1 10 9 https://www.afzarhiv.org/files/original/69ba9fc9915157c18eb575c83fc76b96.pdf 2a7d96aac77ec1c5324d576775791975 PDF Text Text ����Ida Ograjšek Gorenjak Opasne iluzije Rodni stereotipi u međuratnoj Jugoslaviji �Za izdavača prof. dr. sc. Damir Agičić © Autorska prava: dr. sc. Ida Ograjšek Gorenjak i Srednja Europa, 2014. Urednik prof. dr. sc. Damir Agičić Recenzenti dr. sc. Suzana Leček prof. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan Grafička priprema Banian ITC Tisak Tiskara Zelina ISBN 978-953-7963-20-0 C1P zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 894161 Objavljivanje knjige financijski su pomogli Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH te Ministarstvo kulture RH. Knjiga je tiskana u studenome 2014. �IDA OGRAJŠEK GORENJAK O PASNE ILUZIJE Rodni stereotipi u međuratnoj Jugoslaviji 6 ? srednja europa Zagreb 2014. ��I. I. II. III. IV. V. Sa d rža j UVOD RO D KAO PRED M ET ZNA NSTV EN E ANALIZE 1. Uzbudljiva povijest povijesti žena ............................................................ 2. ,,Her-story“ ............................................................................................. 3. Rodna povijest ......................................................................................... 4. Problematična dihotomija rod/spol ......................................................... 5. Rod, nacija i građansko društvo ............................................................... 6. Rodna povijest u „ratu teorija** i problemima globalizacije ....................... 7. Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji ........................... STEREO TIPI KAO PRED M ET ZN A NSTV EN E ANALIZE 1. Pisanje o stereotipima .............................................................................. 1.1 Imagologija .................................................................................. 1.2 Stereotipi kao predmet istraživanja historiografije, sociologije i antropologije ................................................................................ 1.3 Interes hrvatske znanosti za stereotipiju ....................................... 2. U potrazi za značenjem pojma „stereotip** ................................................ 2.1 Hermeneutički pogled ................................................................. 2.2 U službi identiteta i ideologije ...................................................... 3. Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa .................................................. 4. Terminologija ........................................................................................... 9 11 12 14 17 20 22 31 31 33 35 39 40 40 41 46 RAT I R O D N I STEREO TIPI 1. Teorije o ratu i rodu .................................................................................. 2. Rod i Prvi svjetski rat na području međuratne Jugoslavije: pitanja, izvori i metodologija ............................................................................................ 3. Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata ........................................................................................................... 4. Ratni imaginarij ........................................................................................ 4.1 Medijska slika muškaraca i žena u ratu .......................................... 4.2 Jednaka i pojunaštvu sa mužem i bratom - iskustvo rata u interpretaciji ženskih časopisa ............................ 5. Poraće i rodni odnosi ................................................................................ 5.1 „Iluzije (za) koje bi bilo opasno da se šire**: problem zaposlene žene ................................................................. 5.2 Rat i pravo glasa ............................................................................. 5.3 Rat i ženski pokret ........................................................................ 74 89 112 NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI - ŽENSKI ČASOPISI I R ED EFIN IC IJA R O D N IH OBRAZACA 1. Ženski časopisi ......................................................................................... 2. Modernost i ženski časopisi ...................................................................... 2.1 Odbacimo staro! ........................................................................ 127 141 142 50 54 55 61 61 67 73 �3. VI. 2.2 Aktivne i svestrane .......................................................................... 2.3 Preuzele su „muške osobine" i uspješne su u „muškim" zanimanjima .................................................................................... 2.4 Ugrožena muškost i „moderni muškarci" ....................................... 2.5 Mostovi „stare" i „nove" ženskosti .................................................. 2.6 Modernost i vrijeme ......................................................................... Politika ženskog tiska .............................................................................. 3.1 Ženski časopisi unutar političkih procesa ....................................... 3.2 „Ženska politika" ............................................................................. U SLUŽBI IDENTITETA IM ODERNIZACIJSKIH PROCESA: R O D NI STEREOTIPI U K O PRIV AM A 1. Karikatura - pogodan medij za istraživanje stereotipa .............................. 1.1 Karikatura demaskira istinu ............................................................. 1.2 Karikatura i stereotipizirani prikazi ................................................ 2. Metodologija, okviri i ograničenja .............................................................. 3. Muškarci i žene u svijetu Kopriva: kvantitativna analiza ............................ 3.1 Rodna zastupljenost u karikaturama ............................................... 3.2 Zanimanja likova iz karikatura ....................................................... 4. Korištenje roda u Koprivama ...................................................................... 5. Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret ........................................... 5.1 Kult tijela ........................................................................................ 5.2 Erotske karikature ............................................................................ 5.3 Ženski pokret .................................................................................. 6. Vrline i mane muškaraca i žena .................................................................. 143 148 149 152 158 162 162 166 189 189 191 192 194 194 197 205 217 217 226 231 234 VII. RODNI STEREOTIPI U ZAKONIM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE 1. Zavrzlame oko Građanskog zakonika ......................................................... 246 2. Ravnopravnost ........................................................................................... 252 3. Zaštita žena i majki ..................................................................................... 258 4. Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hraniteljobitelji ....................... 259 VIII. ZAKLJUČAK IX. 4 IZVORI I LITERATURA 1. Izvori ................................................................................................... 1.1 Tisak ........................................................................................*...... 1.2 Statistički izvještaji .......................................................................... 1.3 Zakoni i uredbe .............................................................................. 2. Literatura ................................................................................................... 271 271 271 271 273 �I. UVOD Tema ove knjige SU rodni_sff»iynripi i pnlirikg međnrarne Jugoslavije u vezi S time. Pri tome se rodni stereotipi ne tretiraju kao kulturni otpaci, već ih se analizira kao kulturne proizvode koji nastaju pod utjecajem političkih i kulturnih procesa, ali i sami utječu na oblikovanje ijusmjeravanje društvencjstvarnosti. Stoga je gladno istraživačko-pitanie uspostava međuodnosa između rodnih stereotipa i političke realnosti. Knjiga nastoji detektirati i definirati rodne stereotipe danog razdoblja, objasniti i staviti u međuodnos koncepte muškosti i ženskosti te odgovoriti na pi­ tanje na koji su se način rodni stereotipi kao imaginarni kulturn i fenomeni reali­ zirali u društvenoj, ekonomskoj i političkoj realnosti i ohrnnro- koja je bila uloga rodnih stereotipa u objašnjavanju, kreiranju i funkcioniranju pnlirilrr m rđnnrnr Jugoslavije? Koncepcijski je knjiga podijeljena u pet poglavlja kojima je poveznica potraga za vezom između rodnih stereotipa i realnih zbivanja. Rodni se stereotipi istražuju kroz prizmu utjecaja P rv ia g a c v je rc lrrtg r a ra na rodne odnose, diskusije različitih rnnžlfntri« ženskosti u međuratnom razdoblju, načina na koji su rodni stereotipi korišteni u <>Tjflč n ^j1 ~ l^ 1 kanaliziranju modemizarijskih nrocejS^te kako su se rodni stereotipi kroz zakonske propise uspjeli realizirati, ali i vršiti utjecaj na glavne političke trendove u zemlji. Knjiga se prije svega bazira na izvorima za kulturnu povijest kao tišinu, literar­ nim ostvarenjima, autobiografijama i satiričkim časopisima, ldasičnim povijesnim izvorima kao štp su statistički iskazi, zakoni i uredbe, te naravno na bogatom historiografijom.-K^ebna je pozornost posvećena fenskom tisku\i kojem se odražavao prprr< pregovaranja oko ..novog1 koncepta ženskosti, ali i muškosti>U međurat­ 1 nom razdoblju u Jugoslaviji je sporadično izlazilo t ridesetak ženskih časopisa ra-^ zličitog usmjerenja. Ovdje se posebna pozornost posvetila politički usmjerenim ženskim glasilima kao 7^m ki pnkrut ('Beograd. lg?.0.-1938J. JugodauenskgJena f^agreh, 1 Q lft-Ig m ).1 Ženska misan (7.agreb. 1919.-1921.). Slovenka (Ljubljan ^ J 9 1 9 ,J . Eva (Zagreh 197ft) i Naša žena (Zagreb. 1935.-3&A te ženskom ti­ sku koji se nam etnuo zbog svoje popularnosti i rasprostranjenosti: ŽenskomJistu (1225^193^.),2 Ženskom svetu: mesečnom časopisu za ženska pitanja i moduJ^Beo­ grad, 1910.-1934) i 7 f n j i sorti, 1Q9S — LQA1 ) 1 Jugoslavenska žena je nastavak Ženskog svijeta koji u Zagrebu izlazi od 1917. godine. 2 Ženski list počinje izlaziti pod nazivom Ženski list za modu zabavu i kućanstvo, 1934. godine mijenja ime u Ženski list, 1938. godine u Novi ženski list. Cijelo vrijeme glavna 5 �UV OD 4^ ------------ Među politički usmjerenim časopisima ističe se Ženski pokret, kako po duljini opstojanja na tržištu, tako i po svojoj^feminisiičkej-orijentaciji. Ženski pokret zapo­ čeo je izlaziti kao organ ..Društva za prosvećivanja žena i zaštitu njenih prava* koje je osnovano 1919;. s ciljem borbe za građanska i politička prava žena, da bjJL2^6^ postao list „Alijanse ženskog pokreta". U početku se koncepcijski nije znatno ra­ zlikovao od ostalih ženskih listova političke orijentacije te je, kao Ljugos/avenska žena-ilLŽenska misao. objavljivao kratke crtice ili članke što su se doticali proble­ ma položaja žena u društvu, s naročitim osvrtom na pitanje političkih prava. O d sredine_dvadesetih list počinje objavljivati dulje-esejističke,članke, s jačim nagla­ skom fcmiiHstičkeu^rijefttacije, da bi tijekom rridesgtjh uglavnom pratio aktivnosti i događaje naJtenskoj-sceni. Nastojao se nam etnuti kao glasilo za-Zitavu-dfžavu te se u njemu, iako je izlazio uglavnom -pa-ćkihei, posgbire-u tridesetima, mogu pronaći pojedini tekstovi n a latinici ili na slovenskom jeziku, a jedno gaje vrijeme uređivala i istaknuta slovenska predstavnica ženskog pokreta AioizijaŠtebi.3 Stoga je Ženski pokret ij-dvadf<pfijaa-gndinam a vrijedan izvor za praćenje-diskusije J_izgradnje.nmaagJžf^^pfa ali Žemkipokret, tridesetih-godina više se može iskoristiti kao inform ^tor o događajim a nžLjugoslavenskoj zgn široj-scem) Jt^ o sla V£nskaJz£na^ Ženik a misao i Sjjaienkajz\ 2 otprilike u istom razdoblju^ između a.t ujedinjenja i donošenja Vidnvd^pdcng mrava, kada su se političke, kulturne i naci­ onalne promjene događale u dtam atičnoin nizu, * gl asal e još uvijek bila aktualna i vrlo o tvorenajema. Sva su se tri časopisa nastojala nam etnuti kao ozbiljni listovi za žensku publiku te čine yid]iivodm akjc>d -pejorarivnQg_ženskog ti§ka i propagiraju određenu političku, kulturnu ijyjersku opciju. Slijede vrlo ujed­ načen obrazac jednostavnog vizualnog izgleda, bez fotografija, crteža i reklama te imaju istg uredničku logiku koja u prvom dijelu časopisa objavljuje pristigle članke i rasprave, a u zadnjem su dijelu rubrike »Listak", ^Bilješke" i rr7.apisciM kojima se u objavljuju vijesti iz domaćeg i stranog ženskog svijeta. Sva tri časopisa nastaju kao reakcije na društvene promjene, podupirujodređcaj-vid ženskog pisanja, ali je ono u drugom planu, potisnuto glavnom dacionalnom ji (ili) vjersko^ jalogom lista. Ženski list. Žena i svet te Ženski svet odgovor su na potrebe p otrošačkog-dmštva urednica je Marija Jurić Zagorka. Godine 1939. list mijenja ime u Hrvatski ženski list, ali i urednicu (od tada ga ureduje Sida Košutić). Izlazi tijekom Drugog svjetskog rata. 3 Alojzija Štebi (1883.-1956.) bila je političarka socijalističke orijentacije, urednica ra­ znih časopisa (Zarja, Ženski pokret) i istaknuta predstavnica slovenskog feminističkog pokreta. Među urednicama Ženskog pokreta nalazimo i brojna imena tadašnje srpske feminističke scene, npr. Katarinu Bogdanovič (1885.-1969.), profesoricu filozofije i rav­ nateljicu brojnih ženskih škola u Srbiji i Bosni i Hercegovini, ili Kseniju Atanasijević (1894.-1981.), doktoricu filozofije i profesoricu na Odsjeku za filozofiju Univerziteta u Beogradu. 6 �UVOD - na svojim su zabavnim, iiusiriranijTLstfanicama istovremeno poučavali čitatelji­ ce kako se uklopiti u moderne trendove i informirali ih o novim proizvodima na rastućem tržištu. fy u 4 j,e ua koncepcijski je slična Jugoslavenskoj ženi ili Slovenki s tim da je izlazila.petnaestak god ina..kasnije i nešto se slobodnije koristila alatom l^rnercijalnih časopisa. predstavlja svojevrsni knricmretm ženskom tisku te na posredan način govorio^nelagodf koju je zamagljivanje poj™-* *f»f>g* rr>*iri tada izazivalo kod muškaraca."Tcjjednosr ženskog tiska kao izvora za ovu je knjigu dvo­ jaka. O ni su se prvenstveno koristili kao izvori za rodni imaginarij, ali su ponekad poslužili u atlikom rekonstrukcije događaji) koji su slabo ohrađrni n historiografiji^" Izaajd tiaravno nameću i ograničenja knjizi. Stoga se zaključci mogu primije^ niti većinom na pripadnike i pripadnice^tjiđaoskog društvjjf- upravo oni aktivno sudjeluju u osmišljavanju i pokretanju tisk ate čineglavninu njegovog čitateljstva. Knjiga obrađuje tneđuratno razdohlj^. To je vrijeme vrlo zahvalno za analizu stgiggupa budući da ga obilježavaju brojni povijesni lomovi. Počinje <^rvim svjet? skim ratom, obuhvaća vrijeme u kojem se procesi ljb ^ a liz a c ije jjn o ^ društva natječu s najavama totalitarizma i jačanjenijjacionali^ma, ima vlastitu prekretnicu - veliku ^ćonom skuk^ u , da bi završilo novim velikim lomom dva­ desetog stoljeća^j&fugim svjetskim ratonp Obrađivanje jugoslj Yfn<:'fr>Pi prr>Q tora, koji je kulturološki vrlQ-bf trrP{J'‘n m prndrJašlpi-Jp-iz^zov povjesničaru ili povjesničarki koji bi se htjeli usmjeriti na kulturne procese u državi. Stoga je fokus knjige usmjeren prvenstveno na hrvatski prostor, a dobiveni se rezultati uspoređuju s ostalim dijelovima države, poglavito SrBijom i Slovenijom. 7 ��II. RO D K AO P R ED M ET ZN AN STVEN E AN ALIZE 1. Uzbudljiva povijest povijesti žena Ženska povijest više nije novo historiografsko područje. U biti ona to nikad nije ni bila! Interes za proučavanje žena u povijesti razvijao se usporedno s interesima za nacionalnu, političku i vojnu povijest, ali se tijekom profesionalizacije povijesne znanosti u 19. stoljeću našao izvan znanstvenog diskursa. Žene koje su se bavi­ le istraživanjem žena u povijesti označene su kao amaterke, a njihovi su tekstovi publicirani kao zabavno štivo.4 Ulazak žena u profesionalne djelatnosti tijekom dvadesetog stoljeća označio je i početak profesionalizacije bavljenja ženskom po­ vijesti. No, prvi pokušaji povjesničarki da osvijetle žene kao sudionice povijesnih zbivanja nisu nailazili na odobravanje njihovih kolega. Kada je nagrađivana ame­ rička povjesničarka Lucy Maynard Salman5 1897. objavila knjigu Domestic Service, kolege povjesničari uputili su joj kritiku da se bavi nedostojnim, trivijalnim tema­ ma.67 Stoga je dugo vremena bavljenje temama iz ženske povijesti bilo sporadično i imalo značaj pojedinačnih interesa ili kurioziteta u ponudi pojedinih obrazovnih institucija/ Velika promjena događa se krajem šezdesetih i početkom sedamdese­ tih godina dvadesetog stoljeća unutar zapadne historiografije i to prvenstveno u SAD-u, Velikoj Britaniji i Francuskoj. Michelle Perrot8 smatra da je iskorak žen­ ske povijesti bio posljedica sazrelih znanstvenih, socioloških i političkih prilika. Američka ,,nova“ socijalna historija i francuski krug analista pružili su potreban znanstveni okvir unutar kojeg se uspjela afirmirati potreba za istraživanjem pro­ blematike žena u povijesti. Nadalje, šezdesetih godina već se stvorila kritična masa žena na sveučilištima, kako među znanstvenicama tako i među studenticama, što 4 Smith, The Gender o f History: Man, Women, and the Historical Practice, 1-13; Perrot, „Moja*povijest žena, 7-16. 5 Lucy Maynard Salmon bila je profesorica na Vassar Collegu od 1889. godine. Nagradu je dobila za knjigu History o f the AppointingPoiver o f the President (1886.). Sudjelovala je u osnivanju American Historical Association, te je od 1915. do 1919. bila član njegovog izvršnog odbora. 6 Smith, The Gender o f History: Man, IVomen, and the Historical Practice, 206. 7 Poznati su napori Mary Rjtter Beard koja je izradila syllabus od 55 stranica o predava­ njima o ženama u povijesti, a 1946. godine izdala je i knjigu Žena kao sila u povijesti ili Alme Luts koja je 1952./53. predavala žensku povijest na Radcliff Colegu. (Feldman, Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest, 16) 8 Michele Perrot je profesor emeritus suvremene povijesti na sveučilištu Pariš VII. Jedna je od pionirki ženske povijesti te je sudjelovala u velikom projektu „Histoire des fammes an Occident de 1' Antiquite a nos jours“. 9 �ROD KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE je osiguralo potreban broj zainteresiranih stranaka da temu proguraju. Napokon pojava neofeminizma kao pokreta za oslobađanje žena, s jedne strane je poticala rad na pamćenju kako bi se ženskim zahtjevima dao potreban legitimitet, a s druge strane pružila je vrlo plodonosnu kritiku lažnog univerzalizma tadašnje etablirane znanosti.9 Sljedećih trideset godina ženska povijest imala je strelovit razvoj i doži­ vjela je značajnu afirmaciju u krugovima zapadne historiografije. Uzbudljiva je to priča s klasičnim motivom autsajdera koji se uspio nametnuti kao glavni metodo­ loški i teoretski inovator te protagonisticama koje usporedno proživljavaju osobnu i profesionalnu afirmaciju i sudjeluju u izgradnji novog područja historiografije. Prisjećajući se prvih pokušaja osmišljavanja tada još imaginarne ženske povijesti, povjesničarke kao Sally Alexander1 i Michele Perrot osvrću se na podsmjeh uglav­ 0 nom muške studentske publike i osobnu anksioznost oko uspjeha i svrhe avanture u koju su se upuštale.1 Stoga ne treba čuditi da je proces razvitka ove povijesne 1 grane nabijen emocijama: ushitom povjesničarki kada su uspjele probiti barijeru izoliranosti, nelagode povjesničara koju je izazivala kritička oštrica rodne analize, straha osnivačica da će nove generacije iznevjeriti njihov entuzijazam i sveopće na­ petosti zbog mogućnosti, noviteta, ali i nepredvidivih horizonata koje su novi teo­ retski obrasci unosili u povijesna istraživanja. Povijest žena nije se samo istraživala, ona se živjela. Kada je Michelle Perrot na početku novog milenija napisala pregled razvoja ženske povijesti, toplo ju je nazvala „Moja"povijest žena. S druge strane, upravo je ova emocionalna obojenost pružala novi razlog za sumnju među ostalim povjesničarima naviklima da ključ uspjeha leži u distanciranom i objektivnom pro­ matranju povijesti kroz „ogledalo povijesti." Povjesničarke ženske povijesti često su optuživali zbog prevelike političnosti i angažiranosti njihovog rada. Otpor je kul­ minirao sredinom osamdesetih godina, usporedno s početkom redefiniranja žen­ ske povijesti u novo ime: rodnu povijest. Rodna povijest kao neutralna povijesna disciplina koja je u fokus svog istraživanja stavila rod kao kulturnu, promjenjivu i povijesnu kategoriju te se trebala baviti konstrukcijom oba roda, odnosima među rodom i među-utjecajem roda i ostalih kulturnih, političkih i ekonomskih faktora kroz povijest bila je prihvatljivija u znanstvenim krugovima te je lakše krčila put na sveučilišta. 9 Perrot, „Moja"povijest žena, 16-18. 10 Sally Alexander je profesorica suvremene povijesti na Goldsmyth's College, University of London. 11 Downs, Writing Gender History, 182; Perrot, „Moja"povijest žena, 7-11. 10 �,,Her-story“ 2. „Her-story" O d kraja sedamdesetih do polovice osamdesetih žensku povijest označilo je pri­ hvaćanje feminističke teorije da je ljudsko društvo izgradilo svoje ekonomske, društvene i političke strukture na rodno uvjetovanim dihotomijama: prirode na­ suprot kulture, privatnog nasuprot javnog, žene nasuprot muškarcima. Potencijal ove postavke nalazio se u činjenici da, ukoliko je društveni život organiziran u dvi­ je sfere: javnoj i privatnoj, koje neminovno stoje u međuodnosu, tada je za razu­ mijevanje povijesti društva krucijalno poznavanje oba područja djelatnosti. Stoga se tijekom ovog razdoblja nastoji afirmirati vrijednost ženskog iskustva. Žene se nastoje prikazati kao povijesni subjekti, stvaraoci, aktivni sudionici u povijesti na koje povijesna zbivanja u konačnici imaju konkretne i specifične posljedice. Poigravajući se riječima i u potpunosti u skladu s dihotomnom percepcijom svi­ jeta, povjesničarke su isticale da se one, za razliku od dosadašnje ,,his-story“, bave pisanjem ,,her-story!‘ Zanimalo ih je na koji je način žensko povijesno iskustvo slično ili različito muškom. Isticali su da se žene kao povijesni subjekti ponašaju slično kao i muškarci. Naglašavali su potrebu reinterpretacije i ponovne periodizacije povijesti. Zaključuju da žene nisu doživjele renesansu, barem ne u isto vrijeme kada i muškarci, da tehnološke inovacije nisu dovele do oslobođenja žena te da je doba demokratskih revolucija negativno utjecalo na njihove društvene mogućno­ sti. Jedan dio povjesničarki u potpunosti se okreće intrinzičnom istraživanju žen­ skog iskustva, istražujući teme kao žensko prijateljstvo, majčinstvo itd. Njihovi su napori akumulirali kritičan broj radova na temu ženske povijesti, postavili temelje za buduća istraživanja, etablirali žensku povijest kao zasebnu granu historiografije, te uveli kategoriju roda u društvena istraživanja.1 2 S vremenom se potencijal ,,her-story“ istrošio, a sam pristup suočio je povjesni­ čarke sa sasvim konkretnim problemima. One su nailazile na znatne poteškoće u nastojanu da svoja saznanja integriraju s ostalim dostignućima historiografije. Ovo je upućivalo na ozbiljnu opasno st segregacije ženske povijesti, odnosno postojanja dvije paralelne povijesti bez većeg međusobnog utjecaja. Drugi, možda ozbiljniji problem ticao se same dihotom ne postavke društva. Paradoksalno, u borbi pro­ tiv lažne univerzalnosti konvencionalne znanosti, povjesničarke ženske povijesti same su kreirale novi univerzalizam koji se pokazao jednako upitan. Pojmovi kao žena, separatne sfere i patrijarhat pokazali su se kao diverzibilne i promjenjive ka­ tegorije i konstrukti društvenih, kulturnih, povijesnih i drugih procesa. Značenje separatnih sfera, pa i samog rodnog identiteta oblikovali su se i mijenjali ovisno o razdoblju, klasi, rasi, etnicitetu, regiji i religiji. O ni više nisu bili pojmovi koji objašnjavaju rodnu podjelu, već sami postaju predmet analize. 12 Scott, Rod i politika povijesti, 23-46; Downs, IVriting Gender History, 43-53. 1 �RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE 3. Rodna povijest U želji da prevladaju ove probleme povjesničarke su se okrenule novom predm etu analize: rodu. Rod je imao višestruki potencijal odgovora na njihove probleme. On je odhnrivno. prirod mi. hio M k " '7arlanrti r pr> S jrn^„spr?lKi označavao „ženskost" i ,,muškost“ kao promjenjive, društvene kategorije. Uvođenje nove kategorije u potpunosti je redefiniralo pristup i metodologiju ženske povijesti. O na više nije bila u potrazi za zanemarenim objektom istraživanja već je dekonstruirala lažnu bezvremenost i lažnu prirodnost čitavog niza društvenih odnosa. Rodna povijest omogućavala je holističko prom atranje društva i otvarala putove korelacije ženske povijesti i ostalih historiografskih dostignuća. Uz to, zvučala je politički neutralnije što joj je olakšavalo pu t u kurikulume zapadnih sveučilišta. Središnji rad ovog razdoblja nesumnjivo je poznati tekst Joan Wallach Scott „Rod: korisna kategorija povijesne analize", koji je prvi p u t objavljen 1986. go­ dine. U njemu Joan Wallach Scott daje vlastitu viziju afirmacije roda kao „kori­ sne kategorije povijesne analize". Njezina definicija sastojala se od dvije funkcije roda koje su u neprestanom i dinam ičnom m eđuodnosu. Prvi dio definicije na neki je način sukus dotadašnje preokupacije rodnim odnosima. Rod se definira kao društvena tvorevina koja nastaje na temelju uočenih razlika m eđu spolovima. Pri tome se rod „konstruira" kroz četiri elementa: simbole, normativne koncepte, društvene institucije i procese te subjektivni identitet. Zadatak povjesničara je da dekonstruira procese izgradnje roda, istraži kontekste u kojima se ti procesi odvi­ jaju, te da dokaže da su rodni koncepti rezultat konstantnih konflikata i promjena, a ne fiksne kategorije. U drugom dijelu definicije Joan Wallach Scott rod vidi kao način označavanja moći. O na naglašava da se rodna hijerarhija, koja se percipira kao prirodna, često koristi prilikom legitimizacije ostalih oblika hijerarhije i moći, da se vlast u pravilu identificira s dom inantnim diskursom muškosti, dok se nepri­ jatelji i „drugi" omalovažavaju pripisanim atributima ženskosti. Nadalje, nadzor nad ženama, bez obzira da li se radi o totalitarnim režimima koji nastupaju kao autoritativne figure ili liberalnim sustavima gdje država zauzima „očinsku" ulogu, ima za konačan cilj potvrđivanje državnog autoriteta. Napokon, rat, diplomacija i visoka politika često koriste rodne diskurse u objašnjavanju i legitimiranju vlasti­ tih stajališta. Demonstriraju to odnosi među kolonizatorima i kolonijama, izrazita virilizacija društva za vrijeme rata i isključivanje žena iz visoke politike s ciljem što višeg pozicioniranja politike u društvu. U konačnici se autorica pita: ukoliko se rod i moći izgrađuju međusobno, što generira promjene? O dnosno koja je uloga rata, pobuna, revolucija, demografskih kriza na normativne rodne obrasce i hije­ rarhiju političke moći?1 3 13 Scott, Rod i politika povijesti, 47-73. 12 �Rodna povijest Teoretske postavke Joan Wallach Scott pružale su velike potencijale razvoju povijesti žena, odnosno sada već povijesti roda. Ne samo da su pružale temelje za širenje interesa rodne povijesti na polje politike, diplomacije, izgradnje strukture moći i rata, već su i svako istraživanje koje se bavilo ovim tematikama obvezale da uzme u obzir rodnu dimenzije problematike. Rod se kroz ovaj tekst i lepezu radova koji su nastali na osnovu teoretskih postavki J. W. Scott uspio afirmirati kao jedan od centralnih označivača i pokretača povijesnih procesa i društvenih odnosa. Dijalog između roda i politike dao je brojne zanimljive radove. Nezaobilazni su radovi Natalie Zemon Daviš o korištenju rodnog diskursa ženskosti prilikom eko­ nomskih i političkih pobuna 18. i 19. stoljeća.1 Učestala su istraživanja na temu 4 odnosa roda i rata, roda i nacionalnih identiteta, roda i političkih sustava. Tako Fran^oise Thebaud u poznatoj raspravi o Prvom svjetskom ratu i podjeli spolova propituje ideju famoznog političkog oslobođenja žena nakon rata.1 Veliki se pro­ 5 stor posvetio proučavanju položaja žena u totalitarnim režimima. Poznat je tekst Gisele Bock o načinu na koji je nacizam koristio rodne diskurse u potvrđivanju vlastite ideologije, te Victorie de Grazie o položaju žena u fašističkoj Italiji.1 Obje 6 autorice zaključuju da su fašizam i nacizam načelno nastojali organizirati društvo na patrijarhalnim temeljima, ali su istovremeno prepoznali neophodnu potrebu podrške žena kako bi se uspjeli realizirati kao masovan pokret. Pristup im se pri tome razlikovao. D ok je nacizam pokušao centralizirati i potčiniti ženski pokret i ženska djelovanja potrebama nacističkih političkih struktura te mobilizirati žene poželjnog ili barem prihvatljivog rasnog podrijetla u izgradnji novog njemačkog poretka, fašizam je radio na razbijanju i marginaliziranju značenja ženskog dje­ lovanja. Potčinjavanje žena i lišavanje žena bilo kakve društvene moći, pa čak i tradicionalne uloge u humanitarnom radu, dalo je važan oslonac u uspostavi au­ toriteta i kontrole u društvu. O no što sve ove radove povezuje jest zaključak da je, bez obzira o kojem razdoblju i društvenom uređenju govorimo, politika uvijek bila rodno obilježena. Regulacija rodnih odnosa nosila je konkretnu i prenesenu političku poruku i stoga se redovito koristila u promoviranju određenih političkih ciljeva, a povezivanje identiteta muškosti i moći predstavljalo je važan oslonac u kreiranju autoriteta državnih struktura. 14 Zemon Daviš, „Women on top", 285-306. 15 Thebaud, „The Great War and the Triumph of Sexual Division", 21-75. 16 Gisela Bock, „Nazi Gender Policies and Wommen 's History“, 149-176; Bock, JVomen in European History\ Gisela Bock, ,,Ordinary Women in Nazi Germany: Perpetrators, Victims, Followers, and Bystanders“, 85-100; Grazia, ,,How Mussolini Ruled Italian Women“, 120-148. 13 �RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE 4. Problematična dihotomija rod/spol Skretanje prema rodnoj povijesti, pa i sam koncept dihotom ije roda i spola od početka je nailazio na kritičare. Neke su povjesničarke smatrale da korištenje poj­ ma rodna povijest nepotrebno zamagljuje pravi fokus istraživanja ženske povije­ sti, a protagonistice i protagoniste rodne povijesti optuživale su za konformizam. Veliku napetost izazvala je pojava muških studija, kao odgovor na potrebe da se dekonstruiraju koncepti muškosti. Ova istraživanja isticala su da se za razliku od „ženskosti", „muškost" najčešće dokazuje u nekom procesu inicijacije, te da njezi­ no oblikovanje više ovisi o dinamičnim tenzijama unutar roda, nego o korelaciji s pojmom „ženskosti!*1 7 Neke su povjesničarke strahovale da će se rodne studije i rodna povijest s vre­ menom udaljiti od svojih ideoloških postavki, da će je preuzeti muškarci. O ne nisu željele odustati od pojm a ženska povijest, te od kraja osamdesetih godina dvadesetog stoljeća u biti možemo pratiti paralelni razvoj rodne i ženske povijesti koje se ponekad tretiraju kao istoznačnice, a ponekad inzistiraju na međusobnim razlikama.1 8 Nadalje, sama podjela rod/spol također je za neke povjesničarke bila problem a­ tična. Njemačka povjesničarka Gisela Bock 1989. godine objavila je rad ,,Women 's history and gender history: aspects o f an international debate" u kojem izražava sumnju u bazičnu podjelu rodne povijesti: kulturno konstruiran rod i biološki determiniran spol. O na smatra da je ovu podjelu angloameričkim znanstvenicama nametnula lingvistika engleskog jezika, dok znanstvenice iz ostalih jezičnih područja rod/spol nazivaju, a time i promišljaju na drugačiji način. Uz to, ona od­ bacuje ideju biologije kao prirodne i nepromjenjive komponente, te naglašava daje biologija također nov i rodno obilježen pojam, a biološke razlike među rasama ili spolovima su se tijekom povijesti često koristile u svrhu legitimizacije društvenih odnosa. Stoga predlaže da se pojam biologije u potpunosti napusti te da povje­ sničari trebaju istraživati rod kao cjelokupnu kategoriju koja uključuje spolne i kulturno konstruirane komponente.1 2 9 0 Novi impuls redefiniranju pojma rod 1990. godine potaknula je čuvena knjiga Nevolje s rodom. Polazeći od poznate izjave Simone de Bouvoir (Ženom se ne rađa, ženom se postaje),10Judith Butler odbacuje distinkciju roda i spola, kao neptrebno i 17 Rose, IVhatis Gender History, 56-79. 18 Downs, Writing Gender History, 73-87. 19 Bock, ,,Women's history and gender history: aspects of an international debate", 25-42. 20 Utjecaj Simone de Bouvoir na feministički pokret je kontroverzan. Iako su njezina djela nesumnjivo bila dio obavezne feminističke literature, osamdesetih godina feministice 14 �Problematična dihotomija rod/spol krivo seciranje jedistvenog subjekta feminizma. Pogrešku vidi u pretpostavci da se rodni identitet bazira na spolu kao ontološkom i nepromijenjivom fenomenu. No, Judith Butler tvrdi da ne postoji biološki determinirana baza identiteta. Prema nje­ zinoj teoriji, i spol je kulturološki konstruiran pojam, te stoga prestaje biti temelj, a postaje element u konstrukciji roda. Dakle, rodni identiteti nemaju jedisntvenu, sigurnu bazu konstrukcije i stoga su podložni konstantnom redefiniranju. Stabil­ nost rodnih identiteta održavaju društveno konstruirani okviri: žena, majčinstvo, patrijarhat, heteroseksualnost. Nastojeći objasniti proces izgradnje identiteta J. Buder posiže za psihologijom i to Freudovom tezom o ulozi identifikacije u izgrad­ nji identiteta. Teza je polazila od pretpostavke da se proces identifikacije odvija na podsvjesnoj razini pri čemu se osoba identificira s idealnom unutrašnjom slikom druge osobe. No, dok je Freud predviđao dvije vrste identifikacije (primarne i se­ kundarne), J. Buder smatra da se rodni identitet kreira kroz niz identifikacija koje potiču okružje i potrebe individue. Rod je dakle produkt imaginacije, on je namet­ nut tijelu koje ponavlja pretpostavljene tjelesne izvedbe i potrebe kako bi održalo iluziju rodne stabilnosti.2 U svojoj drugoj knjizi, Bodies that Matter, J. Buttler 1 ističe da kulturno konstruirani subjekti imaju kulturno konstruirane kritičke ka­ pacitete koji im omogućavaju promjene u izvedbama tijela.22 Teze Judith Butler prodrmale su same temelje feminističkog učenja te potaknule brojne polemike. Njezine postavke naročito su popularne među lezbijskim studijama i studijama homoseksualnosti te su izvršile značajan utjecaj na daljnji razvoj rodne povijesti. J. Buder otvorila je niz novih izazova pred istraživače rodne povijesti, ali je istovremeno dovela u krizu ideju proučavanja suodnosa roda i ostalih društvenih i povijesnih procesa. Stoga ubrzo nastaju djela koja teže izgraditi mostove između novog i starog pristupa. Ovdje treba istaknuti njemačku povjesničarku Lyndal Roper koja ističe utjecaj društvenih, ekonomskih i političkih procesa na sadržaj ima­ ginacije, te ne odustaje od ideje biološke determiniranosti potke procesa izgradnje identiteta. Napokon, sam psihološki fenomen konstrukcije identiteta ima svoj promjenjivi dio (primjerice sadržaj maštanja i konstrukcija o ženskosti i muškosti), ali i nepromjenjivu konstantu psiholoških procesa formiranja tih maštanja.23 počinju njezine ideje smatrati zastarjelima i prevladanima. Budući da su tadašnje fe­ ministice kao svoj glavni cilj stavile afirmaciju ženskog iskustva kao alternativnog, ali jednakovrijednog društvenog fenomena, one su zamjerale Simone de Bouvoir zazorni odnos prema ženskoj tjelesnosti i majčinstvu te shvaćanje da se oslobođenje može ostvariti samo unutar muških termina afirmacije. (Vidi: Čale Feldman, „Nevolje s izvedbom", 154-165) 21 Butler, Nevolje s rodom:feminizam i subverzija identiteta. 22 Downs, WritingGenderHistory, 165. 23 Isto, 165-181. 15 �RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E ANALIZE Pokušaji širenja rodnih paradigmi izvan zapadnih kulturnih područja i doticaj povijesnih iskustava zapadnih povjesničarki i povjesničarki iz bivših socijalističkih zemalja postavili su nove probleme pred istraživačice rodne povijesti. Znanstvenice iz bivših socijalističkih zemalja smatrale su kako je postavka da je svako društveno djelovanje prije svega rodno obilježeno, problematična. U tranzicijskim državama, naglašavale su one, probleme s kojima se suočavaju žene ne treba uvijek gledati kroz prizmu „ženskih interesa!' Kao simptomatičan primjer Joan Wallach Scott navodi primjer češke socijologice Hanke Havelkove o odnosu češke prostitutke i njemačke mušterije koji se ne može shvatiti bez razumijevanja šire ekonomske i društvene pa­ radigme položaja dviju zemalja.24 Nadalje, kulturni, klasni, rasni, ideološki i naci­ onalni diverzibilitet iskustva neminovno je nametao pitanje univerzalnosti pojma žena i roda te je naveo Joan Wallach Scott da se krajem devedesetih upita: „Ali ako je rod-nepromjenjiva činjenica spolne različitosti-univerzalan, što, osim biologije, uopće može objasniti njegovu univerzalnost? Ako rod znači društvene oblike koji su nametnuti postojećim razlikama između žena i muškaraca, tada priroda (tijela, spol) ostaje kao odlučujući čimbenik razlike".2 Takav pristup u konačnici postav­ 5 lja pitanje u čemu se rod i spol razlikuju. Stoga i J. W. Scott prihvaća tezu da su i rod i spol u biti povijesno konstruirani koncepti te stoga međusobno nerazlučivi pojmovi. Nadalje, ukoliko su rod i spol posljedice, a ne agensi, oni više ne mogu biti polazišta povjesničarske analize. Prihvaća i da je prilikom „konstrukcije" spol­ ne različitosti važnu ulogu imaju nesvjesni procesi. No, nakon utvrđivanja ovih činjenica J. W. Scott zaključuje da to ne znači da se povjesničari moraju ograničiti na psihoanalitičku metodu. Umjesto toga, ona traga za načinom na koji će nova saznanja pridonijeti istraživanjima o rodu i politici. Novi potencijal vidi upravo u uvođenju kategorije mašte u objašnjavanje političkih djelovanja. „Ljudska spo­ sobnost zamišljanja... poigrava se hirovito s granicama koje bi postavili stručnjaci društvenih znanosti: područje ekonomije nikad ne pokriva puko zadovoljavanje osnovnih potreba, područje politike nikad se ne tiče samo borbi između racional­ no motiviranih sebičnih aktera. Ova se područja također mijenjaju pod utjecajem fantazmičkih projekcija koje pokreću u kolektivne identifikacije".26Stoga naglašava da ukidanje razlika između „roda" i „spola" otvara nove mogućnosti promišljanja i objašnjavanja identiteta „muškarca" i „žene," načina na koje tijelo materijalizira psihu, ali i na povezanost spolnih različitosti i politike. Povjesničari bi pri tome trebali biti svjesni da termini „muškarac" i „žena" nisu unaprijed zadani, da su ideje o „muškarcima" i „ženama" tek koncepti koji bi trebali oblikovati ponašanje te da 24 Scott, Rod i politika povijesti, 249-251. 25 Isto, 239. 26 Isto, 242. 16 �Rod, nacija i građansko društvo kulturne norme artikuliraju razlike među spolovima na nedosljedan, a ponekad i proturječan način.2 7 5. Rod, nacija i građansko društvo Usporedno s intrinzičnim potragama za specifičnim ženskim subjektivitetom, ra­ zvijala se debata o odnosu roda i građanskog društva. Među značajnim sudionica­ ma ove rasprave je Carol Pateman koja je u svojim tekstovima istraživala načine na koji su demokratske teorije isključivale žene iz političke sfere društva. Ona zaklju­ čuje da je osnovna premisa klasičnih teoretičara ugovora ideja da su samo muškarci rođeni jednaki i slobodni iz čega je proizlazio zaključak da su sve žene podređene. Ovom postavkom je spolna razlika dobila političku dimenziju, muškarci postaju nositelji neophodnih karakteristika za stjecanje građanskog statusa i javne sfere (razum, osjećaj pravde, sposobnost potiskivanja emocija), dok su žene definirane unutar vlastite tjelesnosti i spolnog nagona, a taj potencijalno opasan „ženski ne­ red” potiskuje se u prostor privatne sfere. Dakle, prvobitni ugovor je, zaključuje Pateman, „muški ili bratski savez." Žene su morale biti isključene i postaju simbo­ li svega što je izostavljeno, a odvojena javna sfera prezentira se kao univerzalna i spolno neutralna. Ovakve pretpostavke u startu su diskvalificirale svaku femini­ stičku kritiku društvenog poretka i dovele su do toga da se svaki ženski politički angažman u povijesti previdi kao marginalna i nebitna pojava. No, Poteman ističe da se javna sfera kreira u međuovisnosti s privatnom te da postavke jedne utječu na definiciju druge. Tako se primjerice na radnom mjestu ponavlja obrazac žen­ ske podređenosti i isključenosti iz struktura moći, zanimanja se dijele na ženska i muška, žene rjeđe zauzimaju odgovorne pozicije, a nije rijedak slučaj da u ženskim kolektivima rukovodeće mjesto dobiva muškarac.28 Pojam „separatne sfere" počeo se problematizirati u radovima povjesničarki i povjesničara osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća. Ideja da je tradicio­ nalno mjesto žene u kući te da samo muškarac može sudjelovati u javnom životu pokazala se starom tek oko dvjesto godina stara. Catherine Hali je u članku „The early formation o f Victorian domestic ideology“ početak formacije ideologije od­ vojenih sfera smjestila u ranu devetnaestostoljetnu Englesku, gdje su je počele širiti male evangelističke grupe. Koncept da se moralnost žene mora štiti u okrilju doma naišao je na odobravanje rastuće građanske klase te se brzo širio Europom.29 Leonore Davidoff je proces odvajanja „muških" i „ženskih" područja djelovanja povezala s industrijskim i društvenim revolucijama koje su obilježile kraj 18. i 19. stoljeće. 27 Isto, 237-256. 28 Pateman, Ženski nered. 29 Hali, „The early formation of Victorian domestic ideology“, 181-196. 17 �RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE Proces stvaranja građanskog društva iz temelja je pretresao društveni vrijednosni sustav prijeteći s krizom morala i identiteta. Novac i trgovina koji su do tada loše kotirali na skali društvenih vrijednosti, postaju temelji novog ekonomskog su­ stava. S druge strane, kao zalog bolje budućnosti promoviraju se nove društvene vrijednosti: sloboda, jednakost, individualnost, racionalnost. Nadolazeće društvo legitimiralo se i opravdalo kroz „prirodnu" rodnu hijerarhiju. Muškost pri tome preuzima obrasce novog društva - muškarci su racionalni, slobodni, individualni, moralni građani i nemoralni trgovci, dok se dom i ženskost povezalo s tradicio­ nalnim odlikama - religioznost, praznovjerje i neokaljana moralnost.30 Nadalje, u radu „Gender and the „Great Divide",, L. Davidoff zaključuje kako je sama podjela na privatnu i javnu sferu pojava modernog društva. Predindustrijska faza u kojoj su plemićki dvorci istovremeno funkcionirali kao stambeni, obrambeni, kulturni, trgovački i jurisdikcijski objekti nije poznavala ovakav koncept. Razvojem građan­ skog društva javlja se ideja organizacije javnog prostora kojeg počinju obilježavati vijećnice, knjižnice, javni parkovi, te doma kao privatnog utočišta. Ovaj proces pratila je ideja odvajanja javne i privatne imovine, formalizacija zanimanja itd. No L. Davidoff upozorava da sam proces nije nužno bio negativan za žene. Iako je njihovo djelovanje u javnom prostoru bilo ograničeno, privatni prostor im je jamčio sigurnost i zaštitu. Napokon, žene u novom društvu nisu bile lišene moći. Kroz sustav društvenih i obiteljskih veza, druženja i večera one su imale utjecaj na društvena i ekonomska događanja. Kada je nakon Prvoga svjetskog rata važnost društvene elite počela opadati, žene se aktivnije počinju probijati u profesionalna zanimanja. Na sličnom tragu Amanda Vickery upozorava da povjesničari moraju imati na umu da to što je nešto propisano, ne znači da se zaista striktno provodilo. Ona smatra da ideja odvojenih sfera nije bila nužno vezana za srednju klasu niti za 19. stoljeće, već je u to vrijeme postala norma. S druge strane, tijekom 19. stolje­ ća istovremeno je postajalo nekoliko drugih rodnih koncepata, te su u stvarnosti muškarci i žene znatno češće kretali istim prostorom nego što se to priznavalo.3 1 Drugi vid diskusije o suodnosu roda i građanskog društva potaknula je knjiga Jiirgena Habermasg, The-Structu^aJ^ a n s f o r m a tim o f the Public Sphere (1962.) u kojoj autor zastupa tezu da se tijekom 18. i 19. stoljeća počela formirati „treća sfenf* - f^ n o j^adansicollrustvo u kojem svi sudionici mogu ravnopravno promišlja­ ti pitanja oČTdrustvene i^ofiticke važnosti. No, devedesetih godina feministice su naglasile daje ta „treća sfera" bila rezervirana jsključivo^ muškarce, te pokušavaju 30 Davidoff, „Gender and the Great Divide. 'Public and Private' in Đritish Gender History“, 11-27. 31 Vickery, „Golden age to separate spheres? A review of the categories and chronology of English women 's history“, 197-225. 18 �Rod, nacija i građansko društvo procijeniti posljedice te segregacije na oblikovanje pojma muškosti i ženskosti. O ne tragaju za uzrocima izolacije žena, ali i posljedicama koje je konstitucija žen­ skosti kao ,,drugotnosti“ ostavila n efo rmiran je suvremene mnškmri Ove debate otvaraju vrata feminističkoj l^jdicici liberalizma i suvremenog građanskog društva.3 2 Posebno je zanimljiva knjiga Nirejfuval Daviš Rod i nacija u kojoj autorica pro­ žima procese izgradnje nacionalnih i rodnih diskursa. Pri tome ona rodne odnose stavlja u suodnos s biološkom i kulturnom reprodukcijom nacije, građanskim sta­ tusom, karakterom vojski i ratova te etničkom pripadnošću. Reproduktivna uloga žene uvijek je bila važna za održavanje zajednice. Stoga se N. Y. Daviš zanima za pitanje utjecaja žene na vlastitu reprodukciju, pritiska struktura moći na žene kao članove nacionalnih kolektiviteta da imaju djecu, državne brige za žensko zdravlje i zaštitu na radu. Tradicionalno žene$u bile označene i kao simboličke čuvarice gra­ nica i predstavnice kolektiviteta, ^ n e su čuvarice sjećanja, dio teritorija, simboli doma koji se trebaju branitpfcJ tom je kontekstu emancipirana i tradicionalna žena ušla u središte nacionalnih pitanja. Stjecanje gr< ađanskog_sratusa podrazumijevalo je afirmaciju žena kao punopravnih članova zajednice koji uživaju jednaka građan­ ska. politička i cnrijalna p p v a i obaveze. Stoga N. Y. Daviš ovo pitanje stavlja u kontekst različitih interpretacija i diverziteta obaveza civilnog društva te proble­ me stjecanja građanskog statusa žena sagledava kroz prizmu multikulturalnosti. Pripadnice vjerskih, nacionalnih i etničkih manjina suočavale su se s različitim preprekama u zadobivanju građanskog statusa u odnosu na pripadnice većinske nacije. Osim toga, civilno društvo je u pitanju davanja punopravnih građanskih prava i obaveza pripadnicama manjina često suočeno s konfliktom principa pošti­ vanja multikulturalnosti i dopuštanja njegovanja tradicije lokalnim zajednicama i očuvanja individualne slobode.33 Za ovu je knjigu zanimljiv i članak Sonye O ’Rose ,,Sex and Citizenship in Wartime Britain" u kojem autorica kroz naoko marginalnu temu seksualnih kontakata američkih vojnia i britanskih građanki za vrijeme Drugoga svjetskog rata ispituje dinamiku odnosa roda i nacije. Pri tome traži odgovor na pitanje zašto je slobodno ponašanje britanskih žena u odnosu prema američkim vojnicima stacioniranim na otoku u vrijeme D rugog svjetskog rata ugrozila britanski nacionalni identitet i duh zajedništva. Zaključuje da je očuvanje imidža nacionalnog identiteta ima­ lo značajan utjecaj na održavanje morala i objašnjavanja uloge Britanije u ratu. Britanci su po tom uvjerenju bili obični ljudi koji rade u vrtu, skupljaju marke ili se bave nekim drugim hobijem; za razliku od Amerikanca, oni su tolerantni prema crncima i svaki Britanac na svoj način „doprinosi svoj dio“ ratnim naporima 32 Downs, Writing Gender History, 145-164. 33 Yuval Daviš, Rod i nacija, Zagreb, 2004. 19 �RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE zemlje. Djevojke koje se zabavljaju s američkim vojnicima, umjesto da žive tihim, običnim životom i čekaju povratak britanskih vojnika ozbiljno su narušavale ideju nacionalnog integriteta, a kada su se još k tome zabavljale s crncima otkrivale su licemjerstvo britanske tolerancije i izazivale rasni strah od poplave crnih beba pu­ nopravnih britanskih građanki.34 6. Rodna povijest u „ratu teorija" i problemima globalizadje Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća američku je javnost potresao ne­ svakidašnji skandal iz znanstvenog miljea. Fizičar Alan Sokal35 objavio je čla­ nak „Transgressing the Boundaries: Toward a Transformative Hermeneutics o f Quantum Gravity u posebnom broju renomiranog časopisa Social Text koji je bio posvećen ratovima teorija. Nekoliko tjedana kasnije Sokal je razotkrio je daje nje­ gov rad u biti parodija postmodernizma; naravno, time je izazvao brojne žestoke i ogorčene odgovore.36 U raspravi koja je slijedila poststrukturalisti su bili ismijani kao „akademski carevi", koji pišu „neprobojnu teoriju i „nerazumljivu prozu",37 te se skrivaju iza analiza lingvističkih konstrukta stvarnosti, umjesto da se suoče s realnošću.3 Ovaj događaj vrlo slikovito opisuje atmosferu koju je pojava postmo­ 8 dernizma izazvala u znanstvenim krugovima, ali i otvara specifične probleme pred kojima su se našli povijest i feminizam. Postmodernizam je na neki način podijelio znanost. Ova je raspodjela u kuloarskom rječniku dobivala nimalo laskave nazi­ ve: „društvene znanosti protiv humanističkih, dostupno populističko učenje pro­ tiv žargonističkog elitističkog mračnjaštva, naivni empirizam protiv sofisticirane kulturne analize, politika protiv teorije i anti-intelektualno izvještačeno držanje protiv angažirane kulturne kritike".39 Historiografija se naravno uključila u raspra­ ve. Ona se naročito mučila s činjenicom da je poststrukturalizam doveo u pitanje 34 Rose, ,,Sex, Citizenship and the Nation in World War II Britain", 1147-1176. 35 Alan Sokal je profesor matematike na University College of London i'fizike na New York University. 36 Navedeni članci mogu se naći na http://www.diskrepancija.org/casopis/5br/sokall.pdf (4.11.2010.), a rasprave na http://www.phisyc.nyu.edu./faculty/sokal. (4.11.2010.) 37 Rosen, ,,A Physics Prof. Drops a Bomb on the Faux Left" i Epstein, ,,Why Poststructuralism Is a Dead End for Progressive Though", 83-119. 38 Sam dogadaj detaljnije je opisan u: Duggan, „Teorija ratova ili 'Tko se boji Judith Buttler?'", 399-410. 39 Isto, 399-410. 20 �Rodna povijest u „ratu teorija" i problemima globalizacije njezinu epistemološku bazu. Naime, ukoliko su svi tekstovi samo lingvistički kon­ strukti, oni ne mogu biti izvori saznanja o povijesnoj zbilji.40 U osnovi, i jedan i drugi „tabor" slažu se u jednoj postavci: dekonstrukcijska kritika dovela je humanističke znanosti u krizu. No, razlikuju se u valorizaciji te krize: za anti-postrukturaliste kriza je destruktivna, a za poststrukturaliste poticaj­ na i plodonosna jer je potaknula produkciju brojnih teorijskih rasprava.4 Taj argu­ 1 ment mogao bi se protumačiti kao svojevrsno podsmjehivanje „tradicionalistima" da tekstove poststrukturalista uzimaju previše ozbiljno. Napokon, niti jedan tekst nije i ne može biti istina. O n je samo poziv na novu raspravu. Kritičari postmodernizma pak upozoravaju da potpuno relativiziranje „povijesne istine" otvara prostor proizvoljnim interpretacijama i politizaciji povijesti. Kako to obično biva u sukobima, uskoro se pojavila i srednja struja. Povjesničari i povjesničarke ove struje odbijaju promatrati situaciju kroz crno-bijelu prizmu. Odbacuju mogućnost objektivne spoznaje i prihvaćaju potencijal teoretskog promišljanja istraživačkog procesa. No, ističu da je teorija samo alatka historiografskog rada, a ne sama sebi svrha, te ne prihvaćaju ideju da je historiografija podvrsta književnog stvaralaštva. Njezina djela nisu produkt mašte, već znanstvene interpretacije povijesnih izvora koji ipak stoje u određenoj korelaciji sa stvarnošću. Izlaz vide u interdisciplinarno­ sti, ali i njegovanju glavnog istraživačkog interesa historiografije: odnosa teksta i konteksta, izvora i stvarnosti.42 Feministička problematika također je odigrala specifičnu ulogu u ratu teorija. Za tradicionaliste je činjenica da poststrukturalisti rohrivizirajiL-pojmove kao što su „muškarac" ili „žena", evidentan dokaz besmislenosti njihovog teoretiziranja. S druge strane, postrukturalističko odbacivanje pojma „žena" stavilo je feminizam pred neugodno pitanje: ukoliko ne postoji „žena", može li uopće biti feminizma? Naravno, i feministice su se podijelile u dva tabora. Prve nastoje u potpunosti O db^citU li-barem ^lažiti^oitavke^iostruknir^lizm a, dok druge smatraju da su postrukturalistički diskursi uveli feminizam u novu fazu koju karakterizira raspr­ šenost pristupa i „pluraUzam-femirtizma".43 Daljnja dinamika razvoja rodne povijesti i povijesti žena bit će određena ra­ zvojnim putem „ratajeorija" te pozicijama i odnosom feminizma i povijesti unutar tog sukoba. Vrijeme će pkazati hoće li ova kriza za rodnu povijest u konačnici biti 40 Dovvns, Writing Gender History, 88-105. 41 Smatram da diskusija o odnosu povijesti, feminizma i postrukturalizmu nadilazi pa­ rametre ove knjige. Opširnije vidi i: Jenkins, Promišljanje historije; Bloch, Apologija historije ili zanat povjesničara; Roksandić, Uvod u komparativnu historiju-, Gross, ,,Dekonstrukcija historije ili svijet bez prošlosti", 165-194. 42 Janeković Romer, „O pisanju povijesti i znanju o prošlosti", 445-458. 43 Hakalović, „Feminizam i postmodernizam: susret ili sukob?" 21 �RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E A NALIZE destruktivna, kako se boje tradicionalisti, ili konstruktivna, kako vjeruju postrukturalisti. O no što možemo već danas zaključiti jest da rodna povijest više nije jed­ noznačna, te da se unutar tog naziva skriva čitava lepeza pristupa, metodologija, teorija i ciljeva kojima se stremi. U najnovije vrijeme rodna povijest našla se pred novim izazovom - trendom proučavanja tzv. globalne povijesti. Trend je vrlo razumljiv budući da historiogra­ fija teži k tome da odgovara na pitanja i probleme suvremenog društva. U tom cilju sve se češće javljaju sinteze, ali i predm eti na sveučilištima koji pokrivaju teme globalizacije i globalne povijesti te dovode u pitanje dom inantne zapadnjačke obrasce. Problem je što se u takvim pristupim a pitanja rodne povijesti i povijesti žena ponovno istiskuju na marginu ili u potpunosti izostavljaju zbog prevelike opsežnosti gradiva. U tom cilju nastaju i priručnici koji bi omogućili historiografiji globalne povijesti da sagleda i rodnu stranu problematike. Stoga suvremeni tren­ dovi pokazuju porast interesa za povijest žena iz udaljenih dijelova svijeta kao npr. Latinske Amerike, Kine, Indije, Japana, Afrike, bivšeg istočnog bloka itd.44 Ipak, teško se oteti dojmu da je globalna povijest rodnu povijest ponovno suočila s pri­ marnim problemom ženske povijesti: kako postati i ostati vidljive? 7. Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji Povijest žena i rodna povijest u Hrvatskoj nije nikada dosegla popularnost koju je imala u zapadnoj historiografiji. Uzroci te pojave m nogostruki su i ne m ogu se jednostavno objasnitijotporom hrvatske historiografije prema novim trendovima i teoretskim jzazovima uppće. Treba uzeti u obzir da hrvatski prim jer u tom p o ­ gledu ne odskače od ostalih historiografija bivših socijalističkih zemalja. Proh. s jedne strane proizlazi iz odnosa ^cijalizm k prema rodnoj^roblematici.'SKodna^ tavnopravnost. ili barem načelna politička ravnopravnost muškaraca i žena^j zentirana je kao JcMjiw;Y tekovina socijalizma, ^a značaj i napori grgđanskogie^ fl minizrpa i ostalih političkih opcija u principu su se prešućivali ili marginalizirali^? Nadalje, marksistički pristup promatrao je neravnopravnost spolova prim arno u kontekstu ekonomske neravnopravnosti društva. Stoga bi u sustavu koji dokida klasnu nejednakost i rodna nejednakost trebala sama od sebe nestati. Prvih_nekolik o4gsetljeća socijalizma u Jugoslaviji obilježilo je ifnffif+canjp K kakvih problem a »lr> u položaju žena. Antifašistička fronta žena (AFŽ). koja je nastavila s nezgodnim upozoravanjima na probleme na koje su žene nailazile na putu prema ravnoprav­ nosti, u konačnici je ulynuta, a žensko pitanje obrađivano je samo u kontekstu zahvala JosigujSrozu T itu i komunizmu za dobivenu ravnopravnost. Eventualne 44 Smith, ur„ IVomen 's History in GlobalPerspective, 1-7. 22 �Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji poteškoće s kojima su se žene suočavale u svakodnevnom životu nisu se percipirale kao problem društva kao cjeline, već kao specifični ženski problem. Kritike tzv. ženske ravnopravnosti počele su se javljati tek tijekom sedamdesetih godina unutar razvoja neofeminističkog pokreta u Jugoslaviji. Ovaj je pokret karakterizirala snaž­ na m edukulturna i međunacionalna suradnja i prema tome simpatizerstvo prema jugoslavenskoj ideologiji. Hrvatsko društvo nakon raspada Jugoslavije prolazi kroz razdoblje tranzicije u kojem se obračunava s tekovinama socijalizma. Stoga tijekom devedesetih godina pratimo nekoliko kontradiktornih diskursa koji su obilježili pristup rodnoj problematici. S jedne strane, naslijedilo se uvjerenje da rodna ne­ ravnopravnost u hrvatskom društvu ne postoji, da je otklonjena socijalističkom revolucijom ili da je rodna nejednakost marginalan problem u odnosu na ostale društvene procese i stoga joj ne treba posvetiti veću pozornost. S druge strane, politička emancipacija žena geccipiraiugejiap tekovin^ocijalizma i kao takva nije pobu3lvala simpatije u društvu, ajfeminizam je bio sumnjjy_zhggjiadnacifiiialnog koncepta koji nije odgovarao političkoj retorici tog razdoblja. Socijalistička jugo­ slavenska žena simbolički je odbačena zaboravljanjem Dana žena, a „nova (stara) hrvatska žena“ gradila se unutar procesa virilizacije ratom opterećenog društva i potrage za starim hrvatskim tradicijama.45 U trenutku kada je rodna problematika u zapadnoj historiografiji doživljavala svoj vrhunac, u Hrvatskoj je rodno pitanje tretirano kao marginalan, ili čak opasan i subverzivan problem. Napokon, hrvat­ ska historiografija trebala je odgovoriti na „značajne" izazove s kojima se mlada hrvatska država suočavala: dovršetak izgradnje hrvatske nacije, početak stvaranja hrvatske državnopravne tradicije i istočnoeuropski problem tranzicije. No, s druge strane, dok su se povjesničari i povjesničarke zapadne historiografije borili s prona­ laženjem smisla djelovanja u društvu, hrvatska historiografija nalazila se u samom središtu društvenog interesa. Stoga, slabi interes za žensku povijest u proteklih dvadeset godina ne bi trebalo obilježavati vrijednosnim kriterijima nekakve ,,nazadnosti" ili „zastarjelosti" hrvatske historiografije, već ga treba sagledati u širem kontekstu razvoja društva i korelacija društvenih procesa i razvoja povijesne zna­ nosti. Novo vrijeme nameće nove probleme. Rodna problematika u tom kontekstu sve više ulazi u vidokrug hrvatskih povjesničarki i povjesničara, ali to ne znači da se oni trebaju isključivo kretati stopama zapadne historiografije. O dnos se ne bi trebao razvijati na pukom oponašanju obrazaca, već na dijalogu hrvatskog specifi­ kuma i globalnog konteksta. 45 Ograjšek, „Osmi mart. Međunarodni dan žena", 112-141; Scott, Rod i politika povije­ sti, 249-251; Sklevicky, Konji, žene i ratovi, 25-115; Senjković, „Domovina je ženskog roda", 281-298. 23 �ROD KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E A N ALIZE Prvi interesi povjesničarki Jugoslavije za pisanje povijesti žena nastali su krajem sedamdesetihjjj očetkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, usporedno s p o ­ javom neofeminističkog pokreta i povijesti žena u svijetu. Sukladno s političkom situacijom u zemlji, ovi su napori obrađivali p ovijest-fadnica i žena^u, radničkorrh p o k ren u li N O B-u. Ovdje treba posebno naglasiti istraživanja Jovanke Kecman, koja je objavila niz radova o sudjelovanju žena u rajlničkom, socijaldemokratskom i sindikalnom pokretu. Najpoznatija njezina knjiga je Žene Jugoslavije u radničkom pokretu izčnskim organizacijama 1918-1941. Nastala je na temelju rada na diser­ taciji i, ia jp jp -ujpploški -obojena^ tejieproporcionalno mnogo mjesta posvećuje r^diuocijalističkih i komunističkih ženskih organizacija, ona je zbog svoje informativnosti i vrijednog sakupljačkog rada nezaohilazarugočetak svakog istraživanja o povijesti žena u Jugoslaviji.46 O samdesetih godina, u trenutku kada se u zapadnoj historiografiji afirmirala potraga za ženskim subjektom koja se uvelike oslanjala na anriopološk&Jiietode, na našim prostorim a palicu ženske povijesti preuzimaju etnologinje Dunja Rihtnjan_Auguštin i Lydia S ld ^ u c l^ Prva se ženskom proble­ matikom bavila sporadično i to većinom poslijeratnim razdobljem, a Lydia Sklevicky bila je istaknuta predstavnica domaćeg feminističkog pokreta i usmjerila se na problematiku Antifašističke fronte žena. Kompilacija njezinih radova posthum no je objavljena pod naslovom Konji, žert&ratovi.47 U isto vrijeme tematiku ženske p o ­ vijesti počela je otvarati povjesničarka Axidt«a_Eeidm<m, koja se prvenstveno bavila roeduraimirLTazdobljem, ali-i-tgorejskim prohlem imaTstraživanja povijesti žena.48 Ona je ujedno pokrenula projekt organizacije predavanja i kompilacije tekstova s tematikom iz ženske povijesti. Rezultat tog rada je zbornik Žene u Hrvatskoj. Ž enska i kulturna povijest, u kojem su radovi koji se bave određenim temama iz hrvat­ ske ženske povijesti kronološki poredani od antike do devedesetih godina prošlog stoljeća. Time je pružen impuls razvoju ženske povijesti u Hrvatskoj te ukazano na različite metodologije i pristupe njezinom istraživanju. Teoretskim i m etodo­ loškim aspektom istraživanja povijesti žena bavila se i M irjana Gross, kako u knjizi Suvremena historiografija, tako i u nekoliko članaka u kojima jeL daTa pregled razvoja 46 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918-1941. Vidi i: Jovanka Kecman, „Žene u sindikalnim organizacijama i štrajkovima ujugoslaviji (1935-1941)“, 257-322; Vesković Vangeli, Osmi mart i naprednoto dviženje na zenite vo Makedonija (1939-1945)■ 47 Rihtman Auguštin, Ulice moga grada-, Rihtman Auguštin, Etnologija i etnomit-, Sklevicky, Konji, žene i ratovi. 48 Feldman, „Prilog istraživanju ženskih organizacija - Udruženje univerzitetski obrazo­ vanih žena", 61-67; Feldman, „Posljednjih tisuću godina", 30-37; Feldman, „Proričući gladnu godinu - žene i ideologija jugoslavenstva (1918.-1939.)“, 235-246. 24 �Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji i analizu značaja ovog novog područja historije.49 Na larvom kongresa_hrvatskih povjesničara u prosincu 1999. osnovana je Sekcija za povijest žena koja djeluje u sklopu Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti. Izlaganja s te sek­ cije obrađivala su široki raspon te m a^ d mizoginije u renesansnom Dubrovniku do sjećanja i značenja iskustva partizanki u Jugoslaviji i Hrvatskoj te su većim di­ jelom objavljena u časopisu Otium (br. 7/8, 1999.-2000^N a Drugom kongresu hrvatskih povjesničara u rujnu/listopadu 2004. u Puli Sekcija za povijest žena bila je jedna od većih te je također uspjela okupiti povjesničarke i povjesničare različi­ tih povijesnih razdoblja. Radovi sekcije objavljeni su 2006. godine u Historijskom zborniku. Na Trećem i Četvrtom kongresu hrvatskih povjesničara Sekcija za povi­ jest žena se održala, a referentice i referenti su obrađivali široki vremenski raspon otLsfednjeg vijeka do Dom ovinskog rata.50 Uspješnost sekcija potaknula je 2000. godine osnivanje Udruge za istraživanjf-povijesti ženaJClioJcoja svake godine orga­ nizira nekoliko izlaganja na teme ženske povijesti. Interes za sudjelovanje u Sekciji za povijest žena I j rvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti, kao i široki raspon tema koje su obrađivane upućuju na činjenicu da tematika ženske povijesti redovito dolazi u vidokrug hrvatskih istraživača ili istraživačica, ali da je obraduju usporedno, kao dio širih i općih istraživačkih projekta. Takav pristup ima pozitivne i negativne posljedice za razvoj rodne povijesti u Hrvatskoj. S jedne strane, gomila bazu informacija i otvaia-nove teme kao polazišta za buduća istraživanja, ali s druge strane taj „psporeijni" ra^Lna-žcgsj&oj tematic£yrlo često ne uzima u obzir specifične metodološki* pirhlcrnt; i ovog historijskog p o d ru čja^ Poticaje daljnjem istraživanju na području povijesti žena daju međunarodni projekti istraživanja povijesti žena koji mobiliziraju domaće povjesničarke i po­ vjesničare ili obrađuju tematiku vezanu za ovo područje. Posebno valja istaknuti knjigu G m d IVpctpm falkant n -kojoj su skupljeni tekstovi regionalnih i zapadnih istraživača i istraživačica o rodnoj problematici na područ­ ju zapadnog Balkana.5 Pristup je interdisciplinaran, odnosno uvršteni su tekstovi 1 književnopovijesnogrpoviksnog i zntropolo|kog karaktera. Za ovaj rad zanimljiv je tekst Thomasa A-iLm m erta-^- ženskom pokretu-u-SfbijrTtvadesetih godina dvadesetog stoljeća, rad V k steja ln šićo ženama u međuratnoj Sloveniji, Barbare JanearW sh$tet-o ženama u N O B-u ili Gordane P. Crnković o ženskim piscima 49 Gross, „'Nevidljive žene'“, 56-64; Gross, „Žena-čovjek: L'homme", 149-155; Gross, Suvremena historiografija: korijeni, postignuća i traganja. 50 O radu ove sekcije vidi: Janković, „Prikaz III. kongresa hrvatskih povjesničara SplitSupetar". 51 Ramet, Genderpolitics in the JVestem Balkans: tvomen and society in Yugoslavia and the Yugoslav successor States. 25 �RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE u hrvatskoj i srpskoj literaturi.52 Nadalje, radovi o rodnoj problematici s ovoga prostora mogu se pronaći i u kompilacijama koje obrađuju širi europski prostor. Primjerice, u knjizi in Europe 1919-1945 mogu se naći poglavlja Melise DokoyoyJ C arol SJLiIIy o H rvatskoj i Srbiji.53 S druge strane, postoje m eđunarodni projekti koji mobiliziraju domaću femini­ stičku scenu i historiografiju u potrazi za gpecifićnr>cfirP^ rr>rlnrip; Europe. Jedan takav projekt je „Sjećanje žena na život u socijalizmu" koji je 1995. godine pokrenula češka sociologinja i feministkinja Jirina Šiklova. Cilj projekta bio je potaknuti žene iz bivših socijalističkih zemalja da provedu istraživanje o povijesti žena i njihovom identitetu u socijalizmu, koristeći se prvenstveno metodama usmene povijesti („oral history“). U sklopu projekta nastalo je djelo koje pokriva prostor biv­ še Jugoslavije, odnosno Hrvatske - Ženski biografski leksikon. Sjećanje žena na život u socijalizmu. Objavljeni su intervjui s deset pripadnica „prve generacije" u socijalizmu, te je dana analiza povijesnog i kontekstualnog okvira.54 Sličnom idejom i m etodolo­ gijom vodio se projekt „Životne priče Vojvođanki" unutar kojeg je objavljena knjiga intervjua Vojvođanke (1917-1931): životne priče Godine u naslovu ne označavaju razdoblje koje se obrađuje, već godine rođenja žena s kojima se razgovaralo. U Hrvatskoj i susjednim zemljama razvili su se i domaći projekti kojima je cilj promovirati teme iz povijesti žena. Tako je u Hrvatskoj nastao već spomenuti zbornik Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest}6 U Srbiji je pokrenut p ro ­ jekt Instituta za noviju istoriju Srbije „Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka" unutar kojeg su održana četiri znanstvena skupa i izdana četiri zborni­ ka. Drugi zbornik posvećen je temi Položaj žene kao merilo modernizacije te se u njemu obrađuje problematika povijesti žena u Srbiji u odnosu na zakonodavstvo, obrazovne mogućnosti, nacionalna pitanja i probleme manjina, javno mnijenje, rat i metodološke postavke.57 U Sloveniji je objavljen zbornik Ženske skozi zgodovino. Zbornik referatov 32. Zborovanja slovenskih zgodovinarjev Prije nekoliko godina izašao je i zbornik Pozabljena polovica. Portreti žensk 19. in 20. stoletja na .5 5 ,5 8 52 Emmert, „Ženski pokret: The feminist movement in Serbia in the 1920s, 33-49; Jalušić , ,,Women in Interwar Slovenia", 51-66; Jancar-Webster, „Women In the Yugoslav National Liberation Movement", 67-87; Crnković, ,,Women writers in Croatian and Serbian literatures", 221-241. 53 Passamore, Women, Gender andFacism in Europe 1919.-1945., 91-124. 54 Dijanić i dr., Ženski biografski leksikon. Sjećanje žena na život u socijalizmu. 55 Savić, Vojvođanke (1917-1931). 56 Feldman, Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest. 57 Perović, Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka 2. Položaj žene kao merilo modernizacije. 58 Žizek, Ženske skozi zgodovino. Zbornik referatov 32 Zborovanja slovenskih zgodovinarjev. 26 �Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji Slovenskom u kojem su obrađene 129 biografske priče slovenskih književnica, glaz­ benica, umjetnica, učiteljica, alpinistica, gostioničarki i medicinskih sestara itd.59 Za povjesničare ženske povijesti značajan je i rad komparatistica književnosti i et­ nologinja koji je opširnije obrađen u sljedećem poglavlju. istraživanja teme. M eđu političkim strankama u Kraljevini Jugoslaviji najviše sluha za žensko pitanje pokazivale su Hrvatska seljačka stranka i K J ^ t e stoga neTreba^čuđiti da najveći broj radova koji se bavi odnosom političkih stranaka i žena, obrađuje upra­ vo ove dvije stranke. Ovdje, uz već spomenutu knjigu Jovanke Kecman, prije svega treba spomenuti rad Suzane Lećgk ..‘D okada se samo polovica hryatskog_naroda bojila.’ Hrvatska seljačka stranka i žene“ u kojem autorica istražuje ženske organizacij'eJđSi'Ua, Seljačkejlo g e i Hrvatskog srcavženske časopise koji su propagirali ideologiju)HSS-a, ali i mjesto i značaj r63a)u oblikovanju i provođenju nacionalne ideologije ove stranke.5 Branka-Boban je u članku „‘Materinsko carstvo’" - za­ 60 9 laganje Stjepana Radića za žensko pravo glasa i ravnopravan položaj u društvu" dala analizu odnosa Stjepana Radića prema položaju žena,61 a NJira Kolar je kroz knjigu o Mari Matočec pružila presjek aktivnosti Radićevog seljačkog pokreta kroz perspektivu njegove istaknute sudionice.62 O odnosu ostalih stanaka prema ženama u principu nema posebnih radova, vjerojatno zbog uvjerenja da stranke nisu izražavale poseban odnos prema ženama. Ipak, treba spomenuti rad Gordane Krivokapić-Jović ,,‘D p išrm za ^ r 5svj€Ćivanje^ene~i^štitujijenih-prava’ - Radikali i žensko pravo glasa posle Prvog svetskog rata" u kojem se autorica doduše prije svega osvrće na aktivnost i razvoj navedenog društva i Žensko?pokreta, za koje tvr­ di da su nastali unutar miljea Radikalne stranke, ali pokušava dati i ocjenu odnosa radikala prema ženskom pitanju.63 59 Šelih i dr., Pozabljena polovica. Portreti iensk 19. in 20. stoletja na Slovenskom. 60 Leček, „ 'Do sada se samo polovica hrvatskog naroda borila.' Hrvatska seljačka stranka i žene (1918.-1941.)“, 93-130. 61 Boban, „ 'Materinsko carstvo'. Zalaganje Stjepana Radića za žensko pravo glasa i rav­ nopravan položaj u društvu", 191-209. 62 Kolar-Dimitrijević, Mara Matočec - hrvatska književnica i njen rad na socijalno-političkom i kulturnom polju u okviru seljačkogpokreta bračeRadič. 63 Krivokapić-Jović," ‘Društvo za prosvećivanje žena i zaštitu njenih prava radikali i žen­ sko pravo glasa posle Prvog svetskog rata", 299-308. 27 �RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE Ženski pokret u međuratnoj Jugoslaviji obrađen je u knjizi Jovanke Kecman (1978.) te u radovima Lydie Sklevickjr,64 Andree Feldman,65 Thomasa A. Emmerta66 i Vlaste Jalušič.67 Uz to postoje radovi o pojedinim ženskim udrugam a. Z bog opsežnosti građe dosta dobro je obrađen rad „Društva Hrvatske žene", kojim se u više navrata bavila Lucija B enjrovsk/8 i „Udruženja univerzitetski obrazovanih žena" kojim su se bavile A ndrea Feldman69 i M irjana Obradović.70 D oprinos razu­ mijevanju organiziranog djelovanja žena u m eđuratnoj Jugoslaviji dale su i magi­ starske disertacije Dubravke Peić Čaldarović, koja se bavila ženskim profesional­ nim udrugama u Hrvatskoj od 1918. do 1941. godine,71 i Vijolete H erm an Kaurić koja je obradila rad dnhrorvnm ih finm aniprnih društva u Zagrebu za vrijeme Prvog svjetskog rata.72 U međuratnom razdoblju na prostoru Kraljevine Jugoslavije izlazilo je tridesetak župskih časopisa kojima nije posvećena dovoljna niti ravnomjerna pažnja u suvreme­ noj historiografiji. Svojevrsni pregled naslova ženskih novina u Hrvatskoj može se naći u članku Marine Čizmić-Horvat „Ženski listovi u hrvatskom novinarstvu".73 Najviše se pozornosti posvetilo^Vt^gpp^lauig^n^islfii. Tako su se poznatim i popu­ larnim Zafforkinim Ženskim listom bavile Suzana C oha74 i M arina Vujnović.75 Prva 64 Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata (I)“; Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata (II)“. 65 Feldman, „Proričući gladnu godinu - žene i ideologija jugoslavenstva (1918.-1939.)“. 66 Emmert, „Ženski pokret: T h ^ m i r u c r mnvpm e n r in S erh iaJn rhe 19?.0s“ 67 Jalušič, ..Women in Itirfrwar sinvfnia" 68 Benyovsky, „Društvo Hrvatska žena", 747-750; Benyovsky, Društvo Hrvatska žena u Karlovcu 1921.-1945., 1991-1996; Benyovsky, „Društvo Hrvatska žena i Zagorka", 124-136. 69 Feldman, „Prilog istraživanju ženskih organizacija - Udruženje univerzitetski obrazo­ vanih žena". 70 Obradović, „Udruženje univerzitetski obrazovanih žena u Jugoslaviji 1927-1941. go­ dine", 252-262. 71 Peić Čaldarović, „Osnovne karakteristike profesionalne djelatnosti žena u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova (1919.-1941.)“, 491-503. 72 Herman Kaurić, „Za naše junake: Rad dobrotvornih humanitarnih društava u gradu Zagrebu 1914.-1918“ 73 Čizmić-Horvat, „Ženski listovi u Hrvatskom novinarstvu", 101-107. 74 Coha, „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta u Z^orkinom^enskomJisttY, 257-297. 75 Vujnović, „The Emergence of Ženski list in the Context of Intervvar Croatia and the Bubikopf Debate", 237-256; VujasmL-Earging the BubikapfMatinn. Joumalism. Gender, and Modemity in Interutar Yugoslavia. 28 �Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji je analizom tekstualnog i grafičkog sadržaja časopisa pokušala dekonstruirati meha­ nizme konstrukcije ženskog identiteta i pitanja politizacije žene. S druge strane, M. Vujnović zanimao je ekonomski i politički kontekst unutar kojeg je časopis izlazio te njegov utjecaj na ženski pokret i uvjerenja i stavove čitateljica. Srpski pandan popu­ larnog ženskog lista pod nazivom Z§na-Lsyet obradila je Svetlana Stefanović.76 Uz to, postoje radovi koji se bave odjecima ženskog pitanja u općem tisku. Tako Predrag J. Marković obrađuje javno mnijenje Beograda o položaju žene između 1918.-1965.,77 jyiira Bogdanović analizira čl^akeJ^gge Egzope koji se dotiču ženskog pitanja.78 Na­ pokon, određena pažnja posvećena je stavovima tadašnjih političara prema ženskom pitanju, tako je Nadežda Jovanović obradila je stavove Dragoljubalovanoviča o ulozi žene u društvu,79 a Branko Nadoveza obradio je stajališta Vladimira Dvornikovića i Dimitrija Ljotića.80 76 77 78 79 80 Stefanović, „Ženska štampa: Žena i svet 1925-1942“, 408-420. Marković, „Mesto žene u javnom mnenju Beograda 1918-1965“, 373-384. Bogdanović, „Zensko-pitapjf n časopisu Nova F.vrnpa-{ L 9-20-1 -941)“, 385-393. Jovanović, „Dragoljub Jovanović o ulozi žene u društvu”, 421-433. Nadoveza, „Neka konzervativna gledišta o položaju žene u Srbiji između dva svetska rata“, 434-442. 29 ��III. ST ER EO TIP I KAO PRED M ET ZN AN STVEN E AN ALIZE 1. Pisanje o stereotipima U vidokrug znanstvenog interesa stereotipi su ušli još u 19. stoljeću. Njima se ba­ vila filozofska hermeneutika koja ih je promatrala kao predosnovu za spoznaju i komunikaciju. Kada je postalo evidentno da stereotipi ne odražavaju bezvremenska i prirodno utemeljena uvjerenja, već nastaju u kontekstu određenog razdoblja i sukladno potrebama grupe koja ih je formirala, za stereotipe su se zainteresira­ li povijest i sociologija koje su u dekonstrukciji procesa njihove izgradnje vidjeli priliku propitivanja pitanja mentaliteta, identiteta i konstrukcije društvene moći. No, kontinuirani i sustavni interes za pitanje stereotipa pokazala je komparativna književnost unutar koje se razvila i posebna grana koja se bavi istraživanjem predodžaba - imagologija.8 1 1.1 Imagologija Izvan diskursa komparativne književnosti značenje imagologije stoji prije svega u činjenici da je prepoznala s^greotip kao promjenjivi predmet istraživanja i pri tome razvilajjdređeni analitički znanstveni aparat. Iako se prvenstveno bavila pitanji­ ma (hacionalnih stereotipi, njezini se principi i metode lako mogu primijeniti i na ostaleoBIDce kulturnih stereotipa. Stoga je vrijedno osvrnuti se na glavne točke razvoja ove grane komparativne književnosti. U radu „Imagologija: povijest i metoda“ Joep Leerssen je interes komparativne književnosti za stereotipe podijelio u tri razdoblja: „arheologiju" (rani novi vijek), „prethistoriju" (19. stoljeće) i stvaranje suvremene imagologije u drugoj polovici 20. stoljeća. O no što je zajedničko prvoj i drugoj fazi jest uvjerenje da nacional­ ni identiteti zaista postoje i da su prirodno utemeljeni. No, ova ideja poljuljana je krajem 19. stoljeća kada Ernest Renan zaključuje da nacija nije fiksan i deter­ miniran pojam, već društveno konstruirana i promjenjiva kategorija. U daljnjim istraživanjima pokazalo se da su nacionalne predodžbe o Španjolcima, Nijemcima ili Englezima dramatično varirale kroz povijest.82 Time pitanje oblikovanja nacije postaje predm et historiografske analize i činilo se daje književnopovijesna potraga za nacionalnim identitetima bespredmetna. Interes za nacionalnu reprezentaciju u književnima djelima obnovio je 1966. godine H ugo Dyserinck tekstom „O problemu ‘images’ i ‘mirages’ i njihovu 81 Dukić i dr., Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, 5-22. 82 Leerssen, „Imagologija: povijest i metoda", 169-185. 31 �STEREO TIPI KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E ANALIZE istraživanju u okviru komparativne književnosti" te time utemeljio suvremenu imagologiju. Književni tekst ponovno postaje izvor informacija, s time da se više ne traga za nacionalnim identitetima, već za predodžbam a o sebi i drugima. Ipak, suvremeni imagolozi opterećeni su dvojakom odnosom književnog teksta i kultur­ nih segmenata. O ni naglašavaju da kulturni tekstovi nisu puki produkti povijesnih procesa, već i umjetnička djela, te da svijet koji grade ne mora vjerno odražavati svijet u kojem nastaju. Korištenje nacionalnih heteropredodžba i autopredodžba u fikcionalnim tekstovima ima estetsku i umjetničku funkciju, ali se ne može razu­ mjeti bez kontekstualizacije, odnosno proučavanja tadašnjeg javnog mnijenja kako gaje nazvao H. Dyserinck, drevnih mitova i nadnacionalnih povijesnih univerzal­ nosti kako je isticao M anfred S. Fischer ili „Scenarija" kako je predlagao DanielHenri Pageaux.83 Fluidna granica između književnog, umjetničkog i realnog svijeta predstavljala je veliki problem prilikom afirmacije nove komparatističke grane, te je poticala kri­ tičare da postavljaju pitanja: „je li to prava znanost o književnosti" i „je li književni znanstvenik uopće za to ovlašten."84 Stoga većina imagologa pokazuje određenu nesigurnost kada izlazi iz okvira tekstualnog svijeta te naglasak stavljaju na intrinzičnu analizu, a kao referencijalni okvir uzimaju tekstove, a ne stvarnost. S druge strane, kada su povjesničari i sociolozi počeli koristiti književni tekst kao izvor za dekonstrukciju nacionalnih, rodnih i drugih kulturnih stereotipa, imagolog Manfred S. Ficher ih upozorava da se prilikom povijesne analize književnog uratka moraju uzimati u obzir i specifična književno-znanstvena znanja. Korištenje stere­ otipa u književnim tekstovima nije nužno puko bilježenje kulturoloških uvjerenja određene sredine u nekom povijesnom razdoblju, ona može biti svjesno upotrebljena radi ironiziranja ili u neku drugu estetsku svrhu. Napokon, interakcija teksta i stvarnosti funkcionira u oba smjera. Joep Leerssen ustvrđuje da književna djela nisu samo riznica zabilježenih nacionalnih i drugih stereotipa, ona su i sudje­ lovala u njihovom oblikovanju i širenju. Budući da književnost djeluje na principu „obustave sumnje", književna djela postaju vrlo pogodan način širenja stereotipa te predodžbe oblikovane u literarnom uratku sudjeluju u procesu oblikovanja javnog mnijenja. Njihov utjecaj nije nužno ograničen razdobljem u kojem su napisani što 83 Dyserinck, „O problemu ,,images“ i „mirages" i njihovu istraživanju u okviru kompara­ tivne književnosti", 23-36; Ficher, „Komparatistička imagologija: za interdisciplinarno istraživanje nacionalno-imagotipskih sustava", 37-56; Pageaux, „Od kulturnog imaginarijado imaginarnog", 125-150. 84 Dysernick, „O problemu „images" i „mirages" i njihovu istraživanju u okviru kompa­ rativne književnosti", 57. 32 �Pisanje o stereotipima se posebice odnosi na umjetnička djela visoke umjetničke vrijednosti.85 U posljed­ njih dvadeset godina imagologija nije ostala imuna na krizu u kojoj se našla kom­ pletna komparativna književnost. Sukob između teorijskog i praktičnog pristupa istraživanju i uspon kulturoloških pravaca srodnih humanističkih znanosti posta­ vili su niz pitanja pred znanstvenike ove komparatističke grane o smislu, granica­ ma, putu i metodama. I dok je komparativna knjiženost zapadala u vlastitu krizu identiteta, nove znanstvene sociološke, povijesne, filozofske teorije prepoznale su identitete kao predmete istraživanja i analize, pri čemu se interes za nacionalne predodžbe polako širi na rasna, etnička, klasna, rodna i ostala kulturološka pitanja. 1.2 Stereotipi kao predmet istraživanja historiografije, sociologije i antropologije Sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća ideja da su nacionalni identiteti kulturološki konstrukti počela se probijati i među povjesničarima, so­ ciolozima i antropolozima a uskoro nakon toga razvila se ambicija da analizira­ ju proces njihove konstrukcije. Članak „Izmišljanje tradicije" povjesničara Erica Hobsbawma iz 1983. godine izazvao je ustaljene obrasce o društvenim tradicio­ nalnim vrijednostima, reprezentacijama i običajima. E. Hobsbawm je zaključio da određene društvene skupine m o g u tradicije^ i zmisliti" sukladno potrebama povi­ jesnog trenutka. Tradicije se izmišljaju kontinuiranim-pnnavljanjem ritualnih rad,«ji koje nose simboličku poruku s ciljem usađivanja određenih vrijednosti i normi ponašanja. Pri tome se najčešće nastoji pozvati na odgovarajuće, pomno izabrane običaje iz prošlosti, čime se ostvaruje dojarn kormnnjtgra i neprekinute tradicije. Nove vrijednosti bivaju prihvaćene u društvu kao stare, same po sebi razumljive istine koje ne treba propitivati.86 U nutar ovog vala razvoja kulturne povijesti i sociologije te rastućeg femini­ stičkog pokreta pojavio se pojam ^O c T) nova knlrnrna analirička kategorija. Afirmacija ovog pojma trebala je osvijestiti znanstvenu, ali i širu javnost da spolne podjele, uloge, položaj i predodžbe nisu prirodno "uvjetovane, već su posljedica kiilpirrph i drnšrvenih procesa. Kategorije ^.muškosti^i (^ženskosti/*koje su se do tada uzimale kao same po sebi razumljive/sađaTpostaju varijable koje ovise o kulturi, društvenoj skupini i vremenskom razdoblju. Slično kao i nacija, spol/rod prestaje biti kategorija koja objašnjava i postaje predmet dekonstrukcijske analize. Istraživanja su pokazala da su se predodžbe o rodu i rodni identiteti mijenjali su­ kladno kontekstu u kojem su nastajali, ali i da su u istom vremenskom razdoblju 85 Dukić i dr., Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, 5-22; Leerssen, „Imagolo­ gija: povijest i metoda", 169-186. 86 Hobsbawm, „Izmišljanje tradicije", 137-150. 33 �STEREO TIPI KAO PR ED M ET ZN A N ST V E N E ANALIZE______________________ koegzistirali različiti koncepti ^ iijk o s^ U -^ e D sk o šii)<^Primjerice, u 19. stoljeću istovremeno se oblikuje imidž.pionder>pr p rn fin j^ f, ndanp višeg društvenog sloja koja svoje vrijeme posvećuje društvenom životu, dok su njezin dom i djeca prepušteni brizkgesluge, kao i ideja požrtvovne, em ocionalne i m oralne žene ku­ ćanice i majke. U isto vrijeme u binarnoj su opreci i ideje koje „mujkost" povezuju sa razumom, samokontrolom, herern<elf<nalnr>šrii i brigom za obitelj, ali i / agresijom, tučnjavama i izazivanjem autoriteta.87 N o, rasprava o konstrukciji rodnih identiteta proširila je horizonte utjecaja^gd^ na društvena zbivanja)O na je ukazala da društvene pojave kao rat, moć, bogatstvo, znanost nisu rodno neutralne, već aktivno sudjeluju u kreiranju rodnih identite­ ta, koriste spolne razlike u svrhu vlastite legitimizacije ili ih nekritički ugrađuju u same potke svojih pretpostavki. Tadašnja rasprava među povjesničarima i povjesni­ čarkama o tome koji dio društva - rodno obilježen ili rodno neutralan - čini veći utjecaj na povijesna događanja postaje izlišna. „Rodna neutralnost" pokazala se kao još jedna zabluda izrasla na rodnim predrasudam a, a istaknuta protagonistica ženske i rodne povijesti Gisela Bock 1989. godine u članku ,,Women 's history and gender history: aspeets o f an international debate" slavodobitno zaključuje: „Rod je konstitutivni faktor svih ostalih odnosa".88 Ukoliko je svaki segment društva rodno obilježen, nužno proizlazi da isto vrijedi i za vjerovanja, predodžbe i znanja. Filozofski, umjetnički i književni uratci prestaju biti prenositelji informacija o pre­ vladavajućim rodnim predodžbama i postaju objekti dekonstrukcije norm ativnih koncepata koje žele prenijeti, pri čemu se trebala posebna pažnja posvetiti ro d u / spolu, klasi, političkim i vjerskim uvjerenjima njihovog autora.89 Kada se ovakvo rezoniranje prenese na znanstvena istraživanja, dolazi se do zaključaka da su so­ ciološka, biološka i historiografska i druga djela u potku svog istraživanja, vjero­ jatno nesvjesno, utkala rodne predodžbe vremena u kojem su nastala. Budući da tada nisu osvijestila odnose medu rodovima kao varijabilnu komponentu, relacije muškarac-žena preuzela su kao prirodno utemeljene konstante na osnovu kojih se objašnjavaju i ostali odnosi u društvu.90 Stoga se i staro objašnjenje povjesničara, pa i ženske povijesti, da se povijest do tada bavila ženama tek sporadično, i to naj­ češće vladaricama, jer je pokazivala interes samo za područje javnog, dakle muškog djelovanja te da se širi utjecaj žena u povijesti može prepoznati samo kroz analizu obiteljskog i privatnog života, pokazalo upitnim i rodno neosviještenim. Umjesto toga nudi se teza da je historija, koja se oblikovala kao znanstveno polje tijekom 87 88 89 90 34 Rose, IVhat is Gender Historyf, 56-79. Bock, ,,Women 's hiscory and gender history: aspeets of an international debate “, 37. Isto, 36. Perrot, „Moja"povijest žena, 7-40. �Pisanje o stereotipima 19. stoljeća, preuzela rodne obrasce razdoblja u kojem je nastala kao normativne i jedine moguće. Stoga je ona društveno djelovanje podijelila na javnu i privatnu sferu pri čemu je predmet njezinog interesa javna, dakle muška sfera, a eventualni trago^dJenskogjogM mana u njoj bi se ignorirali, zaboravljali ili prikazivali kao devijacije koje potvrđuju pravilo. Žene koje bi se okušale u politici ili ratu označa­ vane su kao „tcovaćir ^ -^vprefokinjervjcštice^Tli u najboljem slučaju „zgvjcm^ane djevice^*. Promatrajući društvo iz takve perspekeivrhis^oftegrafija^ejikonačnici i • sama pridonosila kreiranju i perpetu jjan ju jodjiih obrazaca 19. stoliećaž 1 Dakle, 9 mogli bismo ustvrditi da je propitivanje rodnih predodžaba i rodnih stereotipa izazvalo ne samo etabliranijuaon povijesnog znanja, već i metode, polazišta i sa­ znanja rodne povijesti. 1.3 Interes hrvatske znanosti za stereotipiju Postmodemistički interes za stereotipe kao kulturni kapital iskazali su i hrvatski krugovi. U nutar antropologije, filologije, komparativne književnosti i povijesti pojavili su se projekti posvećeni pitanjima konstrukcije i dekonstrukcije identi­ teta. Pri tome je fokus interesa prvenstveno na problematici nacionalnih stereo­ tipa. O d vrijednih projekata svakako treba istaknuti zbornik Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u srednjoeuropskim književnostima koji su uredili zagrebačka filologinja Dubravka Oraić Tolić i mađarski povjesničar književnosti Erno Kulcsar Szabć. U zborniku su sakupljeni tekstovi hrvatskih, mađarskih, slovačkih i austrij­ skih znanstvenika koji obrađuju nacionalne i etničke stereotipe u književnostima i kulturama Srednje Europe 19. i 20. stoljeća. Postavljajući niz provokativnih pi­ tanja o paralelnoj konstrukciji dvostrukog hrvatskog nacionalnog identiteta kroz povijest, načina na koji su hrvatski pisci percipirali susjedne zemlje i obrnuto, oni otvaraju problematiku tvorbe i širenja stereotipije kao i metodologije njezinog izučavanja.92 D oprinos populariziranju analize stereotipa svakako je dao i zbornik KakomdimjLstrane-zeznlje. Uvod u imagologiju u kojem su prevedeni tekstovi knji­ ževnih komparatista koji su obilježili razvoj imagologije. Interdisciplinarno ured­ ništvo ovog zbornika i samo se bavilo imagološkim temama. Komparatist Davor Dukić 2004. objavio je knjigu Sultanova djeca: Predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja, a povjesničarka Zrinka Blažević 2008. objavila djelo Ilirizam prije ilirizma u kojem problematizira pojavu, upotrebu i značenje ilirskog ideologema u sedamnaestostoljetnoj Hrvatskoj. M eđu povjesničarima i povjesničarkama ovog prostora izuzetno veliko zanimanje izaziva pitanje uloge 91 Isto. 92 Oraić Tolić i Kulcsar Szabć, Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u srednjoeuropskim književnostima. 35 �STEREO TIPI KAO PR E D M E T ZN A N ST V E N E A N ALIZE stereotipa u izgradnji nacionalnog identiteta i kreiranju m eđunacionalnih odnosa Hrvata i Srba. Tako se hrvatska povjesničarka Natalija Rumenjak bavila stereotipiziranim prikazima Srba u hrvatskim glasilima i H rvata u srpskim glasilima na samom početku 20. stoljeća,93 a srpska povjesničarka Olivera Milosavljević nacio­ nalnim autostereotipima i heterostereotipim a H rvata i Srba u 20. stoljeću. Radovi Olivere Milosavljević zanimljivi su i zbog znatne pažnje koju je autorica posvetila metodologiji historičarskog pristupa problematici.94 S druge strane, pitanje-todfuh^tereoetpa i identiteta prvenstveno je zanimalo antropologinje, sociologinje i komparatistice. U svojim radovima one spajaju potragu za nacionalnim i rodnim identitetima te istražuju njihove interakcije. Komparatistica N atka Đadurina ne­ davno je objavila knjigu Nezakonite kćeri Ilirije. Hrvatska književnost i ideologija u 19. i 20. stoljeću, u kojoj traga za ideološkim obrascima iz vremena nastanka hrvat­ skog modernog društva i njihovom utjecaju na suvremenost. N a tragu imagologije, kroz analizu umjetničkih uradaka, autorica otvara pitanje sprege književnosti, ideologije, povijesti i pamćenja pri čemu glavni fokus stavlja na korelaciju fikcije i stvarnosti, te naglašava: ,,U potrazi za poviješću ideja i stvaranjem stereotipa, moja je analiza ponekad namjerno zanemarila umjetničke kriterije".95 Knjiga je podije­ ljena u dvije cjeline čiji naslovi, „Mitovi" i „Traume", sugeriraju osnovne segmente izgradnje identiteta. No, autoricu posebno zanima rodna dimenzija društvenih i nacionalnih integracijskih procesa. Rodna tematika problematizira se kroz ana­ lizu ženskih likova u književnim djelima te radova istaknutih i poznatih književ­ nica. Pri tome „ukroćena kreposna ratnica" Teuta iz tragedije D imitrije D em etra po autoričinom sudu ukazuje „nužnost utemeljenja građanskog društva i nacije na jednoobraznim rodnim odnosima". Nadalje, u djelu se problematizira uloga žene u samopredodžbi H rvata kao gostoljubive nacije i činjenica da je silovanje u književnosti često korišteno kao motiv za pobunu. Kroz uratke Zofke Kveder ili dramu Evica Gupćeva Marije Jurić Zagorke otvara se pitanje sudjelovanja žena u političkim događajima, a proučavanjem ženskih svjedočanstva iz koncentracijskih logora upozorava se na rodnu različitost traumatskih iskustava. N a taj način auto­ rica stavlja u korelaciju nacionalne i rodne identitete i istražuje kako se nacionalni 93 Rumenjak, „Ideološki stereotipi u zagrebačkoj javnosti početkom XX stoljeća - Obzor i Srbobran 1901.-1902. godine", 151-189. 94 Milosavljević, „Metodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i Hrvata o Srbima", 171-187; Milosavljević, „Autostereotipi - o autentičnosti i kvarenju naci­ je", 83-97; Milosavljević, „Otac - genije - ljubimac: Kult vladara - najtrajniji obrazac vaspitanja dece", 188-292; Milosavljević, „Metodološke pretpostavke istraživanja naci­ onalnih stereotipa. Primjer: 1918- 'oslobodioci' i 'poraženi'". 95 Badurina, Nezakonite kćeri Ilirije. Hrvatska književnost i ideologija u 19. i 20. stoljeću, 10. 36 �Pisanje o stereotipima diskurs kreira kroz rodne predodžbe. Tom idejom vodila se i etnologinja Renata Jambrešić Kirin te je na temelju njezinog projekta o odnosu roda i nacije nastao zbornik Između roda i naroda. Sam naslov predstavlja svojevrsnu igru riječi jer po­ jam ,,rod“ ima dvostruko značenje. Tradicijski on opisuje pripadnost određenom plemenu, a u suvremenoj terminologiji predstavlja društvenu konstrukciju spolno­ sti. No, nema sumnje da je spolna-rodna dimenzija izgradnje i prezentacije nacije glavna misao vodilja ovog zbornika. Interdisciplinarno okupljene tekstove pove­ zuje zajednički interes. „Riječ je o razumijevanju predodžbi o rodu u tradicijskoj, ali i pučkoj i suvremenoj popularnoj kulturi koje posebice dolaze do izražaja kada se osvijesti ulog svih sudionika (uključujući i znanstvenike) u tvorbi stereotipnih prikaza i tumačenja rodnih uloga, rodnih simbola i rodnih metafora u sociopolitičkom diskursu."96 Rod se analizira etnološkim, folklorističkim, muzikolološkim, etnoteatrološkim i etnokoreološkim metodološkim aparatom. Za naše je istraži­ vanje najzanimljivije poglavlje „Vidljive žene i zamišljene zajednice" u kojem se istražuje način na koji rod sudjeluje u konstrukciji nacionalnih identiteta i „povi­ jesnih istina". Reana Senjković je u tekstu „Domovina je ženskog roda" istraživala personifikaciju nacionalnog identiteta kroz ženske likove. Brigitte Bardot, koja je utjelovila francusku nacionalnu ikonu Marianne, ili hrvatska manekenka koja se sustavno pojavljuje u reklamama H D Z -a devedesetih godina prošlog stoljeća ukazuju kako se propaganda koristi ženskim likom da bi definirala i perpetuirala osnovne nacionalne vrijednosti određenog doba. Znakovito je da se lik hrvatske manekenke u spotu mijenjao dinamikom promjena u društvu. U početku je pri­ kazivana u haljini koja podsjeća na narodnu nošnju i uz muškarca u vojničkoj uni­ formi te je istovremeno simbolizirala Hrvatsku koja se brani, Hrvaticu koja čeka i okamenjene virilističke rodne obrasce koji su obilježavali ratno društvo, da bi u kasnijim spotovima dobila tradicionalnu ulogu majke i supruge koja čini stup nove hrvatske obitelji.97 D ok se u ovom tekstu istražuje kako se ženski lik koristi u konstrukciji poželjne samopercepcije, Renata Jambrešić Kirin je u članku „Heroine ili egzekutorice: partizanke u 1990-ima“ na primjeru prezentacije i recepcije uloge partizanki analizirala kako masovni mediji tretiraju postupke žena koji odudaraju od zamišljene rodne slike nacije. Iako se u memoarskoj građi partizanki i ostalih sudionika rata tijekom osamdesetih godina tražio oslonac u prevladavanju druš­ tvene krize, tijekom devedesetih godine one postaju društveno nepoželjna pojava. Partizanke su istovremeno simbolizirale odbačeni i prezreni sustav i žene koje su iskoračile iz prihvatljivih uloga. Umjesto heroina, one u filmovima i medijskim 96 Jambrešić Kirin i Škokić, Između roda i naroda: etnološke ifolklorističke studije, 7-13. 97 Senjković, „Domovina je ženskog roda", 281 -298. 37 �STEREO TIPI KAO PR ED M ET ZN A N ST V E N E A N ALIZE prikazima postaju simbol moralne deformacije društva, okrutne egzekutorice.98 Ovu dvostruku ulogu „ženskosti" kao pojm a koji potvrđuje nacionalne obrasce i „drugotnost" prema kojoj se definira granica identiteta razrađuje se i u radovima Lađe Čale Feldman „Dvoglave hidre: nacija, žene i gluma" i Marijane Hameršak „Trivijalno ženstvo - Bez Trećega". Pri tom e se Lađa Čale Feldman fokusirala na propagandu, medije i kazališnu scenu tijekom devedesetih godina, a Marijana Hameršak na opterećenost reakcija javnosti i publike poratnog razdoblja rodnim tipovima iz prošlosti.99 Renata Jambrešić Kirin je objavila i autorsku knjigu D om i svijet, u kojoj obra­ đuje povijest žena i kulturu pamćenja u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata. Polazi od tvrdnje da postoje dvije vrste povijesnog pamćenja - povijesna kultura i kultura pamćenja. Prvo označava službeno povijesno znanje koje se promovira kroz medije i školstvo, a drugo predstavlja niz individualnih povijesnih iskustva koja mogu, ali i ne moraju, biti u skladu s općim saznanjima. Posebno se zani­ ma za sraz ženskog povijesnog iskustva i nacionalne povijesne kulture, te kako on utječe na oblikovanje nacionalnih i rodnih identiteta. Proučavajući pojedina povi­ jesna iskustva žena u SFRJ, partizanka, zatvorenica na G olom otoku, prognanica i marginaliziranih umjetnica R. Jambrešić Kirin dekonstruira mehanizme kojima povijesna kultura potiskuje ženski „višak" pamćenja, te posljedice tog procesa na kreiranje identiteta.100 Potragu za uzrocima i m ehanizm ima povijesnog zaborava i marginalizacije ženskog iskustva i doprinosa označio je i zbornik Rodno/spolno obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskoj. Taj interdisciplinarni zbornik radova pod uredništvom književnice i sociologinje Jasenke Kodrnje želi dekonstruirati način na koji su prostor i vrijeme rodno obilježeni. Prema urednici, u srži kultu­ rološke imaginacije društva stoji patrijarhalna matrica koja konstantno cenzurira pamćenje i valorizaciju povijesnih događaja. Analiza Hrvatskog općeg leksikona i imena ulica u 154 hrvatska grada pokazala je da se muška dostignuća češće zapisuju i komemoriraju, među „velikanima" obrađenim u leksikonu prevladavaju muškar­ ci, a od središnjih trgova u 154 hrvatska mjesta samo su dva dobila imena po žena­ ma. Ova se paradigma perpetuira gotovo sama od sebe, te sve veći angažman žena u javnim i umjetničkim djelatnostima u konačnici ne ostaje zabilježen u povijesnom pamćenju. Budući da su muškarci nositelji moći u sadašnjosti, oni određuju koja su znanja i dostignuća društveno važna i vrijedna pamćenja, a koja su marginalna i prepuštaju se zaboravu. U konačnici knjiga pruža uvid na koji način se kreiraju i 98 Jambrešić Kirin, „Heroine ili egzekutorice: partizanke u 1990-ima,“ 299-322. 99 Čale Feldman, „Dvoglave hidre: nacija, žene i gluma", 323-340; Hameršak, „Trivijalno i ženstveno - Bez Trećega", 340-354. 100 Jambrešić Kirin, Dom i svijet. 38 �U potrazi za značenjem pojma „stereotip* perpetuiraju rodni stereotipi u društvu. Pristupivši problemu pomalo aktivistički, urednica smatra da se postupak osvještavanja mehanizma rodne marginalizacije mora iskoristiti za borbu protiv sadašnjih obrazaca povijesnog zaborava.1 1 So­ 0 ciolozi i sociologinje bave se rodnim stereotipima kao fenomenom suvremenog društva. Zanimljiv je rad psihologinja Jasne Hudek Knežević i Mladenke Tkalčić o rodnim stereotipima u gradu Rijeci, odnosno što ispitanicima predstavlja po­ jam „tipična žena** i „tipičan muškarac**.1 2 Inga Tomić Koludarević i Mirko Petrić 0 obradili su pitanje rodnih i nacionalnih stereotipa na hrvatskim portalima širokog dosega: H tnetu i Iskonu.1 3 0 2. U potrazi za značenjem pojma „stereotip" Logično je da istraživanje o rodnim stereotipima započinje potragom za defini­ cijom pojma „stereotip.** No, značenje pojma koji je široko prihvaćen u našem je­ ziku i često se upotrebljava kako u svakodnevnom govoru tako i u znanstvenom diskursu pokazalo se fluidnim i neodređenim. Tako se u Rječniku hrvatskogjezika Vladimira Anića pojam „stereotip** uopće ne pojavljuje u obliku koji je zanimljiv za ovo istraživanje. Za Anića je stereotip „metalna ploča odlivena s matice, kopija sloga ili uvijek isti postupak, rutina**, banalnost, svakidašnjost. Iz toga se izvode izvedenice „stereotipan", odnosno koji je uvijek isti, otrcan, banalan, i „stereotipija“ koja označava „proces izrade stereotipa, odnosno kliširanih ploha ili prostorija u kojoj se taj proces obavlja**.1 4 Na sličnom tragu je i Bratoljub Klaić u Velikom 0 rječniku stranih riječi. „Stereotip** prije svega označava kao metalnu ploču koja se koristi u tipografiji, a tek njegova izvedenica „stereotipan** može imati i preneseno značenje i označuje nešto „neizmjenjivo, otrcano, banalno, ukalupljeno ili uvijek isto**.1 5 JVebster ’s New World Dictionary o f the American Language nudi tri objaš­ 0 njenja pojma „stereotype,“ pri čemu se prva dva odnose na njegovu ulogu u tipo­ grafskom procesu, a treće ga označuje kao „nepromjenjiv oblik obrasca, specifičan, fiksiran ili konvencionaln pojam ili koncept koji određen broj ljudi ima o nekoj osobi, grupi ili ideji, a ne dozvoljava individualizaciju ili kritično prosuđivanje**.1 6 0 Uočljivo je da, kada se u rječnicima pojam stavlja u kontekst komunikacije i druš101 Kodrnja, „Rodna/spolna hijerarhija javnog prostora ili žene**, 81-106. 102 Hudek-Knežević i Tkalčić, „Sadržaj stereotipa spolnih crta - komparativno ispitiva­ nje", 37-43. 103 Tomić Koludarević i Petrić, „Identiteti na mreži: rodni i nacionalni stereotipi na hr­ vatskim portalima širokog dosega", 803-825. 104 Anić, Rječnik hrvatskogjezika, 683. 105 Klaić, Veliki rječnik stranih riječi, 1243. 106 Guralnik, IVebster ’s Neto World Dictionary o f the American Language, 1396-1397. 39 �STEREO TIPI KAO PR E D M E T ZN A N ST V E N E AN ALIZE tvenc interakcije, dobiva negativne konotacije, te se ponavljaju opisni pridjevi kao otrcan, banalan, nepromišljen, nepromjenjiv, klišeiziran. 2.1 Hermeneutički pogled U znanstvenim tekstovima koji se bave ovom tematikom definicije postaju nešto kompleksnije, ali i manje ujednačene. Stereotipi se najčešće smještaju u herm e­ neutički kontekst spoznaje i komunikacije ili u proces stvaranja identiteta. Treba naglasiti da ova dva pristupa nisu kontradiktorna već se vrlo uspješno mogu među­ sobno nadopunjavati. Prema herm eneutičkom shvaćanju, stereotipi su vrsta pred­ znanja koje se ne temelji na iskustvu, već na „općem uvjerenju". No, to ne znači da su stereotipi i predrasude negativna pojava ili da su nužno netočni. S hermeneutičkog stajališta predrasude i stereotipi su preduvjet spoznaje i komunikacije. Zaključuju da razumijevanje uspijeva zahvaljujući „kao" i „pred" strukturam a koji se oblikuju u kontekstu tradicije, javnog mnijenja, prijašnjih društvenih konflikata itd.1 7 Dakle, niti se možemo niti se trebamo osloboditi predrasuda, ali ih moramo 0 osvijestiti i propitati kroz iskustva. Problem se javlja kada se ti „pred-sudovi" treti­ raju kao neosporno znanje. Teolog H einz-G iinter Stobbe to naziva „dogmatskim predrasudama" koje odbacuju mogućnost korekcije i time remete spoznajni pro ­ ces.1 8 Sljedeći problem spoznajnih kapaciteta stereotipa i predrasuda psihološke 0 je prirode i odnosi se na pojavu „samoispunjavajućeg proročanstva". Govoreći o sadržaju stereotipa rodnih crta psihologinje J. H udek Knežević i M. Tkalčić upo­ zoravaju da stereotipi imaju mogućnost realizirati se u stvarnosti, pretvarajući hi­ poteze i pretpostavke u realnost: „Fenomen samoispunjuće prognoze objašnjava činjenicu da očekivanja koje imamo o nekoj grupi ljudi uvjetuju naša ponašanja prema toj grupi, a to opet dovodi do očekivanja te grupe ljudi prem a sebi samima i do ponašanja koja su u skladu s društvenim očekivanjima. N a taj se način početna očekivanja potvrđuju u socijalnoj realnosti što još više potvrđuje stereotip".109 2.2 U službi identiteta i ideologije Sljedeće područje koje se povezuje sa stereotipima jest konstrukcija identiteta. Kao što je vidljivo iz rasprave iz prethodnog poglavlja, sociolozi, komparatisti i povje­ sničari stereotipe najčešće smještaju u kontekst izgradnje identiteta: nacionalnog, rodnog, rasnog, klasnog itd. S tog stajališta stereotipi nisu izrazi unaprijed danih 107 Feher, „Ni neutralnost ni poricanje sebe, nego otvorenost: Predrasude kao uvjeti ra­ zumijevanja", 59-70. 108 Stobbe, „Predrasude - stereotipi - slike o neprijatelju", 421. 109 Hudek-Knežević i Tkalčić, „Sadržaj stereotipa spolnih crta - komparativno ispitivanje", 37-43. 40 �Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa biti. O ni su „imagološki konstrukti", „posljednje okamenjene identifikacijske toč­ ke" koje se naknadno naturaliziraju, odnosno pretvaraju u „prirodne autentične biti".1 Pri tome se identiteti grade na osnovu sraza izmeđeu ,,Ja“ i „Drugog", od­ 10 nosno na graničnim oprekama autostereotipa i heterostereotipa.1 1 No, ukoliko 1 stereotipi igraju važnu ulogu u kreiranju ideologije o tome tko smo/tko bismo trebali biti mi i tko su i kakvi su drugi, oni se ne mogu promatrati kao marginalni, okamenjeni otpaci kulturne retorike, već postaju kulturni elementi od izvanredne društvene moći. Stereotipi u konačnici imaju veliki utjecaj na društvo koje ih je prihvatilo. Rodne studije ističu ulogu koju imaju u kreiranju, legitimiranju i perpetuiranju moći, a povjesničari koji se bave nacionalnim identitetima upozoravaju na načine na koje stereotipija objašnjava društvo u kojem je nastala, utječe na kre­ iranje „povijesne istine" i stvara dojam „tradicije" i „pravednosti". Pri tome razne vrste stereotipa i identifikacijskih odrednica nemaju jednako društveno značenje već slijede određen hijerarhijski obrazac. Ovo je uočljivo u trenucima kada po­ jedinci ili grupe odluče odustati, odnosno promijeniti određenu identifikacijsku točku. Promjena zanimanja, uspon ili pad na društvenoj ljestvici u pravilu izaziva zanimanje, podsmjeh, zavist ili sažaljenje, ali ne ostavlja veće tragove na društvo. Promjena nacionalnosti ili vjere izaziva polemike, etičke diskusije, eventualno osu­ du i evocira ideju „izdaje," dok promjena spola ili rase u potpunosti marginalizira pojedince i etiketira ih kao devijantne osobe. Stoga se znanstvenici i znanstvenice koji analiziraju problem identiteta najčešće fokusiraju na rodne, rasne i nacionalne stereotipe. 3. Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa Dekonstrukcija izgradnje stereotipa u pravilu znači dekonstrukciju vladajuće ideo­ logije i otkrivanje načina na koji strukture na pozicijama moći kreiraju odgovaraju­ ću stvarnost i društvo. Pri tome se postavljaju pitanja: kako nastaju stereotipi ? Tko ih proizvodi? Kada nastaju? Kako se prenose? Koju funkciju izvršavaju u društvu? N a koji način opstaju, odnosno nestaju iz društvene imaginacije? Odgovori nisu uvijek jednoznačni niti pretjerano analitički. Mnogi se radovi zaustavljaju tek na jednom segmentu ove problematike, ignorirajući dubinu problema ili pružajući pojednostavljena rješenja. Imagolozi posvećeni pitanjima konstrukcije stereotipa često zapinju na utvrđivanju odnosa i korelacije između stvarnosti i umjetničkog svijeta, a povjesničari ponekad olako označuju prirodu i značaj stereotipa i foku­ siraju se isključivo na njihovu realizaciju u funkciji konkretne povijesne pojave. Zanimljivo viđenje procesa konstrukcije stereotipa dala je Dubravka Oraić Tolić. 110 Oraić Tolić, „Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije", 30. 111 Pageaux, „Od kulturnog imaginarija do imaginranog", 125-151. 41 �STEREOTIPI KAO PR E D M E T ZN A N ST V E N E A N ALIZE Prema njoj temelji proizvodnje stereotipa su emocije: želje i strahovi. O n i kreira­ ju imagologiju, imagologija gradi ideologiju, ideologija generira diskurs, diskurs stvara stereotipe koji se prezentiraju kao samo po sebi razumljive činjenice. Stoga D. Oraić Tolić prepoznaje sedam strategija izrade identiteta: „imaginacija, totalizacija, naturalizacija, generalizacija, diskriminacija i dominacija". Prvo postoji ideja o „Ja" koje se razlikuje od „Drugog". Zatim ta ideja postaje apsolutna i jedin­ stvena, a u sljedećem koraku ona se nameću kao esencija „Drugoga" (npr. „židov­ sko lihvarenje", „rusko pijančevanje," „ženska glupost"). Ovaj proces često prati generalizacija prilikom koje se jedna karakteristika identificira s cijelom grupom (npr. Hrvati su fašisti, „ljudi" su oženjeni, odrasli muškarci). Slijedi diskriminacija koja se može provesti putem šala, viceva ili sintagmi (npr. guska ili kokoš za žene). Proces završava masovnom institucionalnom proizvodnjom simbola kojima je za cilj imaginaran svijet pretočiti u realan (primjerice način na koji m odna industrija pokušava stvoriti idealnu ženu) i dominacija „Svoga" nad „Drugima".112 S druge strane, Olivera Milosavljević smatra da historijski stereotipi nastaju na temelju bipolarnosti relacija „prošli-željeni, kontinuitet-diskontinuitet, historija/tradicija-izbor; nacija/etnos-individua, iracionalni argum enti-racionalni zahtjevi, sloboda-razumijevanje“. Proučavajući nacionalne stereotipe i autostereotipe „srpstva" u međuratnom razdoblju, ona zaključuje da je em ocionalna obojenost stereotipa tek krinka iza koje se skrivaju konkretni teritorijalni, politički i drugi zahtjevi. Iracionalnost stereotipa, tvrdi autorica, ima sasvim razumno opravdanje. O ni su namjerno emocionalno obojeni kako bi imali veći efekt na slušatelja. Uzvišen, svet, neponovljiv prizvuk stereotipa lakše prodire do publike od često vrlo materijalnih zahtjeva koje u biti prom iču.1 3 1 Ovo otvara pitanje funkcije stereotipa, odnosno kakvu ulogu imaju stereotipi u suvremenom društvu. Iz perspektive rodnih studija stereotipi su važni za odr­ žavanje socijalnog i simboličkog reda. Rodni obrasci pružaju ideju prirodne utemeljenosti društvene hijerarhije i održavaju neravnotežu moći.114 Imagolozi ističu da korištenje stereotipa može imati i umjetničku funkciju, primjerice ironiziranja ili lakše komunikacije s čitateljima. Raspravljajući o filmskoj adaptaciji poznatog bestselera D nevnik BridgetJones, Tatjana Jukić osvrnula se i na način na koji roman i film koriste nacionalne i rodne stereotipe u svrhu kreiranja likova, ali i stjecanja simpatija čitatelja. Fizički obračun dva glavna junaka smješten je u grčki restoran, a glavni muški lik je odvjetnik za ljudska prava i time predstavlja idealnog muškarca 112 Oraić Tolić, „Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije", 29-34. 113 Milosavljević, „Metodološke pretpostavke istraživanja nacionalnih stereotipa. Pri­ mjer: 1918 - 'oslobodioci' i 'poraženi'". 114 Tomić Koludarević, „Konstrukcija spolnosti i tolerancija", 331-345. 42 �Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa - građanina, njegov oponent, negativac, neprestano se politički nekorektno izra­ žava o ratovima i patnjama u svijetu, bosanskim izbjeglicama itd. No, ovo umjet­ ničko korištenje i poigravanje stereotipima ima sasvim konkretnu posljedicu u realnom svijetu: njihovo perpetuiranje i širenje.11 Povjesničari pak smatraju da 5 stereotipi igraju važnu ulogu u političkoj borbi za kontrolu kolektivnog pamćenja. O ni čine osnovu za izgradnju sadašnjosti s prividom kontinuiteta i bezvremenosti. Kroz njih se popularne ideje društva ahistorijski preslikavaju u prošlost, a povi­ jesni procesi se neupitno vrednuju kao pozitivni ili negativni. Trenutni trendovi i ideje tako dobivaju lažan dojam tradicije i povijesti te za suvremenike postaju neupitne istine. Pri tome se uočavaju dvije zanimljive činjenice. Prva je da se ste­ reotipi znatno više koriste u prijelomnim povijesnim trenucima. Vrijeme nakon revolucije, ratova, promjena društvenog uređenja vrvi stereotipnim leksikom što se lako može povezati s prethodnim objašnjenjem uloge stereotipa u „izmišljanju tradicije? D ruštvo se tijekom povijesnih lomova redefinira, otvara se atmosfera za velike i naizgled neminovne promjene, a masa se, ponekad i nesvjesno, potčinjava novim potrebama. Posezanje za stereotipima pruža privid stabilnosti i tradicije i mogućnost povezivanja novih vrijednosti i starih paradigma. Stoga je novo druš­ tvo u svojim začecima često obojeno raznim ideološkim konstruktima: nacional­ nim, patrijarhalnim, političkim .1 Druga činjenica na neki način se nadovezuje na 16 prvu i ukazuje da stereotipi pokazuju veliku^elastičnost i dugovječnost. Pokazalo se da oni često uspijevaju nadživjeti svoje kreatore, sustave i ideologije koje su ih stvorili, s tim da u tom procesu dobivaju novo značenje ili novi predznak. Olivera Milosavljević zaključila je da se određeni stereotipi srpske imaginacije zadržavaju, a da se objekti stereotipa pri tom mijenjaju. Primjerice, sintagma „mrze Srbe i sve srpsko" postoji već više od sto godina, a „mrzitelji" se mijenjaju od Bugara, preko Albanaca, H rvata do Amerikanaca. Nadalje, nakon pada komunističkih režima, u tranzicijskom društvu zadržala se crno-bijela slika povijesti, ali se ideja o tome što je crno, a što bijelo obrnula.117 Iz toga slijedi da stereotipi vrše i stabilizacijsku funkciju u društvu u vrijeme velikih promjena te, posljedično, društvo u tranziciji na kraće ili dulje vrijeme postaje konzervativno. Ukoliko stereotipi aktivno sudjeluju u oblikovanju realne stvarnosti i promi­ canju određene ideologije i racionalnih zahtjeva, može li se dekonstrukcijom doći 115 Jukić, „Gospodin Darcy i Pemberley Press. Vidljivo i nevidljivo u filmu Dnevnik BridgetJonesu, 227-233. 116 Cipek i Milosavljević, 1918. Kultura sjećanja. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, 7-10; Milosavljević, „Metodološke pretpostavke istraživanja nacionalnih stereotipa. Primjer: 1918 - 'oslobodioci' i 'poraženi'". 117 Milosavljević, „Metodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i Hrva­ ta o Srbima", 171-187. 43 �STEREO TIPI KAO PR E D M E T ZN A N ST V E N E AN ALIZE do njihovih „proizvođača"? T ko je odgovoran za konstrukciju stereotipa? Postoje li pojedinci ili društvene grupacije koje svjesno i organizirano koriste njihov p o ­ tencijal u promoviranju vlastitih ciljeva ili se proces odvija izvan strukturalne razi­ ne, kao posljedica neke apstraktne društvene inercije prem a velikim promjenam a i potresima sustava vrijednosti ? O dnosno, možemo li stereotipiju prom atrati kao svjestan proces upravljan od strane moćnika „iz sjene," ili se jednostavno radi o neosviještenom elementu psihologije mase koji u konačnici koristi pobjedničkoj ideologiji ili o kombinaciji te dvije teze? O dgovor nije niti jednostavan niti jed­ noznačan. Glavni generator stereotipa obično je ideologija, a svaka ideologija ima svoje začetnike, filozofe, promicatelje. M ogu li se ove interesne grupe povezati s planskom konstrukcijom stereotipa? Povjesničari često izbjegavaju direktan od­ govor na ovo pitanje. Kreatori izmišljenih tradicija ostaju apstraktni „Oni". Kada je Leonor Davidoff objašnjavala oblikovanje separatnih sfera tijekom industrij­ ske revolucije, kao njezine promicatelje imenovala je građansko društvo. Dunja Rihtman Auguštin povezala je način na koji se socijalistički način obilježavanja vremena oslanjao na pučke tradicije i običaje s ciljevima socijalističke ideologije. Dubravka Oraić Tolić je za oblikovanje paralelnih nacionalnih sustava stereotipa optužila dvije ideologije: jugoslavenstvo i kroatocentričnost. Sulejman Bosto je za pojačan razvoj stereotipa u tranzicijskom društvu optužio vakuum vrijednosnog sustava i „politički motivirane strategije manipulacije."118 No, tko su konkretno te grupacije i jesu li one proces pokrenule i upravljale njima svjesno? Olivera Milosavljević smatra da se ne može govoriti o svjesnom i kontroliranom procesu. Zaključuje da su grupacije koje prom iču stereotipe heterogene i bez svijesti o zajedničkoj akciji. O no što ih povezuje jest korištenje zajedničkih strategija u svrhu promoviranja vlastitih interesa.119 N apokon, sama činjenica da se neki stereotipi u određenom povijesnom trenutku mogu koristiti u službi određene ideologije, dok će u sljedećem razdoblju biti upereni protiv nje, upućuje da ideologije nemaju potpunu kontrolu nad sustavom proizvodnje ste­ reotipa. Iste stereotipe m ogu istovremeno koristiti različite društvene ideologije (recimo patrijarhalnost i nacionalizam) s time da će ih pri tom svaka manipulirati prema vlastitim potrebama. M ožemo zaključiti da su stereotipi sastavni dijelovi komunikacije i kulturni segmenti društva, koje ideologije mogu iskoristiti, prena118 Davidoff, „Adam spoke first and named the orders of the w orldm asculine and feminine domains in history and sociology“, 85-104; Rihtman Auguštin, „Metamor­ foza socijalističkih praznika", 21-32; Rihtman Auguštin, Ulice moga grada, Beograd, 124-125; Rihtman Auguštin, Etnologija i etnomit, 229-235; Bosto, „Teorije sjećanja. Motivi, pretpostavke, kontekst", 27-41. 119 Milosavljević, „Metodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i Hrva­ ta o Srbima", 174. 44 �Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa mijeniti, preoblikovati, ali ne i kontrolirati. O ni žive vlastiti život u heterogenom sustavu strategija prenošenja, proizvodnje i oblikovanja stereotipa. Ostaje pitanje kako se stereotipi prenose? Kojim mehanizmima određena idej­ na konstrukcija dolazi do širih slojeva i postaje element masovne upotrebe. Joep Leerssen smatra da se stereotipi oblikuju i šire unutar književnosti. Umjetnički tekstovi, tvrdi on, baziraju se na uspostavi povjerenja između čitatelja i književnika te stoga proces čitanja otvara kanale kojima stereotipi lako prelaze u realnost.12 0 No, Davor Dukić upozorava da iej. Leerssen precijenio važnost književnosti u mo­ dernom društvu te da su danas film i mediji glavni generatori proizvodnje stereo­ tipa.1 1 Povjesničari se najčešće osvrću na medije kao izvore stereotipnih prikaza, 2 proučavajući pri tom njihovu manifestaciju u tiskovnim materijalima i električ­ nim medijima. Kao važan izvor prenošenja stereotipa prepoznati su odgoj, škol­ stvo i udžbenici. U tu svrhu analiziraju se školski programi, udžbenici povijesti, hrvatskog, biologije ili bon-ton. Nadalje, važan čimbenik širenja i perpetuiranja stereotipa jest zakonodavstvo koje u suvremenom društvu igra kompleksnu ulogu. O no istovremeno leži na okamenjenim stereotipiziranim obrascima pri čemu daje mogućnost da ideje zažive u realnom životu, dok s druge strane, suvremeno zako­ nodavstvo vrši i ulogu zaštite i promovira ideju „nediskriminatornogdruštva*. Na­ cionalni, rodni, vjerski i rasni stereotipi manifestiraju se i u različitim pravilnicima i propisima društva, radnih organizacija, osiguravajućeg društva itd. Heterogenost manifestiranja i načina prenošenja stereotipa predstavlja metodološki problem znanstvenicima koji se njima žele baviti. Na koji se način uopće znanstveno može obraditi ovako fluidan i sveprisutan fenomen? Olivera Milosavljević smatra da se znanstvenik mora usmjeriti na kvan­ titativnu zastupljenost određenog vrijednosnog stava i njegovu prepoznatljivost. S druge strane, imagolozi se često kvalitativno fokusiraju na određeno književno dje­ lo, jednog ili više autora u točno određenom razdoblju sužavajući tako referencijalan okvir i ograđujući se od ostalih vanjskih utjecaja. Povjesničari se također koriste metodološkim ogradama: usmjeravaju se na jednu vrstu stereotipa i jedan sustav u određenom vremenskom razdoblju (primjerice, rodni stereotipi u obrazovnom sustavu nekog razdoblja) ili međusobno stereotipiziranje dvije etničke matrice kroz medije ili proučavaju imagoloških neslaganja tijekom kontakata i konflikta dva ideološka obrasca. M ogućnosti istraživanja stereotipa su neiscrpne, baš i kao i spoznaja o njihovom utjecaju i značaju u društvu. Zanimljivo da većina povjesničara stereotipe ocjenjuje kao negativne pojave ili barem nuspojave negativnih društvenih procesa. Inga Tomić Koludarević i Mirko 120 Leerssen, „Imagologija: povijest i metoda“, 169-185. 121 Dukić i dr., Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, 18. 45 �STEREO TIPI KAO PR ED M ET ZN A N ST V E N E AN ALIZE Petrić u istraživanju o rodnim i nacionalnim stereotipima na mreži zaključuju da su stereotipi koji se pripisuju pojedinim grupacijama posljedica nerazmjera moći, a često korištenje rodnih i nacionalnih stereotipa ukazuju na „antim oderne" ten­ dencije u društvu.1 Natalija Rumenjak smatra da su oni posljedica nedem okrat­ 22 skih procesa, neslobode medija, nacionalizma i političke ideologije, dok Olivera Milosavljević zaključuje kako je slabo obrazovanje plodno tlo za negativno stereotipiziranje drugih i pozitivnoj autopredodžbi.123 Ovaj pristup je vrlo optimističan jer u konačnici ostavlja m ogućnost za postojanje nekog utopijskog demokratskog, liberalnog, multikulturalnog, obrazovanog društva u kojem stereotipi i predrasude ne bi postojale. No, prema herm eneutičkom uvjerenju tada ne bi bilo ni kom uni­ kacije. O dređenu sumnju u ovakav rasplet događaja dala je Dubravka O raić Tolić. Ustvrdivši paradoksalnu situaciju da je hrvarsln nacija napokon uspjela izgraditi j H ;nfrvpn n ac re n lm d isku rs n trenutku Frada-m ^n^M lti ku lt u rni obrad i odlaze u pgvjjest, a globalno društvo ulazi u eru m ultikulturalnosti, ona se pita nije li to novo društvo tek krinka za nove nositelje monologa: kapital i medije.124 4. Terminologija Rasprava o stereotipima u hermeneutičkim, ideološkim, imagološkim obrascima ukazala je određene nejasnoće u terminologiji. Stereotipi se u ovim tekstovima koriste usporedno s drugim pojmovima - p redrasudama, identitetim a, predodž­ bama, ponekad uz jasnu distinkciju, ponekad kao sinonim i ili bez ponuđenog objašnjenja. Ovo otvara problem imenovanja i podvlačenja jasne granice. Koji je odnos između stereotipa i predrasuda? Kada za neku predrasudu možemo reći da je stereotip i obrnuto? M ožemo li u određenim situacijama stereotipe i predrasude tretirati kao sinonime? Ukoliko se identiteti grade uz pom oć stereotipa kako m o­ žemo ustvrditi kada je neka odrednica dio identiteta, a kada tek predstavlja stere­ otip o naciji, rodu, rasi itd.? Primjerice, ukoliko neka ženska organizacija za sebe izjavi da promovira ženske vrijednosti:osjećajnost, brižnost, religioznost, govori li ona o identitetu ili autostereotipima? Postoji li uopće grupni identitet? M ijenja li se situacija kada se prijeđe na pojedinačna iskustva? Ukoliko neka'osoba za sebe izjavi da je ona kao prava žena osjećajna, samopožrtvovana i brižna može li se sma­ trati da govori o svom identitetu ili tek izražava niz stereotipa i autostereotipa? 122 Tomić Koludarević i Petrić, „Identiteti na mreži: rodni i nacionalni stereotipi na hr­ vatskim portalima širokog dosega", 803-806. 123 Rumenjak, „Ideološki stereotipi u zagrebačkoj javnosti početkom XX. stoljeća - Ob­ zor i Srbobran 1901.-1902. godine", 131-170; Milosavljević, „Metodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i Hrvata o Srbima", 171-187. 124 Oraić Tolić, „Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije", 34. 46 �Terminologija Mogu li se i u kojem trenutku autostereotipi realizirati kao identiteti? I mogu li stereotipi prestati biti predrasude? Pokušaj jednostavnog objašnjenja O odnosu srrrftnripa, predrasuda i idfjnritfira glasio bi otprilike ovalfr> ^ r^r>ripi nasraj1 »a bazi predrasudam identiteti se obli1 a k aju n a osnovu -stereotipnoj tekstovima u kojima se objašnjava hermeneutičko shvaćanje spoznaje daje se prednost pojmu „predrasude" Tako Istvan M. Feher zaključuje da su stereotipi neosporno posljedice predrasuda. Na to ga upućuje nji­ hov km r i šahloniziran karalcrpr koji je posljedica pgdoka7anng i nrp^tvrden^g zujanja. Ustvrdivši u uvodu članka da su stereotipi u svojoj biti predrasude, u dalj­ njem tekstu koristi gotovo isključivo pojam predrasude.1 5 S druge strane, Heinz 2 Giinter Stobbe pravi jasnu distinkciju između predrasuda i stereotipa. Za njega su predrasude unaprijed stvorena mišljenja koja nisu nužno ni točna ni kriva. Stere­ otipi su pak one predrasude koje nekoj skupini dodjeljuju određene pozitivne ili negativne karakteristike i time prejudiciraju njihovo ponašanje.126 Treba naglasiti da jedan i drugi autor naglašava važnost nedostatka osobnog iskustva kao nezaobi­ laznu odrednicu predrasuda, kao i činjenicu da ona ne mora nužno biti kriva. Ovo ostavlja prostor da se stereotip potvrdi na testu osobnog doživljaja i tada teoretski prestaje biti pred-rasuda. No, postavlja se pitanje ostaje li tada i dalje stereotip? Pitanje odnosa identiteta i stereotipa također je kompleksno. Imagolozi koji su nastali na juševinam akom pararisričke potrage za nacionalnim identitetima jasno su odaslali poruku: ^ e postoje nacionalni identiteti, postoje samo nacionalni stereo tif^P ri tome simultano koriste pojam stereotip i predodžbe te se javljaju slične složenice autostereotipi i heterostereotipi zajedno sa autopredodžbe i heteropred&džbe. Uz to, M anfred S. Fischer lansirao je pojam „imagotip", koji bi označavao iffiiiednosno obojene predodžbe^o stranim zemljama u specifičnom povijesnom trenutku. T^o, nisu svi imagolozi pristali uz njegov prijedlog te se među njima i dalje koristi pojam stereotip. 125 Feher, „Ni neutralnost ni poricanje sebe, nego otvorenost: Predrasude kao uvjeti ra­ zumijevanja", 37-56. 126 Stobbe, „Predrasude - stereotipi - slike o neprijatelju", 417-420. 47 ��IV. tiAT1 RODNI STEREO TIPI ! N etom nakon završetka Prvoga svjetskog rata novinarka i književnica Marija Jurić Zagorka1 7 krenula je prema prostorijama „CospojinskogJduba1 humanitarne 2 , ženske udruge u kojoj su se okupljale dame iz tadašnjih elitnih zagrebačkih obite­ lji.12 U očima dotičnih gospođa, Zagorka je Kila društvena sablazan: žena koja je 8 pobjegla od muža, odrekla se miraza i odlučila živjeti od-svoga-tada, i to političkog novinarstva, koja je prezirala društvenu hijerarhiju, zauzimala se za socijalno obe­ spravljene slojeve društva, upozoravala zagrebačke prolaznike da govore hrvatski, a ne njemački jezik, u svakom slučaju društvena marginalka koju su zagrebačke gospođe prezirale, baš kao što je ona prezirala njihov način života i svjetonazor. Njihovi su se dotadašnji odnosi svodili na okršaje pri čemu su zagrebačke dame postajale teme Zagorkinih satira, a Zagorka je bila meta njihovog podrugivanja, izmišljanja nadimaka, javnog prebiranja njpbiprtg rađa i protestnih pisama u koji­ ma se zahtijevao njezin otkaz.1 9 Zagrebačke dame i Zagorka bile su dva različita 2 svijeta, pozicija i opozicija, te ih je Zagorka krenula obavijestiti kako je njihovo vrijeme prošlo: Na dan klupskog sastanka, odemo nas nekoliko žena na čelu sa Ženkom Frangeš, u klubske prostorije. Mene su odabrale za govornika. Najavim gospođama, da <n-,<r^ra v r e m e n a a n srm -n g arslce reakcije razorena, padaju naslovi, položaji, vrednota je samo radna sposobnost i poštenje i stoga treba „Gospojinski klub“ pretvoriti » dfrr>f>lfr3t'I^f> ^nižryn Bio je to nezapam­ ćen prizor. Gospođe su upravile u mene poglede pune duboke mržnje i prePuna dva sata trajala je vrlo uzbuđena debata, a konac je bio taj da se klub raspao, a 7 ? n k a F r a n g e š nsnnvala_jf> H e m o k ra rsk o -fln išrv o žena!*130 127 Marija Jurić Zagorka bila je hrvatska novinarka i spisateljica, urednica Ženskog lista i Hrvatice, a kratko vrijeme tijekom 1903. uređivala je i Obzor. Pisala je za brojne novine, a njezina opsežna bibliografija i dalje plijeni pažnju čitateljstva. Gotovo svako njezino djelo odražava tri osnovne komponente njenog rada: nacionalnu, socijalnu i f e m in is tič k u. 128 p C o s p o jin tk i k1nhMn s rm v n la -je-1 9 0 2 .^ 7 .e m a ljs k a gospojinska udruga za naobrazbu i zaradu ženskinja u Hrvatskoj i Slavoniji" (osnovana 1900.) sa zadatkom razvijanja društvene svijesti, organizacija tečajeva i dobrotvornih akcija. Predsjednica udruge bila je banica Margica Khuen-Hedervarv. a tajnica Marija lambrišak. 129 Marija Jurić Zagorka, „ 'Što je moja k riv n ja ? 451-499,454-457,465,478-484. 130 Jurić Zagorka, „ 'Što je moja krivnja?'“, 483. 49 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Ovaj slikovit i dramatičan prizor dočarava uvjerenje (i strah) d a je kraj rata ozna­ čio i kraj jedne ere nakon koje slijedi smjena položaja moći i društvenih klasa. „Gospojinski klub“ bio je simbol elitizma i uglednih dokonih dama. Zagorka je bila samostalna, samosvjesna em ancipirana žena i smatrala je da je došao trenutak kada svoje rivalke može obavijestiti da su upravo postale dinosauri.1 1 3 No, što se^91^)godine zaista dogodilo? Kako to da se utjecaj Prvog svjetskog rata nije zaustavlona prekrajanju karata i smjeni vladarskih kuća, već se prelio u svakodnevicu, na način na koji su ljudi objašnjavali i pozicionirali svoj položaj u društvu, definirali životne ciljeve i rangirali društvene vrijednosti? Možemo li d o ­ ista ustvrditi da je rat unio velike prom jene u rodne ndnrup, redefiniran pr^irije moći Lkoncepte-rodnih identiteta? I koliko su prom jene uzrokovane ratom bile trajne i duboke? 1. Teorije o ratu i rodu Sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća u zapadnoj historiografiji vladalo je uvjerenje da je Prvi svjetski rat imao izuzetno velik utjecaj na položaj žena. Ideja se temeljila na euforiji koja je vladala nakon rata, na činjenici da su žene održale poza­ dinski front i pri tom e okupirale brojna zanimanja koja su dotad bila rezervirana za muškarce, a netom nakon rata žene su u nekim državama dobile pravo glasa, skra­ tile suknje, ošišale kosu i uključile se u propitivanje^seksualnosti. No, u posljednjih tridesetak godina ideja o j^ Jik o jn jjJo z iciv n o n u itjss^^ rata nije se uspjela potvrditi na testu povijesne analize, a povjesničari i povjesničarke zauzeli su različita stajališta - od toga da je Prvi svjetski rat imao malo stvarnog utjecaja na položaj žena, odnosno da je rat u biti ^ frio pravi duh ženskog pokreta ili pak da je utjecaj rata na društvo bio kratkoročan i bez važnijih posljedica na društvene procese. U poznatom radu „The Great War and the Triumph o f Sexual Division" F, Thebaud problematizira popularne pretpostavke o utjecaju rata na kasniji položaj žena. Prije svega ona naglašava da rat nije imao pozitivan utjecaj na političku i eko­ nomsku emancipaciju žena. Naprotiv, uvjerena je da je rat u b^'< ^ ncr^/in snfražerske pokrete n Velikoj Britaniji i SAD-u. gdje SU aktivistice z a fjfznnle svoie zahtjeve u ime viših nacionalnih ciljeva. Stoga je stjecanje političkih prava nakon rata u biti zakašnjela posljedica sufražetskih napora, a ne priznanje ženskoj podršci u pozadinskom frontu. F. Thebaud odbacuje i tezu da je rat označio veliku prekret­ nicu u zapošljavanju žena. Rat je samo porem etio proces uključivanja žena u sustav 131 Radi se o raspuštanju „Gospojinskog kluba" 1918. godine i formiranju „Kola sestara SHS“, kasnije „Kola jugoslavenskih sestara". Više vidi u: Benyovsky, „Dobrotvorna gospojinska društva u Hrvatskoj od osnivanja do Prvog svjetskog rata", 73-93. 50 �Teorije o ratu i rodu rada, a poremećaji nisu nužno išli ženama u prilog. One početkom rata u većem broju dobivaju otkaze zbog smanjene potražnje na tržištu, ali nakon dugoročnog ratovanja počinje nevoljko pojačano zapošljavanje žena i to u onim sektorima koji su do tada bili rezervirani za muškarce. No, poslijeratno vrijeme obilježio je pro­ ces otpuštanja i otežanog zapošljavanja žena. F. Thebaud naglašava da ne postoji jedinstveno žensko ratno iskustvo. Mlade gradske žene dobile su priliku zarađivati više novca i uživati u novostečenoj slobodi, dok su udate žene s djecom i seoske žene osjećale samo terete rata (nestašice, gubitak voljenih osoba, teror i strah). Na­ dalje, insistiranje ratne propagande na jasnoj granici rodnih uloga u nacionalnoj zajednici (muškarci su vojnici, a žene majke) te briga službene politike za očuvanje „ugroženog" muškog elementa u društvu rezultirali su zaoštravanjem rodnih od­ nosa u poslijeratnom društvu. Neposredno nakon rata žene su više vezane uz kuću i majčinstvo, a feministice umjerenije u svom pristupu. S druge strane, kraj rata označava početak procesa dubokih društvenih promjena koje će bitno utjecati i na mogućnosti i dnevnu rutinu žena. Nove mlade generacije žena bave se spor­ tom, plešu na modernu muziku, obrazuju se i istražuju svoju seksualnost, te u većoj mjeri odlučuju o svom životu.1 2 Dakle, mogli bismo sumirati da je F. Thebaud 3 zaključila da su posljedice rata na položaj žena bile kratkoročno negativne, ali je nakon prolaznog poslijeratnog šoka i procesa normalizacije društvo ušlo u fazu redefiniranja rodnih obrazaca. Sušan Kingsley Kent zauzela je stav da je rat izvršio snažan utjecaj na_položaj žena i tijek ženskog pokreta. Zaključila je da je Prvi svjetski rat dokinuo radikalni ^ feminizam u Velikoj Britaniji te su nakon rata ..nove feministice" bile spremnije na brojne kompromise. Pristale su na parcijalno dobivanje_praya glasa.1 3 uvođenje 3 protektivnog zakonodavstva, promovirale su jednakop^vnr>cr nmjptrn jpdnalmsri i oslanjale se na argumente spefifičnjh^porrehe žena i-majka. Uzroke transforma­ cije autorica traži u podjeli unutar feminističkog pokreta koji je sada trebao oču­ vati pozicije stečene za vrijeme rata i antifeminističkom i mizoginom raspoloženju koje je zavladalo nakon rata. Naime, ratna propaganda prizivala je tradicionalne vrijednosti te prikazivala dihotom nu sliku društva podijeljenog na dom i ratište. Takav pristup trebao je očuvati moral i opravdati potrebu ratovanja, ali je u konačnici izazivao osjećaj usamljenosti i izdanosti kod vojnika koji pate u rovovima dok žene uživaju u obiteljskom miru. Istovremeno, ratna stvarnost preokreće rodne uloge budući da vojnici pasivno čekaju na frontu, a žene zauzimaju aktivnu ulogu u ekonomskim procesima. Stoga je poslijeratno društvo obilježavao defenzivni, 132 Thebaud, „The Great War and the Triumph of Sexual Division", 21-75. 133 Nakon Prvoga svjetskog rata pravo glasa u Velikoj Britaniji dobili su svi punoljetni muškarci i žene koje su napunile 30 godina. 51 �RAT I R O D N I STEREO TIPI mizogini maskulinitet, te pacifistički fem initet.134 N o, iako je teorija S. Kingsley Kent naišla na zanimanje u povjesničarskim krugovima, dio povjesničarki nije bio uvjeren njezinom argumentacijom. Zamjeraju joj da previđa tradiciju umjerenog feminizma te da je svoje zaključke bazirala isključivo na događajima neposredno nakon rata zanemarujući slojevitost problematike i razvitak feminizma tijekom tridesetih.1 5 3 S druge strane, Sušan Grayzel u knjizi Women a n d the First World War smatra da se utjecaj Prvoga svjetskog rata na'položaj ženaltreba gledati u kontekstu povije­ snog kontinuuma. Rat je neke procese prekinuo, neke ubrzao, a neke preusmjerio. Stoga njegove posljedice ne mogu biti jednoznačne: pozitivne ili negativne. Za vri­ jeme rata ruše se brojne barijere u zapošljavanju žena i one dobivaju priliku stjecati nova znanja i vještine. Iako je ovaj proces obrnuo smjer u poslijeratnom razdoblju, snažan zamah ulaska žena u sustav obrazovanja više se nije mogao zaustaviđ-Jlat je poticajno utjecao na proces nacionalizacije žena, uspostavio je vezu između(ženskog jjflkrčt^i i(držayeJosvijestio žene kao korisne članice zajednice, te potaknuo rasprave o položaju žena u društvu i ženskoj seksualnosti. No, istovremeno za vri­ jeme rata žene doživljavaju emocionalne, psihičke i fizičke traume. Ratni i porat­ ni procesi i^ v rs tiliju jd e ju da n^jrintfvrfeL^ m a r i n s cito predstavljaju prim arne odrednice^ženskog identiteta^Rat je konačno definirao pacifizam kao prepoznat­ ljivu karakteristiku feminiteta, ali je ovaj proces imao dvojake posljedice. S jedne strane, isticalo se daje političko angažiranje žena zalog politici mira, s druge strane ženski pacifizam izazivao je sumnju u njihovu spremnost obrane nacionalnih in­ teresa. Autorica zaključuje da su posljedice rata na rodne uloge bile dugoročne ili kratkoročne i često nisu bile jednake za pripadnice različitih klasa. N o, iako žensko iskustvo rata nije bilo jedinstveno ono ima jednu zajedničku točku: različito je od muškog ratnog iskustva. Naime, ženski doprinos ratnim naporima u principu je bio dobrovoljan i nije uključivao vojevanje. Stoga je on često percipiran kao manje vrijedan i lako se previđa u historiografskim pregledima.136 Navedeni radovi daju uvid u raznolikost interpretacija uzročno-posljedičnih veza između Prvoga svjetskog rata i rodnih uloga, ali ujedno i ukazuju na nekoliko zajedničkih problema koji su okupirali pažnju autorica. 134 Kingsley Kent, ,,World War I and the Demise of British Feminism", 232-253; Kingsley Kent, Making Peace: The Reconstruction o f Gender in Interivar Britain, Princeton, 1993. 135 Isto; Sohn, „Sušan Kingsley Kent, Making peace. The Reconstruction of Gender in Interwar Britain", 139-140. 136 Grayzel, Women and the First World War\ Grayzel, Women ’s Identities at IVar: Gen­ der, Motherhood, and Politics in Britain and France during the First World War. 52 �Teorije o ratu i rodu Prije svega, tu je pitanje veze između^enskog^doprmosal ratnim naporima na­ cije i stjecanja p/plitičkih prava fiakon rata. Pri tome su anglosaksonske autorice sklone priznati određen utjecaj ženskog ratnog iskustva na otvaranja političke arene ženama, dok je francuska povjesničarka Fran^oise Thebaud zaključila da je povezivanje ovih pojmova posljedica poslijeratne propagande i da nema nikakve veze sa stvarnom pozadinom društvenih procesa. Drugo je pitanje rata kan gpnf n t nra-glconnnvilcp erm nrip'icijf* žena. Većina autorica zaključuje da su posljedice na ovom planu dvojake. Kratkoročno, rat je ženama na određeno vrijeme otvorio bolje plaćena radna mjesta, ali su one bez njih ostala netom nakon završetka demobilizacije. Dugoročno, nakon rata dolazi do otvaranja obrazovnih institucija i državnih službi, što se pozitivno odrazilo na buduće generacije žena. No, ovdje se možemo zapitati u kojoj je mjeri otvaranje vrata obrazovnih institucija ženama posljedica rata ili je ono tek završetak procesa koji je započeo još krajem 19. stoljeća. Uz to, većina autorica složila se da prve poslijeratne godine nisu bile obilje­ žene redefinicijom rodnih obrazaca i ženskom emancipacijom, već naprotiv jača: njem virilističkog elementa u društvu i inzistiranjem na tradicionalnim rodnim konceptima. Bila je to posljedica prirode rata, ratne propagande i straha od ratom poljuljanih rodnih identiteta i u principu nije bila dugog vijeka. Nakon prvih stabilizacijskih poratnih godina izrazita tradicionalizacija društva gubi na svom intenzitetu, ali ostavlja dugoročne tragove: popularnost ideologije majčinstva kao glavnog ženskog društvenog doprinosa te otvaranje čitavih lepeza novih tema kao što su ženska seksualnost, ambicioznost i moralnost. Napokon, većina se autorica slaže da je rat otvorio poglavlje nacionalizacije žene, odnosno uspostave veze između ^ejjskeg-pokreta i nacionalnog diskursa. Ženska potpora ugroženoj naciji ukazala je sufražetkinjama mogućnost da se ženska prava isposluju pod okriljem nacionalnih interesa te da se žensko pitanje prezentira kao problem od opće društvene i nacionalne važnosti. Ovaj pristup usmjerio ih je prema umjerenim metodama i sklonosti kompromisnim rješenjima, kao i prihvaćanju ideologije majčinstva. No, ovi se radovi uglavnom bave pitanjima nekoliko zapadnih zemalja. S. Kingsley Kent usmjerava se isključivo na Veliku Britaniju, S. Grayzel svjesna je parti­ kularnosti različitih ženskih ratnih iskustava, a F. Thebaud povremeno pokazuje ambiciju obuhvaćanja šireg teritorija, ali u konačnici, njezini se zaključci većinom baziraju na usporedbi britanskog ^francuskog slučaja. Uz to, većina tih autorica previđa da poslijeratno propitivanje rodnih obra­ zaca nije bilo samo posljedica ratnih zbivanja, već i uvjeta mira. Redefiniranje rodnih koncepata mora se promatrati kao dio revolucionarnih, demokratskih i 53 �RAT I R O D N I STEREO TIPI nacionalnih procesa koje su obilježile poslijeratno društvo i kompletne strukture moći dovele u pitanje. 2. Rod i Prvi svjetski rat na području međuratne Jugoslavije: pitanja, izvori i metodologija |> u itv e n a uloga_stereotip^ najviše dolazi do izražaja upravo u vrijeme društvenih lomova kada sve strukture moći dolaze u pitanje i započinje proces stvaranja novih društvenih mitova. Stoga je Prvi svjetski rat dobar početak za istraživanje odnosa rodnih stereotipa i politike u Kraljevini Srba, H rvata i Slovenaca, odnosno u međuratnoj Jugoslaviji. U ovom poglavlju nastoji se odgovoriti na nekoliko glavnih pitanja: što se do­ g a đ a lo ^ ženama za vrijeme rata, kako su rat i ratna propaganda koristili(rodne koncepteji utjecali na njihovu t^efiničiju i redefiniciju. te u konačnici u kojoj mjeri suHrealni događaji i ratni imaginarij zaista utjecali na rodne stereotipe janrnfaog djustva, ali i konkretan položaj žena? Misao vodilja cijelog poglavlja je ispitivanje međuutjecaja ratne i poratne realnosti i društvenog imaginariia. Nastojati će se istražiti kako se rat odrazio na rodne.-odnose, mogućnosti i koncepte^ Jugosjaviji i što jugoslavenska priča govori o odnosu rata i brava gla)^em ancipaci)e (naciona) lizacije žena i redefiniranja rodnih identiteta. v ------Istraživanje se velikim dijelom temelji na tisku. K oristit će se prvenstveno žen­ ski tisak koji je izlazio neposredno nakon r ^ - Juaml/ivpnchji fona. (Zagreb 1918.1920.), 7tpn<k/i mic/in (Zagreb, 1919.-1921.), Slasžcukd-(Ljubljana, 1919.) i Ženski pfl£zz^(Beograd, 1920.-1938.) te tjednik Nova. Evropa (Zagreb, 1920.-1941). Kao vrijedan izvor ratnog imaginarija pokazao <e i Vu\trmmnLlut (Zagreb. 1914.1920.), pr.yi hrvatski tjednik koji jf bio R ^ i-r. ^ p r^ rn lj^ J prg-reportažom . Tisak se pri tome koristio dvojako. U njemu se može detektirati na koji je način raijja propaganda koristila mdmj srerenripijii ili iščitati raspoloženje i reakcije javnosti ili barem jednog njezinog dijela na događaje i procese koji su obilježili poratno razdoblje. Samim time odškrinuo je pogled u duh vremena i način na koji su p o ­ jedine društvene grupe objašnjavale i vrednovale promijene koje su ih zahvatile. S druge strane, tisak se koristio tican izvor informaciji i to posebice na dijelovima koji nisiudovoljno obrađeni n historiografiji kao što je pitanje uloge žena u ratnim zbivanjima Kraljevine Srbije ili rekonstrukcije |$pihe 7a ženskopraMojjlasa)koja se vodila neposredno nakon rata. Opisi ratnih i poratnih zbivanja oslanjaju se jednim dijelom na spoznaje historiografije. Ipak, budući da-je ratna problematika još uvi­ jek prilično fragmentamcLobrađena. podaci iz literature uspoređeni su i dopunjeni 54 �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata analizom podataka jugoslavenskog statističkog godišnjaka,13 podacima službenog 7 glasnika Središnjeg iuprla ncignranjp- radnjko (Radnilkejzaštite) o broju osiguranica i osiguranika,1 8 Izvještaju gradskog poglavarstva osueapčoi upravi slobodnog 3 kraljevskog grada Zagreba-!.*, ratne godine,13 donesenim uredbama i zakonima 9 koje se odnose na biračka prava. Fokus interesa analize je prvenstveno ratna i poratna situacija u Hrvatskoj, s time da će se nastojati povući paralele između Hrvatske i ostalih područja koja su ušla u sastav Kraljevine SHS. 3. Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata Prvi svjetski rat bio je problematično povijesno iskustvo za Kraljevinu SHS (Jugoslaviju). S jedne strane, Kraljevina SHS predstavljala je tekovinu Prvoga svjet­ skog rata, a s druge strane to je bilo vrijeme kada su se južnoslavenski narodi borili na suprotnim stranama. Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, slovenske zemlje, Bosna i Hercegovina te Vojvodina su se kao dio Austro-Ugarske svrstale uz Centralne sile, a Kraljevina Srbija i Kraljevina Crna Gora bile su članice Antante. Njihovi vojnici nalazili su se na suprotnim stranama crnogorskog, srpskog i solunskog fronta, što će dodatno opteretiti kompleksne međunacionalne odnose nove države. Gotovo svi krajevi buduće države bilježili su velike žrtve, a svi dijelovi budućeg teritorija Kraljevine pretrpili su ogromne ljudske gubitke.1 0 4 Najviše su stradale Srbija i Crna Gora koje su se ulaskom Bugarske u rat našle u okruženju i uskoro pod okupacijom austro-ugarskih i bugarskih snaga. Srpska vlada tijekom zime 1915.-1916. godine provodi veliko povlačenje preko Kosova, Crne Gore i Albanije pri čemu je uspjela iz zemlje izvesti oJko-l60.QQQ_yojmka koji su nastavili borbu protiv Centralnih sila na solunskoj bojišnici. Time je Srbija zadržala-položaj savezničke sile, ali je s druge strane bila prepuštena nasilju i samovoljCgMtBarijske uprav^.1 1 Na okupiranom teritoriju stanovnici su pruža^pasjvan 4 i alfrivan r>rpr>r organizirali su se u komite (gerilske jedinice) i dizali pobune od kojih je najpoznatiji bio ustanak protiv bugarske okupacije u Toplicama 1917. go­ dine. Proboj solunskog fronta 1918. godine najavio je kraj rata, ali i pitanje rješava­ nja sudbine južnoslavenskih naroda. 137 Milković,Jugoslavija 1918-1988: Statistički godišnjak. 138 Radnička zaštita izlazila je u Zagrebu od 1919. do 1940. 139 Izvještaj gradskog poglavarstva o sveopćoj upravi slobodnog kraljevskog glavnoga grada Zagreba: Zagreb 1913.-1918. 140 Petranović, IstorijaJugoslavije 1918-1978,35. 141 Isto, 19. 55 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Istovremeno, Prvi svjetski rat otvorio je m ogućnost raspada Austro Ugarske i samim tim uređenja nove državne tvorevine koja bi okupljala južnoslavenske narode. O d samog početka rata za ideju se zainteresirala srpska vlada koja je za­ počela pregovore s Jugoslavenskim odborom - predstavnicima južnoslavenskih naroda Austro-Ugarske u emigraciji, a pred kraj rata koncept je postao popularan i među Hrvatima, Srbima i Slovencima u domovini. Put nastanka Kraljevine SHS popločen je deklaracijama: Niškom deklaracijom iz 1914. godine kojom je srpska vlada formulirala ideju o ujedinjenju svih jugoslavenskih naroda u jednu državu, kao svoj ratni program, Krfskom deklaracijom iz 1917. godine koja predstavlja svojevrstan kompromis između srpske vlade i Jugoslavenskog odbora o uvjetima stvaranja nove države i Svibanjskom deklaracijom iz 1917. godine koja zastupa ideju ujedinjenja Slovenaca, H rvata i Srba u zajedničku državu pod habsburškim žezlom,1 2 a završen je adresom delegacije Države Slovenaca, H rvata i Srba srbi­ 4 janskom regentu Aleksandru, nakon čega je on 1. prosinca 1918. godine svečano proglasio ujedinjenje Srbije i Države SHS u jedinstveno Kraljevstvo Srba, H rvata i Slovenaca.1 3 S druge strane, pregovori oko deklaracija upozorili s iy ia različita 4 viđenja nove državne zajednice sa srpske, hrvatske i slovenske stran e 5 p °k su Srbi novu državu doživljavali tek kao proširenu Kraljevinu Srbiju i oživotvorenje ve­ likosrpske ideje, H rvati i Slovenci nadali su se konfederalnoj zajednicJ^Sam čin ujedinjenja nije riješio njihove nedoumice pa su novu državu čekali veliki izazovi: heterogena nacionalna i vjerska struktura ekonomska i pravna neujednačenost. Žene s područja na koierru-ie-nastala Kraljevina Srba, H rvata i Slovenaca p ro ­ življavale su r a j j r i r n j flrnn icLjncjj^p) D ok su žene na prostoru Austro-Ugarske rat provele u pr^a^ini boreći se s nestašicam a hrane i uključujući se u humanitarne i nacionalne akcije, građanke Kraljevine Srbije i Kraljevine C rne G ore doživjele su okupaciju, pružale nj-ppr hngarivariji i ijlrljnrivalf se u ratne operacije. Treba naglasiti d a je sudbina žaaa na tom području na kojem na nastala Kraljevina SHS u Prvom svjetskom ratu, kao uostalom većina pitanja iz razdoblja trajanja rata, obrađena slaho i fragm entarno.1 4 Tragove ženskog angažmana možemo naći u 4 radovima koji su se bavili hum anitarnim akcijama i udrugama za vrijeme Prvog 142 Pri tome treba naglasiti da Svibanjska deklaracija, koja je nastala za vrijeme rata na prostoru Austro-Ugarske, ne zastupa ideju saveza južnoslavenskih naroda Monarhije sa Srbijom, to bi bila veleizdaja, ali je utjecala na razvoj tzv. „Deklaracijskog pokreta" koji je u Sloveniji i Hrvatskoj agitirao za Svibanjsku deklaraciju i time širio ideju ju­ goslavenstva, te u konačnici pripremao teren za političke promjene koje su uslijedile. 143 Petranović, IstorijaJugoslavije, 15-28. 144 Bibliografiju hrvatske historiografije o Prvom svjetskom ratu objavila je Herman Kaurić, „Bibliografija radova o Prvom svjetskom ratu objavljenim u historijskim časopi­ sima u razdoblju 1945-1998. godine", 491-498. 56 �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata svjetskog rata, agitacijom političkih stranaka ili [ženskim pokretorrTjmeđuratne Jugoslavije,1 5 a eventualne praznine mogu se dopuniti užpomoc podataka iz tiska 4 Kraljevine SHS. U radu Btanke-Bohan, koji prenosi govore i tekstove Stjepana Radića o položa­ ju žena za vrijeme Prvog svjetskog rata, mogu se iščitati osnovni problemi s kojima su se susretaleieneu_pozadini fronte. Žene u Hrvatskoj osobno su najviše osjećale r e r r r rara Nedostatak muške snage osobito s^josjećao-među seoskim stanovništvom, što je postavilo nove izazove pred žene.V^enski rad postaje esen­ cijalan^ održavanje seoskog gospodarstva, one se više uključuju u obrađivanje zemlje i brigu o popravcima na kući i oko nje, a navodno su ih ponekad angažirali i državni organi za o d rž a v a n je irig arin n n frg iisrav a i]i V>rign nlcn p rrn v im a n ja p n šre Obitelji vojnika imale SU pravo na rarne__porporer lroj e sn re c rn k a s n ile, a.lokaln i_ čin o v n ici ponekad <n Tlonporrehl^ali svoj položaj i tražili od neukih žena da im za te potpore besplatno rade. Ipak, prema izjavama suvremenika, neke su žene novcem od ratnih potpora uspjele otplatiti dio predratnih dugova. Poseban pro­ blem činila jejrrkvizicija dobara i dodjela-aprovizacija, odnosno dozvola za nabavu garantirane količine hrane i druge robe. Tijekom 1916. godine javila se glad n Daljiaciji. Lici i florslrnm kora ni, tu žene bile prisiljene odlaziti na dugo putovanje do Slavonije i Srijem* kal™ hi_nabqviU branu Naravno, to su mogle činiti samo ako su imale aprovizaciju, u protivnom su se izvrgavale riziku da im željeznički službenici, oružnici i činovnici otmu namirnice i izbace ih iz vlaka.1 6 4 S druge strane, grnd/wimo prn-pr.m-^1/. su ili organizirale^rad humar»n-^»rr»ib ndmgo i n/lr.igi cn jio sebe preuzimale rješavanje gorućih problema prouzrokovanih ratom. Prema istraživanju Vijolete Herman Kaurić, običaj ud­ ruživanja i hum anitarnog rada nastavio se usprkos zabrani rada društava iz 1914. godine. Neka su društva nastavila rad u ilegali, ali je do kraja rata samo u Zagrebu barem 80 udruga dobilo dozvolu rada. Dinamika osnivanja i svrha društava pratila je specifične ratne potrebe. U početku su to bila društva koja su za cilj imala zbri­ njavanje ranjenih i bolesnih vojnika te pružanje pomoći u hrani obiteljima mobi­ liziranih ratnika (npr. Liga za zaštitu djece, Patronaža za zaštitu mladih djevojaka, 145 Vidi: Herman Kaurić, „'Za naše junake'"; Herman Kaurić, „Koliko je društava djelovalo u Zagrebu za vrijeme Prvog svjetskog rata", 427-463; Kolar-Dimitrijević, Zbrinjavanje gladne djece u Hrvatskoj na pragu Prvog svjetskog rata\ Boban „ 'Mate­ rinsko carstvo'"; Boban, Stjepan Radiću vrijeme Prvog svjetskog rata-, Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama : 1918-1941. 146 O gladi u Hrvatskoj za vrijeme Prvog svjetskog rata vidi i Kolar-Dimitrijević, Zbri­ njavanje gladne djece u Hrvatskoj na pragu Prvog svjetskog rata i Boban, „Sabor Kra­ ljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o problemima prehrane tijekom I. svjetskog rata", 315-328. 57 �RAT I R O D N I STEREO TIPI koja se zadužila za podmirivanje potreba fronta za zimskom robom, D ruštvo sv. Vida, koje se brinulo za oslijepljele vojnike, ili Hrvatski „Zitin dom “, koji je kupio i adaptirao dom za vojne invalide). Dozvolu za rad dobivala su i društva koja su se brinula o djeci i trudnicam a (npr. „Dobrotvor", sekcije „Za našu djecu", Udruge učiteljica, Društva za prehranu školske mladeži pučkih škola ili „Ratno kumstvo"). Ta društva pomagala su mladim majkama i promicala ideje higijene, redovitih liječničkih pregleda i odgovornog odnosa prem a zdravlju. Kulturna i prosvjetna društva dobila bi dozvolu za rad ukoliko su ciljeve modificirala potrebam a druš­ tva u ratu. Kako se rat širio, tako se širila i svrha dobrotvornih udruga. O d 1917. godine nove udruge nastoje odgovoriti na probleme nestašice radnika, pravne p ro ­ bleme s kojima su se susretale obitelji poginulih, nestalih, zarobljenih i invalida, većeg broja stranaca u Zagrebu, alkoholizma, nepismenosti i, naravno, nestašice hrane (npr. „Prehrana").1 7 Iako rad V. H erm an Kaurić obrađuje samoupodn^čje 4 Zagreba, može poslužiti kao svojevrstan „case study,“ prim jer dinamike i simbolike humanitarnog rada u Hrvatskoj. Udruge koje je V. Herm an Kaurić obradila nisu isključivo ženske, ali iz teksta proizlazi daje ženskLcad bio važan oslonac njihovog rada. Znakovito je da se cjelokupan dobrotvoran rad, barem službeno, usmjerio na apskrhn fronta, brigu o vojnicima i njihovim obiteljima te je V. H erm an Kaurić svoj doktorat o radu zagrebačkih udruga za vrijeme Prvog svjetskog rata nazvala ^ a n a še ju ria ke, sintagmom koja se, kako je autorica naglasila, možda nije nepre­ stano doslovce ponavljala, ali koja je prema njenoj ocjeni stajala iza svake akcije tog razdoblja.1 8 U centru simbolike, objašnjenja i akcije ratnih udruga je patriotizam i 4 nacionalna potpora te možemo pretpostaviti da su odbornice Lige za zaštitu djece, koje su već u kolovozu 1914. godine obilazile Zagreb, okićene carskom crno-žutom vrpcom i narodnom trobojnicom i sakupljale podatke o potrebitim obiteljima ili čak davale pomoć na licu mjesta, osjećale da pomažu ratne napore svoje domovine. Žene s prostora Kraljevine Srbije i Kraljevine C rne G ore proživljavale su bitno drugačije ratno iskustvo. Za razliku od žena u p rečanskim .krajevim a koje su rat većinom provele u g r a d in i, Srbija i C rna G ora okusile su rat na čitavom terito­ riju. Okupacija, povlačenje, pobune i komitske borbe nisu se događali na nekom dalekom apstraktnom ratištu, već pred očima žena koje i same postaju dio vrtloga ratnih operacija. U prvim godinama ratovanja to je značilo brigu za rodbinu na bojištu koju su snabdijevale hranom i odjećom, a nakon poraza i povlačenja srp­ ske vojske preko Albanije, suočavaju se s okupacijskom austro-ugarskom i bugar­ skom vojskom, pljačkanjima, silovanjima i ostalim oblicima ratne agresije. U tim 147 Herman Kaurić, „Koliko je društva djelovalo u Zagrebu za vrijeme Prvog svjetskog rata", 424- 463. 148 Herman Kaurić, „ 'Za naše j u n a k e 4. 58 �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata prilikama žene su preuzimale brigu oko opskrbe svojih obitelji, ali i ispunjavanja nameta okupacijskih vlada. Istovremeno, žene pružaju važnu podršku gerilskom . ratovanju, one su se aktivirale oko saznavanja in fo rm a c ija o kretanjima bugarske vojske, prosljeđivanja i prenošenja informacija i liječenja ranjenih, u gradovima stvaraju organizacije koje su vršile propagandu za podizanje morala, nabavljale su lijekove i ostale potrepštine za gerilske snage, a određeni dio žena je postao dio borbenih snaga komita ili srpske re^ovne-vojske. Vrlo je popularan lik više puta odlikovane pješadijske narednice(Mjjjjnke S^v\ć.1 9 ali u zadnje vrijeme osvjetlja­ 4 vaju se i ostala imena srpskih žena koje su nosile oružje za vrijeme rata (primjerice Živane Terzić150). Žene su odigrale značajnu ulogu u potpomaganju i organizaciji pobune u Toplicama te su ravnopravno padale i kao žrtve odmazde bugarskih snaga nakon što ustanak nije uspio. Neobični likovi žena izbjeglica, komita, po­ bunjenica, ranarnica na samom bojištu i žena s oružjem u ruci tada su plijenili pažnju novinara, a danas bude interes suvremenih povjesničarki.11 U novije doba 5 149 Milunka Savić započela je vojnu karijeru za vrijeme Prvog balkanskog rata kada se prerušena u muškarca imenom Mjlun priključila srpskim borbenim snagama. Nakon ranjavanja u prsa krajem Drugog balkanskog rata otkrivena je njezina prijevara, ali ipak nije demobilizirana. U Prvom svjetskom ratu istakla se u Kolubarskojjnci i na Solunskom frontu, dogurala je do čina pješadijskog narednika i nagrađena brojnim srpskim, francuskim, ruskim i engleskim odlikovanjima i ordenima. Nakon rata se udala, rodila djecu i zaposlila, te je U mirovinu Otišla kao rjy a riri> JJip r> re k a rn r-h a n k e . Umrla je 1973. godine. Vidi: Marković, Milunka Savić - čovek i ratnik. 150 Zjyana-3eržić se priključila vojsci u potrazi za svojim momkom Milanom Terzićem. Prošla je obuku i odradila tri godine vojnog staža. Za vrijeme balkanskih ratova bila je bolničarka, ali se tijekom Prvog svjetskog rata pridružila borbenim snagama u želji da osveti smrt svog brata. Dogurala je do čina narednice i dobila odlikovanje Miloš Obrenović. Vidi: Mladenović, „Živana Terzić - ratnica sa Drine". 151 Tako je p^rpsko^ženi za vrijeme rata pisala I^lara-Ceikm, a idejom srpskih žena u uni­ formi pozabavila se F. Thebaud. Zanimljivo bi bilo sagledati u kojoj mjeri je na<g§£reprjjii n Srhiji utjecalo sudjelovanje srr?n;h, hrinmMh Naime, u bolnicama koje je organizirao „Serbian Reljef Fond" radile su većinom žene, najčešće B rita n k e , i rn _ k an m e d ic in s k e sestre ali i doktgrice.koje su liječile ranjenike i bolesnike i brinule se o organizaciji bolničkih kapaciteta i konstantnom premješta­ nju bolnica zbog događaja na ratištu. Prvu bolnicu otvorila je n Skopju još krajem 1914. godine žena britanskog poslanika u Srbiji L^dv Louisa M. L. W. Paget (supruga britanskog diplomata Sir Ralpha Spencera Pageta. Za svoj doprinos je nakon rata pri­ mila red sv. Save), a u narednih nekoliko godina slijedile su nove humanitarne misije koje mahom predvode žene. Vjerojatno najpoznatija medu njima je ..Bolnica škotskih jicaar-pod vodstvom drJEliseJnglis (Elise Inglis bila je britanska liječnica i sufražetkinja. Za vrijeme raca sudjelovao je u osnivanju „Scottisc Women 's Hospital for Foreign Service", te je osobno sudjelovala u organizaciji rada bolnicaiTSrEiji i Rusiji.) 59 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Slika IV -1 „Crnogorski C rveni križ“ {Koprive, 2 9 .9 .1 9 1 4 ., br. 31) je sudbinu srpskih žena za vrijeme Prvoga svjetskog rata obrađivala srpska povje­ sničarka Božica Mladenović.1 2 5 No, žene nisu uvijek pružale bezuvjetnu i šutljivu podršku. Suočene s teškim životnim uvjetima i nestašicama nakon 1SJL6. godine one ponekad postaju i destabilizatorski faktor društva, koji protestira protiv rata i gladi. U duhu revolucio­ narne retorike Jovanka Kecman nas uvjerava da su žene tijekom Prvoga svjetskog Ova se prvotno smjestila u Kragujevcu, a kasnije se, zbog ratne situacije, premjestila u bolnice pod šatorom u Valjevu i Mladenovcu i u bolničke prostore u Lazarevcu. U kasnijim sjećanjima na ova vremena nailazimo na imena izvanrednih doktorica kao dr. Hutschison koja je vodila bolnicu pod šatorima u Valjevu, dr. McDugal koja je vodila sobu za Roentgen u Kragujevcu, dr. King-May itd. Nakon okupacije neke su od njih ostale djelovati na okupiranim prostorima (kao primjerice Lady L. Paget), a druge su slijedile evakuaciju srpskih snaga (dr. King-May) organizirajući ranjeničke komande neposredno iza fronta („Bolnice škotskih žena pre deset godina (E. Inglis)", N o v a E v ro p a , 1. prosinca 1925-, br. 16: 486-492; „Najveći dobrotvori Srbije u ratu (Sebian Relief Fund)“, N o v a E v r o p a , 01. prosinca 1925, br. 16: 492-496). 152 Vidi: Mladenović, Ž e n a u Topličkom u sta n k u 1 9 1 7 . godine-, Mladenović, „Živana Terzić - ratnica sa Drine", 275-278; Mladenović, P o ro d ica u S r b iji u P r v o m svetskom ratu-, Mladenović, „Poljakinja u Topličkom ustanku 1917. godine". 60 �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata rata pokazale spremnost da „masovno učestvuju u svim akcijama koje su organizovane u tom vremenu*.153To je u principu značilo da su se bunile protiv nestašica hrane, rekvizicija, aprovizacija, organizirale proslavu Dana žena1 4 i tražile bolje 5 radne uvjete i pravo glasa. Tako su u Osijeku žene 1516. godine demonstrirale protiv nepravilnepodiele šećera, a mjesec dana kasnije Riječanke su protestirale ^bog nedostatkThrane. Vukovarke su se preko zime 1916 -15)7 digle zbog loše podjele aprovizacije, žene iz sela pored Sarajeva 1917. godine pobunile su se protiv prisilne prodaje stoke, a zagrebačke radnice štamparija i k n jig o v g T n ir ^ slovenske željezničke radnice i sarajevske duhanske radnice zahtijevale su bolje radne uvjete. K a o 7anTm 1jivn<r j K > r m a n U rirp d a <11 T^ncka g jh an j a 11 S arajevu uspjela okupiti i veliki broj muslimanki Uz to, žene u Hrvatskoj i Sloveniji su tijekom rata poče­ le isticati zahtjeve-za_p£axa-glasa. Hrvatice su uputile vahrjev Hrvat<kf>m-cabr»rii 1917. godine u kojem traže potpunu-tavnopravnost s muškarcima, a Slovenke su u ožujku 1918. godine organizirale zbor na kojem se govorilo o miru, emancipaciji i ravnopravnosti žena.1 5 5 Iako je retorika J. Kecman politički obojana, a pobune p ro tiv gladi_sn r r a d ir i7 ,fpgkf>gpr>1 irirkr.g ova kretanja na ženskoj sceni upozoravaju na slojevitosL-shke-catnog-društva. Iza promicanog imidža žene - stupa pozadin­ skog iro rnav koja na svojim plećima šutke nosi prehranu čitave zemlje i brigu o ra­ njenicima, stajala je žena shrvana nestašicama i obavezama, ali istovremeno svjesna vlastite snage i važnosti. Ratna propaganda i ratno iskustvo proizvodili su često različite i kontradiktorne sustave simbola, a društvo nakon rata bilo je proizvod i jednog i drugog diskursa. 4. Ratni imaginarij 4.1 Medijska slika muškaraca i žena u ratu Prvi svjetski rat širom je otvorio vrata organiziranoj propagandi i manipulaciji jav­ nog mnijenja. Ratna propaganda po prvi put se masovno koristila u svrhu infor­ miranja i dezinformiranja javnosti, unošenja nemira u redove protivnika i dizanje morala u vlastitim snagama.1 U čitavom procesu stereotipi su se koristili u svrhu 56 brzog prenošenja poruka i recepcije bez većih propitivanja, a fotografija se kao neverbalan i još uvijek nov oblik komunikacije afirmirala kao značajno sredstvo 153 Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 21. 154 Radi se o proslavi Dana žena 24.3.1918. u Sarajevu na kojoj je navodno sudjelovalo 2000 žena. 155 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 16-22. 156 O propagandi kao dijelu ratovanja tijekom Prvoga svjetskog rata vidi: Novak, Hrvat­ sko novinarstvo u 20. stolječu, Zagreb 2005,94-95. 61 �RAT I R O D N I STEREO TIPI prenošenja željenih koncepata. Stoga upravo u ovom razdoblju medijski prikazi muškaraca i žena postaju uočljivo ispolitizirani te samim time čine zahvalan m ate­ rijal za istraživanje m eduutjecaja rodnih stereotipa i politike. Glavna podloga analize medijske slike muškaraca i ž e n i n Prvom svjetskom tatu u Hrvatskoj je Ilustrovanijist (Zagreb. 1914-1920.1 p rvi list u Hrvatskoj koji se obilno k o ris tio io to jgportažom . U sporedno s njim, u to vrijeme počinje izlaziti dencije koji izlazio isključivo za vrijeme rata. O ba su lista izlazila u uvjetima ram e cenzure-pri čemu su se informacije i interpretacije događaja usklađivale s uputama Ratnog nadzornog ureda za štam pu.157 O d prvog dana rata fotografije i crteži objavljeni na stranicama Ilustrovanog lista prenosili su jasnu poruku koje su uloge namijenjene ženama, a koje muškarđm ai ali_ičinjenicu Ha ra r m ijg n ja , i treba mijenjati, živote i žena i muškaraca. (Ž ena u ratu,bitno je drugačija od žene u miru, najavljuje crtež Karneval iz 1915. godine. Prema njemu žena u miru je posvećena lakoumnoj zabavi, a žena u ratu je požrtvovana bolničarka. (Slika IV-3) Slika IV-4 ' „Ratnici s B ogom ! Iz junačke borbe M nogo vas ima. Slika IV-3 „Karneval" D on esite slavu Želim vam sretan I junačkoj majci Povratak svima! O k ru n 'te glavu!" „1914.; 1915"; (Ilustrovani list, 6.2.1915., br. 6 ) 157 Novak, H r v a ts k o 62 n o v in a r s tv o u 2 0 . stoljeću, 9 6 . (Ilustrovani list, 16.10.1915., br. 42j �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata Tijekom sljedećih nekoliko godina na njihovim stranicama nižu se prikazi žena kao podrške pozadinskog fronta. One ispraćaju svoje najmilije riječima podrške, učenice šivaju vreće ili pletu čarape za vojnike, učiteljice i bolničarke njeguju ranje­ nike, a ženska društva sakupljaju priloge i organiziraju dobrotvorne akcije za po­ moć obiteljima mobiliziranih vojnika. (Slika IV-4-7) Ženske se akcije prate, hvale i prikazuju, ali se i djelovanje koje nije u skladu s postavljenom normom sankcionira društvenim zgražanjem. ,,U našem gradu nisu gospođe jošte nigda tjerale taki luksus kao sada", piše 1915. ogorčeni autor Katoličkog lista te nastavlja: „odakle volja kćerima, sestrama, zaručnicama i ženama naših vojnika, koji su dnevice i stalno u smrtnoj pogibelji da se tako kite".158 Na sličan način autor Jutarnjeg lista protesti­ ra protiv žena *™jf „rj**r*jn lpkcnT* ^Knj? troškove njihove toalete te zaključuje: „Kad ih vidim onda se sjetim patnika po bolnicama koje su već sve naše gospodje zaboravile [...]“1 9 5 Slika IV-5 „Sabiranje za naše vojnike" Slika IV-6 „Šivanje vreća za vojsku u Mitrovici" „Sabiranje prinosa za ranjenike i obitelji vojnika (Ilustrovani list, 3.10. 1915., br. 44) na dan kraljevog rođendana zagrebačkim ulica­ ma." (Ilustrovani list, 22.8.1914., br. 54J 158 „Nedolična moda“, Katolički list, 10. lipnja 1915-, br. 23. Citati preuzeti iz: Jurić, „Zagreb u Prvom svjetskom ratu: povijesne novine kao izvor za istraživanje socijalne povijesti", 121-144. 159 „Da li krasni spol tjera luksuz T, Jutarnji list, 17. ožujka 1916. Citati preuzeti iz: Jurić, „Zagreb u Prvom svjetskom ratu: povijesne novine kao izvor za istraživanje socijalne povijesti", 121-144. 63 �ra t i r o d n i s t e r e o t ip i Slika IV-7 „Za naše ranjenike" „Udruga zagrebačkih dama za njegu ranjenika1 ' (Ilustrovani list, 15.9.1914., br. 3 6 ) Slika IV-8 „Opraštanje pučkih ustaša na zagrebačkom kolodvoru prilikom odlaska na ratište." (Ilustrovana ratna kronika, 1914., br. 2) Fotografijama žena u bijelim kutama ili s bijelim pregačama stoje uz bok fotogra­ fijama muškaraca u uniformama. U ratnim izdanjima I l u s t r o v a n o g l i s t a muškarci su redom vojnici. O ni poziraju za grupne fotografije, pozdravljaju zapovjednike, primaju medalje, bore se, ginu ili leže ranjeni u bolnicama. Žene i muškarci, osim u slučajevima ranjenika i njegovateljica, rijetko se nalaze na istoj fotografiji čime se potcrtava ideja duboko podijeljenog društva na front i pozadinu, rat i mir, muški i ženski prostor. (Slika IV-9-11) Ovakvu je sliku još više potcrtala I l u s t r o v a n a r a t n a k r o n ik a koja je izlazila isključivo za vrijeme rata s ciljem dokumentiranja ratnih pri­ lika. U njoj se prikazi žena pojavljuju samo u prvim brojevima na slikama oproštaja vojnika (Slika IV-6), a kasnije kao da nestaju iz kronologije rata. U sljedećih četiri godine I l u s t r o v a n a r a t n a k r o n ik a pružila je kolaž slika bojišta, ranjenika, borbe, naoružanja, razrušenih kuća i članova kraljevske obitelji, ali za žene koje nisu plave krvi na njima nije bilo mjesta. Poruka koja je izbijala sa stranica ovog lista je jasna: rat je samo muška priča, a ratuje se za cara. Kako su godine rata napredovale, prvotno oduševljenje je izblijedilo, realnost rata i bojišnice sve eksplicitnije izbija sa stranica I lu s t r o v a n o g l is ta , a prikazi žena u dobrotvornom radu su nešto rjeđi. Umjesto njih sramežljivo se probijaju realne slike stanja u pozadini: skitnice, nestašice, skupi ogrjev i redovi za hranu. Nešto češće se nameću slike žene i djece koje čekaju ili dočekuju svoje bliske - vojnike. 64 �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata Slika IV-9 „ J u n a č k e č e te n a b o jiš tu " „1. D olazak zapovjednika „vražje divizije" podmaršala Lipošćaka. Ž.Odlikovanje momčadi. 3. Časnici na jednom razorenom majuru. 4. Časnički zbor III. 27. bataljuna sa zapovjedni­ kom CsarhornT Slika IV-10 „ H rva ti id u !" Prizor s posljednjih bojeva na besarabijskoj granici s Rusima koji na vrat na nos naginju na bijeg, na glas da hrvatske čete dolaze na juriš! U tim 24 satnim borbama izgubili su Rusi 70.000 mrtvih i ranjenih i 6000 zarobljenih. (Ilustrovani list, 22.1.1916., br. 4) (Ilustrovani list, 25.9.1915., br. 39) Podvojena slika društva: muškarci - vojnici; žene - humanitarna djelatnost. Slika IV -11 „D obrovoljne bolničarke iz okolice Staze". .Pregledavanje putnica po našim vojnicima u pokrajini." (Ilustro va n i list, 3.10.1914., br. 3 9 ) Slika IV-12 „Jelačićevci prije odlaska na bojište. Dobrotvorna predstava u Makarskoj. Hrvatski učitelji u ratu 1914.-1915". (Ilustrovani list, 5.5.1915., br. 19 ) ^5 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Slika IV -13 Slika IV -14 „Kad će se vratiti tatica s b ojnog polja?" „Uskrs u vojnoj bolnici" (Ilustrovani list, 30.3.1918., br. 3) (Ilustrovani list, 1.1.1916., br. 1) Nada koju je pobudila situacija na istočnom ratištu početkom 1918. potaknula je izradu medijske slike vojnika koji se vraćaju i uživaju u krugu obitelji. N a fotografijama Ilustrovanog lista iz kasnijih ratnih godina prom atralo nas je društvo koje je bilo um orno od rata i nalazilo se u fazi čekanja da se situacija normalizira. Norm alno stanje simboli­ ziralo se kroz porodicu na okupu, muš­ karca i ženu ponovo na istoj fotografiji. (Slika IV -13-15) Ratna simbolika sadrži niz tradici­ onalnih prikaza žena i muškaraca te je očigledno pridonijela evociranju ideje podijeljenih sfera. Mediji pokušava­ ju ratnom kaosu dati određen smisao koji će lako i brzo doprijeti do javnosti i pri tom e se oslanjaju na provjerene šablonizirane stereotipne rodne slike. Svijet je pri tom e postao podijeljen. Rat, agresija, nasilje događaju se u svi­ jetu muškaraca, dok su ženska realnost briga, njegovanje i čekanje. Iza bučnog Slika IV -15 „Slike iz zagrebačkih ulica:“ „Slike prikazuju: Ugljenare koje pro­ daju preskup ugljen (gore desno). Žene koje stoje u redu za sol (dolje desno). Žena koje proriče iz kanarinca u krletki!1 66 �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata zveckanja oružja, stajala je šutljiva, požrcvovana, moralna i humana žena koja čuva tradicionalne vrijednosti, pruža moralnu i materijalnu podršku svome muškarcu na frontu i čeka njegov povratak. No, iako je simbolika sama po sebi radila na konzerviranju ili čak repatrijarhalizaciji rodnih obrazaca, ona je u sebi prenosila i jednu subverzivnu poruku: prizna­ nje važnosti ženskog doprinosa društvu. Kontrola i briga oko ženskog ponašanja za vrijeme rata otvorila je mogućnost ženama da sudjeluju u nacionalnim procesima, ali i da osvijeste značaj vlastitog angažmana. Stoga su u godinama nakon rata pri­ sjećanja ženskih časopisa na ulogu žena u ratu obično bila u službi argumentacije da bi žena trebala steći neka nova prava: glasačka, obrazovna, profesionalna itd. 4.2 Jednakaipajunaitvu m mužemibratom'6 0 -is k u stvo rata u interpretaciji ženskih časopisa 1^ ^ ^ h a ti^ j a t ^ relativno se često pojavljivao u gotovo svim ženskim časopisima međuratne Jugoslavije i to netom nakon rata učestalo, a u kasnijim godinama izgrad­ nje nove države s nešto blažom dinamikom. Treba ipak naglasiti da je sam rat ili ženski doprinos ratu vrlo rijetko tema za sebe. Priče o ratu najčešće se pojavljuju U sklopu diskusija O pr> )irirkirp p ra v im ^ y n a , raTvpja fr-n«;)rr>g p o k re ta , krize_mOrplj nakon rara ird Ipak, ovi nam fragmenti mogu ilustrirati način na koji su žene željele zapamtiti i valorizirati svoje ratno iskustvo.'Analiza koja slijedi temeljila se na sjećanjima koja se pojavljuju u četiri časopisaJcoji izlaze u prvim poslijeratnim godinama u Zagrebu. Ljubljani i Beogradu:^ ^ s la v e m koj^mij^lovenk}, xgnsj$oj njish i Ž^tjskom pokretni Prvenstveno se isticao ženin doprinos ekonomskom opstanku zemlje. Na osni­ vanju nekog ženskog društva u Makarskoj Marija Parčić Brovet11 naglasila je ulo­ 1 0 6 6 gu žena u ratu. Bilo je to baš vrijeme kada je seljačka žena zasukala rukave [...] Pripasala je ona suknju, povezala kosu, pa u ranu zoru, kad bi inače cekar otvarale oči, srpom u ruci žanje, žanje ne kao težakinja, već kao junakinja (...) Na njoj je sada sve i kuća i djeca i polje i konoba te kroz dan radi, radi do mrtve umornosti, a u veče do kasne noći šivaj, peri, krpi za sebe i djecu, pleti tople čarape i prsluke za muža na ratištu (...) Tako je bilo na selu, a u gradu je (u) (...) ženi tad nastala borba, ili stradati sa svojima ili odlučiti da prestupi 160 „Srpkinje i opštinski izbori," Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2,3. 161 Marija Parčić Brovet bila je učiteljica na Krku. Navodno je prije Prvoga svjetskog rata imala platonsku ljubavnu vezu s Vladimirom Nazorom koji joj je posvetio zbirku pjesama Intima. Kasnije se udala za slovenskog liječnika. (Gračaković, Tražim nekog dječaka) 67 �RAT I R O D N I STEREO TIPI kućni prag, da potraži rada izvan kuće [...] Mnoga žena imala je medjutim razne službe i zaslužbe, bile su to one obdarene jakom voljom ili prisiljene velikom bijedom, koje su se pojavile prve na javnoj areni života [...] Nije nas niti začudila pojava žene kod tramvaja na mjesto konduktera ili kao listonoša, iako su to bila prije isključivo mjesta za muškarce. Po uredima kao kod pošte, brzojava, na kolodvoru, u bankama, pa u trgovinama, svuda je žena zasjela muška mjesta, tako da poslovi i promet uzmognu život održati u onoj kolotečini kao prije.1 2 6 Božidar Protić se u tekstu u kojem se 1920. godine zalagao za žensko p ravo glasa pozvao na ulogu žene u m odernom ratovanju: Moderan rat pogađa žene gotovo isto kao i borce na frontu[...] Na pozadin­ skim poslovima žene su bile angažovane u najvećoj meri kao,ioferi, milosrd­ n e sestre^po kancelarijama-vojnim; obrađivale zemlju - spremale ishranu za ćelu državu; u fabrikama izrađivale municiju1 3 6 Rat se javlja istovremeno kao zastrašujućer^raumatsko, ali Lafirmammn iskustvo koje je ženama omogućilo da se angažiraiu(najavnom poljubi kroz koje su se dokazale kao ravne muškarcima. „Doista je čudna sudba ove naše srpske žene", ogorčeno je izjavila autorica članaka koja p rotestira što Srpkinje n isu dobile pravo ima te je nastavila: Ostala je sama nezaštićena, nepripremljena da vodi najtežu borbu koju rat može nametnuti, borbu sa neprijateljem koji je zaposeo zemlju[...] Ona je iz te mučne borbe izašla kao pobednik. Ishranila je zemlju otimajući svaki zalogaj, očuvala je decu, ognjište i ime, dokazala je hiljadostruko da je jed­ naka i po junaštvu sa mužem i bratom.1 4 6 Na sličnom tragu Ružica Stojanović ističe m oralnu pobjedu srpske žene u ratu: „Srpska polja nisu osetila da nema ratara - tu je bila ratatka [...] D ete nije bilo gladno, nešto više, dete je išlo u školu. I škola je radila i apoteka je radila i Ijekarska služba i trgovine i radionice."1 U sličici iz svakodnevnog života objavljenoj u 65 Žemkspmisli jedna čitateljica ogorčeno opisuje dogadaj u nekoj hrvatskoj lokalnoj pošti. Ljutit zbog gužve, muškarac koji je zadnji stigao prosvjeduje što ga poštarica ne prima preko reda, iako su ispred njega same žene. N a to mu ova samosvjesno odgovara da su žene u ratu, u odsustvu muža, dobro radile.166 D ruga je čitateljica iste godine u ženskom pokretu izrazila žaljenje za-žen skim angažmannm-za vrijeme 162 163 164 165 166 68 Marija Parčić Brovet, „Priznajte i ženu Jugoslavenska žena, 1919: 209-215. Božidar Protić, „ O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4-11. „Srpkinje i opštinski izbori", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 3. Jugoslavenska žena, 1919: 14 Lucija Persoli, „Sličice", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 80. �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata r ^ j v r d e ć i da je Tn rim d a n im a , s obzirom na rad bio ostvaren ideal budućeg druš­ T tva: nije bilo ni jednog stvora bez obzira na godine i pol, koji nije radio, nijednog mozga da nije mislio - sve pod jednim impulsom, podjednakim tempom za istu ideju'.1 7 6 U časopisima uz to nalazimo tekstove koji su isticali ženski doprinos nacional­ nom pokretu ili očuvanju nacionalne ideje. Minka Govekarjeva, koja je bila pozva­ na da opiše ulogu ^jpvenki u-ratu, ističe njihov-humanit aran rad prilikom kojeg su obilazile kuće i sakupljale darove za vojnike, udovice, bjegunce i vojne slijepce, pomagale u bolnicama, te akciju sakupljanja potpisa za Svibanjsku deklaraciju koju je organizirala Franja Tovčarjeva.1 8 Veliki doprinos žena tzv. ..deklaracijskom po6 k*euu4staknuo je i Ksaver Meško koji je za Slovenku konstatirao: Što se tiče žena, one su bile uz nas. Dokaz: mnogobrojni potpisi za dekla­ raciju, mnogo brojniji nego što smo očekivali [...] Mnoge koje sakupljačice nisu tražile potpis jer su ih smatrale protivnicama, osjećale su se zapostavlje­ ne i naknadno su zahtijevale da im daju izjavu. Druge su željno izjavljivale: I ja bih rado išla sakupljat potpise [...].1 9 6 Srpkinje su pak rado isticale svoju ulogu u otporu bugarskoj okupaciji. „Srpske žene imale su da stupe u borbu s neprijateljem praznih ruku i bez zaleđa. Pred so­ bom su imale bugarske i austriske lagere, bugarska i austriska vešala, za sobom svo­ ju slavnu prošlost, a jednog, jedinog saveznika: onu veliku veru", započela je Mileva Petrović svoj iskaz o otporu srpskih žena bugarizaciji. U daljnjem tekstu ona ističe kako su Bugari nakon okupacije Srbije stanovništvo obasipali intenzivnom ratnom propagandom koja ih je uvjeravala da su Srbi u biti Bugari, te da su njihovi vojnici svi izginuli. Srpkinje su na to organizirale „neku vrstu usmene žurnalistike" kojom su uz mnogo duha i hrabrosti izazivale sumnju u bugarske vijesti i ismijavale bugarske kolonizatorske pokušaje. Zbog tih radnji, tvrdi autorica, brojne su žene internirane, jedna je učiteljica poginula, a gospođa jednog poslanika odvedena je u ludnicu.1 0 7 Božidar Protić pak citira izvještaj bugarske vojne inspekcije od 29. svibnja 1918. koji se žali da srpske žene zavode bugarske oficire te ih iskorištavaju u pomaganju srpske stvari.1 1 Uz to nalazimo izvještaje da su srpske učiteljice pisale budnice te da 7 167 M. P., „Organizacija nastavnica osnovnih škola i gimnazija", Ženski pokret, 18. travnja 1920., br. 1:8-10. 168 Minka Govekarjeva, „Slovenke 1914-1919“ Jugoslavenka žena, 1919: 183-185. 169 Ksaver Meško, „Koroško ženstvo", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 59-60. 170 Mileva Petrović, „Opštinski izbori i naše žene", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br.2: 9 - 10 . 171 Božidar Protić, „O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4-11. 69 �RAT I R O D N I STEREO TIPI su žene aktivno sudjelovale u pobuni u Toplicama. N akon što je pobuna ugušena, neke su završile na vješalima, a veliki dio je navodno interniran i njihova sudbi­ na više nije poznata.172 Crnogorke su pak, prem a izvještajima iz časopisa, pratile muževe na bojnom polju i snabdijevale ih hranom , djelomice i municijom .173 N a­ pokon, naglašavaju autorice gotovo svih članaka, žene su naciji davale svoju djecu. Kada je Radunka J. Anđelinovićeva odgovarala na zamolbu Zofke Kveder174 da opiše patnje Srbije za vrijeme rata, ona je svoje pismo započela: „Teški su to dani bili[...] kad smo vas ljubljenu braću, muževe, očeve i sinove gledali gde um orni i tužni napuštate [...] Otačbinu."175Zofka Kveder je svoje putovanje na prvi Kongres jugoslavenskih žena u Beogradu započela sa susretom „jednog am aneta na putu". Bila je to dostojanstvena starija žena u crnini koja je izjavila: ,,I ja, da znadeš dala sam jedan kamen temeljac Jugoslaviji [...] Sina jedinca sam dala!*176 Tekstovi koji obrađuju m otiv rata u Srbiji često žene smještaju u scene nasilja u kojima one postaju svjedoci, žrtve ili čak akteri borbenih akcija. O pisujući stanje netom pred okupaciju, R. J. Anđelinovićeva daje potresnu sliku Kruševca i žene koje pod granatama iščekuju okupacijsku vojsku i brinu se za svoje odbjegle voj­ nike: Poslednje veće bez njih, rasulo, pljačke, paljevine, bacanje municije i oružja, ostali vojnici još beže, ili traže, da se kriju po podrumima. Neki minut pred toga granate, upućene varoši, padaju i na vagone s municijom pred stani­ com,- eksplozija: zaključana vrata se s treskom otvaraju ili izvaljaju, kao i prozori, staklo silno zveči, i ćela se kuća od podruma trese. Čuje se kuknjava nad žrtvama od granata[...] Težina, težina, težina[...] Ne znaš dokle će to trajati, svakog časa očekuješ svoju smrt i misliš: Oh gdje li su „oni" sada, i da Ii izmakoše i da li će se spasiti ?1 7 7 U ostalim izvještajima nalazimo žene na vješalima, žene u ludnicama, žene koje su streljane jer su švercale oružje ili ženu kojoj su Bugari stavili glavu na panj i deset 172 M. Petranović, „Heroji u ratu i heroji u miru", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 27-30. 173 Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5:16-20. 174 Zofka Kveder (1878.-1926.) bila je slovenska spisateljica i feministica liberalne i projugoslavenske orijentacije. Njezini prvi, izrazito feministički romani {Misterij žene i Njeno življenje) pisani su na slovenskom jeziku, da bi nakon Prvog svjetskog rata počela pisati na hrvatskom jeziku. Bila je urednica slovenskog Domaćeg prijatelja i hrvatske Jugoslavenske žene. 175 Radunika J. Anđelinović, „Patnje Srbije za vreme rata",Jugoslavenska žena, 1919:133. 176 Zofka Kveder Demetrović, „Dojmovi s kongresa jugoslavenskih žena u Beogradu", Jugoslavenska žena, 1919: 288-312. 177 Radunika J. Anđelinović, „Patnje Srbije za vreme rata"Jugoslavenska žena, 1919:133. 70 �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata puta lupili nožem po njemu ne bi li izvukli priznanje o prepiski s komitima u njenoj kući.1 8 Izvještaji s druge strane okupacijskih snaga nisu ništa manje uznemi­ 71 9 7 rujući. Za činovnicu austro-ugarske vojske Blanku Maliak sudjelovanje u okupaciji Srbije bilo je gorko iskustvo. Bila je uvrijeđena obvezom mjesečnog ginekološkog pregleda, seksualnim uznemiravanjem na poslu i konstantnim slikama nasilja nad srpskim ženama: Da su dobivale dvadeset pet i onda još morale doći u ured, pozdraviti za­ povjednika ili narednika, reći mu hvala, i tek onda mogle ići - bilo je na dnevnom redu. Ali kad jednom izletješe sva gospoda iz ureda[...] da idu gledati kako će jednoj ženi - u drugom stanju - udarati dvadeset i pet. Po­ slije nekoliko časaka vrate se uz grohotan smijeh podčasnici, zapovjednik i jedan Hrvat, sudac iz V.r9 Iz daljnjeg teksta je očito da se B. Maliak u tom grubom vojničkom svijetu uspije­ vala izboriti za sebe, ali da joj je iskustvo ostavilo potrebu izgradnje visoke barijere prema muškarcima i uvjerenje da živi u muškom svijetu u kojem je ženama jedina obrana njihov integritet. S druge strane, Srpkinje su nakon rata bile osobito po­ nosne na svoje rarno-iskustvo. U njihovim interpretacijama ženska podrška na­ cionalnoj borbi nosila je potvrdu nepobjedivosti srpstva te su i Nijemci i Bugari, nakon što su se osvjedočili u žensku predanost srpskom nacionalnom biću, ostali malodušni po pitanju ishoda rata.1 80 Žene iz Slovenije, Hrvatske i Srbije rado su isticale vlastiti doprinos ratu i u brojnim tekstovima izvire novi osjećaj samopouzdanja i potvrde vlastite vrijedno­ sti i kao žene i kao građanke, a taj im je doprinos, barem u ženskim časopisima, priznat i od strane muškog čitateljstva. Pri tome ipak treba naglasiti da postoje određene razlike između načina na koji se ratna priča evocira u tekstovima autorica iz h^rvatskeJ^Slovenije, nasuprot autorica iz Srbije i Crne Gore. Erviju najčešće općenite, gotovo Ufsk^ drdfrjprijp ženskog doprinosa ratu u vidu humanitarnog djelovanja, borbe protiv nestašice ili brige oko ppskrhe ohitelji i zajednice, te gu­ bitka dragih osoba. Ženski doprinos ratu tretira se kao nešto samo po sebi razu­ mljivo, bez potrebe dodatnih objašnjenja i on je najčešće argument, a ne predmet polemike. S druge strane, priče iz_Srbije su detaljnije, konkretnik-Lemocionalniie. 178 Mileva Petrović, „Opštinski izbori i naše žene", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 9-10; M. Petranović, „Heroji u ratu i heroji u miru", Ženskipokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 27-30; Blanka Maliak, „Žena ponižena", Jugoslavenska žena, 1919: 144-149. 179 Blanka Maliak, „Žena ponižena",Jugoslavenska žena, 1919: 144-149. 180 Mileva Petrović, „Opštinski izbori i naše žene", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 9-10; M. Petranović, „Heroji u ratu i heroji u miru", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5:27-30. 71 �RAT I R O D N I STEREO TIPI U njima se također spominje sudjelovanje žena u tatnoLekonom iji, ali se često vrlo plastično opisuje vojni doprinos žena ratnim naporima okupirane Srbije. Ove razlike naravno proizlaze iz različitog povijesnog iskustva, ali i činjenice daje ratno iskustvo-scpskih-žcna jedinstven fenomen. D ok su se sjećanja žena u Hrvatskoj i Sloveniji naslanjala na europske diskurse, žene u Srbiji morale su ispričati priču ispočetka. Nadalje, u tekstovima o ratu prihvaća se društveni obrazac hijerarhije važnosti ratnih doprinosa. Pri tom e se na vrh ljestvice nameće upravo bnthcna_aktivnost žena, pa posljedično i veće zasluge žena uJukiji-i-Crnoj Gori. O čito je da su prije svega Srpkinje, ali i pripadnice ostalih nacija, bile sklone više cijeniti žrtvu Srpkinja i Crnogorki koje su sudjelovale u direktnim ratnim zbivanjima, odnosnaosjetile rat u najužem smislu. Tužeći se na inertnost srpske vlade prema(zenskom pitanju, autorica članka „Srpkinje i opštinski izbori" naglašava o tp o r srpskih žena bugar­ skoj okupacijiza vrijeme rata te očito smatra da su žene time zadužile srpsku vladu. Stoga, nyrijpripm J r a cn hrvatdrp i <lr>ypn<lrp vlasti p nlraTalf vije razumijevanja za svoje žene zaključuje: „Žalosno je da se naša vlada nije osetila pobuđenom da ona prva oda priznanje svojoj ženi[...] ali je nečuveno i neshvatljivo da se ona nije prenula ni optdajcada je to već učinjeno u dverga pokrajinama ove iste zemlje."1 1 8 Nadalje, n a j m om kongresu jugoslavenskih žfpa u Beograd i^hernjcrvr, također je dobilo istaknuto mjesto. Opisujući atmosferu kongresa Zofka Kveder oduševljeno je napisala: S govorničke tribine su nam čitali jednostavnim službenim rečenicama historijat tog rata, kako ga je ispisala sudbina u životu srpskih žena, a duh nam se zastajao u grudima [...] O ženama koje su s muževima odlazile u rat i tamo spašavale ranjenike sa bojnog polja, da mnogo puta i same zaglavile kod toga [...]. O ženama koje su spašavale djecu i ranjenike iz kuća i bolnica pod kišom granata. O ženama koje izgubivši oca, muža i sina, pa odoše u daleki svijet, da tamo rade. Q ženama, koje nisu plakale za svojom djecom, jer nije bilo kada plakati. I tada osjetismo sve, koje smo došle sa naših strana, da smo malene, da je naša ljubav spram naroda našeg malena spram njihove ljubavi i njihovih žrtava. Kada se nakon veličanja srpskog doprinosa ratu iz publike čuo glas da su i H rvati i Slovenci isto toliko učinili za ujedinjenje^^Srpkinjesu odgovorile: -N e isto toliko!"1 Tim nastojanjem ncp^crovljsnjot'hijfprfojj^ 82 žfnfkng doprinos 181 „Srpkinje i opštinski izbori", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 3. Radi se o trenut­ ku kada su Slovenke dobile neograničeno, a Hrvatice ograničeno pravo sudjelovanja na općinskim izborima. 182 Zofka Kveder Demetrović, „Dojmovi s kongresa jugoslavenskih žena u Beogradu", Jugoslavenska žena 1919: 288-312. 72 �Poraće i rodni odnosi p»fn- a time i stvaranju nove države željelo se nametnuti i legitimizirati viši položaj Srpkinja unutar ženskog pokreta Kraljevine. Imaginarij rodnih koncepata na području na kojem je nastala Kraljevina SHS, baš kao i u ostalim zemljama tijekom Prvog svjetskog rata odražavao je konfuzne procese ratnog društva. Ovo se naročito odrazilo na slike žena i interpretacije nji­ hovog doprinosa ratu. O ne okićene nacionalnim simbolima već u kolovozu 1914. godine sakupljaju informacije o ubogoj djeci i time vrlo vjerojatno ne odgovaraju na potrebe tek započetog rata, već vrše simboličku ulogu moraliziranja društva koje se brani. O ne T an rim a jn j o m koja <d -» < ž h ijp' brinu o siromašnoj "»f djeci, ^vaju robu za vojnike, sa k u p jja ju potrepštine za front, njeguju invalide i bo­ lesnike i napokon daju svoje sinove na bojišnicu i time evociraju sliku žene-majkesuprugedcoja požrtvovnoč^ka^iTpo^dTnl fronta i simbolizira društvo za koje se vrijedi boriti. Istovremeno, ratna je stvarnost porušila prijašnje moraLneJ realne^ ograde i stavila žene u okolnostima koje odudaraju od ove idilične slike.(Ženski radi' i doprinos privrednom opstanku zemlje postaje jasno vidljiv, zapošljavaju se u za­ n imanjima koja su « t>dn ra d a bila arv o ren a , na razne način izražavaju spremnost t pomoći nacionalnoj stvari i u konačnici postaju dio direktnih ratnih operacija. No, što ostaje nakon rata? Na koji način društvo o b jašnjava i v a lo riz ira ra m e proce­ se kada jednom izvanredno stanje prestane ?^oiože li kratkoročna ratna realnost utjecati na redefiniranje nacionalnih i j o dnih stejgotipaTZanimljivo je da većina poslijeratnih članaka koja želi istaknuti žensku ulogu u ratu manje naglašava nje­ zin humanitaran rad, a znatno više rad kojim je iskoj^čilaJz_sYojejr^kiona^e uloge. Ovo nas upućuje da su autorice i autori vjerovali daje doprinos žena u onim oblastima koje su do tada bili rezervirane za muškarce vredniji, značajniji i da upra­ vo on najbolje legitimizira njihove zahtjeve za promjenom položaja. Što su žene sudjelovale u više „muškoj" sferi djelovanja, to je njihova važnost postajala veća, za­ vršavajući sa ženama koje su zaista participirale u ratnim operacijama. No, jesu li u tom pitanju bile u pravu? Kako je društvo nakon rata valoriziralo ženski doprinosi kako se čitav ratni doživljaj pretočio u simboliku nove države ? 7 5. Poraće i rodni odnosi Autori koji su obrađivali rat u Velikoj Britaniji i Francuskoj zaključili su da je on imao nekoliko velikih posljedica na život žena i py>pirr-njn ma­ sovno zapošljavanje, masovno otpuštanje, dobivanje praya glasa i uključivanje u nacionalne procese i-ijziiiak-fcmimzma. Možemo li isti zaključak primijeniti na Jugoslaviju? 73 �RAT I R O D N I STEREOTIPI 5.1 „Iluzije (za) koje bi bilo opasno da se šire":1 3problem zaposleno fone 8 Žene su ponosno isticale kako su tijekom rata same preuzele brigu o opskrbi obi­ telji, bojišnice i zemlje te podnijele veliki dio tereta rata. No, je li to značilo veliko zapošljavanje žena i posljedično otpuštanje nakon rata? Naizgled, p rivredna struktura,stanovništva Jugoslavije ne ide u prilog toj tezi. U Jugoslaviji je prema popisu i z l9 2 I ) godine živjelo oko jedanaest milijuna sta­ novnika, od čega je oko dfYfr milijuna pripadalo poljoprivrednom sektoru.184 Nameće se zaključak da u pretežito seoskoj sredini nije bilo potrebe za velikim porastom broja plaćene žensk&jadne snage fiz jednostavnog razloga što nije bilo mnogo radnih mjesta koja su ostajala napuštena. Teret proizvodnje, žene su najče­ šće prenijele preuzimajući vpri d io h r igp 7? N o što je s industrijski razvijenijem gradovima? Jvlože se pretpostaviti da su žene u većim gradovima, od kojih je tada prednjačio (^agrebj/iolazile u priliku da lakše nalaze posao, ali i da se bave djelatnostima koje su im do tada bile zatvorene. To su u konačnici potvrdila i tadašnja svjedočanstva, no pitanje je koliko je to realno povećalo udio žena u zaposlenom stanovništvu i možemo li govoriti o učestalim primjerima ili pojedinačnim slučajevima. U potrazi za odgovorom na ovo pitanje dragocjeni su napori M ire Kolar-Dimitrijević u istraživanju radničkog sloja Zagreba, Hrvatske i Slavonije. Takoje ona U radu U kojem se bavi gtrukturom ra H n irlrn g cr^ n o v m č rv a m p f > n n f n n / ag rpK a\ ustvrdila da su tada žene počele potiskivati muškarce sa slahijp plaćani h ~ njFgfa^ ~7 Proces je, prema njoj, započeo u ratu kada su žene radile mnoge poslove koji su do tada bili rezervirani za muškarce. Nakon rata mnoge od njih napuštaju posao, ali velik dio ostaje jer su radničkoj obitelji bile potrebne dvije plaće da bi mogla preživjeti. Nakon toga M. Kolar-Dimitrijević iznosi podatak koji u biti ne ide u prilog prijašnjoj tezi o dramatičnim promjenama udjela žena u radničkoj strukturi. Naime, prema podacima Statističkog godišnjaka i D efinitivnim rezultatima popisa stanovništva iz 1931. godine konstatirala je da su_191Q. godine radnice činile a_dyadgset-godina kasnije 36% privredno aktivnog stanovništva Zagreba.185 Iako se pri tome njihov broj navodno povećao za gotovo 7-5.000 radnih mjesta, ovaj 7 183 Citat preuzet iz: „Feminizam i profesionalna nastava", Ženski pokret, studeni 1920., br. 8: 3. 184 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 23. 185 Kolar-Dimitrijević, „Obrisi strukture radničke klase međuratnog razdoblja u svjetlu privrednog razvitka", 115-132. Udjelom od 35% u ukupnom radništvu radnice Za­ greba su tek neznatno nadmašile ukupan udio radnica koji je na teritoriju Hrvatske 1910. iznosio 34%. (Kolar-Dimitrijević, „Struktura privredno aktivnih stanovnika sjeverne Hrvatske prema materinjem jeziku uoči Prvog svjetskog rata", 127-161) 74 �Poraće i rodni odnosi podatak samo potvrđuje da je proces zapošljavanja žena u industrijskim gradovima krenuo pjgje rata te da je do 19^1, godine pratio porast u k u p n o g broja radništva. Što se dakle dogodilo s velikim zapošljavanjem za vrijeme rata? U svojoj knjizi Radni slojevi Z agreba M. Kolar-Dimitrijević ponavlja ovu tezu te dalje razrađuje ffrn lc rn m radnica Zagreba, ustvrdivši da se u dvadeset godina, od 1910. do 1931. broi radnica udvostručio, činovnica n tro srj-ijćin a. hmj zppiTilmh i7v1P p riVrH r pnvrrnn ir črriri p u n Krivca ove promjene M. KolarDimitrijević ponovo pronalazi u ratnim okolnostima, zaključivši da su do Prvog svjetskog rata žene prvenstveno bile zaposlene u primarnim djelatnostima, u se­ kundarnim djelatnostima ih nalazimo tek u tvornicama duhana, šibica, papira i tekstila, a u tercijarnim djelatnostima nalaze se u ugostiteljstvu ili kao kućna po­ sluga.18 Za vrijeme rata žene zauzimaju veći broj č in o v n ič k ik m jp s p , k ao p o š rarice 6 i učiteljice, ali naglo prodiru i u industrijski sektor gdje su 1913. godine muškarci činili 78% ukupne radne snage, a 1918. godine njihov udio je pao na 65%.1 7 8 No, enigmu o broju zaposlenih žena u Zagrebu posredno je otvorio rad M. Kolar-Dimitrijević o utjecaju Prvog svjetskog rata na kretanje stanovništva i sto­ čarstva u Hrvatskoj i Slavoniji. O na ovdje uspoređuje popise stanovnika po gra­ dovima Hrvatske i Slavonije iz 1910., 1917. i 1921. godine. Pri tome naglašava da pojpis iz_1917. godine ima ograničenja jer se pridržavao naputaka_OJrajnqj__tajni (što je vjerojatno značilo da mofrili?it3nLjtf>jmri njsiLhiltpopisani) te mu je pr­ venstvena namjena bila rješavanje pitanja prehrane države. Iz njih proizlazi da su 1917. godine gotovo svi gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji bilježili pad udjela civilnog muškog stanovništva i rast udjela žena, o sim Zagreba~koji bilježi rasc-broja^mkuh rr^ a ra r* Ovaj n e o b ič a n p o ra s t hrnja m uS k^rar^ n agrphn, M. Koiar-Dimitrijević objašnjava ^ h i l i z a d jo a ^ mtiškftraca kao radni c u neophodnoj ramoj-proizvodnji i službama.1 8 No, ukoliko je Zagreb namirivao potrebe radne 8 snage uz pomoć regrutacije muškaraca ili njihovog j&lnhađanja od-vojnr-obvea^, zaito bi onda uopće bilo p otrebno p o v e ć a n o , zapošljavanje žena za vrijeme rata? M ožda bi bilo ispravnije devijaciju zagrebačkog podatka promatrati u kontekstu razvoja grada. Zagreb je od 1910. do 1921. godine doživio rast broja žitelja od oko 74.000 do oko 108.000 stanovnika, odnosno bilježio je porast broja.stanovnikaza 7 186 Slična je situacija na prostoru Hrvatske i Slavonije. Prema popisu iz 1910. godine žene su činile 36% radnika zaposlenih u poljoprivredi, 13,5% radnika zaposlenih u rudar­ stvu, trgovini i prometu, te 26% radnika zaposlenih u državnoj službi, vojsci i slobod­ nim zanimanjima. (Kolar-Dimitrijević, „Struktura privredno aktivnog stanovništva sjeverne Hrvatske prema materinjom jeziku uoči Prvog svjetskog rata“, str. 147) 187 Kolar-Dimitrijević, Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931., 52-58. 188 Kolar-Dimitrijević, „Utjecaj Prvog svjetskog rata na kretanje stanovništva i stočarstva na području Hrvatske i Slavonije", 47-48. 75 �RAT I RO D N I STEREO TIPI jxreko 40% i time nadmašio sve ostale gradove u Hrvatskoj. N o, ovim je Zagreb tek nastavio rast koji je započeo u prethodnom razdoblju za vrijeme kojeg je od lgSD. c 1910- godine više nego udvostručio u kupan broj stanovnika.189 Iz tabele IV-2 do vidljivo je daje Zagreb nastavio bilježiti stalan porast stanovništva i između 1910. i 1917. godine, te da se u tom razdoblju broj ukupnih muških žitelja povećao za gotovo 10.000. Ovaj podatak, izuzetak u kretanju zagrebačkog muškog stanovniš­ tva stavlja u drugačiju perspektivu. Naime, usporedimo li indeks broja muškaraca u gradovima Hrvatske i Slavonije između 1910. i 1917. godine uočljivo je da je on vrlo različit i da se razlike među gradovima kreću od +3 do -36 što vjerojatno ovisi o prethodnom rastu grada i geostrateškom položaju (Varaždin -22; Osijek -14; Zagreb +3, Zemun -361901, ali s druge strane ukoliko se oduzme indeks žena ) 9 i muškaraca u pojedinim gradovima za 1917. godinu dobije se nešto ujednačenija slika (Varaždin -25, Osijek -32, Zagreb -31, Zem un -33). Nadalje, između 1917. i 1921. godine broj muškog stanovništva prati porast za relativno ujednačen indeks od oko 45 (Varaždin +41, Osijek +43, Zagreb +52, Zem un +54). O vo ostavlja prostor pretpostavci da odljev zagrebačkih muškaraca za vrijeme rata nije bio p o ­ sve neujednačen s ostalim gradovima u Hrvatskoj te da činjenica da Zagreb nije zabilježio pad broja muškaraca ne mora nužno biti posljedica povećanog zapošlja­ vanja za ratne potrebe, već da je grad do 1917. godine već toliko narastao u broju stanovnika da se odljev muškaraca na front nije odrazio u negativnom indeksu (vidi tabelu IV-1). Tabela IV-1: Indeks rasta stanovništva u gradovima Hrvatske i Slavonije za godine 19 10 ., 1 9 1 7 . i 1 9 2 1 .191 1910. GRAD M 1921. 1917. Ž M Ž M Ž ZAGREB 100 100 103 134 155 VARAŽDIN 100 100 78 103 119 106 OSIJEK 100 100 86 118 129 113 ZEMUN 100 100 64 97 118 115 136 No, vratimo li se na tabelu IV-2, koja prikazuje kretanje civilnog i vojnog sta­ novništva Zagreba od 1910. do 1930. godine, upada u oči još-jedna devijacija. Stanovništvo grada Zagreba bilježilo je imeftzivaxLxast pd 191 C -do 1914^godine L i nakon toga se događa očekivana stagnacija rasta za vmem^-ratnih-godina. O no što iznenađuje jest da je depresija^ o stotka-prrmsra ženskog 189 Vranješ-Šoljan, Stanovništvo Banske Hrvatske, 233. 190 Vrlo veliki indeks Zemuna vrlo je vjerojatno posljedica njegovog pograničnog polo­ žaja za vrijeme rata. 191 Kolar-Dimitrijević, „Utjecaj Prvog svjetskog rata na kretanje stanovništva i stočarstva na području Hrvatske i Slavonije", 47 i 48. 76 �Poraće i rodni odnosi depresije postotka porasta muškog stanovništva. U grafu IV-1 prikazano je da u godmamTprije'rata^ene Bilježe veći godišnji porast od muškaraca te da se poslje­ dično povećavao njihov udio u ukupnom stanovništvu. Za vrijeme rata gotovo se prepolovljuje i jedan i drugi postotak porasta, pri čemu je pad porasta ženskog stanovništva strmiji od pada porasta muškog stanovništva. Uočljiva je i devijacija 1917. godine kada porast ženskog stanovništva bilježi blagi rast i nadmašuje porast muškog stanovništva i nakon toga strmoglavi pad ženskog porasta 1918. godine. No, kako ovaj podatak uklopiti u priču o velikom porastu ženske radne snage za vrijeme rata ? I ukoliko je Zagreb ipak bilježio odljev^muškejadne snage na bojišni­ cu, a pri tom nije privlačio veće doseljavanje Tonske,populacije, kako je namirivao svoje potrebe za radnom snagom?1 2 9 Tabela IV-2: Srednje godišnje žiteljstvo (građansko i vojničko) grada Zagreba 1910.-1930192 GODINA M U odnosu na prethodnu godinu Ukupni godišnji porast Ž U od­ nosu na prethodnu godinu Ukupni godišnji porast Žena na 1000 muških 1910. 39.269 + 910 2,372% 38.798 +979 2,588% 989 1911. 40.592 + 1323 3,369% 40.126 + 1328 3,422% 988 1912. 42.306 + 1714 4,224% 41.841 + 1715 4,274% 990 1913. 44.040 + 1734 4,098% 43.600 + 1759 4,204% 990 1914. 45.784 + 1744 3,960% 45.316 + 1716 3,935% 989 1915. 47.396 + 1612 3,520% 46.844 + 1528 3,371% 987 1916. 48.832 +1436 3,029% 48.148 + 1304 2,783% 985 1917. 50.178 +1346 2,756% 49.251 +1103 2,908% 978 1918. 51.317 +1139 2,699% 50.101 +850 1,725% 974 1919. 52.541 +1224 2,385% 51.191 +1090 2,175% 974 1920. 54.063 +1522 2,896% 52.704 +1513 2,955% 975 1921. 56.557 +2494 4,613% 55.313 + 2609 4,950% 980 1922. 59.991 +3434 6,071% 59.014 +3701 6,691% 987 1923. 63.539 +3548 5,914% 62.850 +3836 6,500% 991 1924. 67.207 +3668 5,772% 66.794 +3994 6,354% 996 1925. 70.940 +3733 5,554% 70.762 +3968 5,940% 999 1926. 74.715 +3775 5,321% 74.768 +4006 5,661% 1003 1927. 78.361 +3646 4,879% 78.691 +3929 5,254% 1006 1928. 81.874 +3513 4,483% 82.471 +3780 4,803% 1009 +3857 4,676% 1012 +4013 4,648% 1013 1929. 1930. 85.442 89.210 +3568 +3768 4,357% 4,410% 86.328 90.341 192 Gradski vjesnik, 31. prosinca 1931., br. 22-24: 384. 77 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Graf IV-1: Ukupni godišnji porast muškog i ženskog stanovništva 19 13 .-19 18 . (Tabela 11-2) Graf IV-2: Ukupni godišnji porast muškog i ženskog stanovništva Zagreba 19 10 .-19 18 . (Tabela IV-2) U izvještaju o radu električne centrale Zagreba u ratno vrijeme ističu se problemi nedostatka radne snage. Čudo je da već prvoga dana nije zapeo rad u poduzećima. Prvim pozivom nastupilo je preko 60 činovnika i radnika u centrali u vojnu službu i napu­ stilo rad ostavljajući pogon nekolicini starijih i nedostatno upućenih ljudi [...]. U godinama 1915. i 1916. postao je pogon sve teži i teži. Mnogi naši ljjidi starijih godišta kao i nesposobni za vojsku [...] uvršteni (su) u vojsku i oduzeti iz naše službe. Kroničan manjak zaposlenika pokušao se riješiti uz pomoć reskih zarobljenika, ali se od ove ideje odustalo zbog čestih bjegova. Kako su ratne godine odmicale 78 �Poraće i rodni odnosi pojedini_su se zaposlenici vraćali zbog ozljeda, ali problem(akutnog nedostatka radne snagfročito nije riješen do kraja rata.193 ^ Sličnu situaciju prenose izvještaji o broju i^meljskggjjsobjjia u nižim pučkim školama. Kako je uočljivo u grafu IV-3, broj učitelja izrazito pada tijekom 1915. godine, ali jpiie-automatski zamijenjen proporcionalnim krnjim nrir^ljira Tije­ kom l^l6--g©dine-situaeija~sejdjelomično popravila, ali se pri tome vi$£j7slanjalo na-p£vratak ili zapošljavanje j iovih učitelja, a manje na upošljavanju i enskog učiteljskog osoblja. Ovaj trend se nastavlja tijekom 1917. godine, da bi !11& godina zabilježila novi pad učiteljskog osoblja uopće, ali i značajan porast broja učiteljicaknje sada čine više od 50% pučkih nastavnika. Ipak, treba naglasiti da je ovaj ne­ ujednačen trend ukupnog broja učitelja i učiteljica bio prisutan i u predratnom razdoblju što upućuje na moguću nepouzdanosistatističkejobrade izvora. G raf IV-3: Broj u čitelja i učiteljica nižih pučkih škola u Zagrebu 1913.-1918.1941 5 9 200 -,----- ■ Učiteljica ■ Učitelja 1913. 1914. 1915 . 1916. 1917. 1918. 193 Izvještaj gradskog poglavarstva o sveopćoj upravi slobodnog i kraljevskog glavnoga grada Zagreba: Zagreb 1913.-1918. (Dalje IGP), 200-201. 194 IGP, 149-150. 195 IGP, 58 79 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Izvještaji financijskog i obrtnog gradskog ureda ponavljaju sliku stagnacije gradske privrede. U njima se ističe da od 1915. do 1917. godine „nisu uslijed rata izdane nikakove naročite subvencije za podupiranje obrta i industrije",1961a tablice koje 7 9 registriraju broj obrta i prihoda gradske blagajne bilježe silaznu bilancu za vrije­ me prvih ratnih godina. U grafu IV-4 vidljivo je da je broj gradskih obrtnika za vrijeme rata pao za 15% i nije se oporavio do kraja ratnog razdoblja. Pri tom e su postojale određene razlike među pojedinim obrtnicim a. Trgovci i sitničari lakše su se nosili s ratnom situacijom, dok su mesari, pekari ili postolari koji su bili na­ ročito pogođeni nestašicama materijala i zadanim maksimalnim cijenama opadali u broju do kraja rata. Prihod grada pak u konstantnom je padu do 1916. godine, kada je čak 22% manji nego na početku ratnog razdoblja, da bi od 1917. godine nadalje opet počeo trend rasta, te je rat čak završio s pozitivnom gradskom bilan­ com. (G raf IV-5) Ovi podaci jasno govore d aje grad tijekom rata prolazio kroz stagnaciju proizvod­ nje i razvoja za koju očito nije nalazio efikasno rješenje. Dapače, izgleda kao da se problem nije niti pokušao otkloniti. Zagreb je u prve dvije godine rata bio u stadiju čekanja, rješavao je tek goruće probleme i očekivao mirnodopsko vrijeme. N ^ o v a j je pristup samo produbio krizujatno^jdruštvaJcoja je eskalirala tijekom (191^L godine kada je postalo jasno da će rat trajati znatno duže nego što se očeki­ valo. Opisujući ratni Zagreb kroz prizmu tadašnjeg tiska Mirjana Jiirić prenijela je depresivnu sliku grada u kojem vlada nestašica osnovnih životnih potrepština, u kojem se škole zatvaraju zbog nedostatka ogrjeva, a zapuštena djeca šeću ulicama na kojima premali broj redarstvenika teško izlazi na kraj s rastućim brojem skitni­ ca, prosjaka i lopova.1 Ovakav Zagreb nije bio prostor povećanog zapošljavanja 98 196 IGP.36. 197 IGP, 50-51 198 Jurić, „Zagreb u Prvom svjetskom ratu: povijesne novine kao izvor za istraživanje socijalne povijesti", 121-144. 80 �Poraće i rodni odnosi žena. Naprotiv, zaustavljeni pogoni i smanjena proizvodnja ograničavala je mo­ gućnost zarade žena, a kako podaci zavoda za zapošljavanje pokazuju teške ratne prilike dovele suL do smanjene potražnj^-za-kućnom poslugom, tradicionalnim ( azilom žensjsograaa? (G raf IV-6) Graf IV-6: Zapošljavanje sluškinja 1 9 1 3 .-1 9 1 6 .'" Nakon 1917. godine nastupilo je novo ozračje u kojem se nastoji pokrenuti pro­ izvodnja te se očito poseže i za pojačanim zapošljavanjem žena što svjedoči po­ većanje postotka godišnjeg porasta broja žena tijekom 1917. godine, ali je ovaj postotak još uvijek bio znatno manji od postotka porasta prije rata i u kasnijem mirnodopskom vremenu. Što se događa sa zaposlenim ženama i muškarcima u Zagrebu nakon 1917. godine možemo pratiti n izvještajima Središnjeg ureda za osiguranja radnika u (SUZOR) za Hrvatsku i Slavoniju, koji doduše pružaju tek okviran uvid u tadašnje trendove zapošljavanja. O vaj je izvor relativno često upotrebljavan u historiografiji radničkog pokreta međuratne Jugoslavije, ali treba naglasiti da je njegov potcncijal vrlo ograničenj a ratno vrijeme i prijelazno n z d n hlje- rio donošenja Zakona o osiguranju radnika (14. svibnja 1922., na snagu je stupio 1. srpnja 1922.).1 Pro­ 200 9 bleme stvaraju fragmentarni podaci, odvojeno vođenje osignranika i osiguranica 7 ? slučaj bolesti i slučaj nezgode.201 koji nakon 1922. godine postaju skupni podaci 199 IGP, 227. U izvještaju postoji jedan tipfeler. Tamo naime piše da je 1913. zaposlena 301 sluškinja i da to čini preko 75% od zahtjeva za posao (1192). Budući da se iste godine otvorilo 930 mjesta za sluškinje, pretpostavila sam da se radi o tipfeleru i da je pravi broj zaposlenih sluškinja 901. 200 Radnička zaštita, 15. srpnja 1922., br. 7: 146-167; Radnička zaštita, 31. kolovoza 1922, br. 8: 221-252. 201 Do 1920. godine izvještaji su posebno iskazivali osiguranike i osiguranice jednog i drugog vrsta osiguranja. Činjenica da se ponekad radi o istim brojkama govori u pri­ log da se već tada veliki broj članova osiguravaloJ^ohjejDsnovi, ali to očito nije bio uvijek slučaj. (Ovu pretpostavku potvrđuje i činjenica da u izvještaju Okružne blagaj­ ne za osiguranje-radnika Broda i Varaždina iz 1920. godine stoje fđentične stavke za osiguranice i osiguranike oba tipa osiguranja. Uz to upisi novih prijava osiguranika za 81 �C) 4 G j- ^ . ( - — ■^ eA r RAT I R O D N I STEREO TIPI te činjenica d aje razdoblje <^919.-19^£. godine predstavljalo prijelazno razdoblje tijekom kojeg se postepeno širistrulttura obveznika osiguranja. Stoga se ovi podaci moraju uzeti sa zadrškom, tek kao pokazateljikretanja zaposlenosti ratnog i porat­ nog razdoblja. U tabeli IV-3 obrađeni su podaci osiguranika i osiguranica za slučaj bolesti i nezgode za 1917., 1918. i 1920. godinu u Zagrebu i Hrvatskoj i Slavoniji. U njima se može iščitati da je udio žena radnica veri n Zagrebu u ostalim dijelovima Hrvatske i to u sva tri godišta. Nadalje, oni upućuju d aje apsolutan broj žena rad­ nica tijekom 1917. i 19.18. godine pratio umjeren rast, a da je udio radnica u uku­ pnom broju radnika 1917. godine dosegao maksimum oko 34,5%. No, usporedba stanja 1917. godine s podatkom M. Kolar-Dimitrijević d a je udio radnica(l9.10) godine bio oko 35% navodi na zaključak da^pEve godine rata-ftisn hitno utjecale na udio žena u radničkom tijelu Zagreba.-^ d r u g e strane, zanimljiv je podatak o | odstupanju-osigurajuk radnika i radniea-između 194&J 1917. godine za prostor Hrvatske i Slavonije iz kojeg izlazi da je broj muškaraca koji je izašao iz radnog 1iznosa i broj žena koje su zasnovaleradni odnos vrlo sličanpR) daje prosTcJr za pret­ postavku da su žene z ^ i s t a ^ u z i n u k r n j ^ koja .smiaguštali muškarci. Tijekom 1918. godine u Zagrebu dolazi do ravnomjernog rasta muškog i ženskog radništva zbog čega nema značajnije promjene u ukupnom udjelu žena radnica. No, veće promjene događaju se medu-klijentelom ~ ^ e rk u ra “ koji je osiguravao činovnike i činovnice, i to u korist žena koje 1918. godine čine preko 50% ukupnog broja slučaj bolesti i za slučaj nezgode su ponekad isti brojevi, a konačne sume jedne i druge vrste osiguranja su vrlo slične. / Radnirk* 31. prosinca 1921., br. 10-12: 194195). Poseban problem kod obrade ove vrste izvora jest činjenica da popularnost ra­ zličitog vrsta osiguranja varira u odnosu na grad i vrijeme. Tako tijekom 1917. i 1918. godine u većini gradova Hrvatske i Slavonije veći dio osiguranika bira psiguranjeza sliičaj-hnleftLi, osim u Osijeku i Karlovcu gdje je više muškaraca osigurano za slučaj nagode, što nije slučaj i za žene. S druge strane, 1920. godine svugdje je popularnije osiguranje za slučaj nezgode. No, ono što je još problematičnije jest činjenica da su se Kjujfrirpi-rršrf osiguravali (i) od slučajeva nezgode nego žene te metoda zbraja­ nja obje vrste osiguranja dovodi do prevlasti broja radnika nad radnicama. (Do ovog podatka došla sam izračunavajući postotak osiguranja od nezgode muškarca i žena u ukupnom broju osiguranja za 1917., 1918. i 1920. za Hrvatsku i Slavoniju. Prema tom postotku, 1917. godine 48% od ukupnog broja prodanih osiguranja muškim radnicima je osiguranje za slučaj nezgode, istovremeno u ukupnom broju prodanih osiguranja ženama 40% otpada za osiguranje za slučaj nezgode. Godine 1919. je od­ nos m.-51%, ž.-35%, a 1920. godine je odnos m.-56%, a ž.- 51%. / Radnička zašti­ ta 30. prosinca 1920., br. 11-12: 126-127, 132-133 i Radnička zaštita 31. prosinca 1921., br. 10-12:209). 82 �Poraće i rodni odnosi osiguranika. S druge strane, na prostoru Hrvatske i Slavonije već se osjeća povratak muške radne snage, ali i porast zaposlenih žena. U konačnici se odnos snaga ipak promijenio u korist muškaraca. Tijekom 1920. godine bilježi se značajan porast u broju radnika i radnica. No, on nije posljedica s am o p o v ra tk a m nšlcara ra < fm n ra i jveće-potfebe-zajadnicam a. već i č in je n ire da je r t ^ n r ^ n ff ip m š iriln svnj djplrtlrm g Između ostalog, u njega je sada uključena i(kućna posluga u kojoj su većinu činile sluškinje. Ovaj podatak baca sasvim _drugačije svjerln na p o v eć an je a p s o lu tn o g broj a j a dnica. S obzirom daje M . Kolar-Dimitrijević procijenila d a je Jj_ R ,g o d in e u Zagrebu bilo oko-SO C O Llgjćrijh-poffioćpica, porast broja osiguranih žena ^a-oko 4300-upućuje d aje u razdoblju od 1918. do 1920. godine stagniralo zapošljavanje žena te da su neke, dobrovoljno ili ne, ostale bez posla. Slična je situacija u ostalom dijelu Hrvatske. Posljedično, udio žena u ukupnom radništvu prati tendenciju pada te je Z a g r e b kraj ra ra rlo re lra o ^ y n a rn n manjim udjelom žena radnica nego na^početku. Tabela IV-4, koja prikazuje porast broja i udjela radnica Zagreba od 1922. do 1930. godine, ukazuje da trend pada apsolutnog broja radnica prestaje nedugo nakon rata te da poslijeratno vrijeme ponovo bilježi porast udjela radnica u ukupnoj radničkoj strukturi, a razinu od 34% iz 1917. godine dosegnuo je tek (ili veći 193jL_godine. Ovaj se podatak poklapa s podacima iz tabele IV-2 i grafa IV-2 o kretanju broja zagrebačkih žitelja budući da je u njima vidljivo da Zagreb od 1921. godine ponovo bilježi značajan porast broja stanovništva te da od tada porast broja žena iz godine u godinu nadmašuje porast broja muškaraca. Dakle, proces ulaska Zagrepčanki u plaćena zanimanja bio je prvenstveno uvjetovan irmnsrrijskimrazvojem Zagreba i počeoje znatno prije Prvogjsvjetskog rata. Budući da je r^t doveo do-stagnaeije privrednog razvoja grada, za njegova trajanja ne dolazi do povećanog zapošljavanja žena, već naprotiv, ratni_su_procesi negativno utjerali na rast gradca,.im ig r a r i ji prorrse muškaraca i žrnaj^ trendove zapošljavanja. Tek opća kriza i nestašica robe 1917. godine potaknula je povećano regrutiranje ženske radne snage, ali ni tada nema gnvpn ? ^ ik ftrp p ^ ^ 1 broja 1 zaposlenih žena. No, bitne promjene događaju se i r s ^ i^ n ri^ a goslenicabudući da je akutna nestašica radne snage radafot’ ftc^a ženama određena 7animanja lcoja v su tradicionalno obavljali muškarci. Tako je uzadnjoj godini rata Zagreb je imao više osig1 «-*"'*^ 1 a (fciteljskh zanimanje u velikoj je mjeri femin izirano. No, ovaj je proces 7^)cpyljpn nakon rata te su se za vrijeme prvih po­ ratnih godina potrebe za radnom snagom namirival^.goiovoisključimiz-muškog kontingenta. Ipak, poratna situacija bila je poticajna za razvitak zagrebačke privre­ de što je rezultiralo povratkom prijeratnog trenda porasta udjela žena u radničkoj strukturi i ukupnom stanovništvu grada. 91 83 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Tabela IV-3: Osiguranja i osiguranice SUZOR-a u Hrvatskoj i Slavoniji 1 9 1 7 ., 19 18 . i 1920.202 B la g a jn e n je 1 9 2 0 .2 3 2 0 0 1918. 1917. O sig u ra z a s lu č a j U d io U d io U d io M Ž žena M Ž žen a M 9485 8617 4979 3411 34,4% 24.822 28,3% 35.918 385 431 52,8% 1387 OBZOR24 0 Zagreb Bolesti Nezgode 8466 6760 4471 34,5% 2994 Merkur Zagreb Bolesti Nezgode 442 407 30,6% 47,9% Ž žena 10.009 28,7% 10.324 22,3% 33,7% 707 710 1405 Zemaljska Bolesti 30.907 10.818 25,9% 43.238 12.517 22,4% 88.004 19.361 Blagajna (uku­ Nezgode 24.952 6268 20,0% 31.400 7223 18,7% 88.039 19.364 pno)25 02 7 6 0 Odstupa-1811 +1686 +4,1% +12.331 +1699 - 3,5% +24.265 +4110 Bolesti nja od prošle Nezgode -686 +785 +2,6% +6448 +955 -1,3% +25.141 +3996 godine20 0 33,5% 18,0% 18,0% -1,5% -1,4% Tabela IV-4: Osigurani« i osiguranice SUZOR-a na području zagrebačkog okružnog ureda 19 22-19 3 0.207 Godina Osiguranici Osiguranice Udio žena u ukupnom broju osiguranika 1922. 31.016 12.064 28% 1923. 32.413 12.569 28% 1924. 29.470 13.191 31% 1925. 29.548 13.937 32% 1926. 30.009 14.830 33% 1927. 35.309 17.078 33% 1928. 37.586 17.906 32% 1929. 39.828 20.016 33% 1930. 41.941 21.854 34% Na državnoj razini žene nakon rata također bilježe sve veći rast apsolutnog broja kao i udjela u ukupnom radničkom tijelu. U Jugoslaviji je vidljiv trend 202 Radnička zaštita, 30. prosinca 1920., br. 11-12: 127, 133; Radnička zaštita, 31. pro­ sinca 1921., br. 10-12: 209. 203 Za 1920. godinu podaci se odnose na stanje u kolovozu. 204 Okružne blagajne za osiguranje radnika (Bjelovar, Brod, Karlovac, Osijek, Sušak, Va­ raždin, Zagreb, Zemun). 205 Obuhvaća: okružne blagajne za osiguranje radnika (Bjelovar, Brod, Karlovac, Osijek, Sušak, Varaždin, Zagreb, Zemun), poduzetničke blagajne za potporu bolesnika (Belišće, Beočin, Duga Resa, Đurđenovac, Mitrovica, Osijek Drava, Otočac) i Zagreb „Merkur". 206 Za 1920. godinu radi se o usporedbi mjeseca kolovoza za 1919. i 1920. godinu. 207 Kolar-Dimitrijević, Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931., 59. 84 �Poraće i rodni odnosi gospodarskog razvitka koji je obilježio njezinu privredu i to naročito industrijski razvijenije krajeve. Hrvatska i Slovenija našle su se u situaciji da iz zaostale perife­ rije Austro-Ugarske postanu generatori industrijskog razvitka s velikim nezasiće­ nim tržištem. Rast proizvodnje poticala je i inflacijska-poUtika. koja je obilježila razdoblje od 1918. do ^ Z ^ godine. Tijekom ovog vremena osnivali su se brojni npvi pogoni proizvoda široke potrošnje, kao što su t<kstilna,(kožna", prehrambena, kćmijska i metalna industrija, dakle većinom industrijske grane koje naginju ka zapošljavanju žepa.208 Stoga vrijeme nakon, 1920. godine nije obilježeno otkazima ženama, već naprotiv porastom ukupnog hrpja zaposje n ih je n a. razmjerno njiho­ vom ukupnom udjelu u zaposlenom stanovništvu. Prema podacima iz S ta tis tič k o g g o d i š n j a k a J u g o s la v ij e , tijekom međuratnog razdoblja broj radnica neprestano je rastao i to u apsolutnoj cifri, kao i u udjelu u ukupnom broju radništva. (Graf IV-7 i IV-8)2092 0 1 G raf IV-7: Udio radnica u ukupnom broju zaposlenih u Kraljevini SHS/Jugoslaviji210 1920. 1922. 1924. 1926. 1928. 1930. 1932. 1934. 1936. 1938. 1940. ■ Udio radnica u broju zaposlenih 208 Šimončić-Bobetko, I n d u s tr ija H rva tsk e 1 9 1 8 . do 1 9 4 1 . g o d in e , 15-37. 209 Kada se ovi opći podaci s državne razine analiziraju iz perspektive pojedinih regija Kraljevine SHS uočljivo je da je udio radnica najveći u Sloveniji, a najmanji u Srbiji, ali je zajedničko svim regijama da u razdoblju od |923*x q_1926. godine udio radnica 1 bilježi rast. (Kecman, Ž e n e J u g o slavije u radn ičkom p o k retu i žen sk im o rg a n iza c ija m a , 28) 210 Milković, J u g o sla v ija 1 9 1 8 - 1 9 8 8 : S ta tistič k i godišn ja k . 51. Podaci su izvedeni na osnovu podataka S re d iš n je g -n rrrla 7 a o s ig u ra n je r a d n ik a . Nisu uključeni osiguranici Osiguranja namještenika Ljubljana, Bolesničkog fonda saobraćajnog osoblja i Bano­ vinskih službenika koji nisu izrazili svoju podjelu po spolu. Ovdje nisu uvršteni ni po­ daci Bolesničkog fonda Direkcije rečne plovidbe, Državni službenici i Glavna Bratinska blagajna. Žene su u ova tri osiguranja zastupljene manjim postotkom do 1,5-1,8% u Glavnoj bratinskoj blagajni, pri čemu se prati konstantan porast broja žena; s time daje udio žena rastao do 1923. godine i od onda prati silaznu liniju, medu Državnim službenicima broj radnica i udio radništva raste (3,4-4,4) do 1922. godine, u razdo­ blju 1922.-1925. godine nastavlja se porast broja zaposlenih žena, ali pada njihov udio u ukupnom broju koji 1928. godine doseže 3%, za vrijeme krize ponovno raste udio, ali ne i broj državnih službenica tako da 1936. godine one opet čine 3,6%, da bi 85 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Graf IV-8: Broj radnica u Jugoslaviji 1920-1940.211 300 200 100 •Radnice u tisućma 0 1920 . 1925 . 1930 . 1935 . 1940 . Qrl 1923 godine zaustavlja se inflacija. a.1925. godine zemlja ulazu u razdoblje jiahilizacijfc u kojem se dinar branio dcEaciiskom politikom i protekcijskim carin­ skim zakonima.212 Iako su novi ekonomski uvjeti zahtijevali sposobnost prilagod­ be, smanjili investicije i uveli u probleme poduzeća i seoska imanja koja su se opte­ retila kreditima, u ovom razdoblju se [rtVray|j? trend porasta zaposlenosti ž e n ^ Jcao i njihovog u^fila,u ukupnoj radnoj populaciji. Stoga tada dolazi do porasta rienpeIjivostLradnika prema ženama koje su percipirali kap nelojalmi-knpkiirpncijn koja im oduzima posao i ugrožava njihov status hranitelja obitelji. <K ad ja ne mogu dobiti posla [...] ja ću ostati kod kuće, prati i mesti kuću i kuhati, ako bude šta, a ti idi sutra tražiti posla^>?gorčeno u Borbi izjavljuje radnik svojoj supruzi 1927. godine.213 Ipak, u ovo vrijeme pada udio osiguranica Bolesničkog fonda Direkcije rečne plovidbe, kao i udio žena među državnim službenicima. Ekonomska kriza je, doduše kratkoročno, donijela pad broja zaposlenih žena tije k o n ^ 23f-Jgodine koja je označena kao vrhunac krize u Jugoslaviji, ali je znatno povećalam finovuH iou ukupnom broju radnika. Činjenica d a ^ j|o žena vidljivo rasrr upravo zaatrijeruf križ a te tadašnja netrpeljivost muških radnika prema tren­ du ulaska žena u plaćena zanimanja potaknula je povjesničarke koje su se bavile u posljednjim godina pratili pad broja i udjela koji do 1940. dolazi do 2,9%. Pri tome se radi o vrlo malom broju žena te je u najboljem slučaju bilo 108 (1922.), a najmanje je bilo 72 (1920.) državnih službenica. Što se tiče Bolesničkog fonda Direkcije rečne plovidbe, ovdje možemo pratiti konstantan porast broja zaposlenih žena, kao i blagi napredak u udjelu od 1,8 do 2%. {MAhsvlć, Jugoslavija 1918-1988: Statistički godiš­ njak, 57) Jovanka Kecman došla je do nešto drugačijih rezultata. Ona svoje podatke bazira djelomično na porlarim a JtaAnjrfr.r službenog lista Središnjeg urgdaza Osiguranje radnikajjiterature. Pri tome izražava nešto veće brojke za svaku godinu, ali postotak udjela i trernTrazvitka ovog postotka u principu odgovara proračunima iz Statističkog godišnjaka sve do 1938. godine kada se prema izračunima statistike dalje nastavlja trend pada udjela radnica, dok se prema Jovanki Kecman trend oporavlja. (Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacija, 26) 2 11 Milkovi ć,Jugoslavija 1918-1988: Statistički godišnjak, 57. 212 Šimončić-Bobetko, Industrija Hrvatske 1918. do 1941. godine, 41-71. 213 Kolar-Dimitrijević, Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931, 58. 86 �Poraće i rodni odnosi radnicama u Jugoslaviji na zaključak da je rast udjela radnica vjerojatno posljedica atraktivnosti slabije plaćenog ženskog tada.214 No, to tek djelomice opisuje uzroke ove pojave. Rast udjela zaposlenica u vrijeme krize posljedica jej različitog utjecaja krizg na pojedine j cktoce-pri čemu su tekstilna i-kemijdn industrija u kojima je bio znatan udio žena prošle bolie od ostalih. Naime, zbog otežanog uvoza dolazi do nestašice stranih proizvoda što je naravno pozitivno utjecalo na domaću proizvod­ nju. S druge strane, drvna, industrija u kojoj je zaposleno najviše muškaraca bilježi veliku depresiju.215 zpakove pada udjela, iako ne i broia zaposlenih žena, hilježimn nakon . dine. IakoJg o jja d n ira )nasm lia-irenclporastardoJt^asgidgseah godifSTŽaanje razdoblje Jugoslavije zabilježilo ieJčonstantanCpad ucjjelaiadnicahiedu radno aktivnim stanovništvom. (G raf IV-7 i G raf IV-8) Ovo može biti posljedica nPPr?Yka »ndustrijr pri čemu su se ponovo počeli zapošljavati nezaposleni radnici u drvnoj, građevinskoj i ;r>dvgrrij;i ali vjerojatno ima veze i s ekonomskim ugovorima koje je nacistička Njemačka potpisivala s jugoslavenskom vladom. 214 Naime, prema istraživanjima J. Kecman ukupne plaće radnica hile snVprosjeku 30%, myije ori plarp raHnilca ali su oba prihoda slijedila jednake trendove:ja$r-«jekom ^dvadesetih, pad za vrijemeJrrize Lrast krajenuridesetih. Pri tome su se prihodi muš­ karaca za vrijeme krize nešto više strmoglavili, ali su se i brže oporavili. Manji doho­ dak žena bio je posljedica većeg zapošljavanja u slabije plaćenim zanimanjima, niže stručne spreme, ali i običaja da se radnica za isti posao plaća manje nego radnika. Gledano po sektorima, žene su činile većinu medu Imrnnm polugom iu tekstilnoj industriji (57%), a znatan udio čine i medu radnicima industrij£_papka (39%), grafičke industrije f31.19%). industrije odieće (27.2%V prehrambenoj industriji (21.4%) i kemijskoj industriji (19.4%) te medu kazališnim (29.7%). novčarskim „(20,7%) i sanitetskim (23.6% 1djelatnicima. Najmanje su zastupljene medu plaćenim poljoprivrednim radnicima (1,6%), te u prometnoj (3,5%), drvnoj (3,9%) i građe­ vinskoj (4,6%) industriji. Ukoliko se usporedi visina plaće u pojedinim sektorima, uočljivo da je ona najviša u novčarstvu (32,62 din) u kojem je udio žena oko 20%, ali i u prometu (31 din) u kojem se žene gotovo uopće ne zapošljavaju, a najmanja . je u industriji odjeće (14.3? din) grlj«» 7fr»» čine oko 27% radništva i među kućnom poslugom (\ 6.23 dini gdje su žene preko 80% djelatnika. Žene su se zapošljavale i u dobro plaćenim sektorima kao što je primjerice industrija papira, kemijska i grafička industrija, rudarstvu i topionicama, ali su pri tome zarađivale znatno manje novaca nego njihove muške kolege. U gotovo svim sektorima muški su radnici bili plaćeni više od žena uz zanimljiv izuzetak metalne industrije. Grane u kojima su diskrepancije između muških i ženskih plaća najmanje bile su novčarski zavodi, trgovine, sanitetska služba, grafička, prehrambena i metalna industrija te ugostiteljstvo. (Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 42- 43) 215 Šimončić-Bobetko, Industrija Hrvatske 1918. do 1941. godine, 77-99. 87 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Naime, u sklopu politike širenja utjecaja na zemlje Jugoistočne Europe, je koristila niz ekonomskih mjera (preferencijalne carine, stabilne cijene, dugoroč­ ne trgovačke ugovore) kojima je praktički vezala jugoslavensko gospodarstvo uz njemačko tržište. Ovakvo stanje povoljno je djelovalo n ;tdi^iiujndustriju, ali su damping cijene njemačkih industrijskih proizvoda ugrozile upravo kožnu, mg ^lkstilnu industriju.216 | nije ženama Jugoslavije otvorio vrata svijeta plaćenograd%. Nije ih čak nitrodškrinuo jer su se one u proces zapošljavanja ukljuciIeTprije početka Prvog svjetskog rata. Podaci o razvoju Z agreba svjedoče da je rat u biti imao negativne posljedice na brojnos^zaposlenjh žena, ali im je otvorio nove mogućnosti i ukazao tro jn e potencijale prodora ženske radne snage. Pred kraj rata žene su dobivale ^ ' " r n H a mj/»sta)u državnim službama koja su do tad bila rezervirana za muškar­ ce, one su brže i više nego prije prodirale u -tazn e^ranc industrije. No, ovo je bio izvanredan pmrec kr>ji j* kr^jVm i™aqrf»dn^g srianja Krajem rata, dobro­ voljno ili ne, n a p o r in j e jt n v l a r e n j e h ro ja a p o s l ^ n i h j p n a , a poslodavci SU-U prvim poratnim godinama^preferirali mušku radnu snagu. Novi prodor žena u radne strukture osigurali su. haiLkao i prije rata, ekonomski, a ne politički_razlozi. Jlazvoj industrije, p o s f h i r r /j a k p i n d n s r r i j d k a o štO SU j £ ^ r a m b e j ^ (£ ^ iijc lr^ )il; C k c r i l p ^ 7 grane otvorio je nove mogućnosti zapošljavanja žena, a njihovasudEina i broj ovi­ sit će prije svega o trendovima u ekonomiji i načinu na koji su se gospodarski uzleti i krize odražavali na pojedine sektore. S druge strane, ne treba poicijeniti psihološki efekt koji je ra rn a slilra ^ t-oja radi „muške* poslpve. jfoz^tramv^j, p renosrpoštui na svojim plećima nosi opskr­ bu zemlje ostavila u nasljeđe generacijama koje dolaze. Dugoročan učinak rata na realizaciju rodnih odnosa više je bio ideološke-nego "konkretne prirode. U ženskim časopisima netom nakon rata osjeća se a rat se evocira kao iskustvo koje je ženama otvorilo ili bi barem trebalo otvoriti nove mogućnosti. Rat je bio prekretnica novog vremena, on je najavio riovi tip žene, a u njenom životu karijera i neovisnost zauzimaju značajno mjesto. Promjene su naravno istovreme­ no izazivale oduševljenje jedne strane i otpor druge, te koliko je ratni rodni imaginarij bio poticajan, toliko je bio i zastrašujući. „Novi su putovi otvoreni, rat je ubrzao rešenje koje je još ranije bilo na dogledu, i žene su polako zadobile mesta u administraciji, u industriji i trgovini naročito" najavljuje autor članka M tZenskom p/)kxety, koji obrađuje pitanje profesionalne djelatnosti žena, ali nastavlja; S<akoća kojom su primane svuda u oskudici muške radne snage ponekad je moglaJzazvati iljjzije, koje_bi bilo opasno da se širg ^a d a kad se redovne prilike za rad ponovno 1. 216 Isto. 1 88 �Poraće i rodni odnosi uspostavljaju, važno je utvrditi u kolikoj meri i pod kakvim pogodbama mogu se žene primati u izvesne karijere".2172Autorica uvodnog članka prvog broja Ženske 8 1 misli također primjećuje dvojaki odnos društva prema promjenama uJdeji-žeru sjsosthjjedni su oni, koji teže za lijepim starim vremenima i žele da sve bude opet po starom [...]. Drugi dopuštaju ženi i visoku obrazovanost, ali [...] postavljaju njenoj slobodi razvoja neke granice, koje se mijenjaju prema individualnom ukusu i shvaćamar?,li ^ bila produkt ratnog imaginarija, ali ekonomska Jconiukutura poslijeratnog razvoja učinila ju je međnrarnom realnošću. Jugoslavija između dva svjetskajaia-suečila se s pitanjem sve većeg ulaska žena u razna zanimanja, a nje7ino-'K>kflqndavsrvo bavilo se pitanjima koja su pratila regrutaciju žena U sustav ^ d a r r nng radžK ćudoređem radnica, pravom na porndiljini dopust, pita­ njem n o ćnogjada i napokon pitanjem šfn predstavlja plaća - neornđivu nagradu Jiloien rad ili rek naknadu za porrebno uzdržavanje.219 U fokusu ovih briga nije bilasama ideja-ženfcjadniccnego nemir oko konsekvenca koje bi veći ulazak žena plaćene radne snage V nogao izazvati na položaj muškarca-radnika i objašnjenja društva kao cjeline. Kako osigurati reprodukciju društva. a da se pri tome ne ograničavaju potrebe suvremenog načina proizvodnje? Što žena radnica znači za poziciju muškarca radnika u društvu? Odnosno, zarađuju li žene samo za sebe ili one mogu preuzimati brigu za cijelu obitelj? I tko je u suvremenoj porodici hranitelj obitelji? Zakonodavstvo Jugoslavije nastojalo je ublažiti posljedice plaće­ n o g ženskog rada na odnose špaga medu rodovima. Stoga nije imalo problema u načelnoj zaštiti pozicije radnice-majke, ali je istovremeno štitilo poziciju radnikahranitelja obitelji. ^ 5.2 Rat i pravo glasa jforba zaTžensko^ravftgl ^ odvijala se na dvije razine: lokalnoj i državnoj. Žene su nakon stvaranja nove države bile suočene s nekoliko opcija rješenja njihovog biračkog prava. S jedne strane,^Kraljevina SH ^ bila je nova državna zajednica pred" kojom je bio zadatak iz g r a d n je cje lo k u p n e d rž a v n e in fra s tr u k tu re , te SU Stoga sve opcije bile otvorene. N n v a -d rž ^ v a trebala je donijeti nnvi flisrav u kojem bi se re­ guliralo izborno pravo muškaraca i žena, a politička klima pogodovala jejje m okratizaciji d ruštva i uvođenju općeg prava glasa. Ukoliko bi se ustav izjasnio po­ zitivno prema ženskom pravu glasa, njihovo bi pravo bilo riješeno i na lokalnoj 217 „Feminizam i profesionalna nastava", Ženski pokret, studeni 1920., br. 8: 3. 218 Dr. B., „Ženi mog naroda", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 1-4. 219 O odnosu ideje radnice i političke ekonomije vidi Scott, Rod i politika povijesti, 171197. 89 �RAT I RODNI STEREOTIPI i na državnoj razini. S druge strane, postojala je opcija da se ženama nove države, sukladno tradiciji nekih zapadnih država, prvo dodijeli pravo glasa na^pćinskim i gradskim izhorjm*. dok bi državni izbori ostali rezervirani isključivo za muške birače. U oba slučaja nametalo se pitanje treba li žene uključiti u biračko tijelo pod istim uvjetima kao muškarce ili bi njihovo biračko pravo trebalo biti ograničeno nekim im ovinskim, obrazovnim ili starosnim-cenzusom. Napokon, postojala je opcija da se žene p pnrpnnosri isključi iz biračkog procesa i na lokalnoj i na držav­ noj razini. Pitanje prava glasa na državnoj razini riješilo bi se_ustavom ili zakononvodzboru u narodno predstavništvo, dok je pitanje prava glasa na općinskim i gradskim izborima rješavano posebnim-ucedhama i-zakonim at^fijekom dvadesetih godina ( ' općinski i gradski izbori regulirani su zakonima na regionalnoj razini, - tako je \ primjerice postojao poseban zakon za Hrvatsku i Slavoniju, pa zakon za Dalmačiju, Sloveniju itd., ali su se u prvoj polovici tridesetih godina donijeli zakoni o gradskim i seoskim općinama na razini države. Stoga se tijekom dvadesetih godina otvorio prostor da različiti dijelovi države različito reguliraju žensko pravo glasa/ na gradskim i općinskim izborima, ali su u tridesetim godinama te nejednakosti izbrisane/)> Borba za žensko pravo glasa bila je prilično intenzivna dodonošenja-Videvdanskog ustava, odnosno izbilrnog zakona, ali je u nešto manjem intenzitetu ostala aktualna tijekom čitavog postojanja Kraljevine. O na je izričito em ocionalno obo­ jana i možemo pratiti kako se početni nprimiram-i v jen u priznanje položaja žene u novoj državi pretvara u nevjericu, ogorčenost i razočaranje da bi se u konačnici pretvorila u konstantan pritisaklenske^cene. U borbi su se iskristalizirali pobornici i protivnici ženskog prava glasa, iako se po tom pitanju teško može ustvrditi postojanje konsenzusa, pa čak i u redovima ženskog pokreta. U prvom valu žensko pravo glasa h^-z ikakvng r»grani^r|j? podrzavalisu kl^rikalci (Slovenska ljudska stranka, H rvatska pučka stranka) j^ocijalisti (Socijalistička radnička partija Jugoslavije), a iziazitu-naldonost ideji iskazivala je Hrvatska republikanska seljačka stranka (IJKSS) i nešto manje Zemljoradnička stranka, dok su najodlučniji pm rivniri bilo kakve dodjele prava bili Jugoslavenska muslimanska organizacija (JM O ) i frlarndna radikalna fran k a Ženski pokret sa svojom tek stvorenom krovnom državnom organizacijom ^arodnim ženskim sa­ vezom Kraljevine Srba, H rvata i Slovena^a^rganizirao je brojne skupove i peririje za pravo glasa. No, nakon što je Vidovdanskim ustavom dano na znanje da poli­ tički krugovi na vlasti nisu spremni podržati inicijativu ženskog pokreta, u samom vrhu ove organizacije došlo je do nesuglasica, s time da je opcija koja se zalagala za nastavak borbe za pravo glasa donijela pobjedu. Ipak, u kasnijim dvadesetim godinama štafetu borbe za žensko pravo glasa preuzele su druge organizacije kao 90 �Poraće i rodni odnosi A lijansa ženskog pokretnih Ženika strankapali i nacionalne i stranačke ženske or­ ganizacije. Na sljedećim stranicama pruža se pregled fcorhe 7 pravo glasa na općinskim, .a gradskim i državnim- izborima. Analiza se naravno osvrće i na stalno pitanje od­ nosa re^m h Thivanja i imaginacija, odnosno načina na koji su suvremenici objaš­ njavali događaje i procese kojima su svjedočili. Posebno su zanimljive rasprave o pravu glasa vodene neppsredno ngikon Prvog svjetskog rata koje su se pokazale kao vrijedan izvor za detekciju pfoaaiena u definiranju rodnih koncepata) nakon Prvog svjetskog rata. No, specifičnost predratne situacije Kraljevine SHS i različitost ratnog iskustva žena s prostora nove države pruža jedinstvenu priliku da analiziramo vezu između ratnog angažmana žena i stjecanja političkih prava. 5 .2a Žensko pravo glasa: od općinskih izbora do Vidovdanskog ustava N ovi p o čeci, n o ve m o g u ćn o sti Kraj rata označio je početak demokratizacije društva. Pravo glasa bilo je aktualna tg p a gotovo svih europskih parlamenata toga vremena i postalo je izvjesno da je vrijeme imovinskih i obrazovnih cenzusa prava glasa prošlost, te da će se nova po­ litička kultura graditi na principu lopćeg prava glasah No, ono što nije odmah upa­ dalo u oči da je sintagama „opće pravo glasa“ ra s r e z ljiv p n j a m koji je u različitim političkim prilikama nosio različito značenje. Kraljevstvo SHS nije po tom pitanju bilo nimalo drugačije od ostalih europ­ skih država. Demokratizacija društva i donošenje ustava postali su imperativ za novu državu koja se nadala da će ovaj proces pridonijeti stabilizaciji unutrašnje situacije, olakšati priznanje od strane Velike Britanije i Francuske koje su još uvijek imale rezerve prema ovoj državnoj tvorevini i ojačati poziciju Kraljevstva SHS na 2 Stoga se ubrzano kreće s organizacijom općinskih izbomirovnim pregovorima .20 ra te izbora za.Ustavotvornu skupštinu. Brzina kojom su se nizali događaji ostavljala je prostor mnogirn nedorečenostima, a veličina promjena koje su pogađale naročito prečanske krajeve doprinosila je ideji da je nastupilo vrijeme kada se svi segmenti društva propituju i kada sum ogućnosti promjena neograničene. O čito je ovaj duh optimizma ohnhvarioi žensku scen^ koja je očekivala da demokratizacija društva neosporno mora značiti i izbor­ no pravo za žene. »U to m kratkom trenutku velikoga saznanja mogli ste čitati sa svih strana kako jelensko pravo glasa)sazrela stvar [...] kako posle velikog svetskog rata nastaje u našemHruštvenomzivotu druga era“, naglašava ogorčen članak Žen­ skogpokreta o izglasavanju izbornog reda za Ustavotvornu skupštinu te nastavlja: 220 Amo Milušić, „Politički i pravni aspekti općinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji go­ dine 1920“, 77. 1 91 V ^ (/0 -k 4 a �RAT I R O D N I STEREO TIPI Tako se govorilo i kod nas[...] pa je se onda počelo govoriti na svakom ko­ raku kako je projekt novog izbornog zakona obuhvatao žensko pravo glasa i kako će žene već učestvovati u izborima za konstituantu[...] Narodni klub je za to, radikalna stranka prožeta sva širokim demokratizmom napominje poluglasno da neće imati ništa protiv, demokratska zajednica se izjasnila pi­ smeno, a republikanci i socijaliste primaju žene za aktivne članove stranke. Pri takovom stanju izgledalo je komično priređivati demonstracije i mlata­ rati rukama po praznom prostoru .21 2 U jednoj od prvih rezolucija za žensko pravo glasa za Ustavotvornu skupštinu koja je početkom 1920. godine krenula iz Beograda na obilazak ostalih gradova odraža­ va se iznenađenje zbog neizvjesnosti ovog pitanja: Svi su izgledi bili da će žena učestvovati na ovim izborima i stoga od strane naših ženskih organizacija nije upućivan vladi nikakav apel, ali kako je sa­ svim iznenada rješenje toga pitanja opet gurnuto u pozadinu, mi apelujemo na uviđavnost vlade i tražimo, da se ženi dopusti učešće u nastupajućim 22 3 izborima.22 Ideja da će se rat i demokratizacija odraziti na ženski položaj u društvu dovela je do pokretanja brojnih časopisa za koji formalno niču oslanjali na poli­ tičke stfankertdi^su jasno izražavali retoriku pojedinih političkih opcijaJTajco je Jugoslavenska ž en#> bila neformalno glasilo dem pkrata. imenska misab i ŠJovenka, klerikalaca, a Ženski pokret\e u prvim godinama bio organ -Pcužrva ?a pmsvjeri*nnjf ž^nn i za^ j r ^ p ^ p r a v a koje je, prema Gordani Krivokapić Jović, nastalo u okiilju-Ra^ijtalae-stTanke/^^inim ljivo je da je većina njih prestala izlaziti ili se transformirala u pristupu i imenu nakon š to jc postalo evidentnoga žene ipak neće dobiti pravo g lasa?/7 * Prve naznake da žensko pravo glasa nije niti gotova niti sigurna stvar javile su se u skromnoj bilješci Ženske misli još krajem 1919. godine. U njoj se priopćava da su doznali „od jednog od najodličnijih naših političara i člana bivše vlade u Beog ra d n ^ d a js a h in fit n ijr tv ilrln n jp n žgn slrrun p ra v u glasa Naime, U raspravi O pitanju za neograničeno pravo glasa istupili su samo članovi Jugoslavenskog kluba, neki su bili za parcijalno pravo glasa, muslimanski su politički predstavnici bili odlučno protiv, a Srbi s Kosova su se čitavom pitanju ismijavali.24Uočljivo je da su autor ili 2 221 „Žensko pravo glasa pred Narodnim predstavništvom", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 10-16. 2 2 „Jugoslavenske žene za pravo glasa", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3:46-48. 2 223 Krivokapić-Jović, „‘Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih prava’ - radikali i žensko pravo glasa posle Prvog svetskog rata", 299-308. 224 „Žensko pravo glasa u Jugoslaviji", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1:16. 92 �Poraće i rodni odnosi autorica bilješke pobornike i protivnike ženskog prava glasa geografski podijelili, a ovaj će se princip ponoviti prilikom donošenja izbornih redova za lokalne izbore koji će napokon otvoriti karte o odnosu prema ženskom pravu glasa. B orb a z a p rav o g la sa n a o p ćin sk im i g rad skim izborim a Budući da je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca predstavljala specifičan primjer države čiji su dijelovi teritorija proživljavali vrlo različito ratno iskustvo, varijacije koje se javljaju u odnosu lokalnih vlasti prema ženskom pravu glasa pružaju jedin­ stvenu priliku ispitivanja utjecaja participacije žena u ratu na stjecanje sufražetskih prava. Zanimljivo je da je ženska scena nakon rata nastupala poprilično jedinstve­ no, argumentacija je vrlo slična u svim dijelovima države, ali postignuti rezultati variraju od regije do regije. Nedostatak vremena i nestabilnost vlada25uvjetovali su da su se izbomLtedovi 2 za opčine tijekom 1919. i 1920. godine donosili kraljevskim uredbama, zaobila­ zeći uobičajenu zakonsku proceduru, te su se međusobno znatno razlikovali. Pri tome su razlike u tretiranjufeenskog prava glasa evjdenrr|c. ali i vrlo slabo istražene i objašnjene u našoj historiografiji .26 2 Borbu za žensko pravo glasa na općinskim i nacionalnim izborima najavio je za­ grebački skup koji se u organizaciji Demokratskog udruženja jugoslavenskih žena održao u kinu Metropol 23. veljače 1919. godine. Na njemu su se nizali govori žena iz svih dijelova države u kojima se isticao doprinos žsna ratnim zbivanjima, obrazo­ vanost učiteljica, brojnost radnica, spremnost i zrelost žena u gradovima i na pro­ vinciji da se uključe ’ d<»mr>|franW‘ ; nacionalne procese te iskustvo drugih naroda j u svijetu. Države su se pri tome dijelile na pravedne - Rusiju. Češku. Njemačku ili Mađarsku, koje su u narodna vijeća već uključivale žene, i-oepcamitie - primjerice 225 U kratko vrijeme od 1918-do4520. promijenilo se nekoliko saziva vlada, a po dva puta su se redali i predsjednici vlade: Stojan .Prutić, Ljuba Davidović i Miljenko Vesnić. (Milušić, „Politički i pravni aspekti općinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji godine 1920“, 81) 2 2 6 Dubravka Peić čaldarović spominje p a rc ija ln o p ra v o žerp da glačaju na lo k a ln im iz­ borima u H rvatskoj 1 9 7 0 gndine. ali ne objašnjava^daldc je preuzela informaciju, te u kasnijem tekstu^ivn_^aldjyčuj£ da je ovo pravo ukinuto Vidovdanskim ustavom. (Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1 9 1 8 -1 9 4 1 . godine: (Prilog istraživanju društvenog položaja žena u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ra­ tova)", 4 9 ) . Iste opeinske-izbore u Hrvatskoj dosta opširno je obradio Anto Milušić koji činjenicu da su žene tada dobile djelomično pravo glasa samo spominje, a dalje se fokusira pretežno na pravne i ekonomske aspekte izbora te izborne rezultate. (Milu­ šić, „Politički i pravni aspekti općinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji godine 1 9 2 0 “, 6 7 -2 1 8 ) 93 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Kinu, gdje su žene prije 25 godina sudjelovale u nacionalnoj i državnoj revoluciji, ,,a kad su došle pred konstituantu [...] rekli su im muškarci da nisu još zrele". Iako je Jugoslavija u ovoj paraleli uspoređena s „nepravednom" Kinom, skup završava optimističnim riječima Zofke Kveder Demetrović koja procjenjuje daje u Jugosla­ viji još sve nesređeno, ali već »ključa novi život", a u izgradnji „jugoslavenske kuće" muškarci i žene trebaju surađivati. U tom je duhu napisana rezolucija u kojoj se „oslobađanježena" povezuje s iskustvom poratnog ^narodnog oslohodenja “ pozi­ va se na argument doprinosa žena funkcioniranju državnih institucija i_gospodarskog ustroja zemlje za vrijeme rata, te se zahtijeva da žene steknu ^olitička^prava)i to na lokalnim i državnim izborima. U vrijeme velikih-flackmakuh i socijalnih pokreta na čitavome svijetu, u vrijeme kad smo i mi Srbi, Hrvati i Slovenci doživjeli svoje narodno oslo­ bođenje i ujedinjenje, tražimo i mi žene, da nas se prizna jednakopravnim državljanima naše jugoslavenske^države SHS, jer kad vršimo(svč^užnoki istih, treba da nam se daju(Tpraya? Mi smo svojim radom dokazaleTda inožemo nositi na svojim ledjima sve terete, koje je prije, za doba patrijarhal­ nih, nosio za nas muškarac. Mi smo luvernkam a,» nn»Hima- mškolama, u seljačkoj kući i u pinnvnjčlcom stanu radile, brinule se i zaradi ivale, odgajaje djecu, a i gladovale. Radile smo u karitativnim i kulturnim društvima, u staleškim organizacija, pa sada držimo daje došlo vrijeme, da suodlučujemo o sudbini našoj i naše djece, da udjemo u općinske, kotarske i županijske od­ bore i u državno vijeće kao jednakopravne saradnice naših muževa. Tražimo da se pozovu žene k svim vijećanjima o promjeni našeg zakonodavstva, koli državnog, toli autonomnog. Tražimo da se kod predstojeće_reforme £pgipskog izbornog prava podijeli i nama Qctivno i pasivno pravo glas^. Tražimo da se nas još prije konstituante pozoveJTsVimTvažmjln^preufedbama naše državne i autonomne uprave. Tražimo da se kod raspisa prvih izbora za konstituantu države Srba, Hrvata i Slovenaca^nezaboravi nas žene, jer mi ne ćemo mirovati, dok ne postignemcfnišfLJjudskaprava.27 2 Dva mjeseca kasnije na sličnom skupu u Beogradu ponovljeni su motivi ratnog iskustva, nepravednog zapostavljanja žena u zakonicima, naglašen je materinski poziv žena u društvu, donesena rezolucija i osnovano Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih prava .28 2 U sljedeće dvije godine (od polovice 1919. godine do početka 1921. godine) donesen je niz uredbi o lokalnim izborima prema kojima se stvorila zanimljiva 227 „Skupština žena u Zagrebu za pravo glasau,Jugoslavenska žena, 1919:118-119.0 ovoj skupštini vidi i „Velik shod za žensko volilno pravico", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 84 228 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 178. 94 �Poraće i rodni odnosi situacija da su Srbije koje su najeksplicitnije sudjelovale u ratnim operacijama u po*f«aosi iJ skliučene-izJzbornog procesa (svibanj 1920.), u IJtvatskoj i Slavonijkpravo glasa na općinskim i gradskim izborima dobile su državljanke koje vode svoje ili obiteljsko gospodarstvo, obrtničku ili trgovaćkn ra d n ju , te.z ap o slen ice jav­ nih ili privatnih institucija koje su završile červ ern g n d išn jii-srg d n jn školu (studeni rwunuškarce (lipanj 1920.).229 Ovako raznolike odluke rezultirale su i vrlo različitim reakcijama ženske scene tijekom 1920, godine, kao i interpretacijama uzroka varijacija odnosa prema žen­ ^lovenkafc ponosna što se sve tri političke stranke u Sloveniji20 3 skom pravu glasaS zalažu za ravnopravnost među rodovima, a uzroke različitog regionalnog odnosa prema položaju žena nalazila je u stupnjujculturnog razvoja. „Što je uzvišenija kultura, to više gubi na vrijednosti sirova sila koju utjelovljuje muškost, a više se cijene intelektualne i etične kvalitete [...]. Iz toga proizlazi da što su narodi kultur­ no uzdignutiji tim više se trude osloboditi njene sposobnosti i staviti ih u službu društva!' Slovenci, nastavlja autor ili autorica, možda nisu napredni kao Cesi, ali u Jugoslaviji oni čine najzapadniji i najkulturnijijiarod. Kod Hrvata se doduše osjeća utjecaj zapada, ali neki dijelovi Hrvatske su još vrlo konzervativni, a u najgorem položaju j^ O ^ g o r ka koja živi u izrazito ratnički organiziranoj zajednici.21 Za3 grebačk^Ženska misa,b hnn; zbr> g*tjnj<5Prava Tp naglašava da će „zanimljivo biti > vidjeti, koliko ćeUopće žena u Banovini imati pravo glasa1.22Srpkinje su odluku 13 0 izbornom redu u Srbiji doživjele kao izdaju i a raje ne samo na njihov položaj u srpskom društvu, već i na pozicioniranje srpskog žent|™g pokret? na jugoslaven­ skoj ženskoj sceni. U tonskom p o le tu izlaze ogorčeni članci u kojima se eiporivnr 1n j« fjn n ističe uloga i žrtva Srpkinja u ratu te zaključuje: I u ruke tih istih žena, danas, nekoliko ljudi koji se zovu ministri, od čijih imena neka ništa ne znače za Srpstvo ni za Jugoslovenstvo, hoće da metnu jedno parče hartije, odvažno sa potpisom svojim, na kome stoji napisano: vi srpske žene, koje-ste po hrabrosti j ja č in i n r p n m f p rv e_ u -E w n p i. 229 „Uredba o izboru gradskih zastupstva za gradove Hrvatske i Slavonije" i „Uredba < izboru općinskih odbora za upravne općine Hrvatske i Slavonije"; „Privremeni zakot za izbor svih opštinskih časnika u granicama ranije Kraljevine Srbije i okruzima Be lopoljskom, Beranskom, Metohijskom i Pljevaljskom"; „Uredba o izboru u opštinsk; zastupstva u Sloveniji". 230 Misli se na Slovensku ljudsku stranku, socijaliste i demokrate. 231 „Stališće žene v Jugoslaviji", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 80-81. 232 „Žensko pravo kod općinskih i gradskih izbora", Ženska misao, 1. siječnja 1920., bi 2: 32. 9! �RAT I R O D N I STEREO TIPI ,vi ste poslednje u Jugoslaviji - jer Slovenke i Hrvatice imaju pravo glasa za opštinske izbore! 3 23 p r uštvo za prosvjećivanje žene)i zaštitu njenih prava napisalo je protest koji su njegove predstavnice odnijele tadašnjem predsjedniku vlade i predsjedniku par­ lamenta. Njih dvojicu je navodno zapanjila informacija da s u l e ne u H rvatskoj i Sloveniji dohile pravo glasa,234 te su zaključili da se po tom pitanju m ora nešto poduzeti. No, predsjednik vlade nije pokazao mnogo razumijevanja prema zahtje­ vima Ženske delegacije te je istaknuo da H želi da ,,na<p sesrrc siđu s am nvm ijjiđn j* u tu prljavu gomilu i prljavu horhu!* 235 Nekoliko mjeseci kasnije donesen je novi* L r b n r n i r/» d -7-1 ,1 lr o j/» m <j|l 7, f » e n p n r p p n n s r i i z g u b i l e i v b p i n O p r a V O .236 Uočljivo da je proces donošenja općinskog izbornog reda obilježen ubrzanošću, neusuglašenošću i određenom dozom kaosa. Država je bila nova, pravila su bila nedefinirana, u zemlji su kolala različita uvjerenja o organizaciji, uređenju i stupnji(tokaine autonogdj^, a čitav se proces odvijao u sjeni mnogo većeg i značaj­ nijeg događaja: donošenja državnog ustava, listanje u konačnici mogao i dokinuti razlike u tretiranju ženskog prava glasa jer ukoliko bi on propisao da se izborno pravo odnosi na državljane i državljanke nove države, ta bi se odredba morala pro ­ širiti i na lokalnu razinu. No, y id r> an<:ki nsrav.dnnin je razočaranje pobornicim a v^ ženskog prava glasa, a borba za proširenje ili barem očuvanje prava glasa na lokal­ nim izborima postala je tim važnija. Nastavak borbe za žensko pravo glasa na općinskim izborima najavio se već na sjednici uprave N arodnog ženskog saveza SHS koja se održala u^Splitu.krajem listopada 1-2ŽJ-. godine .27Sljedeći veći skup za žensko pravo glasa održao se u jesen 3 1921. u Zagrebu, u vrijeme kada se donosio zakon o općinskim izborima. Naime, jicgrlhp i-z_JQiQ_; 1070 godina t-cghalp cn c dobiri ^ k o n s k u. form u. Na ovoj skupštini isticala se uloga žene U f u n k c i o n i r a n j a lok^n^; ^ajcdnir^ utjecaj općin­ skih prohlcma (skupoća, h igijenske prilike, mladenačka dclilrv^prija nedostatak parkova) na život žena, te žensku „snošljivost" i ljubav kao zalog uspješnoj politici. U tom duhu donesena je rezolucija u kojoj zahtijevaju da se pravo glasa koje je 233 Mileva Petrović, „Opštinski izbori i naše žene", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 9-10. 234 Iako je kasnije J. Hohnjec u jednom intervjuu izjavio da je slovenski porez učinjen nakon dogovora s T rifk rtv iffrP ' S Prr>ri'rm k?ji je 1 fr>vrijeme h in predcjednilr y|ode 1 {Ženskipokret, ožujak 1926., br. 3: 91-93) 235 „Srpkinje i opštinski izbori**, Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 3. 236 „Uredba o ispremembah in poplnitvah uredbe o volitvi v občinska zastopstva v Slo­ veniji od 15.5.1920.“ 237 „Sjednica ženskog saveza SHS u Splitu (20, 21, 22 10)“, Ženski pokret, studeni-prosi. nac 1921.. br. 11-12: 383-384. 96 �Poraće i rodni odnosi ženama Hrvatske i Slavonije već djelomično dano uredbom o općinskim izborima, proširi na sve žene, ali ,,i na sve pokrajine naše države1: 4 Žene sakupljene na skupštini u Zagrebu, zahtijevaju da se uredba o općin­ skim izborima za Hrvatsku i Slavoniju ispravi utoliko, da se žene u dužno­ stima i pravima potpuno izjednače s muškarcima i da se tako ispostavljena uredba potegne na sve pokrajine naše države.2 * 1 Prijedlozi zakonske regulacije općinskih ivhnra-n Hrvarsknj i Slavoniji re zakon o^ppćinskim izborima u Sloveniji-pretresani su u sekciji zakonodavnog odbora Narodne skupštine početkom prosinca 1921. godine. U principu su bili identični odredbama uredbi iz 1919. i 1920. godine, odnosno Hrvatska i Slavonija predla­ gala je da se pravo glasa dodijeli samo odrederum-skiipinama žena, dok je Slovenija ponovo zahtijevala opće pravo glača 7a žene i muškarce. Hrvatski je-prijedlog prihyać£n, a slovenski odbijen .29U skladu s tim donesen je Zakon o izboru gradskih 20 84 32 3 zastupstva za gradove Hrvatske i Slavonije koji je ipak djelomično proširio prava glasa ženama jer su sada aktivno i pasivno pravo glasa imale itčne koje samostalno vode imanje, javnu nhrrnirkn ilLrrgovar|m r^ n jn , javne službeniceJcoje imaju sred­ nju Školu, ali i sve druge žene koje su završile srednju ili njoj sličnu srnicnn škoju ^0 S druge strane, žene u Sloveniji su zakonom konačno izgubile bilo kakvo izborno pravo .21Krajem prosinca 1921. odlučeno je da će zakon o izboru općinskih zastup­ 4 stva u Sloveniji vrijediti i u Dalmaciji te je u skladu s time donesen Zakon o izboru općinskih zastupstva u Dalmaciji, koji pravo glasa dodjeljuje punoljetnim muškar­ cima .22Očekivano, isti princip uveden je i za izbore u Bosni i Hercegovini.23 4 4 Iz ovoga slijedi da su početkom dvadesetih-godina u Kraljevini SHS jedino ž rene u Hrvatskoj i Slavoniji stekle i zakonom potvrdile određena izhnrna^arava na f> pćinskimJ gnd<=ki™ i-rhr^jprt? O no što povjesničare zbunjuje jest'izhguia-praksa tijekom dvadesetih godina koja, prema svemu sudeći, pije pnrvrđivala^vn činjeni­ cu; Pretpostavka daje Vidovdanski ustav odgovoran za prekid bilo kakvih izbornih prava žena nije točna jer je Ustav određivao da će se o tom pitanju izjasniti zakon, a 238 Rezolucija: Žene sakupljene na skupštini u Zagrebu, zahtijevaju da se uredba o op­ ćinskim izborima za Hrvatsku i Slavoniju ispravi utoliko, da se žene u dužnostima i pravima potpuno izjednače s muškarcima i da se tako ispostavljena uredba potegne na sve pokrajine naše države. („Skupština žena u Zagrebu4, Ženski pokret, studeni4 prosinac 1921., br. 11-12: 384-389) 239 „Zakonodavni odbor", Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 388-389. 240 „Zakon o izboru gradskih zastupstva za gradove Hrvatske i Slavonije" 241 „Zakon o volitvi v občanska zastopstva v Sloveniji" 242 „Zakon o izboru u općinska zastupstva u Dalmaciji" 243 „Zakon o izboru opštinskih zastupstva u Bosni i Hercegovini" 97 �RAT I R O D N I STEREO TIPI izborni zakon za Hrvatsku i Slavoniju u principu je potvrdio odredbe prethodnih uredbi. Nadalje, Zakon o biračkim spiskovima iz 1922. godine u čl. 18 propisao je vođenje duplih ja ln ih biračkih spiskova za one općine koje su imale drugačije iz­ borne zakone od izbora za narodne poslanike. Naravno, to je poskupljivalo izborni proces i nije doprinosilo popularizaciji donošenja drugačijeg općinskog izbornog reda .24Prema svemu sudeći, žene u H nnrsknj i Slavoniji-^ iz.hnrno pravo izguhile 4 neobičnim propisom .Zakona n R udarskim dvanaestinama za mjesece juli, august i septembaL-1323-godine u kojem se između odredbi koje reguliraju rad akcionih društava (čl. 44-46) i propisa koji određuje prava stranih državljana da kupuju ne­ kretnine (čl. 48), našao čl. 47 koji glasi: Biračko pravo za izbor općinskih zastupnika (zastupstva) u cijeloj Kralje­ vini isto je kao biračko pravo za ostale izbore, te po tom izbori narodnih poslanika, oblasnih i sreskih skupština, općinskih časnika (zastupstva) vršit će se po stalnim biračkim spiskovima izrađenim po čl. 1 Zakona o biračkim spiskovima.25 4 O d sredine dvadesetih godina pokrenut je projekt izrade jedinstvenog zakona o .općinama i gradovima za-čitav prostor Kraljevine Srba, H rvata i Slovenaca. Iako se dio pobornika ženskog prava glasa nadao da će novi zakon uvesti princip žen­ skog prava glasa u čitavu državu, kada je konačno ^ grodd-im o p ­ ćinam a. .on n jjf i7ravn^ p*gnlirn^ pirnnjf ženskogprava glasa Naglasilo se da će se pravo glasa u općinama regulirati sukladno Zakonu o biračkim spiskovima, a ovaj se pozivao na Zakon o izboru narodnih poslanika za N arodnu skupštinu čime je neposredno ukinut svaki oblik ženskog prava glasa .26 4 K o n stitu a n ta i V id o v d a n s k i u sta v Ženski pokret se u borbu za pravo glasa na Ustavotvornoj skupštini uključio već početkom 1920. godine, kada je u Beogradu donesena rezolucija za žensko pravo .glasa koja je potom razaslana u jugoslavenske gradove. Rezolucija polazi od pret­ postavke daje žena važan-člarukuštva i aktivna sudionica ekonomskog i kulturnog napretka, poziva se na procese modernizacije, ali i na specifične potrebe žene i maj­ ke.27No, izgleda da su predstavnice pokreta imale problema u dostavljanju peticija 4 organima vlasti. Naime, jedna kratka bilješka u Ženskom pokretu napominje da je potpisana peticija dostavljena u kabinet Ljube Davidovića, ali tjedan kasnije za­ 244 „Zakon o biračkim spiskovima" 245 „Zakon o budžetskim dvanaestinama za mesece jul, august i septembar" 246 „Zakon o gradskim opštinama"; Ustav KraljevineJugoslavije; Zakon o biračkim spisko­ vima; Zakon o izboru narodnih poslanika za Narodnu skupštinu, 1931. 247 „Jugoslavenske žene za pravo glasa", Ženska misao, 10 ožujka 1920., br. 3: 46-47 . 98 �Poraće i rodni odnosi kašnjeli dio potpisa iz Bosne nikako nije mogao doprijeti do novog predsjednika vlade Stojana Protića. Puni tekst rezolucije glasi: U trenutku, kada se naša proširena i ujedinjena otadžbina nalazi pred obnovljenjem i kada se sastaje ustavotvorna skupština, da vrši izmjene i u samom ustavu, prilagođavajući ga duhu vremena, težnjama i potrebama svoga cjelokupnog naroda, tpi žene, koje predstavljamo čitavu polovicu na­ roda, nalazimo da zahtijevaju i nužda i pravda, da se povede račun s našim prirodnim pravima. 1. Što se današnje prilike i način života dijametralno razlikuju od onih, pod kojima su građanski zakoni, specijalni zakoni i ustav pisani.; 2 Što danas poslije tolikih gubitaka zahtijevaju prilike, da se kako . u općem privređivanju, tako i u svim javnim poslovima radi udvojenom snagom i prema tome je žena upućena, da popuni onaj ogromni nedosta­ tak žive radne snage.; 3. Što danas imamo već i veliki broj žena koje su se i svojom kulturom i svojim uspješnim radom na privređivanju izravnale s muškarcima, a broj žena koje su prinuđene da se bore za svoj opstanak, raste nevjerojatnom brzinom.; 4. Što jedna moderna država ne može da ostane i razvija se, ako ne učini sve, da joj žena stoji s muškarcem na istom stepenu kulture i da prema svojoj državljanki pokaže bar onoliko pravičnosti, koliko je pokazala prema svome državljaninu.; 5. Što nitko nema više prava, niti je pozvaniji da u odlučnim trenucima sudjeluje u rješavanju sudbine svoje dje­ ce.; 6 Što, ako se žena oslobodi neuračunljivosti, koja je pritiskuje, podiže . se njeno dostojanstvo, povećava se poštovanje koje joj duguju njena djeca i učvršćuje se porodica.; 7. I najposlije što je žena kao prirodni zaštitnik djeteta i porodice nemilosrdni protivnik alkohola, koji razara porodicu i stvara tuberkulozu.razvrat, ludilo i zločin. Stoga tražimo u ime pravičnosti, u ime sretnije budućnosti i uspješnijeg razvića našeg cjelokupnog naroda, da se žena što prije, još prije zastupajućih izbora izjednači sa čovjekom u poli­ tičkim pravima. Svi su izgledi bili, da će žena učestvovati u ovim izborima i stoga od strane naših ženskih organizacija nije upućivan vladi nikakav apel, ali kako je sasvim iznenada rješenje tog pitanja opet gurnuto u pozadinu, mi apeliramo na uviđavnost vlade i tražimo da se ženi dopusti učešće u nastupajućim izborima. Izmjena je već učinjena u pogledu biračkog prava, što se glasanje dopušta svim građanima bez obzira na plaćanje poreza, prema tome ne stoji nikakva prepreka, đa se učini jedna izmjena više i proširi pravo glasanja i na žene. Žene glasuju u Engleskoj, Danskoj, Švedskoj, Norveškoj, Finskoj, Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Poljskoj, Čehoslovačkoj, Saveznim Američkim Državama, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu. Za ustavotvor­ nu skupštinu hoće da glasuju i žene kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.2 4 8 248 Ženski pokret, 15. kolovoza 1920, br. 4-5: 10-16; Prva i druga Davidovićeva vlada je trajala od 16.8.1919. do 19.2.1920, a potom slijedi vlada Parlamentarne zajednice (19.2.-7.5.1920). 99 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Borba za pravo glasa doživjela je novi udarac kada je u ljeto 1920. godine N arodno predstavništvo donijelo nacrt zakona za izborni red za Ustavotvornu skupštinu koji nije uključivao žensko izborno pravo. U debati-olw tw og pitanja demnkrari i radikali te predstavnici N arodnog kluba istupili su protiv prava glasa žena isti­ čući patrijarhalnost sredine, činjenicu da4$ne ne traže pravo glasa pa im ga stoga ne treba ni d a n > e ppre pravn glflga dnnosi brojne nepoznanice u političkoj budućnosti, pa prema tom e nije m udro unositi nove zagonetke .29Neovisni srp­ 4 ski kandidat Aleksa Žujević izjasnio se da bi žene eventualno mogle dobiti pravo glasa umjesto muškaraca kao ratne udovice, dok su se republikanci i predstavnici Jugoslavenskog kluba zalagali za pravo glasa ženama. Isticali su temeljne postavke demokracije, činjenicu da su žene svojim doprinosom kao majke, intelektualke, činovnice i radnice zaslužile participirati u političkom životu zemlje, da su u ja ru dokazale svoju požrtvovnost domovini, te da će žensko „toplo čuvstvo" pozitivno utjecati na razvoj politike .20A rgumentu da žene Kraljevine SHS ne traže pravo 5 glasa suprotstavili su zborove za pravo glasa u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani, a Josip Hohnjec je svoje izlaganje temeljio na rezoluciji koju su donijele žene. Na kraju se velikom većinom (253 prema 36) izglasalo da žene neće dobiti pravo glasa na izborima za Ustavotvornu skupštinu .21 Izbori su se održali 28. studenog 1920. 5 godine .22 5 No, time borba za žensko pravo glasa nije prestala. Činjenica da žene neće su­ djelovati u radu Ustavotvorne skupštine nije značila da njihovo pravo konačno ne može biti uvršteno u ustav. Stoga se u godini pred donošenje Vidovdanskog ustava održava piz *knpova 7? potpisuju peticije i donose rezolucije. Počelo je već na drugoj skupštini Na rndnr»g ženskog saveza Srha, Hrvata i Slovena­ c a koja se početkom srpnja l92£L_pdržala u Zagrebu. Na njoj je donesena .pomalo Ogorčena rezolucija u kojoj se jednostavno od vlade zahtjevalo da se sukladno m o­ dernim trendovima poštuju građanska prava žena? Delegatkinje od dvije stotine jugoslavenskih udruženja okupljene na svojoj godišnjoj skupštini u Zagrebu ogorčene zbog neshvaćanja potrebe današ­ njeg vremena i značajne ženine uloge u društvu od strane naših .odluču­ jućih faktora, obraćaju se i ovom prilikom Parlamentu i Vladi sa molbom 249 Protiv prava glasa za žene istupili su Ivan Paleček, Ladislav Polić i Stojan Protić. 250 Za pravo glasa istupili su Velimir Deželić, Jaša Prodanović, Josip Hohnjec i Vaša Kne­ žević. 251 „Žensko biračko pravo i naše narodno predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920, br. 5-6: 65-72; „Žensko pravo glasa pred narodnim predstavništvom", Ženski pokret, 1920., br. 4-5: 10-16. 252 O raspravi za pravo glasa vidi i: Neda Englesfeld, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca - Privremeno narodno predstavništvo, 251-261. 100 �Poraće i rodni odnosi i zahtjevom da se i njima kao i svim ostalim ženama kulturnih naroda za­ jamče u ovoj državi sva politička i građanska prava koja uživaju državljani muškog pola.23 5 U studenom 1920. godine, nekoliko tjedana prije održavanja izbora za Konstituantu, Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih prava organiziralo je Konferenciju žena u Beogradu na kojoj se ističe zahtjev za izjednačavanjem po­ litičkih prava žena i muškaraca. Pred zasjedanje Ustavotvorne skupštine održavaju se velike skupštine za pravo glasa u Ljubljani, Zagrebu i Sarajevu, a u Beogradu se skup zapravo glasa održao 8 svibnja 1921. godine, odnosno za vrijeme održavanja . Ustavotvorne skupštine .24 5 Prilikom donošenja mrava 1971 godine iskristaliziralo se nekoliko ustavnih koncepata: T Srjgvina Radija, ustavniprojekt Stojana Prnrjra nacrt 1jugosla­ venskog kluba. narxr Josipa Smnjlake. nacrt Jugoslavenske muslimanske organiza­ cije, Tnimbićf-v-projekr i, naravno, cbižk^r,; prijedlog ustavne komisije. M eđu službenim verzijama, o kojima se raspravljalo u parlamentarnoj proceduri postojale su brojne razlike, a glavno pitanje koje je plijenilp_pažnju od­ nosilo se na ustroj zemlje i stupanj autonomije njezinih pokrajina.255\ŽenskapraVo glasa egzistiralo je negdje na.marginama debate, ali je ipak na različite načine zastu­ pljeno u ovim konceptima. U principu, od većih projekata nacrt ustavne komisije, kao i nacrt Stojana Protića, pravo glasa žena odgađao je za zakonsku regulaciju nakon donošenja ustava, dok je nacrt Josipa Smodlake predviđao da se opće pravo glasa odnosi na žene i muškarce .26Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tzv. 55 7 2 Vidovdanski ustav, donesen je,28. lipnja 1921. godine. Biračko pravo regulirano je člankom 70: Biračko pravo ima svaki državljanin po rođenju ili prirođenju, ako je navršio 21 godinu. Oficiri, aktivni i u nedejstvu, kao i podoficiri i vojnici pod zastavom, ne mogu vršiti biračko pravo, ni biti b ira n i Zakon ćf ženskom pravu glasaj5 7 Ustav je r>rLrir> mribiv;i*‘nrnr>cf TIgravr.rvnme skupštine u rješavanju pitanja žen­ * skog prava glasa. Iako je bilo očito da nemaju niti snage niti volje da provedu 253 „Značajna rezolucija", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 9: „Izvještaj sa skup­ štine jugoslavenskih žena", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 16-20. 254 Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 179. 255 Petranović, IstorijaJugoslavije 1918.-1978, 51-56. 256 Anđelija Vidaković, „Žensko biračko pravo i nacrti novog ustava", Ženski pokret, 6. rujna 1920., br. 6: 5-7; Neda Englesfeld, Povijest hrvatske države i prava. Razdoblje od 18. do 20. stoljeća, 313-318. 257 „Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28.6.1921 “ 101 �RAT I R O D N I STEREO TIPI princip općeg prava glasa u punom obimu, oni niti ne rješavaju problem u po tp u ­ nosti negativno, već ostavljaju m ogućnost da se riješi nekom budućom zakonskom regulativom. Ovakva odluka dvojako ie odjeknula u ženskom pokretu. U početku je i dalje vladala vjera u pozitivno rješavanje pitanja ženskog prava glasa. Ističe se uvjerenje da nerješavanje ovog problema ne proizlazi iz izričitog protivljenja stra­ naka prema tom pitanju, već !•> n<.r.dlnčnrn;n n L-njpm nKimii hi prsvn žene trebale dobiti. Vjeruje se da će se pitanje riješiti budućim zakonskim aktom, ali se ipak naglašava da bi to bilo vrlo nespretno rješenje budući d aje yisrav fnrmalniji od zakpna^te-da se zakon lakše donosi, ali i ukida .28No, kad je izborni zakon napokon 5 donijet-L222^godine ,29on je u većem djelu bio p reslika zakona o izboru narodnih 5 .poslanika za Ustavotvornu skupštinu.te je izborno pravo dodijelio samo muškim državljanima koji su navršili 21 godinu .20 6 Konačna posljedica ovakve formulacije Ustava jest da je ženski pokret shvatio da su vrata za žensko pravo glasa i dalje otvorena ti^svakg revizija izbornog zakona .za lokalne izbore ili za N arodnu skupštinu n hiri otvara mogućnost uvođenja prin­ cipa ženskog prava glasa. Stoga je svaka izborna reforma bila obavezno popraćena raznim ženskim skupštinama i peticijama. Ž e n sk o p rav o g la sa n a k o n d o n o š e n ja V id o v d a n s k o g u sta v a Tijekom sljedećih 18 godina učestale su rrmnifesttrijr za p n v n glasa koje su re­ dovito pratile donošenje nr»yih valfn n a n o p ć in a m a , promjene izbornog reda itd. M eđu većim manifestacijama treba istaknuti skupove za žensko pravo glasa u Ljubljani, Zagrebu, Varaždinu, Sarajevu, Bosanskom Brodu, Splitu, Kragujevcu, Belom M anastiru i D ubrovniku koje je Alijansa ženskog pokreta organizirala u listopadu 1927. godine. G odinu prije toga N arodni ženski savez SHS poljuljan je istupanjem dijela srbijanskih konzervativno orijentiranih članica koje se nisu slagale s inzistiranjem na političkim ciljevima pokreta, te je vjerojatno ova mani­ festacija poslužila kao prilika za afirmacijom u javnosti. Uz to, to je bila izborna godina, a istovremeno je započeo i projekt izrade zajedničkog općinskog zakona. Na ovim skupovima donesena je rezolucija u kojoj se poziva na član 70 Ustava, te se na temelju njega zahtijeva da žene dobiju pravo glasa za izbore u N arodnu skup­ štinu i sva samoupravna tijela. Spominje se da je žensko pravo glasa tekovina svih demokratskih država, u koje se i Kraljevina SHS voli svrstavati, te da žene svojim radom doprinose funkcioniranju države. 258 Anđelija Vidaković, „Žensko biračko pravo i nacrti novog ustava", Ženski pokret, 6 . rujna 1920., br. 6 5-7. : 259 „Zakon o izmenama zakona na osnovu koga su izvršeni izbori na dan 28.11.1920. godine? 260 Ladislav Polić, Izborni zakon, 7. 102 �Poraće i rodni odnosi Žene sakupljene na zboru na dan 9 oktobra, traže na osnovu člana 70 Us­ tava opšte i jednako, aktivno i pasivno pravo glasa za Narodnu skupštinu i za sva samoupravna tela. Osim balkanskih i romaniskih država sve ostale evropske zemlje izjednačile su žene sa muškarcima u pogledu političkih prava, i u svima tri državama rezultati ženskog učestvovanja u političkom životu odlična su. Posledica političkog izjednačenja bila je ta da se socijalna svest žene kao građanke visoko podigla, jer se ona osetila potpuno odgo­ vornom za dobro naroda i države. U našoj zemlji u kojoj je na svim poljima javnoga života toliko nužan intensivan, konstruktivan rad, za koji žena ima neosporno naročite sposobnosti, saradnja velikog dela našeg naroda, koji sačinjavaju žene, ne samo da je potrebna, već je neophodna, tim pre što se naša država nalazi u stadiju, u kojem ne srne da odbaci i jednog sposbnog radenika. Naši političari i državnici uvek predstavljaju našu zemlju kao demokratsku, a prava načela demokratije traže neminovno jednakost svih građana bez razlike pola i klasa. S toga i u ime demokratskih načela, čiji smo mi privrženici, zahtevamo potpuno političko izjednačenje s muškarcima.21 6 IzboniaJ_9&5-godina potaknula je novu veliku manifestaciju za ženska prava koja se održavala u listopadu 1935. godine i to u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Splitu, Skopju, Banja Luci, Novom Sadu, Varaždinu, Jasenovcu i Šapcu. Ponovo se donosi rezolucija u kojoj se zahtijeva da se dopusti ženama da utječu na „formiranje druš­ tva i države", te da se u novi izborni zakon unese odredba o jednakom pasivnom i aktivnom pravu za žene i muškarce. „Žene shvatajući da za svesno ispunjavanje građanskih dužnosti treba da imaju uticaj na formiranje društva i države, traže da se u novi izborni zakon unese jednako, opšte, trajno, aktivno i pasivno pravo glasa za sve građane, muške i ženske."6 Posljednji val velikih manifestacija za pravo glasa 22 održao se krajem 1939. godine u raznim gradovima diljem zemlje, uključujući i C rnu G oru koja se do tada rijetko uključivala u ovakve akcije.23No, ovo je ujedno 6 bila i posljednja akcija ovakvog tipa, budući da joj je prethodio nslrnl unutar femi­ nističkog pokreta u kojem Alijansa ženskog pokreta, kao glavnimoior dotadašnjih zbivanja, odlučuje da novonastala situacija ne pogoduje održavanju zborova i inzistiranju na ovom problemu .24 6 Brojne akcije za pravo glasa ipak nisu polučile željene rezultate. ^ Oktroir^ni Ustav Kraljevine Jugoslavije iz 1931. glasačko je pravo regulirao člankom 55 koji u biti pxmavlja-čLJZD-prethndnog I Isnavav pa tako i formulaciju da če^zakon rije­ šiti o ženskom pravu glasa."25Nakon toga donesen je Zakon o izboru narodnih 6 261 262 263 264 265 „Naši izbori", Ženski pokret, 15. listopada 1927., br. 18: 1-2. „Za pravo glasa za žene", Ženski pokret, rujan-studeni 1935., br. 7-9: 82-84. Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 335-345. Vjerojatno se mislilo na početak Drugog svjetskog rata. Isto, str. 307. Ustav KraljevineJugoslavije, 1931. 103 �RAT I R O D N I STEREO TIPI poslanika za N arodnu skupštinu koji ne uključuje žene, te se čak u Zakonu o birač­ kim spiskovima ne spominju posebni spiskovi za općinske izbore .26 62 7 6 5-2b G ovorite luii tM zb iljn o ?^ - argumentacija i žensko pravo glasa „Sa zadovoljstvom konstatujem da se protiv ženskog prava glasa nisu iznosi­ li principelni razlozi. To je jedan korak napred“, naglasio je jedan od osniva­ ča Republikanske stranke Ja*a Prodanovir prilikom debate za izborni zakon za Ustavotvornu skupštinu .28 6 Zaista, kada pogledamo rasprave koje su se bavile pitanjem ženskog prava glasa, upada u OČi da se dogodilo određenn-skretanje n ^rgiimerirariji u odnosu na pret­ hodno razdoblje.izgubile su se reze da Sli žene i n t e l e k t u a l n o ili na n e k i drugi nafjn inferiorne i stoga nesposobne da se bave politikom. Tadašnji protivnici ženskog prava glasa mnogo se češće pozivaju na pragmatične razloge: zaostalost sredine, ne­ postojanje ženskog pokreta, strah od neizvjesnosti izbornih rezultata, neodlučnost oko načina rješavanja ovog pitanja. Demokrati su optuživalLkjprikalce da se zalažu za žensko pravo glasa jer se nadaju da će tako povećati svoje biračko tijelo, a klerikalci su im vraćali da ne puštaju žene u politiku samo zato što vjeruju da neće glasati za n jih ^ e lik i dio našeg naroda živi još yjiekom herojskom dobu, pa bi bilo vrlo teško shvatiti najedanput ovako veliku novim ^naglašava Ladislav Polić,29te kasnije do­ 6 daje: „Izbori za konstituantu (su) .vrlo.velika ^jagonetka; nitko ne može znati što će se tu izroditi, pa bi bilo da tim nepoznanicama dodam o još jednu?“ Stojan Protić je istom prilikom ustvrdio: „Radikali misle o tom u gospodo ovako: Xad_netko-ne ^ražTpiavo,-nL treba mu pravo m-datil*7 Ovaj zaokret u argumentaciji očito se do­ 20 godio naglo jer brojni tekstovi i govori koji se zalažu za žensko pravo glasa još uvijek uzimaju u obzir stare stavove i polemiziraju s njima kao s tragovima prošlosti.21 7 266 Ustav Kraljevine Jugoslavije; Zakon o biračkim spiskovima; Zakon o izboru narodnih poslanika za Narodnu skupštinu, 1931. 267 Božidar Protić, „O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4-11. 268 Jaša Prodanović, „Žensko pravo glasa pred Narodnim predstavništvom", Ženski po­ kret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 13. 269 Ladislav Polić bio je redoviti profesor općeg državnog prava i međunarodnog prava na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu u Zagrebu, 1920. godine bio je i član arbitražnog suda u Haagu. 270 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920, br. 5-6: 65-72. 271 Vidi primjerice: Božidar Protić, „O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4-1 1; Katarina Bogdanović: „Za žensko pravo glasa“,Jugoslavenska žena, 1919.: 218-219; Augustin Juretić, „Zar i žene u političku arenu?", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 36-38. 104 �Poraće i rodni odnosi Jedan od uzroka evolucije u pristupu ženskom pravu glasa zasigurno je jgrno isknsfvo- Činilo se da su ratne traume i uloga žena u proteklom ratu dokinule pri­ hvatljivost omalovažavanja žena. Autorica ili autor članka u Domaćici ističe: Posle užasne propasti naše države i bezmjeme nesreće sviju onih koji osta­ doše u okupacionoj zemlji videla sam, da se sa zgarišta naše državne propasti prve pojavile srpske žene i počele spašavati što se još moglo spasiti. Ona je polako, ali odlučno stupila u život i u borbu. Nije se libila ni najtežih poslova, primila je sve na svoja pleća i postala je jaka i moćna, kao što žena nije nikada bila niti se mislilo da može biti. To nije više bila žena koju smo mi navikli da vidimo, ona je postala div, heroj u koga se sa puno poverenja podizahu oči nezaštićene i nejake dece njene [...] I posle svega ovoga ja se pitam da li će se naći i jedan pošten čovek koji će dozvoliti da se ona kleveta i da se na njenu prošlost bacaju blatom oni koji su bili najgori među nama.22 " \ Doprinos ratu vrlo je čest argument pobornika ženskog prava glasa, osobito u po­ ratnim godinama kada su sjećanja na rat još uvijek bila vrlo živa. „Žena za vreme okupacije išla je na vešala, za nacionalne ideje našeg naroda, išla je na vešala za opšte interese, to joj se dozvoljava, a međutim joj se osporava pravo da glasa", naglasio je Vaša Knežević 1920. godine. „Žene su za vreme ovog rata, i jugoslavenske i aa: fflčiro ove našf srhijanske radile sa toliko samoprijegorenja da je to za divljenje", ustvrdio je istom prilikom Jaša Prodanović .23„Nisu li žene u tom ratu žrtvovale 2 7 7 svoju snagu, svoju mladost i svoje zdravlje?", pitao se Ivica Neznan u Slovenki.24 7 No, ratno iskustvo prodrmalo je više nego površinske slojeve društva, ono je odškrinulo vrata promjeni svjetonazora i među seoskim krugovima. Vrlo simpatičan prikaz kako je rat izazivao tradicionalna uvjerenja daje nam pismo „dida iz Tunje" objavljeno u Evi 1928. godine: Ujesen 1914. godine kada su se trebale kositi livade, ja se uzloćudijo, šta ću napravit treba travu kosit, a nije tko. Jesam šijo na jedan panj u dvoru pa se plako, ali kad to vidla najstarija snaja, da ja plačem, upita ona mene ovako: O dido, zašto ti plačeš? Ja joj odgovorim. Čuješ Maro, kako ne bi plakao, trava je prispila kositbu, ja star ne mogu, sinovi u ratu, sve će nam propast upropasti, pocrkaće marva od gladi. Ali kad ču to moja sna Mara, tada ona meni reče ovako: Moj dido, nas četiri jake žene i dvi mlade u kući, mi ćemo sve livade pokosit i šino doma svozit, to tebe nije brige. 272 „O budućoj emancipaciji žena", Domaćica, studeni 1921., br. 3: 3-5. 273 „Žensko pravo glasa pred Narodnim Predstavništvom", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5:11,13. 274 Ivica Neznan, „Ali spada ženska v politiko?", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 9194. 105 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Na njegovo iznenađenje šest snaha sve su napravile složno i još bolje nego muški. A uz to su radile i ženske poslove. Zato kažem: Treba ženi jednako pravo dat ko i muškom. Treba da je žena u svemu ravna muškarcu, pošto je pravo, žena može da zamini muškarca u svem i zaminjuje, pa zašto da ne bi i one imale svoja prava ko muškarci. Jednaka braća jednaka plaća.25 7 Zatim, poslijeratno vrijeme obilježio je nov duh vremena. Zauzimanje čvrstog sta­ va protiv ženskog pitanja nije bilo m oderno niti u skladu s dem okratičnim proce­ sima koji su zahvatili tadašnje društvo. „Svuda vlada dem okratična misao. S tog stajališta treba ocijeniti sve političke sustave", upozoravao je Josip H ohnjec ,26a au­ 7 torica u Slovenki je smatrala da je oslobođenje žena preduvjet da Jugoslavija stane u kolo najkulturnijih naroda svijeta .27Ženska misao je zauzimanjem za pravo glasa 72 7 8 davala svoj doprinos duhu m odernog vremena, a stranke kojima je stalo do imidža u društvu bile su vrlo oprezne kada su se izjašnjavale o ženskom pitanju. „M oram da naglasim da ne očekujem da ćete u ovom pogledu dobiti negativan odgovor predstavnika bilo koje političke stranke, jer sve su građanske stranke na riječi i na jeziku za jednakopravnost žena sa muškarcima, prem da je njihova politička praksa sasvim obratna", naglasio je zastupnik socijalističke stranke u intervjuu za Evu.279 Napokon, novo doba donijelo je pravo glasa širokim narodnim masama čime je pitanje intelektualne zrelosti žena za politiku postalo bespredmetno. Naprotiv, upravo se intelektualna superiornost obrazovanih žena postavlja kao važan argu­ ment pristalica ženskog prava g la s a /^ a r nije smiješno i groteskno, da žena s matu­ rom ili pače fakultetskom spremom, koja dnevno čita novine i prati razvoj javnih prilikaj^nema ništa da traži na biralištima, dok tamo glasuju analfabeti, a često i kreten ij^p itala se autorica članka u Našoj i e n t ^ 9 N a istom tragu Velimir Deželić je upozoravao: „dogodit će se apsurd da će učiteljica koja je morala nedotupava đaka otpraviti iz škole, jer nije mogao naučiti azbuke, da će ta učiteljica gledati kako taj analfabeta glasuje jer je muško, a ona nema pravo glasa jer je žensko !20 *8 275 „Pismo dida iz Tunje iz Slavonije", Eva, 12. siječnja 1928., br. 2: 1-2 . 276 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo**, Ženska misao, 15. srpnja 1920, br. 5 6 69. - : 277 IK, „Stališće žene v Jugoslaviji", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 80-81. 278 „Stanovišta političkih stranaka Narodne skupštine prema ženskom pitanju: Socijali­ stička Partija Jugoslavije", Eva, 6 veljače 1928., br. 5: 1. . 279 „Žensko pravo glasa", Naša žena, 24. kolovoza 1935., br. 31:1-2. 280 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 6 . 6 106 �Poraće i rodni odnosi No, znači li f»wdm-ija n or^nnr»/»nta^iji i evoluciju n stereotipima tog raz­ doblja? Ukoliko pobliže analiziramo srž postavke problema, uočit ćemo da nema govora o značajnim promjenama i pomacima. Kada je radikal Ivan Palaček isticao da se ženama ne može dati pravo glasa jer se ne pozna raspoloženje masa, on je to objasnio riječima: „Jer gospodo da smo se mi već odlučili na to, da ženama damo pravo glasa, pa da se široki slojevi naroda postave na stanovište da smo mi nešto učinili, što sa njihovim mišljenjem ne stoji u skladu, oni bi bili u mnogo težem položaju nego što će biti, ako budu htjeli da uskrate ženama pravo glasa!21Ovim *8 argumentom perpetuira se ideja da narod čine muškarci i da su muškarci nepriko­ snovena norma društva kojoj se žena mora prilagođavati. Postavka da su muškarci nosioci moći, ne samo da ostaje mjerilo društvenih odnosa nego se brani spreča­ vanjem ulaska žena u političku arenu. Žene se i dalje percipiraju kao drugotnost, varijabla čija sudbina ovisi o poziciji norme. S tog stajališta ženama i ne treba pravo glasa jer ih predstavljaju njihovi muževi. „Moguće je da naše žene imaju potpuno povjerenje bar u političkim poslovima svojih muževa", naglasio je Ivan Palaček.22Samo priznanje da narod čine i žene 8 i muškarci značilo bi otvaranje dodatne nepoznanice, subverzivno opasne zago­ netke. Postavka da ,,mi“ znači jednakopravno i muško i žensko, zamagljuje granice identiteta te uvodi nove i neistražene principe u samoj srži nacionalne biti. Uko­ liko je žena samo „naša", onda nema razloga da nema povjerenje u poslove svojih muževa, kako je to naglasio Ivan Palaček, ali ideja da je žena i „svoja," zasebna, odvojena, drugačija, budi nesigurnost i neizvjesnost u odgovor na esencijalno pita­ nje: tko smo ,,mi“? Nakon što se demokratski orijentirana projugoslavenska Nova Evropa opredijelila: „Tvrdimo da bez Jugoslavenki nema Jugoslavenstva", dvojila se oko pitanja tko su i što predstavljaju Jugoslavenke. U daljnjem dijelu teksta one postaju zapuštene, „bitno konzervativne, teško pristupačne gledanjima i strujama novim [...] predstavnik surove i nazadne prošlosti[...] po egoizmu i uskosti duše i srca [...] prototip separatizma i uzvišenosti kokošinjaka jednog društva, rob-žensko (koje) daje preimućstveno sve ono što je azijsko i „tursko" u nama u čemu se .lepršamo’". U suvremenom društvu, u novom vremenu žena postaje enigma, za­ boravljeni, pritajeni, prijeteći ostatak prošlosti koji može uništiti budućnost, ona je „siroto žensko, mnogobrojno, neizvesno, sklupčano, polucivilizovano, zagonetno, a ipak kao takovo neka sila i nepoznata količina agilno i aktivno u celokupnom našem dešavanju [...]!*23 8 281 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6:. 65. 282 Isto. 283 „Jugoslavenska žena", Nova Evropa IV, 1. siječnja 1922., br. 1: 1-3. 107 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Suočivši se s vlastitim strahovima protivnici ženskog prava glasa prihvatili su tradicionalne mehanizme rješavanja problema: izbjegavanje i marginalizaciju. Iza argumenta Ladislava Polica da nije potrebno u ova turbulentna vremena uvoditi žensko biračko tijelo kao dodatnu nepoznanicu, stoji stara pretpostavka da su pi­ tanja vezana za položaj žena nevažna i marginalna te da se njihovo rješavanje može bezbolno odgoditi za neka buduća vremena .24 8 No, glavni mehanizam marginalizacije ženskog pitanja bazirao se na izrugi­ vanju i ismijavanju svih koji bi se pokušali ozbiljno posvetiti ovoj temi. Božidar Protić je u članku koji se bavio ženskim pravom glasa ustvrdio: „Ako vam se nekad i desi da sa nekim o ovom pitanju govorite, čućete samo podsm eh i šaljiva doba­ civanja na račun žena. O n vas u početku sluša pažljivo, i vi mu govorite ubedljivo, argumentirate, dajete jake razloge, i najednom on se nasmeje i zapita: „Govorite li 8 vi to ozbiljno? Verujete li zaista da će žena glasati? ,,25Rasprava o ženskom pravu glasa za izbore za ustavotvornu skupštinu bila je puna pošalica i upadica, posebice za vrijeme izlaganja Velimira Deželića kojem su zastupnici čak dolazili pred govor­ nicu i dizali mu „neku artiju pred lice".26 8 Jaša Prodanović je na kraju svog govora umorno zaključio: „Ja žalim gospodo, što sam sada umesto prave i otvorene disku­ sije o ženi i čoveku... vidio ovde samo prezrive pošalice i osmehe na račun žena ."82 27 8 U konačnici i pobornici ženskog prava glasa prepoznaju činjenicu da se, bez obzira na proklamirani novi duh vremena, rodne postavke nisu bitno promijenile. Stoga argumentacija u prilog ženskog prava glasa ne samo da ne bježi od starih stereotipa, već ih upravo upotrebljava u svoju korist. Uz ideju žene radnice i inte­ lektualke, obavezno se ističe uloga žene-majke i žene-stupa porodice, koja je već dotadašnjim radom doprinijela razvitku zemljdS^injenica da žene traže politička prava „ne znači da žena danas smatra kao svoju najpreču dužnost da strmoglavce upadne u vrtlog našeg nezdravog političkog života i da joj je tolika želja da u našoj Skupštini svojom vikom pojača onu opštu jarmu, vrlo čestih, hučnih i besplodnih d eb a ta^ a g lasila je Zora Kasnar u uvodnom članku Ženskog pokreta?™ Ideji da ulazak žene u politiku označava početak redefinicije ženskosti, pobornici ženskog prava suprotstavljaju tvrdnju da se nije promijenila ženskost nego politika koja se počinje jednako ticati žena i muškaraca. 284 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 65. 285 Božidar Protić, „ O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4- 11. 286 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 67. 287 „Žensko pravo glasa pred Narodnim Predstavništvom", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 16. 288 Zora Kasnar, „Program našeg rada", Ženski pokret, 18. travnja 1920., br. 1: 5-6. 108 �Poraće i rodni odnosi U jednom se članku u Ženskom pokretu ističe: Sem toga, neka se ima na umu da država više nije čisto politička zajednica kakva je nekad bila. Nadležnost njena iz dana u dan raste i ona se širi toliko da se gotovo poklapa s društvom. Ona danas reguliše javnu i privatnu higi­ jenu, meša se u odnose pri sklapanju braka, propisuje kako valja negovati i školovati decu, ulazi čak i u privatne stanove i ne dopušta da se jedni šire, a drugi guše, srne da ograniči broj prostorija, da zabrani stanovanje i sruši nezdravu i neuglednu kuću na javnom mestu. Za vreme rata videli smo je da propisuje i koliko svaki pojedinac srne da jede. Sve su to društvena ili bolje reći životna pitanja o kojima se brine država i zato u njoj ne mogu više da gospodare građani samo jednog pola, jer na tako jednostranoj osnovi ne bazira ni život ni društvo.29 8 Na istom tragu Božidar Protić naglašava da država ima kulturne i humanitarne zadatke, da se brine o pitanjima narodnog zdravlja, prostituciji, zaštiti djevojaka, zavodima za porođaj, nastavi za djevojke, te da je za sva ta pitanja potreban ženski angažman .20 9 Napokon, pobornici ženskog prava glasa redovito koriste stereotipne prikaze milih, emotivnih žena koje će baš zato što su takve unijeti novi i poziti­ van element u politiku. „Dajte nam pravo glasa da pomognemo pobedi pravde i morala u našem političkom životu, da pomognemo da se skine s našeg političkog života oznaka balkanizma. Mi ne ispovedamo u političkom životu princip nasilja, nego sledeći našoj prirodi kojoj je osnovna crta materinstvo, hoćemo da izvodimo princip međusobnog razumevanja“, uzviknule su predstavnice Alijanse ženskog 9 pokreta za vrijeme skupština za pravo glasa 1927. godine .21 „Mi trebamo suo­ sjećanje, razum, čisti moralni instinkt žena“, zaključio je Ivan Hohnjec, a Velimir Deželić u istom duhu dodao: „Muškarac je kod uređenja države stilizirao sve svoje sposobnosti i osobine i usavršio svoju snagu do militarizma, svoje nemilosrdno rasuđivanje do juristeraja, svoj hladni razum do materijalizma. Pozovimo ženu da u današnju državu punu patnja unese malo svog toplog čuvstva!'22 9 Na kraju se nameće zaključak da^modavendci primjer u hiti niši tezu daje žen­ ska participacija u ratnim operacijama povoljno utjecala na stjecanje ženskog prava glasavOva veza se pokazuje kao mitološka konstrukcija koju su satkali političari SAD-a i Velike Britanije kada su željeli prikazati da je žensko pravo glasa poklon vladajućih struktura zaslužnim ženama, a ne izborena tekovina snažnog domaćeg 289 290 291 292 „Ustav, parlament i partije", Ženski pokret, srpanj - kolovoz 1921., br. 7-8: 224-240. Božidar Protić, „O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9:4-11. „Za pravi AcmoVizuzim", Ženski pokret, 15. srpnja 1927., br. 12: 1. „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6:68i 72. 109 �RAT I R O D N I STEREO TIPI feminističkog pokreta.293^udjelovanje u bofbam a. nošenje oružja i p o gibanie na stratištima okupatora nisu srpskim ženama osigurali pravo glasa u m irnodopskim vremenima. Naprotiv, pokazalo se da su upravo srpski političan hi li najmanja cpr/». ipni prom ijeniti pristup p odnosu na pozicioniranje žena u d rp š m pSS druge Strane, u hrvatskim i poseh ice slovenskim političkim strukturam a prevladavala je o tv o rejio s t prema ideji da demokratizacija društva uključuje i redefiniranje uloge žene, a kao glavni promicatelji ove ideje ističu No, pitanje je možemo li ove razlike jednostavno pripisati kulturološkom jazu koji dijeli H rvatsku i Sloveniju kao dio Zapada i Srbiju u kojoj još postoji snažan utjecaj Istoka, kao što su to voljeli isticati pobornici ženskog prava glasa izprečanskih krajeva. Vrlo je vjerojatno da su kulturne promjene koje su pratile industrijalizaciju gospodarstva povoljno utjecale na otvaranje pitanja redefinicije položaja žene u društvu, ali teSkn da se ova teza može primijeniti u hrvatskom i slovenskom prim jeru. Iako su u novoj državi one ulazile među industrijski razvijenije regije, obje su i^ a lje Rile p r u ž i m agrarne zemlje. U svakom slučaju, industrija Hrvatske i Slovenije bila je manje razvijena od primjerice Francuske koja nije pokazivala znatno razumijevanje prema ženskom pravu glasa. Teza da je zalaganje Slovenije za žensko pravo glasa bila posljedica žgnsks-udfuge postojao je u gotovo svim dijelovima buduće države i prije izbijanja Prvog svjetskog rata .24N eosporno je da s e ai S l o v e n iji f e m i n i z a m n a j h r a h r i j e ispi9 .r i v a n g r a n i c e ž e n s k o g p r> ln ž a ja _ n društvu, ali se izazivanje tradicionalne ženskosti događalo na marginama ili rak izvan slovenskih granica. Fen^inistički orijentirana Slovenka ie početkom stoljeća izlazila u jz s m , a slovenske feministice kap Znfka K m ter ili Ivanka A n/ir KJemenčič25u biti su se ostvarivale i pisale feminističke 9 uratke tijekom boravka u inozemstvu, najčešće u^Češkoj. Činjenica da su glavni pobornici ženskog prava glasa u Sloveniji bili lderikalci, te da se od principa žen­ skog prava glasa na općinskim izborima relativno lako i m irno odustalo, također 293 Ovo je navodno bio stav W. Wilsona kada je najavio ulazak žena u politička prava. (.Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 72) 294 O ženskom udruživanju prije Prvog svjetskog rata vidi Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskom organizacijama. ; Sklevicky, „Karakteristike organizi­ ranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata I“; Jalušić," Women in Intervvar Slovenia", 52-54; Antić Gaber i Selišnik, „Slovene Women 's Suffrage Movement in a Comparative Perspective“, 219-241; Emmert, „Ženski pokret: The feminist movement in Serbia in the 1920s“, 35. 295 Ivanka Anžič Klemenčič (1876.-1960.) bila je slovenska novinarka, književnica i fe­ ministica. Uređivala je dvije Slovenke (tršćansku i ljubljansku), radila u Slovencu, te pisala za razne slovenske ženske časopise (npr. Ženski svet). 110 �Poraće i rodni odnosi ne ide u prilog ideji da je slovenski stav nastao na temelju pritiska razgranatog fe­ minističkog pokreta. Možda bi bilo najbolje frrvarskL i slovenski primjer promatrati kroz prizmu velikih ekonomskih, političkih i ideoloških promjena koje su zahvatile Srednju i Istočnu Europu. Uočljivo je da gotovo sve države koje su prolazile kroz transfor­ macije političkih okvira i urušavanjf; d^adašnjih političkih srrnknira n prvim poratnim godinama dodjeljuju politička prava i ženama. Ustavi Njemačke. Čehoslovačke, Austrije, Mađarske, Poljske, i Rusije nastajali su pod utjecajem principa dgmakratizma, zamaha modernizma i odbacivanja tradicionalnih pozicija. Stoljet­ ne kraljevske kuće su nestajale s povijesne pozornice, društvene elite se urušavale zajedno sa sustavom vrijednosti koje su propagirale .26U tom valu kaosa, kada su 9 se preslagivale i redefinirale strukture moći, sva su pitanja bila otvorena i svi su odgovori bili mogući. Budući da su ustave novih država pisali pravnici kao novi autoriteti društva i budući da novi ustavi nisu trebali štiti stari poredak i stare au­ toritete, ništa nije stajalo na putu afirmarije jpjitkng pravog glasa 27No, koliko 9 će ova promjena političkog položaja žena utjecati na njihovu ulogu u društvu u kasnijim godinama ipak je ovisilo ™prrcrppji i n«-jp<-ajn ž rn s ^ g p^Vrrn u poje1 dinim_držayama.29^ a k o se primjerice 1 Njemačkoj <h Austriji pokazalo da sama politička prava j^to nam etnuta ,,odozgo“ nisu mogla bitno poboljšat iŽpioŽajjerfcP Slovenija i Hrvatska na neki način prolazile su kroz kalvariju Srednje Europe! U godinu dana promijenila se dinastija, promijenio se politički okvir, prodrmale su se stare ekonomske i kulturne veze. Sa stajališta hrvatskih i slovenskih političara država se nalazila pred novim početkom pri čemu su se hrabro otvarala sva pitanja, od granica do državnopravnog uređenja .29 9 296 Čehoslovački ustav donesen je 29.2.1920., austrijski 1.10.1920, poljski 17.3.1921., ruski 1923. godine, vveimarski 14.8.1919. godine - svi su predviđali opće-pravo glasa za žene i muškarce. (Čapka,DejinyzemiKoruny češke vdatech, 583; Zćllner i Schiissel, Povijest Austrije, Zagreb, 295; Tymowski, Kratka povijest Poljske, 121). U Mađarskoj je Mihaly Karoly predvidio uvođenje općeg i javnog prava glasa koje je uključivalo i žene, ali se pod utjecajem revolucionarnih zbivanja i reakcije u Mađarskoj nakon Trijanonskog mira 1921. godine to pravo limitiralo na određene skupine žena starije od 30 godina. (Hanak, Povijest Mađarske, 213; Rappaport, Encyclopedia o/JVomen Social Reformers, 627) 297 O ulozi pravnika u prvim godinama međuraća vidi Mazower, Mračni kontinent. Eu­ ropsko dvadeseto stoljeće, 17-49. 298 Vidi primjerice: Melissa Feinberg,Elusive Equality. 299 Ovdje treba napomenuti da se ulazak žena u politički život novih država često pove­ zuje s uključivanjem žena u nacionalne procese. Vidi: Sulkunen i dr., Suffrage, Gender and Citizenship. International Perspectives on Parlamentary Reforms. 111 �RAT I R O D N I STEREO TIPI S druge strane, Srbija je imala bitno drukčije povijesno iskustvo rata. O kruženje, okupacija, v |a d a n izbjeglištvu prodjm ali su p o si^ v k ^ p sk e ^ ržav e , koja se nakon rata nastojala ponovo afirm irati.^rpslđ političari nisu sr mlaziH pred novim pftčetkom,.baš naprotiv, oni su imali zadatak da dokažu da rar nije-ništa promijenio, da SU Stari mffrniri i dalj^ m ^ n i, da j<* e r a r a k r a l j e v s k a k u r a i r la lje n a č e l u n n v p dr­ žave r p j l a j e S r h i j a i d a l j e U ra k ta ljp v 'n v ^ m o YfĆa ; rnol^ p m č;r‘ °n'^ Vir>ljivr> je m n a č i n u q a k o ji su provodili ujedinjenje te na kasnijem p r i n c i p u proširivanja 1 1 s rp s k ih te m e ljn ih d o k u m e n a ta n a č ita v u d r ž a v n U k o n a Č n ic j.C V i d o v d a n s k i UStaV> u svojim temeljnim postavkama predstavljao je(proširenu verziju ustava Kraljevine Srbije.30 0 Atmosfera konzerviranja prijeratnih odnosa i pozivanja na neku mitološp. ku, herojsku prošlost nije bila naklonjena prema r e d e f i n i r i j i r o d n i h n h r a T a r s j j B a š k y i Francuska. Srbija se nalazila pred zadatkom da ryyuti*a-pfijeratno stanje i stoga 7re n s k o p r a v o glasa postaje žrtvaove državne m itolo g ije ^ Rat je ipak utjecao na (^vnidiskursto muškosti i ženskosti. Uloga žena u druš­ tvu postaje vidljivija i jasnija, asrarepredrasj]de r>ženskoj jpferiomosti i nesposobn^Stiviše nisu bile politički korektnima. Prinrip j H ^ k '^ t i j H ^ s r i je jednako posljedica demokratiza'-'j'* i ratnog iskustva. Ipak, nove definicije nasto­ je se ukalupiti u stare obrasce odnosa snaga. Afirmacija ženske uloge u društvu kanalizirala se kroz revalorizaciju onoga što se smatralo tradicionalnim ženskim djelovanjemi^majčinstvom, jnniirivnnščn, „toplim emocijama" i ženstvenošću, dok se izazivanje muške pozicije u društvu i pokušaji ulaska žena u strukture moći sankcioniralo, ismijavalo i ograničavalo. U konačnici, promjene su se dogodile tek površinski. Žene u Jugoslaviji više nisu označene kao „inferiorne" i „nesposobne", ali su i dalje drugom e i marginalne. Predstavnici naroda i nosioci diskursa moći ostaju i dalje - muškarci. 5.3 Rat i ženski pokret Ostalo nam je još odgovoriti na pitanja utjecaja rata)na ž^rtaki pokr^r n J u g o s la v iji. Možemo li ustvrditi da j c j a f u t j e r a o n a uzn™1 ^ i n i 7 m o n p o r a t n i m g o d i n a m a '' na kompguajsni pristup definiranju ciljeva i k o r i š t e n j e kn p 7 erY ?t_ fv n ^ a r g u m e n t a cije? 5.3a Ženski pokret u prvim godinama nakon rata „Poslije jedne skupštine, na kojoj se tretiralo žensko pitanje, dopratilo je neko­ liko mladjih gospodjica govornicu njenoj kući", započeo je članak čitateljice Jugoslavenske žene iz 1919. godine, u kojem se dalje objašnjava da ih je govornica 300 Petranović, IstorijaJugoslavije 1918.-1978, 36-56. 12 �Poraće i rodni odnosi tada pozvala u svoj dom. „Unidjoše u stan i namjestiše se u^ d n o j sobLotsutnog gospodara. ‘Kad je moj suprug kod kuće nikada ne smetam, ali kad ga nema volim biti u njegovoj sobi’ [...]“, naglasila je govornica te nastavila govoriti pred zapanje­ nim sugovornicama koliko joj imponira njezin-suprug. Posjet je završio dolaskom supruga: „‘Moj muž Anlavi] rere gospod? ‘i ja rpPrJm da c r>fp rfP irni jer znate: žena treba da doda onoj izreci Isusovoj:jlaj Bogu što je hnzje, a caru što je carevo, još i daj mužu što je muževo: mira i odmora u njegovoj kući. 0 Treba naglasiti da ’"31 niti jedna od ideja u ovom članku nije bila nova. Slika-žene-kojajagovatLŽenska gravai bolji položaj žene u društvu nije više bila usamljena pojava. S druge strane, lik kućanice koja u centar svog svijeta stavlja tk>rn. ohitelj-i-prije svega muža bio je j općeprihvaćen, čak i poželjan. O no što je zapanjilo autorice članka jest da su se oba konceDta oživotvorila u istoj osobi. atak članak najavljuju oprečne poruke koje ie rjuPbstavio na pitanje ženu društvu. S jedne strane, to jeoilo razdoblje demokratizacije zemlje kada se pitanje prava glasa žena postavlja glasnije nego u godinama prije rata i kada sudjelovanje u ženskim manifestacijama postaje gotovo dio folklora žena srednje klase koje su željele pratiti trendove. S druge strane, ra^no narušavanje rodnih granica rezultiralo je vprim nrpnrnm prema z<»n<kr>m pnkrem, primkom cr „vrar^ na gvnjr mjp<rQ“ i inzistiranjem na ideji odynjrnng ženskog ijnuškog pmsrora. N eke su žene bile izložene izravnom pririsku ppkr>ravar>ja Tako su hnc^nck^ ,^ara rkft^iakon rata zadržale običaj da se sastaju na „pazaru* radnim danom. Kada je 1920. godine Jugoslavenska mndiman^ka-organizarija izgubila Str­ pljenje, angažirala je organe javnog reda da ih popiše i upozori „nemojte se, drage seke, ovdje dugo zadržavati[...] svršite vi svoj posao, ali nemojte da se drugi puno o vas češu“. Dali su i prijedlog da žene moraju donijeti svoju robu „na pazar" do deset ujutro, nakon čega će „telal H. Ibrahim izvikati i iza 12 sati novce uručiti ili neprodanu stvar povratiti."32Druge su utihnule vla^ir^ fpmmicrirjfp n?7r>rp 0 kako bi potpomogle nacionalnu integraciju i nacionalnu stvar. Tako Ivanka An^ić-Klemeneić, žena koja je na prijelazu stoljeća u tršćanski kulturni list Slovenku udahnula duh feminizma, 1919. godine počinje uređivati klerikalno orijentiranu ljubljansku Slovenku, Marija jurić Zagorka u ovo vrijeme piše roman Kći Lotršćaka (1921.) s jednim od nj^jrrhkjjih j n a jp ris n ijih glavnih ženskih likova iz njenog opusa, a Z ofka Kveder Demetrović, autorica feministički nadahnutih uradaka, 1921. godine piše dramu Ardite na otoku Krku u kojoj se ženski likovi pojavljuju 301 Sanja Gabrovska, „Iskrenost",Jugoslavenska žena, 1919.: 375-376. 302 „Iz akcije za zaštitu morala", Pravda, 13. svibnja 1920., br. 51; Pravda, 22. svibnja 1920., br. 54; Dalje se nastavlja u Pravda, 29. svibnja 1920., br. 57; Pravda, 8 lipnja . 1920., br. 60. 113 �RAT I R O D N I STEREO TIPI isključivo u tradicionalnim pozama ruajke^uprugeistupa-nacije .33No, kako su se 0 ovofdvostruke poratne p o n ^ odrazile na daljnji razvoj ženskog pokreta? 5.3b Ženski pokret u Kraljevini Jugoslaviji žen sk i pokrej u Jugoslaviji relativno je dobro obrađena rpma O njemu su o p ­ širno pisale već pionirke ženske povijesti kod nas kao T ovanka Kecman ili I.ydia Sjdevicky. koje su nastojale obraditi cjelokupnu domenu ženskog organiziranog djelovanja, te brojne druge povjesničarke, koje su se fokusirale na određene orga­ nizacije kao Što SU U d r u ž e n je ,i****U ----T fn g, ^H rvardra-iena lPriKrvn 7a prrtcvjefivsnje žene i -™žriMi nj?nih trA 34 0 Činjenica da su temeljne postavke o ženskom pokretu postavljene u vrijeme kada je su S_tičke_ ideologije, obilježila je i p rv a znanja^oj Dugo je vremena prevladavala postavka Jovankr Kecman o nekakvoj podjeli meduratnog ženskog pokreta na knrrm nijl'f1 1 građanski. Pri tome je prvi bio^^ius. ^ 5 0 3 ptedan“ i hgrhcn, a drugi ..buržujski." ali razgranat i stoga ipak utjecajan na žensku scenu. No, već u samoj knjizi Jovanke Kecman nazire se da ova podjela nije n iti čvrsta niti smislena. Naime, obrađenipodaci pokazali su da je tijfiknm dvadesetih godina komunistička partija imalafjhalo interesa za regrutaciju ženskog članstva i jđš manji odazivte da su žene u to vrijeme činile jedva 1% ukupnog članstva. Tride­ sete godine su pak probudile interes za ženskim sudjelovanjem^ali se_on ostvarivao kroz infiltraciju komunistički orijentiranih žena i<^ n ^ n is tič k e jo ^ n iz a c ije i to posebice njihove pmladinske sekcije ili ženske časopise.35* Tydia Sklevirky je pak pokušala učiniti odmak od dotadašnjih ideološki usmjerenih istraživanja o žen­ skom pokretu te je u kratkoj analizi organiziranog rljelovanja žena naglasila utjecaj Upravo ^građanskog" feminizma), odnosno organizacija za koje je smatrala da su autonom ne ženske udruge koje su nastale neovisno od političkih stranaka .36No, 0 analiza pojedinih udruga, kao i utjecaja političkih stranaka na razvijanje ž^iskog 303 Badurina, Nezakonite kćeri Ilirije. Hrvatska književnost i ideologija u 19. i 20. stoljeću, 173-196. 304 Vidi: Benyovsky, „Društvo Hrvatska žena“, Benyovsky, Društvo Hrvatska žena u Karlovcu, Benyovsky, „Društvo Hrvatska žena i Zagorka"; Feldman, Prilog istraživa­ nju ženskih organizacija - Udruženje univerzitetski obrazovanih žena; Obradović," Udruženje univerzitetski obrazovanih žena u Jugoslaviji 1927.-1941“ 305 Kecman, Žene Jugoslavije u radnićkom pokretu i ženskim organizacijama, 67-197 i — ^318-387. (306 /Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata I" i „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata II". 114 �Poraće i rodni odnosi pgjsre-ta, otkriva zinatno kompleksniju žensku scenp u kojoj su autonomne ženske udruge odraz određene političke pozadineežanteres za parriripacijom žena u stra­ načkim organizacijama np pokazuje samo komunistička stranlca>Od devedesetih godina prošlog stoljeća javlja se vpći inrerpc 7ifl s p r ^ ^ n^na'-i™nalpa ženska jirjniLa_nayan Šlovensk ____ ženja Društvo ^Hrvatska žena^l^olo srpskih sestara, Šjovensko splošno ženski društvo, š^ranačkTdruštva ipr. H(R)SS-a) itd. Treba naglasiti da se o ženskom pokretu pisalo ili kao o jedinstvenom jugoslavenskom fenomenu (u vrijeme do raspada SFRJugoslavije) ili iz prizme specifičnih nacionalm kienskih kretanja (na­ kon raspada SFRJ). O ba pristupa opisuju tek jedan dio vrlo-k©mpkksne_slagalice razdnhlja koji je bio v fo d ic p e r-^ n j prema-.stavovjma i prema ndnosu prema nacionalnoj prohlemat-iri Narinnalno pitanje pružalo je važan okvir djelovanju ženskih organizacija, s tim da je u dvadesetim godinama veliki dio udruga p ca^indirektno potpomažući kohezivne državne prnrese ! godina takve nadnacionalne organizacije gube na ugledu, a utjecaj se prebacuje na M eđu vodećim jugoslavenskim ženskim organizacijama međuratnog vremena ističu seljNarodni ženski savez Srba. Hrvata i Slovenacay(od 1929. Jugoslavenski ženski savez),^Alijansa ženskog pokret^ i (Udruženje Univerzitetski obrazovanih žena, a kao svojevrstan kuriozitet ističe se jZenska stranka,^oja je doduše djelovala vrlo kraiko-vrijeme - od 1927 do 1929. godine. Zanimljiva je i nedovoljno obrađena M ala ženska antanta]koja je okupljala žene iz Jugoslavije, Češke, Poljske, Rumunjske, Bugarske i Grčke. ItNarodni ženski savezi Srba. Hrvata i Slovenaca nastao je 1215. godine, osla­ njajući se na tradiciju Srpskog ženskog saveza. Savez je okupljao sva nacionalna, vjerska i humanirar n a jenska udruženja koja su se bavila dobrotvornim i prosvje­ titeljskim radom te je bio član Međunarodnog saveza žena. Imao je običaj održa­ vanja godišnjeg kongresa u različitim gradovima, te su se kao domaćini kongresa veći uzlet doživljava u prvim podinama nakon ujedinjenja te je d a 1973 godine, okupljao preko 20 ženskih drnjfava i oko Sf) f>nf) r|anir?i odnosno oko djrijgjfe0 ćine ženskih društava u zemlji. U programu Saveza, donesenom u Ljubljani 1922. godine ističu se ciljevi kao: ..narodno jedinstvo" pravpp, ekonomsko i kulturno miičlr'ir',/.., i zaštita rnaiki i djece. hocba_proriv alkoholni prostiiucjje. No, ovaj program postao je kamen spoticanja Saveza budući se određeni dio članica nije složio s njegovim liberalnim smjernicama. Stoga se 1926. godine iz N arodnog ženskog saveza izdvojilo deset beogradskih društava koja su oformila konzervativnu N arodnu žensku zajednicu ■- ona je iz programa izhacila dig o izjed­ * načavanju muškaraca i ženg n pravima a usmjerila se prvenstveno na nacionalni 115 �RAT I R O D N I STEREO TIPI ijium anitarni rad, brigu za, djecu, čuvanje narodnih običaja i bnrhu protiv-j)rogrirnrije i allrrthnlJTma Zajednica je maksimalno okupljala ftS ffcpšrava Iako su od početka postojali prijedlozi da Savez preuzme jugoslavensko ime, on postaje |ugošIavenski ženski j ave^ tek 1929,-godine. Tijekom trjdesglih-godina opada.važnost tog društva i dolazi do njegove flecfinfralizarijr na banovinske sekcije, pokret se Glaa tik jugm lavm skog-žmskeg-saveza ijurađuje s Alijansom ženskog pokreta, i Udruženjem univerzitetski obrazovanih žena, f 0 7 N ija n sa ženskih p o k ig i a ^ stalaje J^ 2 3 jg o d in e na inicijativu p ru š tv a za pro ­ svjećivanje žrne-i zaštitu njenih prava .38Okupljala je sva dru štv akoja s u ujvojim 70 03 39 0 pravilima isticala borbu za^ensko-pravo glasa, a njezin list je biož e n s k i pokret i U Programu Alijanse p iše da se ona bori za opće i jednako izborno pravo za žene, ali se ističe da je pravoglasa samo sredstvo, a cilj je po tp u no oglofrođenie žena. Stoga se u nastavku programa nabrajaju i drugi zahtjevi: ^ y ■domaćice prizna kan p ^ n l- r iv ^ n rafl, ekonomska nfj/avicnociLiifj^rp 7 P| prava staratelistva i Ofa fn i majke, 7^ ^ n < ;h ocignranj? iz d a v a n ja majke i djeteta te promjena n asljednog prava-u-korist udate i neudate žene. Bila je glavni inicijator većine skupova za pravg glgsa, 1937. godine donosi Statut žene™ ali je nakon početka Drugoga svjetskog rata odlučila da odgodi ovu borbu za primjerenija vremena. U nutar Alijanse žen­ skog pokreta postojala je.gnipaaja koja nije bila zadovoljna-s intenzitetom borbe zapravo glasa^e-seJ^žT rgodine iz nje izdvojilajZeaska stran kat, koja je u centar borbe stavila upravo ižpUtičkuem ancipaciju^eh^ No, taj ekspeciment-prekiiiut je uvođenjem diktam tf ^ 2 3 r'^0^^ne‘3103 ___ ^ 1 ^/druženje univerzitetski obrazovanih žena^osnovano je u Beogradu 1927. go­ dine na inicijativu Elen Gledić, docentice iz Osla i predsjednice M eđunarodne federacije univerzitetski obrazovanih Jh jc-d ru štv o član ^aro d n o g žen šk o g savezaJ U j ^ i surađuje s Alijansom žm skjli-pokreta^e sudjeluje u izradi Statuta 307 Isto; Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 163178, 266-281; Emmert, „Ženski pokret: The feminist movement in Serbia in the 1920s,“ 35-39. 308 U prve tri godine djelovala je pod nazivom Alijansa feminističkih društava. 309 Puni tekst Statuta žene može se naći u Ženskom pokretu, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 6-16. 310 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 178-193 i 281-307; Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u raz­ doblju do drugog svjetskog rata“. 311 Udruženje je kasnije organiziralo sekcije u Skopju, Novom Sadu, Zagrebu, Ljublja­ ni i Sarajevu, a beogradska sekcija imala je pododbore u Užicu, Kragujevcu i Šapcu. Prema statutu UUOŽ iz 1931. godine, sekcije postaju međusobno ravnopravne, a Glavna uprava se odvaja kao zasebno tijelo. 16 �Poraće i rodni odnosi žene. To je j^ p ^ <» rijetkih ženskih udruga s obilnom arhivclfonr> gradom koja se "H čuva u Isrorijskom arhivu n Beogradu, zbog čega je i češće predmet znanstvene analize. Prvenstveni cilj bila joj je p rnfij^ inrifllpfl pr^mry;iia žena i ostvarivanje međuparpdnjk fcnnmlnn ali se pridružuje i akcijama ?a pravp glasa i za promicanje pacifizma. Istaknula se u nastupu pjoriv najavljene rednkfijc 1 javnim služ­ 1 bama za YEijeme_Velik£^koilQm«keJžiize, c n r^ n je n ja dodatka na skupoću javnim službenicama. Članice udruženja zalažu se da na čelu ženskih obrazovnih zavoda budu d i r e k t o r i c e , ^ n e direktori. « .ikir> p >-plih?r 7 " f i t e l j i c e da žene mogu biti jf 0 suikinje harem na sudovima-aa maloljetnike itd .32 1 Ženski pokret nije se odvajao niti paralelno niti odvojeno od ostalih događaja u državi. Većina ženskih organizacija doprinosila je nacinnalnim-integracijskim-procesima i istovremeno ulazila u interakciju s polirićkim opcijama, koje su pokazivale interes za sirenje utjecaja na žensku političku scenu. O dnos političkih cn-analra prema »pnskom pitanju često se obrađuje dosta po­ vršno, p ri čemu se stranke jednostavno dijele na protivnike i pobornike ženskog (pravajrlasa te se najčešće zaključuje da niti jedni niti drugi nisu bili spremni na znatnije promicanje ženskog pokreta. Iako ovi zaključci u svojoj biti nisu pogreš­ ni, oni ne otkrivaju slojevitost i kompleksnost odnosa političkih stranaka prema ženskom pitanju. Stav neke stranke prema ženskom pravu glasa često je ovisio o političkom trenutku, vrlo rijetko je bio produkt konsenzusa kompletnog članstva, a pobornici ženskog prava glasa ponekad su kretal/otfvrlo različke-argumentacijen Načelno žensko pravo glasa podržavale su lijevo orijentirane stranke kao socijalisti. demokrati ili republikanci, a protivile su im se stranke desnog centra kao radikali ili Jugoslavenska muslimanska organizacija. No, odmah nakon rata pokazalo se da su se jedino rrpnbliHTrri i Timrijnlnri konkretno zauzeli za žensko pravo glasa i pritom se našli uz bok(klerikalcima/d o k sn dem okratu ™ m ljr.rad n ici smatrali da trenutno ne treba inzistirari na rješavanju ovog pitanja. Tako se dogodilo da su naizgled usuglašeni socijalisti, koji su zahtijevali žensko pravo glasa u sklopu rješa­ vanja pitanja klasne potlačenosti, i klerikalci, koji su češće naglašavali ulogu žene majke i moralnog stupa društva .33Stav H(R)SS-a o položaju žena bio je pozitivan, 1 a polazio je od ideje žene gazdarice i žene majke, stupa obitelji.34 1 312 Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata"; Obradović, „Udruženje univerzitetski obrazovanih žena u Ju­ goslaviji 1927-1941. godine“, 252-263. 313 Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 59-63. 314 Leček „ 'Do sada se samo polovica hrvatskog naroda borila.' Hrvatska seljačka stranka i žene (1918.-1941.)“, 93-130. 117 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Nadalje, kako to obično biva^ a ž b e ni-stav stranaka često nije zrcalio raspolo­ ženje svih njegovih članova. K o g am stičkar^arti]^ je načelno promovirala rodnu ravnopravnost, ali su njegove članice bile izložene preziru i n ^ g ^ h ^ z a c i j i v la< ririh kolega, a još je z a o š^ p ^ ^ ^ u a p ja -b ila u Hndilrariiri^ gdje su ih rgdnjf i doživljavali kao direktnu ko n k u r ir a ju. (HfRjSS pokazuje razumijevanje i naklonost prema ženskom pokretu i aktivho-pdfiče sudjelovanje žena u politici, što je u konačnici davalo veliki poticaj politizaciji žena, ali istovremeno vrlo rržkn.promovict_syoju ideju pred vlastitim, ipal<^k<^7ervirivnim| seoskim hiračkjm tijelom koje je bilo spremnije na kompromisna rješenja, naglašavajući neukost žena i otpor prem a su­ djelovanju žena u „političkom kalu.“ Stjepan Radić imao je vrlo otvorene stavove prema ženskom pitanju, njegova stranka aktivno promovira politički angažman žena, u J kravu Stjepana Radića 35jasno se izražava podrška ženskim političkim 1 pravima, te su na skupovima H (R)SS-a sudjelovale i žene, ali se stranačko vodstvo pcjnekad moralo boriti protiv 9 * v n rc n r> g p rc 7 ira p re m a g o v o rn ic a m a . Istovremeno, tadikale)se vrlo opravdano etiketiralo kao yelike protivnike ženskom pravu glasa i p o k r o v ite lje kf>n7.prvarivnih i patrijarhalnih društvenih stavova, ali ni oni nisu po pitanju ženskog prava glasa bili posve usuglašeni. U njihovim redovima postojala je određena struja mlađeg rlanuv^ l<;oji je smatrao da ovaj stav ne odgovara potre­ bama modernog društva .36 1 O pćenito gledano, zainteresiranost stranaka prema ženskog^ pitanju možemo podijeliti u4 vije faze. Prva se odnosi na same(jx>četke nove države\kada je postojala realna opcija da će se žene ravnopravno uključiti u dtpnokram acijn društva. Stoga u ovo vrijeme počinje i stranačka aktivnost m eđu ženama, nekad direktna, a nekad kanalizirana kroz formalno nestranačke ženske listove. Tada su komunisti organizirali Organizaciju žena socijalista koja je pokrenula i vlastito z\zsi\c(jednakos^ u Hrvatskoj i Sloveniji organizirale su se u katoličke ženske sveze sa ženskim listovi­ ma Ženska misao\ Slovenka\i kojima sy^e-promovirale klerikalne ideje, demokrati su pronaslT TvđjprostoFul/«^^,«^«^^'ž e n i l o , ova prva faza stišava se nakon što je postalo očito da se ponttčkarafirmacija žena neće dogoditi. Kada je žen ski po'^r^poleattegm dvadesetih godinaj>okrenuo anketu o ženskom pravu gla$a, samo Strse-^publikancf) ^ocijalistijte(klerikalci^jasnili i7.ra7.iro po 7irivno prema ovom 315 Radić, Ustav Stjepana Radića: državno uređenje ili Ustav Neutralne seljačke republike Hrvatske. 316 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama: 1918-1941, 67-116; Leček, „ 'Do sada se samo polovica hrvatskog naroda borila'. Hrvatska se­ ljačka stranka i žene (1918.-1941.)“, 99-101; Boban, „'Materinsko carstvo'. Zalaga­ nje Stjepana Radića za žensko pravo glasa i ravnopravan položaj u društvu", 204-210; Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 59-63. 118 �Poraće i rodni odnosi pitanju, ostali su se pokazali su kao neodlučni pobornici ili protivnici.37Sljedeća 1 faza interesa za žensko pitanje počinje Jf«jem-dvadesetih_godina( srjšava se za vri­ jeme rljV T irH lif'e. da bi se opet pojačaj nrUrgdinp tridesetik^odina. U ovo vrijeme se i ^Samostalna demokratska stranka) napokon opredijelila « pravo glasa. te se Svetozar Pribićević 1928. godine prvi puta pozitivno izrazio za žensko pravo glasa na općinskim izborima, a od J937. godine njihov^ sfMj^i „S'-fočk™ ima i žepsku sekcjjp .38H rvatska^seljačka^tran ka je 1927. g odine osnovala svoju 3 7 1 1 prvu žensku-organizaciju, iste godine pokreće se Narodni val. koji od drugog broja ima i prilog Ženski listek, žene HSS-a organiziraju sastanke i manifestacije slično kao i muškarci, nakon Radićeve smrti organiziraju po^asmuiražulkomemoracije te potiču organizaciju zasebnog ^drvarskog ženskog-saveza, kao konkurenciju ju­ goslavenskom savezu. Tijekom dvadesetih godina žene počinju sudjelovati u radu Seljačke sloge, a od polovke-tridesetih godina u vrijeme kada HSS sve više dobiva obilježje pokreta i pokušava naglasiti da ima podršku masa, ženska uloga u manife­ stacijam a HSS-a postaje sve važnija i zapaženija. U to vrijeme se pokreće i \\s{Naša_ zenfy koji formalno nije stranački list, ali se vidljivo oslanja na ideologiju stranke, a žene sve više pokazuju odanost politici stranke. Dok su tijekom dvadesetih godina žene HSS-a bile spremne na suradnju s ostalim ženskim organizacijama i 1927. sudjelovale na demonstracijama za pravo glasa, 1939. godine odbijaju sudjelovati na skupu koji je organizirala „Hrvatska žena“ uz obrazloženje da imaju povjerenje u program vlastite stranke te da će se njihovo pitanje riješiti kad dođe vrijeme.39 13 0 2 Istovremeno, Komunistička partija provodi obrnutu taktiku, ali s istim ciljem širenja partijskih ideja medu ženskonipopulacijom. Njihov se rad preniopoglavito na Sindikalni^ razinu^teJiapokušaj infiltracije n p o k e r a j^ n d r a drnŠr^nm ladm dce ’ M Udruženja univerzitetski obrazovarnlTžefta^te časopise kao 2 m ^ ^ e n s k r s t ^ f ^ d s a ze;?£^otonjiTist^izlaziojeTTt^uBIjani).3 317 „Pribićević o ženskom pravu glasa", Ženski pokret, ožujak 1926, br. 3: 89-91; „Sloven­ ska ljudska stranka o ženskom pravu glasa", Ženski pokret, ožujak 1926., br. 3: 91-93; „Savez zemljoradnika i akcija ženskog pokreta", Ženski pokret, travanj 1926, br. 4: 137-140; „Gospodin Radić o ženskom pravu glasa", Ženski pokret, travanj 1926., br. 4: 140-142; „Socijaliste i žensko pitanje", Ženski pokret, svibanj 1926, br. 5:181-183; „Republikanska stranka i žensko pitanje", Ženski pokret, srpanj 1926., br. 6: 178-186. 318 „Gospodin Svetozar Pribićević za žensko pravo glasa", Ženski pokret, 15. siječnja 1928., br. 1-2: 2. 319 Leček," 'Do sada se samo polovica hrvatskog naroda borila.' Hrvatska seljačka stran­ ka i žene (1918.-1941.)“, 93-130 320 Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama: 1918-1941, 318-387. 119 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Ženski pokret u m eđuratnoj Jugoslaviji nije u uzmaku. Upravo suprotno, novi politički okvir omogućio je povezivanje ženskih društava na široj osnovi, osnažio ženski pokret koji je odlučnije nego prije rata inzistirao na političkoj emancipaciji žena. Žene su tada češće zahtijevale politička prava i jasnije artikulirale svoje sta­ vove. Majčinstvo, pacifizam i blagost obično su uključeni u argum entaciju ženske borbe, ali ovo nije u neskladu s t r a d irijr>m pn»rhr>dnr»g razdoblja. S druge strane, u ovo vrijeme nastaju organizacije kagfodijansa ženskog pokreta ili ^ enska stranka koje radikaliMjc-rheskompromisnjje nego prije ističu potrebu političkog i pravnog oslobođenja žena. Ipak, to ne znači da su radikalne feminističke ideje bile široko popularne i imale brojne pristalice u ženskim krugovima. U više navrata pobornice ženskog prava glasa žalile su se na n p ć n n e 7 a in reresH ;an n y r -fena prema ovom pitanju. Katarina Bogdanović naglasila je da veliki dio žena smatra da ženama ne treba ili da još nije vrijeme da steknu politička prava, a Alojzija Štebi sm atralaie da jedva 12% žena pristaje uz inzistiranje na pravu glasa .31 No, istovremeno (ženska scena} pokazuje 2 veliku živost, osniva se sve veći broj ženskih udruga raznih profila, a ženski časopisi prate rad ženskih organizacija i pozivaju žene da se obavezno uključe u rad neke ženske udruge. U beogradskom elitističkom IŽenskom'svetujističe se angažiranost tadašnje elite u raznim ženskim organizacijama, a M. Turić Zagorka nas izvještava da joj je nakon intervjua s kraljicom prišao maršal dvora i tražio da potpiše tekst koji kraljicu prezentirajm o „ženski politički ideal Jugoslavije !"32O d žene, posebi­ 2 ce žene iz visokih slojeva, očekivala se aktivnost na ženskoj sceni i interes za poliHčfa pitanja države. Ova diskrepancija između slabe političke osviještenosti žena i popularnosti ženskog angažmana ima svoje korijene u kulturnoj, ekonomskoj i nacionalnoj pozadiniženskog pokreta. ---------Naime, ženski pokreuniie se bazirao na isključivoj borbi za ženska p rava) O n je kroz humanitarne akcije, zbrinjavanje diece i v o jm h iaju lid a jršio jasnu ekonom­ sku ulogu u društvu, a potpom aganjem glavnih n^cionalnih-procesa nameće se kao važan segment-mgodavenskih integracijskih procesa, ali kasnije i procesa de­ zintegracije. Krovna ženska organizacija]|Narodni savez žena S H S ^svom nastanku slijedi obrazac državne razine. Ta organizacija nastaje proširivamem srpske ženske o rganizaciju na prostor čitave države, ime joj slijedi logiku državnog okvira prvi kongres imao je naznake srpske hegemonije te je čak pao prijedlog 4aj?redsjednica saveza Jaude uvijekSrpkinja. Iako je navodno taj prijedlog i prihvaćen, nova 321 Katarina Bogdanović, „Ženska politička prava“, Ženski pokret, 26. srpnja 1920., br. 3. 11-13. 322 Jurić Zagorka „ 'Što je moja k r iv n j a ? 488. 120 �Poraće i rodni odnosi predsjednica odbila je da ude u statut Saveza, „jer to nije potrebno ".33U svom 2 programu fcjarodni ženslti savgz S H ^ n a prvo mjesto je stavio upravo ..nariorLalnn borbu," a tele na_drugom mjestu se izjašnjava za poliričko i pravno izjednačavanje žena i to ne bez otpora dijela članstva. Spor oko ovog pitanja nastao je već godinu dana ranije (1921. godine) kada je zbog odluke Saveza da nastavi borbu za pravo glasa i u to ime pošalje rezolucije, predsjednica Saveza dala ostavku.34Napokon, 23 5 2 inzistiranjem na kulturnoj suradnji medu ra z n im narodima d rž a v e , međusobnim posietinaa-iorganizaciiom godišnjih kongresa u različitim gradovima u biti se pri­ donosilo J|renjuJugQslav£nsk£udej£u 4ligQJilax£J&skim-^^ Ženske su organizacije i na ostale načine potpomagale jugoslavenske ili partikularne nacionalne ciljeve. One, primjerice, organiziraju dem onstracij£_za-3sk)bodenje „porobljenih" krajeva, dočekuju vl?k <p ^ c m r m i m rtc r a r iip a G a v r ila P r i n r i p a ili se na međunarodnim ženskim kongresima <nlrr>Klj^«ijn c predcr^vn;^.™ -Tenzijo s kojima je Jugoslavija imala p o g r a n i č n e r a 7rr>iri,-e Naravno, jvgoslavizam se spo­ ticao unutar samog ženskog pokreta kao i u državi, te su nacionalne razmirice bile predm etom brojnih svađa unutar ženskog pokreta^ftamžko^od-kraja j v^desetih godina .36Sukladno promjeni opće političke klime i općem razočaranju u ideju 2 jugoslavenstva,jugoslavenski ženski savez tijekom tridesetih godina gubi na utje­ caju, dok istovremeno raste značaj nacionalnih ženskih udruga ili čak stranačkih ženskih ogranaka koje potpomažu težnje vlastite n ac ije^ d ru g e strane, pokušaj LŽenske strankejda se odmakne od^nadPtuhieJ^tranačke ideologije_te_u-pr^i plan stavi isključivo borbu za ženska^prava. naišao je na osudu r Ženskog pokreta. \,Ženska stranka je pogrešan pokušaj, ona je dokaz političke nedozrelosta^aključila je prilikom njenog osnivanja Alojzija Štebi.37 2 323 Adela Milčinović, „Kongres Jugoslavenskih žena u Beogradu", Jugoslavenska žena, 1919.: 281-287. 324 Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama: 1918-1941, 170. 325 „Protestni shodi jugoslavenskega ženstva proti italijanski okupaciji i nasilje", Sloven­ ka, 15. travnja 1919, br. 3-4: 82-83; Delfa Iv. Ivanića, „Jugoslavenske žene na pogrebu Principa i drugova mu", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 3-4; „Osmi kon­ gres internacionalnog ženskog saveza", Ženski svet, srpanj 1930., br. 7: 3-5.. 326 Feldman, „Proričući gladnu godinu - žene i ideologija jugoslavenstva (1918.-1939.)“, 235-246327 Alojzija Štebi, „Ženska stranka", Ženski pokret, 1. lipnja 1927., br. 9: 1. 121 �RAT I R O D N I STEREO TIPI fj£ah je prijeloman trenutak društva, vrijeme kada se sustav vrijednosti, pitanje j^£Qfitjgra. ali i sama egzistencija propituje i redefinira. O vo je razdoblje koje se urezuje u pamćenje generacija koje dolaze i događaj s kojim završavaju i počinju povije­ sni udžbenici. Posljedice rata su dvojake: materijalne i ideološke. Materijalne se broje izgubljenim životima, porušenim gradovima, prekrojenim kartama, ali i n o ­ vim počecima. Ideološke su satkane od mitologije kojom društvo nastoji objasniti smisao rata i vlastitu egzistenciju, te sustava simbola koji prezentiraju novonastale promjene. O bje posljedice u svojim temeljima nose niz kontradiktornih i paradok­ salnih poruka koje poratno društvo stavljaju pred specifične izazove. Fndn^ obrasce nakon ra n oblikovali su kontradiktorni diskursi fam e m irologije. Prvi su se bazirali na patrijarhalnoj retorici okam enjenih, „vječnih" rodnih uloga kojom se nastojao uvesti red u kaos ratne realnosti. D rugi su prenosili priču o probuđenoj i redefiniranoj ženskosti koja se željela upisati u temelje naičagjdaištia. Ovi imagološki konstrukti natjecali su se u pokušajima realizacije u stvarnosti i posredno ili neposredno usmjeravali realne događaje. U konačnici, oba koncepta doživljavaju neuspjeh. Poratno društvo bilo je previše pod utjecajem virilističkeretoriiceo podijeljenim sferama da bi valoriziralo doprinos žena ratnim naporima. U takvoj atmosferi ideološki konstrukt zapnslenp že nr koja se bori i radi „kao muška­ rac" u biti ieJzazivala nepovoljne reakcije Snprornn nrrlrivnnjimi djHfl javnosti, (žene nakon rata nisu doživjele niti političku, niti ekonomsku afirmaciji}. S druge strane. y adtnnnalm ratnčlf^agepri_jodnih uloga nisu se m ogirodržati u društvu koje je prolazilo kroz velike ekonomske i političke promjene. Poratno društvo na^spjalojejžionaći kom prom isnoriešenie. M eđuratnu Jugoslaviju obilježio je proces ^definicije muškostLLže n sk o st ali se on odvijao unutar tradicionalnih^>kvira. Ženskoj} napokon doživljavajLfirmaciiu u društvu, ali se pritom ne. dira u osnovne stereotipe koji ga definiraju: ljupkost, nježnost, osjećajnost, miroljubivost, majčin­ stvo. U tranzicijskom društvu rodni stereotipi odjgrali su stabilizatorsku ulogu. S druge strane, kada se otvorila opcija^ H e f inicije rodnih koncepat^, javili su se razni kulturni, politički i ekonomski pokretncojl^iTnastojari nam etnuti svoju koncepciju nove žene i novog muškarca. 122 �V. NOVA ŽEN A U NOVOJ DRŽAVI - ŽENSKI ČASOPISI I REDEFINICM A RODNIH O BRAZACA <C v ---S Članak „Vaspitanje ženske ckce upogledu telesne kulture", koji je objavljen 1930. u pomodnom beogradskom Ženskom svetu, popraćen je s dvije fotografije mladih djevojaka. Jedna je predstavljala ženu „iz prošlog veka“, koja je nosila dugu haljinu zakopčanu do vrata, a s druge nam se smiješila suvremena mlada žena u novom modnom hitu - kupaćem kostimu.328 Ova slikovita transformacija ženskog imidža dogodila se u samo četrdeset godina pred zapanjenim očima suvremenika i pota­ knula je poplavu ženskog tiska koji je na razne načine interpretirao i reagirao na pojavu ..modernog ženstval* Slika V-2 „Mlada devojka iz Slika V -l „Mlada devojka iz prošlog veka“ (1 8 9 0 . god.) 1930“. (Ženski svet, svibanj, 1930., br. 5: 17) 328 „Vaspitanje ženske dece u pogledu telesne kulture", Ženski svet, 1930., br. 5, str. 17. / Ovo je poglavlje nastalo na temelju objavljenog teksta: Ida Ograjšek Gorenjak, „Poli­ tika ženskog tiska", u: Kakoje bilo... O Zagorki i ženskoj povijesti, ur. Sandra Prlenda, 145-190, Zagreb: Centar za ženske studije 2011, koji je za potrebe knjige proširen i nadopunjen. 123 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI Na idućim stranicama usporedit će se nekoliko ženskih časopisa s osvrtom na nji­ hovu svrhu i ^koncept ženskosti'(koji promoviraju. U fokus istraživanja stavljeni su ženski časopisi određene političke orijentacije i to iz razdoblja netom nakon stva­ ranja države kada je rasprava o ,,novoj_ženij* koja treba odgovoriti na potrebe novog vremena bila vrlo aktualna i dinamična. U tu svrhu uspoređeni su pristupi različitih političkih časopisi: Jugoslavenske žene (1918.-1920.), Ženske misli (1919.-1921.) i Slovenke (1919.). Nagla popularnost iz5avanj a te n skog političkog tisk^uglavnom je nestala naj™" yiHr>vdanclrr>p; mrava Kao protuteža početnom entu­ zijazmu ranog politi& og ženskog tiska, analizirani su koncepti ženskosti u žen­ skim političkim listovima koji su izlazili u kasnijem razdoblju - Eva (L928.) i Naša žena ( 1935.-1938J . No. iako su brojni „ozbiljni" ženski listovi nastojali utjecati na r^definiciiu i revalorizadiu-jenskostilu društvu, oni su imali velikog problema u dopiranju do čitalačke^pnbhk^. Najveći utjecaj na način na koji su žene percipi­ rale i definirale svoje mjesto i društvu, ciljeve i aspiracije zasigurno su imali listovi zabavnog karaktera koji su se oslanjali i širili rastuću potrošačku kulturu. Stoga se u posljednjem dijelu analize ženskoenska-projazi upravo kroz\&enski list]( 1925.1939) ^en skT šveli (1930.-1934.) i Ž e n u is v e tjj 1925.-1941.). Ova tri lista imaju mnogo međusobnih razlika. Ženski list izlazi u Zagrebu, a Ženski svet i Žena i svet u Beogradu. Ženski list je više popularno orijentiran, s jasnom hrvatskom nacional­ nom notom , dok su fe n a A svet i Ženski svet vrlo elitistički časopisi, unitarističke i rojalisiićke^tiijentacije, a u centru njihovih društvenih vrijednosti su dvnr-iJcrajjica Marija. Ipak, sva tri časopisa u konačnici se oslanjaju i prom oviraju(potrošačku kupturu života i stoga je njihova poruka o novom konceptu ženskosti vrloHičnju U prvom dijelu časopisi su predstavljeni pojedinačno, a interes se stavlja na vriiemejiastanka, koncepciju lista. p<4i£ifiku-opcedj£ljenost, publiku kojoj se obraćaju i osnovnuudeju ženskost^ koju promiču. Cilj je naglasiti raširenost i raznolikost interpretacija značaja i uloge ženskosti u društvu koji prolazi kroz niz političkih, ekonomskih i kulturnih transformacija. U d rugom poglavlju istražuje se na koji način je bučna rasprava u konačnici utjecala n^ rodne odnoseji rdjSefiniciju rodnih Stereotipa. Nastoji se pronaći sličnost u raznolikosti, odnosno identificirati osnov­ ne ideje „modernosti" koja je zajednička svim navedenim časopisima te istražiti koji su faktori utjecali na širenje, usmjeravanje i redefiniranje leđ n ih obrazaca. U zadnjem poglavlju ispituje se odnos ženskih časopisa i politike/ Pri tom e će se istražiti uloga politike na nastanak i djelovanje ženskih časopisa, i obrnuto uloga ženskih časopisa unutar političkih procesa koje promiču. No, s druge strane ženski časopisi imaju i vlastitu uredničku politiku koja najčešće promiče određenu poli­ tičku opciju, ali se vodi raspravama koje su zanimljive ženskoj čitalačkoj publici. Stoga će se ispitati teme koje se redovito pojavljuju u različitim ženskim časopisima i time pokušati definirati obrise „ženske politike" časopisa. 124 �nov a žen a u n o v o j državi 125 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI Slika V-7 Slovenka. Glasilo Slovenskega ženstva Slika V-9 Ženski list 126 Slika V-8 Ženski svet Slika V -10 Ž e n a i svet �i J W | l / V ^ /-^ A a Ženski časopisi Analiza koja slijedi naravno ima svoja ograničenja. Prvo nam nameće i$paživa^ko pitanje. Ukoliko tragamo za rasponom ideji rvpodnim konceptima koje su se natjecale na otprilike istom prostoru u otprilike isto vrijeme, rezultat u najboljem slučaju mogu biti upravo - ideje. Odgovori do kojih dođemo neće nam nužno go­ voriti o ponašanjima, vjerovanjima i konceptima realnih ljudi i realnom vremenu, već će ilustrirati niz koncepata koji su, s više ili manje uspjeha^autorlii_časopisima pokušavali nametnuti čitateljstvu. Drugo ograničenje proizlazi iz prirode izvora koje smo koristili, odnosno njihove recepcije. Naime, rasprava koja se vodila na stranicama ženskog lista stizala je i odnosila se prvenstveno na publiku koja je zna­ la, mogla si priuštiti i imala običaj čitanja tiskovine građansku klasu 1. Ženski časopisi Prvi ženski^listov ijia prostoru buduće Kraljevine Jugoslavije javljaju se još u 19. stoljeću, ali su često bili na stranom, najčešće njemačkom jeziku. O d početka 20. stoljeća sramežljivo se javljaju domaće inačice žensjsogtiska, da bi_u međuratnom razdoblju na prostoru Jugoslavije izlazilo prek</fndese^)ženskih časopisa, mnogi od njih tek po nekoliko godina. Nagli porast ženskn^ml^a bio je posljedica neko­ liko faktora. Velike političke promjene koje su zahvatile svijet nakon Prvog svjet­ skog rata na razne su načine obuhvaćale i žene, te su ih brojne političke grupacije željele mohilmrari u svoje redove. Nadalje, demokratizacija i liberalizacija društva tijekom prve polovice 20. stoljeća zahvatila je prostor svakodnevnice i obitelji, mijenjajućijiačin_žiyota, očekivanja i perspektive, način oblačenja, frizure i sva­ kodnevne navike. Ovo se neminovno odrazilo na (definiranje rodnih identitet^ i prodrmalo tradicionalni sustav vrijednosti koji se prenosio međugeneracijskim pu­ tem. Nove su djevojke trebale vodiče koji bi im pomogli u snalaženju kroz zamršen (poderan svijet i učinili od njih suvremene žen^. Između ostalog, zahtijevala se i bolja informiran ost o feminističkoTrTpokretu^coji je u ovom razdoblju postajao sve popularniji i zastupljeniji, a bilježio je i prve veće rezultate na političkom po­ lju. Napokon, zahvaljujući dugotrajnom procesu ^razo v n e refoi^e i obveznog školovanja počeo je davati vidljive rezultate te je, nova generacija građanskih žena bila obrazovanija ili barem pismenija od generacije svojih baka, što je ženskom ti­ sku otvaralo nov^n-pišn^ m ^ ^ n r ^ r i S druge stranoT^ t r o šagkajdrujtvo^koje se razvijalo logikom kapitalističke ekonomije, prepoznalo je u ženama novu proizvo­ đačku, alm j potrošačku snagu\Žene~su vodile nabavku za kućanstvo, brinule se o prehrani, oJaafcLnam k š a a ju doma i bile su više nego muškarci zainteresirane za kupovinu preparata koji će im omogućiti atraktivniji izgled i stoga su predstavljale novo i zanimljivo trž ište^ ap ita l, političke formacije, religije i feministički pokret natjecali su u utjecaju na žensku populađju^pokušavajući im nametnuti vlastite 127 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI kriterije, ideje i rodne obrasce. Mediji, posebice 6sak^ postaju njihov prostor za plasiranje poruka i stoga se pokreću brojni listovi namijenjeni ženama, šaroliki u pristupu, koncepciji, izgledu i sadržajima koji su nudili. Jugoslavenska žena izlazila je jednom mjesečno u Zagrebu od 1917. godine pod nazivom Ženski-uiijet. da bi već 1. studenog 1918. godine prom ijenila ime uJ ugoslavenska žena, što očito govori o snažnoj potpori koju je list davanSjjpdinjrnjn) Nje­ gov naslov ga vrlo dobro opisuje. To je lisr linitam rirlrp jngnJav^nclfg-nrijgiM-arijp, koji je namijenjen ženama i bavi se „ženskim" problemima i pitanjima. Urednica je bila_7nfka nam prr0V;r) poznata književnica i pripadnica ženskog pokreta u Jugoslaviji. Inrpl^lft'ialka, prtrlrijfflnm Slnv^gka, udata za-socijaldemokrata Jurja, Demetrovića. H rvata jugoslavenske orijentacije i liberalnog svjetonazora, ona na neki način čini dušu ovog časopisa. Autorica je brojnih članaka, a s ostalim tek­ stovima ulazi u polemike, često objavljujući komentare na kraju vijesti ili članaka. Uz nju, u listu objavljuju i druge istaknute pripadnice tadašnje ženske scene kao Ženka Frangeš,329 Adela M ilčinović,330 M ileva M ilojević. M inka Govekarjeva,331 ali i brojni intelektualci. A utori su svih nacionalnosti iz raznih dijelova Jugoslavije i to se s ponosom ističe. Tekstovi su većinom esejistički, krijiže^iinli angažirane diskusije o glavnim ženskim političkim problemima, a nakon svakog teksta objav­ ljena je pjesma, često rodoljubnog karaktera. Jugoslavenska orijentacija potertana je korištenjem dva pisma fćirilice i latinice) i tri jezika (hrvatskim, <rp<lrim i slo­ venskim) poštujući pritom odabir autora. Časopis izlazi jednom mjesečno i ima oko 50 stranica s time da je zadnjih desetak rubrika pod nazivom „Rad Jugosla­ venskih žena" kasnije preimenovana u ..Listale! U njoj se objavljuju vijesti o radu jugoslavenskih udruga ili pojedinki te pisma čitatelja i čitateljica iz raznih dijelova Jugoslavije. Ovaj dio daje posebnu vrijednost časopisu jer otvara jcpmpnikaciiu s realnošću, zbiljom i životnosti. D ok su glavni članci većinom idealističkhjnisaoni, filozofski, pisma govore o realnom životu, o l^orbi za preživljavanje, (^činovničkim 329 Ženka Frangeš bila je hrvatska kulturna djelatnica koja je djelovala na prijelazu iz 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Poseban interes iskazivala je za pitanja ženskog položaja u društvu, kao i očuvanja narodne kulture. 330 Adek Milčinović (1979.-1968.) bila je poznata hrvatska knjižvenica moderne. Sura­ đivala je sa brojnim časopisima {Domaće ognjište, Nova Evropa, Politika itd.) 331 Minka Govekar Vasič (1874.-1950.) slovenska učiteljica, novinarka, književnica i istaknuta predstavnica slovenskog ženskog pokreta. Ona je jedna od osnivačica Slo­ venskog splošnog ženskog društva te je aktivno sudjelovala u radu Narodnog ženskog saveta Srba, Hrvata i Slovenaca. Pisala je za brojne slovenske časopise {Slovenka, Žen­ ski svet, Edinost, Slovenski narod itd.) 128 �___________________________ _______________________ __________ Ženski časopisi ženamjL koje »krpajukraj s krajem", o gorljivim Jugoslavenkama u ironičnoj, neza­ interesiranoj sredini. Tako urednica lista piše: Ona utopistička Jugoslavija, kojoj su se izrugivali naši neprijatelji, a za koju su patili i umirali toliko naši narodni mučenici, postala je zbiljom [...] Radujmo se, sestre! [...] sada (je) vrijeme za slogu, najiskreniju najjaču na­ cionalnu slogu, bez jednog tračka separatizma. Svi Srbi, Hrvati, Slovenci moramo biti danas svjesni Jugoslaveni [...] Neka već zašute [...] izlišna mu­ drovanja o republici.332 Jugoslavenski orijentirana učiteljica iz Zagorja žali se na svoju okolinu: Svi su Republikanci, ali to ih nije naučio siromah Radić. Oni su zavoljeli republiku u Americi, a za vrijeme rata u Rusiji. Agitatora, koliko ja znam nije bilo. Oni drže da je republika za narod, a kraljevina za - gospodu [...] Nisu ni protiv ni za kralja Petra, ali ne zamjeraju mu srpstvo nego to što je kralj. Moralo se ići u narod davno prije!3 33 Slično raspoloženje opisuje čitateljicaJZ-Turopolja gorko raspravljajući sa svojim zemljacima koji proklinju Srbe. O na im s prozora viče: „Ljudi, budite pametni, ne dajte se varati! Srbi su naša braća[...] Nu oni se srde na me i vele da im je ‘vrag brat!’"334 Učiteljica koja piše iz Srijema sasvim je drugačijeg raspoloženja. U tre­ nutku kada je narod oduševljeno na nogama zbog novih političkih događaja, ona je zabrinuta zbog svog izuzetno teškog položaja na selu i zaključuje: „Sloboda?[...] Ujedinjenje?[...] ja, ja i ja lično htjela bih Oslobođenje!**3 Stoga se može zaključiti 35 daje glavni pravac jugoslavenstvo, ali politika časopisa je uređivački, politički, kul­ turni i feministički liberalizam te otvorenost prema diskusiji, svim vrstama tema i stavova. Nema tabua, ne bježi se od stvarnosti, otvoreno se raspravlja o ženskoj seksualnosti, moralnosti, nevjenčanim majkama, antisemitizmu, alkoholizmu, a tekstovi koji opisuju sudbinu pojedinih žena vrlo su intimni i bez zadrške. Ciljana publika su intelektualke, a one su i prezentirane kao idealna nova žena za novo doba: obrazovana, osviještena^jugoslavenski orijentirana žena koja se akti­ vira za svoj narod, organizira u ženske udruge i promišlja o svom položaju u druš­ tvu. Majčinstvo, obitelj i dalje izrazito visoko kotiraju u tekstovima, ali obrazovana žena ne može stati na tome. Budući da nije objavljivao reklame, list se od samog početka list borio s financij­ skim problemima, te je polovicom 1920. godine prestao izlaziti. 332 333 334 335 Zofka Kveder, „U \to\o\u,Jugoslavenska žena, 1919.: 1-4. „Naša pisma“ Jugoslavenska žena, 1919.: 43-48. „Naša pisma",Jugoslavenska žena, 1919.: 167. „Naša pismau,Jugoslavenska žena, 1919.: 46. 129 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI Ženska misao - list za prosvjetu, socijalni rad i organizaciju bio je organ H r­ vatske karoličke ženske sveze.336 Imao je petnaestak stranica i izlazio u Zagrebu, jedanput mjesečno, od kraja 1919. do polovice 1921. godine, pod uredništvom Zore Vasić. To nije bio prvi katolički ženski časopis. Prethodio mu je lis tZ a vjeru i koji je izlazio od 1908. do 1919. godine, a uređivala ga Marijina kongregacija učiteljica iz Zagreba.337 No, dok je list Z a vjeru i dom upozoravao mlade djevoj­ ke da ne gledaju kino-predstave, a o ženskom pravu glasa izjavljivao jednostavno: „Čemu si navaljivati na ramena posao, koji nije za nas, nego za muževe naše",338 Ženska misao pokazala se otvorenom prema određenim segmentima modernog društva i aktivno se zalagala za pravo glasa. Časopis nastaje kao svojevrsna reakcija na novo doba i promjene koje ono do­ nosi u društvu i položaju žena. Rat, liberalizam, racionalizam, sekularizam i pro­ boj znanosti uzdrmali su položaj i značaj religije, a samim tim i Katoličke crkve. Crkva se suočila s izazovom prilagođavanja novom svijetu i poretku. Ženskajnisao pokušavala je promovirati ideje m odernog društva među vlastitim katoličkim či­ tateljima. U tom cilju oni zauzimaju pomirljive stavove prema određenim smjer­ nicama modernizma te želeJato lički orijentiranu ženu učiniri šro . uvrerneftijom, s a da pritom ne izgubi iz vida vjerske principe i temelje katoličke nauke. O ni dakle žele „[...] stvoriti tip kršćanske organizovane žene koja će prem a starim i vječnim načelima na posve moderan i suvremen način sagraditi svoje životno naziranje i djelovanje."339 Žemk*-misao svjesna je pluraliteta ženskih identiteta, govori o problemima zaposlenih žena - učiteljica, radnica, sluškinja, domaćica, dokonih žena - dama, majki i supruga i djevica te nudi prevladavanje tog diverziteta, kako između muš­ karaca i žena, tako i među ženama u kršćanskoj egalitarnosti: duša nema spol ni klasu. 336 Hrvatska katolička ženska sveza osnovana je 31. svibnja 1918. godine sa svrhom okupljanja svih katoličkih ženskih društva u Hrvatskoj i osnivanja ženskih prosvjet­ nih društava diljem Hrvatske. Bila je pod direktnim nadzorom hrvatskog katoličkog episkopata i predstavljala paralelnu organizaciju muškom Hrvatskom katoličkim narodnom savezu. Više o HKŽS vidi u „Hrvatska katolička ženska sveza i njezine organizacije", Ženska misao, 20. travnja 1920., br. 4: 59-64; Anić, Više od zadanoga. Žene u Crkvi u Hrvatskoj u 20. stoljeću, 438. 337 O razvoju časopisa Za vjeru i dom vidi: M. Stankovič, „Naš dragi Jubilarac", Za vjeru i dom, rujan 1944., br. 7: 1-4. 338 „Naš ženski svijet", Za vjeru i dom, 1917, br. 10-12. 339 Dr. Božena Deželić, „Ciljevi katoličkih ženskih organizacija", Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10:93-96. 130 �Ženski časopisi Ženska misao zauzima prihvatljiv stav prema novoj državi. Nema doduše odu­ ševljenog jugoslavenstva, kao u Jugoslavenskoj ženi, ali se nastoji prilagoditi novom političkom okviru. Povremeno koristi jugoslavenske nacionalne simhole u argu­ mentaciji vlastitih teza i želja je da se afirmira kao list koji se zanima za probleme katolika u cijeloj Jugoslaviji. Dotiče probleme katolkinja u Bosni, Srbiji^Sloveniji i čitavo) H rvatskoi te onda dodaje univerzalnu komponentu kršćanstva u kojem prelazi granice jedne države te koristi univerzalne kršćanske simbole. Tako se već u prvom broju isprepleću motivi kosovske djevojke, sestre vojvode Momčila i KraljevićajMarka s Djevicom Marijom ili „Tovankom ođ Arka* (Ivanom O rkanskom).340 Pred kraj godine izlazi trobroj u kojem se naglašavaju financijski problemi lista, da bi tijekom 1921. godine izašla još dva dvobroja nakon čega se list ugasio. Četiri godine kasnije ponovo će se pokrenuti stari katolički list Za vieru i dom, ali će on obnoviti i izrazite anrimodernističke tendencije. Slovenka -g la silo slovenskogženstva bio je novi časopis staroga imena. Prva Slo­ venka izlazila je na prijelazu s ro lje r^ j i T rcr^, A < ljn h lja n d ro m v erzijo m b 1919j ; dine povezivalaiiijc-ista uredni h ’ Tv^pka Kl^mrnčir An^ič No, dok je(tršćansk« j) Slovenka bio kulturni list s feminističkom notom, ljubljanskaMovenka je glasilo Slovenske ženske zveze,341 list namijenjen kršćanski orijentiranim ženama. Bal kao i_Z&tsktr m is*o, Slovenka je predstavljala n»akrijn kršrancfva na libera­ lizaciju d m šrva nakon rata. U posljednjem broju ovog lista Ivica Neznan342 ističe kako se nakon ujedinjenja opazilo da ,,slobodoumnici“ žele osnovati državu na li­ beralnim temeljima koji je Crkvi stran. Pri tome su mobilizirali sve segmente druš­ tva, pa i žene u mjeri koja do tada nije bila zabilježena. Stoga se borba nije vodila samo na političkom polju, već i kroz kulturna društva. Jugoslavenska demokratska stranka imala je utjecaj među sokolicama, klerikalci medu otlicama^a čak je i Soci­ jaldemokratska stranka organizirala prosvjetnu organizaciju ^Svoboda". U ovom boju, zaključuje a u t o r f z e m p j j e postala bitna i to kao „^gitatorska sil^T i potencijalna glasačica.343 .. ^ , 4 U 6 ^ 340 Dr. B, Ženi mog naroda, Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 1-4; Srpkinja, „Nove dužnosti katoličkih žena“, Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 5-6. 341 Slovenska ženska sveza nastala je na inicijativu Slovenske kršćanske socijalne sveze 14. ožujka 1918. godine. Cilj je bio organizirati slovenske žene u kulturni rad po kršćan­ skim načelima, boriti se za politička, građanska i socijalna prava žena, za osiguranje radnica, službenica i majki. {Slovenka, 15. travnja 1919, br. 3-4:49-51) 342 Ivica Neznan je vrlo čest autor u ovom listu. Vjerojatno se radi o pseudonimu, a moja pretpostavka je da iza njega stoji urednica lista - Ivanka Klemenčič Anžič. 343 Ivica Neznan, „Orliće", Slovenka, 15. prosinca 1919, br. 7-12: 162. 131 �NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI Koncepcijski ‘ 'S lo ven k^ bila negdje ^ O na je, kao i Ženska misao, organ katoliekog-žeiLskQg_pokreta te nastoji izgradi­ ti mogt između tradicionalnog i suvremenog ženstva. ali je ij inrerpreradiU deie nešto slobodoumnija - znatno više prostora posvećuje nacionalnoj (slovenskoj) problematici. Iako u jednom od prvih brojeva ističe da ima ambiciju odgovoriti na razne potrebe suvremenog društva, ona sej=<*paqra » d -d r^ a č n jih -žrpclrib časopisa kao hdadchen-Zeitunfc koji su prema njihovom mišljenju svaštarili pišući malo o k u h in ji malo o (^dgoiiuroaloj) £rtu) Za novu ženu predlaže nov tij> časopisa koji ce poticati temeljitu naobrazbu žena, bratiti potrebe zaposlenih žena] i boriti se za i njihovo sustavnolobjazova^b i primjeren ^ plaču, raditi na odgoju dobrih majki, / poticati žene na socijalan rad] boriti se za ulazak žena u političko polje i to na teme- i Iju ženskog pacifizma i potrebe da sudjeluje u školskom, ekonomskom i socijalnom zakonodavstvu te se boriti protiv predrasuda koje priječe slobodan razvoj žena.3443 5 4 Cilj ovog lista je izgraditi samosvjesnu, obrazovanu, ponosnu i snažnu ženu, koja će preuzet novu ulogu u društvu, izgraditi most između majčinstva i zaposlene žene, očuvati razlike između pojma ženskosti i muškosti i isticati žensko pravo glasa. '■'"'Značajnu ulogu u listu ima nacionalno pitanje, pri čemu se Slovenka prvenstve­ no usmjerila na teritorijalne probleme L-nji tu m nrj|j <\lr>vpnijn Zbog svoje sloven­ ske nacionalne orijentacije Slovenka je došla u sukob s luaasljivemknm žennm koja joj prjgovara da zanemaruje jugoslavensku ideju, na što joj Slovenka odgovara da jesžvaka dobra Slovenka - dobra Tugoslavenka. te da u Sloveniji nema separatizma k ao u R rv atskoj^45 Krajem 1919. godine izlazi zadnji broj Slovenke. Nova, treća Slovenka počet će izlaziti 1923. godine, ali pod novim uredništvom i s novim porukama. Tijekom prvih mjeseci 1928^ godine Zagreb je svjedočio neobičnom projektu. Dvojica poduzetnika, braća A dolf i Franjo Rautenstrauch, odlučili su pokrenuti politički list za žene: 1 EvajJzenski politički časopis. Sama ideja ne bi bila ni po čemu posebna, da urednici i ujedno anrnp gnmvn <fvib rlanalca niču Kili mnSlrarri Eva je izlazila vrlo kratko vrijeme (od 5. siječnja do 8. travnja 1928. godine) s učesta­ lošću od dva tjedna i cijenom, od 2,5 dinara što je bio znatan iznos budući da je imala samo 4jtra n ic e i obilovala propagandnim porukam a! Svojim formatom i grafičkim rješenjima trudila se im itirati informativne dnevnike rog ra^rlnhlja, ima­ la je informativni dio, rubrike koje govore o raznim aspektima ženske problema­ tike, zabavnu pripovijetku, a na predzadnjoj ili zadnjoj stranici obavezna je bila rubrika:“Kazalište, kino, umjetnost i šport" u kojoj se objavljuju gradske kulturne 344 „Za dr. Krekom!", Slovenka, 15. veljače 1919, br. 2:43-44. 345 „Naravno prašanje in ženska", Slovenka, 15. lipnja 1919, br. 5-6: 118-119. 132 �Ženski časopisi vijesti. No, koncepdjiumk^bila j a r a s t r a n a listai>ud ući_da se rubrike nasu miče po­ javljuju i gase. Prema riječima urednika, Eva je nastala kao reakcija na novo doba i nove po­ trebe suvremene žene. „Moderne žene“, zaključuju urednici, „nisu više zadovoljne svojom tradicionalnom ulogom, one su postale buntovne i traže slobodu, a ono što se nekad smatralo nepristojnim danas postaje prihvatljivo, dapače lijepo".3 46 No, u svom pokušaju da, kao moderni muškarci, novim listom izađu u susret modernoj, novoj ženi, urednici su u biti osvjedočili kaotičnost shvaćanja i nesnalažljivost tadašnjeg muškarca u pluralitetu ženskih identiteta i brojnim promjenama koje su se događale u životima žena. Adolf i Franjo Rautenstrauch nastupaju kao autoriteti koji će povesti moderne žene prema njihovoj pobjedi, odnosno stjecanju političkih prava. Pri tome je očita njihova percepcija (žena kao drugotnos^l i obra­ ćaju joj se kao jedinstvenoj, nedjeljivoj grupaciji čije su eventualne razlike nebitne u odnosu na zajedništvo koje ih povezuje.3473Napokon, različiti ženski identiteti 8 4 samo su konstrukti različitih muškarčevih potreba. Tako se objavljuje predava­ nje Yladjmita-Dvornikoviča da postoji više tipova muškaraca pa se prema tome oformilo nekoliko vrsra žena. Za kriminalca postoji prostitutka, a za duhovno produbljenog muškarca - madona, te se zaključuje: „[...] po današnjem načinu života i psihičkim osobinama postao je muškarac formativan, on je izgrađivač, a žena je materija, ona je samo sredstvo, koje vodi do realizacije muškarčeve težnje!* 348 Žene su stoga kao neka vojna formacija obavezni pretplatnici njihovog lista i naglašava se da je „njena sveta dužnost prema svom spolu da se pretplati, a u tjednu jedanputa naći će svako toliko vremena, da naš skromni tjednik pročita. Kako pak imade dosta siromašnih žena [...] to bi trebala svaka imućnija žena, da pretplati također po jednu siromašnu ženu!*349 Alternativni stavovi s gnušanjem se odbacuju te - kada je jedna čitateljica napisala da se žena može realizirati samo u braku uredništvo joj odgovara da neće objaviti njezin prilog jer ,,[...]držimo da biste se postidjeli vašeg uvjerenja. Razmišljajte!"350 Na stranicama novog časopisa uskoro počinje izbijati na površinu urednička fascinacija tamnom stranom ženstva, odnosno žene kao iyiisterioznog)(prijetećeg^ Keistraženđg društvenog fenomena drugotnosti. U Evi se pojavljuju članci koji obrađujtrtćm e zatvorenica, atentatorica, ubojica, djecoubojica, samoubojica, žena 346 Dr. Brodman, „Etos naših dana", Eva, 15. siječnja 1928., br.l: 1 347 „Prvi koraci u borbi", Eva, 12. siječnja 1928., br. 2: 2-3: „Iz uredništva", Eva, 12. si­ ječnja 1928., br. 2:3. 348 Vladimir Dvorniković: „Žensko pitanje i kriminal", Eva, 5. ožujka 1928., br. 7-8: 3. 349 „Iz uredništva", Eva, 12. siječnja 1928., br. 2: 3. 350 „Iz uredništva", Eva, 19. siječnja 1928., br. 3: 2 132 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI koje podmeću muškarcima tuđu djecu, žrtava muškarčeve pohote i pj-gstitutki.35 1 Žene su dakle histerične spodohe koje u ime propale ljubavi oduzimaju život sebi 1 svojoj djeci te ih se nastoji poučiti da je majčinska ljubav iznad seksualne.352 U objavljenim zabavnim p ripovijetkama glavni su akteri većinom muškarci, a žene se eventualno pojavljuju kao zavodnice, kokete koje ih mame na krivi put. Uz to, urednici pokazuju pgrpnno nesnalaženje n događajima na Hnm-aroj-fensknj srrni, koja se gotovo ni ne spominje, dok su se naširoko raspisali o(z<£nskom pokret$ru_ Poljskoj ili Finskoj.353 Ovakve novine uskoro su izazvale revolt među zagrebačkim gospođama koje organiziraju sastanak u Ženskoj realnoj gimnaziji gdje odlučuju preuzeti Evu, ali i izabrati novo uredništvo, dodati broj stranica, smanjiti cijenu, promijeniti ime i dati listu novi smjer: obrana žene i priprema za sudjelovanje u političkom životu.354 Ubrzo nakon toga list se gasi, a novi se ipak ne uspijeva p o ­ krenuti. Iako ova neobična epizoda nije ostavila većeg traga na ženski pokret u H rvat­ skoj i uskoro pada u zaborav kako tadašnjih protagonistica, tako i suvremenih povjesničara-kaotične stranice F.ve ostaju svjedokom straha i nesnalaženja tadašnjeg muškarca^Tnovimjrodnim konceptima^ Promjene kroz koje su prolazile žene bile su evidentne. O ne su se očitovale u kraćim frizurama, kraćim suknjama, d ruga­ čijim ciljevima i obavezama koje su stavljane pred suvremenu ženu, no što je to značilo za muške rodne identitete? Ukoliko su urednici Eve, koji su se u početku deklarirali kao načelni pobornici moderne žene, uskoro pokazali tragove straha i m izoginije, kako su se s novim rodnim konceptima nosili oni koji su od početka prema suvremenim trendovima iskazivali rezervu? Naša žena - tjednik za ženski svijet izlazio je u Zagrebu u razdoblju od 1935. do 1938. godine, jednom tjedno. U prvoj godini izlaženja imao je 8 stranica i koštao 2 dinara. Glavna urednica je Zdenka Smrekar,355 a njezina uloga pomalo podsjeća na utjecaj Zofke Kveder Demetrović u Jugoslavenskoj ženi. Naime, časopis odiše 351 „Čuvajte se muškarci! (Žena atentator)“, Eva, 19. siječnja 1928, br. 3: 1; „Ženska kazniona“, Eva, 19. siječnja 1928, br. 3: 3; „Žena kao zločinac", Eva, 30. siječnja 1928, br. 4: 3: „Osobna sreća i materinstvo", Eva, 13. veljače 1928, br. 6: 1-2; „Žensko pita­ nje i kriminal", Eva, 5. ožujka 1928, br. 7-8: 3 352 „Osobna sreća i materinstvo", Eva, 13. veljače 1928. br. 6: 1-2. 353 „Žensko pitanje u Poljskoj", Eva, 30. siječnja 1928., br. 4: 2, Eva, 6. veljače 1928., br. 5: 2; Eva, 13. veljače 1928., br. 6: 2; „Ženski pokret u Finskoj", Eva, 13. veljače 1928, br. 6: 1; Eva, 5. ožujka, br. 7-8: 2. 354 „Poziv na konferenciju i Reorganizacija našeg lista", Eva, 5. ožujka 1928., br. 7-8: 1; „Iz uredništva", Eva, 8. travnja 1928, br. 9-10-11-12: 2-3. 355 Zdenka Smrekar (1884.) bila je hrvatska spisateljica, a posvetila se najviše dječjoj književnosti. Pokazivala je interes i aktivistički pristup za politička, socijalna i „ženska 134 �Ženski časopisi stavovima, zadanim ciljevima i sustavom vrijednosti svoje urednice. Pri tome je ona znatno čvršće ruke i ne dopušta polemike, članke koji ne promiču poželjne stavove_ili potkopavaju samu koncepciju lista, jjrednička politikj i tekstovi koji se objavljuju su puno višA-discipliniranij, obavezno na pravoj liniji. Uz Zdenku Smrekar u tjedniku objavljuju i druge istaknute predstavnice hrvatske ženske scene kao npr. Milka Pogačić ili Tagoda Truhelka, ali nalazimo i tekstove običnih čitateljica, često učiteljica iz „različitih dijelova H r v a r s k e To su većinom kratke polemike. svjgdpranstva o vlastitom životu ili sudbinama svojih poznanika, bračni savjeti. icg ili pjesme, medu kojima treba posebno istaknuti radove seljanke dare Matočggf56 Na taj način ženama se daje prostor za izražavanje i kreaciju te uspostavlja živa komunikacija s čitateljstvom. Nafo žena želi biti edukativna, prosvjetiteljska i praktična. Dotiče se svih druš­ tvenih temalcoje smatra relevantnima, kako općih, tako i ženskih. Obavještava o ekonomskoj situaciji na selu, nudi polemike o anarhizmu i komunizmu, te objav­ ljuje članke o ženskom pokretu i radu ženskih udruga. Uz to objavljuju se savjeti o braku, odgoju, lijepom ponašanju i njeguju poželjne ženske osobine: dobrota i plemenitost, religioznost, prijateljstvo, ljubav, rodoljublje, ponos i smjernost, su­ ćut i spremnost na suradnju.3 List se prije svega obraća domaćicama iz građanskih 357 6 5 obitelji, £jyremeno[ ženrkoju se potiče na zauzimanje aktivpe uloge u društvu, korištenje s u v r e m e n i h I r n ć a n d r i h i|parara i n p o r r e L o m ulja umjesto masti U pripre­ manju jela.358 Prepoznaje se diverzitet ženskih potreba i identiteta, ali se ove razlike želi prebroditi. List nastoji izgraditi mostove između zaposlenih žena i domaćica. ( građanki i seljanki. Pri tome se velitapažnja posvećuićralu i seljanki kao čuvarici izvorišne narodne kulture i snagejfeelo nije sve ali je glavno: selo nije vrhunac, ali je osnov[...] D uh grada ne'smije dakle biti izvan linije sela, nego u nastavku njenom[...] A naše je selo moćno, originalno, svoje i stvaralačko."359 Selo je čuvar narodne tradicije, izvorište nacije!^) 356 357 358 359 pitanja? Svoju aktivnost nastavila je i nakon 1941. godine, dok 1943. godine nije pala u nemilost ustaškog režima. Mara Matočec (1886.-1967.) bila je pučka spisateljica i aktivna pobornica_H(R)SS-a. U svojim politički angažiranim literarnim i dramaturškim radovima propagirala je ideologiju H(R)SS-a, a nakon atentata u Narodnoj skupštini aktivno se angažirala u stranačkim aktivnostima, osobito u radu Seljačke sloge. Više vidi: Kolar, Mara Matoćec. Ljuba Šikić," Koja ženska vrlina ima najveću vrijednost", Naša žena, 23. veljače 1935., br. 5: 4. „Uvodna riječ", Naša žena, 20. siječnja 1935., br. 1: 2. „Naše selo", Naša žena, 2. veljače 1935., br. 2:4. 135 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI [...] I bilo je vremena, te knezovi zaboravile, da je osnov života domovine tLŽuljavo) seljačkoj ruci i priprostom seljačkom srcu. Duša im se onda poče okretati k tuđem svijetu, oni poiskaše sreću u drugoj misli i drugom jeziku. A n a r o d n a m is a o hrvatska ostala je da živi bez knezova, svojim životom, u onom seljačkomsrcu i na tihome seljačkom domu.360 Pažnja i briga za selo ne proizlazi iz činjenice da se časopis obraća seoskoj ženi, već naprotiv, o n ^nastoji uvjeriti građanku u vrijednost i važnost seoske kulture^ ruralnog pučanstva za održanje vitalnosti naroda. Selo-se percipira kao temelj hrvatskog naroda, a građanke se potiču da prihvate i njeguju te temeljne narodne vrijednosti. Najmanje simpatija pokazuju prema visoko obrazovanim ženama. Studentice se optužuje za nemoral,3 1 a Udrugu univerzitetski obrazovanih žena za elitizam i ne6 funkcionalnost.362 Žene ipak ujedinjuje potreba i obaveza da svojim djelovanjem primarno pomažu razvitku hrvatskog naroda. Zaposlena žena, seljanka, radnica činit će to radom, vršeći osnovne ženske dužnosti i njegujući narodnu kulturu i baštinu. lasa žena službeno nije bila organ HSS-a, ali nesumnjivo da je podržavala i promovirala ideologiju te stranke. Tijekom 1936. godine objavljivala je feljton o seljačkom pokretu363 te se u više navrata obraćala čelnicima HSS-a tražeći njihovu podršku i potvrdu. Tako je objavila brzojav V. Mačeka u kojem on daje punu p o ­ dršku: „Gospođi dr. Zdenki Smrekar, urednici ‘Naše žene’ Zagreb: Pratim pisanje ‘Naše žene’ pa mogu taj list obzirom na njegov nacionalni i kulturni sadržaj hrvat­ , skih građanskih krugova najtoplije preporučiti!*364 U prvoj godini izlaženja tjednik je rijetko objavljivao slike i ilustracije, ali ipak je pronašao prostora za fotografiju Stjepana Radića i Vlatka Mačeka. Uz to. Naša ž ena j>očinje izlaziti n politički p o ­ voljnom trenutku za strankiKJcada HSS prerasta u pokrefr i kada mu je za daljnji ra­ zvoj potrebna podrška žena. Naime, drugu polovicu tridesetih g odina obilježavaju masovn£-manifestacije stranke prilikom kojih im je bilo važno naglasiti da stranku podržavaju svi slojevi dm črv^ cr^rj jjnladi. i muški i ženski.365 360 „Hrvatski seljak", Naša žena, 29. lipnja 1935., br. 23: 1. 361 „Žena i njega tijela", Naša žena, 27. srpnja 1935., br. 27: 1-2. 362 „Udruženje sveučilištarki", Naša žena, 27. travnja 1935., br.14: 6; „Suvišno napreza­ nje", Naša žena,16. studenog 1935., br. 43: 6-7. 363 „Hrvatski seljački pokret", Naša žena, 11. siječnja 1936., br. 2: 3-4; Naša žena, 18. siječnja 1936. br. 3: 3; Naša žena, 26. sijačanj 1936. br. 4: 3-4, Naša žena, 1. veljače 1936., br. 5: 3-4; Naša žena, 8. veljače 1936., br. 6: 4-5; Naša žena, 22. veljače 1936., br. 8: 3-4. 364 „Doktor Vladko Maček „Našoj ženi"", Naša žena, 6. srpnja 1935., br. 24: 1. 365 Leček, „ Do sada se samo polovica hrvatskog naroda b o r i l a 93-130. 136 �li Ženski časopisi Časopis je u drugoj godini povećao broj stranica, još je izrazitije naglasio svoju poveznicu uz HSS, pofeo objavljivatfreklame. Posljednje godine izlaženja Zdenka Smrekar se povlači zbog bolesti nakon čega se Naša žena restrukturirala u popular­ ni .tip časopisa koji obiluje foto-materijalom i znatno više prostora posvećuje modi, majetestvu i zabavi. Krajem 1938. godine prestaje izlaziti. Zanimljivo je da su svi navedeni časopisi izlazili vrlo kratko vrijeme. Inzistiranje na strogom konceptu, izbjegavanje reklama, pejorativnosti, fotografija i sentimen­ talnosti te fokusiranje na ozbiljne rasprave o braku, moralu i političkim pravima očjflLnjsu bili recept za stjecanje simpatija šireg čitateliskog kruga. Put do publi­ ke pronašli su tek časopisi koji su se oslonili na tržišnu logiku i prigrlili blagodati -masovnejsilture. Otprilike u isto vrijeme, 1925. godine, pokrenuta su dva ženska časopisa koja sii-ahilježila sljedeća dva desetljera_jugr><;lavpn<lfp povijan venskog ti­ ska: zagrebački 'Ženski list i beogradska Ž ena i svet. Nakon prvotnog osluškivanja potreba tržišta za ova dva lista nije bi|o^sporno tko će im biti ciljana gghlika. Ž&pki list je uskoro dobio .nastavak naziva: za modth-zabavu i kura mrvo, a Žena i svet se obratila ženi kao stšzeru doma. stožeru porodice i stožer u društva.366 Časopisi su se oslanjali na tradicionalne ženske teme kao što su moda, brak, moral, kućanstvo i djeca, ali ih obraduju na zabavan i dinamičan način, nudeći kratke crtice, odlom­ k e ! ? suvremenih knjiga, pokrećući ankete i sveskupa prateći obilnim slikovnim materijalom. O ba su lista pretendirala pr>knn(rj<»lr>kppnf> jn g rtcl^ n sko tržišteJ ali su pritom imala ograničene uspjehe. Početni polet Žensko? lista zaustavila je ekonomska kri7a a ^ fm is v e t)p o s \\s t 2 z je i ranije zbog barij era pisrri^. Prvotna l ideja da izlazi na oba pisma pokazala se ekonomski neisplativa zbog slabog odaziva pretplatnica iz Hrvatske.367 Usprkos visokoj cijeni, časopisi su se uspjeli nametnuti na tržištu, te su u najboljim godinama imali nakladu od otprilike 60.000 primje­ raka.368 Njihova popularnost privukla je suvremene istraživačice te je Ženu i svet obradila Svetlana Stefanović.369 Ženski list bio je tema disertacije Marine Vujnović koja ga je obradila u kontekstu suodnosa kulture, medija, ekonomije i politike,370 366 Stefanović, „Ženska štampa,: Žena i svet 1925-1942“, 413. 367 „Onima koji traže latinicu", Žena i svet, 15. travnja, 1925., br. 4: 11. 368 Vujnović, Forging the Bubikopf Nation. Journalism, Gender, and Modemity in Interivar Yugoslavia, 160-172. 369 Stefanović, „Ženska štampa: Žena i svet 1925-1942.“ 370 Vujnović, Forging the Bubikopf Nation. Journalism, Gender, and Modemity in Interwar Yugoslavia\ Vujnović, „The Emergance of Ženski list in the Context of Interwar Croatia and the Bubikopf Debate". 137 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI dok je Suzanu C oha zanimalo na koji je način Ženski list konstruirao i reprezenti­ rao ženski identitet.3 1 7 Uredništvo Ženskog lista preuzela je Marija JurićZagorkaJcoja je ovu funkciju vršila sve dal23SLgodine, kada pod konzervativnim pritiskom novih vlasnika daje ostavku i pokreće novi časopis Hrvatica, a Ženski list je pod novim uredništvom i s novom koncepcijom promijenio ime u HrvatskU ’enski list . Zagorka je listu dala . snažan osobni biljeg uspostavljajući brižan i direktan odnos s publikom , jevno či­ tajući i odgovarajući iu-fljiliQya_pisma. List je prilagodila potrebama obične žene, nastojeći da što praktičnije odgovara na njihove zahtjeve, ali je kroz njega prom o­ virala i poruke ženskog i nacionalnog pokreta. Prvi broj Žene i sveta bio i£_hesplatni dodatak , a u početku ga je uređivala Jelena Zrnić, supruga urednika Ilustrovanog lista. Pod njezinim ured­ ništvom list je bio izrazito rojalisrirki diristiekLi unitaristički. N a naslovnicama se vrlo često pojavljuju fotografije pripadnica kraljevske porodice Karađorđevića, a fotografije prate 0 nja i zabave jl.,,..... ..... .. _u— ...............p. _____ i srpskih obitelji. (Slika V -ll, V-12) G odine 1930. akcijsko društvo „Ilustracija** propada te Žena i svet mijenja vlasnike, ali i uredništvo. Pod novom urednicom JfemAiC&cu Slika V -12 „Nj. V. Kraljica Marija" (Ž en a i svet, 15. 3 .1 9 2 5 ., br. 3) 371 Coha, „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta**. 138 �Ženski časopisi Marijom Gregorić časopis postaje nešto ležerniji i više okrenut svakodnevnici i običnim ženama, dok je Jelena Zrnić pokrenula paralelni ženski časopis Ženski attl-u-kojem nastavlja svoju uredničku politiku.372 Sva tri časopisa predstavljaju se kao autoriteti i vodiči kroz moderan život gra­ đanskih žena. U njemu su tadašnje žene mogle pronaći slike modernih frizura, najnovije krojeve za razne vrste toalete, kozmetičke savjete kako ostati i postati lijepa, steći ili zadržati muža, dobiti savjet o ekonomičnom vođenju kućanstva, ali i informaciju o najnovjjiiruteh.nološkim izumima koji olakšavaju kućanske po­ slove. Saznale su da se (pioderna žena bavi sportom , vozi avion i obožava voziti auto. Ž ene će ovdje naučiti da svako dijete treba imati svoju sobu, da svaka žena mora imati budoar. da trebaju imati posebnu toaletu za jutro i popodne, za sport i večernji izlazak, dobit će savjete kako moderno i udobno namjestiti stan i kako se pripremiti za more. O čito je da „moderan život" lodnosi prije svega na pripadnice ^iše srednje klase,^coje su si uostalom i mogle priuštiti ove časopise, dok seoske žene još uvijek ostaju izvan kruga propagande. (Slike V-13, V-14) U centar ženske Slika V -13 „Rajka Lovrić, rođena G rudenić iz Bakra, Slika V -14 „Moderna žena voli istorisku frizuru!* supruga poznatog seoskog kapetana Luje (Ž en a i svet, 4. 1. 1925., br. 1) Lovrića, oduševljena je sportastica. “ {Ž en a i svet, 1925-, br. 7 ) 372 „Izjava naše urednice*1 Ženski svet, siječanj 1930, br. 1: 3. , 139 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI pažnje sve više dolazi dijete koje postaje predm et obožavanja, ali i brige, te žene dobivaju savjete za vođenje trudnoće, njegu i odgoj djeteta, a Žena i svet i Ženski svet objavljuje brojne fotografije djece iz srednje i više klase s kostim iranih zabava i dječjih predstava. (Slika V-15) Slika V -15 „U Sarajevu je vrlo razvijen društveni život. Čak i dečica imaju svoje mondenske zabave. Ove sličice su s kostim ira­ nog dečjeg bala. [D O N JE SLIKE] „rteffrnnšcg m i­ nistra vanjskih poslova priredila su vrlo uspelu domaću zabavu u vrlo lepom dekoru kuće G.dr. Ninčića. Gosti na skupu i desno - mali priređivača { Ž e n a i s v e t, 15. 4.1925.. br. 4) No, ilustrirani časopisi ne djeluju kao puki inform atori o suvremenim trendovima. Na njihovim stranicama otvara se diskusija o novoj ženskosti i muškosti koja dopušta izražavanje različitih stavova, a noviteti se isto­ vremeno kritiziraju s konzervativnih, feminističkih ili liberalnih gledišta. Smjer polemike kreiraju čitateljice i čitatelji sudjelujući u raznim anketa­ ma koje ispituju granice m odernog i starog društva. Uredništvo časopisa poziva svoje čitatelje da im kažu: „Što mislite o braku?"373, „Da li vam je žao da ste se udali? D a li biste se rado udali?374 Kako su žene raspoložene prema pravu glasa?"375 Čitatelji se na­ dalje pozivaju da kažu svoja mišljenja o „dobrim i rđavim" osobinama suvre­ menih djevojaka376 ili muškaraca,377 muškarce se poziva da izlože kakve im se djevojke sviđaju,378 a djevojke da opišu svog idealnog muškarca.379 Čest je slučaj da se ista pitanja pojavljuju u nekoliko 373 Anketa je povedena u Ž e n i i sve tu 1925. godine, a odgovori su pristizali do polovice 1926. godine. 374 Ž e n s k i lis t 1927 br. 10, str. 30. Ista pitanja postavljena su čitateljicama Ž e n e i s ve ta u lipnju 1930. godine. 375 Anketa je pokrenuta u Ž e n i i svetu u ožujku 1926. godine i Ž en sk o m listu u veljači 1927. godine. 376 „Jedna anketa: dobre i rđave osobine današnje mlade djevojke", Ž e n a i s v e t , 15. trav­ nja 1927., br. 4:13-14; „Anketa: naša mlada devojka", Ž e n a i sv e t , 15. svibnja 1927., br. 5: 10-11. 377 „Anketa ženskog lista", Ž e n s k i lis t , 1926., br. 2: 31 -32.. 378 Ž e n s k i list, 1927., br. 12, str. 25. 379 „Ideal moderne žene", Ž e n a i sv e t , lipanj, 1932., br. 6: 4; „Anketa 'Ženskog lista'", Ž e n s k i list, 1926., br. 2: 31-32. 140 �Modernost i ženski časopisi domaćih časopisa, a same ideje, kao i preliminarni odgovori nerijetko se preuzima­ ju iz francuskog, njemačkog ili američkog tiska.380 Na taj način kreira se globalna diskusija u kojoj domaće čiiaieljicej^itatelji_pdgovaraju ili reagiraju na probleme koji identificiraju neki udaljeni centri. Iako se time stvaraju temelji otvorene ra­ sprave i kritike suvremenih trendova, polemike i ankete u časopisima u konačnici pridonose generiranju modernog društva. Naime, iako se pojmovi „moderne dje­ vojke", „modernog muškarca", „tradicionalnih vrijednosti" nastoje problematizi­ rati, oni se istovremeno potvrđuju kao norma o kojoj se raspravlja. U društvu u kojem se moderni trendovi u realnom životu tek probijaju i osvajaju svoje prve simpatizere u uskom građanskom krugu, ženskim časopisima je neosporno što je „moderna djevojka", sporno je samo u kojoj mjeri je to pozitivno ili nije. 2. Modernost i ženski časopisi Promjene koje su zahvatile svijet nakon Prvog svjetskog rata zadirale su u sve pore društva. Političke karte, politički sustavi, način odijevanja ili način života popri­ mali su sasvim nove konture i čekali da ih se ponovno definira. Svijet se mijenjao, a časopisi su nastojali uhvatiti, objasniti, pa i usmjeriti navedene promjene. U tom kontekstu vodila se rasprava o tome što je, a što nije moderno, kako se ponaša i živi modema^ženaje kako se to odražava na suvremeno društvo i modernog muš­ k a rc a .k o d n ij)b ra ^ p o s u ju j> re d m e to m j^ s k u $ ij£ j^ ^ pažnju izazivala upravo e k s t r a v a g a n r n a , g la s n a , r a z u z d a n a pojava Inove ženskosti;. Imidž „nove Žene" koja je imala bufeikopf frizuru, k r a t k u c n k n ju - .r i g a r r r p n m r i i p o m a l o « -.!i je odudarao od tradicionalnih obrazaca daje upravo ona •< često simbolizirala radikalan rez novog društva. Svaki od navedenih časopisa propagiraoj e vlastitu ideju što predstavlja žena novog doba. Za Jugoslavensku ženu to je obrazovana i angažirana Tugoglavenka, za Ž ensku misao i Slovenku žena koja uspijeva uskladiti svoju moralnost i religioznost s potrebama i tempom suvremenog života, za Evu to je žena-bojovnica za ženska prava, za Našu ženu to je domaćica - stup obitelji, koja je stup nacije, a z^Ž em ki liji, Ženski svet iZ e n u ijv e t to je žena koja vodi kućanstvo po suvremenim standar­ dima, aktivna u javnom životu, a da pritom ne zapušta vlastiti izgled, kupuje kreme za njegu tijela i prati modne trendove. No, u svakom ovom konceptu nalazimo mnogo sličnosti. 380 Anketa: „O savršenoj ženi", (Žena i svet, 15. svibnja 1925., br.5: 10-11), preuzeta je od francuskog ženskog časopisa, kao i anketa: „Jedna anketa: dobre i rđave osobine današnje mlade djevojke", (Žena i svet, 15. travnja 1927., br. 4:13-14). I Ženski list i Žena i svet pitaju svoje čitateljice da li bi se udale i žale li što su u braku, ali u različitim navratima (Ženski list, veljača 1927, br. 10:30; Žena i svet lipanj 1930., br.6:14 ) 141 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI 2.1 Odbacimo staro! Tridesetih godina prošlog stoljeća austrijski filozof i povjesničar Egon Friedell za­ vršio je svoju opsežnu studiju-Q jgnlnimoj pnvijejiizaldjučkom da se zapadna kul­ tura nalazi pred novim, neispisanim početkom, Q „fazi inkubacije'*.381 Dotadašnji se svijet činio preživljenim, a novi je još bio nepoznatiuzbudljiv, otvarajući na­ glašen generacijski jaz nerazumijevanja između starih, kojima se činilo da se svijet raspada, i mladih, koji su vjerovali da se svijet ponovno gradi i da se stara iskustva u novom svijetu više ne mogu prim ijeniti.3823Procjep među generacijama nije se 4 8 zaustavljao na načinu života i vrijednosnom sustavu, već je sezao duboko u pitanja identiteta kreirajući novediskurse ženskosti i muškosti. rvfinii-'injp npvjh ripr>v^ zahtijevalo je artikulaciju karakteristika i performansi koje ih određuje, ali i im eno­ vanje ideja od kojih su se željeli odmaknuti. Proučavani časopisi bili su više-manje suglasni u određivanju karakteristika za koje nisu željeli da se veže uz pojam ženskosti: dokonost, besposlenost, bespomoć­ nost i sentimentalnost. „Žene budoara, čiji se kućni život ionako kreće samo na kratkom razmaku od ležaja do toaletnog stolića, te čiji se društveni rad ograničuje na pokazivanje toaleta, čajanke, plesove i flirt, ta će žena ostati zauvijek ista i ta može da ima u najboljem slučaju značenje samo u očima trgovca haljina i dragu­ ljara", naglašaya^utor u Evi.m Upravo tu „ženu budoara" osuđuju sve proučavane novine. Za jugoslavensku ien h ona je neaktivna žena, za Žensku m isa\ subverzivan ženski element jer ne pokazuje interes za žensko pravo glasaTiTža^fafa ie m i koja se dosta posvetila kultu domaćice - dokone dame su odgovorne za krivu per­ cepciju uloge domaćica. To je relikt, stara žena koja se treba odbaciti! „Žena neka nastupa u javnosti i sudjeluje u javnoj koristi, ta žena koju je do sada vodio muž kao što majka vodi dijete [...] žena čija zona nije prelazila domaće ognjište i koja je bila dražesna i zavodnička u svojoj nedosljednosti, nesamostalnosti i duševnoj površnosti", pozivala je Slovenka. „N iti žene danas hoće niti više mogu da se zatva­ raju samo u svoj uski krug obitelji, a da se ništa ne brinu za ono, što se događa u svijetu [...]", istaknuo je Ženski list.iU U tu svrhu žene moraju odbaciti dosadašnje običaje i karakteristike „starog", koketnog sentimentalnog.ženstva. Nova žena neće se više boriti za sebe uz pom oć parfema, pudera i umjetnog smijeha, već će kao obrazovana individualka, svjesna vrijednosti svoga rada, tražiti i adekvatno mjesto 381 Friedell, A cultural history o f the Modem Age, 459. 382 Davidow Hirshbein, „The flapper and the fogy: representations of gender and age in the 1920s“ 383 Dr. Brodman, „Etos naših dana",Eva, 5. siječnja 1928., br. 1: 1. 384 „Svestranost suvremene žene", Ženski list, siječanj 1930., br. 1: 11. 142 �Modemost i ženski časopisi u društvu i primjerenu plaću.385 Stoga Slovenka odbija objavljivati sentimentalne pjesme i naglašava: „Idealno žensko srce je[...] snažno, energično, veliko Sen­ timentalnost nije snaga, već praznina, ne odgaja srca, već ih slabi!*386 Autorica u Ženskom svetu u članku ,,Suze“ ističe da suze nisu opravdano sredstvo borbe za „časnu^enu" te da je pobjeda postignuta suzama u biti poraz žene.387 Na istom traguC^agorka se u Ženskom listu rugala i žalila zbog parerikp i r ra g irn r» ;ri r p k m v a čitateljica koji su dolazili u njezinu redakciju te je zavapila „Gdje vam jeJhjjaipr?"38 8^ No, Zagorka je prenijela taj rez ^ove i stare ženskosti na leksičku razinu, pozivajući^ svoje čitateljice da se od sada ženama ne obraćaju s ..ijiilo«:riva“j l i „gospođice", već jednostavno „gospodo".389 Naravno, ovo odbacivanje „starih" karakteristika događa se na imaginarnoj razini i ono u biti označava vid borbe protiv predrasuda o ženama i njihovog ma­ terijaliziranja u realnom životu. Na taj način se detektiraju 5 rerprn-ipi r> koji dovode do marginalizacije žena, ne ulazi se u polemiku o njihovoj točnosti, već ih se stigmatizira kao preživjele pojave, označjtelje odbačene „stare" ženškosul oslobađajući novi konstrukt od balasta štetnih predrasuda. 2.2 Aktivne i svestrane Većina se časopisa slaže da bi žene novog doba trebale biti angažirane, aktivne, svesTrane? informirane i ohrazovane. No, značaj, doseg i dubina promjena interpre­ tirale su se sukladno općoj orijentaciji novina. Slovenka. Ž enska misao i Naša žena polaze od stajališta da žena suvremenog d p h a jm a obavezu šireg društvenog angažmana. „Mati koja ne poznaje ništa drugo osim rada u obitelji je sebičnica i njezina djeca će biti jednako tako uskogrudna, kako je i ona sama", zaključuje Angela Piskernik u posljednjem broju Slovenke.i390 Ženska misao također polazi sa stajališta da se žensko djelovanje treba proširiti na Javnijjrošrbi*jer se u njemu napokon odvija život njihove djece! Žene se stoga trebaju organizirati u humanitarne i političke kršćanski orijentirane udruge te 385 Angela Piskernik, „Nekaj ključnih misli o vzgoji naše ženske inteligence", Slovenka, 15. veljače 1919., br.2: 28-31. 386 „Slovenka Slovenkam", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7 12: 153-154. 387 „Suze", Ženski svet, travanj 1930., br. 4: 4. 388 „Gdje vam je humor", Ženski list, veljača 1936., br. 2:6. 389 „Milostiva ili gospodja", Ženski list, veljača 1927., br. 10:27; „Ne gospodjica nego gospodja", Ženski list, kolovoz 1929., br. 8: 10. 390 Angela Piskernik, „Poklič in materisntvo", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 121-123. 143 �NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI aktivno zahtijevati pravo na sudjelovanje u političkom životu.391 Svoje stavove na­ stoje potkrijepiti potvrdama od strane crkvenih autoriteta: Od velikog je interesa za J iiićanski feminizam/, da se je Benedikt XV H pre kratkog vremena jasno izrazio za učešće žena u javnom životu. „Nous voudrions vior des fammes ćlćctrices partout". (Mi bismo želeli videti žene izbornike svuda) rekao je Sveti Otac prošlog maja piscu ovih redaka."3 2 9 Ipak ^Slovenka i Ženska misao prilaze prodoru žena u javnu sferu s određenom do­ zom opreza. Novostečenim pravorrLŽene bi trebale unaprijediti obitelj i društvo, a ne udovoljavati vlastitim individualnim hirovima. Žene koje se zapošljavaju zbog (teškog financijske^ staniaAi kojem se našlajjjjhova objjd j treba pomagati edukaci­ jom i borbom za(vrednovanjem niihovo^rada pa tržištu.js druge strane, žene koje radom žele steći samostalnost i poštovanje u društvu treba osuditi i usmjeriti ih da se radije uključe ^ t^ e k ^ u m a nitame-aktivpostLffi3 Na sličan način pristupaju pitanjtfženskogj^razovan^ ilJ p n n c ip u se ponČe'potreba školovanja žena koje će time postatfbolje supruge i majke, sposobne da, u slučaju potrebe, samostalno i na moralan način zarađuju za egzistenciju. No, obrazovanje nije svrha sama sebi niti može biti put ka osobnom rastu. To prema njihovom uvjerenju može biti jedino vjera: „Brzo je morao čestoput takav inteligent pravo dati priprostom vjerniku i priznati, da mu pam et njegova i sva učenost nije podala svijetla, pa često ni u stva­ rima prirodnog reda, što gaje priprostom vjerniku podala vjera."394 Pitanje obrazovane žene i utjecaja koje će školovanje polučiti na ženin status u obitelji i društvu adresirano je i u drugim časopisima. Tako J u g o s la v e n i fona na­ glašavala novi trend obrazovanja žena treba voditi redefipiriji nj^ in o g položaja u 'ObiteljLjŽofca Kveder u jednom članku ogorčeno naglašava: 391 „Bilješke: Žensko pravo glasa", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 15-16; „Bi­ lješke: Žensko pravo glasa kod općinskih izbora", Ženska misao, 1. siječnja 1920., br. 2: 32; Dr. Augustin Juretić: „Zar i žena na političku arenu?", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 36-38; „Bilješke: Jugoslavenske žene za pravo glasa", Ženska misao, 10. ožujka 1920, br. 3: 46-47; „B.K.: Žene u općinskim i gradskim izborima", Ženska misao, 20. travnja 1920., br. 4: 58-59; „Žensko biračko pravo i naše narodno predstav­ ništvo"; Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6:65-72; „Iz katoličkog svijeta: Katolici i kongres za žensko pravo glasa", Ženska misao, siječanj 1921. br. 7-10: 108; „Velika skupština za izvoještenje ženskih građanskih i političkih prava", Ženska misao, lipanj 1921., br. 1-2: 11. 392 „Srpkinja, Nove dužnosti katoličkih žena", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 5-6. 393 Angela Piskernik, „Poklič in materinstvo", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 121-123. 394 K. Pećnjak, „Naši vidici", Ženska misao, lipanj 1921., br. 1-2: 18-20. 144 �Modernost i ženski časopisi Često se čudim, kako muškarci vole da pričaju kako su njihove žene radine, kako kuhaju sapun, kako p^ku kruh, kuhaju, Šivaju, gladčaju rublje, kako su vrsne domaći re-ma Ha imadu licejsku maturu! [...] Ja onda često mislim da je sasma suvišno, šrn < njihove žene položile „čaku i maturu, kad 1 1 njihovi muškarci toliko uživaju ne da vode jedan duševno viši i ljepši život, nego da rade kao sluškinje.36 3 5 9 9 Ženski list pak pokreće raspravu u kojem pita svoje čitateljice „Da li loše utječe na brak i na porodični život ako se žena u svojoj djevojačkoj dobi naobražala za budućnost samostalnog zvanja?”3 96 Ženski list Žena i i »'gfjalove niz struiu plobalizaciie i potrošačkog društva i sukladno tome ocrtavaju /tove konture ženskosčDte vrlo uspješno nameću društvene trendove. N ova se žena naravno vrlo dobro snalazi u svim segmentima modernog svijeta: jsportu, tehnološkoj revoluciji, profesionalizaciji zanimanja i revoluciji mode. Sa stranica ilustriranih časopisa smiješe nam se žene koje igrajjngnis, rukomet, skijaju ili se čak bave streljaštvom. (Slika V-13,V-16; V-18) Ženski list vrlo rano uvodi kolumnu „Gimnastika”. U njoj daje savjete za ispravno vježbanje, ali i ističe da suvremene žene osvajaju područje sporta. „Danas se više ne pita da li se treba ba­ viti športom, nego koji ćemo sport izabrati”, naglašava autorica u Ženskom listu,397 Nadalje, moderne žene se savršeno snalaze s novim čudima tehnike u kućan­ stvu, javnom prostoru i na poslu. One obavljaju poslove operatora za radio, grade i voze avione ili automobile (Slika V-21, V-17), te razigrano poručuju: „Mislite da je vrlo opasno peti se na avionu? To je savršena zabava!” Ili: „Zadovoljstvo uprav­ ljanja automobilom je slično osećaju koji se ima kad se vlada sobom.”398 D iskutira se i o zahtjevima koje suvremeno društvo stavlja pred ženu. Promiče se ideja zaposlene žene, objavljuju članci o ženskim profesijama i ženama u zvanjima, te pozivaju zaposlene žene da ispričaju svoju iskustva.399 Govori se o majčinstvu, braku, obrazovanju, vođenju kućanstva, modi, ali se ženu pritom ne tjera da bira. 395 Zofka Kveder, „Povodom jedne publikacije gdje Adele Milčinović”, Jugoslavenska žena, 1919.: 158-160. „Anketa”, Ženski list, rujan 1928., br. 9: 32. „Koji ćete šport izabrati?”, Ženski list, travanj 1937., br. 4: .8. „O čemu sanjaju mladi naraštaji”, Žena i svet, 4. siječnja 1925., br. 1:10. „Ženska zvanja”, Ženski list, veljača 1927., br. 10: 26; „Jedna kulturna radnica; Jelica Belović Đernadzikovska”, Ženski list, svibanj 1927., br. 1: 6; „Ženska zaposlenja”, Ženski list, listopad 1928., br. 10, str. 36; „Ženska zvanja su postojala već u davnini”, Ženski list, srpanj 1929., br. 7: 34; „Žena u diobi rada”, Ženski list, kolovoz 1930., br. 8: 8; „Žena naučni i socijalni radnik”, Ženski list, kolovoz 1930., br. 8: 9. 396 397 398 399 145 �NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI Slika V-16 (Ž en ski list, veljača 1926., br. 11) Slika V -17 (Ž en ski list, svibanj 1927., br. 1) Baš naprotiv, prototip moderne žene je uspješna žena koja se iispijan nervariti Z m a i svet prenosi jedan ironičan članak iz £>ie D am e-. Modema žena najnovijeg izdanja je pravo svetsko čudo. Ona sve ume. Ona ima dvoje do četvero dece koje sama dojila i gajila. Ona se boriL fehtuje“) pjiva, jaši, ju ri n a sk ija m a igra hokej, .tenis*, golf, igra, okrern^igre („stepuje"). Ona ume da sastavlja jela („plate") od sirovih namirnica (zbog vitamina), ume peći štrudlu, popra­ viti kvar na autu, oplesti đemper, rešavati krajcvortretzel-e (ukrštene Slika V -18 (Ž enski list, studeni 1929., br. 11) 146 �Modernost i ženski časopisi reči)[...] Ona ima najnužniju poslugu, a kraj nedelje... ona provodi veselo i bez posluge.4 0 0 Ženski list donosi reportažu o Dorothy Shover, uspješnoj američkoj poslovnoj ženi, te naglašava: ,,DQrothy Shover je atraktivna, mlada dama koja voli parfeme, cvijeće, lijepe haljine, „lipstick", i puder i sva druga kozmetička sredstva [...] /jer ona vjeruje/ da žena koliko god briljantna na poslu ne smije da bude manje briljan­ tna kao žena!*4 Na istom tragu ZenskLsvet donosi oduševljenu priču o Radmili 01 Radonjić, studentici prava koja je na šifrira5Qm=ffi^čajtMdobila kraljevu nagra­ du. Najavljuje ju kao modernu djevojku, ($hovi tip ž e ^ kod nas i uopće^. Ona je mršava, voli sport, živo razgovara o svemusamo ne opravu, imaTmbiciju raditi kao odvjetnica, hraniteljica žene i djece te očekuje sreću u braku iz ljubavi. „Na ulici slavna žena, a u kući voljena i dobra!'402 Zanimljivo je da ovi časopisi nude pomalo različita rješenja problema dvojnog opterećenja žena. Žena, i svet i Ženski sueLhticn pomoć druge žene te Radmila Radonjić na pitanje o brizi o djeci nagla­ šava: „Odgajati ih, to je zadaća matere. Ali čuvati kao kvočka - neko bi se morao naći da ih čuva."403 S druge strane, žćnsk^list oslanja se na uporabu tehnologija i pomoć supruga, tražeći na taj način da se redefinira kućanstvo kao isključivo žen­ ski prostor, ali i ideja muškosti. Tako Milka Pogačić donosi članak o razgovoru sa svojom unukom u kojem ova najavljuje da će voditi kućanstvo po modernim načelima, s modernim epruvetama i uz pomoć muža. Objavljuju se i tekstovi koji govore da je u prošlosti domaćinstvo bilo muško zanimanje ili prenose priče o su­ vremenim muškarcima koji uživaju u obavljanju kućanskih poslova.404 Razlike u pristupu ovoj temi vjerojatno proizlaze iz različiujj polazišta listova i poruka koje žele prenijeti. D ok su Z m a i svet i Ženski svet elitistički* listovi kofise obraćaju vi­ sokoj građanskog klasi, polazeći od njihovog sustava vrijednosti,^tgnski-list je više poplrfani&'usmjeren te promatra problem zaposlene žene u c j e l i n i ne samo kao problem žena s dobro pozicioniranim zanimanjima. Napokon, suvremena žena bi dakako trebala biti informirana o dostignućima "suvremenog društv^L, naročito onima koja se odnose na održavanje ljepote i vođenje kućanstva. Tako se u ovim časopisima mogu naći fotografije moderno opremlje­ nih kupaonica, dnevnih boraYka4li-dkčjih soba, informacije o povimdaićanskim 400 401 402 403 404 „Mondei to više nije moderno", Žena i svet, 15- kolovoz 1928., br. 8:10. „Žena i poslovni čovjek", Ženski list, studeni 1936., br. 11: 30. „Moderna devojka, pravnik i književnik", Ženski svet, travanj 1930., br. 4: 10. Isto. „Razgovori o kućanstvu u moderno doba", Ženski list, prosinac 1927., br. 8: 26-27; „Domaćinstvo-muško zvanje", Ženski list, siječanj 1934., br. 1: 10; „Muž u kućan­ stvu", Ženski list, lipanj 1935., br. 6: 26. 147 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI aparatirna, blagodatima uporabe plina u kuhinji, korištenjajiliajumiestcumasti ili medicinski savjeti o odgoju djece i održavanju tijela.405 Ideju aktivne ženskosti prihvaćali su svi proučavani listovi, ali se značenje koje se upisivalo u taj pojam mijenjalo sukladno ciljevima i procesima koje su časopisi zastupali. K oncept angažirane žene kakav su propagirali listovi kao Sjoum ka, Ž en di& jpkaaM i\k& i£K 4pslanjao se na procese fiblitizaciie } te je obavezivao sve slojeve društva. S druge strane, i^oderna ženskosp kakvu su pro ­ pagirali ilustrirani časopisi potpom agala je procese izgradnje potrošačkog društva i u ovo je vrijeme još uvijek bila klasno ograničena. O na je polazila od koncepta slobodnog vremena i financijske podloge koja je preduvjet za odlazak na skijanje ili ljetovanje, kupovinu automobila ili kućanskih i farmaceutskih proizvoda. 2.3 Preuzele su „muške osobine" i uspješne su u „muškim" zanimanjima Žena koja radi nešto što se do tada smatralo „muškim poslom" zauzima posebno m jestou gotovo svim navedenim časopisima. Ženska mi$a}>svoj p rogramski članak započinjeupravo s£ ženama kočijašima\ radnicam a na željeznici^06 N a stranicama Ž ene i svet£> pojavljuju se fotografije žena kpja vnzdanrn ili avinrJ, bave se streljaš­ tvom ili st bore^-aligatorom)407 te se raspravlja koja je žena najjača na svijetu.408 Svi časopisi rado objavljuju tekstove o prvim senatoricama. lijerniram a, p r a v n i r a m a „na strani" ili kod nas. 405 „Lekarka: Zašto su nam decableda?u, Žena i svet, 15.travnja 1926. br.4: 8; „Ideal 42", Žena i svet, 15. srpnja 1926., br. 7: 23; „Električna kuhala", Žena i svet, 15. listopada 1926., br. 10: 16; „Skidajte salo - Debljina vam nije potrebna jer niti je korisna ni lepa!“, Žena i svet, 15. svibnja 1927., br. 5: 16-17; „Film: Moj čarlrston oko „kralja čarlstona", Žena i svet, 15. kolovoza 1927., br. 8: 9; „Za 30 leta sve žene uskočiće u pantalone", Žena i svet, 15. kolovoza 1927., br. 8: 10-11; „Kozmetika: Vaša lepota zimi", Žena i svet, 15. siječnja 1928., br. 1: 18-19; ,,'Luftgas'", Žena i svet, 15. ožuj­ ka 1928., br. 3: 16-17; „Naš ten i sunčanje", Žena i svet, srpanj 1930., br. 7: 15-16; „Prozori su oči modernog stana", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 51-52; „Lepota modernih kupatila", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 58; „Higijena kose", Žena i svet, rujan 1930. br. 9: 4; „Kako treba da njegujemo svoje telo?“, Žena i svet, listopad 1930., br. 10: 15; „Dečja soba", Žena i svet, 1930., br. 12: 20; „Kako da ostanem lepa i mlada", Ženski list, listopad 1925., br. 7: 24-25; „Njegovane ruke", Ženski list, rujan 1925., br. 6: 25; „O ljepoti naročito u ženskom budoaru", Ženski list, rujan 1925-, br. 6: 24; „Naš dom", Ženski list, veljača 1926., br. 11: 15; „Praktičko i što jednostavnije uređenje doma", Ženski list, rujan 1926., br. 5: 29; „Naš dom", Ženski list, svibanj 1927., br. 1:34. 406 Dr. B, „Ženi mog naroda", Ženska misao, 2 1. studenog 1919., br. 1: 1-4. 407 Žena i svet, 15. veljače 1926., br. 2: 61. 408 „Koja je najjača žena na svetu?", Žena i svet, 15. veljače 1927., br. 2: 19. 148 �Modernost i ženski časopisi Čitatelji i čitateljice primjerice dobivaju informaciju o načelnicama u Velikoj Britaniji ili pravnicama i inženjerkama kemije kod nas.409 No, afirmacijom uspjeha žena u „muškom svijetu" često se upada u zamku veličanja „muških" zanimanja i uspjeha nad „ženskim". Pišući o Anđi Buniševac, novinarki koja radi za Politi­ ku, „što bi moglo biti san svakog novinara", novinarka Ženskog sveta zaključuje da Anđa Buniševacnije krojila svoju novinarsku karijeru baveći se ženskim temama, već „mondenstvom ; iz prve ruke. Anđa Buniševc pak opisuje svoju redakciju ri­ ječima: „Tu ne postoji obzir, ni osećanje za finoću. Morate potisnuti svu toplinu, morate ućutkati svu osećajnost, morate očeličit na sve grubosti i zaboraviti da ste žena: da ste rođeni za blagost, da ulepšavate život i da vam ga ulepšavaju."410 Uspjeh u poslu se dakle poistovjećuje s nadvladavanjem vlastite ženstvenosti. Kontradik­ tornost ove poruke koja se gotovo nesvjesno prenosila bila je uzrok mnogih disku­ sija i polemika, pa i napada na modernu ženstvenost. Kada se u Ž eni i svetu povela anketa o dobrim i lošim osobinama „naše mlade devojke", odgovori su više-manje isticali da djevojke preuzimaju osobine muškara­ ca. Žene se optužuju da žele biti muškarci ili se ponašaju kao muškarci. „Luksuziraju" se, zabavljaju se, nisu čedne ali su samostalne. Iskrene su i rlndjpdn^ ali neA dražesne^1 „Danas ima ogroman broj modernih žena koje su neverovatno tačne, održavaju svoju rečjhivajupoverenu tajnu, trguju i pouzdane su u svakom poslu [...]“, zaključuje u jž jn i i svetupMtoi članka „Moderna žena je dosadna!".412 No iza ovih diskusija uvijek leži tjeskobno pitanje: ukoliko moderno društvo zahtijeva od moderne žene da se ponaša kao muškarac, kako se onda treba ponašati moderan muškarac? Odgovori su se nudili većinom u ilustriranim, potrošačkim listovima i ovisili su o vremenu kada su nastali, kao i stajalištu koje su autori zauzimali. 2A Ugrožena muškost i „moderni muškarci" Za razliku ori 19. -Stoljeća U kojem S<f m u š l^ t vezivala U7. m o d e rn e p o jm o v e ra ci­ materijalističke kulture, afzensko^t je označavala starovrijeme religioznosti, praznovjernosti Unorahrasd. nakon Prvoga svjetskog rataj modernost se personificirala u lik i^ ^ o b ođene" žejp! Dok se žena rado prikazuje kao simbol novog društva, muškarci često posuju oznaka o n a ln o s ti gro rt? ne kp o d g o v o rn o s ti i b e s p o š te d n e 409 „Žena prvi put načelnik u Engleskoj", Ženski list, studeni 1927., br.7: 42; „Hrvacski inženjer kemije", Ženski list, srpanj 1928., br. 7:30; „Naše pravnice", Ženski list, stu­ deni 1928., br. 11:24. 410 „Anđa Buniševac", Ženski svet, svibanj 1930., br. 5: 7; „Žena novinar", Ženski svet, svibanj 1930., br. 5:7. 411 Ženaisvet, 15. svibnja 1927., br. 5: 10; Žena i svet, 15. lipnja 1927., br. 6:10. 412 „Moderna žena je dosadna", Ženaisvet, listopad 1931.,br. 10:11. 149 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI bedema tradicionalnosti. Između redaka šaljivih tekstova ojciaikoj-fcizuri i kratkoj_suknji, može se iščitatijabnm itost i zbunjenost suvremenog muškaraca suoče­ nog s novim pravilima. M oderne žen^im p^jpjiše sve cigarete iz tahakere,.isprazne .novčanike. uzimaju posloVtM-pi^laTrT P j1 vlaf^Hi 1 Što će se dogoditi s muškarcima koji više ne kontroliraju svoje žene? „Nadolazi vremejcadavće jnuževi zazidavati svoje žene“ šokantan je naslov vrlo duhovitog članka (27 i svetaj^ko^ ,ene jem se prati muka muža kojem se žena odlučila na bubikopf frizuru.4 periski liti, 414 3 1 pak donosi pisma čitateljice koja se žali da joj muž zaprijetio da će joj razbiti glavu ako se odlučLošišati n a k ra tk o ili joj ne dopušta da nosi kratku suknju.415 Kada je Zagorka u Ženskom lispii zapitala čitatelje kakva im se žena najviše sviđa, rezigni­ rano je n ap isaladaje dobila dvadeset sedam odgovora, ali da objavljuje samo tri jer se odgovori ponavljaju: lijepu, dobru domaćicu koja stavlja muža u centar svog svijeta.416 Česta reakcija na novo vrijeme bila je zabrinutost zbog brisanja jasnih rodnih g n n ir i Jgd injifjL iim r u 7 crti > ' pnlovirom dvadesetih godina zabrinuto za) pitao: c b a se polako ne stvara!kakav srednji rocTn U tom novom poretku žena je napustila svoj ženski salon i romantične knjige” ojačala mišiće, obukla sportsko odijelo i šoferske naočale i „juri sto kilometara sama u svom autu", a muškarci „spa­ vaju napudrani i parfimirani, lutkasti i indolentni, kao hanum e kakve u haremu istočnjačkom!*417 U kasnijem članku (Žene i sveti, s hum orom se uspoređuje „stari" i „novi" idealan muškarac. Stari je snažan, dobrohotan, bogatog unutrašnjeg života, imponira svojoj ženi i razumije je. Novi ustaje tiho, obavlja kućanske poslove, ide na posao, vraća se odm ah nakon posla, donosi ženi zanimljivu knjigu i hvali njenu frizuru i ručak.418 Ova kriza polučila je potrebu da se njtuškost redefinirali time učini novi, jasno prepoznatljivi rez između rodnih identitetaTPri tom e su se propitivali poželjni in­ teresi, želje i ambicije suvremenih muškaraca. Opisi „^an^šnjih^i^adića^koji su T .lepo odeveni. naparfimisani. kalmovani" povremeno se ponavljaju tijekom pgla ­ vice dvadesetih godina.419 ali do^llaska " rnVlpcptv* ncpijrv-i cr -lfirmirari jacat/rp-7 /Kicosi) tvrdi autor članka „Kakav se čovek dopada ženama?", iy£U-fejg£di. Ideja^ jedite trgovine u Francuskoj da uvede muške manekene nije polučila uspjeh. Šalji413 „Zašto pušite?", Žena i svet, 15. veljače 1927., br. 2: 14. 414 „Nadilazi vreme, kad će muževi zazidavati svoje žene", Žena i svet, 15. kolovoza 1925., br. 8: 5. 415 Ženski list, svibanj 1927., br. 1: 40; Ženski list, lipanj 1925., br. 3: 26. 416 Ženski list, kolovoz 1927., br. 4: 32. 417 „Možda srednji roAT, Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 14. 418 „Dajte mi idealnog muškarca", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 14. 419 „Kriza mladih ljudi", Žena i svet, 15. srpnja 1926., br. 7: 11. 150 �Modernost i ženski časopisi vo se zaključuje dajunodu-ponovo ulaze brkovi j jyada)kako bi se muškarci mogli razlikovati od žena.420„Zašto se kiti žena, a ne muškarac?" glasi naslov jednog član­ ka u Ženikom listu iz polovice tridesetih godina. „Lepša je žena, a interesantniji je muškarac", zaključuje autor članka „Dajfeuni idealnog muškarca".421 a za jednu američku čitateljicu idealan muškarac je g r i j a n, uredan, ali ne i kic^iš.422 Muškarci koji su željeli biti moderni nisu trebali odbaciti samo potrebu za pomnim uređivanjem. O ni su jasnije ocrtavali granicu svoje muškosti isticanjem vlastite snage te pokazivanjem prezira prema svim vidovima društva koji se vežu uz umjetnost, ljepotu ili neprofitabilno znanje. Umjesto toga, oni se aktivno bave sportom, imaju snažnu volju, materijalno su situirani i zanimaju se za automobi­ le. „Čovek koji se bavi sportom naručito je suvremen i idealan[...] Interesantan čovek, koji danas donese dokaze o svojim mišicama, i o svojoj volji, to je današnji „Adonis."... Žene se danas radije pokazuju na ulici s jednim bokserom, jednim futbalerom, nego sa pesnikom ili muzičarem, zaključuje autor gore citiranog članka!*, zaključuje autor gore citiranog članka.423 Drugi autor ironično naglašava da žene od muškarca očekuju hrabrost, ali da nedostatak smionosti može nadoknaditi no­ vac, vožnja automobilom, avionom ili filmska karijera.424 U odgovorima na ankete o idealnom muškarcu čitateljice ističu ekonomsku nezavisnost, čvrst karakter, inteligenciju, simpatičnost, plemenitost, pravednost, poštovanje prema ženama i ljubav prema djeci. Komentari o izgledu su nešto rjeđi i izdvajaju „crnjomaste", visoke, vitke, zdrave muškarce koji imaju „muške ruke" i puše lulu.425 Treba naglasiti da se ideja karakternosti i nezavisnosti naslanja na rodnu ideologiju građanskog društva 19. stoljeća426 dok je naglašavanje prioriteta poštovanja prema ženama i djeci princip koji se tek najavljuje. No, pokazalo se da „moderna muškost" izaziva jednako zgražanje i nezado­ voljstvo kao i „moderna ženskost". Tako jedan članak kritizira brzopletost, nepri­ stojnost, nemoralnost i drskost „mladih ljudi", te ustvrđuje: „Njihovo obrazovanje 420 Dr. K.M Jov, „Kakav se čovek dopada ženama?", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 9- 10. 421 „Dajte mi idealnog muškarca", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 14. 422 „Ideal moderne žene", Žena i svet, lipanj 1932., br. 6:4. 423 „Dajte mi idealnog muškarca", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 14. 424 Dr. K.M Jov., „Kakav se čovek dopada ženama?", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 9- 10. 423 „Kakav treba da izgleda današnji idealan muž?", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 58; „Ideal moderne žene", Žena i svet, lipanj 1932., br. 6 :4; „Anketa," Ženski list, svibanj 1926., br. 2:31-32. 426 Vidi: DavidoflF Adam spoke first and named the orders of the world“ 151 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI oscilira između ocenjivanja m otora od 5 konjskih i arbitraže u futbalerskom meču."427 Prema anketi prenesenoj 1927. godine iz jednog francuskog časopisa „su­ vremeni mladići" su „bež." Bave se sportom , gordi su na svoje držanje, pokrovitelji su slabijih, nisu kavaliri, ne ustaju u tramvaju, sebični su, kom otni, grubi, prezirno se odnose prema djevojkama, nem oralni su, studiraju samo ono od čega će imati koristi, ne idu u kazalište, ne čitaju i općenito ih zanima samo novac.428 Anke­ ta provedena u Ženskom listu dala je još poraznije rezultate. U njoj se muškarci identificiraju kao varalice i seksualni predatori kojih se djevojke m oraju čuvati. „O muškarcima iza rata imam samo jedno mišljenje: žena je izgubila prema njemu svaki respekt, a to je dosta", rekla je jedna čitateljica.429 Pojam „nove muškosti" ipak je izazivao znatno manje pažnje nego „nova ženskost" te se ona gotovo iščitava između redaka kao sub-tekst ili eho rasprava o suvremenoj ženskosti. Pri tom e se diskusija o suodnosu „moderne muškosti" i „moderne ženskosti" gotovo vodi na nivou problema kokoši i jajeta. Jedni tvrde da je „moderna ženskost" tek rezultat promjena u muškom standardu te iznose mišljenje da su moderne žene „[...] izraz muške filozofije o ženi, kako muškarci sviraju, tako žene igraju."430 Drugi smatraju da muškarci kaskaju u prilagođavanju suvremenim društvenim standardima te izjavljuju: „No ipak, ja mada verujem u sve lepe osobine „nove žene" plašim se da se ne prevarim u računu, jer joj ljudi mogu uspehe uknjižiti kao gubitak. Eto iz tog razloga trebalo bi otpočeti nov peri­ od u kome bi i ljudi morali pretrpeti izvesne promene."431 2.5 Mostovi „stare" i „nove" ženskosti „Novo vrijeme" ipak nije bilo posve novo. M eđuratno razdoblje svjedočilo je ruše­ nju brojnih tabua i ograničenja, ali i revitalizaciji i isticanju nekih naoko vrlo tra­ dicionalnih vrijednosti. Tako se usporedno s kreiranjem im idža zaposlene, svestra­ ne, aktivne ženskosti propagirala i ideja predane majke i vrijedne kućanice. Kult majčinstva u m eđuratnom razdoblju istovremeno je promoviralo više različitih aktera. Država i političke strukture suočene s prijetnjom demografskog pada, ali i završetkom procesa ponarođivanja širih slojeva društva (re)valoriziraju majčinstvo kao instituciju od značajne političke važnosti. Obitelj se imenuje kao osnovna je­ dinica društva, a prepoznaje se i činjenica da prosperitet i razvoj zajednice polazi od zdravog doma i kućnog odgoja. Osim toga, im enujući uloge države obiteljskim 427 428 429 430 431 152 „Kriza mladih ljudi", Žena i svet, 15. srpnja 1926., br. 7:11. „Odjek ankete. Suvremeni mladić". Žena i svet, 15. lipnja 1927., br. 6: 14. Ženski list, svibanj 1926., br. 2:32. „Anketa: Naša mlada devojka", Žena i svet, 15. svibanj 1927., br. 5:10. „Nova žena", Žena i svet, srpanj 1933., br. 7: 2. �Modernost i ženski časopisi imenima (otac, majka, stric) ugrađuje se emocionalna komponenta pripadnosti i krvne povezanosti u same temelje izgradnje kolektivnog identiteta. Nadalje, maj­ činstvo postaje krucijalan faktor u ponarođivanju žena. Žene - majke prepoznate su kao temeljni faktor u biološkoj i kulturnoj reprodukciji nacije, a nacionalistički projekti koji su se organizirali oko eugeničkih diskursa žene su vidjeli kao ,,gensku zalihu" prikladnih ili nepoželjnih gena. Stoga se većina procesa koji su obilje­ žili prvu polovicu dvadesetog stoljeća na neki način odredila prema majčinstvu. Razvijanje socijalne države najavljuje organizaciju i poboljšanje stambenih uvjeta i zaštitu zdravlja majke i djece. Majčinstvom se počinju intenzivno baviti razne gra­ ne sve utjecajnije znanosti: higijena, medicina, psihologija itd. Publiciraju se knjige savjeta mladim majkama o njezi i odgoju djece, širi se ideologija srednje građanske klase da se dijete treba razvijati u primjerenim okolnostima te daje ono izvor sreće obitelji, a ne ekonomski faktor. Velike promjene doživljava i ideja vođenja kućan­ stva i to posebno u srednjoj klasi. Promjene su prije svega potaknute od strane teh­ noloških inovacija u domaćinstvu, odljeva kućne služinčadi u industrijske sektore i medicinskih saznanja o važnosti čistoće. U novim prilikama i feminizam prihvaća reinterpretirano majčinstvo i profesionalizirano kućanstvo kao polazišnu točku u borbi za valorizaciju ženskog položaja u društvu.432 Ovaj proces redefiniranja tra­ dicionalnih ženskih uloga pružao je platformu za uspostavu veza između „nove" i „stare" ženskosti koju su ženski časopisi dobro prepoznali. Stoga usporedno s promoviranjem željenih karakteristika „nove ženskosti" svi navedeni časopisi nastoje očuvati određene kvalitete „stare ženskosti." O ni imaju za cilj izgraditi mostove koji će uvesti žene u moderno doba, ali pri tome očuvati kva­ litete ženstvenosti koje se prema mišljenju uredništva (ili čitateljstva) časopisa ne smiju izgubiti. Na stranicama Žene i sveta usporedno se objavljuju fotografije „mo­ dernih" žena sa ženama u narodnim nošnjama i narodnim vezovima. (Slike V-19 i V-20) Ženski list 1929. godine organizirao je izložbu rukotvorina čitateljica lista u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu i slavodobitno ju popratio tekstom pod naslo­ vom „Ništa se nije promijenilo!".433 Pri tome uloga nošnje dobiva novo, specifično, političko značenje. Nošnja se označava kao simbol tradicije, naroda, izvornog sela, oznake nacionalnog bića, a žene se označavaju kao čuvarice te nacionalne i kuturne tradicije. Tako se kroz brigu o nošnjama i rukotvorinama istovremeno prožimaju 432 Yuval-Davis, Rod i nacija-, Rose, lVhat is gender history, 80-101; Taylor Allen, Feminism and Motherhood in IVestem Europe, 1890-1970 The Maternal Dilemma-, Moutoni, From Nurturingthe Nation to Purifyngvolk, 107-152; Cott, ,Jhe Modem Women of che 1920s, American Style“, 76-91; Sohn, ,,Becween che Wars in France and England", 92-119; Bock, ,,Poverty and Motehrs' Rights in the Emerging Welfare States", 402-432; 433 „Ništa se nije promjenilo!", Ženski list, lipanj 1929., br. 6: 1. 153 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI Tradicionalno i „moderno" u Ž en i i svetu : Slika V-19 „Tri beogradske dame u tri divna kostima" [Ž en a i sve t, 15. 5. 1925., br. 5) Slika V-20 „1. Za sekretara engleskog ministra pro­ svjete postavljena je nedavno vojvotkinja od Atola. 2. Ženski članovi njemačkog Reichstaga. (Sve su iz socijaldemokrat­ ske stranke). 3. Francuskinja gđica Ulie je arheolog, ona iskopava grad Maliju na Kreti. 4. Ženski automobili u Parizu; 5. Prva žena inženjer za gradnju avio­ na Francuskinja Olga Fradis; 6. Miss Emerson, Engleskinja, prvi ženski opera­ ter za radio." [Ž ena i svet, 15.4. 1925., br. i ) obje uloge žene; tradicionalna, ali i politička i angažirana, Slovenka ističe da je ,,novodobna“ žena istovremeno i stara i nova. Stara jer je zadržala svoj „prirodni poziv," a nova jer ima šire obzore i ciljeve, čvršće nazore i veći djelokrug.434 Ideja „prirodnog poziva" žene, odnosno njezine uloge majke, supruge i dom a­ ćice prisutna je u svakom proučavanom časopisu. N iti jedan list ne smatra da žena 434 Jos. Debeljak, „Novodobna žena", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 134-136. 154 �Modernost i ženski časopisi može prihvatiti nova prava i obaveze na uštrb ili čak umjesto njezine uloge majke. Ženska misao isticala je da se bori da žena ostane „požrtvovana majka“ i „blaga sestra".435 Za Slovenku majčinstvo predstavlja nesumnjivi ideal ženske sudbine.436 Majčinstvo se smatralo krucijalno kako za sreću žene kao osobe, tako i za društvo u cjelini. U prvih nekoliko brojeva Ženskog lista lik žene na naslovnici redovito se pojavljuje u društvu djeteta. (Slika V-9) Kada je Ženski list poveo anketu o sreći u braku, žene su izrazile različita mišljenja o bračnom životu, ali su jednoglasne u pozitivnoj ocjeni iskustva majčinstva.437 Naša žena načelno potiče ženu na širu društvenu aktivnost, ali ističe da je ona primarno domaćica, majka i supruga te piše: „Dom je prva, neosporna domena žene, a kultura doma - prva i najodlučnija njena zadaća, najvrednije ostvarenje njenog iskonskog poziva [...].“4384Napokon, 9 3 suvremena saznanja medicine i psihologije ističu da žena svojom ulogom majke sudjeluje u izgradnji zdravog društva. „Mi danas znamo, daje prvo i početno obli­ kovanje djetinje duše od odlučnog značenja za čitav život budućeg čovjeka, a to oblikovanje vrši žena majka. Mi smo danas na čistu o tome, da atmosfera doma daje ili čestite ljude ili moralno bezbojne ili pače kriminalne tipove, a atmosferu i duh doma daje žena domaćica", istaknuo je članak u Našoj ženi™ Žena i svet tije­ kom čitavog razdoblja ističe važnost žene-majke u društvu, a u kasnim tridesetim godinama uloga majčinstva povezivala se sa „znanstvenim saznanjima" o zdravlju rase.440 S druge strane, časopisi ističu da je tradicionalna uloga žene otežana izazovima društva u nastajanju. Žene sada moraju istovremeno obavljati svoju javnu i obitelj­ sku funkciju, a vođenje kućanstva iziskuje više znanja i vještina nego u prijašnjim godinama. „Nije danas kućanstvo neki primitivni posao, za koji ne treba ni znanja ni spreme, ono zahtijeva od današnje žene i kulturu uma i srca; ono traži zvanja i osjećanja, i vjernosti tradicijama i poštivanja za tekovine modernog doba u znano­ O d žene se dakle ne očekuje samo da bude sti i tehnici", ističe se u Našoj ženi domaćica, ona je trebala biti „moderna" domaćica. U rubrikama kao što su „Od­ govori" {Naša žena), „Oprobani kulinarski recepti" {Žena i svet) ili „Domaćica" i „Kuharica" {Ženski list) nude se niz praktičnih savjeta o vođenju kućanstva i spravljanju hrane. Treba ipak naglasiti da se savjeti vezani za vođenje kućanstva redovito -4 41 435 436 437 438 439 440 Dr. B.: „Ženi mog naroda", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1:1-4. Dr. Aleš Ušeničnik, „Razporoka", Slovenka, 15. veljače 1919., br. 2: 25-27. Ženski list, veljača 1927., br.10: 29-31., Ženski list, travanj 1927., br. 12: 24-25. „Kultura doma", Naša žena, 30. ožujka 1935., br. 10: 4. „Emancipacija žene", Naša žena, 15. lipnja 1935., br. 21: 1-3. Jovanka Nikolić, „Majke činovnice ili samo dobre majke?", Žena i svet, rujan 1932. br. 9: 5. 441 „Kultura doma", Naša žena, 30. ožujka 1935., br. 10:4. 155 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI nalaze na zadnjim stranicama tih listova i često su gusto pisani, manjim slovima. Vizualno ilustriranim časopisom dom iniraju savjeti koji propagiraju kulturu živo­ ta (prije svega modu i krojeve, a onda uređenje doma, način serviranja stola itd.). U određenom broju časopisa javljaju se i praktični savjeti o majčinstvu s ciljem promoviranja novog, „m odernog majčinstva". Pri tom e se pitanju odgoja djece pristupa sa znanstvenog stajališta prem a kojem bi majke trebale slijediti savjete psi­ hologa, pedagoga, liječnika i higijeničara. Ženski list u nekoliko brojeva objavljuje feljton „Zdrava djeca su sreća majke"442 te od 1927. godine objavljuje rubriku „O odgoju djeteta", a od tridesetih godina i „Majčinstvo". Naša žena od 1936. godine pokreće rubriku „Za domaćice i majke" u kojoj se prvenstveno usmjerila na pitanja vođenja domaćinstva, ali povremeno objavljuje i savjete o njezi djece. Žena i svet od 1930 do 1932. godine objavljuje „Savete majkama" dr. Koste Jovanovića. Briga za djecu tako prestaje biti vještina koja se prenosi sa starijih generacija na mlađe, već postaje znanje koje regulira i usmjerava struka. O d „moderne majke" očekuje se da ,,i ako [...] ima da sluša po neku oštriju prim edbu svoje majke ili babe - stoički se bori za moderni način odgajanja dece"443. „M oderan način odgajanja djece" pro­ pisuje koliko često žena mora dojiti bebu, u kakvom ga krevetiću mora uspavati, kako slagati jelovnik sukladno djetetovom uzrastu, kako se brinuti o djetetovoj higijeni, kako ga njegovati u bolesti i koje odgojne mjere smije primjenjivati.444 Majke su uz to trebale biti inform irane o djetetovim razvojnim fazama te graditi svoj odnos s djetetom na temelju pedagoških i psiholoških saznanja.445 Iza niza ovih praktičnih savjeta potcrtava se poruka da „moderna majka" stavlja dijete u centar svog života. D ok je „m ondena žena" iz prošlosti dane provodila u praćenju društvenih događaja, a „prje supea (večere) saginje se, u velikoj večernjoj toaleti, iznad posteljine svoga deteta", nova žena „ima dvoje do četvero dece koje je sama 442 „Zdrava djeca su sreća majke", Ženski list, od travnja 1926. br. 1 do prosinca 1927. br. 8. 443 „Što treba da nam bebe budu zdrave i napredne?", Žena i svet, ožujak 1931., br. 3: 3. 444 St. Z. Ivanić, „Ishrana male dece", Žena i svet, 15. ožujka 1928., br. 3: 14 i Žena i svet, 15. travnja, 1928., br. 4: 14; Košta Jovanović, „Saveti majkama", Žena i svet, od 1930.-1932; „Zdrava djeca su sreća majke", Ženski list, od travnja 1926. br. 1 do pro­ sinca 1927. br. 8; „Majka - kako odgajamo svoju djecu, sa šibom ili bez", Ženski list, listopad 1925., br. 7: 27; „Njega djece u Engleskoj", Naša žena, 18. siječnja 1936., br. 3: 10; „Umjetno hranjenje dojenčadi", Naša žena, 16. lipnja 1936., br. 21: 18; 445 „Majka - kako odgajamo svoju djecu, sa šibom ili bez", Ženski list, listopad 1925., br. 7: 27; „Majka prijateljica svoga djeteta", Ženski list, veljača 1938., br. 2: 33; „Majka pravi prijatelj svog djeteta", Naša žena, 16. lipnja 1936., br. 21: 17; „Dijete u predš­ kolskoj dobi", Naša žena, 1. rujna 1936., br. 26: 11; „Nešto o školskom djetetu", Naša žena, 16. rujna 1936., br. 27: 20. 156 �Modernost i ženski časopisi Slika V-21 „Svaka mama hrani dijete" {Ženski list, lipanj 1926., br. 3) Slika V-22 „Laka masaža mišića" (Ž enski list, studeni 1926., br. 7) dojila i gajila!'446 Čitateljice su na stranicama svoga lista čitale da „mati mora sva da se posveti nezi i brizi o svom detetu!, a dete mora da bude „otvorena knjiga" za svoju majku."447 Dobivale su savjete da odmor i putovanja planiraju sukladno karakteru djeteta448 te daje „nesumnjivo /d a / će svaka majka izabrati u svom stanu najprostraniju i najsvetliju sobu za svoje čedo".449 (Slike V-21, V-22) Nadalje, svi su se časopisi naročito brinuli da redefinicija ženskosti ne znači napu­ štanje onog što su smatrali samom bazom ženskog bića. Pri tome se najčešće misli na žensku emocionalnost, intuitivnost, religioznost, blagost i ljepotu. Očuvanje granica između ženskosti i muškosti bilo je krucijalno za očuvanje sreće i dosto­ janstva žena. Jedan tekst u Ž eni i svetu ističe da nijedna žena „ne srne da zaboravi na svoju ženskost, ako hoće da bude srećna makar i kao moderna žena!*450 Ženska misao naglašava: „Ne ćemo da se dira u ženino biće, da se potcjenjuju njene ženske sposobnosti, a pogotovu ne ćemo da ona pritaji svoje žensko biće i slijedi muškar­ ca kao uzor!4 U nastavku objašnjava koju žensku osobinu treba naročito čuvati: „Onu najveću vrlinu naše primitivne žene, duboku religiju u srcu njezinu, po kojoj ona gradi život na kršćanskim etičkim načelima, hoćemo da sačuvamo, razvijemo i 446 447 448 449 450 „Mondei to više nije moderno", Žena i svet, kolovoz 1928., br. 8:10. „Uloga majke u vaspitanju svoje dece", Žena i svet, kolovoz 1931., br. 8:1. „Saveti majkama", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8:7-8; „Soba za naše bebe", Žena i svet, rujan 1931., br. 9:13. „Moderna žena", Žena i svet, svibanj 1931., br. 5:3. 157 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI pobudim o na djelatni život!*451 Za urednike Eve žene su nesumnjivo zadržale svoje tradicionalne osobine. O ne su majke, pune ljubavi i osjećaja, religioznije od muš­ karaca, znatiželjne i brbljive.452 Slovenka se brine za očuvanje pojm a „ženskosti" kao odvojenog prostora od pojm a „muškosti." Žene i muškarci imaju jednake duše, ali njihove duševne snage odvijaju se u različitim smjerovima, naglašava Angela Piskernik u članku o odgoju žena.453 „Muškarac neka ostane muškarac, a ženo osta­ ni žena!“ uskliknuo je Ivo Pire raspravljajući o tjelovježbi za muškarce i žene te zaključio: „Muška tjelovježba gaji zdravlje i snagu, ženski tjelesni odgoj neka vodi do zdravlja i ljepote!"454 N apokon, upravo očuvanjem svojih ženskih osobina žena može najviše dopri­ nijeti društvu. Njezin razvijen instinkt, blagost i pacifizam m ogu postati podloga za zdravije i bolje društvo sutrašnjice. „Žena u svojem srcu sve osjeća. Što muškaracu svojem razumu ne vidi. Kada bi naše osobnosti bile produkt i srca, a ne samo produkt strogog i bezobzirnoga razuma, svaka bi osobnost bila osobnost drugačija i čovječnija", poručila je Slovenka.455 Naša žena je pak istaknula važnost ženske ruke za pravilan razvoj porodice i naroda: „Iskustvo kulturnog društva nas je na­ učilo, da nema ni za muško ni za žensko ni sretna ni potpuna života, ako nema zajedništva muža i žene i ako ta zajednica nije razgrijana predanošću žene te topli­ nom i dobrotom njena srca. A ta je zadaća u rukam a žene supruge."456 N a taj način se u Slovenki i Našoj ženi jasno ocrtava razlika između ravnopravnosti i jednakosti muškaraca i žena. Prema tome, žene i muškarci nisu jednaki, ali trebaju biti ravno­ pravni. Ravnopravnost žene neće se ostvariti prom jenom žene, nego promjenom društva. Žena bi trebala njegovati i usavršavati se u svojem tradicionalnom žen­ skom identitetu, a društvo bi trebalo te kvalitete prepoznati kao vrijednost koju treba cijeniti. 2.6 Modernost i vrijeme O dnos pojedinih časopisa prema m odernim trendovima ovisio je o svjetonazo­ ru koji su zastupali, ali i vremenu kada su izlazili. Kratko m eđuratno razdoblje 451 Dr. B.: „Ženi mog naroda", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 1-4. 452 „Žena u odnosu prema kršćanstvu", Eva, 5. ožujka 1928., br. 7-8: 3. 453 Angela Piskernik, „Nekaj ključnih misli o vzgoji naše ženske inteligence", Slovenka, 15. veljače 1919., br. 2: 28-31. 454 Ivo Pire," O ženski telovadbi", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 68-73. 455 „Strnimo svoje vrste", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 89-91; O ženskom pravu glasa vidi još: Ivica Neznan, „Ali spada ženska v politiku", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 89-91; „Velik shod za žensko volilno pravico", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 83. 456 „Emancipacija žene", Naša žena, 15. lipnja 1935, br. 21: 1-3. 158 �Modemost i ženski časopisi svjedočilo je dinamičnim i često oprečnim političkim i socijalnim trendovima, a kao granična oznaka najčešće se uzima prijelaz između drugog i trećeg desetljeća. Politički/flvatjesete su i lib^ta^zam, a tridesete su označile au­ toritarni i totalitarni »»TjmpKVaj Prvog svjetskog rata obilježilo je optimističko vjerovanje u i^ovu Europujkoja će biti sagrađena na demokratskim i liberalnim načelima. PadalaTil stoljetna carstva, a nove su se države osnivale između ostalog na temelju prava na samoodređenje. Granice su se crtale uz pomoć plebicistica, gotovo sve europske države uvode opće pravo glasa (za muškarce), a posebna se pažnja pridavala izradi ustava koii će obraniti trodiobu vlasti, individualna ljudska prava građana i ograničiti izvršnu vlast. No do kraja desetljeća zvijezda demokra­ cije i liberalizma polako blijedi, a kada se pokazalo da se demokratski režimi teško nose s izazovima nacionalizma i ^kon^mske kr;?p, klimu počinju obilje­ žavati autoritativni i totalitarni režimi. O ni pretpostavljaju interese zajednice nad individualnim pravima, organiziraju militantne skupine koje provode nasilje nad nepoželjnim grupacijama i kažnjavaju „neadekvatno" ponašanje, legitimiraju se kroz konstriranu i imaginarnu tradiciju te insistiraju na autoritativnoj izvršnoj vla­ sti koja kontrolira zakonodavnu i sudsku/ ekonomski, u dvadesetima vlada klima ekgRomskeg rasta, a ^p^činjn-c j^nr>m nrl najvpćib-^konomskih kriza dvadesetog stoljećaT/Pijekom dvadesetih propagira se politika „laissez-faire", bi­ lježi se veliki rast trgovine dionica, Sjedinjene Američke Države uživaju u novom statusu financijskog središta, dok britanska i francuska ekonomija traže putove povratka na staro. Tridesete godine prolaze u znaku recesije, koncepata oporav­ ka, te pitanjem tko treba podnijeti najveći teret krize. Države se zatvaraju i traže vlastita rješenja iz krize, ideju slobodne trgovine polako zamjenjuje koncept držav­ nog kapitalizma, pa čak i autarkije. Kulturološki, tijekom dvadesetih godina dolazi do rušenja i redefiniranja konvencija, uvode se revolucionarne promjene u modi, propagira se ideja slobode: sloboda kretanja, sloboda tiska, sloboda tijela koja se naglašava oskudnijim odjevnim predmetima i dinamičnim plesovima, sloboda bi­ ranja bračnih partnera, dok se u tridesetim godinama sloboda raskrinkala kao krh­ ka iluzija. Žene su se u dvadesetima prikazivale kao aktivne i energične građanke, te „menadžerice" vlastitog doma, u tridesetima se naglasak stavlja na emocionalnu i nježnu m ajku.457 Stoga časopisi ne tretiraju modemost na isti način u dvadesetim i tridesetim go­ dinama. U dvadesetima moderni procesi grabe društvenu pažnju i samouvjereno se nameću kao novi i neprikosnoveni normativi. U takvoj atmosferi ideja modernosti se prihvaćala kao nešto pozitivno ili barem neminovno, te je čak i novi ženski 457 Vidi: Cott, „The Modern Women ofthe 1920s, American Style“; Sohn, ,,Between the Wars in France and England"; Mazower, Mračni kontinent. 159 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI katolički list pomirljivo zaključio: „[...] živimo u doba kada se ženin položaj u društvu mijenja iz temelja i već se promijenio!*458 No, tridesetih godina m odernost je izgubila dosta od svoje privlačnosti i novosti. N akon gotovo dva desetljeća ideja „nove žene" više i nije bila tako nova, bila je znatno više profilirana što je otvaralo prostor za kritiku. Tako se primjerice Naša žena obraćala suvremenim ženama, ali one nisu nužno morale biti „moderne"! Dapače, „modernost" dobiva negativne konotacije te se kaže: „Djevojke koje se previše povode za modom , obično su slabe kućanice." Ili: „Lična slobodajplaća_se u starosti samoćom."459 Časopisi kak £enski lis\ Žena isvet\tt Ž enski svetj^koji su se upravo nametali kao vodiči kroz moderan svijet i moderan život, tijekom tridesetih godina sve glasnije polemiziraju i o negativnim stranama m odernog života. Iako se ne odbacuje činje­ nica da su procesi modernizacije globalizirali društvo, da se roba, ljudi i inform a­ cije izmjenjuju znatno brže i učestalije te d aje taj proces otvorio nove m ogućnosti ženama, postavlja se pitanje u kojoj su mjeri te promjene zaista pozitivne. „Svakog dana gubi se nešto od ličnog ja, samo zato da bi postali sličniji m om entalno m o­ dem om tipu", naglašava se u jednom članku Žene i sveta iz 1930. godine.460 Članak u Našoj ženi dolazi do sličnog zaključka: „Oznaka je našeg vremena, da se negdje u velikome svijetu stvori neki ‘tip’ i taj se onda kopira u hiljade i stotine primjeraka. , A ima žena, kojima su sve te modne novotarije dosadne i mrske, nu one ih ipak pri­ maju i primjenjuju na svoj vlastiti život od samog straha, da ne bi izgledale u očima svijeta ‘nem oderne’."4 1 Jesu li se žene oslobodile na uštrb osobnog integriteta kao 64 2 6 ljudskih bića, pitala se autorica članka u Ženskom listu j 61 Nadalje, problematizira se o dvojnoj ulozi žene i njezinom utjecaju na položaj žene u društvu. Tako Žena i svet u jednom članku postavlja pitanje tko se u suvre­ menom društvu „oslobodio", žena ili muškarac, a novi se položaj slikovito naziva: „ropstvo moderne žene.463 Ženski list pak u jednom tekstu naglašava: „Zvanje, domaćinstvo pa još i briga za muža, stavljaju velike zahtjeve za tjelesnu, duševnu i duhovnu sposobnost žene i samo se hrabre žene u današnje vrijeme odlučuju za takav korak!*464 Posebnu pažnju izazivaju promjene u ilustriranim časopisima za vrijeme 1933. i 1934. godine kada su se mogle snažno osjetiti posljedice političke i gospodarske krize. Iako se u njima mogu naći tekstovi koji brane pravo žene na 458 459 460 461 462 463 464 160 Dr. B: „Ženi mog naroda", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 1-4. „Iskrice", Naša žena, 9. ožujka 1935. br. 7: 5. „Da li žena treba biti lepa ako želi da pobeđuje?" Žena i svet, rujan 1930., br. 9: 6. „Lična crta", Naša žena, 16. ožujka 1935., br. 8: 6. „Svestranost moderne žene", Ženski list, siječanj 1930., br. 1: 11. „Ropstvo moderne žene", Žena i svet, studeni 1930., br. 11: 2. „Dvostruka dužnost žena", Ženski list, travanj 1934., br. 4: 12. �Modernost i ženski časopisi rad i raspravljaju o njenom položaju u društva,465 tijekom ovog vremena ženski časopisi još izrazitije postaju eskapističko štivo u kojem dominiraju teme o ljuba­ vi, braku, ljubomori, počinje se reklamirati čipkasto donje rublje, nježno uređeni ženski budoari, nižu se pripovijetke i feljtoni, a žene na naslovnicama nisu više aktivne tenisačice ili skijašice, već otmjene, zamišljene, romantične mlade djevojke s knjigom u ruci (Slika V-23 i V-24),466 dok tekstovi upozoravaju svoje čitateljice na važnost elegancije za ženinu ljepotu.467 Slika V-23 {Žena i svet, 15. 10. 1926., br. 10) Slika V-24 [Žena i svet, 15.9. 1934, br. 9) „Moderna ženskost" i „moderna muškost" formiraju se u skladu s vrijednosnim sustavom društva u nastajanju i imaju brojne zajedničke karakteristike. Oba pojma 465 „Politička i građanska prava žena u svjetskom društvu", Ž en sk i list, ožujak 1936., br. 3: 4-5 Julka Mahulja, „Odgovor na primedbe onih, koji su mišljenja da žena radeći van kuće pooštrava krizu i gubi od svojih vrlina", Ž e n a i svet, siječanj 1934., br. 1: 2; „Da li ženu treba reducirati iz službe u korist muškaraca T ,Ž e n a i svet, ožujak 1934., br. 3: 1. 466 U Ž e n sk o m listu se tijekom 1934. godine još u dva navrata našla naslovnica sa ženama skijašicama i tenisačicama, ali su žene na naslovnicama znatno mirnije i odjevene. U narednim godinama sportašice gotovo u potpunosti nestaju sa stranica Ž en skog lista, dok se povremeno ipak vraćaju na naslovnice Ž e n e i sveta. 467 ,,U čemu se sastoji privlačnost žene", Ž e n a i svet, siječanj 1931., br. 1: 14; „Što se ne pristoji otmenoj ženi u odnosu prema društvu?", Ž e n a i svet, rujan 1932., br. 9: 4. 161 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI nastoje naglasiti: almvnpst, moć, materijalizam i rehnnkrad|u. Redefinicija oba pojma uzajaman je proces u kojem promjene u značenju jednog pojma nem inovno iziskuju propitivanje drugog. U ovo vrijeme žena je snažnije zakoračila u ono što se do tada smatralo „muškim" područjima. Kao reakciju na to<^novi muškarciT su jasnije podvukli granicu vlastite muškosti, odbacivši sve karakteristike koje su se feminizirale (kao npr. ljepota, um jetnost) te istaknuvši snagu, ekonomsku moć i surovost kao prepoznatljive pokazatelje njihovog rodnog identiteta. No, iako na prvi pogled „nova ženskost" izgleda kao izazivač i generator prom jena u rodnim konceptima, očito je da se jednako tako osjetila ugrožena. Svi navedeni časopisi inzistiraju na revalorizaciji, ali i očuvanju „ženskih osobina" i ženske uloge u društvu, kreirajući na svojim stranicama prostor u kojem će žene naučiti pom iriti zahtjeve m odernog društva i vrijednosnog sustava u kojem su odgajane. Na taj način ženski časopisi istovremeno postaju prostor izgradnje „modernih" rodnih koncepata, kao i očuvanja odvojenog prostora ženskosti. 3. Politika ženskog tiska M eđusobni utjecaj ženskog tiska i politike odvija se na dva nivoa: a) Žene, ženski listovi sudjeluju u „glavnim" političkim trendovima toga vremena i b) ženski tisak pokrivao je specifične ženske teme koje su u konačnici definirale prosror~.ženske politike". Istražujući ova dva politička aspekta ženskog tiska nastoji se odgovoriti na pitanje uloge politike, kako Opće tako i „ženske", na kreiranje uredničke politike časopisa, analizirati dinamiku odnosa između časopisa kao agenta političkih opci­ ja i časopisa kao „ženskog prostora" i kako se ta dinam ika u konačnici odrazila na (re)definiranje, širenje i ograničavanje prostora ženskosti. 3.1 Ženski časopisi unutar političkih procesa O dnos ženskih časopisa i politike je neosporan. O ni nastaju unutar određenih političkih procesa i redom otvoreno podupiru odabranu političku opciju ili barem ideju (jugoslavenska žena zalažese za jugoslavenstvo i liberalizam / Ž g « ^ misaojfc list klerikalne orijentacije, §lovenfy je klerikalni j k r s jasnom nacionalnom (slo­ venskom) notom , a Naša zenaj je neosporno vođena socijalnom i nacionalnom ideologijom-HSS-a. Ilustrirani listovijcojima je na prvi po g led j^avnajmsija zaljavg čitateljstva ipak nastupaju s jasnim političkim stajalištem. ’ enaTšvef'i Ženski svet^j Ž im ajiuuiitarisrjrkn i rojalisrićkn notu, a Zagorka je sama izjavila da je pokreta^ njt^ e n sk o g / / ^ rezultat njenog nadonalneg-bunra^O na je naime svojevremeno odbila predstavnika njemačkog tiskarskog koncerna Ullstein. koji joj je ponudio a. za domaćice. Shvativši to 162 �Politika ženskog tiska kao još jedan pokušaj prodora njemačke kulture na hrvatski prostor, Zagorka je odlučila pokrenuti ženski list uz pomoć cfomaćeg kapitala, našavši oslonac u ži­ dovskim bcaČnompaHlJ$chwartz( dioničarima zagrebačkog dioničarskog društva M eđunarodnog prometnog, novinskog i oglasnog zavoda.468 Napokon, svi ilustri­ rani listovi igrali su važnu zajedničku ulogu u promicanju i širenju globalne potro­ šačke kulture. Nadalje, vrijeme izlaženja časopisa koincidira s potrebama političkih opcija koje su podupirali. Prva tri lista izlazila su u vremenskom razmaku H » j^ in jr- jija do donošenja. ViHovdanskng.n^tayaJcada se društvo počelo demokratizirati, a granice tog novog procesa su još bile neispisane. Stvaranje nove države bilo je više^ od prekrajanja zemljopisnih karata, ono je zahtijevalo ^definiranje društv^ kao cjeline. Stoga je od početka bila prepoznata potreba Regrutacije žena jposeblce žena koje su imale šansu dobiti pravo glasa. Znakovito je da se ovi listovi gase kada je počinje izlaziti u trenutku kada HSS prerasta iz stranke u pokret, što je značilo je stranka pokušavala prodrijeti n svg pore društva. pa im i podrška žena postaje važnija nego prethodnih godina, 'enskiUs) i (£.ena i sve) pokreću se iste godine (1925.) koju su obilježile rasprave oJibprali7.aciji novinstva i donošenje novog li­ beralnog zakona o tisku.469 Budući da su ova dva časopisa jedina izlazila-u-duljem vrem enskom periodu, u njima jasno možemo vidjeti kako se {on_časopi$a mijenjao s promjenom političke klime. Oba su časopig^započela u više ili manje liberalnom tonu, podupirući modemizacijske i glohaIiTarijske*procese n-drnšrvn Oba časopi­ sa snažno reagiraju na jecizu koja je jednako pogodila njihovo čitateljstvo, kao i njih same. Napokon, oba časopisa krajem tridesetih godina bilježe skreranje nd^snn odnosno U jcon7ervarivi7am i narinnali?am ili rasprave o snazi i zdravlju rase. Svi navedeni listovi nastoje potaknuti svoje čitateljice na aktivniju ulogu u društvu, ali ih pritom i regrutirati za vlastitu političku opciju. Štoviše, velik broj njih političke ciljeve stavlja u prvi plan.(Jugoslavenska ženi} optimistično je zastu­ pala ideju da će Tugoslavenke svojim radom na narodnomjedinsivu zaslužiti pravo glasa: „Ako hoće naša inteligentna žena da igra ulogu muškog u društvu i politi­ ci, mora poći hrabro njegovim putem u radu za narod''470<£enska misa^ držala se uvjerenja da u pravom kršćanskom dnišrvn ženskog pitanja nTKrhitl bilo i tvrdi: „Dok je kršćanska nauka živo provejavala kroz sve ljudske čine, nije bilo ženskog 468 Kasnije je predstavnik Ullsteina ipak ušao u odbor Međunarodnog prometnog, no­ vinskog i oglasnog zavoda. 469 Vujnovic, Forging the BubikopfNation, 135. 470 Milan Pribičević, „Nova žena u novoj državiu,Jugoslavenska žena, 1919.: 129-132. 163 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI pitanja",471 a(Naša zeru} smatrala je da je ostvarivanje prava žena pravedno ne samo prema ženamaTvec je u interesu čitavog društva, te naglašavala da im je hrvatsko natodno-vodstvo dalo garanciju kako će se fodna nejednakost otkloniti rješavanjemjirvatskog nacionalnog pitanja^72 _ Ž e n sk i listovi pišu o političkim temama, ali obavezno sa ,,ženskog“ stajališta. r Slovenka^problematizira pitanje granica Slovenije tako da pokriva m im ohod žena u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu p rp tiv jah janske okupacije ili objavljuje rezolu­ ciju koju su 2. ožujka 1919. uputile u Pariz žene okupljene u Zagrebu, Ljubljani i Novom Mestu.4734Pišući o ovom problemu, oni obično naglašavaju ppippelcrivii 7 ie n e i „Mi nećemo bit njemačke državljanke [...] za našu djecu zahtijevamo slo­ bodu, slobodni razvoj, sunca zahtijevamo, m ir i sreću [...] R ij^it^ polje, riješite naše polje ?“ uskliknula je Angela Piskrenik u vapaju prema Wtxsz\\\ts\i.A (jugoslavenska žerta također donosi izvještaje o okupiranim 7A dijelovima Hrvatske i Slovenije u kojima se izražava briga za tamošnje žene, objav­ ljuju njihova tužna rodoljubna pisma ili vijesti o ženskim prosvjedima u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu protiv gubitka teritorija.475 U ovom listu ipak nalazimo i niz rasprava o procesu ujedinjenja: članalc o npvpm kalendaru ili konceptu uvođenja jedinstvenog pisma za kraljevinu.476(Ze»đ i s v e t^ otiče se teme predsjedničkih iz­ bora u SAD-u u tekstu „Koja će biti predseHnica? G -đa Huver jli g.đa Smir>“ 477 Reagira na atentat na Stjepana Radića, objavivši članak na latinici pod naslovom g o s p o d a Ana Radić" 478 te nekoliko zadaća „veoma m ladih hrvatskih devojaka" na temu sloge i jedinstva.479 U (Evi)\(Ženskoj misi%nema političkih članaka u klasičnom smislu riječi. Iako se o h a a k tiv n o za lažii 7.a p o l i ti čk a p ra v a ž e n a . ne dotiču se rasprava O političkoj situaciji u zemlji ili svijetu. S druge strane,(Naša žena)je jedina bila odlučna u želji da čitateljice educira o političkim događajima u svijetu i domovini bez ikakvog 471 Sofija Brajša,“Žensko pitanje (po Ušeničniku)“ , Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1:8-9. 472 „Na kraju naše prve godine", Naša žena, 28. prosinca 1935., br. 49: 1-2. 473 „Dve znanemnitosti", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 51-52; „Zapiski", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 82-83. 474 Angela Piskemik, „Za naše Kosovo Polje", Slovenka, 15. travnja 1919; br. 3-4: 55-59. 475 Tržačanka, „Naše jugoslavenske sestre v Trstu, Jugoslavenska žena, 1919.: 97-98. 476 Simeon Gačeša, „Jedinstveno pismo Srba, Hrvata i Slovenaca", Jugoslavenska žena, 1919.: 99-100; Simeon Gaćeša: „Novi Kalendar",Jugoslavenska žena, 1919.: 65-67. 477 Žena i svet, rujan 1928., br. 9: 14. 478 Žena i svet, srpanj 1928., br. 7: 5. 479 ,,U slozi je spas", Žena i svet, srpanj 1928., br.7: 14; „Historija našeg oslobođenja i ujedinjenja (1908.-1918.)“, Žena i svet, srpanj 1928., br.7: 14-15. 164 �Politika ženskog tiska smještanja u ženski okvir. No, to nije prolazilo glatko. Nakon što je Naša žena posvetila jedan članak ratu u sjevernoj Africi480 i u nekoliko tekstova analizirala ekonomsku situaciju u Hrvatskoj,4 1 Zdenka Smrekar suočila se s negodovanjem 8 svojih čitateljica da previše prostora posvećuje temama koje nisu ženske. No, ona je stala u obranu uredničke politike: Ako mi dakle u svakom broju našeg lista ne istupamo oštro za pojedine ciljeve ženskog pokreta, onda to nema značiti da smo ih bacili u pozadinu. Treba samo savjesno ogledati svaki naš broj, pak će se lako steći uvjerenje, da se u svakom ide savjesno i odlučno za tim, da se ženama otvaraju ispravni pogledi na sve ono, što je za njih u životu važno.4 2 8 List nastavlja povremeno objavljivati britke, analitičke komentare najvažnijih do­ gađaja u hrvatskoj i svjetskoj politici. Ova epizoda je tek izuzetak koji potvrđuje pravilo da klasične političke teme, obrađene na klasičan način teško nalaze mjesto u ženskim časopisima. Naravno, ovo ne znači da žene nisu pratile političke vijesti u dnevnim i stranačkim novinama. O d jedne informirane i angažirane žene to se sigurno očekivalo. No, ženski časopisi na svojim stranicama kreirali su jedan imaginaran ženski prostor u kojem su ispitivale i ponovno definirale granice ženskosti, a unutar njih politika ne nalazi mjesto. Ženski časopisi izražavaju i zastupaju različite političke opcije i različite koncepcije ženskosti, ali uglavnom imaju jednu zajedničku ideju: ženski časopisi bave se „ženskim" pitanjima. Politika postaje „ženska" samo u slu­ čaju kada direktno utječe na njihov život. Gotovo svaki list izražava potrebu za komunikacijom sa svojim političkim uzo­ rima od kojih traže potvrdu i legitimitet svoga rada. U jugoslavenskoj žerti Zofka Kveder je posebnu pažnju posvetila ministrima koji su posjetili kongres Narodnog ženskog saveza SH S, smatrajući da pažnja koju državni političari posvećuju skupu uzdiže značaj i dignitet događaja. Ženska misjao objavljivala je blagoslove svetog oca pape, predstavnice H rvatske ženske katoličke sveze na kongresu za žensko pravo glasa šalju papi brzojav u kojem ga mole blagoslov^ / p g g g ^ svoj program rada najavljuje u članku pod naslovom „Zadr. Krekom!", ^ N ^ a ž e n ^)objavljuje dilfnjj^rzojav Vlarka kojem on daje podršku listu. Izuzeci su ilustrirani časopisi, i^ena i svet pronašla je autoritet u ženskom likiikialjire Marije, no s druge strane potenciKTiđeju muža i oca obitelji. \Jve.Anio^Ženskogliftz pak neprestano 480 „Obzorje se mrači", Naša žena, 7. rujna 1935., br.33: 1-2. 481 „Narodna disciplina", Naša žena, 20. srpnja 1935., br. 26: 1-2; „Crna kreljut", Naša žena, 10. kolovoza 1935., br. 29: 1-2; „Zar to smije biti?", Naša žena, 17. kolovoza 1935., br. 30: 1-2; „Zapovijed vremena", Naša žena, 12. listopada 1935., br. 38: 1-2. 482 ,,U narodnoj službi", Naša žena, 19. listopada 1935., br. 39: 1-2. 165 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI potencira ravnopravnu diskusiju sa svojim čitateljima bez obzira na njihov rod ili ugled u društvu, nesmiljena je prema čitateljima za koje procijeni da govore na uštrb interesa žena i poziva čitateljice da se same kritičke osvrnu na takve teksto­ ve.483 Politika se pokazala kao glavni pokretač izdavanja pojedinih ženskih časopisa, a političke stranke ili ideje mogle su imati koristi od djelovaaja^erakogtiska. Ženski časopisi stupaju na scenu u politički pogodnom trenutku, nastoje neposredno širi­ ti stavove i ideje političkih struja kojima su se priklonili, potpom ažu popularizaciji njihovih ideja, zahtijevaju potvrdu svojih političkih uzora i time naglašavaju nji­ hov društveni kredibilitet. S druge strane, uočljiva je nelagoda koja nastaje kada se političkim temama pristupa direktno i nastojanje da se politika obradi kroz raspra­ ve s „ženskog4 aspekta. Posljedice ovakvog odnosa su dvostruke. Ženski časopisi 4 koji redom nastoje potaknuti svoje čitateljice na aktivnu ulogu u društvu, zaziru od direktnih rasprava o politici na vlastitim stranicama i time potvrđuju proble­ matičnost odnosa žena i politike. Ukoliko ženski časopisi ne bi trebali raspravljati o političkim temama s općeg društvenog stajališta, ne potvrđuju li na svojim stra­ nicama ideju da politika nije za žene? S druge strane, kreiranjem zavisnog odnosa prema političkim autoritetim a koje cijene, ponovo ponavljaju ideju muškaraca kao vođe i nosioca moći, i žena, ženskog prostora kao sljedbenika. 3.2 „Ženska politika" Interesna ž^nskctpitanje može se podijelitUia-više^azina: zanimanje-za-eadženskih udrugaTorganizapija, praćenje borbe za(prayo glasaj općenita rasprava o^oložaju žene u društvtTuz koju se često veže bilježenje doprinosa žena za vrijeme-pata. te pisanje o tipičnim „ženskim temama4 i problemima. 4 Rad ž e n sk ih u d ru g a i o rg a n iz a c ija Ideja okupljanja žena u razne udruge, društva ili organizacije bila je istovremeno popularna i tradicionalna. Na području Kraljevine Srba, H rvata i Slovenaca još prije osnivanja nove države djelovala su razna ženska udruženja koja su se najče­ šće posvećivala karitativnim Ledukativnim poslovima.484 U m eđuratnom razdo483 Tako jednog čitatelja naziva „bijelom muhom4 i „bijelim elefantom4, a čitateljice na­ 4 4 kon ankete koje provela među umjetnicima o idealnoj ženi poziva da komentiraju nji­ hove odgovore. {Ženski list, rujan 1926., br. 5: 28; Ženski list, srpanj 1927., br. 3: 7). 484 Primjerice „Kolo srpskih sestara" u Srbiji, „Spjošno žensko društvo1 u Ljubljani ili 4 „Gospojiaski klnh“ iiHrvatskoj. Vidi: Emmert, „Ženski pokret; The feminist movement in Serbia in 1920s“; Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata I.“ 166 �Politika ženskog tiska biju broj ženskih udruga u neprestanom je porastu, a nastaju i razni savezi žen­ skih udruženja. M eđu većima-su prirnjeric^ J a ro d n i ženski savez Kraljevine SH S,1 Alijansa žensko.g-pokreta, ^vatskhženski:savezi Ženske udruge velikim dijelom nastavljaju s humanitarnim radom, organiziraju se u cilju promoviranja potreba svoje struke, ali sve češće naglašavaju svoju ulogu u promicanju nacionalnih ili dr­ žavnih ciljeva, te specifične ciljeve ženskog pokreta. Ideja udruživanja žena bila je posve u skladu s promicanim imidžom aktivne žene zainteresirane za društvo u kojem živi. Stoga, svi proučavani časopisi potiču udruživanje žena u razne organizacije. Organizirane će žene lakše doprinijeti šire­ nju nacionalnih ideja i suradnji sa ostalim narodima u državi, potpomagati održa­ vanje kršćanskih ideala, boriti se za stjecanje vlastitih prava ili pružati potporu na­ rodnoj borbi. Pri tom, naravno, svaki list pokazuje najviše interesa upravo za ono žensko djelovanje koje je najviše u skladu s njegovom programskom koncepcijom. { Jugoslavenska žena načelno podržava svaku aktivnost žena, a obrazovane žene smatra obveznima da se uključe u razne ženske udruge U uvodnom članku na početku 1919. godine 7.ofka Kveder Demermvir poziva; „Treba da se osvijestimo, treba da se združimo, da se čvrsto uhvatimo za ruke, da dižemo u našem narodu svijest jedinstva i da ga moralno dignemo!*485 U listu nalazimo tekstove aJiumanitarnim i strukovnim udrugama (udruženim"pošfarican^, udrugama sluškinja. ) N arodnoj ženskoj udruzi u Splitu, pedagoški usmierenom Društvu svjesnih žena u Zagrebu ili tradicionalnom M aterinstvu). No, najviše prostora dobivajuučfruženja jugoslavenske orijentacije kao Demokratsko udruženje jugoslavenskih žena ili Pmjpcfnmcnrn" _ cavez jugoslavenskih f? n e k i h r l r n č r v < i - n R w ij«»cfi 0 osnivanju re­ gionalnih ženskih ogranaka s jugoslavenskim imenom urednica je javno podržala komentarima: „Tako valja! Samo naprijed!" te pohvalama da su naše žene ispravno shvatile ideju ujedinjenja.486 Vijesti o ženskom djelovanju objavljuju se u rubrici „Rad jugoslavenskih žena", kasnije preimenovanoj u „Listak" ili, kada se radilo o naročito bitnom djelovanju, dobivale su istaknuto mjesto u „glavnom" dijelu lista. Tako se u drugom broju 1919. godine, odmah nakon uvodnog teksta, objavljuje članak Ženke Frangeš o osnivanju „Posestrimstva" - saveza jugoslavenskih ženskih društva.487 Posebnu pažnju list je posvetitio i Kongresu jugoslavenskih žena u Beo­ gradu na kojem je sudjelovala i sama urednicaJugoslavenske žene. Ovaj kongres po­ kriven je s čak dva vrlo opširna članka na prvim stranicama lista: izvještajem Adele Milčinović koji daje informacije o službenom dijelu kongresa i iscrpnim tekstom 485 Zofka Kveder, „U kolo"Jugoslavenska žena, 1919.: 1-4. 486 „Naša pisma",Jugoslavenska žena, 1919.: 125-128. 487 Ženka Frangeš, „Posestrimstvo-savez jugoslavenskih ženskih društava",Jugoslavenska žena, 1919.: 57-58. 167 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI Zoflce Kveder Demetrović o događajima u pozadini, idealima, simbolima, ženskoj solidarnosti i međunacionalnoj suradnji.488 N o,Jugoslavenska žena. ne zaustavlja se samo na ženskim organizacijama, ona potiče i individualni angažman žena, pose­ bice intelektualaka u perifernim dijelovima države. Ženska misao je list Hrvatske katoličke ženske sveze, pod uredništvom pro­ svjetne sekcije udruge, tako da je logično da se zanima i prati rad ove organizacije. List dosta temeljito prati rad katoličkih udruga u Hrvatskoj. N a njegovim zadnjim stranicama nalazi se poveća rubrika „Organizacije", koja se onda dijeli na manje: „Staleške organizacije", u kojima obrađuju problemi udruga zaposlenih žena (naj­ češće radnica i sluškinja ili učiteljica), „Religiozne i prosvjetne organizacije", a ponekad se posebno izdvajaju i „Karitativne organizacije". Pred kraj prve godine izlaženja rubrika je pojednostavljena te je izgubila manje rubrike, ali je osvanula nova rubrika „Iz katoličkog svijeta", u kojoj su se objavljivale vijesti o radu kato­ ličkih udruga u svijetu, kao i komunikaciji katoličkih žena i pape. Udruge za koje se list zanimao najčešće su katoličke ili barem katolički orijentirane organizacije sa sjedištem u Hrvatskoj ili drugim dijelovima Jugoslavijc_($arajevu, Beogradu ili M ariboru). U trobroju na kraju prve godine izlaženja Ženske misiji izlazi i tekst Božene Deželić „Ciljevi katoličkih ženskih organizacija" te iscrpan posebno izdvojen izvještaj o radu Hrvatske katoličke ženske sveze.489 List prati i glavna događanja ostalih ženskih organizacija u zemlji i svijetu, pod rubrikom „Bilješke". U toj su se rubrici nalazile kratke vijesti o radu kongresa jugoslavenskih ženskih udruženja u Beogradu i Zagrebu, peridjama jugoslavenskih žena za pravo glasa te bilješke o \ N arodnom ženskom savezu Kraljevstva Srba. H rvata i Slovenaca čiji je član u to vrijeme bila i Hrvatska katolička ženska sveza.490 Prirodno je da je Slovenka kao organ Slovenske ženske zveze objavila članak o njezinom osnivanju, ciljevima i pravilima društva. U njemu se naglašava da se pod okriljem udruge teže okupiti žene svih slojeva društva. Stoga će se osnovati posebna udruženja za radnice, građanke i seljanke, a žene se poziva da se aktivno 488 Adela Milčinović, „Kongres jugoslavenskih žena u Beogradu", Jugoslavenska žena, 1919.: 281-287; Zofka Kveder Demetrović, „Dojmovi s kongresa jugoslavenskih žena u Beogradu",Jugoslavenska žena, 1919.: 287. 489 Božena Deželić, „Ciljevi katoličkih organizacija", Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 93-96; „Rad Hrvatske katoličke ženske Sveze", Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 101-109. 490 „Bilješke", Ženska misao, 21. studenog 1919., br 1: 15-16; „Bilješke", Ženska misao, 1. siječnja 1920., br. 2: 32; „Bilješke", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 46-47; „Bi­ lješke", Ženska misao, 20. travnja 1920., br. 4: 64; „Zborovanje jugoslavenskih žena" u Zagrebu, Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 81; „Bilješke", Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 112; „Bilješke", Ženska misao, lipanj 1921., br. 1-2: 31. 168 �Politika ženskog tiska uključe u izgradnju novog društva: „Rad za druge i rad za zajednicu danas se ne smije izbjegavati, svatko je dužan narodu dati sve."491 Članak koji popratio osniva­ nje Splošnog slovenskog ženskog društva u Ljubljani (koje je za svoj list izabrao Ju­ goslavensku ženu) također popraćuje riječima ohrabrenja za žensko ujedinjavan jeu svrhu promicanja vlastitih interesa: „Žena mora raditi za ženu, meka ruka neka se drži žuljave!'492 U rubrici „Zapiski" bilježe se razne akcije žena u svrhu poboljšanja položaja žena u društvu ili promicanja nekih političkih ciljeva (kao npr. prava glasa ili pripojenja dijelova teritorija Sloveniji), a posebno se prati rad „Orlića" koje vide kao kršćansku konkurenciju liberalnim „Sokolicama".493 K^enski lispna svojim stranicama široko otvara prostor problematiziranju žen­ skog položaja u društvu. Ovdje se traže odgovori na pitanja za kakvo se društvo trebaju boriti žene ili tko se u suvremenom društvu emancipirao - muškarci ili žene?494 List pokazuje interes za događaje na domaćoj i svjetskoj ženskoj sceni te k222Lgodine šalj^oziy-ž@nskim_društvima da mu dostave podatke,495 nakon čega pokreće rubriku ,,Iz ženskog pokreta u kojoj objavljuje informacije o aktivnosti­ ma ženskih udruga, međunarodnih ženskih organizacija ili o uspjesima ženskog pokreta u drugim državama. Primjerice, nalazimo informacije o osnivanju Ženske stranke i Hrvatskog ženskog saveza, proslavi desetogodišnjice Narodnog ženskog saveza, radu nekih lokalnih ženskih udruženja i pojedinih akcija za pravo glasa.496 List se napokon sam aktivirao u idejama koje bi ih naročito zainteresirale, a jedan od većih događaja koju su organizirali bila je izložba rukotvorina čitateljica lista u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1929. godine.497 _____________ ______ - ^ g ena i svet < vHilpm je interesom pratio radJ^Ja rodnog 7.enskog_saveza Srba. Jd rv ata i Slovenaca) Napokon, aktivnost ovog saveza bila je u potpunosti u skladu s uniraricrii^U rtm i jiig r.c U w n<i|fr>m o r ijr n r a r jjo m lUra Posebnu pažnju OVe SU novine 491 492 493 494 „Ob prvem mejniku", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4:49-51. „Zapiski, Splošno žensko društvo v Ljubljani", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4:85. Ivica Neznan, „Orliće", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 162. „Za kakvo se društvo moraju boriti žene!. Ženski list, srpanj 1925., br. 4: 19; „Žensko pitanje: Tko se emancipirao?" Ženski list, listopad 1925., br. 7: 27. 495 Ženski list, ožujak 1927., br. 11: 32. 496 „Mala Antanta", Ženski list, veljača 1926., br. 10: 6; „Ženska stranka", Ženski list, sr­ panj 1927., br. 3: 38; „Hrvatski ženski savez", Ženski list, prosinac 1928., br.12: 38; Ženski list, studeni 1929., br. 11: 12; „Susačko udruženje" Ženski list, studeni 1928., br. 11: 28; „Kolo sestara u Karlovcu", Ženski list, srpanj 1931-, br. 7: 32; „Ženski skup za pravo glasa", Ženski list, studeni 1927., br. 7: 30; „Ženski pokret", Ženski list, pro­ sinac 1927., br. 8: 34. itd. 497 Ovoj izložbi posvećen je čitav jedan broj Ženskog lista (lipanj 1929., br. 6). Više vidi: Vojinović, Forging the BubikopfNation, 150-152. 169 �NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI posvetile raskolu koji rtocorh^kada su 1Q?6, frrnpilf konvervarivn^ udruge oformivši konkurentnu N arodnu žen<=kn 7ajt»dnin J lT tom je sukobu<^ena i svet angažirano stao na stranu Saveza, objavivši niz članaka u kojima traga za uzrokom raskola zbog čega je urednica lista završila na sudu i očito izgubila spor koji je pro­ tiv nje podignula M ara Trifković, člam caN arodne ženske zajednice.498 Žena i svet daje odrede.ni^rostor i Ženskom jjokretujte se u nekoliko članaka prati njihov rad ili stavovi.499 Nadalje, Žena i svet, a kasnije iZenskLsmk, zanimali su se za sudjelo­ vanje i uspjehe jugoslavenskih žena i udruga na m eđunarodnim skupovima.500 N o najviše prostora oba lista posvećuju lokalnim i nacionalnim (srpskim) udrugam a od kojih se ističe Kolo srpskih sestara. Veliki interes pri tom e se daje suradnji srp­ skih ženskih društava sa ženskim društvim a diljem zemlje ili širenju njihove ak­ tivnosti na ostale krajeve (osobito hrvatske gradove) te se svaka ovakva suradnja bilježi, a često i prati foto-materijalom.5 1 0 498 „Kriza na muški način", Žena i svet, 15. studenog 1926., br. 11: 5; „Savez i zajednica", Žena i svet, 15. prosinca 1926., br. 12: 6; „Okružnica, Narodnog ženskog saveza nje­ govim društvima", Žena i svet, 15. veljače 1927., br. 2: 5; „Kome je ćela za kapom?", Žena i svet, 15. ožujka 1927., br. 3: 5; „Ispravka g-đe Mare Trifković", 15. ožujka Žena i svet, 1927., br. 3: 6; „Predsednica Narodnog ženskog saveza optužuje", Žena i svet, 15. travnja 1927., br. 4: 5-6; „Je li mogućno izmirenje", Žena i svet, 15. svibnja 1927., br. 5: 5; „Tako je htela gospođa Mara Trifković", Žena i svet, 15. prosinca 1927., br. 12:5. 499 „Za pravo naše žene"; Žena i svet, 14. travnja 1926. br. 4: 12-13; „Skupština ženskog pokreta", Žena i svet, 15. siječnja 1928., br. 1: 6; Alojzija Štebi, „Za žensko pravo gla­ sa", Žena i svet, 15. studenog 1927., br.l 1: 6. 500 „Jedan naš uspeh", Žena i svet, 15. veljače 1926., br. 2: 12; „Naše žene u svetu", Žena i svet, 15. svibnja 1926., br. 5: 7-8; „Sastanak u Pragu", Žena i svet, 15. srpnja 1927., br. 7: 6; „Sufražetkinje na delu (utisci sa septembarskog Internacionalnog Ženskog saveza za pravo glasa u Ženevi)", Žena i svet, 15. listopada 1926., br. 10: 6-10; „Novi uspesi naših žena", Žena i svet, 15. ožujka 1928. br. 3: 6; „Dobro nam došli braćo i sestre iz svih slovenačkih zemalja", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 1-2; „Sa interna­ cionalnog kongresa ženskog saveza", Žena i svet, srpanj 1930, br. 7: 7; „Uloga žene u bugarsko-jugoslavenskom zbliženju", Žena i svet, kolovoz 1934, br. 8:1; Marina Božić Spaić, „Uspeh na ćelom frontu: Nezvanično o Narodnom ženskom savezu", Ženski svet, veljača 1930., br. 2: 3; „Sveslavenski slet Sokola", Ženski svet, srpanj 1930., br. 7: 2; „Osmi kongres internacionalnog ženskog saveza", Ženski svet, srpanj 1930., br. 7: 3. itd. 501 „Beogradsko žensko društvo", Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 5-6; „Privrednik za domaćice", Žena i svet, 15. travnja 1926., br. 4: 7; „Dobrotvorna zadruga Srpkinja u Sarajevu", Žena i svet, 15. svibnja 1926., br. 5: 8; „Zaslužne žene beogradskog žen­ skog društva", Žena i svet, 15. lipnja 1926., br. 6: 8-9, „Izložba beogradskog ženskog društva", Žena i svet, 15. lipnja 1926., br. 6: 9; „Pedesetpetogodišnjica Podružnice 170 �Politika ženskog tiska Za(E tw }c organizirano djelovanja ženp hiln nd krncijalnf važnosti. U prvom broju u listu se nabraja sedam točaka koje su predstavljale osnovne preduvjete stjecanja ženskih političkih prava. Ovdje se uz borbu protiv prostitucije, žensku solidarnost i međusobno opraštanje, razumno biranje zanimanja i pravilan odgoj, njegovanje b 'g 'je ^ » sporra te prihvaćanje modela postupnog dobivanja prava, našla i ideja o osnivanju ženske organizacije u koju bi ušle sve žene, pa se državna uprava na nju ne bi mogla oglušiti.502 Ipak, <jam lkr »opre ng-polra-mj*- interes zaliji, a od istaknutih imena fenske scene, u Hrvatskoj d rugejtta g e, objavljuju se relativno iscrpne informacije o razvoju ženskog pokreta fajfoljclro^ i Finskoj.5 Ova šutnja o ženskom djelovanju u Hrvatskoj može biti 503 2 0 posljedica nesnalaženja uredništva lista u događajima na ženskoj sceni, ali vjero­ jatno proizlazi i iz činjenice da su.urednici Evu percipirali kao glavnog pokretača ženskog pokreta u.H rv< fcll'rtj ^ j ' > dr a d in i U uvodnom članku prvog broja^Afcfc žen£ utvrđuju se četiri glavna cilja ovog lista: donositi članke iz područja vezanih za život žene, pružati praktične savjete ženama, objavljivati odgojno i zabavno štivo te pratiti, podupirati i pomagati cjelo­ kupan ženski rad. No, ovaj posljednji zadatak ostao je pomalo zapostavljen u prvim tjednima, pa i mjesecima izlaženja. Prve vijesti o radu ženskih udruga nalazimo tek u šestom broju gdje je objavljena vijest o osnivanju Kluba likovnih umjetnica.504 Nakon toga slijedi nekoliko sporadičnih vijesti o radu „Hrvatske žene“, čiji je član ženskog društva u Čačku", Žena i svet, 15. kolovoza 1926., br. 8: 9: „Što je uradilo Kolo srpskih sestara u Splitu", Žena i svet, 15. ožujka 1927, br. 3: 8; „Kragujevačko žensko društvo", Žena i svet, 15. travnja 1927., br. 4: 7; „„Uspešan rad Kola srpskih sestara u Karlovcu", Žena i svet, 15. ožujka 1928., br. 3: .6; „Godišnja skupština Kola srpskih sestara u u Beogradu", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 7-8; „Skupština društva za zaštitu devojaka", Žena i svet, srpanj 1930., br. 7: 3; „ 'Srpska majka' u Nišu"; Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 9; „Kolo srpskih sestara u Prijedoru", Žena i svet, siječanj 1931.,br. 1:4; „Jedna pohvalna akcija 'Srpske m a j k e Žena i svet, veljača 1931.,br. 2: 9; „Društvo 'Srpska majka' u Vel. Gradištu", Žena i svet, veljača 1934., br. 2: 4; „ Cvijeta Zuzorić'“, Ženski svet, siječanj 1930., br. 1: 5-6, „Drage sestre iz Hrvatske", Ženski svet, veljača 1930., br. 2: 2; „Izložba Jugoslavenskog narodnog blaga", Ženski svet, srpanj 1930., br. 7: 5 itd. 502 „Žena pobornica za jednaka prava obiju spolova", Eva, 5. siječnja 1928. br. 1: 1-2. 503 „Žensko pitanje u Poljskoj*, Eva, 30. siječnja 1928., br. 4: 2; Eva, 6. veljače 1928., br. 5: 2; Eva, 13. veljače 1928., br. 6: 2; „Ženski pokret u Finskoj", Eva, 13. veljače 1928., br. 6: 1; Eva, 5. ožujka 1928., br. 7-8: 2. 504 „Klub likovnih umjetnica", Naša žena, 2. ožujka 1935., br. 6: 5. 171 �NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI bila i Zdenka Smrekar, na podizanju spomenika don Frani Buliću,505 te relativno negativno konotiran članak o Udruženju sveučilištarki.506 Tek u 36. broju uredni­ ca objavljuje članak pod naslovom „Saradnja ženskih društava" u kojem naglašava važnost organiziranog djelovanja žena: ,,U današnjem vremenu ne bi smjelo biti žene, koja o tom e ne vodi brigu, i koja nije ušla u bilo koju žensku organizaciju, već prema svojim sklonostima. Iskustvo nas uči da se baš zajedničkim povezanim ^sitnim radom ostvaruju najbolji rezultati i polučuju najveći uspjesi."5075Članak za­ 8 0 vršava pozivom ženskim društvim a da uredništvu šalju prikaze svog rada, a prema nešto učestalijim obavijestima u sljedećim brojevima lista možemo zaključiti da se dio udruženja odazvao tom pozivu. Tako se u Našoj ženi pokreće nova rubri­ ka: „Iz života i rada žena" u kojoj su najučestalije informacije o radu „Hrvatske jLejje", ..Hrvatskog srca" i Katarina Zrindri", a m ogu se naći i povremeni podaci o radu KlubaJikoMlih-umjemica, Kola dprnagra, Z rndrng Karnlirkng prosvjetnog d fiiš t-v s D o n i z - ^ n ^ c p ^ j i n c l f r t g d n h m r v o m n g d m ŠM /3 n R j d o v o r n i d r u š tv a V flraž - dinskejdrvatke, Hrvatskog rimokatoličkog dohrorvornogg^pojjndt^gdnišrvn U Srijemu, D ruštvu hrvatskih književnira jrd Mjerna praktičnoj orijentiranosti lista i ideji promicanja hrvatskih interesa,Wasa ženajhskoro je iznijela i originalni pri­ jedlog organizacije ženske udruge kojaSTradila na spašavanju hrvatske privrede. Naime, oni pn-prtrnajn hrvatsku domaćicu kao značajan ekonomski faktor u lancu proizvodnje i potrošnje te predlažu da se žene organ iririj111 pahavriJctrenih-po1 rrpPŠritva Tako bi one od malih potrošača postale oHll,|X,1j1,o £>kror f t fom e ..tkoće v biiLtrgoya£ijko-UMlusmjalacrkeja4obadmaai_naŠ£4-zemlji-da-se_pmnećeu_odakIe da se n ab avljaj08 Iako autor ili autorica ovog članka nisu ozbiljno očekivali da bi se takva organizacija zaista mogla i osnovati, Naša žena je u sljedećim brojevima nastavila poticati čitateljice da promišljaju kod kojih trgovaca nabaviti potrebnu robu. Napokon, sasvim u skladu sa svojom aktivističkom stranom i praktičnim duhom, na kraju prve godine izlaženja Naša žena sama pokreće akciju pomoći Hrvatima, p osebice djeci iz južnih krajeva koje je te godine pogodila glad. Na taj način list koji je u prvim svojim danima pokazivao tek deklarativnu podršku žen­ skom organiziranom radu, sam postaje aktivni sudionik humanitarnih aktivnosti u zemlji. 505 „'Hrvatska žena' za spomenik don Frani Bulića",Naša žena, 9. ožujka 1935. br. 7: 6; „Društvo 'Hrvatska žena' u Osijeku, Naša žena, 23. ožujka 1935., br. 9: 5: „K otkriću spomenika Don Frani Buliću", Naša žena, 31. kolovoza 1935-, br. 32: 5. 506 „Udruženje Sveučilištarki", Naša žena, 27. travnja 1935., br. 14: 6. -507 Zdenka-Smrekar, „Saradnja ženskih društava", Naša žena, 28. rujna 1935., br. 36:1-2. 508 „Žena kao gospodarski faktor", Naša žena, 26. listopada 1935., br. 40: 2. 172 �Politika ženskog tiska B orba za p ravo g lasa Kada se spomene ženski p o k r e t n m^đu ratnom razdoblju, jedna od prvih asoci­ jacija je l^orba za pravo glasaj Naravno, niti jedan od navedenih listova nije ostao ravnodušan prema ovom pitanju i gotovo svi zauzimaju ^krivan i-p/vzirivan ctav prema ženskom stjecanju političkih prava. Pitanje ženskog prava glasa naročito je bilo zanimljivo lisggag« koji su izlazili-prije-doftošenja-Vidovdanskog ustava. Jugoslavenska zeri*, Ženska rnisao)i S ^ v e n k a ^ z z t u vrijeme kada je borba za žen­ sko pravo glasa Dila aktualnapolitička temaTa jedno se vrijeme čak vjerovalo da je vrlo ostvariva. No, njihova podrška ženskom pravu glasa i značaj koji su pridavali temi varirala je sukladno političkoj orijentaciji. Zofka Kveder Demetrović načelno je poticala ideju o pravu glasa za žene, ali u konkretnom slučaju Jugoslavije nastu­ pala je nešto opreznije. U početku je smatrala da se to pravo treba davatLu-£azama. s time da ono ide usporedno s edukacijom i osvješćivanjem žena. Time se nadove­ zala na-dgbičajeni strah lihrralada bi nagli ulazak ženejajpohtiku ojačaojDoziciju klenkalačaTlgak na kraju zaključuje: „ubrzo sam se otresla ovakvih maljušnih ob­ zira. Pa da budubirane u naš parlament i najreakcionarnije žene, još uvijek je bolje nego da ne sjedi u zastupstvu našem nijedna žena!1 ^ ^ S druge strane, za Ženski^ misaox\\a \h e nije bilo. Žene su zaslužile pravo glasa, to je onaj kompromis mode mosti koje su oni spremni učiniti i s ponosom ga ističu. Prate se ženski kongresi za pravo glasa, objavljuju re^ojucije, 4iskijsije, te tiskaju transkrjptu rasprave o ženskom pravu glasa u Narodnom predstavništvu.5 510 9 0 (Šlovenkg, se u više navrata založila za žensko pravo glasa, prateći skupove za pravo glasa ili objavljujući članke koji pokrivaju tu temu.511Pri tome je spojila svoju nacionalnu i k r š ć a n < k ii_ a rp n m f» n ra rijn ponosno ističući daje Slovenija „napredni­ ja" od ostalih dijelova nove države po ovom pitanju, ali i argumentirajući političke zahtjeve na temelju majčinskog poziva i „ženskih osobina". 509 Jugoslavenska žena, 1919: 55. 510 „Bilješke: Žensko pravo glasa kod općinskih i gradskih izbora", Ženska misao, 1. siječ­ nja 1920., br 2: 32; Augustin Juretić: „Zar i žene na političku arenu?", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 36-38; „Bilješke: Jugoslavenske žene za pravo glasa", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 46-47; „Pučka stranka za pravo glasa ženama", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 48; „Žensko biračko pravo i naše narodno predstavniš­ tvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6:65-72; „Bilješke: Hrvatska pučka stranka i žensko pravo glasa", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 88. O ovim raspravama vidi i Englesfeld, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. 511 „Velik shod za žensko volilno pravico", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 83; Ivica Neznan, „Ali spada ženska v politiko?", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 91-94; „Strnimo svoje vrste!", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 89-91. 173 �NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI Eva je svoj glavni cilj posvetila upravo političkom pravu žene te je sebe smatrala predvodnikom budućih akcija na tom polju. JNašažena izlazi u rjfy ^< jfif;rrP cr> inom^ kada se politička atmosfera hitno ^ momijenila. O na se načelno zalaže za izborno pravo, ali ipak sa nešto manje žara. -šoiatra da ključ ženskog položaja u društvu nije u prom jeni njenog, političkog pra­ va, već društva kao cjeline, posebice u pogledu v alo rizira n ji^ en sk o g T ^ r Više se pozornosti ovom problemu posvećuje tek u trenutku kada je ]9^TgnH inp izborni 7alrniw>per hir> p r ^ m er revizije. Tada zaključuju: „Stojadinović ima dva zadat­ ka. D a smiri duhove i da demokratizira zemlju. O pet je na tapeti izborni zakon. To je mom enat kada mi kao žensko glasilo m oramo istupiti za ostvarenje ženskog aktivnog i pasivnog prava glasa s punom sigurnošću, da govorimo iz duše čitavog ženskog svijeta u našoj Kraljevini."512 ( Ilustrirani listovi ^-edom zauzimaju pozitivan stav prem a ženskom pravu glasa,513 ali nam oni kroz sustav anketa i dopisništva sa čitateljstvom daju uvid u mišljenje sdruge-strane, koje nije nužno bilo na istoj valnoj duljini kao časopis. Tako npr.yŽ?na i svet u brojnim člancima propagira i promiče ideju o političkim pravima za žene, no kada su 1926_godine proveli anketu o tom pitanju odgovori nisu bili toliko jedinstveni. Baš naprotiv! Pokazalo se da anketa nije izazvala veliko zanimanje, a rijetki odgovori bili su negativni ili ravnodušni. Žensko pravo glasa smatralo se marginalnim u odnosu na ostale probleme s kojima su se žene susreta­ le. „Rano nam je plivati u političke vode jer imamo mnogo da spasimo iz mutne vode", ustvrdila je jedna čitateljica. Druga je istaknula da je žena prvenstveno majka.i supruga, a tek se jedna učiteljica pobunila protiv ovog tijeka rasprave.514 G o ­ dinu dana kasnije nalazimo tekst koji prepričava događaj iz vlaka u kojem su dvije žene dijametralno suprotnih pozicija raspravljale o ženskom pravu glasa. Raspravu je okončao do tada šutljiv suputnik sa zaključkom da se žene trebaju brinuti d a jis reće muškarce, a onda če svi biti sretni.515 Zanimljivo je da je ista anketa godinu dana kasnije provedena u Ženskom listu gdje je pobudila znatno više interesa, a odgovori su bili više naklonjeni stavu da žene trebaju dobiti pravo glasa. Čitateljice smatraju da bi stjecanje prava glasa donijelo dobrobit ženama, ali i društvu koje bi 512 „Žensko pravo glasa", Naša žena, 24. kolovoza 1935., br. 31: 1-2. 513 „Ženski skup za pravo glasa", Ženski list, studeni 1927., br. 7: 30; „Borba francuskinja za općinske izbore", Ženski list, travanj 1936., br. 4: 36; „Ženski pokret za prava naše žene", Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 9; „Za prava naše žene", Žena i svet, 15. travnja 1926., br. 4:12; „Žensko pitanje", Žena i svet, 15. rujna 1927., br. 9:9; Alojzija Štebi, „Za žensko pravo glasa", Žena i svet, 15. studeni 1927., br. 11: 6. 514 „Naša anketa i pravo glasa", Žena i svet, 15. srpnja 1926., br. 7: 7; Žena i svet, 15. listopada 1926., br. 10: 8• Žena i svet, 15. studenog, br. 11: 9. , 515 „Koja ima pravo?", Žena i svet, 15. listopada 1927., br. 10: 11. 174 �Politika ženskog tiska postalo plemenitije. Neke izjavljuju da one načelno jesu za pravo glasa, ali se boje reakcije supruga*Jruge odbacuju ideju univerzalnog prava glasa jer ne žele da ih se stavlja u isti rang sa čobanicarpirNa kraju ankete progovara i sama urednica šaljivo zaključujući da bi parlament s ošišanim kosama izgledao bolje nego današnji u ko­ jem sjede ošišane muške pameti.516 ^ P o lo žaj ž e n e u d ru štvu ^ ~ ^ Vv^ v froložaLžene u društvu] budio je interes svih proučavanih listova. Pri tome su se nametala i ispreplitala dva otvorena pitanja: međusobni odnosi žena te odnosi žena_i_muškarca. & ienskim ilustriranim časopisima ponekad se javljaju tekstovi koji propituju intimnu dinamiku ženskog prijateljstva, istražuju mogu li žene biti međusobno prijateljice, s kim se najradije druže ili se čitateljice potiče da zajed­ no provode vrijeme.517 Uz to, problematizira se odnos domaćice i zaposlene žene. Ženski listovi na više ili manje ozbiljan način otvaraju diskusiju o tome koja žena više pridonosi društvu, koja je više opterećena, na koji način uspostaviti ravnotežu među različitim ulogama žene i kako se to u konačnici odražava na položaj žene u društvu. Jedna od najpopularnijih anketa („konkursa") Žene i sveta glasila je: „Koji vam se poziv za žene najviše sviđa? Za koji će poziv naše čitateljke najviše glasati? Da li treba ženu koja ostaje na dgmu, gaji svoj porod i vodi kuću, ženu majkuj. domaći­ cu* smatrati za ženu radilicu?"518 Pristiglo je ukupno 29 odgovora pri čemu je 14 čitateljica izjavilo da im se najviše sviđa poziv domaćice, majke-domaćice ili majke, a čak 26 je smatralo da će većina čitateljica odgovoriti da žena treba biti domaćica, majka-domaćica ili jednostavno majka. Većina čitateljica (26) smatra da majka-domaćica jest „radilica!*519No, istovremeno možemo pratiti kako se domaćice susreću s novim-starim predrasudama u kojima se njihov posao od strane muškaraca, ali i 516 Ženski list, veljača 1927., br. 10:29-31; Ženski list, ožujak 1927., br. 11:29; Ženski list, travanj 1927., br. 12: 24-25. 517 „Što mislite o ženama kao prijateljicama", Ženski list, svibanj 1926., br. 2:31 -32;“Drugovanje žena", Ženski list, travanj 1930: 1; „Postoji li pravo prijateljstvo žena", Žena i svet, srpanj 1930., br. 7: 10. 518 „Prvi konkurs žene 'Žene i sveta'", Žena i svet, 15. kolovoza 1927., br. 8: 6. 519 Relativno popularno je bilo zanimanje učiteljice (6), žene majke koja uz to ima poziv (3), umjetnice ili književnice (3). Jedna je čitateljica izjavila da je najpoželjniji poziv biti „žena poštena", druga je izjavila da je svaki poziv dobar ako ga žena savjesno radi, a jedna se opredijelila za ženu koja je borac za ženska prava. Žena i svet, 15- listopada 1927., br. 10: 10; Žena i svet 15. studenog 1927., br. 11: 10; Žena i svet, 15. prosinca 1927., br. 12: 10-11; Žena i svet, 15. siječnja 1928., br. 1: 10-11. 175 �NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI zaposlenih |ena ocjenjuje kao lakši i manje vrijedan.520 Na istom tragu kućanica u Ženskom listu smatra da je domaćicama trže-nego rndnirnma jer su podcijenjene i ne mogu dati otkaz.5 1 Zaposlene žene su pak suočene s nizom zakonskih prepreka 2 u najpredgvajtfti, v ^ n o v |žju jijih p y o g rada i usklađivanju pnvatnih* i poslovnih obaveza. Stoga je dvojna uloga žena bila neiscrpna tema polemika u žensfem ča­ sopisima.522 Položaj žena u odnosu na muškarce u principu se svodio na pitanja pravne pri­ rode. Ženski časopisi otvarali su prostor raspravama o pravnoj neravnopravnosti žene u društvu. U Jugoslavenskoj ženi, Slovenki i Ž en i i svetu objavljuju se članci u kojima se traži pravo žene na raspolaganje svojom imovinom i samoopredjeljenje bez muževa odobrenja, ukidanje tutorstva punoljetnim ženama, ravnopravno na­ sljeđivanje, otvaranje svih struka ženama, jednake plaće za jednak rad, obavezna osnovna nastava i za žene, skraćeno radno vrijeme, plaćeni porodiljni (i to mjesec pred porodom i mjesec po porodu), organizacija usluge obavljanja kućanskih po­ slova, ukidanje zakona o neistraživanju oca vanbračnog djeteta, pravo na zadržava­ nje državljanstva u slučaju udaje za stranca i pravo glasa.523 Ženska misao, Ženski list i Slovenka osvrtali su se na pitanja neravnopravnog položaja zaposlenih žena, osobito učiteljica. Protestiralo se zbog nemogućnosti učiteljica da napreduju i zauzmu neka rukovodeća mjesta u školi sa svim pravi­ ma i dužnostima koje nose, zbog projekta zakona koji je najavio zabranu udaje učiteljicama, zbog ukidanja dodatka na skupoću državnim službenicama udanim za državne službenike i zbog neravnopravnog položaja službenica zaposlenih u bankama, a pozdravljali su se propisi kojima se ujednačuju plaće profesora i profe­ sorica u Srbiji.524 Kritika pravne nejednakosti bračnih partnera također često do520 Npr. „Da li je lakši posao u birou ili domaćinstvu?", Žena i svet, srpanj 1930., br. 7: 11- 12; 521 Ženski list, svibanj 1926., br. 2: 30. 522 Više o tome vidi: Vujnović, Forgingthe BubikopfNation, 135-152. 523 Zorka Kasnar, „Hitni poslovi“Jugoslavenska žena, 1919.: 49-56; „Rad Jugoslavenskih žena: Žene i državljansko pravo",Jugoslavenska žena, 1919.: 157-168; Mileva Milojević, „Današnji položaj žene u d ru štv u Jugoslavenska žena, 1919.: 175-182; Angela Piskernik, „Poklici in materinstvo", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 121-123; „Žena i ravnopravnost", Žena i svet, 15. studenog 1927., br. 11: 7; „Položaj naše žene u novom projektu građanskog zakona"; Žena i svet, 15. ožujka 1928., br. 3:7. 524 „Bilješke: Izjednačenje pred zakonom", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 8788; „Tražimo zaštitu svojih prava" Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 109-111; „Tražimo zaštitu svojih prava", Ženska misao, lipanj 1921., br. 1-2: 8-10; „Učiteljici zakonom određen muž", Ženski list, lipanj 1928., br. 6, str.26; „Za žensko enakopravnost v bančni službi", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: .85. 176 �Politika ženskog tiska laži do izražaja. U jugoslavenskoj ženici Ženskoj misi),(Ženi i svetih i Ženskom listu izlaze članci koji se bave neujednačenim i neravnopravnjrrTdbiteljskim pravom, a naročito je bilo osjetljivo pitanje ostavljene žene. Tako je u Ženskom listu pismo žene koja je nakon 26 godina braka ostavljena s malim djetetom i bez sredstava za život otvorilo raspravu o pravnom položaju žena u društvu,525 a tfaša žena u nešto veselijem tonu objavljuje „životnu priču" u kojoj žena uspijeva lukavstvom prebro­ diti nezaštićenu ekonomsku i pravnu poziciju u kojoj se našla nakon razvoda braka te prevariti muža da joj da dio imovine.526 No, kritika se ne zaustavlja uvijek na pravnim aspektima i povremeno se otva­ ra rasprava o licemjerstvu odnosa muškaraca prema ženama. Opisujući zabavu ^ provincijske elite na kojoj nije manjkalo zdravica i kićenih komplimenata u čast ženskom rodu, autorica članka u Ženskoj misli prisjeća se svih prepreka na koje je naišla kao žena koja se sama uzdržavala i samostalno kročila kroz život. Zaklju­ čuje da je žena svakodnevno obasipana trivijalnim kavalirskim ljubaznostima, ali da u realnim životnim situacijama od muškaraca može očekivati samo prepreke i poruge.527 M oral i n em o ral Pitanje morala, nemorala i dvostrukog morala često je zaokupljalo pažnju, kako autora i autorica tekstova, tako i čitateljstva. Pri tome se govor o moralu ili žen­ skom poštenju najčešće referirao na njihovo seksualno ponašanje. U Ž eni i svetu tijekom 1926. godine izlazila je kolumna „O palima“ u kojoj Zorka Jovanović opisuje tragične sudbine djevojaka na koje je naišla radeći za društvo „Zaštita devojaka"528 u Beogradu. One su mahom kradljivice, lažljivih, skitnice, ali njihov najdublji „pad“ označava upravo-gubi rak nrviaesti^često mi­ jenjanje seksualnih parrnfra ili prnsrjtnrija Takn se navodi primjer dviju sestra koje su uhvaćene u krađi i skitnji. One objašnjavaju da ekonomski ovise o nasil­ nom polubratu koji ih neprestano pokušava seksualno napastovati. Tjedan dana kasnije ista djevojka dolazi s informacijom o svom ^ n ^ n n m padm .Svršeno je. upropastio me!*529 U sljedećim nastavcima Zorka Jovanović opisuje razne slučajeve disfunkcionalnih obitelji koje redovito razaraju nasilni, pijani ili odsutni očevi i/ili 525 Ženski list, veljača 1927., br. 10: 25526 S.P, „Lukavost žene. Povodom jednog istinitog događaja", Naša žena, 23. ožujka 1935: br. 9:1-3. 527 S. Dubovačka, „U društvu", Ženska misao, 1. siječnja 1920., br. 2: 23-27. 528 „Društvo „Zaštiita devojaka" je 1924. godine izraslo iz „Sekcije za zaštitu napuštene ženske dece", a cilj mu je moralno, fizički i materijalno zaštiti nezbrinutu žensku mla­ dež, od 7-21 god.... „O 'palima'", Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 8 529 „O 'palima'", Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 8. 177 �NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI promiskuitetne ili pasivne majke. Smatra daje društvo samo krivo za krizu morala s kojom se suočava: „Tu mislim na rat. Posledice mu znamo. Deca nam se rađaju i rastu na poljuljanim porodičnim temeljima"5305 1 3 fl-Ćp^je ostavio duboke posljedice na poratno društvo. Odvojenost, nestašice htgne, gladi socijalnifuoblemi uzdrmali su^tabilo^st U cohei^ ^ p o­ većali stopu kriminala i nasilja_u društvu. Ponovno objedinjavanje obitelji donosi­ lo je nove trzavice, porast-nasilja, ali i spolnih-boksti. Stoga je ideja da je rat glavni generator moralnih problema poratnog društva prisutna u većini proučavanih novina.,/Ženski Snijet - ne znam u kojem broju - preporučio je ženama, da bez okolišanja pitaju svoje muževe, povratiše se sa bojišta: Jesi li zdrav? Na žalost to isto moraju danas i muškarci da pitaju svoje žene", zaključuje Marjan Sert Erdevik govoreći o padu-moralarkecUeoskih žena \ijugoslavenskofženi}n Lujo Thaller ne­ koliko brojeva kasnije smatrao je daje problemjeđnako prisutan i u boljim obitelji­ ma: „Ako je pred rat bilo i „boljih" djevojaka, koje su se podavale uživanju, ipak se moglo govoriti o izuzecima, danas se toliko naših mladih djevojaka, inteligentnijih djevojaka podaje, i čak nameće muškarcima, da to mora svakog ozbilinogjčovj^ka zabrinuti.532 Govoreći o krizi braka-u suvremenom društvu autor u ženskom !i$w zaključuje daje tat sve „prodrmag": „moćne države, ogromne svjetske snage - ljud­ ski moral, poštenje, shvaćanje života".533 U Našoj ženi izašao je tekst Jagode Truhelke o moralnim i drugim izazovima koje je rat stavio pred muslimansku ženu.534 Drugi krivac za „nemoralno" ponašanje je modernost i „nova ženskost". Jed­ na se autorica Naše zg«gjohunila protiv koketiranja sa ženskom seksualnošću od strane ipr^lplcmallH ^sfalickane" obrazovaneženek ršeetikusvogzvanja, vjerovala je i naglasila da sehičireljica ne bi smjela oblačiti kao dama iz polusvijet^, a štujem tica se ne bi smjela ponašati kao damalz bara.535 Stanovita .Nikoleta u Ž eni i svetu ističe da je u novom društvu .(^nepristojnost? sveprisutna. Ona se nalazi u modi, kinu, plesu, „čaršiji", „štampi," a jedino je književnost ostala netaknuta.536 Druga čitateljica ovog časopisa piše pismo naslovljeno „Moda je izvor mnogih grehova" u kojem poziva „suvremenu ženu" da ne zaboravi na „svoje žensko dostojanstvo".537 530 „O 'palima'", Žena i svet, 15. svibnja 1926., br. 5: 14. 531 Marjan Šert Erdevik, „Moral na selu", Jugoslavenska žena, 1919.: 78-80. 532 Lujo Thaller: „Primjedbe o seksualnom odgoju i životu naše ženske mladeži",Jugosla­ venska žena, 1919.: 80-84. 533 „Kriza braka", Ženski list, ožujak 1929., br. 3: 10 534 Jagoda Truhelka, „Naša muslimanska žena", Naša žena, 20. siječnja 1935., br. 1: 3. 535 „Žena i njega tijela", Naša Žena, 27. srpnja 1935., br. 27: 1-2. 536 Nikoleta, „O nepristojnostima", Žena i svet, 15. ožujka 1927., br. 3:9. 537 „Naši dopisi", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 15-16. 178 �Politika ženskog tiska S druge strane, u istom listu problematizira se licemjerstvo institucija koje osuđuju promjene u ženskom stilu oblačenja.538 Dvostruka mjerila muške i ženske seksualnosti česta su tema rasprava u ovim novinama<^z& ženajtioz navodno istinitu priču o učiteljici Juranićevoj problema­ tizira dvostruki moral i nezaštićenost položaja samostalne žene u patrijarhalnom društvu. Učiteljica Juranićeva ulazi u ljubavnu vezu prvo s lokalnim liječnikom, a onda s činovnikom. Prvi je ostavlja zbog bogatije prilike, a drugi je nakon svađe lažno optužuje za propuste na poslu, te ona biva premještena u zaselak. Autorica priče značajno naglašava da je učiteljica na kraju oštećena zbog svog ponašanja, dok nemoralnost obojice muškaraca nije sankcionirana.539 Vera B. Tanezić u Ju­ goslavenskoj ženi zaključuje da su žene, osobito neudane žene, po pitanju dvojne moralnosti u neravnopravnom položaju prema muškarcima.540 S njom se složio autor ili autorica viEvejvt&zci da se od žena očekuje da čuvaju nevinost, a od muš­ karaca upravo suprotno: „Zar se ne smatra danas porugom, ako se slučajno među tisućama nadje jedan muškarac, koji je isto tako živio, kao njegova sudjenica?“ Dvostruka mjerila prelaze granice osude društva i primjenjuju ih i organi javnog reda: „Naiđe li javni sigurnosni organ na ljubavni sastanak, tada muškarca samo legitimira i time je s njim apsolvirao, dok ženu odvede na redarstvo, gdje bude sa prostitutkam a zatvorena i u slučaju bolesti predana u bolnicu!'5 1 4 No, prijedlozi rješenja problema nisu bili jednoglasni. Za Veru B. Tanezić žensko usvajanje slobodne seksualnosti bilo je jednako tako neprihvatljivo „jer seksualni nemoral [...] utiče [...] naročito kod žena - na celokupni razvoj njiho­ ve ličnosti." Stoga ona jedini izlaz vidi u uzajamnom odricanju od seksualnosti za opće dobro.542 Uredništvo Eve rješenje svih problema vidi u putu žena na pozicije političke moći. Angela Piskrenik u Slovenki smatra da je korijen problema nerav­ nopravnost tena i muškaraca u pbiteliskom zakoniku.543 Lujo Thaller u Jugoslaveneskoj ženi, smatra da je izvor problema činjenica da su seksualna pitanja tabu u društvu i da se o njima uopće ne govori. „Kod nas se s jedne strane razvija sve veća pruderija, sve se više službeno drži, kao da djevojka ne zna, da je djevojka, dok s druge strane sve veći dio tih istih prividno neiskusnih djevojaka baca u ralje 538 „Oblačite se pristojno", Žena i svet, 15. lipnja 1926., br. 6: 21; „Krstaški rat protiv kratke suknje", Žena i svet, 15- siječnja 1927., br. 1:13. 539 „Učiteljica Juranićeva", Naša žena, 30. ožujka 1935., br.10: 2-3; Naža žena, 6. travnja 1935., br. 11:2-4. 540 Vera B. Tanezićeva, „Žena i seksualno pitanje",Jugoslavenska žena, 1919.: 28-32. 541 „Žena pobornica za jednaka prava obiju spolova", Eva, 5. siječnja 1928., br. 1: 1-2. 542 Vera B. Tanezićeva, „Žena i seksualno pitanje", Jugoslavenska žena, 1919.: 28-32. 543 Angela Piskernik, „Dvojna morala drica", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12:126127. Uredništvo se ogradilo od njezinih stavova. 179 �NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI prodavanja svoga tijela i u ralje slobodne, recite: divlje ljubavi."544 Naša žena kroz priču o moralnom padu lijepe Manjuše implicitno naglašava da je za loše ponaša­ nje djevojaka kriv preblagi odgojjijihovih majki.545 No, za njih pitanje moralnosti žena nije izdvojeno društveno pitanje i ono će se riješiti u sklopu odgoja kojemu će biti cilj izgradnja čvrste i samostalne osobe. „Što dakle može biti i arUl’ 6r ji3 g 7 > ^> Konačno jedino to da u svome gojeniku izgradimo takvog čovjeka, koji na podra­ žaje svijeta ne će odgovarati samo instinktivno kao dijete ili životinja, nego kod kojega će podražaj biti podvrgnut intervalu razmišljanja i prosuđivanja, te da pri tom poslu pobjeđuju uvijek oni motivi, koji su čovjeka najdostojniji."546 Ukoliko se ženaodgoji po ovim principima neće pokleknuti pred moralnim izazovimamvremenog svijet^: „Kulturna će žena potražiti i naći svoju ličnu crtu, kad je našla u puhoj'rnjeri seoe. Prema tome će onda biti uređena i njena vanjština čitavoj svojoj biti i prirodi!"547 Zanimljiva rješenja ponudila je diskusija o seksualnom moralu žena koja se razvila u poratnim godinama na stranicama Jugoslavenske žene u kojem se sama definicija seksualnog morala dovela u pitanje. Diskusiju je potaknuogrovokatj^ni članak u kojem sV S. Andrejeypa pita treba li(suvremena žen^ biti fgksualno neak^ tivna? Naglasivši da pojmove ..moral" i ..pad" smatra staromodnima, ona izjavljuje da jelženska seksualnos)| i težnja majčinstvi|prirodna potreba svake žene, udane ili neudane. Društveni pritisak na odricanje od seksualnosti izvan braka smatra licemjernim jer usidjelice, iako nevine, na kraju bivaju ismijane od strane društva i životare bez većeg uglgda i-ma ći D riišrvo bi, dakle, trebalo odbaciti stare predra­ sude i prihvatiti ideji(samohrane majke)Napokon, sam pojam moralnosti trebalo bi redefiniratič^e li tonemoral, akožena zdrava, obrazovana, marljiva, jake volje, očeličena životnom borbom i unutarnjom, naiđe na obrazovanog muškarca, kojim ne vladaju strasti nego i opet njegova volja i nastojanje za skladom psihičkih i fizič­ kih potreba, i kad se ovakvi ljudi združe kao prijatelji, a ipak kao muško i žensko biće, je li to onda n e m o r a l548 Moral ne bi trebao proizlaziti iz odricanja od samog seksualnog čina, nego iz uspostave kontrole nad njim, iz prevladavanja razuma nad strašću i emocijama. Žena bi trebala imati pravo - ne pokleknuti svojoj putenosti - nego svjesno odlučiti ući u seksualne odnose s jednako tako razumnim, odraslim muškarcem. Seksualnost se pokušava povući iz sfere biologije i dovesti na nivo slo­ bodne odluke i slobode individue da upravlja vlastitim tijelom. Pri tome žena po­ 544 Lujo Thaller, „Primjedbe o seksualnom odgoju i životu naše ženske mladeži",Jugosla­ venska žena, 1919.: 80-84. 545 „Portreti: Manjuša", Naša žena, 8. lipnja 1935., br. 20: 2-4.. 546 „Smisao uzgoja”, Naša žena, 1. lipnja 1935., br. 19: 1-2.. 547 „Lična crta", Naša žena, 16. ožujka 1935., br. 8: 6. 548 S. Andrejevna, „O moralu i nemoralu",Jugoslavenska žena, 1919.: 32-34. 180 �Politika ženskog tiska staje ravnopravni partner muškarcu što se podtcrtava dodjeljivanjem ženi upravo onih atributa koje su do tada bile vezane za muškost: razumnost, neovisnost, slo­ boda, samokontrola. Opis u kojem žena u seksualnom činu nije niti zavedena, niti biće izgubljeno u kovitlacu strasti i emocija, već osoba koja kontrolira i - što je još važnije - sama odlučuje o vlastitom tijelu bio je izrazito revolucionaran za tadašnju hrvatsku sredinu, te se od njega ogradilo i samo uredništvo. Ipak, sudeći po objav­ ljenim komentarima tekst je podigao dosta prašine medu čitateljima i čitateljicama lista. Nekoliko brojeva kasnije Blanka Maliak iz Iloka napisala je: „Mnogo se o tim člancima kod nas razgovaralo, a osječka Narodna obrana je priopćila povodom ovih članaka nekoliko feljtona!' No, ona snažno ustaje protiv stavova S. Andrejevne smatrajući da mlade djevojke dovode u zabludu. Govoreći iz osobnog iskustva, osobito za vrijeme svoga namještenja u okupiranoj Srbiji, ona iznosi mišljenje da žene još uvijek žive u muškom svijetu u kojem su njihova tijela često puki objekt muške požude. Posrnule ili oskrvljene žene ostaju na vjetrometini muške volje bez ikakve pomoći ili zaštite u društvu. Stoga je čuvanje vlastite reputacije i ćudore­ đa jedini bedem i obrana žene te poručuje: „moramo biti moralne, pretjerano moralne ako hoćemo izbjeći strašnom poniženju."549 Zanimljivo je da oba stava, iako naizgled oprečna, u biti izražavaju istu potrebu: uspostave kontrole žene nad vlastitim tijelom. No, dok S. Andrejevna ocrtava koncept u kojem seksualnost označuje kao rodno neutralan pojam u kojem jednako sudjeluju i muškarac i žena, Blanka Maliak naglašava da u realnosti žena gubi kontrolu u trenutku kada postaje sudionik seksualnog čina. Treba naglasiti da se ova razina slobode razgovora o sek­ sualnom ponašanju žena vrlo rijetka, osobito za listove koji su izlazili netom nakon rata. Za autorice novina katoličke orijentacije kao Ženska misao i Slovenka nema spora oko toga treba li žena biti seksualno moralna. Prema njima, postoje samo dva prihvadjiva ženska identiteta: supruga i majka ili djevica. Ženska moralnost se niti ne problematizira smatrajući da je naklonost prema religioznosti, pa tako i moral­ nosti, jedna od prirodnih ženskih osobina koju treba njegovati i očuvati.550 Naša žena također moralnost žena smatra jednim od bitnih zaloga na oltaru domovine. Žena ima ulogu čuvanja vjere, tradicije i moralnosti naroda te se zaključuje: „Nema blagostanja u obitelji bez razumne i štedljive žene. Nema valjane djece bez razbori­ te i brižne majke! Prema tome nema valjanog i ekonomski dobro stojećeg društva i naroda bez razboritih, štedljivih i moralnih majki!*5 1 5 549 Blanka Maliak, „Žena poniženau,Jugoslavenska žena, 1919.: 144-149. 550 Sofija Brajša, „Žensko pitanje", Ženska misao, 1. siječnja 1920., br, 2: 20-23 i.Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 96-97; Ljubimir Maraković, „Kult nakaznosti u mo­ demom društvu", Ženska misao, 15. srpnja 1920. br. 5-6: 76-77; Ivica Neznan, „Zakaj je ženska pobožnjejša od moškega?", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 123-126. 551 „Jedan ekonomski članak", Naša žena, 28. prosinca 1935., br. 49:2-3. 181 �NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI Krajnje točke rasprave o moralu i nem oralu predstavljali su članci posvećeni problemu prostitucije koja je s jedne strane predstavljala ekstremni otklon od ide­ alizirane suzdržane ženske seksualnosti, ali je istovremeno otvarala pitanje druš­ tvene odgovornosti za njihov odabir životnog puta. Prostitutke su simbolizirale poniženje i degradaciju žena na puku razinu biologije ili još gore - robu. Članak iz feljtona „O palima" koji je prenosio priču o prostitutkam a, izašao je pod naslovom „Živi mrtvaci".552 S druge strane, rasprave o prostituciji dekodirale su licemjerje društva u odnosu na položaj žena i otvarale pitanja izbora, mogućnosti i sankcija. Pozornost koju su svi listovi posvećivali moralnosti žena otvara potrebu potra­ ge za uzrocima ove-preokupacije. Što je za ženu u prvoj polovici dvadesetog sto­ ljeća značila n(oralnosy i držanje pravila(cudor^đa f l zašto je poziv S. Andrejevne za redefinira njem pojma moralnog ponašanja naišao na negodovanje i nerazumijevanje ne samo\javnosti^nego i pripadnic^ lib eraln i orijentiranog dijela ženskog j>qkrpra ? D io odgovora možda pruža analiza Leonor DovidofEo uzrocima rodne bipolarizacije društva tijekom 19.^stoljeća pri čemu se „ženskost^ identificira sa starim sustavom (one su praznovjerne, ali a .(giuškosff preuzima identitet oovftg društva (racio n a ln jjju d i koji sudjeluju nem oralnom novom .svijetu). Mitologija ispletena oko ,|prirodnem oralnosti žejta? imala je dvo­ jake posljedice na njihov položaj. S jedne strane, ona predstavlja okov, obavezu i mehanizam kontrole |nad ženskom tjelesnošću i djelovanjem, ali istovremeno im osigurava status i priznaje doprinos žena suvremenom društvu što je u konačnici čini glavnim osloncem u borbi „iznutra" za poboljšanje položaja žena. Uvjerenje da je žena p»™ dnn mm-alnij? r>rl.miičl-arr fl se iskoristiti u njezinu korist jer iz toga slijedi da će žena neminr>Ynr> hiri hr>|ji mrlit-^lj, bolja odgojiteljica, da je neophodna za^očuvanje narodne i nacionalne tradicije, a pripuštanje m oralnih i miroljubivih žena u političku arenu moglo bi doprinijeti pacifističkom rješavanju problema. B rak Brak je bio jedini prihvatljivi put društvenog ostvarivanja za žene. Alternative koje su koegzistirale u smislu samostalnih zaposlenih žena, žena koje su prakticirale slo­ bodnu ljubav ili „usidjelica-djevica" neminovno su dovodile do još veće društvene marginalizacije i ostavljale svoje protagonistice u situacijama u kojima su lišene društvenog ugleda ili barem bilo kakve društvene moći. Stoga je kriza instituci­ je braka koja se već polako počela manifestirati na početku dvadesetog stoljeća najviše ugrožavala upravo poziciju žena. Rat, mogućnost razvoda, brak iz ljubavi, 552 Žena i svet, 15. rujna 1926., br. 9: 21 182 �Politika ženskog tiska koncept seksualne slobode narušili su tradicionalnu poziciju braka u društvu i nove generacije suočile s brojnim problemima. Brak je bio neiscrpna tema ženskih listova i časopisa, ali i tema koja je očito budila interes čitateljica. List Žena i svet u jednoj od svojih prvih anketa pozvao je svoje čitateljice i čitatelje da odgovore na pitanje „Što mislite o današnjim brakovima?"553 Dobiven je niz vrlo raznolikih i često pesimističkih odgovora koji su govorili o pitanju miraza, braku iz ljubavi, braka iz interesa, slobode žene u bra­ ku, vjernosti u braku (osobito muške), budućnosti braka kao institucije, specifič­ nosti braka među umjetnicima itd.554 S druge strane, kada su Ženski list 1927. go­ dine555 i Žena i svet 1930. godine556 upitali svoje čitateljice kaju li se što su se udale i da li bi se rado udale, pozitivni i negativni odgovori pristizali su u podjednakom broju. Nezadovoljne žene često su isticale promjene ponašanja svoga muža nakon povratka iz rata, osjećaj da ih se tretira kao svojinu, gubitak djeteta, a jedna se žali daje nesretna jer sama ima „nevaljali temperament!*557Neudane čitateljice različito odgovaraju o perspektivi braka, neke mu se raduju očekujući da će tako pronaći ljubav, prijateljstvo i zaštitu, druge ga odbacuju smatrajući da se od mladića ne može očekivati iskrene osjećaje, treće pragmatično zaključuju daje to jedina opcija ženske sudbine, pa kad se već moraju udati gledat će da se udaju „što bolje!*558 Način na koji će se list suočiti s krizom i rješenja koja će ponuditi ovisi o vre­ menu izlaženja i programskoj orijentaciji. Jugoslavenska žena objavljuje članak koji ustvrđuje da je glavni problem u činjenici da je brak jedini prostor u kojem žena može ostvariti svoju egzistenciju.559 Za razliku od toga Ženska misao i Slo­ venka uzroke krize vide u novoj pojavi nestalnosti bračne zajednice, te ističu da je opstojnost braka u interesu zajednice te je žena dužna po tom pitanju podni­ jeti žrtvu. Bilo bi dobro da žena u braku uspije pronaći sreću, no ukoliko se to 553 „Šta mislite o današnjim brakovima?", Žena i svet, 15. kolovoza 1925., br. 8: 10. 554 Prvi odgovor je „G. Stjepan Radić o braku", Žena i svet, 15. rujna 1925., br. 9:12; „Povodom ankete o braku", Žena i svet, 15. rujna 1925., br. 9: 14; „Šta mislite o da­ našnjem braku", Žena i svet, 15. listopada 1925., br. 10: 10; „Šta mislite o današnjem braku?" Žena i svet, 15. studenog 1925-, br.l 1: 10-11; „Šta mislite o današnjem bra­ ku", Žena i svet, 15. prosinca 1925., br. 12: 10; „Naša anketa o braku", Žena i svet, 15. travnja 1926., br. 4: 11. 555 „Žena o udaji", Ženski list, svibanj 1927., br. 1:34; 556 „Anketa Žene i sveta"; Žena i svet, lipanj 1930., br.6: 14. 557 Ženski list, veljača 1927., br. 10: 30; Ženski list, ožujak 1927., br. 11: 29; Ženski list, travanj 1927., br.l2: 24-25; Ženski list, svibanj 1927., br.l: 34; Žena i svet, lipanj 1930., br. 6:6-14; Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8:12; Žena i svet, rujan 1930., br. 9:5. 558 Isto. 559 Ljuba Ilaković, „Žena nekoć i danas",Jugoslavenska žena, 1919.: 352-355. 183 �NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI ne dogodi, od nje se očekuje da oprosti i trpi.560 Naša žena, vjerna praktičnom pristupu, u nekoliko brojeva objavljuje feljton „Petnaest godina našeg braka i naša zlatna bakica" u kojem se kroz niz priča iz „običnog života" dotiču najčešći bračni problemi kao ljubomora, pitanje_autoriteta, pravo glasa, odnos s obitelji te daju konkretni savjeti kako prebrodit(Sračnekrize>561 Zagorka zaključuje da suvremeni brak dolazi u krizu zbogffiivreifienog načina život|. Muškarci se „ne ogledavaju" zzJxr\om čim steknu uvjete jer je kućanstvo danas znatno jednostavnije. Postoje (giskuhavaoneT. kupuje se dnevno, glačanje Je jednostavnije, gumbi su prišiveni na Jcošulje. l^ene stječuzvabje,(slobodnome krećfr i ne provode mladost čekajući muža, već same počinju zarađivati za život.562 Stog^zailustrirane časopisi izlazakizJcrize braka leži u njegovoj rrancfr>rma/-iji; brak se više ne može definirati kao potreba nego kao aspiracija, mjesto gdje će se realizirati sreća i ljubav.563 Uz to, Ženski list inzistira na ^eSefiniranju uloga supružnika.jNova zajednica treba počivati na uza­ jamnom poštovanju i ravnBpavnnm Tirfnosn muža i žene koji će se međusobno podržavati i u privatnim i u javnim aktivnostima:564 „Pravi muž i prava žena nalaze se i u radu i u ljubavi."565 Rasprava o bfgku^gesto je završavala na bračnoj vjernosti. U načelu je bilo neos­ porno da jej3£eljub žene osobito velika prijetnja opstojanju braka te se primjerice u jednom članku u JZeni i svetu upozorava: „Žena ma koliko bila emancipovana i kulturna, mora uvek da bude j tnđeo čuvar bračne-zajednice kao najveće svoje 560 Božena Deželić, „Ciljevi katoličkih ženskih organizacija", Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 93-96; Dr. Aleš Ušeničnik, „Razporoka", Slovenka, 15. veljače 1919., br. 2: 25-27. 561 „Petnaest godina braka i naša zlatna bakica", Naša žena, 20. siječnja 1935., br. 1: 4; Naša žena, 2. veljače 1935., br. 2: 5-6; Naša žena, 9. veljače 1935., br. 3: 2-4; Naša žena, 16. veljače 1935., br. 4: 3-4; Naša žena, 23. veljače 1935., br. 5: 3-4; Naša žena, 2. ožujka 1935., br. 6:2-3; Naša žena, 9. ožujka 1935. br. 7:2-3; Naša žena, 16. ožujka 1935., br. 8:2-3. 562 „Žena o udaji", Ženski list, svibanj 1927., br. 1: 34; „Smanjeno domaćinstvo i neovi­ snost", Ženski list, travanj 1929., br. 4: 1. 563 „Veština živeti u braku, Što je potrebno da bi bili srećni Žena i svet, lipanj 1931., br. 6: 11; „ 'Uslovi za bračnu s r e ć u Žena i svet, srpanj 1933., br. 7: 5; „ 'Duševni pore­ mećaji u b r a k u Žena i svet, kolovoz 1933., br. 8:1; „Kako da budemo sretni", Ženski list, ožujak 1926., br. 12: 29; „Pravi put bračnoj sreći", Ženski list, veljača 1928., br. 2: 36; „Ljubomor u braku", Ženski list, studeni 1928., br.l 1: 30; „Ljubav i brak", Ženski list, svibanj 1929., br. 5: 1; 564 „Pravi put bračnoj sreći", Ženski list, veljača 1928., br. 2: .36; „Odnos muža spram žene", Ženski list, srpanj 1931., br. 7: 30-31; 565 „Prava žena i pravi muž", Ženski list, kolovoz 1934., br. 8: 28. 184 �Politika ženskog tiska svetinje!*566 No, što je s muževom vjernosti ? U Jugoslavenskoj zć«Apovela se raspra­ va na temu čija je nevjera opasnija: muževa ili ženina. Š.B. iznosi stav da ženska nevjera ima dalekosežnije posljedice. Ukoliko je muž nevjeran, njegova žena bit će izvrgnuta samo samilosti okoline, dok će muž nevjerne žene biti izvrgnut ruglu ili čak dvojbi o očinstvu njihovog potomstva. Nadalje, različiti su i uzroci nevjere muškarca i žena. Za-mnjfovfr r^vjprijJfrjiva j< ^ k f t r ga n p zadovoljava, azaže: » ninti je nevjeru kriva (flokolje a f'tKirpa*tjn*. .kp jajužiticbfp.5 1 Ovaj članak naišao je na negodovanje stanovite, ije koja naglašava da i ostavljena ili prevarena žena Ilustrirani se časopisi prvenstveno bave emocinnalpim i praktičnim Tspekrnm .nevjere davajući savjete svojim čitateljicama kako zadržati suprugovu pažnju5 te raspravljajući o 569 8 7 5 6 prirodi ljubomore kod muškaraca i žena. No, ukoliko su žene mogle ugroziti brak nevjerom, muškarci su ga ugrožavali pretjeranom sklonošću piću. Alkoholizam, pri čemu se najčešće govori o muškom alkoholizmu, dovodi do nasilnosti i neimaštine koja teško pogađa sve članove obitelji. O n se stoga koristi kao realan pokazatelj neodrživosti ženske podređene pozicije u braku te njezine ekonomske i pravne zavisnosti. Seksualnost općenito, pa tako ni bračna seksualnost, nije bila često adresirana u časopisima, ali se primjerice u Ženi i svetu našao članak „Što udavača treba da zna?“.570 Godine 1928. u Ženskom listu razvila se vrlo iskrena rasprava o seksualnoj sebičnosti muževa.57 1 Vjerojatno na prvi pogled rasprave o.moralu, vjernosti, braku i seksualnosti spada­ ju u privarmi a ne političku sferu života, ali ovakva bi procjena bila vrlo površna i ne bi uzela u nbrir speeifirnns^ženskog položajaUnlruštvu. Odavno su povjesni­ čarke povijesti žena zaključile da ova historiografska grana mora redefinirati dota•d ašq ja l^až iv ačkaj>itan|^ i ^ interpretirati povijesne istine. Događaji i procesi koji se iz perspektive opće historije čine kan-margina|ni i-nebitni, za žensku povijest mogu predstavljati glavne prekretnice i obrnuto. Tako je primjerice Michelle Perot ustvrdila da seksualna revolucija i prodoj: kontracepcije koji se odvijaju na mar­ ginama procesa liberalizacije društva, iz ženske perspektive čine prekretnu točku 566 567 568 569 „Slobodna ljubav moderne žene“, Žena i svet, travanj 1933., br. 4: 1. Dr. Š.B, „O nevjeri u braku. Jugoslavenska žena, 1919.: 155-157. Rada, „Nezvestoba v zakonu Jugoslavenska žena, 1919.: 370. „Da biste sačuvali muža menjajte frizuru", Žena i svet, listopad 1931., br. 10:11; „Ko­ rist od povrmenog razdvajanja supružnika", Žena i svet, studeni 1931., br. 11: 3. 570 Žena i svet, rujan 1932, br. 9:4. 571 Ženski list, siječanj 1928., br. 1:41. Vidi i: Vujnović, Forging the BubikopfNation, 195. 185 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI oslobođenja [ u s p o s t a v e k o n tr o le .n a d v l a c r ip m jjjf iln m .572 Raspravljajući ojnocalu, seksualnosti, braku, nevjeri i pravnom položaju ženski je tisak o b iti kpitivgn g r a n i ­ ce, istraživao je margine okvira unutar kojeg je tada bila smještena i definirana eg­ zistencija žena. Svaki je od ovih problema predstavljao dodir ženske privatne sfere s političkom datosti i prejudicirao obaveze društva prema ženi kao pojedinki. Za žene ove teme nisu bile samo privatne i intimne, one su bile ključ njihovog društve­ nog statusa i stoga glavne smjernice „ženske politike". Proces kojim ženski listovi i časopisi (konkretno-^em ^ž-^s^^rade^prpstor j gnskojt^S uzana C oha nazvala je p rocesom izgradnje (Ićontra-mita.^Pri njemu se kroz <fiihver7.ivnr m m jere.-po lem ilrr i argum ente p romiču isti koncepti koji-se nastoje osporiti j rezultiraju. kreacijom novog-starog m ita.573 Nove se žene koriste r^ovim kućanskim aparatima da bi radilg stare kućanske poslove, služe se novim kozmetičkim preparatima da bi zadovoljila erom hrig^ 7a ljepotom i L-r>^re saznanja medicine d a bi što bolje icpnni|f> nlogn rr^jrincrva Savjeti za uređenje ženskog kutka, ženskog budoara, naglašava Suzana Coha, teže da taj prostor urede što njež­ nije cvijećem, čipkom i jastučićima 574 No, analizimji^eseafilsfeiasopise teško se oteti dojmu da ovaj proces nije bio ni malo slučajan.^^E^dc^^Jgpokazuje se kao prostor u kojem se ^ggskggt istovre­ meno i mijenja i čuva. Ideja niie bila okrenuti svijet ..naglavačke" iako se ponekom promatraču tadašnjih događaja vjerojatno činilo da se upravo to događa. Ideja je bila ženskost prilagoditi potrebam a modernih trendova. Čitateljice (i čitatelji) ženskog tiska upoznavale su se sinovom , u z b u d ljiv o m . vrtoglavom ženskošću, ftli ba£2_ie_ženskosti n ikad nije prestala biti tradicionalna. C‘nval< su * upravo ^ne osobine koje su ženama bile poznate i prihvatljive-i s kojima su se lako mogle identificirati: nježnost, in m ir iv n n e r emocionalnost, hlagnsr i lje p o ta Napokon, preduvjet uspješne izgradnje stereotipa leži upravo u spretnom prožimanju tradi1cjonalnih elemenata i s u v re m e n ih p p rr e h a Ženski časopisi imali su jednako dinamičan i uzajaman odnos s političkim procesima tog vremena. Neosporno je da su oni predstavljali novi prostor poli­ tičke propagande u kojem su razne političke opcije testirale nove granice javnog B$Qstora_i u konačnici se koristile angažmanom političkog tijela koji se tek budio. No, istovremeno je ffnck-i rjc^k bio «g»«-an kojem se žene upućuju n a a k tivno djelovanje1na idem iene kao političkog bića, na promišljanje i raspravljanje o društvu i ženskoj ulozi u njemu, a da pri tome ne izlaze iz prihvatljivog prostora 572 Perrot, ,,Moja“ povijest žena, 169-176. 573 Coha, „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta u Zagorkinom Ženskom li­ stu" 260. , 574 Isto, str. 286-292. 186 �Politika ženskog tiska ženskosti. Rezultat dinamičnog odnosa ne može biti jednoznačan i jednostavan. Činjenica da ženski časopisi traže oslonac u političkim autoritetima koje promiču (a koji su najčešće muškarci) indirektno ponavlja ideju o muško-ženskim odnosi­ ma kao odnosima moči i zavisnosti. Potreba da se ženski časopisi organiziraju kao r^ sđ m žf!n<ki prostor n koji teško prodiru teme koje se direktno ne tiču života žena dovodi u pitanje njihovu ideju da ženu predstave kao ravnopravno političko biće. No, u konačnici upravo će taj siguran prostor otvoriti mogućnost rasprave, ispitivanja granica i definiranja baze za kreiranje i populariziranjafredefinirane žen­ sk o s t i osnaživanje ženske pregovaračke pozicije u društvu. 187 ��VI. U SLU ŽBI ID EN TITETA IM O DERNIZACIJSKIH PRO CESA : RODNI STEREOTIPI U K O P R IV A M A 1. Karikatura - pogodan medij za istraživanje stereotipa Karikatura je u historiografiji prepoznata relativno rano. U početku karikature su prvenstveno korištene kao zanimljiy_Lzahayan dodatak osnovnom tekstu koji će na pejorativan način ilustrirati smjernice i zaključke rada. U takvim analizama karika­ ture nisu^bileposebnp^i^đene, niti im se pridavala veća pažnja od komentara koji objašnjava njezin smisao i izvor. No, šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, kada se vidokrug historiografije sve više širi na objašnjavanje društvenih procesa i postavlja pitanja društvenih standarda, ideja i mentaliteta, uporaba karikature dobiva nove potencijale. Povjesničari i povjesničarke prepoznaju činjenicu da karikature ne pru­ žaju samo zabavnu ilustraciju pojedinih događaja, već i prenose poruku o tome kako je taj dogadaj bio pfrripiran i interpretiran u javnosti, ili barem jednom njezinom dijelu i u konačnici utječu pa javno mnijenje. Tako se primjerice Victor Alba u član­ ku „The Mexican Revolution and the Cartoon" bavi utjecajem karikature na politič­ ki život Meksika neposredno prije revolucije, W. A. Coupe u članku „The German C artoon and the Revolution o f 1848“ proučava njemački satirički tisak za vrijeme revolucije 1848. godine,575 a M artin J. S. Rudwick u satiričkim crtežima britanskog geologa Henry Thomasa De la Bechea u kojima ovaj ismijava svog suvremenika, ko­ legu i teoretičara geologije Charlsa Lyella, traži pravu prirodu znanstvenog promi­ šljanja i shvaćanja znanosti početkom 19. stoljeća.576Novi način uporabe karikature zahtijevao je i problematiziranje ideja koje su se vezale uz sam pojam karikature. 1.1 Karikatura demaskira istinu Za mnoge povjesničare i povjesničarke, a vjerojatno i suvremenike, karikatura je prvenstveno bila zanimljiva jer su smatrali da se u njezinom humoru može iščita­ ti demaskirani! icrinfrT iovani Lorenzo Bernini, jedan od prvih teoretičara kari­ -G kature iz sedamnaestog stoljeća, ustvrdio je da „karikatura teži da otkrije sličnost u izobličenosti; na ovaj način [...] ona se više približava istini nego realnost."577 Lowrence R. Streicher u pokušaju teoretskog razmatranja političke karikature zaključuje da je preduvjet razvoja karikature bila spremnost da se „izobličene 575 Streicher, „On a Theory of Political Caricature". 576 Rudwick, „Caricature as a Source for the History of Science: De la Beche's AntiLyellian Sketches of 1831“, 534-560. 577 Ernst Kris, Psihoanalitička istraživanja u umetnosti, 187. 189 �U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA i standardizirane slike" prihvate kao smiješne i možda „bliže istini nego prava stvar."578 M artin J. S. Rudwick bio je uvjeren da u karikaturam a H enrya Thomasa De la Bechea može iščitati pravu prirpdu njegovog znanstvenog razmišljanja. O n zaključuje da „De La Beche nije bio jedna osoba kad je crtao takve karikature sa znanstvenim sadržajem i drugi čovjek kada je odlazio u krajolik D evonshirea da proučava biologiju."579 Za Ernsta Krisa koji je karikaturu pokušao analizirati s psihološkog aspekta, čitalačka percepcija veze između karikature i realnosti nije bila upitna. Upravo suprotno, on smatra d aje preduvjet procvata karikature i ra­ zumijevanja njenog hum ora bilo shvaćanje da agresija crteža ima samo estetsku, a ne i realnu funkciju. O n crteže koji se agresivno izražavaju o nekoj osobi ili pojavi dijeli u tri faze. U prvoj fazi, u vremenu kada je bilo uobičajeno vj ero vati vračapja, smatralo se da se agresjja_s_crteža može prenijeti u realnost. U drugoj fazi agresivni likovni prikaz još je uvijek neprijateljski čin, ali je njegova djelo­ tvornost ograničena na sam crtež. U trećoj fazi javlja se karikatura kao im hlirena TrHnrerprerarija 7xrvp“ i time agresija dobiva novu estetsku i umjetničku razinu T te postaje smiješna i prihvatljiva.580 Shvaćanju karikature kao detektora „prave istine" pomoglo je i njezino često povezivanje s podsvjesnim i asocijativnim elementima. Ernst Kris je interpretaciju karikatura povezao s interpretacijom snova, a M artin J. S. Rudwick posebnu je pozornost posvetio činjenici da se u njima održavaju slobodne, asocijativne misli De la Bechea.58 Karikatura je, dakle, produkt naše podsvijesti koja na neosviješte­ 1 noj razini uspijeva iščitati pravi smisao često kontradiktornih podataka sa svjesnog nivoa. S druge strane, Lawrence H . Streicher ovo nekritičko poistovjećivanje karika­ tura i istinite, prave prirode stvari smatrao je problematičnim. Za njega je karika­ tura tek likovni prikaz koji se suočava s uobičajenim ograničenjima u detektiranju „istine." Prije svega naglašava da je sam pojam istine problematičan. Istinit prikaz može značiti da je događaj korektno prikazan ili da je pogođen „pravi duh" doga­ đaja. Karikatura u principu daje prednost umjetnikovoj interpretaciji istine, a ne točnosti opisa. Pri tome se naravno nameće pitanje ciljeva karikaturista. O n može biti samo umjetnik koji se izražava kroz crtež, ali može nastupati i kao pobornik određene opcije koji smišljeno želi utjecati na javno mnijenje. Nadalje, istraživač karikature mora imati na umu i ostale elemente jednadžbe: povijesni trenutak, 578 Streicher, „On a Theory of Political CaricatureM435. , 579 Rudvvick, „Caricature as a Source for the History of Science: De la Beche s AntiLyellian Sketches of 1831". 580 Kris, Psihoanalitička istraživanja u umetnosti, 203-219. 581 Kris, Psihoanalitička istraživanja u umetnosti, 193-201; Rudwick, „Caricature as a Source for the History of Science: De la Beche 's Anti-Lyellian Sketches of 1831", 560. 190 �Karikatura - pogodan medij za istraživanje stereotipa socijalno okruženje i uredničku prJiriL-nJ^cnpisa u kojem karikatura izlazi. Kari­ kature mogu biti oružje u političkim sukobima, sredstvo kritike struktura moći, a mogu se iskoristiti i u svrhu popularizacije određene ideje ili osobe. L. H. Streicher naglašava da karikature suprotstavljenih strana koje nastaju vrijeme „vrućih i hlad­ nih" ratova često pružaju dijametralno suprotne interpretacije stvarnosti. Stoga Streicher predlaže da se karikature promatraju u povijesnom, psiho­ loškom i sociološkom kontekstu u kojem nastaju te da se posebna pažnja posve­ ćuje institucionalnim okvirima moći koje karikature dopuštaju, ali i zabranjuju. Stoga je odsustvo određenih vrsta karikatura također važan dio slagalice. Nada­ lje, istraživač karikatura mora se osvrnuti na političku i umjetničku motivaciju karikaturista te na uredničku politiku časopisa. Napokon, treba biti oprezan s ishitrenim zaključcima o utjecaju karikature na javno mnijenje. Ipak, Streicher naglašava da u konačnici utjecaj svakako postoji što se očituje i u pojedinim lin­ gvističkim sintagmama koje su dio svakodnevne uporabe, a nastale su na temelju karikatura.582 1.2 Karikatura i stereotipizirani prikazi Druga odlika karikatura, koja je naročito zanimljiva za ovu knjigu, jest veza izme­ đu karikatura i stereotipa te korištenja stereotipiziranih prikaza. Prema tumačenju Ernsta Krisa, stereotipizacija se nalazi u samim temeljima privlačnosti karikature: ona smanjuje mentalni napor koji čitatelj treba uložiti da bi razumio crtež i vraća recipijenta u svijet djetinjstva.5 83 Streicher naglašava da stereotipizirani prikazi olakšavaju komunikaciju s čita­ teljstvom. Stoga se u karikaturama često javljaju ^tipovi identitet^", odnosno likovi i situacije svode se na prepoznatljive točke (primjerice Hitlerovi brkovi). „Tipovi identiteta" subjekt istovremeno stereotipiziraju i interpretiraju. U konačnici oni postaju „stvarniji" od realnog subjekta koji se tijekom vremena ipak mijenja. Stoga Streicher karikature naziva „suvremenim hijeroglifima" - tipiziranim, metafhričkim. simboličkim i široko prepoznatljivim crtežima.584 ‘ Koketiranje karikatura i stereotipa ima dvostruke posljedice. S jedne strane, karikaturisti u težnji da se što brže povežu s tadašnjim receptorima, nužno su se morali pozivati na prevladavajuće i raširene društvene stereotipe. S druge strane, učestalom uporabom stereotipiziranih prikaza i sami su sudjelovali u širenju, oblikovanju i potvrđivanju stereotipnih uvjerenja. Dakle, povjesničari Jbi kvanti­ tativnom i Irv^itativnomjinalizom karikaturam ogli okvirno definirati raspon i 582 Streicher, „On a Theory ofPolitical Caricacure", 427-445. 583 Kris, Psihoanalitička istraživanja u umetnosti, 186. 584 Streicher, „On a Theory of Political Caricature", 431-438. 191 �U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA značenje^i£YladavaJu£ifa=££e£eaHpa, a praćenje razvoja stereotipa u karikaturama tijekom duljeg povijesnog razdoblja otvara mogućnost analize korelacije karikatu­ ra i javnog mnijenja.585 N a osnovu ovih zaključaka krenuli smo u potragu za rodnim stereotipima međuratne Jugoslavije u jednom od tadašnjih vodećih satiričkih listova - Koprivama. 2. Metodologija, okviri i ograničenja Prema ocjeni Frana Dulibića, autora monografije Povijest hrvatske karikatu­ re, Koprive su najvažniji humoristički časopis u povijesti hrvatskog novinarstva. Njihova pojava 1906. godine kao r)erljeljnng priloga Hrvatckng p qprff/iT l[cra Hrvaisko^srpske-koalicije, označila je konačan kraj atmosfere (auto)cenzure koja je obilježavala vladavinu Khuena Hedervaryja. Tridesettri godine postojanja Koprive Frane Dublić podijelio je u tri faze: r herojsku" p r v u f a r u (1906-1914) za vrijeme koje su se Koprive profilirale i osamostalile na tržištu, ratnu drugu fazu (1914-1918) u kojoj se list susreće s izazovima cenzure i progona te uvodi elemente fotoreportaže, i posljednju, najplodniju treću fazu (1^18-1939) koju obilježavaju novi suradnici, političke karikature o domaćoj i vanjskoj situaciji te pojava kratkog stripa i erotskih ilustracija. N a redakciju Kopriva, koja je sakupljala rukopise i smišljala dosjetke u opuštenoj atmosferi Kazališne kavane, utjecali su brojni istaknuti hrvatski umjetnici kao A ntun Gustav Matoš ili Ivan M eštrović. a interes za objavljivanje svojih crteža u Koprivama iskazali su „gotovo svi (ladašnji) grafičari H rvatske i čisti majstori crno-bijele umjetnosti, slikari, ilustratori, pa_ i diletanti!* Koprive SU r > h ja v ljjv a lp cirinrijcL-p, p r .l i r i r l - p ;_ p r> rrrp fn p 1-a r il- s r i i r p a 586 u kasnijim godinama i crtcže_sa-seksualnom konotacijom.587 M eđu karikaturistima lista ističe se Slavko Vereš koji je jedini kontinuirano surađivao s listom tijekom 585 Vezom karikatura i stereotipa te njihovim utjecajem na oblikovanje identiteta bavila se Nives^uipenjak. Istražujući karikature u P^mt-pamagaa^ srpskom oporbenom listu s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, ona je pokušala identificirati dominante etničke i nacionalne autostereotipe tog razdoblja. (Rumenjak, „Manjinski identiteti i autostereotipi: Srpska karikatura u Hrvatskoj 1896.-1902., 459-467) 586 Dulibić, Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine, Zagreb 2009., 195. Citat je F. Dulibić preuzeo od Josipa Horvata. 587 Za ovaj rad je neprihvatljiva Streicherova podjela karikatura na političke i socijalne prema kojoj prve izvrgavaju ruglu osobe i grupe koje su uključene u borbu oko moći, dok druge ne utječu na podjelu moći u društvu. (Streicher, “On a Theory of Political Caricature“, 432) Drugi dio definicije je sporan jer knjiga teži dokazati da socijalne karikature u kojima se ocrtavaju rodni odnosi u konačnici imaju utjecaja na način na koji se moč distribuira u društvu te pomažu u prihvaćanju i objašnjavanju ove distribucije. 192 �Metodologija, okviri i ograničenja čitavog njegovog postojanja, Sergej Mironovič Glovčenko, ruski emigrant koji je bez umjetničkih pretenzija „vazda umio da iz stranačkih odnosa izvede šaljivu pozadinu"588 Dubrovčanin Andrija Maurović koji je u Koprive uveo strip „Maks i Maksić“ kao novi oblik likovnog izražavanja te objavio niz erotiziranih realistič­ kih crteža u kojima je bez karikiranja komentirao ženske udruge, modu, običaje i izvještačenost mladih dama, a od 1929. godine crtao je političke komentare za naslovnice Kopriva, pulski slikar Antun Motika koji je zadržao svoj karakterističan umjetnički likovni izražaj i u karikaturama, slikar Ivo Režek koji je navodno bio politički proganjan zbog radova koji su osuđivali nacizam, Mirko Uzorinac koji se orijentirao na portretne karikature, Bogumil Car i drugi. Posljednje dvije godine izlaženja Koprive nisu uspijevale zadržati suradnju s iskusnim karikaturistima te su nakon početka Drugog svjetskog rata ugašene.589 U poglavlju koje slijedi provest će se kvalitativna i kvantitativna analiza karika­ tura u Koprivama u međuratnom razdoblju s ciljem detektiranja tpdpih-agreotipa tog vremena i opisivanja njihovog sadržaja, učestalosti i značenja. Pri tome će se pokušati odgovoriti na pitanje dinamike oblikovanja rodnih stereotipa, ali i uloge koju su imali u objašnjavanju društva u kojem su nastali kao i formiranja nacional­ ne i socijalne autopercepcije. Kvantitativna analiza obradit će cikluse od pet godi­ na, počevši od 1918. godine, s nastavkom 1923, 1928, 1933. i 1938. godine. Cilj ovakvog pristupa je lakše uočavanje trendova i promjena u simbolici, učestalosti i porukama karikatura. Naravno, ostaje pitanje relevantnosti ovih podataka za svjedočenje o rodnim stereotipima u m eđuratnom razdoblju. Glavni problem je koherentnost grupaci­ je oko Kopriva, odnosno pitanje u kojoj mjeri nekoliko umjetnika, pa čak i većina hrvatskih likovnih stvaralaca tog vremena, ima kredibilitet za opisivanje rodnih stereotipa čitavog društva. Nesumnjivo je da su stereotipi u Koprivi prije svega jea te da ih ne možemo bezrezervno pripisati svim hrvatskim ili jugoslavenskim sredinama. Napokon, oni se niti ne obraćaju svima. Rezultati će pokazati daje njihov zamišljeni recipijent muškarac i pripadnik g ra đ a n s k o g s loja, ^žene i seljaštvo\ koji se relativno često pojavljuju u karikaturalnim prikazima - igraju ulogu Drugog, prema kojem se postavlja granica ili koji „iz vana“ komentira društvene događaje. Dobiveni odgovori su dakle liaiittfftni i to u svom i n t e r t e k s n ia ln o m » relacijskom značenju. O no što interpretaciju karikatura Kopriva ipak čini relevantnom za detektiranje rodnih stereotipa danog vremena jest odnos karikaturista prema stereotipima i društve­ na moć samih umjetnika, kao i publike kojoj su se obraćali. Primarna svrha ovih 588 F. Dulibić prenio je riječi Mironovičevog suvremenika Josipa Draganića. 589 Dulibić, Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine, 143-231. 193 �U SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA karikatura je kom entiranje društvenih događanja, a steretipi i njima imaju svrhu brzog i jasnog prenositelja poruke. Karikaturist je dakle morao računati da koristi stereotipne prikaze koji su razumljivi i koji po njegovom uvjerenju odgovaraju percepciji i shvaćanju čitateljstva. Stoga možemo pretpostaviti da stereotipni prikazi u karikaturam a odgovaraju stereotipnim uvjerenjima miljea u kojem ka­ rikaturisti žive i rade. Nadalje, umjetnici koji su objavljivali karikature imali su određeni društveni ugled, a njihovi čitatelji pripadali su sloju koji je imao velik utjecaj na ekonomske, društvene i političke trendove u zemlji. Stereotipi i uvje­ renja upravo muškog građanskog sloja imali su najveći društveni kredibilitet i značaj te su se samim time nam etnuli kao norm a prem a kojoj su institucije moći, ali i njihovi izazivači (primjerice feminizam) zauzimali pozitivnu ili negativnu poziciju. 3. Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza Popularnost karikatura kao satiričnog izražaja u Koprivama tijekom godina poste­ peno raste. D ok se na početku međuratnog razdoblja godišnje objavljivalo manje od 100 karikatura, u najplodnijim godinama Koprive su nudile gotovo 600 kari­ katura godišnje.590 3.1 Rodna zastupljenost u karikaturama Najviše su zastupljeni prikazi muškaraca, posebice 1918. i 1923. godine kada čine gotovo 80% od ukupnog broja objavljenih karikatura. Karikature koje prikazuju samo muškarce dominirale su u gotovo svim analiziranim godištima uz izuzetak 1933. godine kada se bilježi drastičan pad „muških" karikatura u korist „mješovi­ tih". Najmanje su popularni bili crteži koji su prikazivali samo žene. Tijekom 1918. i 1923. godine objavljeno je manje od desetak takvih prikaza godišnje, u kasnijem razdoblju taj broj raste, ali nerazmjerno s ukupnim porastom broja karikatura te čak i u najplodnijim godinama objavljivalo se manje od pedeset karikatura na koji­ ma nije bilo muškaraca. S druge strane, broj karikatura koje su prikazivale muškar­ ce i žene u nekom m eđuodnosu postepeno raste, - dok u prvim godinama brojimo tek nekoliko desetina takvih prikaza, od druge polovice dvadesetih godišnje izlazi više od 150 karikatura koje prikazuju muškarce i žene. Brojčana analiza karikatura po godinama upućuje da broj objavljenih karikatura pokazuje tendenciju rasta do 1928. godine, zatim je upadljiva izrazita sličnost u broju i rodnoj zastupljenosti ka­ rikatura između 1928. i 1938. godine, ali i devijacije koje se događaju 1933. godine 590 Ovdje nisu uračunati stripovi „Maks i Maksić" kao i neke portretne (auto)karikature umjetnika koje su pratile tekst ili pjesmu posvećenu njima. 194 �Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza kada pada ukupan broj karikatura, posebice broj karikatura koje prikazuju samo muškarce, a istovremeno broj karikatura koje prikazuju muškarce i žene doseže svoj vrhunac. (G raf VI-1, Tabela VI-1) G raf VI-1: Broj karikatu ra i rodna zastupljenost na karikaturam a5915 2 9 400 ■ Prikazi muškaraca ■ Prikazi žena ■ Prikazi muškaraca i žena Tabela VI-1. P rikazi m uškaraca i žena u Koprivama 1918.-1923.592 Godina: Prikazi muškaraca Prikazi žena Prikazi muškaraca i žena Ukupno 1918. 70 (77%) 4 (4%) 17(19%) 91 1923. 257 (85%) 9 (3%) 36(12%) 302 1928. 335 (61%) 43 (8%) 173 (31%) 551 1933. 167 (41%) 23 (6%) 214(53%) 404 1938. 344 (63%) 43 (8%) 158(29%) 545 Karikature koje prikazuju muškarce i žene najčešće ih smještaju u scenu razgovora ili udvaranja, a ponekad su muškarci i žene jednostavno prisutni kao dio grupe, statisti na slici bez jasne komunikacije. Uz to, karikature zaviruju u razgovore su­ pružnika ili opisuju odnos u kojem jedan spol (najčešće muškarac u liku poslodav­ ca) ima jasnu poziciju autoriteta nad drugim. Ponekad je neki apstraktni pojam kao mir, nacija, stranka ili regija personificiran u liku žene ili muškarca i kao takav stavljen u odnos s ostalim likovima u karikaturi. Analiziraju Ii se ovi podaci pre­ ma godinama, vidljivo je da su situacije razgovora bile stalan motiv u gotovo svim 591 Koprive 1918; 1923; 1928; 1933; 1938. 592 Koprive: 1918; 1923; 1928; 1933; 1938. 195 �U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA Osebujna hrabrost.; Slika V I -1 Slika V I-2 „Moderni Herkul na raskršću" „Osebujna hrabrost" „Lijevo ili desno pitanje je sada; „Čekaj, čekaj, m ogla bi i ti dobiti svoje ako ti nekako na desno više oko pada, dom a pijan dodjem!" a u braku katkad ne škodi rošada." {Koprive, 1.6.1919., br. 18) {Koprive, 12.5.1928., br. 20) godištima, od početka su se koristili i crteži koji su prikazivali muškarce i žene kao dio neke grupe, karikature u kojima su žene personificirale određenu ideju, te ka­ rikature koje su prikazivale supružnike. Pri tom e su karikature koje su prikazivale supružnike proporcionalno rasle s godinama, dok su karikature koje su prikazi­ vale personifikaciju određenog pojma bile popularne do kraja dvadesetih godina, nakon čega su vrlo rijetke, ili ih uopće nema. S druge strane, običaj prikazivanja udvaranja pojavljuje se u drugoj polovici dvadesetih godina, nakon čega postaje stalna tema Kopriva, iako s godinama pomalo opada popularnost ove tematike. (G raf VI-2) Krajem dvadesetih godina bilježi se i pojava karikatura u kojim se muškarci i žene stavljaju u odnos u kojem jedan ima autoritet (moć) nad drugim. Najčešće su to prikazi šefova i tajnica ili poslodavca i sluškinje, a postoji i nekoliko crteža u kojem autoritativnu ulogu dobiva žena. No, smiješnost u ova dva slučaja ima drugačije uporište. D ok se situacije u kojima muškarac zauzima pozu autori­ teta smatraju razumljivima, a komičnost najčešće proizlazi iz seksualnih aluzija, situacije u kojima žena nastupa kao autoritet problematične su same po sebi i stoga smiješne. (Slika V I-1 i 2) 196 �Muškarci i žene u svijetu Kopriva: kvantitativna analiza G raf VI-2: Karikature koje su prikazivale muškarce i žene u međuodnosu393 3.2 Zanimanja likova iz karikatura Ukoliko se analizira zanimanje muškaraca i žena, uočljivo je da su zanimanja muškaraca češće izražena ce da su muškarci većinom političari, vojnici i seljaci. S vremenom se raspon zanimanja proširio što je vjerojatno posljedica sve veće po­ pularnosti socijalne i situacijske karikature unutar kojih se tada pojavljuju konoba­ ri, gostioničari, obrtnici ili umjetnici koji iz vlastite vizure komentiraju promjene u društvu. (Grafovi VI-3-8; Tabela VI-2) Žene pak tijekom čitavog razdoblja u najvećem dijelu karikatura nemaju jasno izraženo zanimanje ili pripadaju sloju Slika VI-3 Slika VI-4 „Brz napredak" „Zna li već što tvoja tipkačica?” „Sve!" „Prodajem članke o svim aktuelnim pitanjima na malo {Koprive, 2 5 .1.1935., br. 5) {Koprive, 20.4.1919., br.4) „Novinarska piljarica" i veliko." 593 Isto. 197 �U SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA seljaštva. O d kraja dvadesetih godina bilježi se promjena u idejnom prikazu žena. Iako je u cijelom razdoblju dominirao udio žena koje nemaju ili im nije definirano nikakvo zanimanje, 1923. godina skromno najavljuje prikaze zaposlenih žena koji su postali učestaliji i ustalili su se tijekom sljedećeg razdoblja. Ipak, treba naglasiti da se žene u karikaturam a prikazuju zaposlene u tradici­ onalnim ženskim zanimanjima. Zaposlene žene su prvenstveno seljanke, zatim sluškinje, prodavačice, glumice, glazbenice, a javljaju se i kao vještice (vračare), tajnice, daktilografkinje, medicinske sestre, manikirke, fotom odeli itd. (G raf VI-9, Tabele VI-3 i 4) Proboj žena u zanimanja bijelih ovratnika bio je rijetko zabilježen i pritom popraćen negativnim komentarima. M otiv tajnice redovito je obilježen insinuacijom seksualnog odnosa sa šefom, a Marija Jurić Zagorka prikazana je kao novinarska piljarica. (Slika VI-3 i 4) Zanimljivo da nema prikaza učiteljica iako su one bile relativno česta pojava u tadašnjem društvu. No, budući da su i prikazi učitelja i profesora relativno rijetki, možemo zaključiti da je ovaj nedostatak p o ­ sljedica manjka interesa uredništva lista za teme iz obrazovanja uopće. (G raf VI-9; Tabele VI-3 i 4) G raf VI-3: Zanim anja m uškaraca u Koprivama 1918-1938.594 600 ■ Bez jasnog zanimanja 500 ■ Ostalo 400 ■ Činovnici 300 ■ Sportaši 200 ■ Umjetnici ■ Seljaci 100 ■ Političari 0 ■ Vojnici i policajci 1918. 594 Isto. 198 1923. 1928. 1933. 1938. �Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza Tabela VI-2. Zanimanja muškaraca u Koprivama 1918-1938.595 MUŠKARCI PO ZANIMANJIMA 1918. 1923. 1928. 1933. 1938. Vojnici i policajci 20 40 67 27 26 180 Političari 23 139 105 25 123 417 Seljaci 11 18 40 48 29 146 Umjetnici'9 6 5 8 22 5 23 63 Novinari 0 7 12 0 18 37 Profesori i znanstvenici 0 5 8 12 14 29 Sportaši5 7 6 5 9 9 0 6 11 24 7 48 Ukupno Svećenici 3 7 7 3 8 28 Činovnici 3 12 8 6 15 44 Obrtnici 3 4 6 6 7 26 Trgovci 0 3 3 6 8 20 Studenti 0 2 0 2 1 5 Vozači 0 2 4 7 12 25 Suci i odvjetnici 0 1 ^ 4 2 0 7 Liječnici i veterinari 0 1 4 7 8 20 Kockari 0 1 1 6 0 8 Prosjaci 3 0 4 5 6 18 Lopovi i kriminalci 1 0 7 4 15 27 Piloti 0 0 8 0 1 9 Konobari 0 0 4 0 8 12 Gostioničari 0 0 3 0 4 7 Ostalo5 8 9 3 1 13 7 17 41 31 42 121 153 135 482 Bez jasnog zanimanja 595 K o p r iv e : 1918; 1923; 1928; 1933; 1938. 596 Slikari, kipari, pjesnici, glazbenici, književnici, glumci, pjevači, fotografi, cirkusanti, redatelji. 597 Nogometaši, planinari, boksači, hrvači, ribolovci, lovci, tenisači, skijaši, sklizači. 598 Zanimanja koja se pojavljuju samo u 1-2 godine i to u malim brojkama: radnik, ar­ hitekt, kućarac, žongler, inkasator, mađioničar, smetlar, nosač, čuvar muzeja ili zoo, penzioner, ribar. 199 �U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA G raf VI-4. M uškarci po zanim anjim a u Koprivama 1918. G raf VI-5. M uškarci po zanim anjim a u Koprivama 1923. profesori i G raf VI-6. M uškarci po zanim anju u Koprivama 1928. 2 00 �Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza G raf VI-7. Muškarci po zanim anju u Koprivama 1933. G raf VI-8. Muškarci po zanim anju u Koprivama 1938. Vojnici i policajci 5% 201 �U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA G raf VI-9. Žene u Koprivama prem a zanim anjim a u Koprivama 1918.-1938. ■ Sportašice ■ Učenice ■ Bez jasnog zanimanja ■ Zaposlene ■ Seljanke 1918. 1923. 1928. 1933. 1938. Tabela VI-3. Žene u Koprivama prem a zanim anjim a 1918.-1938.5" Bez jasnog zani­ manja Članice ženske organi­ zacije Učenice Sporta­ šice 14 0 0 0 18 6 19 0 0 4 34 141 Seljanke Zaposlene 1918. 4 0 1923. 5 Uku­ pno 1928. 13 16 106 2 3 1 1933. 30 24 131 0 10 0 195 1938. 9 24 119 1 3 6 162 599 Koprive: 1918; 1923; 1928; 1933; 1938. 202 �Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza Tabela VI-4: Žene prema vrsti zaposlenja u Koprivama 19 18 .-1938.600 1918. 1923. 1928. 1933. 1938. Žene prema zaposlenju Seljanke 4 5 13 30 9 61 Učenice 0 0 2 0 1 3 Vještice/gatare 0 1 1 0 1 Prodavačice 0 0 1 5 3 Glazbenice 0 0 2 2 1 Fotomodeli 0 0 2 0 0 2 Sluškinje 0 1 3 7 6 17 3 ’ 9 5 Medicinske sestre 0 0 1 0 1 2 Glumice 0 1 1 1 2 5 Manikirke 0 0 3 0 0 3 Slikarice 0 0 1 0 0 1 Telefonistice 0 0 1 0 0 1 Gostioničarke 0 0 0 3 0 3 Konobarice 0 0 0 3 0 3 Daktilografkinje 0 0 0 1 1 2 Cvjećarke 0 0 0 1 0 1 Gazdarice 0 1 0 2 1 4 Tajnice 0 1 0 0 2 3 Novinarke 0 0 0 0 2 2 Pralje 0 0 0 0 1 1 Učiteljice 0 0 0 0 1 1 Sportašice 0 0 3 10 3 16 Prosjakinje 0 1 0 0 0 1 Iz ovih podataka može se iščitati da su Koprive bile orijentirane prvenstveno prema muškim čitateljima, te da polaze od pretpostavke da je muško iskustvo, muški ko­ mentar, kao i događaji koji se tiču muškaraca, norma kojoj se treba posvetiti najviše prostora u časopisu. Zanimljivo daje ovaj pristup izrazito dominirao 1918. i 1923. 600 Isto. 203 �U SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA godine kada su crteži na kojima nema uopće muškaraca izrazito rijetki, kao i crteži koji prikazuju muškarce i žene u nekom međuodnosu. Ovi podaci idu u prilog teoriji daje poslijeratno društvo obilježeno procesom repatrijarhalizacije i isticanja virilističkog iskustva. U tom kontekstu žena se gubi iz vidokruga karikaturista, a kada se pojavljuje, vrlo često tek statira na slici, personificira neki pojam ili regiju ili ima ulogu podcrtavanja (ne)m oći određene nacije u odnosu na drugu. Znakovito je da prikazi žena u tom poslijeratnom razdoblju ne odudaraju od tradicionalnog obrasca: žene su većinom prikazane u čednim pozama, obučene, kao seljanke, dame, kućanice i vrlo rijetko zaposlene. Ratom obilježeno društvo odražava se i u prikazu profesija muškaraca, odnosno izrazitoj zastupljenosti vojni­ ka i policajaca u karikaturama. Naravno, uniform irani pojedinci zahvalna su tema budući da na jednostavan način utjelovljuju autoritet, državu i propisanu normu, ali ipak je uočljivo da normalizacijom života i odmakom od ratnih dana opada broj karikatura koji prikazuje vojnike i policajce. Analiza zanimanja muškaraca prika­ zanih u Koprivama pokazuje da je udio vojnika m eđu profesijama muškaraca pri­ kazanih na karikaturama bio najveći 1918. godine, odnosno za vrijeme i netom na­ kon rata, a potom je pokazivao laganu tendenciju pada do kraja dvadesetih godina te je tijekom tridesetih godina gotovo nestao iz retorike karikature ili se barem nije izdvajao iz ostalih zanimanja. D om inantnost broja prikaza muškaraca proizlazi i iz činjenice da je list bio prvenstveno orijentiran prem a političkoj karikaturi. Poslje­ dično, karikature su vrlo često pokazivale političare čiji udio u ukupnim muškim profesijama prati konstantu od nešto više od 20% uz dvije devijacije: 1923. godine kada su političari činili preko 40% ukupnih muških profesija i 1933. godine kada su činili jedva 7% ukupnog broja muškaraca. (G raf VI-3-7) Izrazitu zastupljenost političara 1923. godine možda bismo mogli objasniti ko­ načnom orijentacijom lista prema suvremenim političkim temama, a da se istovre­ meno još nije afirmirala socijalna karikatura kao alternativni prepoznatljivi izražaj Kopriva. Pet godina kasnije, 1928. godine, socijalna karikatura, posebice ona koja se odnosila na nove pojave modernog, potrošačkog društva i poljuljane rodne od­ nose, zauzima sve važnije mjesto u Koprivama i time umanjuje razmjeran postotak prikaza političara. No, drastičan pad u broju prikazanih političara 1933. godine nije odraz dobrovoljne promjene uredničke koncepcije lista, već je vjerojatno p o ­ sljedica režima diktature za vrijeme kojeg je bio zabranjen rad političkih stranaka i kritika vladajuče strukture. U takvoj situaciji Koprive su bile prisiljene napustiti političku karikaturu i kom­ penziraju je većim brojem situacijskih, socijalnih karikatura te crtežima s erotskim sadržajem. Posljedično opada broj političara, ali i karikatura koje prikazuju samo muškarce, a raste broj karikatura koje prikazuju muškarce i žene u nekom m eđu­ odnosu, prizore udvaranja, te samim time broj muškaraca bez jasnog zanimanja. 204 �Korištenje roda u Koprivama Istovremeno, kritičnost društva pronalazi put kroz usta idejno neutralnog seljaka i seljanke čiji udio u ukupnim prikazima u pravilu iznosi od 7 do 10%, da bi 1933. godine naglo narasla i brojem dosegla svoj vrhunac (oko 14%). (Grafovi VI-4-7) Učestalo korištenje motiva seljaštva ne upućuje na traženje čitalačke publike u tom društvenom sloju. Naprotiv, seljaštvo se najčešće koristi u svrhu davanja druge per­ spektive, pogleda izvana i interpretacije događaja s pozicije „običnog čovjeka iz na­ roda,” koji sam po sebi ne sudjeluje u modernizacijskim procesima koji su zahvatili društvo niti ima utjecaja na političke događaje. S druge strane, seljaci koji nose na­ rodne nošnje koriste se i kao simboli nacija ili regija koje se stavljaju u međuodnos. U sljedećem istraživanom razdoblju - 1938. godine, politički život u zemlji je normaliziran te se i broj političara i muškaraca na karikaturama povratio, a Koprive 1938. godine po tipu karikatura koje nude vrlo su slične Koprivama 1928. godine. (Grafovi: VI-2; VI-3; VI-8) 4. Korištenje roda u Koprivama Karikature su se često koristile sredstvom personifikacije u svrhu prenošenja po­ ruke. Najčešće se radilo o personifikaciji određene zemlje ili regije, a ponekad su se personificirale institucije kao političke stranke ili Liga naroda, ili pojmovi kao primjerice mir, rat ili godina. Nacije su najčešće personificirane kao žene ili muškarci, a vrlo rijetko kao djeca ili životinje. O dređene nacije predstavljene su kroz tzv. tipove id en rirera ili naci­ onalne simbole kao „Uncle Sam“ za SAD, Marianne za Francusku ili muškarac predstavljen sa tipičnim šiljastim šeširom s perom za Italiju. U drugim slučajevima nacije su predstavljene kroz likove tadašnjih istaknutih političara, kao npr. Adolfa Hitlera, Benita Mussolinija ili Nevillea Chamberlaina. Uz to su karikaturisti ko­ ristili narodnu nošnju ili jednostavno natpis uz lik koji je personificirao određenu naciju. (Slike VI-5-30) Odabir lika žene ili muškarca kao simbola neke nacije ili situacije nije bio ni­ malo slučajan. U karikaturama se može prepoznati obrazac kada se nacija pred­ stavlja kroz lik žene, a kada kroz lik muškarca. Pri tome su određene nacije gotovo uvijek bile prikazane kao muškarci, no niti jedna nije uvijek bila žena. Tako su SAD, SSSR, Njemačku, Veliku Britaniju, Italiju i Japan uobičajeno prikazivali muški likovi, uz jedan izuzetak kada je Velika Britanija predstavljena kao stara bogata dama, okružena udvaračima iz Kraljevine SHS. Francuska je ponekad bila prikazivana kao muškarac u francuskoj odori, ali često je predstavljena kroz svoju nacionalnu ikonu - Marianne. (Slike VI-5-9) Dakle, svjetske velesile i države koje su vodile agresivnu vanjsku politiku u pravilu su dobivale lik muškarca čime se registrirao njihov politički autoritet, kredibilitet, ali i spremnost na uporabu sile. 205 �U SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA Slika VI-5 Slika VI-6 „Pokladni mamurluk na Istoku" „Rivali na Dalekom istoku" {K o p riv e , 24.2.1933-, br. 2) {K o p riv e , 4 . 2 . 1933., br. 6) Francuska je povremeno bila prezentirana kroz lik Marianne. No, ukoliko je na slici bila zajedno s Velikom Britanijom, u pravilu je stajala iza nje. Velika Britanija najčešće se prezentirala putem prepoznatljivog cilindra kao na slici VI-7, no u jednom je slučaju prikazana u liku engleske dame (slika VI-8) za čiju se naklonost bori Stjepan Radić. Slika VI-7 „Poslije amputacije" (K o p riv e , 16.10.1938., br. 42) 206 Slika VI-8 „Engleska i bistrička bogčija" (K o p riv e , 8.9.1923. br. 3) �Korištenje roda u Koprivama Ukoliko se taj autoritet nije uspio po­ Gubitak autoriteta Velike Britanije zbog politike tvrditi u konkretnoj situaciji, karikature appeasementa i karikaturist je zabilježio obukavJi N. Chamberlaina u haljinu. su njihovu rodnu pripadnost stavljale u pitanje. Tijekom tridesetih godina ugled Velike Britanije bio je prodrman zbog politike popuštanja appeasementa; stoga je ona na jednoj karikaturi prikazana u liku Nevillea Chamberlaina, obučenog u suknju kako vješa rublje, odnosno bavi se poslovima domaćice. (Slika VI- 9) Rod ostalih nacija je varirao. Pri tome je personifikacija nacije u liku žene obič­ no upućivala je da je ona u nekoj nevolji, da je žrtva krađe ili nasilja, ili je u podre­ đenoj poziciji prema ostalim državama na karikaturi. Ovo je posebice vidljivo na primjeru prikaza Kraljevine Jugosla­ vije ili nekih njezinih regija u suodnosu s ostalim državama. Na karikaturama koje Slika VI-9 komentiraju ugroženost njene teritori­ „ P o tv rd a jed n e važne izjave** jalne cjelovitosti, Jugoslavija je gotovo „Nek se cijeli svijet boji rata kolko hoće - mi uvijek dobivala lik žene. O na je gola žena m irno radim o kod kuće svoj posao. Ako smo rekli na mučilištu kojoj se velesile spremaju da nijedan engleski vojnik neće ići preko Kanala, odrezati udove ili je žena na lomači dok kod toga i ostajemo! A i čemu bi išao kad mu sto­ njezini susjedi spremaju ražanj. (Slika je na raspolaganju toliki ratni brodovi i avioni...?“ {Koprive, 26.5.1933., br. 22) VI-11 i 14) Budući da su talijanski teritorijalni zahtjevi najviše ugrožavali teritorijalnu cjelovitost Kraljevine SHS i izravno se ticali hrvatskog teritorija, oni su česta tema karikaturista Kopriva. Italija je svoje pretenzije na Istru i Dalmaciju temeljila na tajnom Londonskom ugovoru iz 1915. godine. Granica Kraljevine SHS i Italije re­ gulirana je Rapalskim ugovorom kojim je Italija dobila Trst, Goricu, Gradišku, dio Kranjske, Istru (bez Kastva), Zadar, Cres, Lošinj, Lastovo i Palagružu. Budući da je Rijeka od 1919. godine bila pod okupacijom trupa Gabriela D Annunzia, ona je organizirana kao Riječka Država u kojoj su fašističkim udarom 1923. godine vlast faktički ponovno preuzeli Talijani. Rimskim ugovorom iz 1924. godine Rijeka je i formalno pripala Italiji.60 1 601 Goldstein, Hrvatska 1918. -2008., 36-42 20 7 �U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA Jugoslavija u krizi dobiva lik žene. Slika VI-10 „Talijansko kavalirstvo" „Talijan: Evo mc lijepa Jugoslavijo da te pozdravim. „Jugoslavija: Samo mi nemoj ukrasti mojih dragulja ‘plemcniti’ viteže? {Koprive, 25.11.1918., br. 22) Slika VI-11 „Jugoslavija na mirovnoj konferenciji" „Pošto Jugoslavija nije sama htjela da prizna opravdanost londonskog ugovora kojem joj se ima oduzeti jedna noga, povjerila je mirovna komisija tu misiju Italiji." {Koprive, 7.5.1920., br. 5) Koprive ne propuštaju registrirati neravnopravan položaj novonastale Kraljevine SHS i stare sile Italije, a stupanj neravnomjernosti prolazi kroz gradaciju kako je Italija uspijevala u ostvarivanju svojih nauma. Tako je na prvim karikaturama Talijan prikazivan kao lukavi udvarač, a djevojka (Kraljevina SHS) u njegovom društvu treba zaštitu treće strane i mora paziti da dobro čuva svoje dragulje. U komentaru fašističkog udara u Rijeci Italija je prikazana kao muškarac, a Rijeka kao žena pod njegovim nogama. Napokon, na karikaturi iz 1923. godine, kada je pod fašističkim utjecajem talijanska vlast u Istri i dijelovima Dalmacije postala agresivnija prema nacionalnim manjinama, obespravljena Slavenka postaje djevoj­ čica na koljenima pred krupnim Mussolinijem s bičem u ruci. (Slike VI 10-13) Neposredno prije isteka Mirovnog ugovora s Italijom u ljeto 1928. godine Koprive su zabilježile nove teritorijalne aspiracije prema Dalmaciji, koja je prikazana kao talijanska prisilna zaručnica. (S lik a V I-l6 i 17) 208 �Korištenje roda u Koprivama S a d tvl|eg z a p a d a . Slika VM 2 „Sa divljeg zapada" „Mussolini: Moja draga Slavenko, tko hoće da upozna talijanske kulture, taj mora najprije da upozna talijansku početnicu? {K o p riv e , 3.11.1923., br. 44) Slika V I-14 T alijanska b rig a z a R ijek u. Slika VI-13 „Talijanska briga za Rijeku" „Mi smo došli na Rijeku daje oslobodimo užasnog položaja u kojem se nalazi i da riječke Slavene zaštitimo od eventualnih progona;' {K o p rive, 13 . 10 . 1923., br. 41) Slika VI-15 „Jugoslavija na ražnju" „Incident na zajm ovnom balu" „Rumunj: Ja vas braćo neću smetati ako i mene kada bude gotovo pozovete na gozbu!“ {K o p riv e , 11.2.1928., br. 7) „Mussolini: Santa Madona - danas joj ne može­ mo ništa! Ona je u pratnji Johna Bule!' {K o p rive, 18.2.1928., br. 8) 209 �U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA Slika V I-16 „P red zaruke" „Brižni otac Velja: N e plači, ćerko moja, što te Slika V I-17 dajem ovom crnom Talijanu. Imaj na umu da „Z aruke sign ora M ussolinija s D alm acijom " ćem o ako ovako naš budući zet nastavi, doskora „Dan vjenčanja odredit će prema usm enom i mi svi skupa biti pod jednim krovom!4 pism enom utanačenju sa roditeljima sam g osp o­ [Koprive, 23.6.1928., br. 26) din zaručnik!4 (.Koprive, 3 0.6.1928, br. 27) Naravno, činjenica da su Jugoslavija, Rijeka i Dalmacija prezentirane ženskim li­ kom može se protum ačiti i ženskim rodom njihovog imena ili pretpostavkom da se u likovnim prikazima domovina često utjelovljuje u liku žene kako je to istaknula Reana Senjkovič.602 Jugoslavija se zaista češće prikazuje kao žena nego druge ze­ mlje, a znakovito je da uzima oblik žene i u situacijama koje komentiraju unutrašnjo-politička pitanja. Ipak, Jugoslavija nije uvijek prikazana kao nemoćna žena. U slučajevima u kojima je stajala u ravnopravnom odnosu s ostalim akterima u karikaturi ili ne­ utralno komentira određenu političku situaciju, ona dobiva lik muškarca. (Slika VI-18 i 19) Zanimljiva je karikatura koja prikazuje tri žene u narodnim nošnjama Kra­ ljevine SHS, Čehoslovačke i Rumunjske kako se dogovaraju da će zajedničkim snagama odbiti svog ,,dilberta“ Italiju. Iako na prvi pogled izgleda da su zemlje na ravnopravnoj osnovi prikazane kao žene, poanta karikature je da su njih tri u 602 Senjkovič, „Domovina je ženskog roda", 281-298. 2 10 �Korištenje roda u Koprivama V«u»k« politika Albantjr Slika V I-18 „Vanjska politika Albanije" „Nakon Italije nudi kralj Zogu i ostalim europ­ skim silama koje vjeruju da u košari nešto ima, da ruke - par, nepar." C Koprive, 17.11.1928., br.47) Slika V I-19 „Rabota talijanskih saveznika" „Jugoslaven: Ej vi, što ste toliko zapeli da čistite tu dronjavu čizmu! Nikakve vajde od te rabote, kad ona ionako sve dublje gazi u blatu..." {Koprive, 19.5.1928., br. 21) neravnopravnoj poziciji prema Italiji, koja se u pozadini karikature javlja kao muškarac. (Slika VI-20) Sličan obrazac ponavlja se kod prika­ zivanja unutrašnjih međunacionalnih odnosa. Ukoliko se pri tome dva naroda želi staviti u neravnopravan položaj, u pravilu ih prezentiraju osobe različitog spola, pri čemu naravno seljanka_prederavlja zavisni, slabiji narod- (regiju), a Sfljak^vojnjk Hi pnlirirar nnsi^rp mori Tako primjerice 1918. godine Ličanka na koljenima moli Slavonca za hranu, a zagrebačka kumica pita srpskog vojni­ ka kada će ih početi tući.603 U jednom Slika VI-20 „Tri djevojke, tri dilberke" „Glas jedne djevojke: Kako bi bilo da mi, umjesto da se među­ sobno počupamo, isprašimo metlom tog našeg dilbertar {Koprive, 23.6.1928., br. 26) 603 Ovi prikazi su reakcija na nestašice hrane koja je zavladala u određenim dijelovima Hrvatske za vrijeme rata. Žene i mladi iz pogođenih krajeva bili su prisiljeni putovati u Slavoniju da bi nabavili osnovne životne namirnice. Pri tome su često bili izloženi 211 �U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA prikazu političara iz 1928. Velimir Vukičević, Svetozar Pribićević i Ljubo Davidović prikazani su kao muškarci, dok su Stjepan Radić i A nton Korošec obučeni u žen­ ske seoske narodne nošnje. No, deset godina kasnije, kada je hrvatska opozicija oformila homogen blok i vršila snažan pritisak na vladu da riješi hrvatsko pita­ nje, dok je vlada istovremeno pokušavala izbalansirati nesiguran vanjskopolitički položaj Kraljevine Jugoslavije, odnos snaga bitno se preokrenuo u korist hrvatske strane. Tada je karikaturist u postelju smjestio Vlatka Mačeka u muškoj zagorskoj nošnji i seljanku koja je predstavljala srpski narod. (Slike VI-21-24) žabrinuta. Iz S la v o n ije . iP ' i i Slika VI-21 Slika VI- 22 „ Z a b r in u ta " „ I z S la v o n ije " „Naš gospon župnik furt nam pripoveda, kak ste „Draga m oja Ličanko, mi ne prodajemo ž ito na vi Vlahi došli sim klati i m učit! Ja bi htela znati, kilograme, već samo na cente!" gda bute s tim klanjem i m učenjem počeli ?“ {Koprive, 10.7.1918., br. 13) {Koprive, 6 .3.1920., br. 9) Prikazi susjednih zemalja ponavljaju ovu logiku. Simptomatična je promjena prikaza Mađarske koja se nakon raspada Austro-Ugarske suočila s teritorijalnim zahtjevima Rumunjske i novonastalih država - Kraljevine SHS i Čehoslovačke. Trijanonskim mirovnim ugovorom 1920. M ađarska gubi gotovo 70% svog dotadašnjeg teritorija pri čemu je Austriji ustupila Gradišće (bez Šoprona), Cehoslovačkoj Slovačku, Rumunjskoj Transilvaniju, a Kraljevini SHS zapadni nasilju te su ostajali i bez hrane i aprovizacije. (Boban, „'Materinsko carstvo'", 191209) 212 �Korištenje roda u Koprivama Slika VI-23 „K akav će b iti kraj pjesme?" „Kladilo se m om če i devojče! D a spavadu, da se ne diradu!" (.Koprive, 9.9.1938., br. 37) Slika VI-24 „Najbolje političke maske ove pokladne sezone" „Korošec kao - djevojka za sve, Pribićević kao vatrogasni trubač, Davidović kao - sabirač buba, Vukičević kao - u.k pukovnik u miru, ^ a d ić kao - Vječno raspoložena namigušjL {Koprive, 18.2.1928., br. $) Banat, Bačku, Baranju, Međimurje i Prekomurje. Koprive su na svojim stranicama zabilježile ovo odumiranje dotadašnjeg najvećeg hrvatskog rivala. Neposredno na­ kon rata Mađarska je još uvijekjnuškarar, bolesnik na izdisaju, okružen svojim su­ sjedima koji čekaju njegovu smrt, na karikaturi iz 1923. godine Mađarska je dječak koji maše prevelikom sabljom, da bi 1928. godine postala ženam otrcanoj odjeći s krunom na glavi koja moli zajam od SAD-a. (Slike VI- 25- 27) Bugarska je pak u većini slučajeva prikazana kao poludivlji, krvoločan balkan­ ski vojnik što je vjerojatno odraz neriješenih teritorijalnih problema između dvije države i percepcije Bugarske kao susjeda s agresivnim namjerama (Bugari su ima­ li aspiracije prema Caribrodu i Bosiljgradu te Makedoniji). No, na karikaturi iz 1928. godine, objavljenoj nedugo nakon dva katastrofalna potresa u Plovdivskoj oblasti, Bugarska postaje žena koja treba pomoć Jugoslavena. (Slike VI-29 i 30) Austrija nije čest motiv karikatura. Ipak, pobjede nacističke stranke na izbo­ rima u Njemačkoj 1933. u Koprivama je izašla karikatura „Apokaliptički plesači“ koja prikazuje ples Adolfa H idera u zagrljaju sa ženom koja personificira Austriju. (Slika VI-28) Ponekad su institucije ili pojmovi personificiraimUiku-žene. To je obično znači­ lo da im je narušen ugled ili da poruka crpi značenje iz neke „ženske" karakteristike. 213 �U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA Slika V I-25 „Madjarska u Agoniji" „Madjarszag: Dr. W ilson reče da će me ove sablasti zadaviti. Liječio sam se žandarim a, sam nicom i vojskom, pa ništa ne pom aže. Još ću pokušati s Karolijevom m edicinom ... ako mi to Slika VI-26 ne pom ogne, onda ću slavno umrijeti s p okli­ „Velika sablja m alog Madjara" kom: Živjela integracija!" „Ako već ne mogu da lupam, barem ću zveckati" {Koprive, 20.1.1923., br. 21) {Koprive, 25 .1 0 .1 9 1 8 ., br. 20) Tako, karikatura iz 1933. godine koja komentira Ženevsku konferenciju o razoružavanju, utjelovljuje Ligu naroda u liku žene koja bezuspješno pokušava spasiti uskršnje jaje, odnosno konferenciju. U to vrijeme utjecaj Lige naroda već je bio ozbiljno narušen, a Konferencija o razoružanju pokazivala je očite znakove pro ­ mašaja. (Slika VI-31) Kada se željelo naglasiti da se nsTjaBadnoj-slmpštini-KFftljevin e jn g o sla v jjp izgovara previše riječi, ona je prikazana ljlilm hrhljive žen e. (Slika VI-89) Zanimljivo je da je Nova godina obično dobivala lik žene, što vjerojatno izlazi iz roda pojma, ali i mističnosti, nedokučivosti budućnosti i varljivosti nade u bolje sutra. (Slika VI-32) Nadalje, u karikaturama iz 1918. godine m irje jje rsonificiran-u-Uku žene, dok je rat bio prikazan u liku muškaraca, vjerojatno boga rata. Zanimljivo je d aje dvadeset godina kasnije, kada je navodni ženski pacifizam postao argumentom za stjecanje izbornog prava, ova tvrdnja u Koprivama postala predmetom poruge. (Slike VI-33-34) 214 �Korištenje roda u Koprivama Slika VI-27 „M agjarski zajam A m erici” „Magjarska: Opljačkana, uništena, izgladnjela Magjarska m oli jedan mali dolarski zalogajčić. Ujak Sam: Valjda želiš, da si kupiš hljeba? Magjarska: N e, nego revolver (Koprive, 28.1.1928., br. 5) Slika VI-28 „A pokaliptični plesači” (Koprive, 7.7.1933., br. 38) Bugarska se prikazuje kao poludivlji Balkanac u kari­ katurama koje izražavaju sumnju u njezine teritorijalne aspiracije prema Kraljevini SHS, ali nakon što su je po­ godila dva potresa postaje žena koja treba zaštitu. Slika VI-30 „Balkansko m ilovanje” Slika VI-29 „Eto kakvi ste vi Balkanci! T i se osušio od gladi „Balkanski Locarno” ko drveno raspelo, ti ostala bez krova zbog po­ „Najiskrenijim i najmiroljubivijim namjerama polaze prema Jugoslaviji delegati za balkanski još jučer m e bijesni dozivaste jedan protiv dru­ Locarno, koji se osniva uz dobronamjernu i goga. Kako bi bilo da vas zajedno blagoslovim?” solidarnu asistenciju velikih sila” (Koprive, 31.3.1928., br. 14) (Koprive, 5-5.1928., br. 19) tresa i baš sada udariste u ljubav i milovanje. A 215 �U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA Slika VI-31 Slika V I-32 „Uskrsno razočaranje" „Novogodišnje priviđenje" „Tko bi m islio da ovako lijepa pisanica m ože biti „Razgovorljivi Radić, šutljivi Pašić i godina tako strašan mućak!" Tisućudevestodvadesetčetvrta." {Koprive, 1 4 .4.1933., br. 16) {Koprive, 29.12.1923., br. 52) Slika VI-34 Slika V I-33 „Kad bi bilo do žena" „Novi pokušaji" „Zlata Perlić iz Šandrovca traži da se om ogući ženama da „MIR: Ta pusti, ta pusti me već aktivno sudjeluju u politici. R udolf Herceg: „No, ove sigurno ne bi rješavale hrvatsko jednom k njima!" {Koprive, 15.4.1915., br. 11) pitanje 100 godina." {Koprive, 1.7.1938., br. 27) 216 �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret Navedeni primjeri ilustriraju na koji su se način rodni obrasci koristili u objašnja­ vanju i definiranju sebe i drugih, te kako se uz pomoć korištenja rodnih koncepta uspijevalo brzo i jednostavno iznijansirati odnose snaga među likovima karikature. Ovime su se ujedno ocrtavale osnovne ideje koje su se vezale uz koncepte muškosti i ženskosti. Ženskost kao zavisnost, podređenost, ugroženost i nježnost te muškost kao snaga i moć predstavljali su općenit obrazac, normu unutar koje su se objaš­ njavale i interpretirale ostale situacije i trendovi. Nove pojave, procesi i događaji propitivali su se upravo kroz prizmu rodne dihotomije društva koja je percipirana kao temeljna i istinska odrednica zajednice. Na sljedećim stranicama pokazat će se da se apstraktna definicija ne uspijeva uvijek potvrditi u konkretnim situacijama. No, odmak od norme u pravilu uvijek postaje predmetom poruge i time se norma u konačnici ponovno potvrđuje. 5. Modemi trendovi: Sport, seks i ženski pokret Koprive su bilježile reakcije na nove društvene trendove prve polovice 20. stoljeća. Stoga na njihovim stranicama nalazimo komentare o potrošačkoj kulturi, novom načinu provođenja dokolice, izrazitim promjenama u ženskom modnom izražaju, značaju sporta u novom društvu te ženskom pokretu. 5.1 Kult tijela Zdravlje, hig»j**nci, cp ^ rr; kuli- rij^la nimpmnli su se kao nerazdvojive nove smjer­ nice popularne kulture življenja koja je slavila sunčevu energiju i tjelesnu snagu. Tijelo prestaje biti predm et srama, te postaje objekt brige kako pojedinaca, tako i državnih institucija. U međuratnom razdoblju ljude se poticalo na rekreativno bavljenje sportom (plivanje, šetnju, skijanje, bicikliranje itd.), rastao je broj par­ kova, kupališta i igrališta u gradovima, popularizirala su se sportska natjecanja i sportski klubovi, izgradili su se novi stadioni u Wembleyu, Beču i Berlinu, a poja­ vila su se i natjecanja ljepote.604 Tijelo se sve više izlagalo pogledima: na plažama, na igralištima ili na ulici. „Potekavši iz nordičkih zemalja razmahao se veliki pokret po svijetu kome je svrha zdravlje, snaga i ljepota čovječjeg tijela, postizava se zdrav organizam, snažno mišičje i savršena forma", hvalio je autor članka „Snaga ljepote tijela" trend nudističkog bavljenja sportom.605 M eđuratna Jugoslavija nije bila izuzetak. Oslanjajući se na tradiciju sokolskih udruga u Hrvatskoj i Sloveniji, već 1919. godine osnovan je Sokolski savez Srba, Hrvata i Slovenaca koji je 1921. godine brojio oko 30.000 članova. No, jedinstvo 604 Mazower, Mračni kontinent. Europsko dvadeseto stoljeće, 83 i 94. 605 „Snaga i ljepota čovječjeg tijel", Svijet, 10 srpnja 1926., br. 2: 27 217 �U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA organizacije nije dugo sačuvano te je već 1922. godine dio hrvatskih sokolskih organizacija osnovao paralelni Hrvatski sokolski savez, a iz matične organizacije istupili su i pojedini srpski sokolski klubovi. Istovremeno se slovenska klerikalna organizacija > rao“ širila prvo na prostor Hrvatske, a onda i Bosne i Hercegovine, (O te se 1921. godine organizirala Jugoslavenski orlovski savez sa sjedištem u Ljublja­ ni. D o 1940. godine u Jugoslaviji je osnovano 1250 sportskih udruga, od čega su gotovo dvije trećine otpadale na nogom etne klubove.606 Prvo natjecanje za miss Jugoslavije održano je 1926. godine, a njegova p o ­ bjednica Štefica Vidačić postala je medijska ličnost, krenula na europsku turneju i okušala se u filmskoj karijeri. Ovaj oblik zabave očito je postao popularan te su tijekom raznih društvenih događaja organizirani manji izbori za miss određenog grada, miss udanih žena, miss kupališta itd. Tako nas primjerice Svijet često oba­ vještava o lokalnim izborima ljepote,607 prenosi svečano otvorenje plovnog kanala u M aksimiru za vrijeme kojeg je održan izbor za miss gospođa,608 sam organizira izbor za miss kupaćih kostima,609 a Koprive iz 1928. godine donose karikaturu izbora za ipis^-Save u kojem se članovi žirija (muškarci) tuže što se izbor ljepo­ te održava samo za žene, što se ne odvija u privatnoj atmosferi njihovog ateljea ili što su prim orani na takav dodatni izvor zarade. N a taj način autor karikature naznačuje višestruku ulogu natjecanja u ljepoti - osim što su predstavljali izvor zabave za pučanstvo, oni su svojom spolnom ekskluzivnošću prenosili poruku da prvenstveno žensko tijelo mora biti lijepo, razgolićene natjecateljice pridonosile su erotiziranom naboju natjecanja, a cjelokupna manifestacija postaje dio po tro ­ šačke kulture. (Slika VI-35) O d 1928. godine Koprive bilježe nove načine provođenja dokolice među Zagrepčankama i Zagrepčanima. N a njihovim stranicama nižu se kupači i kupa­ čice na Savi, odlasci u Crikvenicu preko ljeta, izletnici i planinari koji izazivaju čuđenje, ali i zaradu lokalnog seljaštva i scene sa skijanja ili sanjkanja. Usporedno s ovom pojavom javljaju se prikazi muškaraca i žena koji se bave određenim spor­ tom. Pri tome se prikazi sportaša javljaju već početkom dvadesetih godina, dok se prve karikature sportašica javljaju u drugoj polovici dvadesetih godina. Broj prika­ za sportaša i sportašica doseže svoj vrhunac 1933. godine, vjerojatno kao posljedi­ ca veće zastupljenosti karikatura društvenih događaja. (Grafovi VI-3-9) 606 Christensen, International Encyclopedia oflVomen and Sports, 1303. O sokolskim sa­ vezima vidi i: Radan, Pregled historije tjelesnog vježbanja i sporta, 134-155; Herout, ,, 150. godišnjica sokolskoga pokreta", 14-20; Paar, Hrvatski sokol. 607 Svijet, 20. kolovoza 1927., br. 8: 168; Svijet, 27. kolovoza 1927., br. 9: 196. 608 „Izbor krasotica u Maksimiru", Svijet, 24. srpnja 1926., br. 4:65. 609 Svijet, 23. srpnja 1927., br. 4:76 2 18 �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret M eđutim, kult tijela međuratnog raz­ doblja nije bio samo dio potrošačke kulture življenja (kao u poslijeratnom razdoblju), već se oslanjao i na političke i nacionalne procese. Zdravo tijelo poistovjećivalo se sa snagom i zdravljem kolektiva i uspješnom prokreacijom nacije. Joan Tumblety, koja proučava suodnos fizičke kulture i muškosti u međuratnoj Francuskoj, i Erik N . Jensen, koji je slično istraživanje proveo za područ­ je Weimarske Republike, dolaze do zaključ­ ka da su sport, i to naročito timski sport, koristili politički prvaci u svrhu imaginacije poželjne nacionalne zajednice i m obilizaci­ je masa. Zdravo, snažno, oblikovano muško tijelo označavalo je zdravu i snažnu naciju Slika IV-35 te pripremalo izdržljivu vojsku. Osim toga, „Žiri natječaja za ‘M iss Save’“ timski sportovi su u vrijeme razvoja masov­ „Papageno D ABAC: Šteta što se za miss ne kulture predstavljali prostor promicanja mogu natjecati samo žene jer inače sumnjam nacionalnog zajednišr klasne suradnje i da bi mi tko mogao konkurirati. D on (JEAN): Šteta što se taj natječaj ne vrši „mail bondinga".' Karikature u Koprivama rano su žabi- “ ^ o m ateljeu jer ja imam za takve stvari r . *)ezlle ovu s apsfbnnacuu društvenog ekstra cimer’ . m» chevalier (KRI - čenja s p o r ta š a već 1923. godine nalazimo u današnja dem okm tirareem en a mora da karikature koji ističu da je sport postao novi uz aranžiranje izloga bavi i ovakvim nadrislisim bol nacionalne snage. Karikaturist Fra- karskim poslovima.” njo Maxiner u karikaturi „Hajduk nekoć i (Koprive, 18.8.1928., br. 34) daii£$“ uz pom oć igre riječi oko imena split­ skog nogom etnog kluba, nogom etaše prikazuje kao nasljednike hajduka -junaka narodne tradicije. N a istom tragu je i njegova karikatura „Novo doba, novi Napoleoni" u kojoj pobjedničkog nogom etaša okružuju zamišljeni duhovi hrvatskih nacionalnih heroja: kralja Tomislava i Zvonimira, Nikole Zrinskog, Matije Gupca i bana Josipa Jelačića. Crtež pod naslovom „Kultura X X veka“ iz 1928. godine upućuje na veliku popularnost sportskih predstava. Na njemu su u četiri sličice suprotstavljeni prazni muzeji i slabo posjećeni koncerti klasične glazbe prepunim 6 0 1 610 Vidi: Tumblety. R e m a k in g th e M a le B ody: M a s cu lin ity a n d th e uses o fP h ysica lC u ltu re in I n te n v a r a n d V ichy France; Jensen, B o d y b y PViemar: Ath letes, G en d er a n d G erm an M o d e m ity . 21 9 �U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA Novi načini provođenja dokolice. Slika V I-36 Slika V I-37: „Nedjeljni izlet" „Savski tipovi" „Muž: D a nism o što zaboravili? „Laffovi bi htjeli biti hrabri. Udavače su vrlo Žena: Ja m islim da nism o! O sim Pokućstva oprezne. Profesori vjeruju tek toplomjeru. U lju­ ostao je kod kuće još sam o kanarinac." bavi je i najhladnija voda vruća. U natoč vrućeg {Koprive, 2 1 .7.1933., br. 30) sunca i čeznutljivih pogleda neke ostaju hladne. O n i koje voda ne privlači." {Koprive, 21.7.1933., br. 30) S lik a V I-3 8 „Gde su ti cajti..." „Pak si i njima ra­ čunala vino samo 6 dinara litru? N eg kaj bi drugo? Bara, Bara - nigdar se ti s pameću zestala ne buš! Kaj ne znaš da jc zaljubljenima cifra manje ili više sejeno? Je, gde su ti cajti da bi se ja natosetila!" Ude su li a ijti. . . {Koprive, 21.7.1933., br. 30) Slika V I-39 „Morala bi biti teža." „Moj muž M ilan nikako ne vjeruje da imam samo p edeset kilograma. Kako to? Pa kaže čovjek da je to nem oguće kad se uzme 220 da sam nam pojela dvije kuće i automobil" {Koprive, 30.6.1928.. br. 27) �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret gledalištima nogom etnih utakmica i boksačkih mečeva. Ipak, desetak godina kasnije karikaturist Ivo Režak, koji je često objavljivao pod pseudonimom IVES, uočio je drugu stranu medalje nogom etne bajke. Na njegovom crtežu nogometaš više nije nacionalni heroj več „novi jugoslavenski eksportni artikl" kojeg odgaja jugoslavenski nogom etni savez, da bi ga kasnije na njegovo zadovoljstvo, kupio strani sportski „špekulant". (Slike V I-40-43) Sportaši su prikazivani kao suvremeni heroji. Slika VI-40 „Hajduk" „Nekoć i danas“ {Koprive, 2 7 .10.1923., br. 43) Slika VI-41 „N ovo d oba, novi Napoleoni" „Zbor pradjedova: Gle, gle, ipak su naši unuci našli pravo oružje za njihove svjetske pobjede;1 {Koprive, 23.6.1923., br. 25) Kako se novo pom odarstvo odrazilo i uklopilo u međuratne rodne koncepte i m o­ žem o li ustvrditi daje kult tijela jednako utjecao na redefiniciju muškosti i žensko­ sti? Brojčani pokazatelji prikaza sportaša i sportašica ukazuju da je sport bio o tv o ­ ren za pripadnike oba roda - i žene i muškarci plivaju, šeću, igraju nogom et i uživa­ ju u prirodi. S druge strane, interpretacija poruka crteža pokazuje da sudjelovanje u sportskim aktivnostima nije bilo jednako prihvatljivo za žene i za muškarce. Prikazi sportaša većinom su se bavili njihovom m išićnom snagom i društve­ nim kredibilitetom. (Slike V I-40-45) Iako se u karikaturama osjeća nelagoda 221 �U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA Slika V I-42 „Novi jugosla­ venski eksportni artikl** Novi jugoslavenski eksportni artikl Kultura XX. vijeka „N ogom etni savez (kao brižni odgoji­ telj): Tako, tako dije­ te! Čim više budem o imali amatera, tim časniji i ugledniji će biti naš sport. I zato mi da to polučim o ne žalimo ni truda ni troška. Strani športski špekulant: Hvala vam lijepo na tru­ du - takova roba se kao profesionalna dade svugdje dobro Slika VI-43 plasirati. „Kultura XX veka (GRADACIJA INTERESA Kupljeni as: Sad sam napokon postao čovjek!" (,Koprive, 13.9.1935., br. 38) N o g o m e t n i s a v e z (kao briž­ ni odgojitelj): Tako, tako, djeco! Čim više budemo imali asova ama­ tera, tim časniji i ugledniji će biti )4 * „Publika rezonira. Publika se oduševljava. Publika zijeva. Publika u ekstazi!* {Koprive, 27.10.1928. br. 44) Slika V I-44 „Iz športskog svijeta** Apis iz varaždinskog športskog kluba. (Koprive, 28.6.1919., br. 22) �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret ČOVJEK BUDUĆNOSTI P red tra in in g za O lim pijadu u Berlinu © , ^ | b L V / S f & B B s r Nai čovjek budućnosti u petoboju. Sprintu, kratkim prugama 1 — zbrajanju. Slika VI- 46: j „Predrrainining za O lim pijadu u Berlinu" Naš čovjek budućnosti u petoboju, sprintu, kratkim pruga­ ma i - zbrajanju. {Koprive, 15.11.1935., br. 47) f intelektualnog miljea pred imperativom sporta u životu suvremenog muškarca, autori Kopriva bili su „Novi np čovjeka koji će se razvi- p rjm orani p oložiti oružje pred činjenicom da se mus­ Slika V I-45 „Č ovjek budućnosti** ti iz današnjeg našeg pračovjeka!" {Koprive 20 8 1920 br 33) , . ... , , . . . . ... , karci njihovog doba moraju baviti sportom ili barem za njega pokazivati zanimanje. „Kako vas nije stid sjediti ovdje na klupi i sanjariti, mjesto da učestvuje­ te u nogom etnoj utakmici?", upitala je djevojka svog udvarača u jednoj karikaturi iz 1919. godine. Na njegov odgovor da ga ne zanima utakmica već poezija, ona mu prezirno odgovara „Ah, kakva poezija, molim vas, to je nem oderno! Nas m oderne ljude zanima šport!“611 Ipak, pretjerana orijentiranost tijelu nem inovno je izazvala i kritičke osvrte, pa se Ivo Režak u karikaturi „Predtraining za Olimpijadu u Berlinu" iz 1935. godine podsmjehuje intelektual­ nim kapacitetima sportaša. (Slika V I-46) S druge strane, sportašice nisu niti u jednoj karikaturi percipirane kao nacional­ ne ikone. Čak i zagrebačke rukometašice/hazenašice, koje su 1934. godine osvojile svjetsko prvenstvo, u Koprivama nailaze samo na poruge, te 1935. godine izlazi njihova karikatura nakon sraza s Poljakinjama u kojoj se objašnjava da niti jedan klub ne zna dobro igrati.612 (Slika V I-47) Žensko bavljenje sportom s podsmjehom se pokušavalo interpretirati u kontekstu tradicionalnog ženskog kruga djelovanja. 611 „Savremeno pitanje" K o p r iv e , 13. rujna 1919., br. 33: 3. 612 Hazena ili Č eška b a z e n a bio je jedan oblik rukometa koji se igrao na malom polju, a nastao je u Češkoj. Zagrebački ženski hazenaški klub osnovan je 1925. godine, a njegov najveći uspjeh je osvajanje svjetskog prvenstva 1934. godine. Ubrzo nakon 223 �U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA Razgolićene plivačice su m eta zavodni­ ka, skijašice u biti tragaju za udvaračima, a gimnastičarke će svoje nove vještine iskoristiti za obranu od dosadnih prosaca, zadržavanje i kontroliranje muža te uspješno vođenje dom aćinstva. Najviše poruge izazivaju nogom etašice koje se obavezno prikazuju s nekim sim bolom kućanskih poslova. O n e stoje u klasičnoj klupskoj pozi za grupno fotografiranje, ali u ruci um jesto lopte drže kupus, igra­ ju nogom et s klupkom vune i pri tom pletu čarape, a uz njihove portretne kari­ Slika V I-47 kature pojavljuje se sličica bebe i kuhače. „ P o b jed n ičk i povratak u d om ovinu" (Slike V I-48-53; 56) Iz ovog proizlazi da je kult tijela utje­ dade u inostranstvu pobjedjivati i bez njih. A li cao na značenje, manifestaciju i impera­ priznati i Poljakinjama, koje o hazeni nemaju Sad su zagrebačke hazenašice bar vidjele da se neka se zasluga za naše tri pobjede ipak mora tive i muškosti i ženskosti m eđuratnog baš pravo ni pojma. Jer da one znadu igrati, ne razdoblja, ali je pri tom e postavio razli­ bi nas bile sam o dva puta remizirale i samo dva čite zahtjeve i očekivanja pred oba roda. puta tukle! {Koprive, 27.9.1935., br. 40) Ukratko, od ženskog tijela očekivalo se da bude lijepo, a muško je tijelo trebalo biti snažno. Upravo stoga ženama se kroz oskudnu odjeću i natjecanja u ljepoti otvara prostor izlaganja tjelesnih atributa, a muškarce se potiče da se bave sportom i tim e jačaju mišiće, razvijaju m om čad­ ski duh i demonstriraju snagu nacije. D oduše, i žensko participiranje u sportskim aktivnostima bilo je prihvatljivo, ali isključivo kao vrsta rekreacije ili prilike za druženje. O ne su tim e pridonosile afirmaciji koncepcije zdravog života i boravka u prirodi. N o, natjecateljski sport nije se smatrao primjerenim za žene.613 N epošti­ vanje ove logike bilo bi sankcionirano porugom i manjim društvenim ugledom . Muškarci koji su previše polagali na vlastitu ljepotu i žene koje su se okušale u na­ tjecateljskom, ili čak m om čadskom sportu obeshrabrivani su podsm jehom okoline i egzistirali su na marginama sportskih događanja. toga hazena ustupa mjesto sve popularnijem standardnom rukometu. (Christensen, 1303) 613 Ženama je bilo zabranjeno sudjelovanje na prvim Olimpijskim igrama 1896., ajugoslavenke su prvi put sudjelovale na Olimpijadi u Berlinu 1936. (Christensen: I n te r n a ­ tio n a l E n c y c lo p e d ia o f W o m e n a n d S p o rts, xi) I n te r n a tio n a lE n c y c lo p e d ia o f l V o m e n a n d Sp o rts, 2 24 �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret Slika VI-49 „D a znate.. „Ovo nisu učenice Domaćinske škole, spremne za gnječenje kupusa, nego članice ženskog n o­ gom etnog kluba ‘Zagreb’". {Koprive, 25.2.1928., br. 9) „ K oristi o d gim n astik e za žene** „Ova vježba izvrsno razvija noge... a to se može uvijek dobro upotrijebiti. Na ručama se fenom enalno jačaju ruke... a to može da bude vrlo korisno u bračnom životu. I visjeti treba naravno znati... jer i to ženi može često dobro da posluži. N o ni ritmičke vježbe ne treba zanemariti... jer to ženi jamčuje da će uvijek ostat graciozna." {Koprive, 11.2.1933., br. 7) Slika VI-50 „K orisno s prijatnim** „Da bi naše Sportašice dokazale, da ne tjeraju šport samo iz prokšenosti i snobizma, odlučio je novi ženski športski savez, da u svoj šport uvede klupko i čarapu!' {Koprive, 24.6.1938., br. 26) Slika VI-5I „Kak je Eva zdriblala Adama“ {Koprive, 29.7.1938.. br. 31) 225 �U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA Slika V I-53 „Napokon" „N apokon sam se ipak i ja našla u naručju jed n og muškarca!" {Koprive, 7.1.1933., br. 2) Slika V I-52 „ N a ž a lo s t“ „Koliko m i je mama govorila, kako je p ogibelj­ no, da idem na skijanje ovako sama, a kad tamo - o tom na žalost ni govora!" {Koprive, 25.1 .1 9 3 5 . br. 5) 5.2 U konačnici, i muška i ženska cijela m ogla su se afirmirati kao ikone nacije, ali isključivo unutar rodno prihvatljivih parametara: žene na natjecanjima ljepo­ te, muškarci u sportskim srazovima. Erotske karikature Kult tijela nem inovno se manifestirao u većem broju erotskih karikatura. Prikazi rekreativnih sportskih aktivnosti često su bili popraćeni seksualnim insinuacijama. Tako se skijaši i skijašice prepuštaju strastima za vrijeme očekivanja snijega, plaže i kupališta postaju poligoni za zavođenje i udvaranje, a nakon ljetne sezone dio djevojaka vraća se kući u drugom stanju. (Slike V I-54-56) Istovremeno, raste i broj karikatura na kojima su žene ili muškarci djelom ično ili u potpunosti razodjeveni, a kratka ženska suknja bila je nepresušna inspiracija za karikaturiste krajem dva­ desetih godina. Posebice su uočljive karikature Andrije Maurovića na kojima se gotovo svakoj ženi vide barem rubovi samostojećih haltera. (Slika VI- 57) Pogleda li se broj takvih karikatura po godinam a uočljivo je da je golotinja re­ lativno rijetka tijekom 1918. i 1923. godine. Povremeni prikazi nagog tijela koji se javljaju tijekom 1918. godine obično prikazuju urođenike ili Jugoslaviju na m u­ kama. N o, 1928. godina bilježi veliki rast prikaza razgolićenih tijela, a njihov broj 22 6 �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret Slika VI-54 „Č ekanje snijega" D a je moja sirota teta znala kak je lepo čekati sneg, kad ga nema, i ona bi se bila više skijala. {Koprive, 11.1.1935-, br. 3) Slika VI-55 „R oda dočekuje dam e, koje se vraćaju sa lje­ tovanja: „Oprostite, ako ću doskora imati čast da Vas posjetim, ali to je - na vašu žalost - moje jedino zanimanje" {Koprive, 1.9.1928., br. 36) Slika V I-56 Slika VI-57 „Diplomatski pregovori na plaži" „Na prozoru" Kad bi ja znao da se vi ne bi na me srdili.. - A zašto bi se srdila? - ... ja bi Vam nešto rekao...- Pa recite? - ... zapravo nešto predložio! - O nda mi nem ojte ništa reći - ja se već srdim!" {Koprive, 7.7.1933., b r.28) „Odlučila sam da odmah poslije mature odem u banku. Kako to najedanput? Pa mi smo govorile da ćemo se upisati na filozofski. Istina, ali sam se predomislila, jer mi je direktor Mirić kazao da će mi se u banci otvoriti sjajna perspektiva u budućnosti!* {Koprive, 16.6.1928., br. 25) 227 �u SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA te godine ujedno dosiže i vrhunac, da bi tijekom tridesetih godina bilježio kon­ stantan pad. Uočljivo je i da su na crtežim a žene češće i više skidaju nego muškarci te da je mali postotak crteža koji prikazuju samo razodjevene muškarce, najčešće u kupaćim kostim im a, dok dominiraju crteži koji prikazuju nage ili razodjevene žene. Nadalje, česti su prikazi na kojima razodjevena ili oskudno obučena žena stoji u interakciji s obučenim ili barem obučenijim muškarcima. (Grafovi V I-10 i l i ) Tako npr. muškarac u odijelu udvara ženi u kupaćem kostim u, odjeveni muž razgovara sa suprugom u donjem rublju ili fotograf slika nagi m odel. (Slike V I-56, 58 i 59) G raf VI-11. Erotski p rikazi u Koprivama615 614 K o p r iv e : 1918; 1923; 1928; 1933; 1938. 615 Isto. 2 28 �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret Slika V I-58 „ E n e rg ič a n m u ž “ Slika V I-59 „Sve je visoko" „K am o se ti to sprem aš draga? Idem m alo u grad. A k ad ćeš se v ratiti ? K ad m i bu d e drago! D o b ro , ali d a znaš: ni sekundu kasnije!" ( K o p riv e , 5.5.1933., br. 19) „Kako ti se sviđam? Vidim da je na tebi sve visoko: i šešir na glavi i pete na cipelama, a bit će - bojim se i račun za putovanje." {K o p rive, 4.11.1938., br. 45) U pregledanim godištima nalaze se i dvije homoerotične sličice, jedna prikazuje poljubac dva muškaraca (vojnika), a na drugoj se ljube dvije žene. (Slika VI-60 i 61) U njima se istražuju rubne granice novootkrivene seksualne slobode, a činje­ nica da ovakvi prikazi nisu česti navodi nas na pretpostavku da nisu nailazili na pozitivan odjek kod publike. Seksualna sloboda koja je izbijala iz ovih crteža naslanja se na slične trendove u svijetu. Dvadesete godine svjedočile su rušenju barijera čednosti koje je iz ame­ ričke sredine prodrlo u europske krugove. Karakterizirala ju je učestala medijska eksploatacija seksualnih motiva, prepoznavanje i identificiranje specifične ženske seksualnosti, afirmacija ideje braka iz ljubavi i seksualnog ostvarivanja žene unutar braka te susretanje s pitanjima h o moseksualnosti. 616 No, karikature su najčešće objektivizirale samo žensko tijelo. Iako je tijekom dvadesetih godina uočljiv porast prikaza i muškog i ženskog tijela, razgolićena žena prikazuje se znatno češće od razodjevenog muškarca, a ovaj omjer postaje još 616 Cott, „The Modern Women of the 1920s, American Style“, 76-9. 229 �U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA Homoerocični prikazi: Aha-u! ■m i i u n u , ■ Z a t o mi već mjesec ritam r, i i i i i i n n _____ />/■- u v n i . - h . i --------- Slika V I-60 Slika V I-61 „Jedna teža vojnička kazna" ,,A ha-a! Z a to m i već m jesec d a n a š m iram o za (K o p riv e , 1.1.1928., br. 1) n jim a - bez uspjeha!" ( K o p r iv e , 28.7.1928.. br. 31) izraženiji kada se uzme u obzir daje u ukupnom broju karikatura bilo manje prika­ za žena nego muškaraca. (Graf V I-11) Ovo nas upućuje da se proces oslobađanja seksualnosti odvijao u okvirima tra­ dicionalnih rodnih paradigmi. Seksualna revolucija erotizirala je ono tijelo koje je već bilo prvenstveno obilježeno svojim spolom i biološkom funkcijom. Činjenica da su žene na crtežima često oskudnije odjevene od muškaraca, te da su pogledi­ ma čitatelja izloženi dijelovi njihovog donjeg rublja u naoko svakodnevnim situ­ acijama, doprinosila je percepciji žene kao seksualnog objekta, slabijeg i zavisnog spola. Erotske karikature bazirale su se na eksploataciji prvenstveno ženskog tijela, ponavljajući pri tome tradicionalni obrazac seksualnog ponašanja prema kojem je žena pasivan, a muškarac aktivan čimbenik seksualnog čina. Na njima se, uz nešto slobodniji izričaj, ponavljala stara priča: o ženi-objektu i plijenu i muškarcu-predatoru. Ipak, u pozadini ove tradicionalne paradigme nazire se nova moć koju je že­ nama ponudila probuđena i osviještena seksualnost. Ovo je naročito uočljivo u prikazima supružnika u kojima muževi pomirljivo popuštaju svojim razodjevenim ženama: oni im primjerice kupuju preskupu odjeću ili prihvaćaju njihovu slobodu u kretanju. (Slike VI-58 i 59) 230 �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret 5.3 Ženski pokret Društveni i politički folklor međuratne povijesti obilježila je i pojava rastuće fetninistjčke scene. Tijekom ovog razdoblja na području Jugoslavije djelovalo je .pre­ ko dvjesto ženskih nrjrpga raznih profila te se pokrenulo više od trideset.ženskih časopisa. U njima nalazimo da su se u svim većim gradovima često organizirali ženski skupovi s ciljem borbe protiv alkoholizma, prava na rad i naravno iž^ornog prava} Ni prema Vidovdanskom ni prema Oktroiranom ustavu žene nisu dobile pravo glasa na izborima za Narodnu skupštinu, ali su temeljem iz^omogiakona iz izborima Koprive su reagirale na ove događaje prikazima koje se bave ženama - glasačicama i ženskim skupovima. Karikature koje obraduju ovu temurFelativno su rijetke, što se uklapa u opću n<?7ainiyrf><;iranosri prr™^ tipičnoj ženskoj problematici. U kvantitativno obrađenim godištima pronađeno je tek 11 karikatura koje pri­ kazuju žene - sudionice ženskih skupova. Pri tome najveći broj otpada na dvije godine: J938. (6) i 1923. (4). Zanimljivo je da njihova učestalost obrnuto proporcionalna-učestalpsti erotskih prikaza žena^Ipak, treba naglasiti da u ovom slučaju provedena kvantitativna analiza ne daje potpune rezultate. Karikature o ženskom pokretu javljale su se sporadično i to najčešće kao odgovor na događa­ je: (žensko pravoghis na općinskim i^hnrima nakrm Prvng svjetskog rata, k>rugi kongres jugdUavenških žena kop se održao u Zagrebu 5. svibnja^l^ O . godine itd. Sveobuhvatno gledano, reakcije na aktivnost ženske scene bile su prilično ne­ gativne. Žene su prije svega prikazane kao apolitična bića. One, iako imaju pravo glasa na općinskim izborima, nifii»zainteresirane.za kandidate nego za modu, ili će glasati shodno kandidatovom izgledu. (Slike VI-66 i 67) Ženske udruge uspoređuju jarom gusaka ili prosjakinjama. njegove sudi­ onice su nakaradno ružne žene koje zanemaruju svoju djecu i ne kuhaju ručak, a suprotstavlja im se lik njegovane dame koja zaključuje: „To /pravo glasa/ bi im trebalo i dati! Onda bi mi druge žene sigurno bile muškarcima simpatičnije!*617 (Slika VI-62-65; 69) Pojava ženskih udruženja i feminističke scene među autorima Kopriva izaziva­ la je porugu i podsmijeh. Napokon, Koprive su gotovo uvijek zauzimale kritičan stav prema modernim trendovima i izvrgavale ruglu nove pojave u društvu. Žen­ ske udruge dvadesetog stoljeća opisivane su već poznatim stereotipima o ženskim grupama i ženama općenito. Ona nije nužno bila vezana uz stavove koje su udruge zauzimale. Ružne i frustrirane bile su i žene koju su se predstavljale kao hraniteljice 617 „Nakon Kongresa unviverzitetski obrazovanih žena", Koprive, 15. studenog 1935., br. 47: 572. 231 �U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSK1H PROCESA Slika VI-62 „A socijacija ideja" ,,U jednom za­ grebačkom listu predlaže neka dama organiziranje zagre­ bačkog „Ženskog kluba". Jesi li Olgicc, ikad došla na ideju, da bi u tom današnjem bezobzirnom , e g o ­ ističnom i surovom Zagrebu trebalo osnovati ženski klub?" {Koprive, 1.4.1938., br. 14) Slika V I-63 „ U z aštitu gradjana" „Zagrebačka policija objelodanila je nedavno fotografiju zagrebačkih žepara kako bi se slavno općinstvo ovih m oglo da čuva. Nadopunjujći ovu korisnu mjeru, donosim o sliku poznatih zagrebačkih prosjaka, kako bi im se slavno o p ­ ćinstvo m oglo da ugne." [Koprive, 6.10.1923., br. 40) Slika VI-64 „Sa žen sk o g k ongresa u Zagrebu" „Služnik: ‘Vrag vas stvoril babski da sam ja bog, pak da od m ene iščete jednakost z muškarcima ja bi vas zmesta pretvoril u dinstm ana!’" {Koprive, 8 .7 .1 9 2 0 ., br. 27) Slika V I-65 „ P oslije ž en sk og kongresa u Zagrebu" T i sigurno nemaš roditelje kad si tako zapušten? O imam, tata mi dela, a mama je otišla na kon­ gres. {Koprive, 8.7.1920., br. 27J 232 �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret Slika VI- 66 „ Ž en sk o pravo glasa** , pustite me m olim vas, ovaj izbor mi zadaje velike brige. Što, ne možete da se odlučite za koga da glasujete ? Ah, to ne, nego ne znam kakvu bi opravu obukla!* {Koprive, 29-11.1919., br. 4 2 ) Valjda ta im ali i za što ! Slika VI-67 „Politička svijest naših žena** „Ja ću na izborima glasovati za Korošca, koji se u parlamentu zauzimao za žensko pravo glasa. Fuj, to je onaj bradati. Vidite po mom ukusu su uvijek bili obrijani muškarci i zato ću ja glasovati za župnika Korošca!* (Koprive, 17.6.1920., br. 24) Slika V I-68 „Valjda su im ali i zašto!** „Vjerojatno prava slika razloga zašto su neki Sarajlije osnovali „Udruženje ženomrzaca**. (Koprive, 7.10.1938., br. 41) Nakon kongresa uni­ verzitetski obrazovanih žena Slika V I-69 „ N ak on k ongresa u n iverzitetsk i obrazovanih žena** „A što zapravo hoće te univerzitetski obrazovane žene? Što one kažu? Potpunu ravnopravnost s muškarcima u javnom radu i službama. To bi im trebalo i dati. O nda bi m i druge žene sigurno bile muškarcima simpatične!* (Koprive, 15.11.1935., b r.47j 233 �U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA moralnih i religioznih društvenih vrijednosti. Pokušaji žena da grupiranjem steknu poziciju društvene moći i autoriteta bili su nakaradni sami po sebi, a poli­ tički zahtjevi samo su podcrtavali ovu ocjenu. Slično kao i žene koje sudjeluju u momčadskom sportu, ženske su udruge osuđivane zbog nepoštivanja standarda o poziciji žena u društvu. Prihvatljiva ženska moć proizlazila je iz ljepote, seksipila i požrtvovanosti u obitelji, stoga su žene koje su se pokušavale pozicionirati na drugačiji način izazivale sumnju u posjedovanje ovih atributa. 6. Vrline i mane muškaraca i žena Karikature koje komentiraju određene odlike i mane muškaraca i žena u pravilu se mogu podijeliti na dva tipa: one koje potvrđuju određeni rodni stereotip i one čija komičnost proizlazi upravo iz činjenice da se očekivana karakteristika nije uspjela realizirati u stvarnosti. Pri tome su karikature koje se bave stereotipima o muš­ karcima jednoličnije i jedinstvenije u porukam a, dok prikazi stereotipa o ženama prezentiraju ili izazivaju čitavu lepezu uvjerenja. Tabela VI-5. Stereotipi o ženama i muškarcima618 Stereotipi koji se potvrđuju Stereotipi koji se ne uspijevaju realizirati Skloni su alkoholu. Autoritet su u svom domu. Muškarci Žene Tašte su. Sklone su potrošnji i polažu puno na izgled. Brbljive su. Traže muža. Dobre su domaćice. Vjerne su i čedne. Pijanci su predstavljali zahvalno vrelo za prikaze karikaturista. Osobe pod utje­ cajem alkohola upadale bi u niz smiješnih situacija: gubile su orijentaciju, vidjele dvostruko i suočavale se sa svojim ljutitim i ratobornim suprugama. (Slike VI-7073) Napokon, alkoholizam ^e bio česta tema brojnih članaka i rasprava u međuratnoj Jugoslaviji, a borha protiv alkoholizma nalazila se u programu gotovo svake ženske oxganizacije. Pri tome se ra c p ra v lja l^ iclrljnrivr. o_pcahlprmrmn<ke sklonosti alkoholu. Karikaturisti Kopriva preuzeli su ovaj obrazac, te su na svim prikazima pijanci-muškarci. 618 Koprive 1918.-1938. 234 �Vrline i mane muškaraca i žena Utjeha u neizvjesnosti „Recite Jakob, je li se na m eni kaj vidi, da sam m alo pil? -Bok i bogm e to se ne vidi!" {Koprive, 11.8.1933., br.33) Slika VI-71 „Utjeha u neizvjesnosti" „Ako sam u kinu onda čast filmskoj tehnici i fotogeničnosti moje žene. Ali ako sam pred svojim vratima, onda hvala Bogu da nema druge publike!"... {Koprive, 22.9.1933., br. 39) Koprive ju dosta pozornosti posvetile Slika VI-73 „K orišten svet" Slika VI-72 „S am o k ad čovjek d vostruko vidi" „Napokon sam ipak otkrio dvije zagrebačke ure, koje idu jednako!" {Koprive, 18.1.1935., br. 4) „Srcčnežem katcrim bolše polovice pri kesncm prihajanju dom ov znaju prirediti imcnitcn sprcjem, priporučamo takšno napravo..." {Koprive, 10.11.1938., br. 50) 235 �U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA pitanju autoriteta muškarca kao glave obitelji. Očev i mužev autoritet predstavljao je društvenu, zakonski zaštićenu normu. Tako su očevi imali pravo skrbništva nad djecom, a muževi su se kroz zakonske propise tretirali kao glavni hranitelji obitelji. No, muškarci u Koprivama rijetko uspijevaju nam etnuti taj svoj pretpostavljen au­ toritet. Naprotiv, oni u kući moraju slušati naputke supruge o održavanju čistoće, pomažu ženi u namatanju vune, a supruge ignoriraju njihove naredbe. (Slike VI74-77) Čest je motiv i inverzija uloga muškaraca i žena. „Gospodjice što vi držite o braku?" pitao je u jednoj karikaturi uglađeni kavalir damu koja je imala suvremenu kratku frizuru i cigaretu u ruci. „Kad gledam vas“, odgovara ona, „dolazim do za­ ključka da bih se ja trebala ženiti, a vi udati."619 Ova inverzija registrirala je osjećaj ugroze muških identiteta prilikom redefiniranja rodnih obrazaca. Promjena u rea­ lizaciji i definiciji ženskosti nužno je propitivala poziciju i definiciju muškosti. Sto se uopće događa tradicionalnom kavaliru u susretu s emancipiranom, modernom ženom? Ne postaje li u g l a đ e n i muškarac relc o r ir a ln z a 7Pruy k a o što je to ustvrdila karikatura iz 1938. godine? (Slika VI-78) Najeksplicitniji osjećaj ugroze muškog Usput Idealan suprug Slika V I-74 „Id ealan suprug" Slika V I-75 „U sput" „Sto je gospodin Pajhurić sve naučio, da s njim „Što ste vi to zaboga napravili iz svog muža? bude zadovoljna njegova žena, koja n e trpi, da Liječnik m u je preporučio da svaki dan gimna- joj svojim cipelama m aže parkete." sticira, pa ga m i usput upotrebljavamo za nama- {Koprive, 7 .1.1933., br. 2) tanje pamuka!* {Koprive, 4.2.1933., br. 6) 619 Koprive, 10. studenog 1928., br. 46:911. 236 �Vrline i mane muškaraca i žena identiteta i autoriteta nalazimo u brojnim karikaturama koje prikazuju muževe kao žrtve fizičkog nasilja njihovih supruga. (Slike VI-79-81) Slika V I-76 „G azde u kući" „Ako vam je mama rekla da je sve u redu, čemu si onda došla s tim još k meni ? D a nam i ti to još kažeš pa da izgleda, da nam je mama samo povjerljivo odala, što si ti odlučio jer on za sada ne smije p o tebi još opaziti, što mu se sprema!" Slika VI-77 „Jaki autoritet supruga" „Čudi me kako tvoj muž trpi da se tako dugo zadržavaš izvan kuče. Ti se varaš. On mi je to bar sto puta jednom zauvijek zabran io? {Koprive, 23.8.1935., br. 35) {Koprive, 1.2.1935., br. 6) Slika VI- 78 „U služni muškarac" {Koprive, 16.10.1938., br. 42) 237 �U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA Slika VI-81 „Z a vrijem e ‘K u ltu rn og tjedna’" „Čujte gospa, bar sad d ok još traje kulturni tje­ dan ne bi se trebali hariti! Slika VI- 80 „T očan referat" Baš zato! H oću ga naučiti kulturi i pameti!" {Koprive, 2.11.1938., br. 36) „Halo! Je li tam o h otel A storija?... O vdje Papue ići M olim Vas, gospodine portir, recite gospodi u plavoj sobi, da večeras ne m ogu d oći na sjednicu, jer m e je žena tako lijepo m olila da večeras ostanem kod kuće, da joj tu m olbu n i­ sam m ogao odbiti..." {Koprive, 15.9.1933., br. 38) Ove karikature ujedno su i ekspresije otpora prema braku koji se repetitivno iskazuje na stranicama Kopriva. Pri tome kritiku bračnog života izgovara is­ ključivo muž koji dobiva jpgoveJaatine, postaje papučar, troši previše novaca na ženine hirove, a povrh svega gubi svoj mir. (Slike VI-58-59; 74-83; 91-93) S druge strane, neupitno je da žene teže da se udaju, te su u to ime spremne i skakati u rijeku kako bi ih spasio potencijalni za­ ručnik. (Slika VI-90) Ugroženi muškar­ ci i nesretni muževi u biti registriraju vid mizogiijije koja sejDroteže kao reakcija na (modernizacijske promjen^ u društvu. Karikature koje su komentirale stere­ otipe o ženama pružaju nešto šarolikiji spektar tema, no one se ipak mogu sve­ sti u nekoliko motiva koji se neprestano 238 Slika V I-82 „Ksantipa" „Ti se još tužiš, a sve sam ti donijela u brak. N em oj, a zbilja si m i sve donijela? Kaži, samo, što si imao prije mene? Imao sam - mir" {Koprive, 25.8.1928.. br. 35) �Vrline i mane muškaraca i žena se vra­ ćaju kući iz kupovine zatrpane kutijama, one se ne hBe'potrositTvelike novce za odjevne predmete, a njihova opsesija šeširima prati ih i na drugom svijetu. (Slike VI-82-84) Nadalje, često se eksploatira poslovična ženska taština. Žene se prika­ zuju pred ogledalom ili traže izgubljenu ljepotu u odrazu rijeke, a kada prolaznik pita svoju sugovornicu zašto nosi crne naočale, ona mu zabrinuto odgovara: „Zar mi ne stoje dobro?"620 (Slike VI-58; 59; 83; 86) Uz to, žene su zbog brige o toa­ leti zapustile svoje obaveze domaćice. One znaju mnogo više o uređivanju nego o kuhanju, pa mlade djevojke parfemiraju jela kako bi postala ukusnija, a nakon odr­ žanog kulinarskog natjecanja, karikaturist zaključuje da bi natjecanje u kozmetici imalo više interesentica. (Slike VI-85; 87) U nekoliko slučajeva ismijava se ženska isprazna brbljavost. Tako žena na telefonu vodi podulji razgovor o trivijalnostima, a kad se željelo naglasiti da se u Narodnoj skupštini priča bez veze, ona je perso­ nificirana u liku žene. (Slike VI-89; 90) Ženska (ne)vjera i upitan moral tradici­ onalni su motivi satiričkih prikaza, ali su u Koprivama prikazani kao posljedice modernizacije i seksualnog osvještavanja žene. (Slike VI-92-94) Priča o nevjernoj ženi imala je mnogo potencijala da bude smiješna. S jedne strane, izvrgava se ruglu Slika VI-84 Slika VI-83 „Na povratku sa kupovanja" ,,Žrtva“ „Egoisto - nosiš to od dućana do kuće i već „Vaša žena izgleda žrtvuje vrlo m nogo za modu? uzdišeš! Što da kažem ja koja ću to nositi cijelo Da već je potrošila polovicu m og imetka!" ljeto?!" {Koprive, 14.1.1938.. br. 3) {Koprive, 8.7.1938. br. 28) 620 „Prava briga", Koprive, 14. lipnja 1919., br. 20:10. 239 �U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA ideja o ženskoj čednosti i moralnosti, a s druge strane tu je i prevaren muškarac. Komičnost u tom slučaju proizlazi iz činjenice da je očekiva­ ni autoritet izgubio na ugledu. Prevarene žene nisu bile zanimljiv motiv za satirične prikaze. N apokon, od muškaraca se i nije očekivalo da budu čedni, a supruge nisu imale autoritet koji Slika VI-85 „Vječni problem " {Koprive, 12.8.1938. br. 34) se mogao narušiti. Na prvi pogled izgleda da karikature o muš­ kim i ženskim vrlinama i manama izazivaju i ponekad opovrgavaju uvriježene stereotipe o muškosti i ženskosti. N itko ovdje nije ono što bi trebao biti. Muškarci nisu glave kuće, a žene nisu dobre domaćice i vjerne supruge. Ipak, motivi i poruke nisu nimalo novi. Priča o mužu „papučaru" i „rogonji" u konačnici je opet priča o muškom autoritetu i m oči, a ženska taština i rastrošnost u pravilu se vrte oko pitanja ljepote. Ideja da žene brbljaju bez veze proizlazi iz či­ njenice da fenski glas nema ai i raritet n d ruštvu, pa prema tome nema ni snagu prenijeti važnu Slika V I-86 ,,U d ob a natječaja" „Zaboga O lgice, što to radiš? N isi tatice, čitao da će skora biti natječaj za najbolju zagre­ bačku kuharicu, a ja bi tako rado bila izabrana!“ {Koprive, 14.1.1938., br. 3) 240 �Vrline i mane muškaraca i žena Slika VI-88 „Sa zagrebačkih utakmica4 4 Slika V I-87 „Fatam organa1 4 „Gle čudo, ja sam se pomladila!* {Koprive, 28.7.1928., br. 31) „Ovako je izgledala zagrebačka ‘internacionalna’ utakmica u racionalnom kuhanju!* A ovako bi izgledala zagrebačka 'nacionalna* utakmica u kozmetici!4 {Koprive, 11.2.1938., br. 7) Nelogično V budžetskoj debati u Narodnoj «kupilini Ltnor.oreno a4 preko dva milijuna riječi Slika VI-89 „Važan razgovor4 4 - Vidiš Malek, kad moja stara ima sigurnih para, ona ćuti/ „-,-da-,- i ribu sam kupila to ti voliš - i citronu sam kupila - 1 Gajdarov će doći u Zagreb— i o svemu ćem o još opširno razgovarati kod ručka: Požuri se dušo, i - skoro sam zabo­ ravila - i prašak za zube sam kupila. Čekaj, da i o nda još n ešto—* 4 Slika Vl-90 „Nelogično4 4 ,,U budžetskoj debati u Narodnoj skupštini izgovoreno je do sad preko dva milijuna riječi. Vidiš Matek, kada moja stara ima sigurnih para, ona šuti.** {Koprive, 18.3.1938., br. 12) {Koprive, 29.9.1928., br. 40) 241 �U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSK1H PROCESA Neželjeni efekat Prefektu (jojeniruma; » V id ite , dra­ ga djeco, na ovom mjestu pala je pred kratko vrijeme jedna djevojka u vo­ du. V taj čas dojurio je jedan aulomobilista, skočit} za njom. spasio jf i pred par dana njih su se dvoje vjen­ č a li.... Slika V I-92 „Sram ota" „Dakle tako, nesretnice! A n on im n o pism o na­ pokon m i je otvorilo oči! Zar se ne sramiš da vjeruješ a nonim nim pismima!" {Koprive, 15.12.1933. b r.51) . . . . Kad je nekoliko časaka iza to­ pi u blizini zatrabio auto .. . Slika VI-91 „N eželjen i efekt" „Prefekta gojenicama: V idite draga djeco, na ovom mjestu pala je pred kratko vrijeme jedna djevojka u vodu. U taj čas dojurio je jedan autom obilista, skočio za njom , spasio je i pred par dana njih su se dvoje vjenčali... ... Kad je nekoliko časaka iza toga u blizini zatrubio auto..." {Koprive, 2 5 .3.1938., br. 13) Slika VI-93 „Vjernost" „Ja da tebe varam?.. Zar ti nisam cijeli prošli tjedan bila upravo idealno vjerna? Da, znam, imala si influencu." {Koprive, 15.9.1928., br. 3 8 j 242 �Vrline i mane muškaraca i žena poruku. Demaskirana ženska lažna moralnost i čednost, žene ponovno objektivizira kao lake mete novih osvajanja. Komičnost karikatura proizlazi iz potvrđivanja stereotipa o manama muškaraca i žena i propitivanja ideje njihovih vrlina, ali pri tome sami koncepti ostaju netaknuti. Napokon, činjenica da je muž koji je izgubio autoritet smiješan i izvrgnut ruglu samo potvrđuje normu da muškarac treba biti nosilac moći, a propitivanje ženske čednosti oslanja se na pretpostavku da žene trebaju biti sramežljive i pasivne. Slika VI- 94 „Još ih nema" „No, kako se snalaziš u braku? Vrlo dobro! M oj ti je m už pravi, živi djavo! Što ne kažeš! D a nema i rogove? Još ih nema, ali će ih doskora dobiti!!* (,Koprive, 24.3.1928., br. 13) Slika VI-95 „Napadaj" „Što vi zaboga hoćete? Pustite me! Zvat ću u pomoć! Pa Štel bi vas kušnuti— A-a, samo to? Čemu me onda tako strašite?" {Koprive, 6.10.1928., br.41) 243 �U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA Rodna pitanja u Koprivama očituju se u tematici i ciljanoj publici. Autori karika­ tura su mahom muškarci, a i zamišljeni recipijent je Tiučfara*'17 prađanskih kru­ gova. Vidljivo je to u pretežitosti karikatura koje prikazuju muškarce, te načinu na koje su komentirane teme. Bez obzira da li se radilo o politici, braku, modi ili sportu Koprive su pružale interpretaciju iz muške perspektive. Politika se svodila na pitanje moći i nemoći, moda na pitanje skupoće i kratke suknje, dokolica na način pristupanja ženama, sport na okršaj muške snage, aj^cak je trebalo svakako izbjegavati. Uz, to karikature su na direktan ili indirektan način prenosile poruku Q.prilir-_ -no . stabilnim rodnim obrascima. Muškost se u pravilu vezala uz pitanje.potencije, autoiineta-Lsnage, a ženskost uz n^m^r, n'>c*™™falnnsr i seksualnost. Ovi rodni koncepti koristili su se i u političkim i u socijalnim karikaturama. Po­ litičke karikature su uz pomoć rodnih obrazaca ilustrirale odnose moći među dr­ žavama strankama i nacijama, a socijalne su kroz prizmu rodne dihotomije kao društvene norme propitivale modernizacijske procese. Činjenica da su suvremeni trendovi u modi, ekonomiji i načinu života poremetili ono što se smatralo redom u rodnim odnosima bila je zahvalna tema za satiričke prikaze. No, njihova inter­ pretacija tih procesa u biti ih je ponovo smještala u tradicionalne okvire. Analiza karikatura u Koprivama upućivala je da su naizgled velike promjene u konceptima i izražavanju muškosti i ženskosti bile samo površinske. Suvremeni trendovi najlak­ še su se ostvarivali kada su se oslanjali na ustaljene rodne obrasce. Žene su se mogle baviti sportom, ali samo u svrhu održavanja ljepote i zdravlja, one su se uključile u poiT™0*1 /^rnčfw> isključivo kao potrošačice koje se brinu za svoj izgled, a u ™ seksualnoj revoluciji postaju ili ostaju seksualni objekti. Muškarci se bave sportom da bi održali tjelesnu snagu i prezentirali potenciju nacije, u potrošačkom društvu oni su vlasnici kapitala (koji financiraju modne hirove svojih žena), a oslobađana seksualnost otvorila im je je nove prilike za osvajačke pohode. Ženski pokret, na­ tjecateljski i momčadski sport percipirani su tek kao neželjene nuspojave moder­ nizacije te su sankcionirani porugom i diskreditacijom. U karikaturama muškarci i žene bivaju kažnjeni gubitkom upravo onog što se smatralo temeljem njihovog društvenog položaja: muškarci ostaju bez autoriteta, a žene bez ljepote. Karikatu­ risti nisu propustili zabilježiti ; n*-por djela društva prema vizualnim promjenama rodnog izražaja. No, ova pojava upućuje na još jedan moment - ona ukazuje da rodni obrasci bez obzira na pretpostavljenu stabilnost, nisu bili pro­ dukt društvenog konsenzusa, već su nastajali mmur-proecsa-konstantnog^pregovar^nja i konflikta. 244 �VII. RODNI STEREO TIPI U ZAKONIM A KRALJEVINE JU G O SLA V IJE Odnos rodnih stereotipa i zakonskih regulativa je dvojak i ovisi o stupnju osviještenosti društva i stavu prema fenomenu rodne (ne)ravnopravnosti. S jedne strane, žakonTsu odraz društva u kojem nastaju i u njima se zrcali vrijednosna ljestvica zajednice, a s druge strane mogu najaviti promjene društva prema starom poretku i štititi prava ugroženih pojedinaca. Konkretno za pitanje rodnih odnosa to znači slijedeće: ktoz zakone se rodni stereotipi i rodna ( n e )ra v a n p ra v n r> < r re a liz ir a ju i štite, zakoni mogu okameniti diskriminatorne procese, ali s druge strane demokra­ tizacija društva počiva upravo na donošenju novih zakona koji starim običajima su­ protstavljaju ideju ravnopravnosti. Zakonici i zakonske regulative Kraljevine SHS ( Tugoslavije)uključuju se u oba procesa. (Jugoslavija je bila kompleksna državna tvorevina u kojoj su se kosili principi !) starog i novog društva. Ona je bila realizacija različitih devetnaestostoljetnih na­ cionalnih koncepata, vrhunac ideje oslobođenja srpskog naroda i širenja srpske države te ostvarenje austro-slavenskog separatizma. Bila je to višenacionalna dr­ žava koja je svoju egzistenciju temeljila na starom pravu pobjednika i tadašnjoj novini: pravu na samoodređenje. Postanak Jugoslavije započeo je najavom demo­ kratskih principa i ukidanjem im ovinskog rprmisa za pravo glasa. alLLpotvrdom sr^re kraljfvclrf k ^ e Karađorđevića. Temelji ove nove državne tvorevine bili su jednako rradirionalni koliko m n d f r n i , no nadasve nestabilni i zakonske regulati­ ve koje će se poštivati ili donositi u međuratnom razdoblju morale su računati sa sva tri navedena faktora. Kratka analiza stanja u jugoslavenskom zakonodavstvu upućuje na nekoliko točaka: U Jugoslaviji n ije n g r jn f l-a ja lia -p ra v n ik a i in ir ija r iv a m n rfa rm T d f-ijc jrih p r p e e c ^ alj joj je nedostajalo političke volje i p o lit i č k e h r a h m c r i ^/Jugoslaviji se pokušavalo provesti nemoguće: uvesti demokratske principe i mo­ dernizirati pravni sustav, a da se pritom ne uzburkaju tradicionalna uvjerenja i stari sustav vrijednostpPosljedica takvog pristupa su neprevedeni i nedovršeni pravni proj^kti.'^ovremeno'inzistiranje na ideji ravnopravnosti u društvu i zakonsko podržavanje tradicionalnih institucija muževe i očeve vlasti te zaštite majčinstva i djece, dozvoljavanje ženama da ulaze u sve slojeve obrazovanja, ali sprečavanje da steknu pozicije moći, uvođenje opće demokracije koja ipak nije uključivala žene^ No, neodlučnost i nedovoljna hrabrost državnih struktura da se uhvate ukoštac s ozbiljnim problemima pravnog sustava možda se najviše očitovala u izbjegavanju rješavanja akutnog problema raznovrsnih i neusuglašenih građanskih zakonika koji su se provodili na teritoriju nove države. uu V +* 245 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE 1. Zavrzlame oko građanskog zakonika Pitanje kompleksnosti smrava Kraljevine Jugoslavije česta je tema povijesnih analiza.621 Gotovo svaki tekst koji se bavio ženskom povi­ jesti međuratnog razdoblja započeo je naglašavanjem neujednačenosti građanskog zakona. Jugoslavija jej>ila država u kojoj su koegzistirala čakjri građanska zako­ nika: Austrijski,622 Ugarski623 i j^pslu)6246a neki njezini dijelovi nisu priznavali niti 5 2 jedan od njih. Tako se u ^ moj Ggjri j oiju d ilo prema odredbama običajnog prava, a muslimani su se ravnali premj(serijatskin) propisima. Ovi su zakonici i običajna prava na vrlo različite načine regulirali prava i odnose među spolovima. Jedna od najočitijih razlika odražavala se u pravu [nasljeđivanja^ U srpskom Građanskom zakoniku najeksplicitnije se provodio princip nasljeđivanja po muš­ koj liniji. Kćeri su nasljeđivale samo ukoliko nije bilo sinova, sestre i majka su dola­ zile na red tek ako nije bilo oca i braće ili njihovih potomaka, a supruge su dobivale j>ravr> nac ljp d sfv a re k n lc rJ ik n m i n n ije irp a o n a s lje d p ik a p rt rrm šknj i]i TPncknj lin iji do šestog koljena. Leposava Maksimović Petković u jednom je svom govoru du­ hovito s r o č ila ^ udovica do sada u Srbiji još nije došla do nasleđa od kada je ovaj zakon izdat [...] Jer da bi udovica mogla naslediti, muž bi direktno trebao da padne s neba kao m eteor^ 5 Ovaj zakonik je ujednobio najstroži po pitanju poticanja muškog nasljeđivanja. Crnogorsko nhičajnn pratio predviđalo je daJcćciLLsinovi imaju jednaka praya-na-tELajčinn imovinu, arkčf»ri c r jr lp c n o m manO™ t n d j p lo v a lf cn i u nasljeđivanju očeve-imovine. ^erijatsko pravo prepoznavalo je dvije vrste imo­ vine: ,,gniriju“ .(nasljedni zakup) i^ jn u lk l (imanje u neograničenom vlasništvu). Prva tri reda nasljednika (djeca, unučad i roditelji) nasljeđivala su „miriju" bez obzira na spol. No, u daljnjim redovima se vršio princip prioriteta muške loze (npr. prvo braća, pa sestre). Supružnicima je pripadala četvrtina zaostavštine. „^lulk^se 621 Q zakonicima u Kraljevini SHS (Jugoslaviji) vidi: Peić Čaldarović, „Ženska profesi­ onalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 40-52; Drašković, Popović Obradović, -Pravni položaj. 7fnp prema crpslcnm građanskom zakoniku. (1844-1946)“, 11-25. 622 hx^n)^\X^rađanski7jiknyiib (L81 j ) S time da se u Sloveniji, Dalmaciji i PrekomurjiLprimjenjivao se zakonik s novelama iz 1914..J915. i 1916. godine. n Hrvarskoj i Slavoniji! nekim dij^lovim^ Vojvodine-bez novela. Austrijskiaakonik, u ograničenom obliku, primjenjivao se i na prostoru Bosne i Hercegovine. 623 Ugarski- v a k o n i L j 1894 X Primjenjivao se u-Mpđimnrju CVnjvr.fl ini 624 -Srpski Građanski zakonik (1844.). Kao podloga srpskog Građanskog zakonika služila je^austrijska inačica^s tim da se prilagodila tadašnjim potrebama srpskog društva. 625 Leposava Maksimović Petković, „Žena pred građanskim zakonom u Srbiji (Referat čitan na plenarnoj sednici Ženskog saveza u Splitu 22. oktobra ove godine"), Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 337-344. 246 �Zavrzlame oko Građanskog zakonika nasljeđivao po principu prvenstva muških, nasljednika. Sinovi su nasljeđivali dvo­ struko više nego kćeri, a kćeri nisu nikada mogle naslijediti cjelokupnu imovinu - kćer jedinica dobila bi pola ,,mulka“, a više kćeri naslijedile bi dvije trećine. Muž je nasljeđivao četvrtinu ženinog imanja, a žena četvrtinu ili osminu muževe imo­ vine, ovisno o činjenici imaju li ili nemaju djece. Austrijski i mađarski-Građanski zakonik previđali su jednaka nasljedna prava za svu zakonitu djecu pokojnika. Pre­ ma austrijskom Građanskom zakoniku nep^a razlike niti ir naređivanju supruga i supružnika koji su nasljeđivali četvrtinu ili polovinu imanja, ovisno o srodnicima s kojima su dijelili nasljedstvo. UgacskLGrađanski zakonik pak razlikuje stečenu i obiteljsku imovinu. Pri tome fljeca nasljeduju cjelokupno imanje, ali iirlovirua-be.7 djece ima pravo nasljeđivanja srećene i uživanja nhireljske jrpnvine k^j’i gryarnn ^sljeduje obitelj pf>)re>jnika Treba naglasiti da su ptava udovice bila su veća od prava udovca.626 Druga značajna razlika, sa ženskog stajališta, ticala se prava dokazivanja očin­ stva nezakonite djece, kao i prava nasljedstva istih. Srpski Građanski zakonik nije dopuštao zahtjeve za dokazivanjem očinstva, a nezakonito dijete lišeno je svih prava nad očevom i majčinom imovinom.627 Austrijski i ugarski zakonik otvarao je mogućnost dokazivanja očinstva. Otac je u tom slučaju morao uzdržavati di­ jete (koje je živjelo kod majke), te podmiriti troškove poroda i opskrbe majke. U slučaju smrti oca, nezakonito dijete nije sudjelovalo u raspodjeli njegove imovine, ali su očevi nasljednici preuzimali na sebe obavezu njegovog uzdržavanja. Ipak, nezakonito dijete ravnopravno je nasljeđivalo majku i njezine srodnike.628 626 O zakonskom nasljeđivanju vidi: Leposava Maksimović Petković, „Žena pred gra­ đanskim zakonom u Srbiji", Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 337344; Mira Kočonda Vodvarka, „Žena pred Građanskim Zakonikom u Hrvatskoj i Slavoniji”, Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 344-351; Alojzija Štebi, „Žena pred Građanskim Zakonom u Slovenačkoj", 7s-nski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 351-362); „Statut žene", ZenskLpokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2:6-16; Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 40-51. 627 Izvorno je srpski Građanski zakonik dopuštao utvrđivanje očinstva, ali je ova odredba ukinuta 1868. godine s obrazloženjem da šteti javnom moralu (Draškivić i Popović Obradović, „Pravni položaj žene prema Srpskom građanskom zakoniku (1844.1946.)“, 19.) 628 Leposava Maksimović Petkovićka, „Žena pred građanskim zakonom u Srbiji", Ženski pokret, studeni-prosinac 1921, br.. 11-12: 337-344; Mira Kočonda Vodvarka, „Žena pred Građanskim Zakonikom u Hrvatskoj i Slavoniji", Ženski pokret, studeni-pro­ sinac 1921., br. 11-12: 344-351; Alojzija Štebi, „Žena pred Građanskim Zakonom u Slovenačkoj", Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 351-362; „Statut 247 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Srpski Građanski zakonik najstroži je i prema principu pravne sposobnosti žene. Prema austrijskom, mađarskom i šerijatskom pravu punoljetne žene m bile AnV crpcUi \ri T i k o n i k p ^ f l t f s p o s o b n a ^ l l T i m o n _udarim ženama, bez obzira na nj ihove godine.629 ----Velike razlike odražavale su se i u pitanjim a bračnog prava^U Kraljevini SHS koji je propisivao ugarski Građanski-ja k n m k, te je stoga bio obavezan u MeđijTmrjii i V o j v o d i n i Posljedično, nafin rješavanja bračnih p itanja varirao je od re­ gije do regije, a bračni sporovi spadali su u kompetenciju državnih.630 civilnih 631 ili crkvenih sudova.632 Situaciju je dodatno komplicirao pljiralitgMneroispovijesti (četiri varijante katoličanstva, pravoslavlje, islam, dvije varijante evangelizma i dvi­ je varijante judaizma) koje su različito tretirale jpravai obaveze supružnika te ideju neraskidivosti bračne zajednice. Rimokatolička crkva nije dozvoljavala razvod, već samo „rastavu od stola i postelje" nakon koje supružnici ipak i dalje ostaju formal­ no u braku. Starokatolička crkva je razvodila brakove i sklapala nove koji su pone­ kad nailazili na nerazumijevanje državnih organa. Pravoslavna crkva je povremeno dozvoljavala razvod braka. Islam je muževima dopuštao da otpuste svoje žene, a judaizam je predviđao sporazuman razvod potaknut otpusnim pismom supruga. S druge strane, b/ačne obaveze Lprava se više-manje poklapaju. O ba supružnika su imali obavezu vjernosti, pristojnosti i vršenja bračnih dužnosti. M už se smatrao odgovornim za upravljanje kućom, uzdržavanje i zakonsko zastupanje obitelji. O d supruge se zahtijevala poslušnost, preuzimanje suprugovog imena i prebivališta te pom oć u kućanskim p o d o v i m a p r o v o d i l a se u svim zako­ nicima. iDtacjeJjio-skchoik-djeteta, odlučivao je o njegovoj sudbini, upravljao nje­ g o vom imovinom, a u slučaju-rastave-braka «i » pravilu pripgdalg nrnj^pdm *dječaka_koji nisu napunih-€etiri-godinfe4-djeynjrira g o d i n a ) Po očevoj smrti majka je najčešće mogla biti staratelj vlastitoj djeci.633 629 630 631 632 633 248 žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 6-16; Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 40-51. „Statut žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 7. Na prostorima koji su priznavali ausffijdri-Građnnski zakonik f Na prostorima koji su priznavali "garski G radiški zakonik Na ostalom prostoru Kraljevine, s time da su se imovinska pitanja rješavala na civil­ nim sudovima. Prema austrijskom G r a đ a n s k o m z a k o n ik u he* n o v e la i u pojedinim slučajevima za­ konika s n o v p l a m a ^ j k a j r d o h iv a la p o m o č n o g cra rqr<»ljq, dok je prema mađarskom Građanskom zakoniku, crnogorskom običajnom pravu, šerijatskom pravu i Uredbi o ubrzanju rada kod sudskih i islednih vlasti iz 1921. godine koja je vrijedila na teri­ toriju ranije Kraljevine Srbije, majka bila samostalna starateljica vlastitoj djeci. (Peić �Zavrzlame oko Građanskog zakonika Naravno. laznolikostj&akonskih normi nije nužno garantirala velike razlike u r&lovnoj^ica&i. Mirela Krešić je u svom doktoratu Zakonsko nasljeđivanje prema Općem građanskom zakoniku na hrvatsko-slavonskom području 1853.-1946. godine zaključila kako jam čim r>Kirpl|i hrvatsko-slavonskog prostora na razne načine (testamentima, odricanjima sestara u korist braće) zaobilazile pravilo jedna^og-nasljedivanja ženskeJ muške djece, te da se ovaj zakon u pravilu striktno provodio tek u slučajevima kada bi roditelji umrli još dok su djeca bila mala, pa nisu uredili nasljedstvo na drugi način.634 Nadalje, obaveznost,ciyilnog braka u Međimttrjtri-Vejvodini navodno se često zaohilazila pod izlikom da nema dnvoljn<u>pćimkih bilježnika.635 Ipak, ovakva situacija pi^vosilđe-Jugoslavije stavljala je pred vrlo kompleksne probleme. Uz raznolikost pravnih sustava, postojao je i problem tretiranja presu­ da sudova različitih dijelova Kraljevine. Naime, u pokrajinama koje su priznavale drugačiji zakonik nne sn se rretirale-kao-presude inozemnih sudova. Stoga se ubrzo nakon ujedinjenja pokrenuo i projekt izrade zajedničkog zakonodavstva i to prije svega graffcnskofri kaznenog prava. M eđu prvim dovršenim projektima je svakakp Ustav Kraljevine Srha. Hrvata i Slovenaca izjj& L -ggdine636 nakon čega se prionulo uz projekt osmišljavanja za­ jedničkog građanskog i kaznenog zakonika. Tadašnji ministar pravosuđa Marko Trifković oformio je komisiju za izradu projekta jedinstvenog građanskog zakoJlika. Novi zakonik trebao se temeljiti na austrijskom Građanskom zakoniku-.«; pnvelatnarhndiifi da se isti primjenjivao na najvećem djelu teritorija, a i sam srpski p rađam ki zakonik n ™ »/r»j cp mjpri ocGnjor, ^^cfrjjcku » a ririrbln pokazalo n se da je.jedna od p r/>pr<»ka n<k|adivanjHiaaslffflr>np prav^ j neđu pokra­ jinama, pri čemu su se čak pojavili prijedlozi da se na čitavom teritoriju primje­ njuju odredbe o nasljednom pravu srpskog Građanskog zakonika. Pravnici koji su propagirali ovu ideju tvrdili su da se odredbe srpskog Građanskog zakonika zaista Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 4149; „Statut žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 8) 634 Mirela Krešić, „Zakonsko nasljeđivanje prema Općem građanskom zakoniku na hr­ vatsko-slavonskom području 1853.-1946. godine". Treba naglasiti da se, prema izja­ vama tadašnjih pravnika, princip jednakog nasljeđivanja ipak provodio na teritoriju Slovenije i Vojvodine. (Dragoljub Aranđelović, „O izjednačenju muških i ženskih srodnika u zakonskom nasljeđivanju", Ženski pokret, travanj 1925., br. 4:129-139) 635 Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 47. 636 „Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28. juna 1921. god!*. O položaju žene u Ustavu vidi: Stanković, „Žena u ustavima Kraljevine Jugoslavije (1918-1945)“, 36-41. 249 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE £rovodeu_praksi, što dokazuje da odgovaraju ( p r avnoj svesti našega m r orb ?637 Njima se suprotstavljala struja pravnika koja je težila rnpdejrni7 .acil.skun procesima u zakonodavstvu i stoga se polovicom dvadesetih godina javila pom akr nespretna kompromisna ideja koja je stanovništvo Kraljevine podijelila na^sepskoT-gradsko; pri čemu bi seljanke imale pravo na manji dio roditeljske imovine, a građanke bi rpvnnpravno sndjgiovftle-tLnasliedsiVU.638 No, izazovi jedinstvenom građanskom zakoniku pokazali su se preveliki, te se krajem dvadesetih godina donio tek_jgdinstvefti Krivični zakonik-Srh a, H rvata i Slovenaca ( 1929.) u koji su ipak uspjelejm^drijeti ideje m odernizarnra, Vesna Nikolić Ristanović ocjenjuje daje jakonik iz 192% godine uveo niz pozitivnih mjera u pogledu krivičnopravnr ^ ^ ‘te N jim pižggappsrajf prayni C b r 1 \ ‘ ili r "'w ■ od interesa muža. krim inali7ira_«;e silo v ^ V Rp7i obzira san cp|fciialnn prošlost žrtve, a krivična kažnjivost preljuba ravnopravno se provodi prem a muškarcima i ženama.639 I tadašnje pravnice su bile zadovoljne Krivičnim zakonikom te su u članku „Statut žene“ zaključile da „po jugoslavenskom krivičnom zakonu žena ne trpi od nejednakog tretiranja!*640 Ipak, Vesna Nikolić Ristanović zaključuje da je zakonik zadržao ideju o mužu kao vlasniku svoje supruge, budući da ne predviđa kaznu za silovanje u braku te naglašava d aje sudska praksa i nakon donošenja Kri­ vičnog zakonika i dalje radila pod utjecajem starih propisa.641 Ideja o jedinstvenom građanskom zakoniku ponovo se zahuktala tijekom tri­ desetih godina, te je 1934. izašao nacrt (ili službeno - „predosnova") komisije za izradu jedinstvenog Građanskog zakonika. N acrt je u mnogim pogledima pred­ viđao rodnu ravnopravnost. Udane žene bi postale pravni subjekti, otvorila bi se mogućnost civilnog braka (za parove koji ne m ogu sklopiti crkveni brak, a nema prepreka da sklope civilni), žene bi mogle usvajati djecu, mogle bi biti tutorice, a udane žene bi uz privolu supruga mogle imati štićenike. O tvorila bi se mogućnost dokazivanja očinstva i nezakoniti očevi bi trebali preuzeti financijsku brigu o svo­ joj djeci. Najveće su promjene unesene u nacrte nasljednog prava, gdje je predviđe­ no ravnopravno nasljeđivanje sinova i kćeri, te da supruzi m eđusobno nasljeđuju lA imanja ukoliko pokojnik ili pokojnica imaju potom ke ili žive roditelje ili dobivaju polovicu nasljedstva ukoliko ga dijele s bakom i djedom, a kada ne bi bilo ni bake ili djeda, preživjeli supružnik ili supruga nasljeđivali bi cjelokupno imanje. Ipak, ,,predosnova“ je zadržala odredbe o očevoj vlasti, ženinoj poslušnosti i muževoj 637 Dragoljub Aranđelović, „O izjednačenju muških i ženskih srodnika u zakonskom nasljeđivanju", Ženski pokret, travanj 1925., br. 4: 132. 638 Isto, 129-139. 639 Ristanović, „Krivičnopravna zaštita žena u Srbiji 19. i 20. veka“, 26-35. 640 „Statut žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 10. 641 Nikolić Ristanović, „Krivičnopravna zaštita žena u Srbiji 19. i 20. veka", 26-35. 2 50 �Zavrzlame oko Građanskog zakonika obavezi da se brine o supruzi. No, i žena bi dobila obavezu da se skrbi za onemoća­ log supruga.642 Niti ovaj nacrt nije uspio zaživjeti i Jugoslavija je dočekala svoj kraj bez jedinstvenog Građanskog zakonika.643 Neuspjeli pokušaji reforme građanskog prava na teritoriju Jugoslavije upućuju na nekoliko momenata. Zakonodavstvo je bilo opterećeno patrijarhalnom tradi­ cijom koja se zadržala i u dijelovima zemlje gdje su zakonici nastojali regulirati nasljedno pravo na bazi ravnopravnosti muške i ženske loze. U državi su postojale dvije pravničke struje. Jedna od njih je nastojala pravno uređenje urediti na teme­ lju „pravne narodne svijesti," odnosno naglašavajući tradiciju i običaje pretežito seoskog stanovništva Kraljevine. Ovaj se argument ispriječio brojnim pokušajima da se postigne određena rodna ravnopravnost: ideji ženskog prava glasa, ideji izjed­ načavanja žena i muškaraca u nasljednom pravu na čitavom državnom teritoriju, ideji da se ženama otvori mogućnost stjecanja sudačke pozicije itd. Druga struja pravnika nastojala je da se u pravne regulative nove države unesu postulati suvre­ mene pravne misli ili da se bar sačuvaju tekovine austrijskog Građanskog zakonika s novelama. Prema njihovom konceptu, nova država trebala se uključiti u tadašnje demokratske i pravne procese čiji je bitan segment bilo i načelo društvene ravno­ pravnosti. N a ovaj način stvorila se određena napetost u pravnim konceptima koja je poticala brojne rasprave, ali i usporavala postizanje konačnog rješenja. U konačnici većina pravnih dokumenata (primjerice Ustav, Zakon o činovnicima, Zakon o osiguranju) u većem dijelu predstavlja realizaciju tada moderne pravne misli, ali rješenja koja su direktno zadirala u život širih narodnih masa (kao promjena pro­ pisa o nasljeđivanju ili donošenja općeg prava glasa) nisu se uspijevala nametnuti. Ovo nam sugerira da je službena politika težila prezentiranju Kraljevine kao su­ vremeno uređene države, ali se istovremeno libila dirati u ustaljene, tradicionalne rodne odnose. Zanimljivo je, da su stereotipi o ženskoj i muškoj ulozi u društvu preživjeli čak i u tadašnjim modernim pravnim konceptima. „Predosnova" jedin­ stvenog građanskog zakonika uzela je u obzir izjednačavanje muške i ženske linije u nasljednom pravu, ali je također perpetuirala instituciju očeve i muževe vlasti, te prvenstvenu ulogu žene kao supruge i majke. Ona je time prezentirala naoko paradoksalne tendencije tadašnjeg zakonodavstva: da se načelno proklamira ideja rodne ravnopravnosti, ali i čuva princip oca kao hranitelja obitelji i majčinstva kao institucije pod posebnom zaštitom države. 642 Milica Blajić, „Pravni položaj žene u nacrtu novog Građanskog zakona za Kraljevinu Jugoslaviju", Ženski pokret, siječanj-veljača 1935., br.1-2: 2-9: Ženski pokret, ožujaktravanj 1935., br. 3-4: 34-39. 643 O predosnovi Građanskog zakonika vidi i Radović, „Pokušaji kodifikacije građanskog prava u staroj Jugoslaviji („Predosnova Građanskog zakonika za Kraljevinu Jugoslavi­ ju")" i Engelsfeld, Povijest hrvatske države i prava, 366. 251 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE 2. Ravnopravnost Načelo ravnopravnosti i jednakopravnosti nalazilo se u samoj potki tadašnjih modernizacijskih procesa. Pitanja samoodređenja, prava nacionalnih manjina, dem o­ kratizacije izbornog procesa u svojoj srži sadrže tendenciju načelnog poravnavanja različitih segmenta društva. Jugoslavensko zakonodavstvo uključilo se u navedene procese. U brojnim zakonima i propisima m eđuratnog razdoblja nameće se ide­ ja društvene, pa prema tom e i rodne ravnopravnosti. O vu ideju propagira Ustav Kraljevine Jugoslavije iz 1921. godine čiji čl. 4 kaže: „Svi su građani pred zakonom jednaki. Svi uživaju jednaku zaštitu vlasti.", čl. 16 ustvrđuje: „Nauka i um etnost slobodne su i uživaju zaštitu i potporu države. Univerzitetska nastava je slobod­ na", a u čl. 19 piše: „Sva zvanja u svim strukam a podjednako su dostupna, pod zakonskim pogodbama, svima državljanima po rođenju, kao i onim državljanima po prirođenju koji su narodnosti srpsko-hrvatsko-slovenske."644 Na ovim načelima izrađen je 1923. godine Zakon o činovnicima koji u čl. 2 u biti prepisuje čl. 19 Ustava o jednakoj dostupnosti svih zvanja u svim strukam a.645 Zakon o osigura­ nju radnika koristi se tada vrlo popularnim neutralnim term inom „lice" te ističe da obvezuje „sva lica koja na području Kraljevine Srba, H rvata i Slovenaca stalno ili privremeno [...] daju svoju telesnu ili umnu snagu pod najam [...] bez obzira na spol, doba života i državljanstvo!'646 U Srbiji je nakon četrdeset godina borbe donošen zakon koji izjednačava nastavnice srednjih škola u plaći, tituli i pravima s njihovim muškim kolegama.647 N o, praksa je pokazala da se ove pomalo neutralne odredbe mogu različito tumačiti te su stoga pojedini zakoni izričito isticali da su zaposlenja ili zvanja otvorena za oba roda. Tako primjerice Zakon o ženskim za­ natskim školama iz 1922. godine, za razliku od uredbe koja je bila objavljena neko­ liko mjeseci ranije, spominje ,,upravnika-icu“ i ,,nastavnike-ice“ škole,648 a Zakon o advokatima iz 1928. godine nakon brojnih nedoum ica u prethodnom razdoblju u čl. 2 nedvosmisleno ustvrđuje: „Ženska lica mogu steći pravo na advokaturu i istu obavljati"649 S druge strane, formulacija „pod zakonskim pogodbama" otvarala je mogućnost da se u specijaliziranim zakonima ženama prepriječi ili barem ograniči ulazak u određena zanimanja. Primjerice, Zakon o državnom prom etnom osoblju u čl. 2 ponavlja stavak o otvorenosti pozicija državnih prom etnih službi svim dr­ 644 „Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28. juna 1921. god.“ 645 „Zakon o činovnicima i ostalim državnim službenicima građanskog reda od 31. jula 1923. godine". 646 „Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti, smrti i nesreće". 647 „Najzad", Ženski pokret, 18. travanj 1920., br. 1:4. 648 „Zakon o zanatskim školama"; „Uredba o ženskim zanatskim školama". 649 Zakon o advokatima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. 2 52 �Ravnopravnost žavljanima, ali je u čl. 14 izričito naglasio da se na pisarske, telegrafske, telefonske, skladištarske i služiteljske poslove mogu primati i žene, čime ih je indirektno isklju­ čio iz svih ostalih zanimanja ove struke.650 Načelo ravnopravnosti osobito je bilo na kušnji kada se radilo o pozicijama s određenom društvenom moći. Ima li žena pravo biti upraviteljica škole u kojoj postoje i učitelji? Može li žena biti školska nadzornica, načelnica u ministarstvu ili čak sutkinja? To su bila pitanja prakse na kojima se lomilo novo načelo. Ideja da žene sudjeluju u procesima odlučivanja od državne važnosti tadašnjim prevodite­ ljima zakona često se činila nelogičnom i neprihvatljivom, a raznovrsnost njihovih odgovora i odluka ilustrira zbunjenost i neodlučnost javnih službenika kada bi se našli pred ukrštenim načelom ravnopravnosti i uvjerenja da žene ne bi trebale participirati u procesu odlučivanja. U Ženskoj misli nalazimo podatak daje 1920. godine odbijen zahtjev hrvatskih učiteljica da se za upravitelja škole u kojoj radi učitelj i učiteljica imenuje iskusniji djelatnik.651 Istovremeno, u Beogradu su se uči­ teljice nakratko izborile za princip da se za upraviteljice osnovnih škola postavlja učiteljica, te je čak upraviteljica vježbaonice postala nadzornica, ali je ova odluka ministra prosvjete izazvala toliko negodovanja da su do 1924. godine upraviteljice suspendirane.652 Zanimljiva je i anegdota sa ženskim delegatima na školskim dis­ ciplinskim sudovima iz 1928. godine. U njoj su škole iz Zagreba, Beograda i Lju­ bljane koje su delegirale učiteljice, dobile odbijenicu koja se poziva na aktualnu ra­ spravu o pravu žena da budu sutkinje i naglašava da se u školske disciplinske sudove biraju isključivo muškarci te se savjetuje školama koje nemaju muških djelatnika da kandidiraju učitelje iz obližnje muške škole. Istovremeno, mariborski župan prihvatio je ženske kandidate.653 Žene su se teže probijale u komisije za državne programe ili u prosvjetne savjete. No, vjerojatno najveći poraz principa ravnoprav­ nosti predstavljao je Zakon o sudijama redovnih sudova koji u čl. 2 utvrđuje da žene ne mogu biti sutkinje.654 Promicatelji ovog zakona, koji je donesen nakon što je Zakon o advokatima izričito dozvolio ženama da se bave odvjetničkim poslom, naglašavali su daje izricanje presude teže i za državu važnije, da narod ne želi da mu žena sudi i da bi suđenje uvrijedilo ženinu moralnost. Zakon je prošao iz drugog 650 651 652 653 654 „Zakon o državnom prometnom osebju". „Učiteljice i njihovi kolege", Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 109-110. J.O., „Učiteljice za svoja prava", Ženski pokret, 1. travnja 1927., br. 5: 2. „Jedna velika nepravda učiteljicama", Ženski pokret, 15. lipnja 1927., br. 10: 2. „Zakon o sudijama redovnih sudova". 253 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE pokušaja i nakon što je proradila stranačka stega,655 ali su u vrijeme njegovog don o ­ šenja najmanje dvije pravnice već radile kao sudske pripravnice.656 Dakle, ravnopravnost se ipak najavljuje u pomalo krnjem i nedovoljno odluč­ nom obliku, a zakonski akti struke mogli su narušiti načelnu ravnopravnost na općem državnom nivou. N apokon, sam izborni zakon koji je isključivao žene iz demokratskog izbornog procesa otvorio je presedan da se isto učini u ostalim za­ konskim aktima. Kraljevina SHS je na taj način proživljavala određeno prijelazno razdoblje u kojem se ideja o rodnoj ravnopravnosti najavljuje kao koncept, ali se njezino provođenje odgađa ili zaobilazi, dopuštajući da se u skladu sa situacijom na terenu, odnosno raspoloženjem stručnih tijela donese odluka o odnosu prema zapošljavanju žena. Dvojaki stav usporavao je i otežavao ženske karijere, a ženski su listovi pom no pratili pojedinačne uspjehe u stjecanju pozicije odvjetnice, nadzor­ nice ili ravnateljice ženskih gimnazija.657 No, s druge strane ova oačelnajDroklamirana ravnopravnost otvorila je nove mogućnosti ženam ajcako u argumentaciji i definiranju vlastitih ciljeva tako i vrlo konkretno u ^ b ra g w aim >nogućnostirna koje su bile pred njima. Ovo je posebice uočljivo U porastu broja.srednjoškolsldhjičf-nica-i-diplomiranih srndenrk^U grafovima i tabelama uočljivo je da broj srednjoškolskih polaznica prati kon­ tinuirani porast tijekom čitavog razdoblja, te da se u m eđuratnom razdoblju goto­ vo udvostručio, dok je u istom razdoblju broj srednjoškolaca porastao za polovicu. Ipak, zbog velikog nesrazmjera u broju srednjoškolaca i srednjoškolki, djevojke su u čitavom razdoblju kontinuirano činile tek oko 5-6 % ukupne srednjoškolske p o ­ pulacije. Broj diplom iranih studentica doživljava znatno uočljiviji porast. I ovdje se ne samo da se iz godine u godinu povećavao njihov broj, već se to povećanje primjećivalo u promjeni omjera diplom iranih studenta i studentica. Kako prika­ zuju grafovi VII-3 i VII-4, broj diplom iranih studenata u m eđuratnom razdoblju povećao se za otprilike dva i pol puta, dok se broj diplom iranih studentica više 655 Milica M. Vlajić, „Žene sudije", Ženski pokret, 1. lipnja 1928. br. 11: 1; „Zakon o sudijama pred Narodnom skupštinom", Ženski pokret, 1. lipnja 1928., br. 11: 2. 656 H. Verk, „Žene kao sudije i odvetnici", Nova Evropa, 14. travnja 1925., br. 11: 335337. 657 Primjerice u Ženskom pokretu nalazimo informaciju da je dr. Mara Ilić u ponovnom pokušaju 21.5. 1927. uspjela dobiti rješenje dr. Milana Srškića kojim postaje odvjet­ nica u Zagrebu. Prema ovom izvještaju ona je prva odvjetnica. Na tom mjestu je ipak ostala samo mjesec dana. {Ženskipokret, 15. svibnja 1927., br. 9-10: 4) Ili, nalazimo informaciju da je na čelo ženske gimnazije u Kragujevcu postavljena žena {Ženski pokret, 1. ožujka 1928., br. 5: 2) ili da je gđa Ljubica Jovičić postavljena za školskog nadzornika {Ženskipokret, 15. siječnja 1929., br. 1 i 2: 2.). Opširnije o ženama u advokaturi vidi: Knežević, „Žena u našoj advokaturi", 300-305. 2 54 �Ravnopravnost nego upeterostručio. D ok su 1922. godine diplomirane studentice činile oko 10% ukupnih diplomanata, na kraju razdoblja se udio povećao na oko 20%. Graf Vll-1. Broj polaznika (u tisućam a) srednjih škola u međuratnoj Jugoslaviji638 G raf VII-3. Dip lom irani studen ti u m eđuratnoj Jug o sla viji6 < 658 Milković,J u g o sla vija 659 Isto, 363. 660 Isto 1 9 1 8 - 1 9 8 8 : S ta tistič k i g o dišn jak, 361. 255 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Graf VII-4. Diplomirane studentice u međuratnoj Jugoslaviji661 Usprkos brzom prodoru ženske populacije na sveučilišno obrazovanje, njihov na­ stavak obrazovanja na doktorskim studijima ponovo se kretao nešto sporijim i ne­ ujednačenim ritmom. U tabeli V-l uočljivo je d a je godišnje doktoriralo od 2 do 12 žena. U kupno je u Kraljevini u čitavom razdoblju doktoriralo 2246 muškaraca i 102 žene, dakle doktorandice su činile tek oko 4% ukupnog broja. Ipak, uočljiva je znatna razlika između broja doktorandica tijekom dvadesetih i tridesetih godina, što upućuje da se i ovaj trend polako počeo afirmirati. Tabela VII-1. Doktori i doktorice struke u međuratnoj Jugoslaviji662 God. D o k to ri D o k to rice 1922. 1926. 1930. 1934. 1938. 109 92 155 170 154 3 2 8 12 9 Porast broja doktorica struke odrazio se i na trend zapošljavanja žena na sveučiliš­ nim ustanovama. Iz tabele VII-2 uočljivo je da su tijekom 1938./39. godine žene činile oko 3 % ukupnog sveučilišnog nastavnog kadra u Kraljevini Jugoslaviji. Iako taj broj izgleda vrlo mali, treba naglasiti da je dvadeseto stoljeće tek započelo s otvaranjem sveučilišne naobrazbe ženama i to ne na svim studijskim programima, te da je sama činjenica da su žene dolazile na nastavnička mjesta na fakultetima bila fascinantna, a njihov uspjeh se bilježio u ženskom tisku. 661 Is to . 6 6 2 Is to 2 56 �Ravnopravnost Tabela VII-2. Nastavnici i nastavnice na visokoškolskim ustanovama šk. god. 1938V39.663 G rad N astavnici N astavnice Beograd 528 13 Ljubljana 164 8 Skoplje 29 2 Subotica 14 - Zagreb 536 16 Ukupno 1271 39 No, nisu svi s entuzijazmom pratil^ptodor žena-u sustav yiie^obrazovanj^j)Zakax>i koji jamče jednake uvjete tek su prvTkbrak ka stjecanju ravnopravnosti i prema ne­ kim izjavama studentica, one su itekako Rile svjesne svoga roda za vrijeme studira­ nja jer su bile izložene pritisku sredine, predrasudama i porugamaJtolega i profesora s fakulteta koji su sa strepnjom pm m ifnli fHT)in^7^^apj', cvr>jp crrnlfp „Znate li kako je to kad dođete na ispit iz matematike, a profesor vam kaže: ‘Kolegice, znate li vi da je matematika za muškarce, a za vas su kuhače ?’“ prisjećala se Dora Majer-Vinski, profesorica psihologije i romanistike u intervjuu s Andreom Feldman. .Anica N^agaši^profesorica matematike i fizike, imala je slično iskustvo: „Ja sam studirala fiziku i nas je te godine 1933., došlo na fakultet puno žena, to je bila najteža grupa na Filozofskom fakultetu. I došao je profesor teoretske fizike i rekao: Uajieću početi predavanje dok pola žena ne ode/ Doživjeti tako nešto! Studenti su šutjeli, a on je rekao: ‘Pa šro rn <rnlikim ženama, rko je vidio da tolike žene studiraju fiziku?’"6 664 3 6 Rodna ravnopravnost se pokazala kao relativno krhko načelo. Njezina reali­ zacija nalazila se na iskušenju kod izrade svakog pojedinog zakona, a kada bi se i srušila zakonska barijera, godinama je ostajao tradicionalni i kulturološki pritisak na osobe koje su nastojale ostvariti svoja prava. Iako je načelo jednakopravnosti donijelo određene beneficije ženama i samim time odškrinulo vrata suštinskih promjena u društvu, ni država ni zakonodavci nisu pristupili rješavanju proble­ ma rodne neravnopravnosti dovoljno odlučno da se ona nametne kao neosporna vrijednost novog društva. Napokon, ovaj je problem marginaliziran i u ostalim europskim državama, gdje su žene različitim tempom kročile put afirmacije načela ravnopravnosti u zakonodavstvu. No, vjerojatno je najveća prepreka realizaciji ide­ je rodne ravnopravnosti bila činjenica da je jugoslavensko zakonodavstvo istovre­ meno zadržalo i njegovalo dva znatno starija načela: očevu i muževu vlast te zaštitu žena i majki kao ugroženih segmenta društva. 663 Isto. 368. 664 Feldman, „Prilog istraživanju ženskih organizacija - Udruženje univerzitetski obrazovanih žena“, 61-67. 257 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE 3. Zaštita žena i majki JT-tfećgm odjeljku U stala Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca koji je obrađivao ’ ftocijalne i ekonomske odredbejdržava se postavlja kao zaštitnik ugroženih slojeva društva: fiwalidži,(ratne siroTadijd je ^ j^ena.^Tako je primjerice ustavom ustvrđeno da: '^ ™ S S 3 * M ;a^ i m a j u se^osebno zaštiti od štetnik poslova po njihovo zdravjje“ ili „da invalidi)r^tr^L siročad^atne udovce i (irnmač'ni i 7a rad nesposnhn) ro­ ditelji umrlih ratnikauživaju naročitu državnu zaštitu i pomoć u znak priznanja?665 Sukladno tom e u Zakonu o zaštiti radenika zabranjuje se noćni rad ženama i djeci do 18 godine, uvodi zabrana rada trudnicam a dva mjeseca prije porođaja i rodiljama dva mjeseca nakon poroda. Zabranjuje se da se ženama da otkaz ukoliko se zbog zdravstvenih problema ne vrate na posao do godine dana nakon porođaja djeteta. Majke dobivaju pravo na pauzu za dojenje, a poduzeće koje ima 100 radnika od kojih 25 nema kome ostaviti djecu dužno je organizirati dječje sklonište ili snositi troškove uzdržavanja djece zaposlenika u obližnjem vrtiću. Ističe se da ovi propisi vrijede za sve žene bez obzira na godine i bračno stanje.666N a istom tragu je i Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti, starosti, smrti i nesreće u kojem su uvodi plaćeni porodiljni dopust i to za osigurane radnice i supruge osiguranih radnika. Prve su imale pravo na potporu za dva mjeseca prije i dva mjeseca poslije poroda u iznosu od 3 /4 nadnice, pom oć u iznosu od 14 dnevnih nadnica za živo­ rođeno dijete, nakon isteka dva mjeseca nakon poroda dojilje su imale pravo na naknadu za dojenje još 26 tjedana u visini od pola nadnice (maksimalno 3 dinara dnevno) ili ukoliko imaju liječničku potvrdu da ne mogu dojiti, dobivaju dječju hranu. Supruge osiguranih radnika imale su pravo na potporu za porodilje za četiri tjedna prije i četiri tjedna poslije poroda u iznosu od 1,5 dinara dnevno.667 Ovi zakonski propisi uvrstili su jugoslavensko zakonodavstvo u trend stvaranja socijalne države, uključili Jugoslaviju u europski trend deimngmfrkt p olitike te afirmirali ideju nmjrinrpvn Ino fenomena od društvene važnosti. No, oni su istovremeno pomagali potvrđivanju državnog autoriteta i očuvanju percepcije žena kqo zavisnog sloja zajednice. D ržavau ovom slučaju preuzima poziciju očinske figure koja vodi brigu o potrebitim članovima društva, pri čemu se žene zajedno s djecom, invalidi­ ma i onemoćalima nalaze u grupaciji koja zahtijeva naročitu pažnju i zaštitu.668 U tadašnjem europskom zakonodavstvu postojala je dilema rkp rr^ha Hnhivati pomoć za podizanje obitelji, majlrr ;1. i majke, te 665 666 667 668 25 8 „Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28. lipnja 1921.“, čl. 23 i čl. 32. „Zakon o zaštiti radenika". „Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti, smrti i nesreće". O izgradnji socijalne države i njegovom utjecaju na položaj žena vidi: Bock, ,,Poverty and Motehrs' Rights in the Emerging Welfare States", 402-432. �Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hranitelj obitelji kome bi se pomoć trebala isplaćivati - giajkama koje odrađuju posao ili očevima koii predstavljaju hranitelje obitelji. G isela Bock zaključuje kako su odgovori ovi­ sili o političkom uređenju ^dem okratskim državama dodatak su dobivale majke, a u totalitarnim očevi.66% Jugoslaviji je rješenje bilo dvojako) U Zakonu o zaštiti U radenika i Zakonu o osiguranju naznačuje se da pravo na potporu za novorođe­ no dijete i pravo na naknadu za vrijeme neposredno prije i poslije poroda pripada majci (zaposlenoj, i supruzi zaposlenog radnika) pod uvjetom da se osiguranje pla­ ća barem tri uzastopna mjeseca. No, u ostalim zakonskim rješenjima, posebice u pitanjima koja su rješavala činovnički dodatak na skupoću, bilo je evidentno da se propagira institucija očeve vlasti i ideje oca kao hranitelja obitelji. 4. Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hranitelj obitelji Institucija očeve i muževe vlasti pokazala se kao najkonstantniji princip koji je u pra­ vilu potiskivao pravo ravnopravnosti te prava žena i majki u slučajevima kada su se našli u koliziji. Očeva i muževa vlast nalazila u svim građanskim zakonicima, ostav­ ljena je u „predosnovi" jedinstvenog građanskog zakonika i obilježila brojne zakone koji su doneseni u međuratnom razdoblju. Primjerice Zakon o državljanstvu pred­ viđao je da žena mora imati državljanstvo supruga, što znači da ga automatski stječe udajom za jugoslavenskog državljanina, ali i automatski gubi udajom za stranog dr­ žavljanina. Udana strana državljanka nije imala pravo neovisno tražiti stjecanje jugo­ slavenskog državljanstva.6"0 Zakon o općinama predviđao je da žena ima prebivalište svoga supruga, čak i u slučajevima kada je općinska ili državna službenica sa stalnom službom u određenoj općini.6 1 Zakon o osobnim imenima obvezivao je udanu ženu 0 72 97 66 7 da preuzme suprugovo prezime i zabranjuje joj da zadrži svoje djevojačko prezime.6"2 Princip oca hranitelja vjerojatno je najveći utjecaj na život žena imao u nači­ nu na koje se odrazio na radno zakonodavstvo. U srži preklapanja principa očeve 669 Isto. 670 „Zakon o državljanstvu Kraljevine Jugoslavije s uredbom za njegovo izvršenje", čl. 5; čl. 10; čl. 12; čl. 29. 671 Inače je zakon predviđao da državni i samoupravni službenici automatski dobivaju prebivalište u mjestu stalnog službovanja. „Zakon o gradskim opštinama", čl. 12. 672 Doduše, u socijalnoj korespondenciji žena zadržava pravo potpisati se s oba prezime­ na, s tim da ispred djevojačkog prezimena obavezno dopise rod., ali se upozorava da ni ovakvtf potpisivanje nije preporučljivo u službenoj dokumentaciji. No, korištenje suprugovog imena je isključivo njezino osobno pravo i ne može ga prenijeti na druge članove. Tako bračna djeca dobivaju ime po ocu, a ukoliko udata žena ili udovica odluče posvojiti dijete, ono dobiva njezino djevojačko prezime. („Zakon o ličnim imenima od 19.2.1929", čl. 13 i čl. 14.) 259 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE vlasti i radnog prava stajala je pretpostavka da žena ima pravo na rad, ali da ona radi za sebe, a muškarac radi za obitelj. „Propisi činovničkog zakona jasno govore 0 borbi između dvije težnje. O utjecaju patrijarhalnog porodičnog prava i skreta­ nja ka novom stvorenom stanju stvari. O ni su kompromis između novog i starog gledišta", zaključila je Angela M. Vidaković u Ženskom pokretu. Dalje naglašavala da je činovnički zakon znatno učinkovitiji u zaštiti udovice, nego službenice.673 Posljedično, prava radnica i činovnica pokazala su se znatno manjima i u pravilu su one bile zakinute u prenošenju svojih prava na djecu.674 Ponekad su činovnice d o ­ bivale manju novčanu nagradu za rad samo stoga što su udane. Zaposlene žene bile su prije svega zakinute u zakonima koji su regulirali pravo na mirovinu, porodične dodatke i dodatlcena skupoću. , ZakofLCLOsiguranju predviđao je da pravo na mirovinu uplatitelja imaju supru­ ga i djeca te u određenim slučajevima roditelji, djed i baka po ocu, unučad ili braća 1 sestre do 16. godine života ukoliko su ovisili o plaći službenika. Muž nije imao pravo naslijediti ženinu mirovinu, osim u slučajevima kada je „sirotog stanja" i do­ kaže daje nesposoban brinuti se za sebe, i to samo u trajanju nesposobnosti. Zakon o činovnicima ne spominje ni to pravo.675 Djeca su u principu primala penziju po ocu, s time daje Zakon o osiguranju radnika predviđao da siročad koja imaju pravo na rentu po ocu ili po majci biraju veću rentu. N o Zakon o činovnicima uopće ne spominje mogućnost nasljeđivanja majčine mirovine.676 U prvom Zakonu o činovnicima iz 1923. godine djeca službenika bila su izjednačena u pravima ko­ rištenja penzije - ta su prava u principu trajala do navršene 16. godine života, ili do završetka školovanja. No, budući da je ovaj zakon zakinuo činovničke kćeri u Srbiji koje su do tada zadržavale pravo na očevu mirovinu ukoliko se ne bi udale,677 novi Zakon o činovnicima iz 1931. godine pravio je razliku između muške i ženske djece, pri čemu su kćeri primale penziju do udaje, a sinovi do punoljetnosti, odno­ sno završetka školovanja (a najdulje do 23 godine). Proširila su se i prava uživanja udovičke rente.678 Trend je dakle išao prema ograničavanju prava zaposlenih žena 673 Angelina M. Vidaković, „Što svaka žena treba da zna?", Ženski pokret, 15. ožujka 1927., br. 4: 3. 674 Primjerice, djeca nisu po majci mogla dobiti status i prava činovničke djece. (Olga Osterman, „Žena državni službenik", Ženski pokret, siječanj-veljača 1934., br. 1-2: 7) 675 „Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti i nesreće"; „Zakon o či­ novnicima sa svim izmenama i dopunama i praksom državnog saveta", čl. 147-157. 676 Isto. 677 Angelina M. Vidaković, „Što svaka žena treba da zna?", Ženski pokret, 15. ožujka 1927., br. 4: 3. 678 „Zakon o činovnicima sa svim izmenama i dopunama i praksom državnog saveta", čl. 147-157. 2 60 �Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hranitelj obitelji da prenesu svoje pravo na mirovinu na članove obitelji, a istovremeno se šire prava uzdržavanih ženskih članova kućanstva koje zadržavaju pravo na muževu / očevu penziju čak i u slučaju (novog) udovištva koje bi ih ostavilo bez prihoda.679 Činovnici su osim plaće imali pravo na dodatke na skupoću i to „lični dodatak", dodatak na stanovanje (koji se isplaćivao samo u Srbiji i Crnoj Gori) te „porodični dodatak“.680“Porodični dodatak" bio je prerogativ oca i on ga je dobivao za za­ konitu ženu koja nema vlastite prihode, zakonitu i posvojenu djecu te pastorčad, a ponekad je dobivao dodatak na članove šire obitelji koji su ovisni o njegovim primanjima. Službenica ili umirovljenica nije imala pravo na obiteljski dodatak na djecu ukoliko je imala muža, niti na članove šire obitelji ukoliko joj je otac još bio živ. Iznimno se obiteljski dodatak na djecu isplaćivao majci ukoliko su roditelji rastavljeni ili žive odvijeno, a djeca žive kod majke.68 „Porodični dodatak" je dosta 1 stradao za vrijeme velike ekonomske krize. Novi Zakon o činovnicima iz 1931. godine više ne spominje pravo na „porodični dodatak" članova šire obitelji, a ured­ bom iz 1935. godine dodatak za djecu se smanjio za deset dinara, a za uzdržavane supruge u potpunosti ukinuo.682 _ ______ Najviše kontroverzi izazivao je famozan ,$ični dodatak na skupoću" koji je shižhfnirft stavljao u neravnopravnu poziciju Izgleda da su činovnice pomirljivo _prihvaćale činjenicu da (porodični dodatak" bude d^dij/»lj<»n isključivo n m Ira o K fT - a n ir^ jn o h i i v l j i / i l i s u s e j e š k o m i r i l e s o d n z i m a n j p m d o d a r k a k o ji im je osobno p ripadao^Pri tome treba naglasiti da dodatak na skupoću nije bio nimalo nebit­ na stavka u proračunu činovničke obitelji te je svojim i z n o s o m često premašivao plafe-službenika. Proračun dodatka na skupoću slijedio je dosta kompleksan obra­ zac i r j s r a o je proporcionalno * visinom p h rr, razredom skupoće i činovničkim i ry g o m . Slikovit je primjer da su činovnici koji su primali p laću do 2999 dinara godišnje imali pravo na d o d a r a k n a s k u p o ć u o d 9 0 - 7 « d i n a r a d n e v n o , odnosno okg^O O O-10.000dinara^o3ls ^ e !683 Naravno da je odredba Zakona o dodacima na skupoću koja je pivprtlovik-dodatak n a skupoću državnih činovnica udanih 679 Isto. 680 „Zakoni o dodacima skupoću", čl. 3. 681 „Zakoni o dodacima na skupoću", čl. 24-37; Uredba o ličnom i porodičnom dodatku: a) državnih službenika; b)penzionera sa izmenama i dopunama zaključno 8.10.1937., čl. 5-9; „Zakon o činovnicima sa svim izmenama i dopunama i praksom državnih saveta", čl. 27. 682 Isto. 683 Radi se o aktivnim državnim činovnicima, nastavnicima srednjih škola i stručnih škola, stalnim učiteljima i učiteljicama, privremenim činovnicima Ministarstva gra­ đevina, činovničkim praktikantima, kocipijentima i elevima, „Zakoni o dodacima na skupoću", čl. 5- 261 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE za državne činovnike izazivala brojna negodovanja, pogotovo jer je bila izrađena dosta nespretno te su udate činovnice čiji muž nije bio državni službenik i dalje zadržale pravo na puni doplatak.684 Zakon je doduše sročen neutralnim jezikom te propisuje da se u slučaju da su oba supružnika državni službenici, prepolovljuje manji dodatak na skupoću, te u nastavku nudi kompenzacija - suprug u tom slu­ čaju izuzetno prim a dodatak na zaposlenu ženu. No, prema izjavama suvremenica praksa je rezala dodatke na skupoću suprugama i to bez obzira čiji je dodatak bio veći.685 Puni dodatak na skupoću je nakratko vraćen 1932. godine,686 ali će već dvi­ je godine kasnije, uslijed krize, sve udane činovnice u potpunosti izgubiti pravo na dodatak na skupoću.687 Nakon 1937. godine dodatak im je djelomično vraćen, a njegova visina ovisila je o-visini prim anja njihovih muževa.688 p rincip k*r> hiMnirpljA r.bitglji najozbiljnije je zaprijetio p rijeme opće nezaposlenost) usmjerilo je ljutnju jav­ nosti prema obiteUima u kojima rade oba supružnika, svalivši sav bijes na zaposlenu udanu ženu, koianelojgHn por^hirim H f e ™ 0] „Nema sumnje da iefredukdja žena iz državne službgVrlo popularna u širokim krugovima, ali je zato u svojoj biti asocijalna", ogorčeno je izjavila gospođa Amautović Mikačić na jednoj od konferencija za pravo na rad, koje su se 1934. godine održavale u JSeogradu. Za­ grebu, Splitu i Kosovskoj M irroviri N ervom međnlndaninf rinovnicama)podizale su glasine o otpuštanju žena službenica u N arodnoj hanri istupi u Narodnoj skupštini za otpuštanje udinih žen^,691 odluke ministra prosvjete da u prve razrede učiteljskih šk^la ne upisuje nčenire ier ie p r ^ j ^ prwiž> 692 69 8 .60 9 oglasi za radna mjesta u Agrarn^jJ Narodnoj banci u kojima se striktno traže muške_osgbe,693 najava uvođenja(kvpta)n poštansko-telegrafska zanimanja i napokon 684 „Zakoni o dodacima na skupoću", čl. 4. 685 „Žena u državnoj službi i nova odredba ministarstva o doplacima", Ženska misao, si­ ječanj 1921., br. 7-10: 110-111 686 „Najzad izjednačenje", Ženski pokret, 15. ožujka 1932., br. 3: 42. 687 „Zaobilaznim putem", Ženski pokret, travanj 1934., br. 4: 34; „O smanjenju prihoda državnih službenika s obzirom na učiteljice", Ženski pokret, svibanj-lipanj 1934., br. 5-6: 52-53. 688 Uredba o ličnom i porodičnom dodatku a) državnih službenika; b) penzionera sa izmenama i dopunama zaključno 8.10.1937. 689 „Za pravo na rad", Ženski pokret, ožujak 1934., br.3: 19-28; „Što kažu žene", Ženski pokret, ožujak 1934., br. 3: 28. 690 „Beleške", Ženski pokret, lipanj 1933., br. 6: 83. 691 „Borba protiv ženskog prava na rad"., Ženski pokret, 15. ožujka 1932., br. 3: 42. 692 „Jedna neumesna odluka", Ženski pokret, rujan-listopad 1933., br. 7-8: 86-88. 693 „Utešne perspektive", Ženski pokret, svibanj-lipanj 1934., br. 5-6: 60. 262 �Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hranitelj obitelji zloslutni^fiaancijski zakon uz hndžer 7.a-godinu-1334j35^popraćen opasnim ovla­ štenjem: „Ministarski savet će ustvrditiiisiove daljnjeg ostanka u državnoj službi ili samoupravnoj službi službenica čiji su muževi također uposleni u državnoj ili privat­ noj duž,hi iU-inarp imaju dovoljno prihoda za održavame p orodice^94 U ženskom tisku-javljali su se zabrinuti napisi koji su izražavali ^trah žena za radna mjesta^.Svi znaci kažu da se našoj radnoj ženi spremaju crni dani?P©čelo je time da su zatvorili Ženaroajlčiteliske škole, produžilo se z a b ra n o m p rim an ja žena 1 viš*1 ško] e j postavljanjem muškaraca na mesra na koje su žene predestinjrane. [...] i najzad se određuje procentualni odnos izm edumnžkih i ^ n ^ j h d rž av n ih d iižh rn ik a " * 9^ ustvrdila je Alojzija Štebi, a u drugom članku nastavlja u istom tonu: „Ovakva fak­ ta su: otpuštanje žena iz Narodne banke, ne primanje žena činovnika u Agrarnu banku, pravilnik za poštansko - telegrafsku službu s obzirom na žene, ne primanje učiteljica u Više pedagoške škole i obustava upisivanja ženske omladine u učiteljske škole!*6 Suprotno anti-ženskoj propagandi javljaju se glasovi koji upozoravaju na 696 5 6 4 9 postignute rezultate u afirmaciji ideje ravnopravnih šanci n posljednjih petnaest go­ dina, a pojmu nelojalne, sebične zaposlene žene, oni suprotstavljaju izraze: „udar na našu kulturu", „asocijalne ideje" i „nesuvremene mjere!* 697 U jeku nenaklonosti pre­ ma ženskom radu donose se određene nepovoljne odredbe kao ^numerns klanzusl* zajnšrap«!™ - jrdrPjrafclf11 J»*bu698 ili ukidanje dodarka na skupoću svim udanim ženama, 6997 0 ^nezaposlenim ženama^u se znatno smanjile šanse u potrazi za poslom, no niie se dogodilo najavljivano masovno otpuštanje žena. Umjesto toga, donesena je odluka kojom se ukidaju dodaci na skupoću Velikom dijelu ženskih i muških činovnika te smanjuju ili čak ukidaiu^bm'odićni dodagl 694 Alojzija Štebi, „Važna ovlašćenja vladi", Ženski pokret, siječanj-veljača 1934., br. 1-2: 2. 695 Alojzija Štebi, „Što se sprema ženama", Ženski pokret, studeni-prosinac 1933., br. 9- 10: 102. 696 „Za pravo na rad", Ženski pokret, siječanj-veljača 1934., br. 1-2:2. 697 „Za pravo na rad", Ženskipokret, ožujak 1934., br. 3:27 i 28; „Kronika", Ženski pokret, siječanj-veljača 1934., br. 1-2: 12. 698 Prema ovoj odredbi u poštansko - telegrafskoj struci nije moglo biti više od 30% žena s nepotpunom srednjom školom, više od 25% zaposlenica sa završenom srednjom školom, i više od 10% zaposlenica sa završenim fakultetom. („Statut žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 12.) 699 Tada se dodatak ukinuo svim službenicima koji dijele kućanstvo s drugim službeni­ cima, s time da je pravo na dodatak zadržao samo najstariji službenik. „Zaobilaznim putem", Ženski pokret, travanj 1934., br. 4: 34; „O smanjenju prihoda državnih služ­ benika s obzirom na učiteljice", Ženski pokret, svibanj-lipanj 1934., br. 5-6: 52-53. 700 „Zaobilaznim putem", Ženski pokret, travanj 1934., br. 4, str. 34; „0 smanjenju priho­ da državnih službenika s obzirom na učiteljice", Ženski pokret, svibanj-lipanj 1934., br. 5-6: 52-53. 263 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE pa očeve i muževfcjrlasei jupućuje na važnost koju je ta ide­ ja uživala u političkim i zakonodavnim krugovima. Očeva vlast tretirala se kao r l r ž a v n ^ - i n s r i r n c i j a visokog prioriteta koja se u zakonima međuratnog razdoblja perpetuira, štiti i uživa prvenstvo, ali pod pritiskom ekonomska p^ln^ifri i k g anojierogira. O na je ekonomski vrlo zahtijevna u uredbama koje ureduju rente i dodatke zavisnih članova. Stoga će vrijem ^v e lik e e k o r^ " glfp ^ d ^ ^sviietlithprve. n g p n l f l i n p ii-r> v n ro r r i d i r i r m - i l n n m p r i n r i p n Kriza je zaoštrila Sukob-StarOg-punfipa nerv? vlasri-i-nove ideje ravnopravnosti. Pri tom e se ^ar^lrt nvn^provnr>cri pokazalo vitalnijim. U konačnici žene nisu izgubile posao, već su muževi izgubili doplatak na ženu, očevi su dobili manji doplatak na dijete, a veliki broj žena i muš­ karaca je izgubilo dodatak na skupoću. Za žene tog vremena to je vjerojatno bila Pirova pobjeda koja se negativno odrazila na kućne budžete, ali za nas je ona prva naznaka da su se r r p p d n v i n a ja v ljp n i porrrbnm dvndrsrrih godinn u tridesetima jiapnkon_počeli nametati kao ozbiljni p n l i r i r l d a r g u m e n t- i Što nam 7.akftniri ' ^ a l r n m l r p r p g n la riv f* govoreVo^ t e i g ^ i p i r ^ u međuratnoj Jugoslaviji ? Prije svega, oni ponavljaju priču tranzicijskog društva rastrganog iz­ među iradkionainogTtnodernog^rijednosnog sustava te upozoravaju na vitalnost rodnih stereotipa u prijelaznom razdoblju. N eosporno je da su rodni stereotipi odigrali nlngij n i7gr?^nji 7alfr>niEa 19 crnlj^ra, ali se pokazalo da oni na­ stavljaju vršiti snažan utjecaj na zakonodavstvo dvadesetog stoljeća i to u vidu oču­ vanja starih principa - kao očeve i muževe vlasti, ali i uvođenju novih vrijednosti - izgradnji sijidjaliiejiržate. Zakoni koji se nisu oslanjali na rodne stereotipe naila­ zili na ozbiljne probleme u realizaciji. r> lm j »upnizi te<iavisnfim članu društva, muškarcu kao isključivom nositelju autoriteta i moći kao području muške sfere stoji u^poeki ctanih-građanskih zakonik a .-a liinekih n n ^ h zakonskih rješenja. Uz to, ona nadživljava same zakone i nastavlja utjecati na pravnu praksu i u slučajevima u kojima su nova zakonska rješenja nastojala nam etnuti principe ravnopravnosti. Rodni stereotipi se pokazuju kao moćan društveni faktor koji kroz zakonske regulative i praksu oblikuje živote, definira životne šanse i utječe na .distribuciju moći. O ni se nameću kao vjralna prepreka tpodernizari-jskim strujanja i odiizimaju-odlučnosr renrralistiekkn tendencjjama-vlagti. Istovremeno, novo je društvo gradilo vlastiti sustav stereotipa koji je, primjerice, prenosio poruku što je „moderno" ili „napredno" pripremajući teren za buduće sukobe na imaginarnoj i realnoj razini. 26 4 �VIII. Z A K LJU Č A K Stereotipi su vitalni kulturni fenomeni svakog društva. O ni su preduvjet uspješne komunikacije i nezaobilazan faktor kreiranja identiteta. Na pitanje tko smo i što smo Mi, u pravilu se odgovara s protupitanjem tko su i što su Drugi. Odgovori nas društveno pozicioniraju i definiraju naše ponašanje i očekivanja. Stereotipi su i društvena konstanta, oni preživljavaju ideologije, političke i kulturne promjene i potrese ekonomske konjunkture te upravo stoga ostavljaju dojam tradicionalnosti i prirodne.uvjetovanosti. Njihova uloga u društvu naročito dolazi do izražaja u \ vrijem^društvenih lomova kada istovremeno proživljavaju proces redefinicije i do­ bivaju istaknuto mjesto u objašnjavanju i stabilizaciji novonastale situacije. Stoga je društveni značaj stereotipa neosporan, a njihov utjecaj na politička, ekonom­ ska i kulturna zbivanja čest je predmet znanstvenih istraživanja. Pri tome se slijedi određeni hijerarhijski obrazac u kojem istaknuto mjesto dobivaju upravo nacio­ nalni, rasni, vjerski i rodni stereotipi kao osnovni segmenti i^enxiteta, a pažnja se usmjerava na njihovu konstrukciju i dekonstrukciju, kreatore i utjecaj na povijesne događaje. M eđuratno razdoblje izrazito je plodonosno za istraživanje uloge stereotipa u društvu. To je vrijeme velikih promjena, lomova i rađanja nove ekonomske, poli­ tičke i socijalne kulture, odnosno vrijeme u kojem stereotipi postaju objekti koji se propituju i ponovno pozicioniraju, ali i subjekti koji kanaliziraju i umiruju druš­ tvene p r a ^ s e .Q ^ r a edoblje-obiljgŽila dva prijelomna „velika” događaja: Prvi svjetslnrat y^ lik a ekonomska križajte niz značajnih društvenih, kulturnih i ekopratio razvoj potrošačkog društva. Svaki od njih zasebno predstavljao je izazov za stari sustav vrijednosti i svaki od njih zasebno revitalizirao je određene stereotipne obrasce. Konflikti koji nastaju na imaginarnoj razini nerijetko su imali značajan utjecaj na realne događaje i upravo je ta veza između kulturnih, u ovom slučaju, rodnih koncepata i političke realizacije predstavljala glavnu okosnicu moga istra­ živanja i ove knjige. ^rvLatjgtskj,rat granična je crta nadolazećeg razdoblja. Bio je to upečatljiv i dramatičan rez sa starim političkim, socijalnim i ekonomskim sustavom i početak novog, „modernog," uzbudljivog vremena. Rat je proizveo dva odvojena i pone­ kad kontradiktorna seta rodnih p o ru k ^ R am i imaginarij do krajnosti je zaoštrio podijeljenu sliku svijeta u kojem su rodne uloge predodređene i strogo definira­ ne. Vojevanje, agresija, moć jasno se naznačuju kao muška sfera društva, dok su ženama prepuštene briga, čekanje i nježnost. Bipolarna slika društva anticipirala je tradicionalizaciju, repatrijarhalizaciju i virilizaciju poratne atmosfere, ali je u svojoj srži prenosila i jednu subverzivnu poruku: žensko iskustvo je bitno, ono 265 �ZAKLJUČAK je integralni dio društvenog povijesnog doživljaja i žene „igranjem svoje uloge" doprinose realizaciji društvenih vrijednosti i promicanju nacionalnih interesa. S druge strane, ratna realnost izazivala je tradicionalne granice. O na je rušila imagi­ narne barijere definicija muških i ženskih poslova ili muških i ženskih sposobnosti te time podcrtavala sliku ratnog kaosa, ali i postavljala pitanje redefiniranja rod­ nih uloga. Poratno društvo obilježeno je sukobom ova dva kontradiktorna seta poruka pri čemu su oba koncepta posredno ili neposredno usmjeravala političke događaje ili odluke tadašnje političke elite. Izazivački koncepti ratne realnosti doživljavaju se kao destabilizatorski faktor u društvu i stoga je poraće obilježeno potrebom ©bnoye ideje predratnog društva i to onakvog kakvo gaje definirao ratni imaginarij. K onkretno, prve godine nakon rata donijele su dobrovoljan ili prisilan odljev radnica, inzistiranje na separatnim sferama, utišale su istaknute i ratoborne feministice te stvorile nepovoljnu klimu za stjecanjeienskog prava glasa. Pokazalo se da je sudbina sufražetskog pitanja ovisila o stabilizatorskim potrebama društva. Zapadni dio zemlje koji se nalazio na političkoj i ekonomskoj prekretnici bio je spremniji prihvatiti promjene u rodnim obrascima, dok je istok težio restaurira­ nju i potvrđivanju predratnog autoriteta. No, ovaj trijum f ratnog imaginarija bio je kratkotrajan. Uskoro su realne potrebe društva nam etnule potrebu dogovora između dva seta ratnih poruka. Rezultat kompromisa bio je otvaranje dijaloga o rodnim obrascima i revalorizacija pojm a i uloge ženskosti u društvu, ali na temelji­ ma tradicionalnih ženskih „kvaliteta": majčinstva, osjećajnosti i nježnosti. rH .njh obrazaca najglasnije je zahvatilo ideju žegskosti. Prom o­ tori novih normativnih koncepata postaju vjerske i političke skupine, ali i eko­ nomski procesi, čime društveno tržište kulturnih ideja postaje poprište sukoba, natjecanja, ali i dijaloga, nadopunjavanja i nadogradnje. Čitav proces obilježila je sprega novog i starog, a kulturni imaginarij gotovo postaje imaginarni šoping ceoiar u kojem se određeni rodni stereotipi odbacuju (kao praznovjerje, nazadnost, ,,ne-modernost,“ dokoličarstvo, trivijalnost), a drugi se ugrađuju u temelje nove-stare ideje o ženskosti (npr. nježnost, majčinstvo, rodoljubnost. ženstvenost. . ljepota, modernost,.angažiranost). Rodni stereotipi stoga igraju krucijalnu ulogu u definiranju onog što nismo u opreci prema onome što jesmo. Ideja vodilja gotovo svih koncepata bila je potreba da se ideja ženskosti revalorizira i da joj se naglasi društvena važnost. No, temelj novog značaja ženskosti je bio varijabilan. Neki su isticali njezinu ulogu u procesu stvaranja nacije, drugi su je označili kao čuvateljicu tradicionalnih vrijednosti u kaotičnom svijetu promjena, treći su je gledali kao stup obitelji i doma, a potrošačka kultura prezentirala ju je kao simbol modernosti, gospodaricu suvremenih trendova, savršenu domaćicu u kuhinji sa suvremenim aparatima, savršenu majku koja slijedi upute suvremene medicine i pom odnu damu koja je svoj m odni izričaj prilagodila brzom i angažiranom tempu života. 266 �ZAKLJUČAK Ova glasna, probuđena i propitivana ženskost neminovno je budila anksioznost naoko normativne, stabilne muškosti koja se odražavala u naglašenoj pojavi mizoginije i podcrtavanju granice između ženskosti i muškosti. Oba procesa imala su vrlo konkretne posljedice na život žena. Prvi je utjecao na definiranje ciljeva i ambicija te organizaciju kulture života, a drugi je limitirao i marginalizirao procese i pojedinke koje su se usudile dovesti u pitanje osnovnu granicu muškosti i žensko­ sti: moć i autoritet naspram blagosti i zavisnosti. Način na koji stereotipi utječu na oblikovanje percepcije o Sebi i Drugima, ali i na realizaciju društvenih procesa može se iščitati iz tragova koje su ovi dinamični procesi ostavili u karikaturalnim prikazima tog vremena. Karikature se neposredno koriste stereotipima u svrhu društvene kritike, ali i lakše uspostave komunikacije te je stoga prihvaćenost i raširenost korištenih stereotipa krucijalna za razumijevanje njihove poruke. To karikature čini pogodnim medijem za istraživanje korelacije d ruštvenih procesa i stereotipnih obrazaca te strategija prenošenja stereotipa i nji­ hove uloge u kanaliziranju društvenih procesa. Iz karikature možemo iščitati priču 0 načinu na koji se nacionalni identiteti i politički odnosi iskazuju i dokazuju kroz rodne koncepte, ali i velikom utjecaju koji su rodni obrasci izvršili na objašnjavanje 1 prihvaćanje faodernizacijskih procesa^Tokazalo se da, iako nove društvene pojave kao knlt-rijcla, ženski pokret ili pnrm tarkp društvo naoko izazivaju tradicionalne rodne stereotipe, u konačnici se realiziraju unutar okvira stereotipne vizije svijeta. Kult tijela naglašavao je žensku ljepotu i seksipil, a mušku snagu i potenciju. Pri­ padnice ženskog pokreta koje su izravno polagale pravo na društveni kredibilitet i moć ženskosti do danas se nisu oslobodile stigme frustriranih, ružnih, neudanih žena, a potrošačko društvo realiziralo se kroz sliku žene kao potrošačice i muškarca kao vlasnika kapitala. Najočitiji utjecaj stereotip^ na ii^ot-pojedinaca i društvenih skupina ostva­ ruje se u njihovom utjecaju na lakonske regulative. Zakoni pritom vrše dvostru­ ku ulogu prenositelja i realizatora stereotipnih uvjerenja i korektiva koji nastoji suzbiti utjecaj stereotipa na funkcioniranje zajednice. Stoga zakonske regulative ukazuju na status koje pojedine stereotipne konstrukcije uživaju u društvu, ali i utjecaj tih konstrukcija na oblikovanje ciljeva i smjernica političke_elite. Zakoni i zakonici Kraljevine Jugoslavije osvjetljuju konflikt t«diciimalluh4-mQdeniizatorskih pravnih principa pri čemu modemizarijske struje pokazuju manje poleta u nametanju vlastitih ideja. Rodni srer^m-ipi nvdjp figuriraju kao glavna prepreka prodoru moderne pravne misli, a zakoni koji se baziraju na stereotipiziranoj dihotom noj slici društva pokazuju iznenađujuću rezistentnost i popiilatnost među pravnicima u praksi.“€mi-su glavna prepreka uspješnoj unifikacijfgrađanskog za­ ja m ika, projektu koji zasigurno nije zauzimao nevažno mjesto npnrar unitarističke" jugoslavenske polit&e^ čak prodiru u nove zakone koji reguliraju tadašnje odnose 267 �ZAKLJUČAK države i obitelji, poslodavca i zaposlenika. Pokazalo se da zakoni koji se oslanjaju na stereotipne obrasce doživljavaju brzu i laku afirmaciju u praksi, dok zakonske osnove koje nastoje provesti m rrln jH n n k r f ^ ^ n s r i već prilikom izglasa­ vanja zakona, a praksa ih često nastoji zaobići ili izigrati. Tako se zakoni koji imaju c v rK n T sčrir/* m -a jl-f' p r i r t v i r p ili reguliraju princip očeve i muževe vlasti afirmiraju i šire u pravnoj praksi, dok propisi koji se vode načelom ravnopravnosti zahtijevaju eksplicitna objašnjenja i posebne inrrrprfrarjjeJ7.alfr>ni ujedno dokazuju izuzetnu političku moć društvenih stereotipa koji se ovdje javljaju kao kulturni koncepti koji definiraju živote građana i građanki, te obeshrabruju volju političke elite. Na kraju nam ostaje da ukratko sumiramo odnose rodnih stereotipa i politike u Kraljevini Jugoslaviji. Rfldni srerenripLsn prije svega imali svrhu ^rahili-rarijp društvenih i političkih jjrcviranja. Presumpcija njihove bezvremenosti i tradicionalnosti čini ih pogod­ nim alatom za pozivanje na red u vrijeme kada sve društvene vrijednosti dolaze u pitanje. Stoga su se rodni stereotipi najočiglednije aktivirali i propitivali upravo u vrijeme'^ i ^ a V j^ p m ^ ^ t s k om rat^) i v0 ik o j ekpnomskojlćrizL Povlačenje jasne crte između muškog i ženskog p rostora, muškog i ženskog prava te muške i ženske uloge.imalo je syrhu~-uspostave kontrole nad eskalacijom društvenog nezadovolj­ stva i osjećajemHjgroze'. Nadalje, politika se pomoću rodnih stereotipa definira i pozicionira. O na pre­ uzima očevu ulogu u regulaciji obiteljskih odnosa, preuzima muški identitet kao potvrdu svoje autoritativnosti, a političke grupacije koje nemaju ili su izgubile kre­ dibilitet često dobivaju oznakcjienskosti. No, Jsorelariia jadnih stereotipa i ^olitil^e nije jednosmjerna. Rodni stereotipi nisu se pokazali samo kao alati u rukama političkih skupina, već se nameću i kao korigirajući i limitirajući faktor koji usmjerava njihove odluke te ograničavaju i usmjeravaju m odemizacijskgjrendove. Rodni stereotipi nam etnuli su se kao jedna od prepreka potpunoj d g n j^ j^ fg a ciji društva, suprotstavljaju se modernizaciji pjCiva i, što je još značajnije<$j>rečavaju unitaristički projekt jugoslavenskog zakoni­ ka. Tim e su se potvrdili kao kulturni fenomeni od izrazite političke moČL^ Ne postoji razlika u strategijama prenošenja i strategijama suzbijanja stereoti­ pnih slika u društvu. O ba se procesa koriste istim prostorom medija, umjetnosti i zakonskih propisa i - što je još važnije - djeluju u istom kulturnom i ekonomskom okviru zbog čega se često događaju paradoksalne situacije da pokušaj odbaciva­ nja stereotipnih uvjerenja završava realizacijom i potvrđivanjem istog. Primjerice, |snskL£asopisi.koji nastoje napraviti odmak od pasivne, zavisne ženskosti, kreiranjem zasehnog ženskog prosrr>|ra^r><;r.hirr>m valorizacijom uspjeha pojedinih žena u „muškom" svijetu i težnjom za afirmacijom vlastitog značaja kod političkih uzora u konačnici gOftavljgju o^ragaf^o ženama kao zavisnom, drugotnom i muškarcima 268 �ZAKLJUČAK kao normativnom dijelu društva. No, stereotipi koji se predstavljaju kao dio tra­ dicijske kulture imaju poziciju autoriteta, pa time i dva klasična sustava kontrole kojima usmjeravaju i korigiraju društvene procese koji su ozbiljno ugrozili baznu ideologiju rodnih stereotipa: podsmijeh i marginalizaciju. Ove strategije čine osnovu dugovječnosti stereotipa: elastičnost i mehanizme kontrole. Odumiranje stereotipa je dugo, oni nadživljavaju propise i uvjerenja koji su ih stvorili, mijenjaju značenje i funkciju u društvu, a u slučaju da izgube svaki druš­ tveni kredibilitet vjerojatno i dalje egzistiraju na marginama kulturnog pamćenja, jebiti u sasvim novom značenju i za posve novu svrhu, ali sa starim prizvukom tradicionalnosti. 269 ��IX. IZVORI I LITERATURA 1. Izvori 1.1 Tisak Domaćica (Beograd, 1921.), Eva (Zagreb, 1928.), Gradski vjesnik (Zagreb, 1931.), Ilustrovan list (Zagreb 1914.-1918.), Ilustrovana ratna kronika (Zagreb, 1914.-1918.), Jugoslavenska žena (Zagreb, 1918.-1920.), Koprive (Zagreb, 1918.-1938.), Naša žena (Zagreb, 1935.-1938.), Nova Evropa (Zagreb, 1920., 1922., 1925.), Pravda (Sarajevo, 1920.), Radnička zaštita (Zagreb, 1920., 1921., 1922,), Slovenka (Ljubljana, 1919.), Svijet (Zagreb, 1926., 1927.), Z a vjeru i dom (Zagreb, 1944.), Ženski list (Zagreb, 1925.-1939.), Ženska misao (Zagreb, 1919.-1921.), Žena i svet (Beograd, 1925.-1941), Ženski svet (Ljubljana, 1923.), Ženski svet (Beograd, 1930.-1934.), Ženski pokret (Beograd 1920.-1938.). 1.2 Statistički izvještaji Milković, Dušan, m. Jugoslavija 1918-1988: Statistički godišnjak. Beograd, 1989. Izvještaj gradskog poglavarstva o sveopćoj upravi slobodnog i kraljevskogglavnoga grada Zagreba: Zagreb 1913.-1918. Zagreb, 1927. 1.3 Zakoni i uredbe „Općinski pravilnik za Dalmaciju". Zbirka Službenogglasnika. Sv. XX. Split, 1927. Polić, Ladislav. Izborni zakon. Zagreb, 1923. „Privremeni zakon za izbor svih opštinskih časnika u granicama ranije Kraljevine Srbije i okruzima Belopoljskom, Beranskom, Metohijskom i Pljevaljskom". Službene novine, 15. svibanj 1920., br. 106. „Uredba o izboru u opštinska zastupstva u Sloveniji". Službene novine, 8. lipnja 1920., br.123. „Uredba o ispremembah in poplnitvah uredbe o volitvi v občinska zastopstva v Sloveniji od 15.5.1920". Službene novine, 25. veljače 1921., br. 43. „Uredba o izboru gradskih zastupstva za gradove Hrvatske i Slavonije i Uredba o izboru općinskih odbora za upravne općine Hrvatske i Slavonije". Narodne novine, 24. studenog 1919. 271 �IZVO RI I LITERATURA „Ustav Kraljevine Srba, H rvata i Slovenaca od 28.06.1921“ Zbirka zakona protu­ mačenih i objašnjenih sudskom i administrativnom praksom. Sv.60. Beograd, 1928. Ustav Kraljevine Jugoslavije; Zakon o biračkim spiskovima, Zakon o izboru Narod­ nih poslanika za Narodnu Skupštinu. Zagreb, 1931. Uredba o ličnom i porodičnom dodatku a) državnih službenika; b) penzionera". Beograd, 1938. „Uredba o ženskim zanatskom školama". Službene novine, 8. rujna 1921., br. 199. Zakon o advokatima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Zagreb, 1928. „Zakon o biračkim spiskovima'. Zbirka službenog glasnika. Sv. 10. Split, 1926. „Zakon o budžetskim dvanaestinama za mesece juli, august i spetembar". Službe­ ne novine, 30. lipnja 1923., br. 146. „Zakon o činovnicima i ostalim državnim službenicima građanskog reda od 31. jula 1923. godine?. Zbirka zakona. Sv. 51. Beograd, 1923. „Zakon o činovnicima". Narodne novine, 31. ožujka 1931., br. 36: 490. „Zakon o činovnicima sa svima izmenama i dopunam a i praksom državnog saveta“. Zbirka zakona. Sv. 53. Beograd, 1940. „Zakoni o dodacima na skupoću". Zbirka zakona. Sv. 48. Beograd, 1922 „Zakon o državljanstvu Kraljevine Jugoslavije sa uredbom za njegovo izvršenje". Zbirka zakona. Sv. 109. Beograd, 1934. „Zakon o državnem prom etnem osebju". Zbirka zakonov. Sv. 13. Ljubljana, 1923. „Zakon o državnom saobraćajnom osoblju od 22 jula 1931". Zbirka zakona. Sv. 187. Beograd, 1931. „Zakon o gradskim opštinama". Zakoni i naredbe, 22 srpnja 1934., br. 2. „Zakon o izboru gradskih zastupstva za gradove H rvatske i Slavonije". Službene novine, 17. svibnja 1922., br. 107. „Zakon o izboru opštinskih zastupstva u Bosni i Hercegovini". Službene novine, 30. prosinca 1922., br. 294. „Zakon o izboru u općinska zastupstva u Dalmaciji". Zbirka službenog glasnika. Sv. 10. Split, 1926. „Zakon o izmenama zakona na osnovu koga su izvršeni izbori na dan 28.11.1920. godine". Službene novine, 10. srpnja 1922., br.150. „Zakon o ličnim imenima od 19.2.1929". Zbirka zakona. Sv. 127. Beograd, 1929. „Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti i nesreće". Službene novine, 30. svibnja 1922., br. 117. 2 72 �Literatura „Zakon o volitvi v občanska zastopstva v Sloveniji". Službene novine, 18. ožujka 1922., br.6. „Zakon o sudijama redovnih sudova". Zbirka zakona. Sv. 118. Beograd, 1933. „Zakon o zanatskim školama". Službene novine, 15. svibnja 1922., br. 105. „Zakon o zaštiti radenika". Službene novine, 14. lipnja 1922., br. 128 2. Literatura Allen, Ann Taylor. Feminism and Motherhood in Westem Europe, 1890-1970 The M atem alD ilem m a. New York: Palgrave Macmillan, 2005. Anić, Rebeka Jadranka. Vise od zadanoga. Žene u Crkvi u Hrvatskoj u 20. stoljeću. Split: Franjevački institut za kulturu mira, 2003. Anić, Vladimir. Rječnik hrvatskogjezika. Zagreb: Novi Liber, 1991. Antić Gaber, Milica i Selišnik, Irena. „Slovene Women 's Suffrage Movement in a Comparative Perspective". U: Suffrage, Gender and Citizenship. Inter­ national Perspectives on Parlamentary Reforms, ur. Irma Sulkunen, Leena Nevala-Nurmi Pirjo Markkola, 219-241. Newcastle upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing, 2009. Đadurina, Natka. Nezakonite kćeri Ilirije. Hrvatska književnost i ideologija u 19. i 20. stoljeću. Zagreb: Centar za ženske studije, 2009. Benyovsky, Lucija. „Dobrotvorna gospojinska društva u Hrvatskoj od osnivanja do Prvog svjetskog rata". Časopis za suvremenu povijest 30/1 (1998): 73-93. Benyovsky Lucija. „Društvo Hrvatska žena". Marulić - Hrvatska književna revija 26 (1993): 747-750. Benyovsky Lucija. „Društvo Hrvatska žena i Zagorka". Hrvatska revija: časopis Matice hrvatske 2 (2009): 124-136. Benyovsky Lucija. Društvo Hrvatska žena u Karlovcu: 1921-1945 1991-1996. Karlovac: Društvo „Hrvatska žena", 1996. Blažević, Zrinka. Ilirizam prije ilirizma. Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga, 2008. Brešić, Vinko, (ur.). Autobiografije hrvatskih pisaca, Zagreb: AGM, 1997. Đloch, Mare. Apologija historije ili zanat povjesničara. Prevela Jagoda Milinković. Zagreb: Srednja Europa, 2008. Boban, Branka. „ 'Materinsko carstvo'. Zalaganje Stjepana Radića za žensko pravo glasa i ravnopravan položaj u društvu". U: Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest, ur. Andrea Feldman, 191-209. Zagreb: Institut „Vlado Gotovac", Ženska infoteka, 2004. 273 �IZVO RI I LITERATURA Boban, Branka. „Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o problemima prehrane tijekom I. svjetskog rata". U: Zbornik M ire Kolar-Dimitrijević. Zbornik radova povodom 70. rođendana, 315-328. Zagreb Filozofski fakul­ tet, 2003. Boban, Branka. Stjepan R adiću vrijeme Prvog svjetskog rata: Zagreb: Alinea, 2006. Bock, Gisela. „Nazi G ender Policies and Women 's H istory“. U: A History o f Women in the West. Sv. V, Toward a Cultural Identity in the Twentieth Century, ur. Georges Duby i M ichelle Perrot, preveo A rthur Goldhammer, 149-176. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press ofH arvard University Press, 1996. Bock, Gisela. ,,Ordinary W omen in Nazi Germany: Perpetrators, Victims, Followers, and By$tanders“. U: Women in the Holocaust, ur. Dalia O fer i Leonore J. Weitzman, 85-100. New Haven, Conn.; London: Yale University Press, 1998. Bock, Gisela. ,,Poverty and M otehrs' Rights in the Emerging Welfare States". U: A History ofW om en in the West. Sv. V, Totvard a Cultural Identity in the Twentieth Century, ur. Georges Duby i M ichelle Perrot, preveo A rthur Goldhammer, 402-432. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press o f Harvard University Press, 1996. Bock, Gisela. Women in European History. Oxford: Blackwell Publishers, 2002. Bock, Gisela. ,,Women 's history and gender history: aspeets o f an international debate". U: Gender and History in JVestern Europe, ur. Robert Shoameker i Mary Vincent, 25-42. London: Arnold, 1998. Bogdanović, Mira. „Žensko pitanje u časopisu Nova Evropa (1920-1941)“. U: Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 385-393. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Bokovoy, Melissa. „Croatia". U: Women, Gender and Fascism in Europe 19191945, ur. Kevin Passmore, 111-123., Manchester: M anchester University Press, 2003. Bosto, Sulejman. „Teorije sjećanja. Motivi, pretpostavke, kontekst". U: 1918. Kultura sjećanja. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, ur. Tomislav Cipek i Olivera Milosavljević, 27-41. Zagreb: Disput, 2007. Butler, Judith. Nevolje s rodom: fem inizam i subverzija identiteta. Prevela M irjana Paić-Jurinić. Zagreb: Ženska infoteka, 2000. 2 74 �Literatura Đutler Judith. Tela koja nešto znače: o diskurzivnim granicama »pola". Prevela Slavica Miletić. Beograd Samizdat B92, 2001. Cipek, Tihomir, Olivera Milosavljević, (ur.). 1918. Kultura sjećanja. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti. Zagreb: Disput, 2007. Christensen, Karen, Allen Guttmann, G ertrud Pfister (ur.). International Encyclopedia ofWomen and Sports, Svezak 1. New York: Macmillan Refe­ rence USA, 2001. Coha, Suzana. „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta u Zagorkinom Ženskom listu'.AE Nezna na junakinja^-.nova čitanja Zagorke, ur. Masa Grdešić, Masa i Slavica Jakobović Fribec, 257-297., Zagreb: Centar za ženske studje, 2008. C ott, Nancy F. „The M odern Women o f the 1920s, American Style“. U: A History oflVomen in the West. Sv. V, Toward a Cultural Identity in the Tiventieth Century, ur. Georges Duby i Michelle Perrot, preveo Arthur Goldhammer, str. 76-91. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press of Harvard University Press, 1996 Crnković, Gordana P. ,,Women writers in Croatian and Serbian Literatures" U: Genderpolitics in the IVestem Balkans: women and society in Yugoslavia and the Yugoslav successor States, ur. Sabrina P. Ramet, 221-241. Univer$ity Park, Pa: The Pennsylvania State University Press, 1999. Čale Feldman, Lađa. „Nevolje s izvedbom". Frakcija 12/13 (1999): 154-165. Čale Feldman, Lađa. „Dvoglave hidre: nacija, žene i gluma". U: Između roda i naroda: etnološke i folklorističke studije, ur. Renata Jambrešić Kirin, Tea Škokić, 323-340. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za ženske studije, 2004. Čapka, František. Dejiny zem ikoruny češke v datech. Prag: Libri,1998. Cizmić-Horvat, Marina. „Ženski listovi u hrvatskom novinarstvu". Riječ 11 (2005): 101-107. Davidoff, Leonore. „Adam spoke first and named the orders oft he world: masculine and feminine domains in history and sociology“, U: Gender and History in IVestem Europe, ur. Robert Shoameker i Mary Vincent, 85-104. London: Arnold, 1998. Davidoff, Leonore. „Gender and the 'Great D ivide'. Public and Private in British G ender History, Journal ofPVomen 'sHistory 15/1(2003): 11-27. Davidow Hirshbein, Laura. „The flapper and the fogy: representations o f gender and age in the I920su,Journalo/Family History, 26/1 (2001): 112-137. 275 �IZVO RI I LITERATURA http://deepblue.lib.um ich.edu/bitstream /handle/2027.42/83264/ LD H % 20flapper.pdf?sequence=l (posjet 1.7.2013.) Dijanić, Dijana i dr., (ur.) Ženski biografski leksikon. Sjećanje žena na život u soci­ jalizm u. Zagreb: Centar za ženske studije, 2004. Downs, Laura Lee. Writing Gender History, London, New York: H odder Am old, 2004. Drašković Marija i Olga Popović. „Pravni položaj žene prema Srpskom građan­ skom zakoniku (1844.-1946.)“ U: Srbija u modemizacijskimprocesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 11-25. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Duby, Georges i Perrot, Michelle (ur.). A History ofW om en in the West. Sv. V, Toward a Cultural Identity in the Twentieth Century. Preveo A rthur Goldhammer. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press o f Harvard University Press, 1996. Duggan, Lisa. „Teorija ratova ili 'T ko se boji Judith B u t t l e r ? Kolo: časopis M a ­ tice hrvatske 11(2001): 399-410. Dukić, Davor i dr., (ur.). Kako vidimo strane zemlje: uvod u imagologiju. Zagreb: Srednja Europa, 2009. Dukić, Davor. Sultanova djeca: predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekolvlja. Zadar, Zagreb: Thema i d., Ibis grafika, 2004. Dulibić, Frano. Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine. Zagreb Leykam International, 2009. Dyserinck, Hugo. „O problemu „images" i „mirages" i njihovu istraživanju u okviru komparativne književnosti", U: Kako vidimo strane zemlje: uvod u imagologiju, ur. Davor Dukić i dr., 23-36. Zagreb: Srednja Europa, 2009. Emmert, Thomas A. „Ženski pokret: The feminist movement in Serbia in the 1920s“. U: Genderpolitics in the Westem Balkans: women and society in Yugoslavia and the Yugoslav successor States, ur. Sabrina P. Ramet, 33-49. University Park, Pa: The Pennsylvania State University Press, 1999. Englesfeld, Nada. Povijest hrvatske države i prava. Razdoblje od 18. do 20. stoljeća. Zagreb: Pravni fakultet, 2002. Englesfeld, Nada. Prvi parlam ent Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca - privre­ meno narodno predstavništvo. Zagreb: Globus, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Centar za stručno usavršavanje i suradnju s udruženim radom, 1989. Epstein, Barbara. ,,Why Poststructuralism Is a D ead End for Progressive Thou- 2 76 �Literatura ght“, SocialistReview 25/2 (1995): 83-119. Feher, Istvan M. „Ni neutralnost ni poticanje sebe, nego otvorenost: predrasude kao uvjeti razumjijevanja". U: Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u srednjoeuropskim književnostima, ur. Dubravka Oraić Tolić i Erno Kulcsar Szabo, 59-70. Zagreb :FF-press Filozofski fakultet, Zavod za znanost o književnosti, 2006. Feinberg, Melissa. Elusive Equality: Gender, Citizenship, and theLimits ofDemocracyin Czechslovakia 1918-1950. Pitsburgh: University ofPitsburgh, 2006. Feldman; Andrea. „Posljednjih tisuću godina". Otium 7-8 (1999): 30-37. Feldman, Andrea. „Prilog istraživanju ženskih organizacija - Udruženje univerziteski obrazovanih žena", U: Žene i društvo kultiviranje dijaloga. Zbornik radova, ur. Dunja Rihtman-Auguštin, Zvonko Lerotić, 61-67. Zagreb: Sociološko društvo Hrvatske 1987. Feldman, Andrea. „Proričući gladnu godinu - žene i ideologija jugoslavenstva (1918.-1939.)“ U: Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest, priredila Andrea Feldman, 235-246. Zagreb: Institut „Vlado Gotovac", Ženska infoteka, 2004. Feldman, Andrea (prir.). Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest. Zagreb: Institut „Vlado Gotovac", Ženska infoteka, 2004. Ficher, M enfred S. „Komparatistička imagologija: za interdisciplinarno istraživa­ nje nacionalno-imagotipskih sustava", U: Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, ur. Davor Dukić, 37-56. Zagreb: Srednja Europa, 2009. Friedell, Egon. A cultural history o f the M odem Age. Svezak 3, The Crisis ofEuropean Soul from Congres ofVienna to the First World War. Preveo Charles Frances Atkinson. New York: Alfred A. Knopf, 1954. Goldstein, Ivo. Hrvatska 1918.-2008. Zagreb: Novi Liber, Europapress holding, 2008. Goldstein, Ivo. Ž idovi u Zagrebu 1918.-1941. Zagreb: Novi Liber, 2004. Grayzel, Sušan R. Women and the First World War. Harlow: Longman, 2002. Grayzel, Sušan R. Women ’s Identities at War: Gender, Motherhood and Politics in Britain andFrance duringthe First World War. Chapel Hill, N.C.: University o f N orth Carolina Press, 1999. De Grazia, Victoria. „How Mussolini Ruled Italian Women“ U; A History o f Women in the West. Sv. V, Totvard a Cultural Identity in the Twentieth Century, ur. Georges Duby i Michell Perrot, preveo Arthur Goldhammer, 277 �IZVORI I LITERATURA 120-148. Cambridge, M ass.jLondon: Belknap Press o f Harvard University Press, 1996. Gračković, Marija. Tražim nekog dječaka: Vladimir N azor među Crikvenčanima. Crikvenica: Gradska knjižnica Crikvenice, 2010. Grdešić, Masa i Slavica Jakobović Fribec (ur.). Neznana junakinja - nova čitanja Zagorke, Zagreb: C entar za ženske studije, 2008. Gross, Mirjana, „Dekonstrukcija historije ili svijet bez prošlosti", Historijski zbor­ n i k o m ): 165-194. Gross, Mirjana. „ 'Nevidljive ž e n e Erasmus 3 (1993): 56-64. Gross, Mirjana. Suvremena historiografija: korijeni, postignuća i traganja. Zagreb: Novi Liber, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta, 2001 . Gross, Mirjana. “Žena-čovjek: L'hom m e". O tium 1-2 (1996): 149-155. Guralnik, David B. (ur.). JVebster ’s New JVorldDictionary ofthe American Language, New York: Prentice H ali Press. 1986. Hakalović, Anela. „Feminizam i postmodernizam : susret ili sukob?" N ovi izraz časopis za književnu i umjetničku kritiku 47-48 (2010). http://w w w .pen bih.ba/izraz/novi/tekstl.php (posjet 4.11.2010.) Hali, Catherine.“The early formation o f Victorian domestic ideology“, U: Gender and History in JVestern Europe, ur. R obert Shoameker i M ary Vincent, 181196. London: Arnold, 1998.. Hameršak, Marijana. „Trivijalno i ženstveno - Bez Trećega", U: Između roda i naroda: etnološke i folklorističke studije, ur. Renata Jambrešić K irin i Tea Škokić, 340-354. Zagreb: Institut za etnologiju i folldoristiku, C entar za ženske studije 2004. Hanak, Peter i dr. (ur.). Povijest Mađarske. Preveli Drago Roksandić i Veljka Čolić Peisker. Zagreb: Barbar, 1995. Herman Kaurić, Vijoleta. „Bibliografija radova o Prvom svjetskom ratu objav­ ljenim u historijskim časopisima u razdoblju 1945-1998. godine". Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 32-3(199972000): 491-498. Herman Kaurić, Vijoleta. „Koliko je društava djelovalo u Zagrebu za vrijeme Prvog svjetskog rata", Historijski zbornik 62 /2 (2009): 427-463. Herman Kaurić, Vijoleta, „Za naše junake: rad dobrotvornih hum anitarnih društava u gradu Zagrebu 1914.-1918". D oktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, 2007. 2 78 �Literatura Herout, Vjenceslav." 150. godišnjica sokolskoga pokreta". Vrela (Daruvar) 37(2012): 14-20. Hobsbawm, Eric. „Izmišljanje tradicije", U: Kultura pamćenja pamćenja i histo­ rija, priredile i prevele Maja Brkljačić i Sandra Prlenda, 137-150, Zagreb: Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2006. Horvat, Josip. Prvi svjetski rat. Zagreb: „Stvarnost", 1967. Hudek-Knežević, Jasna i Mladenka Tkalčić. „Sadržaj stereotipa spolnih crta komparativno ispitivanje". Godišnjak Zavoda za psihologiju 1(1992): 37-43. Iveković, Rada. „Studije o ženi i ženski pokreti" U: Žene i društvo kultiviranje dijaloga. Zbornik radova, ur. Dunja Rihtman Auguštin, Zvonko Lerotić, 9-28. Zagreb: Sociološko društvo Hrvatske, 1987. Jalušić, Vlasta. ,,Women in Intervvar Slovenia", U: Genderpolitics in the PVestern Balkans: women andsociety in Vugoslavia and the Yugoslav successor States, ur. Sabrina P. Ramet, 51-66. University Park, Pa: The Pennsylvania State University Press, 1999. Jambrešić Kirin, Renata. Dom i svijet: o ženskoj kulturi pamćenja. Zagreb: Centar za ženske studije, 2008. Jambrešić Kirin, Renata. „Heroine ili egzekutorice: partizanke u 1990-ima“. U: Između roda i naroda: etnološke i folklorističke studije, ur. Renata Jambrešić Kirin i Tea Škokić, 299-322. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za ženske studije 2004. Jambrešić Kirin, Renata; Tea Škokić, (ur.). Između roda i naroda: etnološke i folklorističke studije, Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za ženske studije, 2004. Jancar-Webster, Barbara. ,,Women in the Yugoslav National Liberation Movement", U: Gender politics in the Westem Balkans: women and society in Yugoslavia and the Yugoslav successor States, ur. Sabrina P. Ramet, 67-87. University Park, Pa: The Pennsylvania State University Press, 1999 Janeković Romer, Zdenka. „O pisanju povijesti i znanju o prošlosti". U Zbornik M irjane Gross. Upovodu 75. rođendana, 445-458. Zagreb: Filozofski fakul­ tet, Zavod za hrvatsku povijest, 1999. Janković, Branimir. „Prikaz III. kongresa hrvatskih povjesničara Split - Supetar, 1-5.10. 2008“.(http://www.historiografija.hr/news. php?id=25, 1.10.2011.) Jenkins, Keith. Promišljanje historije. Prevela Snježana Koren. Zagreb: Srednja Europa, 2008. 279 �IZVORI I LITERATURA Jensen, Erik N. Body by Wiemar: Athletes, Gender and German M odem ity. New York: Oxford University Press, 2010 Jovanović, Nadežda. „Dragoljub Jovanović o ulozi žene u društvu". U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj ženi kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović. 421-433. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Jukić, Tatjana. „Gospodin Darcy i Pemberley Press. Vidljivo i nevidljivo u filmu Dnevnik Bridget Jones". Hrvatskifilm ski ljetopis 27-28(2001): 227-233. Jurić, M irjana. „Zagreb u Prvom svjetskom ratu: povijesne novine kao izvor za istraživanje socijalne povijesti". Libellarium 2/2(2009): 121-144. Jurić, Zagorka, Marija. Kći Lotrščaka. Zagreb: Stvarnost, 1977. Jurić, Zagorka, Marija. „ 'Što je moja krivnja? ' “U Autobiografije hrvatskih pisaca,priredio Vinko Brešić, 451-499. Zagreb: A GM , 1997. Biljana Kašić. „Feminizan na pragu tisućljeća". Dialogue (Dijalog) 12 (2002): 7183. http://w w w .scribd.com /doc/47175569/C E E O L -2, (posjet 19.9.2011.). Kecman, Jovanka. Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama: 1918-1941. Beograd: N arodna knjiga, Institut za savremenu istoriju, 1978. Kecman, Jovanka. „Žene u sindikalnim organizacijama i štrajkovima u Jugoslaviji (1935.-1941)“. Istorija 20. veka 13 (1975): 257-322. Kingsley Kent, Sušan. Makingpeace: The Reconstruction o f Gender in Interivar Britain. Princeton: Princeton University Press, 1993. Kingsley Kent, Sušan!* W orld War I and the Demise o f British Feminism", TheJournal o f British Studies 27(1988): 232-253., www.jstor.org/stab le /175664, (posjet 2.5.2011.). Klaić, Bratoljub. Veliki rječnik stranih riječi. Zagreb: Zora, 1972. Knežević, Ida. „Žena u našoj advokaturi". Odvjetnik. Glasilo advokatske komore u S R H 9(1968): 300-305. Kodrnja, Jasenka. „Rodno/spolna hijerarhija javnog prostora". U Rodno/spolno obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskoj, ur. Jasenka Kodrnja, 81-106. Zagreb: Institut za društvena istraživanja, 2006. Kodrnja, Jasenka (ur.). Rodno/spolno obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskoj. Zagreb: Institut za društvena istraživanja, 2006. Kolar-Dimitrijević, Mira. Mara Matočec - hrvatska književnica i njen rad na socijalno-političkom i kulturnom polju u okviru seljačkog pokreta braće Radić. Koprivnica: ,,Dr. Feletar“,1993. 28 0 �Literatura Kolar-Dimitrijević, Mira. „Obrisi strukture radničke klase međuratnog razdoblja u svjetlu privrednog razvitka", U: Revolucionarni radnički pokret u Zagrebu između dva svjetska rata, ur. Leopold Kobsa i dr., 115-132. Zagreb, 1968. Kolar- Dimitrijević, Mira. Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931. Zagreb: Insti­ tu t za historiju radničkog pokreta Hrvatske, 1973. Kolar-Dimitrijević, Mira. „Struktura privredno aktivnih stanovnika sjeverne H r­ vatske prema materinjem jeziku uoči Prvog svjetskog rata". Acta historicooeconomica Jugoslavie 17/1( 1990): 127-161. Kolar-Dimitrijević, Mira. „Utjecaj Prvog svjetskog rata na kretanje stanovništva i stočarstva na području Hrvatske i Slavonije". Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 24 (1991): 41-56. Kolar-Dimitrijević, Mira. Zbrinjavanje gladne djece u Hrvatskoj na pragu Prvog svjetskog rata. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje,2008. Krešić, Mirela. „Zakonsko nasljeđivanje prema Općem građanskom zakoniku na hrvatsko-slavonskom području 1853.-1946." Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, 2009. Kris, Ernst. Psihoanalitička istraživanja u umetnosti. Preveo Slobodan Petković. Beograd: Kultura, 1970. Krivokapić-Jović, Gordana. „ 'Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih prava' - radikali i žensko pravo glasa posle Prvog svetskog rata". U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 299-308, Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Krizman, Bogdan. Hrvatska u prvom svjetskom ratu: hrvatsko-srpski politički odno­ si. Zagreb: Globus, 1989. Leček, Suzana. „ 'D o sada se samo polovica hrvatskog naroda borila.' Hrvatska seljačka stranka i žene (1918.-1941.)“ Historijski zbornik 59 (2006): 93130. Leerssen.Joep. „Imagologija: povijest i metoda". U: Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, ur. Davor Dukić i dr., 169-185. Zagreb: Srednja Euro­ pa, 2009. Leerssen, Jopep, „Odjeci i slike: refleksije o stranom prostoru". U: Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, ur. Davor Dukić i dr., Zagreb, 2009., str. 83-98. 281 �IZVO RI I LITERATURA Leerssen, Joep. „Retorika nacionalnog karaktera: programski pregled", U: Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, ur. Davor D ukić i dr., 99-124. Zagreb: Srednja Europa, 2009. Marković, Predrag J. „Mesto žene u javnom mnenju Beograda 1918-1965.“. U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 373-384. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998.. Marković, Žika. M ilunka Savić-čovek i ratnik. Kragujevac: Etnopublik, 1997. Mazower, M ark. Mračni kontinent. Europsko dvadeseto stoljeće. Preveo Evelin Toth Mucciacciaro. Zagreb: Prometej, 2004. Mercier, Jaques. Povijest Vatikana. Prevela Vesna Pavković. Zagreb: Barbat 2001. Milosavljević, Olivera. „Autostereotipi - o autentičnosti i kvarenju nacije". D ija­ log povjesničara-istoričara 5( 2002): 83-97. Milosavljević, Olivera. „Metodološke pretpostavke istraživanja nacionalnih stereotipa. Primjer: 1918 - 'oslobodioci'i 'poraženi', U: 1918. Kultura sjećanja. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, ur. T ihom ir Cipek i Olive­ ra Milosavljević. Zagreb: D isput, 2007. Milosavljević, Olivera. „M etodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i H rvata o Srbima". Dijalog povjesničara-istoričara 4(2001): 171187. Milosavljević, Olivera. „Otac-genije-ljubimac: Kult vladara - najtrajniji obrazac vaspitanja dece" U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sve­ zak 4, Žene i deca, ur. Latinka Perović, 188-292. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 2006. Milušić, Anto. „Hrvatsko izborno pravo 1848.-1918. Povijesni uvid u raspravu Zakona o izbornom redu za Hrvatski sabor iz 1918. godine". Pravni vjesnik Pravnogfakulteta u Osijeku 15/ 3-4 (1999): 309-318. Milušić, Anto. „Politički i pravni aspekti općinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji godine 1920". Zbornik Historijskog instituta Slavonije i Baranje 7-8 (1970): 67-218. Milušić, A nto i Josip Vrbošić. „Saborska rasprava o osnovi zakona o izbornom redu za Hrvatski sabor iz 1918. godine". Pravni vjesnik Pravnogfakulteta u Osijeku 15/ 3-4(1999): 418-457. Milušić, Anto. „Temeljna obilježja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njego­ vom izbornom redu iz 1918. godine". Pravni vjesnik Pravnogfakulteta u Osijeku 16/1-2(2000): 123-150. 2 82 �Literatura Mladenović, Božica. „Poljakinja u Topličkom ustanku 1917. godine". Temejunis 3(2012): 1371-1378, h ttp :// teme.junis.ni.ac.rs/teme3-2012/teme%20 3-2012-22%201at.pdf, (posjet 1.6.2013.) Mladenović Božica. Porodica u Srbiji u Prvom svetskom ratu. Beograd: Istorijski institut, 2006. Mladenović Božica. Žena u Topličkom ustanku 1917. godine. Beograd: Socijalna misao, 1996. Mladenović, Božica. „Živana Terzić - ratnica sa Drine". Istorijski časopis 49 (2002): 275.278.,http://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/03500802/2002/0350-08020249275M .pdf (posjet 1.6.2013.) Moutoni, Michelle. From Nurturing tbe Nation to Purifyng Volk: Weimarand Nazifamilypolicy, 1918-1945. New York, Cambridge: Cambridge University Press; Washington, D.C: German Historical Institute, 2007. Nadoveza, Branko, „Neka konzervativna gledišta o položaju žene u Srbiji između dva svetska rata", U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 434-442. Beo­ grad: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Nikolić-Ristanović, Vesna. „Krivičnopravna zaštita žena u Srbiji 19. i 20. veka“, U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 26-35. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Novak, Božidar. Hrvatsko novinarstvo u 20. stolječu. Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga, Press data, medijska agencija H N D -a, 2005. Obradović, Mirjana. „Udruženje univerzitetski obrazovanih žena u Jugoslaviji 1927-1941. godine", U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 252-262. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Ograjšek, Ida. „Osmi mart. Međunarodni dan žena". Povijest u nastavi 3(2004): 112-141. Oraić Tolić, Dubravka. „Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije". U: Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u srednjoeuropskim književnostima, ur. Dubravka Oraić Tolić i Erno Kulcsar Szabo, 29-45. Zagreb: FF-press Filozofski fakultet, Zavod za znanost o književnosti, 2006. Oraić Tolić, Dubravka i Erno Kulcsar Szabo (ur.). Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u srednjoeuropskim književnostima. Zagreb: FF-press, Filozofski fakultet, Zavod za znanost o književnosti, 2006. 283 �IZVO RI I LITERATURA Paar, Adolf! Hrvatski sokol. Samobor: Društvo za športsku rekreaciju „Šport za sve“, 2011. Pageaux, Daniel-Henri. „O d kulturnog imaginarija do imaginranog" U: Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, ur. Davor D ukić i dr., 125-150. Zagreb: Srednja Europa, 2009. Passmore, Kevin. Women Gender andFascism in Europe 1919-1945, Manchester: M anchester Univeristy Press, 2003. Pateman, Carol. Ženski nered: demokracija, fem in iza m i politička teorija. Zagreb: Ženska infoteka, 1998. Peić Čaldarović, Dubravka. „Osnovne karakteristike profesionalne djelatnosti žena u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova (1919.-1941.)“. Časopis za suvremenu povijest 29/3(1997): 491-503. Peić Čaldarović, Dubravka. „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 19181941. godine: (Prilog istraživanju društvenog položaja žena u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova)“. Magistarski rad, Filozofski fakultet, Sveu­ čilište u Zagrebu, 1996. Perrot, M ichele.,M oja"povijest žena. Prevela Vesna Čaušević Greho. Zagreb: Ibis grafika, 2009. Perović, Latinka (ur.). Srbija u modemizacijskimprocesima 19. i 20. veka. Svezak 2, Položaj žene kao merilo modernizacije. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Petranović, Branko. Istorija Jugoslavije 1918-1978. Beograd: N olit, 1980. Radan, Živko. Pregled historije tjelesnog vježbanja i sporta. Zagreb: Školska knjiga, 1981. Radovčić, Vesna. „Pokušaj kodifikacije građanskog prava u staroj Jugoslaviji ( 'Predosnova Građanskog zakonika za Kraljevinu Jugoslaviju')“. M agistar­ ska radnja, Pravni fakultet u Zagrebu, 1971. Ramet, Sabrina P. (ur.). Genderpolitics in the Westem Balkans: women andsociety in Yugoslavia and the Yugoslav successor States. University Park, Pa: The Pennsylvania State University Press, 1999. Rappaport, Helen. Encyclopedia ofW om en SocialReformers. Svezak 1. Santa Barbara, Califi; Oxford: A B C -C L IO , 2001. (www.books.google.com, 2.5.2011.) Rihtman Auguštin, Dunja. Etnologija i etnomit. Zagreb: ABS 95, 2001. Rihtman Auguštin, Dunja. „Metamorfoza socijalističkih praznika". Narodna umjetnost 27(1990): 21 -32. 284 �Literatura Rihtman Auguštin, Dunja. Ulice moga grada: antropologija domaćeg terena. Ze­ mun: Biblioteka XX vek; Beograd: Čigoja štampa, 2000. Roksandić, Drago (ur.). Uvod u komparativnu historiju. Prevele Dubravka Hrastovec i dr. Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga, 2004. Rose, Sonya O. ,,Sex, Citizenship, and the Nation in WorId War II Britain". The American HistoricalReview 103/4 (1998): 1147-1176. Rose, Sonya O. JVhat isgender History?. Cambridge: Polity Press, 2010. Rosen, Ruth. „A Physics Prof. Drops a Bomb on the Faux Left", Los Angeles Times, 23. svibnja 1996. Rudwick, M artin J. S. „Caricature as a Source for the History of Science: De la Beche 's Anti-Lyellian Sketches o f 1831“. Isis 66/4(1975): 534-560. Rumenjak, Natalija. „Ideološki stereotipi u zagrebačkoj javnosti početkom XX. stoljeća - Obzor i Srbobran 1901.-1902. godine". Povijesni prilozi 15(1996):151-189. Rumenjak, Nives. „Manjinski identiteti i autostereotipi: Srpska karikatura u H r­ vatskoj 1996.-1902.“, Časopis za suvremenu povijest 38 (2006): 459-467. Savić, Svenka (ur.). Vojvođanke (1917-1931). Novi Sad: Futura publikacije, 2001. Scott, Joan Wallach. Rod i politika povijesti. Prevela Marina Leustek. Zagreb: Ženska infoteka, 2003. Senjković, Reana. „Domovina je ženskog roda" U: Između roda i naroda: etnološ­ ke i folklorističke studije, ur. Renatajambrešić Kirin i Tea Škokić, 281-298. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za ženske studije 2004. Shoemaker, Robert i Mary Vincent (ur.). Gender &History in JVestern Europe. London: Arnold, 1998. Sklevicky, Lydia. ..Karakteristike organiziranog djelovanja žena n Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata (I)“. - časopis za kulturu, umetnost i društvena pitanja 308(1984): 415-417. Sklevicky, Lydia. ..Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u raz­ doblju do drugog svjetskog rata (II)". fyfaa - časopis za kulturu, umetnost i društvena pitanja 309(1984): 454-456. Sklevicky, Lydia. Konji, žene, ratovi. Zagreb: Ženska infoteka, 1996. Smith, Bonnie G. The Gender ofHistory: Man, Women, and the Historicalpractice. Cambridge, Mass.; London: Harvard University Press,1998. Smith, Bonnie G. (ur.). Women ’sH istoryin GlobalPerspective. Urbana: University of Illinois Press, 2004. 285 �IZVO RI I LITERATURA Sohn, Anne-Marie. „Sušan Kingsley Kent, Making peace. The Reconstrucđon o f G ender in Interwar Britain". Annales. Historie, Sciences Sociales 1(1999.): 139-140. Stanković, Đorđe. „Žena u ustavima Kraljevine Jugoslavije (1918.-1945.)“. U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 36-40. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Stefanović, Šveđana. „Ženska štampa: Ž ena i svet 1925-19421*. U: Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo moder­ nizacije, ur. Latinka Perović, 408-420. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Stobbe, Heinz- Giinter. „Predrasude - stereotipi - slike o neprijatelju". Crkva u svijetu 4(1996): 417-425. Streicher, Lowrence H . „On a Theory o f Political Caricature". Comparative Studies in Society andH istory 9/4(1967): 427-445. Sulkunen, Irma, Seija-Leena Nevala-Nurmi i Pirjo Markkola (ur.). Suffrage, Gender and Citizenship. International Perspectives on Parlamentary Reforms. Newcasde upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing, 2009. Šelih, Alenka i dr. (ur.). Pozabljenapolovica. Portreti žensk 19. in 20. stoletja na Slovenskom. Ljubljana: Založba Tuma, 2007. Simončić-Bobetko, Zdenka. Industrija Hrvatske 1918. do 1941. godine. Zagreb: AGM , 2005. Thebaud, F ran^ise. „The Great War and the Triumph o f Sexual Division". U: A History ofWomen in the JVest. Sv. V, Towarda C ulturalIdentitj in the Tiventieth Century, ur. Georges D uby i Michelle Perrot, preveo A rthur Goldhammer, 21-75. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press o f Harvard University Press, 1996. Tomić Koludarević, Inga, M irko Petrić. „Identiteti na mreži: rodni i nacionalni stereotipi na hrvatskim portalim a širokog dosega**. Društvena istraživanja 72-73/4-5 (2004): 803-825. Tomić Koludarević, Inga. „Konstrukcija spolnosti i tolerancija". Društvena istraživanja 5/2(1996): 331-345. Tumblety, Joan. Remaking the M ale Body: Masculinity and the uses ofPhysical Culturein Interivarand Vichy France. Oxford: Oxford University Press, 2012. Turčinović Petar. ,,Stereotypes, Identity and Branding". Diplomatic academy Proceedings 6/1 (2004): 181-193. 2 86 �Literatura Tymowski, Michal. Kratka povijest Poljske. Prevela Magdalena Najbar-Agičić. Zagreb: Matica hrvatska, 1999. Vesković Vangeli. Osmi m art i naprednoto dviženje na ženite vo Makedonija (1939-1945). Skopje: Arhiv na Makedonija, 1985. Vickery, Amanda. „Golden age to separate spheres? A review oft he categories and chronology o f English women 's history“. U: Gender and History in JVestem Europe, ur. Robert Shoameker i Mary Vincent, 197-225. London: Arnold, 1998. Vranješ-Soljan, Božena. Stanovništvo Banske Hrvatske: demografska slika Banske Hrvatske u kontekstu društveno-povijesnih promjena od 1850. do 1910. Zagreb: Educa, 2009. Vujnović, Marina. Forging the BubikopfNation. Journalism, Gender, and Moder­ n i in Intervvar Yugoslavia. New York: Peter Lang, 2009. Vujnović, Marina. „The Emergence of Ženski list in the Context of Interwar Croatia and the Bubikopf Debate". U :Neznana junakinja. Nova čitanja Zagorke, ur. Masa Grdešić i Slavica Jakotović Fribec, 237-256. Zagreb: Centar za ženske studije, 2008. Yuval-Davis, Nira. Rod i nacija. Prevela Mirjana Pajić Jurinić. Zagreb: Ženska infoteka, 2004. Zemon Daviš, Natalie. ,,Women on top“. U: Gender and History in Western Europe, ur. Robert Shoameker i Mary Vincent, 285-306. London: Arnold, 1998. Zollner, Erich i Therese Schussel. Povijest Austrije. Preveli Vlatka Ana Dujić i Šonja Ledinčić. Zagreb: Barbat,1997. Župan, Dinko. M entalni korzet: Spolna politika obrazovanja žena u Banskoj H r­ vatskoj (1868-1918). Osijek, Slavonski Brod: Učiteljski fakultet u Osijeku, Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2013. Žižek, Aleksandar (ur.). Ženske skozi zgodovino. Zbornik referatov 32. Zborovanja slovenskih zgodovinarjev, Celje, 30. septem ber-2. oktober 2004, Ljubljana: Zveza zgodovinskih društev Slovenije, 2004. http://www.diskrepancija.org/casopis/5br/sokall.pdf (4.11.2010.) http://www.phisyc.nyu.edu./faculty/sokal. (4.11.2010.) 287 ��Kazalo osobnih imena Alba, Victor 189 Alexander, Sally 10 Andrejevna, S. 180, 181, 182 Anđelinović, Radunka J. 70 Anić, Vladimir 39 Anžič Klemenčič, Ivanka 110, 113, 131, 264 Atanasijević, Ksenija 6 De Grazia, Victoria 13 Demetrović, Juraj 128 Deželić, Božena 130, 168, 184 Deželić, Velimir 100, 106, 108, 109 Dukić, Davor 33, 35, 45 Dulibić, Frano 192, 193 Dvorniković, Vladimir 29, 133 Dyserinck, Hugo 31, 32 Badurina, Natka 36, 114, Benyovsky, Lucija 28, 50, 114 Bernini, Giovani Lorenzo 189 Blažević, Zrinka 35 Boban, Branka 27, 57, 118, 212 Bock, Gisela 13, 14, 34, 153, 258, 259 Bogdanović, Mira 29 Bogdanović, Katarina 6, 104, 120 Bokovoy, Melissa 26 Bosto, Sulejman 44 Bulić, Frane 172 Buniševac, Anđa 149 Butler, Judith 14, 15 Emmert, Thomas A. 25, 26, 28, 110, 116, 166 Feher, Istvan M. 40, 47 Feldman, Andrea 9, 24, 26, 28, 114, 121, 257 Ficher, Menfred S. 32 Frangeš, Ženka 49, 128, 167 Friedell, Egon 142 Car, Bogumil 193 Carol, Lilly S. 26 Chamberlain, Neville 205, 207 Coha, Suzana 28, 138, 186 Coupe, V. A. 189 Crnković, Gordana R 25, 26 Čale Feldman, Lađa 15, 38 Čizmić-Horvat, Marina 28 Habermas, Jiirgena 18 Hali, Catherine 17 Hameršak, Marijana 38 Havelkova, Hanka 16 Herman Kaurić, Violeta 28, 56, 57, 58 Hitler, Adolf 191, 205, 213 Hobsbawm, Eric 33 Hohnjec, Josip 96, 100, 106, 109 Hudek-Knežević, Jasna 39, 40 DavidofF, Leonore 17, 18, 44, 151, 182 Davidović, Ljubo 93, 98, 99, 212, 213 Jalušič, Vlasca 25, 26, 28, 110 Jambrešić Kirin, Renata 37, 38 Govekar Vasič, Minka 69, 128 Grayzel, Sušan R. 52, 53 Gregorić, Marija 139 Gross, Mirjana 21, 24, 25 289 �K a z a h osobnih im ena Jambrišak, Marija 49, 171 Jancar-Webster, Barbara 25, 26 Jensen, Erik N. 219 Jovanović, Dragoljub 29 Jovanović, Košta 156 Jovanović, Nadežda 29 Jovanović, Zorka 177 Jukić, Tatjana 42, 43 Jurić, Mirjana 63, 80 Karađorđević, kraljica Marija 120, 124, 138, 165 Kecman, Jovanka 24, 27, 28, 57, 60, 61, 74, 85, 86, 87, 94, 101, 103, 110, 114, 116, 118, 119, 121 Kingsley Kent, Sušan 51, 52, 53 Knežević, Vaša 100, 105 Kodrnja, Jasenka 38, 39 Kolar, Mira 27, 57, 74, 75, 76, 82, 83, 84, 86, 135 Korošec, Anton 211,213 Krešić, Mirela 249 Kris, Ernst 189, 190, 191 Krivokapić-Jović, Gordana 27, 92 Kulcsar Szabo, Erno 35 Kveder, Zofka 36, 70, 72, 94, 110, 113, 128, 129, 134, 144, 145, 165, 167, 168, 173 Leček, Suzana 27, 117, 118, 119, 136 Leerssen, Joep 31, 32, 33, 45 Ljotić, Dimitrije 29 Maček, Vlatko 136, 165, 212 Magašić, Anica 257 Majer-Vinski, Dora 257 Maksimović Petković, Leposava 246, 247 Maliak, Đlanka 71, 181 Marković, Predrag J. 29 Matočec, Mara 27, 135 Maurović, Andrija 193, 226 2 90 Maxiner, Franjo 219 Maynard Salman, Lucy 9 Milčinović, Adela 121, 128, 145, 167, 168 Milojević, Mileva 128, 176 Milosavljević, Olivera 32, 42, 43, 44, 45, 46 Milušić, Anto 91, 93 Mironovič Glovčenko; Sergej 193 Mladenović, Božica 59, 60 Motika, Antun 193 Mussolini, Benito 13, 205, 208, 209, 210 Nadoveza, Branko 29 Neznan, Ivica 105, 158, 169, 173, 181 Nikolić- Ristanović, Vesna 250 Obradović, Mirjana 28, 114, 117 OraićTolić, Dubravka 35, 41, 44, 46 Paget, Louisa 59, 60 Paleček, Ivan 100 Parčić Brovet, Marija 67, 68 Pateman, Carol 17 Peić Čaldarović, Dubravka 28, 93, 117, 118, 246, 247, 248, 249 Perrot, Michelle 9, 10, 185 Petrić, Mirko 39, 46 Pire, Ivo 158 Piskernik, Angela 143, 144, 158, 164, 176, 179 Pogačić, Milka 135, 147 Polić, Ladislav 100, 102, 104, 108 Pribičević, Svetozar 119, 212, 213 Prodanović, Jaša 100, 104, 105, 107 Protić, Božidar 68,69,104, 108, 109 Protić, Stojan 93, 96, 99, 100, 101, 104 Radić, Stjepan 27, 57, 101, 118, 119, 129, 136, 164, 183, 206 Radonjić, Radmila 147 Rautenstrauch, Adolf i Franjo 132, 133 �Kazalo osobnih imena Režek, Ivo 193 Rihtman Auguštin, Dunja 24, 44 Roper, Lyndal 15 Rose, Sonya O. 14, 19, 20, 34, 153 Rudwick, Martin J. S. 189, 190 Rumenjak, Natalija (Nives) 36, 46, 192 Savić, Milunka 59 Scott, Joan Wallach 11, 12, 13, 16, 23, 89 Shover, Dorothy 147 Sklevicky, Lydia 23, 24, 28, 114, 116, 117, 166 Smrekar, Zdenka 134, 135, 136, 137, 165, 172 Sokal, Alan 20 Spencer Paget, Ralph 59 Stefanović, Svetlana 29, 137 Stobbe, Heinz-Gunter 40, 47 Stojanović, Ružica 68 Streicher, Lowrence H. 189, 190, 191, 192 Šert Erdevik, Marjan 178 Šiklova, Jirina 26 Tanezić, Vera B 179 Terzić, Živana 59, 60 Thaller, Lujo 178, 179, 180 Thebaud, Fran^oise 13, 50, 51, 53, 59 Tkalćić, Mladenka 39, 40 Tomić Koludarević, Inga 39, 40, 42, 45, 46 Tovčar, Franja 69 Trifković, Mara 170 Trifković, Marko 96, 249 Truhelka, Jagoda 135, 178 Tumblety, Joan 219 Uzorinac, Mirko 193 Vasić, Zora 130 Vereš, Slavko 192 Vesnić, Miljenko 93 Vickery, Amanda 18 Vidaković, Angela M. (Anđelina, Angelina) 101, 102, 260 Vujnović, Marina 28, 29, 137, 163, 176, 185 Vukičević, Velimir 212, 213 Yuval-Daviš, Nira 19, 153 Zagorka, Marija Jurić 6, 28, 36, 49, 50, 113, 114, 120, 138, 143, 150, 162, 163, 184, 186, 198 Zemon Daviš, Natalie 13 Zrnić, Jelena 138, 139 Žujević, Aleksa 100 291 �������Ida Ograjšek G orenjak povijesti i češkoga jezika : Zagrebu, gdje radi od 200 povijesti, kao i povijesti c 19. i u prvoj polovici 20. si u nastavi. Knjiga predstavlja značajan doprinos istraživanjima rodne i zensKe povijesti u Hrvatskoj, dosad zanemarenim temama u hrvatskoj historiografiji. Autorica obrađuje širok raspon problema, primjerice utjecaj Prvoga svjetskog rata na položaj žena, razvoj ženskog pokreta u Hrvatskoj i drugim dijelovima međuratne Jugoslavije, borbu za pravo glasa, pravni položaj žena, razvoj ženskog tiska te otvara brojna pitanja i stvara podlogu za nova istraživanja. www.srednja-europa.hr Cijena: 21 0,00 kn � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Opasne iluzije Rodni stereotipi u međuratnoj Jugoslaviji Creator An entity primarily responsible for making the resource Ida Ograjšek Gorenjak Publisher An entity responsible for making the resource available Srednja Europa i prof. dr. sc. Damir Agičić Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014. Rights Information about rights held in and over the resource Ida Ograjšek Gorenjak i Srednja Europa Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource Hrvatski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 67-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 291 str. Drugi svjetski rat Ida Ograjšek Gorenjak istorija Jugoslavija Kraljevina Jugoslavija Prvi svjetski rat rodni stereotipi ženska štampa žensko pitanje https://www.afzarhiv.org/files/original/77673fffece23062b896e306d25edbdf.pdf 204f4e3e1f29fb69e6f6ade088e179fa PDF Text Text ��Predgovori. K d v a d e se tip e to m iz d a n ju . T a „skroz i naskroz neznanstvena knjiga “, kako „ Z e n u “ nazva H . H erkner1, doživljuje eto u njemačkoj literaturi vrlo rijedak slučaj dvadesetipetog izdanja, a ja se nadam, da će slijediti i daljnja. Vanredno povoljnome odzivu, na koji je naišla u njemačke čitalačke publike, odgovaraju u različitim stranim jezicima mnogi prijevodi, koje je doživjela, otkako je izašla. Osim toga, što je dvaput prevedena na engleski (London i New-York), ona je prevedena na fran­ cuski, ruski, talijanski, švedski, danski, poljski, vlamski, grčki, bugarski, rumunjski, madžarski i češki. Mogu se dakle ponositi uspjehom moje „skroz i naskroz neznanstvene knjige “. Mnoga pisma, osobito od žena iz najrazličitijih društvenih krugova, pokazaše mi dalje, kako je djelovala naročito na ženski svijet, koji ju je n a j t o p l i j e dočekao. U z to moram da se srdačno zahvalim svima onima, koji me pomogoše bilo gradjom, bilo ispravkom i dopunom navedenih činjenica, stavivši me tako u položaj da mogu knjigu obraditi što tačnije. A li toplome pristajanju na jednoj stoje nasuprot žestoki protivnici na drugoj strani. Dok jedni označuju knjigu najbeskorisnijom i najopasnijom od knjiga, koje su izašle u novije vrijeme (u tom smislu pisahu jedne antisemitske novine u Berlinu), dotle drugi — medju ostalima dva evangelička duhovnika — izjavljuju, da je to jedna od najćudorednijih i najkorisnijih knjiga, što ih uopće ima. Ja sam zadovoljam i s jednim i s drugim sudom. Knjiga, koja govori o javnim stvarima, mora kao i govor o javnim odno­ 1 Radničko pitanje. N apisao dr. H . Herkner. Berlin 1894. A . Bebel: Ž ena i socijalizam. I �sima upravo p r i s i 1 i t i na to, da svatko zauzme stano­ vište. T ek tako može da poluči svoju svrhu. Medju ostalim brojnim napadajima i pokušanim pobi­ janjima, što ih je tijekom godina izazvala moja knjiga, dva djelca zaslužuju osobitu pažnju poradi naučenjačkoga ka­ raktera njihovih pisaca. T o je knjiga dra. H . E. Zieglera, izvanrednog profesora zoologije na sveučilištu u Freiburgu i. B., a nosi naslov: „Prirodna nauka i socijalnodemokratska teorija, odnošaj njihov, izložen na temelju Darwinovih i Bebelovih djela V i poslije ove rasprava dra. Alfreda Hegara, profesora ginekologije na sveučilištu u Freiburgu i B., imajući naslov: „Spolni nagon4 *.2 Obadvije ove knjige čine utisak, kao da su po dogo­ voru njihovih autora napisane u svrhu „znanstvenog uni­ štenja4 moje knjige. Z a to govori, što oba pisca djeluju 4 na istom sveučilištu, što su obadvije knjige izašle u istoj nakladi i što obojica svoje izdanje opravdavaju time, da ih je na pobijanje potakla neobično velika prodja, koju je doživjela moja knjiga sa svojim „pogrješnim4 i „neznan­ 4 stvenim teorijama4 . D a je to učinjeno po dogovoru, svje­ 4 doči dalje podjela rada, za koju su se (čini se) oba pisca sporazumjela. Dok Ziegler nastoji pobiti moja kultumohistorijska i prirodoznanstvena naziranja, bacio se Hegar u glavnome na fizijološko i psihološko karakterisanje žene, kako ga ja iznosim u svojoj knjizi, ne bi li kakogod do­ kazao, da je pogrješno i netačno. O nda obojica, svaki sa svoga gledišta, pokušavaju pobijati moja ekonomska i socijalnopolitička izlaganja, i to njihovo pokušavanje pokazuje, da su se upustili u područje, na kojemu nijesu upućeni i na kojemu će poradi toga ubrati još manje lovorika, nego li na polju stručnjaka, od kojih bih najprije mogao očekivati stvarno pobijanje. Poslije toga imaju obadvije ove knjige zajedničko još i to, što obradjuju područja, kojih se ja nijesam ni dotakao i koja s mojim izlaganjima ne imaju baš nikakove veze, ili što, kao naprimjer Hegar, čine izjave, kojima ja ne imam 1 Stuttgart 1894., nakladom Ferdinanda Enkea. 2 Stuttgart 1894., nakladom Ferdinanda Enkea. �III razloga prigovarati. O ba djela su nadalje t e n d e n c i j o z n i s p i s i , koji pod svaku cijenu hoće da dokažu, da ni pri­ rodne znanosti ni antropologija ne mogu pružati materijala u dokazivanju potrebe i koristi socijalizma. O ba su pisca, što se medjutim u polemikama često dogadja, vadila iz mojega djela i trgala iz saveza, što im se činilo prikladno, ostavljajući, što im bijaše nezgodno, po strani tako, te sam se upravo izmučio, dok sam prepoznao vlastite svoje riječi. Govoreći o obim knjigama, ja ću se najprije pozabaviti Zieglerovom raspravom, koja je izašla prije. Ziegler je pogriješio već u naslovu svoje knjige. Ako je htio pisati kritiku na socijaldemokratske teorije s obzirom na Darwina, nije za podlogu svoje kritike trebao uzimati moju knjigu, jer bi bilo čudnovato učenje od mene, kad bih ja sebe htio smatrati jednim od socijalističkih teoreti­ čara ; on je za svoju svrhu trebao odabrati djela Marksova i Engelsova, čijim stopama mi svi idemo. T o je on dakako mudro propustio. O n nije trebao da smatra moju knjigu nekom vrsti stranačkog dogmatičkog spisa, jer sam u njoj, i to u uvodu, izrijekom objasnio, u koliko se nadam svojom knjigom naići na saglasje mojih stranačkih drugova. Ziegler toga nije mogao ne opaziti. Ali pošto je ipak ostao kod izabrana naslova, bilo mu je jamačno više stalo do pikant­ noga, nego li do istinitoga. Ponajprije moram da na ovome mjestu odbijem tešku objedu, kojom Ziegler objedjuje Engelsa, za kojega tvrdi, da je u svom djelu „Porijetlo familije, privatnog vlasništva i države4 preuzeo b e z i k a k o v e k r i t i k e čitave teorije ' Morganove. Engels ima u znanstvenome svijetu i suviše cijenjeno ime, a da bi ta Zieglerova objeda ostavila ma kaki dojam. Đespristrano proučavanje Engelsovog djela do­ kazat će i laiku — a medju ove u ovom slučaju ne spada Ziegler —, da je Engels Morganove nazore tek adoptirao, jer su se podudarali sa nazorima i studijama, koje je sam s Marksom stekao na tom području. I pošto ih je Engels jednom usvojio, on ih je podupro novim dokazima tako, te će protivnicima biti nemoguće pobijati ih s nadom u uspjeh. O no, što izvodi Ziegler, potpomagan W estermarckom i Starckeom, proti naziranjima Morganovim, En- �IV gelsovim i svih onih, koji sa Morganom i Engelsom stoje u bitnom na istim polaznim točkama, to je tako klimavo i bez temelja i svjedoči o jednoj takovoj površnosti shvatanja, te se nije nimalo uvećalo moje počitanje prama znanstvenjacima Zieglerova kova. Ziegler se boji (str. 15. njegova djela), da će i njega stići kleveta, kojom sam tobože udario sve današnje naučenjake, naime optužba, da oni svoj naučenjački položaj izrabljuju na korist vladajućih klasa. Ja se ogradjujem od toga, da sam ikoga oklevetao. Cini se, da našim profeso­ rima riječ kleveta vrlo lako teče iz pera, kako se vidi iz Hackelova napadaja na mene (vidi str. 250. ove knjige). U koliko izričem vlastita moja naziranja, sve, što pišem u ovoj knjizi, moje je potpuno osvjedočenje, koje može da bude i k r i v o , no koje nije nikada izrečeno p r o t i v m o ­ j e g a b o l j e g a u v j e r e n j a , što bi se jedino moglo krstiti klevetanjem. O no dakle, što sam ustvrdio o većem dijelu naših učenjaka, ne samo da vjerujem, nego bih mo­ gao i dokazati mnogim činjenicama. Meni je dovoljno, da uz sud jednoga muža kao što je Buckle (strana 246. ove knjige) navedem sud jednog Fridrika Alberta Langea, koji u drugoj nakladi svojega „Radničkog pitanja" na strani 15. govori o k r i v o t v o r e n o j z n a n o s t i , koja poslije prvog miga stoji na usluzi kapitalistima. I pošto je Lange malo podalje izložio postojeće nazore o državnim znanostima i statistici, on nastavlja ovako : ,,A da su u jarmu takovih nazora (kakove imaju monarsi) i muževi od znanosti, lako je objasniti podjelom rada na duhovnim područjima. Uz rijetkost koje slobodne filozofije, koja u sebi kao u kakovu žarištu okuplja rezultate sviju znanosti, naši su, pa i najučeniji i najvrsniji istraživaoci do stanovitoga stepena upravo djeca općenite predrasude v i d e ć i , i s t i n a , v r l o o š t r o u s v o m u ž e m kr u g u , ali i z v a n o v o g a ni š t a. U r a č u n a m o li a m o n e s r e ć u j e d n e . f i l o z o f i j e * , koju d r ž a v a plaća, koja se tje^a o b r t i mi c e i koj a je uvi j e k s p r e m n a p o s t o j e ć e p r o g l a s i t i r a z u m n i m , o t k r i t ć e m o d o s t a r a z l o g a za n a s u uzdržaljivost, kad već i z n a n s t v e n a pitanja vode tako n e p o s r e d n o prama e l e ment i ma �V b u d u ć i h s v j e t s k i h r e vol uc i j a , ka ko se to oči ­ tuje i u zakonu životne konkur enci j e. “ Ovi izvodi F. A . Langea jasni su i ne trebaju nikakova dodatka. Opširnije naći će Ziegler u prvom i drugom po­ glavlju Langeove knjige. Ziegler veli dalje, kako su mu savjetovali, neka napusti svoj spis proti meni i mjesto njega neka dovrši već odavno započeto djelo o embrijologiji, jer će „više koristiti svojoj karijeri“. Ja isto držim, da bi to bilo pametnije ne samo zbog njegove karijere, no i zbog njegova učenjačkoga glasa, koji nije nimalo porasao nje­ govom knjigom proti meni. — Ne mogu, a nije ni potrebno da na ovome mjestu opširno ulazim u Zieglerove prigovore, što ih on izlaže proti znanstvenim istraživanjima, koja su se već od Bachofena i Morgana amo činila o odnošaju spolova kod naroda na najnižim stepenima ljudskoga života. Ne prodje gotovo ni jedan dan, a da ne donese sa sobom novih dokaznih činjenica za Bachofen-Morganova načela, pa i ja sam u prvom odsjeku ove knjige iznio za šire kru­ gove nekoliko novih fakata, koji će po mome uvjerenju isto tako posvjedočiti neosporivu opravdanost tih načela. Cunowljeva rasprava: „ O rodbinskim organizacijama kod australskih crnaca“ , koja je medjuto izašla i o kojoj govorim u prvom odsjeku ove knjige, ne samo da donosi mnoštvo novih čjnjenica u tom smjeru, već se opširno bavi i s na­ zorima W estermarcka i Starkea — Zieglerovih pomagača — pobijajući ih temeljito. Poradi kratkoće upućujem Zieglera na to. Nastojeći Ziegler da iz vlastite pobude dokaže, kako je monogamijski odnošaj izmedju muža i žene „jedan posve prirodni običaj“ (strana 88. njegove knjige), on je sebi silno olakšao dokazivanje. Na jednome mjestu nastao mu je monogamski odnos iz čisto psiholoških razloga : „ljubavi, uzajmične težnje, ljubomore**, ali odmah dalje kaže, da je brak potreban, „jer javnim sklapanjem braka priznaje čovjek pred društvom kao dužnost ostati vjeran svojoj ženi, skr­ biti za svoju djecu i odgajati svoj podmladak**. Na jednom mu je dakle mjestu monogamija „jedan posve prirodni običaj“ , odnošaj, koji nastaje iz „čisto psiholoških uzroka**, dakle nešto kao prirodni zakon posve jasno, a nekoliko stranica �VI podalje označuje brak prisilnom zakonskom ustanovom, koju je društvo uredilo zato, da muž ostane svojoj ženi vjeran, da se za nju brine i da odgaja djecu. Kakva mi je to dosljednost? Lijepo li će mišljenje imati dobri gradjanin o tom prirodoznanstvenom učenjaku! A ko je javno sklapanje braka potrebno za m u š k a r c a , kako bi bio vjeran svojoj ženi, kako bi se za nju brinuo i kako bi uzgajao svoju djecu, čemu nam Zigler ne kaže ni riječi o jednakoj obvezi žene ? O n i nehotice naslućuje, da se žena današnjega braka nalazi u jednom prisilnom položaju, koji joj namiče ono, što se od muškaraca može postići tek osobitim svečanim zavjetom, no što se u bez­ broj primjera ne postizava. Ziegler nije tako ograničen ili neupućen, te ne bi znao, da je primjerice već u starom zavjetu patrijarhalnoj familiji bila podlogom poligamija, u kojoj su živjeli praoci naši do kralja Salamuna, a da ih nije od toga odvraćao onaj „posve prirodni običaj“ i da na njih nijesu djelovali „psihološki razlozi za monogamiju“ . Poli­ gamija i poliandrija, koje u historijskom vremenu postoje već tisućljeća i od kojih je prva još i danas na istoku od mnogih stotina milijuna ljudi priznata socijalnom ustanovom, najjači su protudokazi Zieglerovim ,,prirodoznanstvenim“ razlozima čineći ih apsurdnima. Eto, kuda će zabasati čovjek, prosudjuje li po ograničenim buržoaskim predrasudama tudje običaje i društvene ustanove tražeći prirodoznanstvene razloge ondje, gdje mogu biti mjerodavni tek s o c i j a l n i uzroci. Ziegler nije trebao navoditi ni primjera iz spolnog života antropoidnih majmuna, kako bi dokazao, da je monogamija nekim načinom prirodna nužda, dok majmuni ne budu po­ sjedovali bar kao najprimitivniji ljudi jednu društvenu orga­ nizaciju, koja bi ravnala njihovo mišljenje i poslovanje. Darwin, na kojega se proti meni poziva, bio je daleko oprezniji u svom prosudjivanju. I Darwinu se činilo nevjerovatnim postojanje „skupnog braka“ i stanje promiskuiteta prije ovoga, ali on je bio dosta objektivan da kaže, kako su svi oni, koji su potanje proučavali ovo pitanje, bili dru­ goga mišljenja nego on, i da je „skupni brak“ (specifični ovaj izraz potiče od nas. Opaska pisca) činio prvotni i �VII općeniti oblik spolnog saobraćaja na čitavoj zemlji, kao i brak medju braćom.1 Ali od Darwina je istraživanje drevnih društvenih prilika u velike uznapredovalo; mnogo, što se onda činilo nevjerojatnim, danas je posve jasno, pa bi ja­ mačno i sam Darwin, kad bi danas živio, napustio stare svoje sumnje. Ziegler ne vjeruje u Darwinovu nauku, da se stečene sposobnosti mogu baštiniti, i pobija najener­ gičnije ovo shvatanje; ali onaj nazor, što ga sam Darwin ostavlja kao nevjerojatan, da je naime monogamija bila prvotni odnošaj spolova medju ljudima, poprima Ziegler kao nepogrješivu istinu, sa žarom vjernoga kršćanina, koji misli, da je izgubio duševno spasenje, ne vjeruje li u dogmu svetoga trojstva, ili sumnja li kao katolik u bezgriješno Marijino začeće. Ziegler se veoma vara, ako misli, da će svojim jako dogmatičnim, ali s historijskog i prirodoznanstvenog gledišta posve krivim načelima moći pobiti doka­ zana fakta, koja tumače razvitak spolnih odnosa na razli­ čitim kulturnim stepenima čovječanstva. Kako Ziegler i jednako misleći pojimaju Morganovo shvatanje razvoja spolnih odnosa, čini se, da će oni s tim proći isto onako, kako je većina naših naučenjaka prošla s materijalističkim shvatanjem povjesti. Jednostavnost i pri­ rodnost ovoga, po kojoj svi protuslovni i na oko nejasni dogadjaji postaju jasni i razumljivi, ne imponira njima, jer je ono i suviše prosto i ne pušta maha spekulacijama. Dalje, oni se boje — a da niti sami toga ne vide — konzekvencije ovoga naziranja za postojeći državni dru­ štveni poredak; jer, ako vrijede zakoni razvijanja i za društvo, kako bi onda buržoasko društvo moglo tvrditi, da izvan njega ne može biti nijedno bolje društveno uredjenje ? Ziegler ne pojmi vezu, koja postoji izmedju Darwinove nauke i socijalističkog naziranja na svijet; preporučam mu ovdje, neka pročita u F. A . Langeovu „Radničkom pitanju*4 prva.dva poglavlja, koja nose naslove: „Borba za opstanak** i „Borba za bolje namještenje** ; možda će mu tamo biti jasnije, što mu je bilo nerazumljivo kod mene. 1 Porijetlo čovjeka i spolni izbor, od Charlesa Darwina. 2 0 . poglavlje. Sekundarni spolni karakteri čovjeka. H a lle a. d. S ,, naklada O tona H endela. �VIII Na strani 247. ove knjige pokazao sam i to, kako Ziegler ima krivo, kad misli, da može proti meni upotrebiti nazor Virchowljev o Darwinovim teorijama, koje vode prama socijalizmu. Dok ja Darwinove prirodoznanstvene nauke posmatram u uskoj vezi sa socijalističkim naziranjem na svijet, Ziegler misli pobiti to shvatanje pozivajući se na Darwinov sud o ratovima i na njegova malthuzijanistička načela. Prije svega moram zahtijevati, da me se citira ispravno, kad me se već hoće citirati. O no, što Ziegler na 186. strani svojega djela navodi kao moju misao o vječnome miru, jest posvema netačno i pokazuje potpunu njegovu nespo­ sobnost, da se snadje u mislima jednog socijaliste. Može se dopustiti, da su mnogi ratovi bili poticalo kulturi, ali da je takovo značenje svih ratova, to može da ustvrdi tek jedan ignorant u stvarima povjesti. A samo barbar može još vjerovati, da razvoj čovječanstva unapredjuju današnji ratovi, gdje se u masama ubijaju najjači ljudi, cvijet kul­ turnih nacija, i gdje se u množinama uništuju sredstva kulture, jer to zahtijevaju današnji ratovi. Svaki trajniji mir bio bi po ovom nazoru Zieglera i drugova zločin, počinjen na čovječanstvu. T o, što Ziegler iznosi u svojoj knjizi o tom poglavlju, glupava je zasukanost, a isto takova je zasukanost ono, što poduprt Darwinom tvrdi o malthuzijazmu. Posvemašnje Darwinovo nepoznavanje društvenoekonomskih teorija zavelo ga na najsmionije tvrdnje, čim bi se radilo o društvenim temama; ali od Darwina ovamo tako su veliki koraci učinjeni na socijalnom po­ dručju, te se ono, što se još dalo oprostiti Darwinu, ne može pregledati jednom njegovom učeniku, osobito, ako taj kao Ziegler dolazi s pretenzijom imati na tom po­ dručju mjerodavan sud. Sto bih mu o tom imao kazati, rekao sam u onom odsjeku ove knjige, koji nosi naslov „Napučenost i prenapučenost**, pa ga zato upućujem tamo. Jedan od glavnih aduta, koje Ziegler iznosi proti meni, tiče se mojega nazora o spospbnosti razvijanja kod čo­ vjeka, specijalno pak o istoj sposobnosti kod žene u ra­ zumnim i prirodnim društvenim odnošajima, o sposobnosti razvijanja pomoću uzgoja i nasledja. Svome krivom načelu, �IX da je nasledje stečenih vlastitosti nemoguće ili moguće tek u beskrajno dugim vremenskim perijodima — gdje se oslanja na W eismanna, — podaje on toliko značenje, te o njem čini ovisno čak i ostvarenje socijalističke misli. O n naime tvrdi: „Prije, no što bi se ljudi privikli na novu društvenu organizaciju, propala bi već davno ta nova organizacija“ (strana 19). T a rečenica svjedoči o čudesno na­ ivnom shvatanju, što ga Ziegler ima o nastajućim društvenim oblicima. O n ne zna, da su društvene potrebe ono, što stvara društvene formacije, i da prema tomu društveni oblici rastu zajedno s ljudima, kao i ljudi s njima, da jedno nastaje pomoću drugoga i oboje zajedno. T a društveno se uredjenje ne da ni zamisliti bez ljudi, koji hoće i koji su kadri uzdržati ga i unaprijediti. A ko se igdje može go­ voriti o prilagodjivanju, to se može ovdje. Povoljniji odnošaji, koje ima svako novo društveno uredjenje prema prijašnjemu, prenose se na pojedince i oplemenjuju ih ne­ prestano. Prema Zieglerovim izvodima čini se nazor o nasledjivanju stečenih osobina već toliko preživio, te još samo natražnjaci vjeruju u nj. Pošto nijesam stručnjak i pošto sam prenatrpan najrazličnijim poslovima, koji od ovog pitanja stoje vrlo daleko, ne mogu se pozvati na slična iskustva i opažanja, ali pozorno mi je posmatranje pokazalo, da ovaj, s tako apodiktičnom sigurnošću od Zieglera obradjivani tema stoji na vrlo slabim nogama, imajući uz to proti sebi najpriznatije zastupnike Darwinizma. T ako je u „Prilogu k općim novinama**, Miinchen, 13. ožujka 1894., dr. Louis Biichner objelodanio raspravu pod naslovom „Prirodna nauka i socijalna demokracija**, u kojoj govori o Zieglerovu djelu. N e samo, da se Biichner izjavljuje proti W eismann-Zieglerovom shvatanju, već odmah upućuje na to, kako uz Darwinova naziranja pristaju Hackel, Huxley, Gegenbauer, Fiirbringer, Eimer, Claus, Cope, Lester W ard i H erbert Spencer. Dalje je proti W eismannu ustao H ake u polemičkom spisu, kojega stručnjaci u velike cijene i koji nosi naslov: „Stvaranje i nasljedjivanje, mehanika razvoja kod organizama**.1 Pa i H egar 1 Leipzig 1893. �X se izjavljuje proti Weismannu u svojoj raspravi, upravljenoj proti meni (strana 130. i dalje). Posvema na zemljištu teorije o nasljedjivanju stečenih vlastitosti stoji nadalje profesor dr. Dodel, koji u svom sp isu : „Mojsije ili Darwin, jedno školsko pitanje"1 na strani 99. piše doslovce ovako: „Ali od najvećeg su značenja činjenice progresivnog ili po­ stepenog nasledja. Bitnost njihova stoji u tome, da se mogu baštiniti i individualne vlastitosti, to jest vlastitosti najnovije, osobine najnovijega datuma. “ A Hackel piše o istom pitanju u listu na L. Điichnera od 3. ožujka 1894. — citiranom u gore spomenutom Điichnerovom spisu o Zieglerovoj knjizi — ovako: „Iz ovog članka vidjet ćete, da je moje stajalište u ovom temeljnom pitanju nepro­ mjenljivo isto, to jest strogo monističko (a u isto vrijeme Lamarckovo). Teorije Weismannove i ovima slične dovode uvijek u d u a l i s t i č k e i t e l e o l o š k e predodžbe, koje naposljetku postaju šušti misticizam. A u ontogeniji vode one ravno prama staroj dogmi o preformaciji“ itd. Na istom stanovištu stoje Lombroso i Ferrero u svom djelu: „Z ena kao zločinka i prostitutka"a, u kojemu na strani 140. govore o nagonima potčinjenosti i podatljivosti, koje je žena stekla prilagodjivanjem. Isto tako dopušta Tarnowsky8, da se može baštiniti perverznost spolnog nagona, stečena u osobitim prilikama, a Krafft-Ebing4 go­ vori o značaju žene, koji se kroz bezbrojne generacije razvio u stanovitom smjeru. Ovi navodi dokazuju, da se ja sa mojim shvatanjem nasljedjivanja stečenih vlastitosti nalazim u uglednome društvu i da Ziegler tvrdi više, no što može dokazati. Ziegler je po svom gradjanskom pozivu prirodoznanac, ali kao zoon politicon — da govorimo s Aristotelom — jamačno je nacijonalni liberal. Z a to govori česta neodredjenost izražavanja, kad dolazi u nepriliku s dokazima, za to, dalje, svjedoče grčevita naprezanja, kojima bi htio čitavi ljudski razvoj dovesti u vezu s današnjim buržoaskim 1 2 3 4 Stuttgart 1895. P eto, popravljeno izdanje. Leipzig 1894. Nezdrave pojave spolnog nagona. Berlin 1886. Psihijatrijski naukovnik. 1. svezak, 2, naklada. �XI poretkom, hoteći nas uvjeriti, da su socijalne i političke ustanove obzirom na brak, familiju, državu i t. d. u svim vremenima nalikovale današnjima, što bi imalo vrijediti kao dokaz, da se na koncu devetnaestog stoljeća filistar ne treba apsolutno ništa brinuti oko toga, što će mu do­ nijeti dvadeseti vijek. Prelazim na Hegara. Svoju knjigu označuje ovaj društvenomedicinskom studijom. Da je križao riječ društveno i onaj dio rasprave, koji se odnosi na tu riječ, knjiga bi mu bila bitno bolja. Jer je socijalni odjeljak jako mršav i pokazuje u najvišem stupnju maleno poznavanje naših socijalnih odnosa i stanja. Nijednom rečenicom ne diže se Hegar iznad buržoaske prosječnosti, pa je kao i Ziegler potpuno nesposoban izreći jednu misao, koja bi izlazila iz najužega kruga buržoaskih načela. U mudroj dakle samospoznaji učinio je Hegar vrlo pametno napustivši obradjivanje čitavoga ženskog pitanja, što mu je bila prvotna namjera (vidi predgovor njegovoj knjizi); on je odabrao ograničeni tema, „kako bi se usprotivio pogrješnim i u velike štetnim nazorima, koji se . . . naročito u Bebelovoj knjizi ,Zena i socijalizam* šire u velikim množinama I onda dalje d o d a je : „Nasuprot, dobri radovi, počivajući zaista na znanstvenim temeljima, kao što je Ribbingova ,Seksualna higijena*, nalaze na razmjerno maleni odziv." T a mi je knjiga poznata, pisac joj stoji na strogo religijoznom zemljištu. Ali ta je knjiga zbilja neznatne vrijed­ nosti i nosi vrlo jasno obilježenu konzervativnu tendenciju. Vrlo jaku tendenciju ima i Hegarovo pobijanje mojega djela. U svom protivničkom žaru on kazuje više, no što može kao strukovnjak dokazati. Pri tom uzima uvijek u zaštitu otmjene klase prikazujući ih kao uzore ćudorednosti, dok na radnike baca kamen za kamenom, tako, te ćeš na mnogo mjesta pomisliti, da imaš posla s jednim klasno osviještenim buržoazom, a ne sa učenjakom. U koliko je opet H egar kao učenjak zbilja objektivan u svojim izla­ ganjima, u toliko njegovo djelo sadrži niz poučnih saop­ ćenja, kojima se može zaželjeti rasprostranjenje. Uzalud ćeš medjutim u njegovome spisu tražiti za velikim, opće­ nitim gledištima i mjerama društvene higijene, kakovu bi �XII tek država, upoznavši njezinu potrebitost, mogla provesti obzirom na društvo, kako bi se čitavi ljudski rod mogao odgajati na temelju najnaprednije znanstvene spoznaje U gradjanskom društvu postoje dva razreda, koji ne pripadaju proletarijatu, i koji bi, da se oslobode svog uskog buržoaskog horizonta, oduševljeno morali pristati uz socijalizam: to su učitelji i medicinari (higijeničari, gineko­ lozi, liječnici). Imalo bi se dakle očekivati baš od ljudi, kao što je Hegar i njemu slični, kojipo svom zvaničnom položaju znaju za bezbrojna zla, od kojih pati velika ve­ ćina ljudi, a osobito žena poradi naših društvenih odnosa, da progovore jednom riječ o mjerama ozdravljenja i pre­ obražaja, koje bi jedine mogle pomfoći. Ali to se ne de­ šava. Oni dapače još i brane prilike,koje su sama nepri­ rodnost, i pokrivaju svojim ugledom truli i gnjili poredak jednoga društva, koje danomice dokazuje, da ne zna sebi pomoći u pogledu sve većih fizičnih i moralnih zala. Upravo užasava takovo držanje mnogih naučenjaka, koji imaju za se samo to jedino opravdanje, da im društveni ambijenat, u kome se kreću, i predrasude, stečene u tom ambijentu, a postale drugom navikom, čine nemogućim, da misle izvan toga; oni ostaju uza svu svoju znanost „siromašni duhom“ . Hegar ima kao i Ziegler osobiti način citiranja; i on će izvaditi ono, što nije bitno, a ostaviti ono, što je bitno, pa će prema tome konstruisati pobijanje. Veliko značenje, koje ja podajem n o r m a l n o m zadovoljenju spolnoga na­ gona kod zrelih ljudi, daje mu naročito povoda, da proti meni polemizuje, a to čini tako, kao da sam ja zagovarao neumjerenost. Ističe, da se ja pozivam na Đuddhu i Schopenhauera i označuje izjave Hegewischa i Đuscha zastarje­ lima, ali prešućuje, da na mcjoj strani stoje autoriteti kao Klencke, Ploss i Krafft-Ebing, koji su se mnogo odrješitije izjavili, nego ona prva dvojica. U ovom izdanju navodim dalje konzervativnog statističara o ćudoredju v. Ottingena (strana 98. i dalje), koji je na temelju svojih statističkih studija došao do rezultata, što su posve slični mojima. Svemu tomu ne ima Hegar ništa boljega da postavi na­ suprot, nego statistiku Decarpieuxovu o smrtnim slučaje­ �XIII vima neoženjenih u Francuskoj od 1685. do 1745. (!!!) godine, i onda Đauerovu statistiku o oženjenima, koja se odnosi na godine 1776. do 1834. O bje ove statistike na­ stale su u doba, kad je još statistika bila u povojima, i ne mogu služiti kao dokazala. No i Hegar se zapliće u jaka protivuriječja. Na 9. strani svojega djela kao dokaz za neopasnost spolne uzdržaljivosti kod odraslih ljudi navodi katoličke svećenike i muške i ženske redovnike, koji od svoje volje živu u celibatu. O n pobija prigovor, da ovi ljudi ne živu uzdržaljivo ; na to da ih sili osim osjećaja dužnosti i javni njihov položaj, po kom bi svaka njihova zabluda postala predmetom ogo­ varanja i uskoro došla do sluha njihovih poglavara. Ali na stranama 37. i 38. svoje knjige piše on doslovno: „Jedna od Druruya (citirana kod Bertillona) utvrdjena či­ njenica g o v o r i v r l o o d l u č n o o š t e t n o m u p l i v u s u s p r e z a n o g a spolnog nagona kod stva­ r a n j a o v i h v r s t i z l o č i n a (silovanja, antentati na djecu itd.) Druruy je uporedio ispade proti ćudorednosti, koji su se kroz trideset mjeseci dogodili na školama, vodjenim od laika i svećenika. 34.873 laičkih škola pokazuju 19 zločina i 8 prestupaka, dok 3581 kongregacijskih škola pokazuju u isto vrijeme 23 zločina i 32 prestupka. D a k l e : zavodi, vodjeni religijoznim kongrega­ cijama, broje č e t i r i p u t više p r e s t u p a k a i d v a n a e s t p u t više zločina proti ćudored­ n o s t i ! " Mislim, da mi nije potrebno pobijati onoga, koji se sam tako pobija. Sličnih protivurječja ima i više Hegarovo djelo. Na strani 18. i 19. navodi tablice smrtnosti u Francuskoj, P a ­ rizu, Belgiji, Nizozemskoj, Pruskoj, Bavarskoj, koje daju pregled o broju smrtnih slučajeva na 1000 oženjenih ili neoženjenih u raznim starostima. Gotovo sve ove tabele govore u prilog mome naziranju, jer pokazuju, da je smrt­ nost neoženjenih — izuzevši starost od 15 do 20 godina — prosječno veća od one kod oženjenih ljudi. Dakako da veliki broj udatih žena umire u babinjama ili u posljedi­ cama porodjaja u dobi od 20 do 40 godina, a Hegar za­ ključuje iz te činjenice i iz mnogih bolesti, koje nastaju �XIV poslije porodjaja, da zadovoljenje spolnih potreba znatno diže broj smrtnih slučajeva kod žena. Ali on ne vidi, da one ne umiru poradi spolnog saobraćaja, već zbog njegovih posljedica, i da je prema tome tek f i z i č k o ustrojstvo velikog broja žena krivo, te im je oteščano preturenje radjanja. A ta fizička slabost opet je posljedica naših ku­ kavnih s o c i j a l n i h odnosa: jadna hrana, stan, život, uposlenje, duševni i tjelesni odgoj, odijelo (korzet) i t. d. Kao strukovnjak mogao bi Hegar znati i to, da je teškim patnjama roditeljica kriva u mnogim- slučajevima manjkava ili nikakva pomoć kod porodjaja, ili pak zaraza od muža. Sve te stvari mogle bi nestati razumnim društvenim usta­ novama i metodama odgoja, i ne bi bilo posljedica, koje se danas javljaju. I dok mi Hegar spočitava, da sam pretjerao govoreći o štetnom uplivu udovoljenoga spolnog nagona, pada on u drugi ekstrem ; štete udovoljenih spolnih potreba kod žena opisuje on tako, te dobija pravo apoštol Pavao, koji je, kako je poznato, naučavao: Zeniti se — dobro je, ne ženiti se — bolje. Hegar pobija nadalje tačnost mojega mišljenja, da neudovoljene spolne potrebe kod neženja upliviše i na broj samoubijstava. Ponajprije upućujem ovdje na statističke podatke, što se nalaze na 99. strani moje knjige. Ali i sam Hegar mora da prizna (strana 23) : „V e ć i n o m s u i u c j e l i n i v e ć i b r o j e vj s a m o u b i j s t a v a k o d s t a l i š a n e o ž e n j e n i h . " Cemu dakle polemisati? Dalje pobija Hegar moje mišljenje, da svladavanje spolnog nagona kod žena dovodi često do duševnih bo­ lesti, te se zovu satirijazis i nimfomanija. Ali i to pobi­ janje mojega mišljenja „ potpunoma mu je neuspjelo. Na strani 80. izjavljuje: „Ženski je spol u većini slučajeva više izvrgnut ludilu, nego m uški; ali razlika nije velika. N a p r o t i v j e v r l o v e l i k a r a z l i ka i z m e d j u n e ­ o ž e n j e n i h i o ž e n j e n i h , jer se kod p r v i h broj otprilike p o d v o s t r u č u j e . Taj odnošaj s e j o š j a č e i s t i č e , ako se ne obaziremo na djecu, kod koje se rijetko dešavaju duševne bolesti, već ako se računa samo na neoženjene počam od petnaeste godine. D o b i t ć e se t a d a za n e ž e n j e č e t i r i p u t v e ći br oj �XV s l u č a j e v a l u d i l a p r a m a o ž e n j e n i m a.“ Hegar nastoji tu veliku diferenciju, koja je tako nepovoljna za neženje, objasniti raznim razlozima, a ja mogu mirne duše potvrditi neke od tih razloga, pošto nijesam nigdje ustvrdio, da je susprezani spolni nagon j e d i n i uzrok bolesnim stanjima kod neženja; napokon i sam Hegar mora ko­ načno da dopusti (strana 31.) : „ I p a k j e r a z l i k a i zmedju neženja i oženjenih prevelika, a d a b i s m o j e m o g l i s a m o t i m e (naime od njega navedenim razlozima) o b j a s n i ti. “ Pitam i o pet: čemu dakle polemisati? Dalje veli on na strani 2 3 .: „Nimfomanija i satirijazis javljaju se kadgod uz vrlo znatne promjene u seksualnom aparatu ili u centralnom živčanom sistemu. “ Ali poradi čega nastaju te promjene, o tom on daje vrlo nedovoljna tumačenja. O n d o p u š t a , da postanku bolesti pomaže u velike spolno neudovoljavanje. „Nego prvo i glavno je umjetno i nasilno izazvano uzrujavanje.“ (!) Ali to uzrujavanje nalazi se već u spolnoj prirodi čovječjoj, jer bi inače bilo nemoguće. Hegar dopušta isto tako i to, da se u starini postajanje histerije pripisivalo susprezanju spolnoga nagona, ali on ne usvaja taj razlog; pa ipak piše na strani 3 3 .: ,,U ranijim su se vremenima, pa i danas, i ako rjedje, opažala s i l n a o b o l j e n j a od histerije i histerijske psihoze u zatvorenim zavodima kao što su ž e n s k i s a m o s t a n i , d j e v o j a č k i p e n z i j o n a t i , i ta su se oboljenja pripisivala isto tako često susprezanom spolnom nagonu. “ Hegar se ne buni proti ovome, već samo na­ stoji objasniti uzroke, a ja ne imam ništa proti tomu, jer sam ih i sam djelimično naveo. „Bolest tako dobija oso­ bito kod žena seksualno obilježje, “ veli Hegar dalje, — priznanje, koje opet odobravam. Nadalje veli: „Teško je medjutim odlučiti, u koliko se kod nastajanja tih seksualnoživčanih i duševnih bolesti ima uzimati obzir na susprezanje spolnog nagona.“ I to mi je priznanje dovoljno. U šestom odjeljku svojega djela obradjuje Hegar zla, koja nastaju za ženu otuda, što je ona pozvana, da radja djecu. Kako već gore navedosmo, tvrdi Hegar, da daleko veće opasnosti i zla prijete stališu udatih žena, no stališu �XVI neudatih, ako i ne može da posvema zaniječe štetni upliv neudovoljivanju seksualnih potreba. Pa ipak će i samoga laika o zlim posljedicama neudovoljivanja podučiti cijeli izgled starih djevojaka, nazvanih usjedjelicama. T o ne može ni Hegar posvema prećutati, pa zato veli na 30. strani: „No postoji još i drugi jedan razred djevojaka, koje su posvema zdrave ili barem ne pokazuju nikakve znatnije štete u njihovom tjelesnom razvoju, pa dospiju pomalo u višu starost, a da se ne udadu. Ove nerijetko pokazuju više ili manje izrazitim načinom sliku, koja ima mnogo za­ jedničko sa sušičavcima: osjećaj slabosti i propadanja, neveselje k radu, neraspoloženje, velika razdražljivost, bljedoća, mršavost, zapreke u genitalnim funkcijama i dr.“ Ove riječi sadrže i opet jedno dragocjeno priznanje. Pa opet neka padne sve zlo na me, što sam se — manje uvijeno od njega — usudio nazvati stvari pravim imenom. O onome, što Hegar tvrdi u sedmom odsjeku svoje rasprave o neumjerenosti u spolnom uživanju i o poslje­ dicama tako zvanog divljeg braka, ne ću da gubim riječi. Prvo zbog toga, što me nije razumio polemišući proti meni (da li proračunano, ili ne, ostavljam po strani), a drugo, jer se tu radi o izvodima, koji se uopće ne tiču mojih izlaganja. Inače se dogadja Hegaru kao i svim buržoaskim ideo­ lozima, da stavlja posljedicu na mjesto uzroka, izvodeči naprimjer pijanstvo iz nekog „etičnog defekta** umjesto iz društvenih uzroka. U toj sam knjizi govorio tako opširno o djelovanju socijalnih prilika na sve životne odnošaje, te ne ču da na ovome mjestu trošim u to riječi. Hegar se vrlo ogorčava poradi toga, što ja navodim, kako pripadnici „posjedujućih i obrazovanih klasa** često zavode kćeri iz naroda. T o da nije istina, krivci da su skoro bez iznimke vojnici, radnici, zanatlije, sluge, a rijetko je krivac koji od pripadnika boljih staleža, koji ^ obično kasnije teško okajava svoju zabludu, kod koje možda nije ni sudjelovao sam. Nije moguće zamisliti zasukaniju tvrdnjuod ove. Istina je, da su očevi od 170.000 ne­ zakonite djece, koja se prosječno godimice rodi u Nje­ mačkoj, tek dijelom pripadnici „posjedujućih i obrazo* �XVII vanih klasa*', ali u p o s t o c i m a oni predstavljaju n e ­ o b i č n o v e l i k i k o n t i n g e n a t . Nažalost se i pre­ često dešava, da su kmetovi, radnici i naročito sluge u otmjenim kučama pripravni preuzeti na se grijehe svojih gospodara. Neka se Hegar raspita o tom na rodilištu u Freiburgu, pa če biti bolje upućen u stvar, ako je uopće pristupan poučavanju u toj stvari. Preporučam mu još i to, neka pročita djelo svog mladjeg kolege, dra. M aksa T aubea u Leipzigu „O zaštiti nezakonite djece",1 koji kod izla­ ganja ovog pitanja dolazi do posvema p r o t i v n i h zaklju­ čaka. O no, što kod prosudjivanja socijalnih momenata go­ vori iz Hegara, jest slijepi, pun predrasuda branič buržoaskog društva. Isto tako, kad pjeva pravi panegirik posto­ jećem u Francuskoj sistemu dvoje djece, koji se po njegovu mišljenju ima smatrati idealnim stanjem. O uzrocima i po­ sljedicama toga sistema dovoljno sam govorio u drugom odsjeku ove knjige. Hegar, postavljajući se na obranu toga sistema, opet ne vidi posljedica, što ih taj sistem vrši na m o r a l n o m s t a n j u francuskog pučanstva. Njemu je, kao ginekologu, nepoznato, da taj sistem u velike unapredjuje rpimično pobacivanje, ubojstva djece, zavadjanje djece i nenaravni blud. N a istoj visini shvatanja stoje i ostala socijalna i po­ litička gledišta, koja zagovara proti mojim izvodima, pri­ mjerice ono, što govori o pravu na rad — koje njemačka socijalna demokracija nikada nije smatrala programatskim svojim zahtjevom — , o medjunarodnim odnosima, o za­ jednicama rada i o naravi novca. Njegova gospodarska mišljenja o agrarnim pitanjima posvjedočuju odista fenome­ nalnu površnost. Prema njegovu mišljenju ima se propa­ danje engleskoga poljodjeljstva pripisati ukinutim godine 1847. carinama na žito ! Pošto sam u svojoj knjizi na više mjesta istaknuo, da se danas plodno zemljište nasadjuje u velike šumama, gdje se gaje jeieni i srne, kako bi otmjena i bo­ gata gospoda mogla udovoljavati lovačkim svojim strastima, ponukalo ga je to (strana 94.) na slijedeću opasku: „Z a volju lovu nijesu nikakova ili jamačno vrlo malena zemljišta 1 Leipzig, 1893., K eil i dr. A . Bebel: Ž ena i socijalizam. II �XVIII zasadjena šumom i oduzeta njihovoj pravoj svrsi. Jedva uspijeva zaštititi od posvemašnje propasti mnoge vrsti ži­ votinja, kao što su jeleni i veprovi; dakako, pristaši jedno­ stranog utilitarističkog principa to je ravnodušno i njemu je pravo, ako će nestati i zadnjega zeca i zadnje srne. Kako će onda izgledati šume i livade!" Tako može pisati tek čovjek, koji ne ima ni pojma o onome, što se dogadja u zbilji, jer inače bi morao znati, kako su svi naši seljaci na sjeveru i jugu, na istoku i za­ padu složni u tom, da su štete, što ih nanosi uzgajanje lova u svim dijelovima Njemačke, dosegle toliku visinu, te je to upravo žalosno. Ni u feudalnim vremenima nije moglo biti gore, no što je sada u velikim dijelovima Nje­ mačke. I samo agrarno pitanje riješava Hegar začudo jedno­ stavno. O n piše (strana 106.): „Trgovačka politika, način oporezovanja, zakonodavstvo i d o b r a v o l j a l a t i f u n d i s t a mo r a t će u č i n i t i n a j v i š e za p o d i z a n j e m a l o g i s r e d n j e g s e l j a k a . . . " O n se dakle od vu­ kova nada spasu janjaca. Ovdje nestaje moje sposobnosti i volje, da i dalje polemizujem. Ne bude li njemački profesorski stalež poslao boljih boraca u borbu proti aždaji socijalizma, no što su to Hegar i Ziegler, moderno će „strašilo" postati gospodarom buržoaskog društva. Đesnene noći ne će nam zadati takovi junaci. O Uskrsu 1895. A. Bebel. �K tridesetičetvrtom izdanju. O d dvadesetipetog izdanja ovoga djela napustio sam njegovo popunjavanje ili djelimičnu preradu. Ali pošto se knjiga sve više tražila, činilo mi se poželjnim, da i opet preduzmem reviziju njezina sadržaja. Nijesam našao ništa, što bi trebalo mijenjati na temelj­ nim načelima, koja su našla izražaja u ovoj knjizi. Ali obazreo sam se na niz novih činjenica, koje postadoše poznate od dvadesetipetog izdanja ovamo, a isto sam tako povukao u krug njegovih izlaganja nekoliko novih literarnih pojava, koje sadržavaju izvode, vrijedne pažnje. Uzeo sam u obzir i nekoliko saopćenja i uputa, koje mi stigoše od strane čitalaca, na čemu im ovdje najsrdačnije zahvaljujem. Kako ne bi knjiga narasla još i više opsegom, bio sam prinužden izabrati od nagomilanog materijala tek ograničeni izbor. Jer bi se sa množinom gradje njezin sadržaj čisto lako podvostručio. Mnogi razlozi odvratili su me od takvog prošijivanja. Sto je knjizi bila svrha i što je ona, to smijem kazati, u velikoj mjeri i postigla — naime pobijanje predrasuda, koje stoje proti potpunoj ravnopravnosti žene, nadalje pro­ paganda socijalističkih ideja, kojih će se ostvarenje imati da zahvali u prvom redu ženi — to će knjizi biti svrha i u sadašnjem njezinom obliku i tu će svrhu, nadam se, postići ona još u većoj mjeri. N e prodje gotovo nijedan dan, a da ne bi misaonim ljudima donio novih dokaza, da sve to većem rasapu naših državnih i društvenih stanja može donijeti konac tek temeljiti preobražaj države i društva. Spoznaja, da je nuždan takav preobražaj, ne samo da je obuzela sve šire krugove proletarskog ženskog svijeta, već i sam buržoaski ženski pokret pošao je u svojim tež­ njama sve dalje, stavljajući zahtjeve, koje, se ranije usudjivahu stavljati tek najnapredniji elementi. Ženski je pokret u svim gotovo kulturnim zemljama osvojio godinama sve više zemljišta, pa i ako još ima u tom pokretu štošta ne­ �XX jasno i polovično, to sve ne će ostati trajno sakriveno elementima, koji u njemu djeluju, oni će napredovati sve dalje, htjeli oni, ili ne htjeli. Osobiti znak napredovanja toga pokreta jest u sve mnogobrojnijoj literaturi o ženskom pitanju, koju već po­ jedinac nikako ne može da pomno prati. Dašto, da se kvaliteta rijetko pokriva kvantitetom, ali ona je znak du­ ševne uzbudjenosti, a konačno nije manje velika ta razlika ni na ostalim područjima duševne djelatnosti. Glavno je, da pokret napreduje, a što će možda pregledati pojedinci, popravit će nagon mase, koja ne će skrenuti s pravoga puta, kad je jednom dovedena u kretanje. Berlin-Schoneberg, 15. studenoga 1902. A. Bebel. �K ped eseto m izdanju. Početkom ove godine navršilo se trideset godina, otkako je objelodanjeno prvo izdanje ove knjige. Kako sam već kazao u predgovoru k devetom izdanju, dogodilo se to u iznimnim prilikama. Nekoliko mjeseci prije, no što je ob­ javljen zakon o socijalistima, kojim je bila zaplijenjena sva socijalistička literatura. A ko se tkogod ipak usudio širiti kakvo zabranjeno djelo ili ga je ponovno izdao i bio pri tom uhvaćen, bio je za to nadaren šestmjesečnom tamni­ com. P a ipak je bilo učinjeno oboje. Prvo izdanje bilo je dogotovljeno u Leipzigu, ali je izašlo pod krivom zastavom. Kao nakladnik bijaše ozna­ čena pučka knjižara u Ziirich-Hottingenu, gdje je izlazio i u Njemačkoj zabranjeni „Socijalni Demokrat". S drugim izdanjem išlo je tešk o ; mogao sam ga objelodaniti tek 1883., pošto mi to lične zapreke ne dopuštahu ranije. Drugo izdanje izašlo je u nakladi J. Schabelitza u Ziirichu. O d onda do 1890. godine slijedilo je daljnjih šest izdanja, svako u 2500 primjeraka. Zapreke, koje su smetale proši­ renju knjige, bijahu savladane. O vda onda pala je po koja pošiljka policiji u ruke, koja je zaplijenila i nešto egzemplara prigodom kućnih piemetačina. Ali te knjige ne osta­ doše izgubljene, one dospješe, doduše besplatno, u druge ruke i bijahu možda još s većim žarom no od mojih stra­ načkih drugova čitane od policijskih činovnika, njihovih rodjaka i prijatelja. Kad je konačno 1890. pao zakon o socijalistima, preduzeo sam posvemašnju preradu i znatno proširenje knjige, koja je kao deveto izdanje izašla godine 1891. u sadašnjoj nakladi. Pedeseto sadašnje izdanje sadrži znatnu obnovu sadržaja. Sadržaj je postao pregledniji većim brojem poglavlja i razdiobom ovih u odjeljke. Knjiga je dosada izašla u četrnaest različitih jezika, u nekim zemljama u više izdanja, kao u Italiji i Sjedinjenim �XXII Državama. Prijevodom na srpski izlazi ona sada u petnaest jezika. Knjiga je dakle pošla svojim smjerom, a ja mogu da kažem bez pretjeravanja: ona je p o k a z a l a n o v e p u ­ t ove. Nijesu se uzalud njezini protivnici i preko svoje volje brinuli za njezino proširenje. Ali ona je naišla sa raznih strana i na priznanje I U svom djelu „Seksualno pitanje"1 zove je profesor Aupust Forel „važnom i znamenitom knjigom", koju se ima, pu­ stivši po strani njegove prigovore, „smatrati znamenitom i izvrsnom radnjom, kojoj se mora u glavnom svakako odo­ bravati". A na drugome mjestu veli, da — premda se osvrće na neke tačke, u kojima imam krivo po njegovu mišljenju — „duguje mojoj knjizi kao znamenitoj radnji veliko priznanje". Taj se sud odnosi na drugo izdanje od godine 1883. Profesor Forel. čini se, ne poznaje kasnija, bitno promije­ njena i proširena izdanja. Stoga moram propustiti da go­ vorim o kritici, koju je činio o izdanju od godine 1883. A jedan engleski pisac, G . S. Howard, sudi u svom djelu * „A History of matrimonial institution" (Povjest bračne ustanove) na strani 234._ i 235., London 1904. ovako: ,,U svojoj izvrsnoj knjizi ,Zena i socijalizam* diže August Bebel tešku optužbu proti današnjim bračnim od­ nosima." Daje zatim kratak pregled sadržaja i svršava: „Neka se misli, što se hoće, o pomoćnim sredstvima, što ih predlažu socijalisti, i neka se čini kolikogod nevjero­ jatnim, da sva naša nada ima biti u osnivanju jedne koope­ rativne republike, jedno stoji svakako: socijalisti su društvu učinili jednu vrlo dragocjenu uslugu proučivši temeljito i neustrašivo iznesavši činjenice. O ni su bez obzira otkrili bolesti, od kojih pati naša porodica u današnjoj državi. Oni su bjelodano dokazali, da se problem braka i porodice može riješiti samo u zajednici s problemom današnjeg eko­ nomskog sistema. O ni su pokazali, da je napredak omo­ gućen tek poslije potpunog oslobodjenja žene i poslije 1 Izašlo u miinchenskoj tiskari M . Miillera i sina. 4. i 5. izdanje Str. 578. i 5 89. �XXIII apsolutne jednakosti spolova u braku. S v i m o v i m o n i s u p o s t i g l i t o, t e j e d a n a s č o v j e č a n s t v o s e b i s t v o r i l o v e ć d a l e k o vi ši i d e a l o b r a č n o m e život u. " Ženski je pokret — kako buržoaski, tako proletarski — postigao vrlo mnogo u ovo trideset godina, otkako je izašla moja knjiga, i to u svim kulturnim dijelovima svijeta. Jedva da ima drugi koji pokret, koji bi u tako kratkom vremenu dostigao tako povoljne rezultate. U velike je napredovalo priznavanje političke i gradjanske ravnopravnosti žene, pri­ puštanje žena u nauke na visokim školama i pristupanje njihovo u zanimanja, koja su joj prije bila zabranjena. D a­ pače i stranke, koje su se ranije sa svojega principijelnog stajališta protivile modernom ženskom pokretu, kao kato­ lički centrum i evangelički kršćanski socijali, uvidjele su napokon, da treba promijeniti držanje. Prosto iz toga raz­ loga, da ne izgube posvema upliv na njima dostupne ženske krugove. Pitamo li, kako se objašnjava ta pojava, glasit će od­ govor: T o je uzrokovao veliki socijalni i ekonomski pre­ vrat u svim našim odnosima. K ad čovjek ima da se brine kao jedan bivši siromašni pruski ministar nastave za namještenje svojih sedam kćeri, krute će ga činjenice naučiti logici i uvidjavnosti. A kao njemu, tako ide nebrojenima u našim takozvanim višim društvenim krugovima, ma i ne bilo tu baš s e d a m kćeri, koje moraju postići životno za­ nimanje, koje im odgovara. Razumije se samo po sebi, da je tomu razvoju dobar dio doprinijela i agitacija žena, koje vode pokret. Ali nji­ hovi su uspjesi postali omogućeni tek tako, što je s n j i m a u p o r e d o r a d i o naš društveni i gospodarski razvitak, upravo kao i kod socijalne demokracije. Jer i sami andjeoski jezici imaju tek onda uspjeha, kad nailaze na posluh onoga, što propovijedaju. A ne ima sumnje, da je taj posluh sve povoljniji, i to zajamčuje daljnje uspjehe. Mi živimo u socijalnoj revoluciji, samo što to većina ne će da vidi. Lude djevice još ne izumriješe. Najposlije moram da se na ovome mjestu najtoplije �XXIV zahvalim mom stranačkom drugu N. Rjazanovu za veliku pomoć kod priredjivanja pedesetog izdanja. O n je obavio glavni dio posla. Bez njegove pomoći bilo bi mi nemoguće objelodaniti već sada knjigu u bitno popravljenom obliku, jer je bolest u posljednje dvije godine veoma oslabila moju radnu snagu, a osim toga mi je vrijeme i silu oduzeo drugi jedan veći posao. Schoneberg-Berlin, 31. listopada 1909. A. Bebel. �V Zena i socijalizam. A . B ebel: Ž ena i socijalizam. ��Uvod. Živimo u doba velikog društvenog preobražaja, koji svakim danom čini nove napretke. Sve jači pokret i nemir duhova opaža se u svim slojevima društva i teži prema velikim i važnim promjenama. Svi osjećaju, da se miče tlo, na kome stoje. Rodilo se mnoštvo pitanja, koja zani­ maju sve šire krugove, i velika se borba za i proti povela oko tih pitanja. Jedno od najvažnijih medju njima iskače sve više pred nas, a to je ž e n s k o p i t a n j e . Radi se naime o položaju, koji bi žena imala zauzi­ mati u našem društvenom organizmu, o načinu, kako bi mogla svestrano razviti svoje sile i sposobnosti, da bude potpun, jednakopravan i što je više moguće koristan član ljudskoga društva. T o je s našega stajališta pitanje isto kao i o v o : kakova bi oblika i kako bi organizovano imalo biti ljudsko društvo, da na mjesto tlačenja, izrabljivanja, bijede i nevolje dodje (izično i socijalno ozdravljenje po­ jedinaca i društva? Žensko je dakle pitanje za nas tek jedna strana općenitog socijalnog pitanja, koje ispunja danas sve glave, što misle, stavljajući u pokret sve duhove. O no se dakle može konačno riješiti tek uništenjem druš­ tvenih razlika i svih zala, koja otuda izlaze. P a ipak je potrebno baviti se specijalno ženskim pi­ tanjem. Jer pitanje, kakvi je položaj žene bio nekoć, kakvi je sada i kakvi će biti u budućnosti, tiče se — barem u Evropi — veće polovice društva, pošto je v e ć i dio či­ tavoga pučanstva ženskoga spola. P a i predodžbe o raz­ voju, koji je diljem tisućljeća mijenjao društveni položaj žene, tako malo odgovaraju zbilji, te su potrebna objašnjenja. Jer samo na nepoznavanju i nerazumijevanju ženskog po­ ložaja temelji se dobar dio predrasuda, s kojima danas na taj pokret gledaju najraznolikiji krugovi, i to .ne samo �4 ženski. Mnogi dapače tvrde, da žensko pitanje i ne po­ stoji, jer da je položaj, koji je žena zauzimala dosada i koji će zauzimati u budućnosti, odredjen već njenim „pri­ rodnim pozivom", a taj joj dopušta tek to, da bude žena, majka i kućanica. O na se ne bi smjela zanimati ni za što, što se dogadja izvan kuće njezine i što nije u najtjesnijoj vezi s njenim dužnostima kućanice. Prema ženskom pitanju stoje nasuprot različiti protiv­ nici, isto kao i prema općenitom socijalnom pitanju, gdje se radi o društvenom položaju radničke klase. Oni, koji hoće da ostane sve pri starom, brzi su na odgovoru i misle, da su stvar riješili uputivši ženu na njezin „prirodni poziv" kućanica, roditeljka i dadilja iz razloga, koje ćemo dalje opširno izložiti. Oni ne vide, da su milijuni drugih žena promašili taj poziv, jer im je brak postao jarmom, dok one postadoše robinje životareći u bijedi i nevolji. T o ne će da vide ti „mudraci", isto kao ni to, da se mili­ juni žena moraju istrošiti u najrazličitijim životnim zvanjima, često nenaravnim i preko njihovih sila, a sve to zato, što moraju da održe svoj goli život. Pred tom užasnom činje­ nicom oni zatvaraju i oči i uši, isto kao i pred nesrećom proletarca, tješeći sebe i druge, da je „uvijek" bilo tako i da će „uvijek" biti tako. Da bi žena mogla imati pravo sudjelovati kod uživanja svih kulturnih tečevina, da bi imala pravo iskoristiti ih za olakšanje i popravak svoga položaja, da bi isto tako kaoi muškarac imala pravo na razvoj svih duševnih i tjelesnih sposobnosti sebi u korist, o tom da­ kako ne će oni ni da čuju. P a ako im još kažete, da žena mora da bude i ekonomski neodvisna, kako bi mogla biti slobodna tjelesno i duševno i kako ne bi morala biti ovisna o milosti drugoga spola, onda ste iscrpili njihovu ustrpljivost, raspalili njihovu srdžbu i sad slijede cijele pre­ gršti žestokih navala na „ludosti vremena" i na „njegova glupa emancipatorska nastojanja". T o su filistri muškog i ženskog spola, koji se ne mogu osloboditi uskoga kruga svojih predrasuda. T o je rod mrač­ njaka, kojih ima svagdje, gdje vlada tmina, i koji vrisnu od straha, čim jedna zraka svijetlosti padne u mrak, koji im prija. �5 Drugi dio protivnika ovoga pokreta ne može doduše zatvoriti oči pred činjenicama, koje tako glasno govore; on priznaje, da se nikada ranije, s obzirom na cjelokupni kulturni razvitak, nije nalazio tako veliki broj žena u ovako nepovoljnom stanju kao danas, i da je stoga potrebno is­ pitati, kako da se podigne njihov položaj, u koliko su one upućene na sebe same. Ali ovome dijelu protivnika čini se, da je riješeno socijalno pitanje za one žene, koje su uplovile u pristanište braka. Stoga taj dio zahtijeva, da se neudatoj ženi otvore ona polja rada, za koja dostaju njezine sile i sposobnosti, kako bi mogla s čovjekom stupiti u privrednu utakmicu. Neki idu još i dalje i traže, da ta utakmica ne ima ostati samo u oblastima nižih vrsta zanimanja, nego da se proširi i na više pozive, na područja umjetnosti i znanosti; oni traže, da se ženama dopusti studiranje na svim višim školama, pa i na sveučilištima. Traži se nadalje slobodan pristup u državnu službu (poštansku, telegrafsku, željezničku), i to s obzirom na rezultate, koje su žene postigle naročito u Saveznim Državama. I jedan i drugi dio^ zahtijeva još i to, da se ženama dadu politička prava. Z ena je isto tako dobar čovjek i državljanin kao i muškarac, i dosadanje isključivo rukovanje zakonodavstvom od strane muškaraca dokazuje, da su oni svoje privilegije izrabljivali samo u svoju korist tutorišući ženu u svakom pogledu, što se mora spriječiti. Značajno je u ovim ovdje kratko označenim nastoja­ njima to, da ona ne izlaze iz okvira današnjeg društvenog uredjenja. Ne postavlja se pitanje: da li se time uopće postiže štogod bitnije i temeljitije za položaj žena. Stojeći na gledištu gradjanskog, to jest kapitalističkog društvenog uredjenja, gradjanska jednakopravnost muža i žene smatra se konačnim riješenjem ovoga pitanja. O ni ne pojimaju ili se varaju u tome, da je, u pogledu slobodnog zanimanja žene u privrednim i industrijskim zvanjima, taj cilj u stvari već i postignut i da ga radi svojih vlastitih interesa potpo­ mažu baš najviše vladaiuće klase. Ali u prilikama, koje postoje, djelovanje žena u svim industrijskim i privrednim zanimanjima ima za posljedicu to, da se konkurencija radnih �6 snaga zaoštrava, a posljednji je rezultat toga: smanjivanje dohotka za žensku i mušku radnu snagu, bio dohodak u obliku dnevnice ili plaće. Jasno je, da o v a k o v o riješenje ne može biti pravedno. Potpuna gradjanska jednakost žene nije posljednji cilj tek onih ljudi, koji se prijateljski drže prama tim ženinim težnjama u okviru današnjeg društvenog uredjenja, nego ga kao takvog priznaju i buržoaske žene, koje u tom pokretu sudjeluju. O ne i njihovi muški jednomišljenici stoje dakle sa svojim težnjama u protivnosti prama onim ljudima, koji su neprijatelji toga pokreta iz filistarske ograničenosti, iz niske samoživosti i straha od konkurencije, u koliko se tu radi o pristupanju žena na više nauke i u bolje plaćene položaje, ali tu ne ima razredne suprotnosti, kakva postoji izmedju radničke i kapitalističke klase. A ko dopustimo, da bi buržoaski ženski pokret i ostvario sve svoje zahtjeve za ravnopravnost s muškarcima, time još ne bi bilo uništeno ni ropstvo, što je današnji brak za nebrojene žene, ni prostitucija, ni materijalna zavisnost velike većine žena od njihovih muževa. Z a veliku većinu, žena sasvim je svejedno, da li će nekoliko hiljada njihovih dru­ garica, koje pripadaju bogatijim društvenim slojevima, dospjeti do položaja nastavnika, do liječničke prakse ili ma kakve naučne ili činovničke karijere. Tim e se n i z a d l a k u ne bi ništa promijenio c j e l o k u p n i p o l o ž a j njihova spola. Ženski spol strada u svojoj masi dvostruko: on trpi zbog društvene zavisnosti od muževa — koja je formalnom ravnopravnošću pred zakonima i pravima doduše ublažena, ali ne uklonjena, — i zbog ekonomske zavisnosti, u kojoj se nalaze sve žene uopće, a osobito žene proletarske, koje se nalaze u jednakom položaju.kao i muški proletarski svijet. O tuda slijedi, da sve žene bez razlike svog društvenog položaja, kao spol podjarmljen i zapostavljen prema mu­ ževima samim kulturnim razvitkom, imaju interesa kako je god moguće promijeniti zakone i uredbe u postojećem državnom i društvenom uredjenju. Ogromna množina zena najživlje je interesovana kod toga, da se iz t e m e l j a pro­ mijeni postojeći državni i društveni poredak, kako bi se uklonilo isto tako najamničko ropstvo, od kojega pati naj- �7 više ženski proletarijat, kao i spolno ropstvo, koje je najuže vezano za naše oblike vlasništva i način privrede. O ne žene, koje stoje u buržoaskom ženskom pokretu, ne pojimaju potrebitost takve radikalne promjene. Pod uplivom svog privilegovanog položaja one u napredovanju proletarskog ženskog pokreta vide opasna i neprijateljska nastojanja, koja treba da suzbijaju. Klasna suprotnost, koja zijeva izmedju kapitalističke i radničke klase, postoji dakle i u ženskom pokretu. P a ipak imaju te razdvojene sestre više dodirnih točaka u svojoj borbi, nego ljudi, razdvojeni klasnom borbom, pa se s toga mogu zajedno boriti nastupajući razdvojeno, ali navaljujući u slozi. T o je slučaj na svim poljima, gdje dolazi u pitanje ravnopravnost žena sa ljudima u današnjem državnom i društvenom uredjenju: naime djelovanje žene na svim poljima, za koja dostaju njezine snage i sposob­ nosti, i potpuna gradjanska i politička ravnopravnost sa čovjekom. T o su vrlo važna, i kao što ćemo vidjeti, vrlo opsežna pitanja. Osim toga imaju proletarske žene naročitog računa da se bore ruku pod ruku s proletarskim muškim svijetom za sve mjere i ustanove, koje štite radničku ženu od fizičke i moralne degeneracije, dajući joj mogućnost da bude mati i uzgojiteljica djece. Nadalje mora proletarka ući sa svojim drugovima po klasi i sudbini u borbu za temeljiti društveni preobražaj, za novo društvo, u kome će se potrebnim socijalnim ustanovama stvoriti mogućnost za potpunu ekonomsku i duševnu nezavisnost obih spolova. N e radi se dakle samo o tome, da se ostvari ravno- , pravnost žene i muža u postojećem državnom i društvenom uredjenju, što je cilj buržoaskog ženskog pokreta, već se radi i preko toga, da se otklone svi okovi, koji dovode u zavisnost čovjeka prema čovjeku kao i jedan spol prema drugome. O v a k o v o riješenje ženskog pitanja isto je kao i riješenje društvenog pitanja. Prem a tome onaj, koji teži za potpunim riješenjem ženskoga pitanja, mora ići rame uz rame s onima, koji su na svojim barjacima napisali riješenje socijalnog pitanja kao kulturnog pitanja za cjelokupno čo­ vječanstvo, a to su socijaliste. O d svih stranaka socijalnodemokratska je stranka j e- �8 d i n a , koja je uzela u svoj program potpunu jednakopravnost žene, njezino oslobodjenje od svake ovisnosti i potlačenosti, ne iz agitatorskih razloga, već zbog nužde. N e im a o s l o b o d j e n j a č o v j e č a n s t v a b e z s o c ij a l ne n e z a v i s n o s t i i r a v n o p r a v n o s t i spol ova. U ovim temeljnim načelima složit će se s nama svi socijaliste. Ali to još ne znači, da će se s nama složiti i u n a č i n i m a , kojima mi zamišljamo ostvariti naše krajnje ciljeve, to jest, kojim se mjerama i putovima može postići ta željena nezavisnost i jednakopravnost sviju. Čim se ostavi oblast stvarnosti i upusti u opisivanje budućnosti, otvoreno je spekulaciji široko polje. Borba se počima oko t o g a , što je vjerojatno, a što nije. Z ato sve, što jc u tom pogledu izloženo u toj knjizi, može se sma­ trati kao l i č n o shvatanje piščevo i zato treba sve even­ tualne napadaje upućivati samo na n j e g o v u' 1i č n o s t ; za ono, što je kazano, on će sam nositi odgovornost. Napadaji, koji će biti objektivni i iskreni, dobro će nam doći, dok ćemo prelaziti sa ćutanjem preko napadaja, koji neistinito iznose sadržaj ove knjige i koji se temelje na lažnim podmetanjima. U daljim izlaganjima bit će po­ vučene s v e konzekvencije, koje će slijediti iz ispitivanja činjenica. Prvi uvjet za spoznaju istine jest, kad se ne ima predrasuda, a k cilju .se dolazi samo na taj način, da se bez obzira izreče sve ono, što jest i što biti mora. �Prvi odsjek. Žena u prošlosti. Prvo poglavje. Položaj žene u prastarom društvu. 1. Glavna razdoblja prastare povijesti. Z en a i radnik imaju zajedničko to, što su ugnjetavani. Oblici toga ugnjetavanja mijenjali su se tijekom vremena i u različitim zemljama, ali je ugnjetavanje ostalo. Tijekom historijskog razvoja došla je ugnjetenima često u svijest spoznaja, da su ugnjetavani i to je vodilo promjeni i ublaženju njihova položaja, ali pravilno shvatanje uzroka ovog ugnjetavanja i kod žene kao i kod .radnika rezultat je naših dana. Trebalo je prije toga saznati suštinu društva i zakone, po kojima se ono razvija, pa tek onda da se javi pokret, koji će s nadom na uspjeh otklanjati ove nepravedne odnose. Objam i dubina jednog takvog pokreta zavise od količine uvidjavnosti, koju imaju zapostavljani slojevi, i o količini slobode kretanja, koju posjeduju. I u jednom i u drugom pogledu žena zaostaje iza radnika, kako po obi­ čajima i uzgoju, tako i po slobodi, koja joj se daje. Drugo je opet t o : prilike, koje traju generacijama, postaju konačno navikom, a nasledje i uzgoj čine, te se to obim spolovima čini „prirodno". O tuda žena još i danas smatra svoj potčinjeni položaj kao nešto, što se samo po sebi razumije, i nije joj lako objasniti, da je taj položaj nedostojan i da ona treba nastojati, kako će sa muškarcem postati jedna­ kopravan i u svakom pogledu ravan član društva. A li ma koliko se dalo sličnosti pokazati u položaju žene i radnika, žena ima prema radniku jednu pred n o st: o n a je p r v o l j u d s k o b i ć e , k o j e j e d o s p j e l o u r o p s t v o . Z en a je postala robom prije, no što je rob postojao. �10 Svaka društvena ovisnost i ugnjetavanje potiče iz e k o ­ n o m s k e o v i s n o s t i potlačenoga od tlačitelja. U tom se položaju nalazi žena od najranijih vremena, što nam poka­ zuje povjest razvijanja ljudskog društva. Poznavanje ovog razvijanja na svaki je način nešto novo. Kao što se nije moglo održati biblijsko pričanje o stvorenju svijeta pred istraživanjima zemlje, prirode i društva, zasnovanim na nepobitnim i bezbrojnim činjenicama, isto se tako neodrživim pokazao biblijski mit o stvorenju i raz­ voju čovjeka. Još nijesu doduše sve partije u toj povjesti razvijanja posve jasne, i u nekim već poznatim dijelovima još postoje razlike mišljenja medju ispitivačima o značenju i vezi ove ili one pojave, ali uzevši općenito, postoji jas­ noća i saglasje. Nepobitno stoji, da čovjek nije došao na zemlju kao kulturni čovjek, kako se to tvrdi o prvom bi­ blijskom paru, već je on prošao, oslobodjavajući se po­ stepeno čistog životinjskog stanja, kroz beskrajno duge periode razvitka, u kojima su se najraznovrsnije mijenjali kako njegovi društveni odnosi, tako i odnosi izmedju muža i žene. Laka tvrdnja, koju svakoga dana slušamo od neznalica ili varalica o odnošaju izmedju muža i žene, kao i izmedju siromaha i bogataša, da je naime „uvijek bilo tako“ i da „će uvijek biti tako*4, ti s v a k o m j e p o g l e d u pogri j ešna, p o v r š n a i lažna. Z a svrhu ovoga djela od osobite ie važnosti postepeno izlaganje odnosa muškog i ženskog spola od prastarih vre­ mena ovamo. Pošto su se u dosadanjem razvijanju čovje­ čanstva ovi odnošaji izmjenjivali zajedno sa razvijanjem načina proizvodnje na jednoj strani i sa razvijanjem načina proizvodne podjele na drugoj strani, onda se samo po sebi razumije, da će se usporedo sa daljnjim izmjenama u na­ činu proizvodnje i podjele dobara o p e t i z m j e n j i v at i i o d n o s i i z m e d j u j e d n o g i d r u g o g sp o la .^ Ništa nije „vječno** ni u prirodi ni u ljudskom životu; vječno je samo mijenjanje, promjena. U koliko se može pogledati natrag u razvoj ljudskoga �društva, prva je ljudska zajednica bila horda.1 T ek sa namnožavanjem i oteščavanjem pribavljanja životnih namirnica, •koje u početku bijahu korijenje, jagode, voće, nastupilo je cijepanje i razdvajanje horda i traženje novih staništa. Ovo skoro životinjsko stanje, za koje ne imamo nikakovih izvornih dokaza, nesumnjivo je postojalo sudeći po svemu, što smo doznali o različnim kulturnim stupnjevima divljih naroda, koji su posmatrani u historijsko doba ili koji kao takovi još živu. Čovjek nije došao na svijet gotov kao više kulturno biće po zapovijedi Stvoritelja; on je u beskrajno dugom i laganom procesu razvijanja prošao kroz najrazličnija stanja i prolazeći kroz promjenljive kulturne periode i neprestano diferenciranje u svim dijelovima svijeta i podnebljima uzdignuo se postepeno do današnje kulturne visine. 1 dok na jednom dijelu zemljine površine borave veliki narodi na najvišem kulturnom stupnju, drugi narodi u najrazličnijim dijelovima svijeta stoje na najrazličnijim stup­ njevima kulturnoga razvoja. Ovi nam narodi daju sliku naše prošlosti i pokazuju putove, koje je čovječanstvo u dugom toku svoga razvitka prešlo. Uspije li jednom po­ staviti zajednička, opće priznata gledišta, po kojima kulturno istraživanje treba da uputi svoja ispitivanja, pokazat će se mnoštvo činjenica, koje će baciti posve novo svjetlo na ljudske odnose u prošlosti i sadašnjosti. T ad a će nam se ukazati objašnjivima i prirodnima mnogi pojavi, koji su nam danas nerazumljivi i koje površni ocjenivači napadaju kao nerazumne, a nerijetko kao „nemoralne". — Zavjesu, koja je prekrivala najstariju historiju razvitka našeg roda, počeo je svojim ispitivanjem poslije Đachofena skidati ve­ liki broj učenih ljudi, kao Tylor, M ac Lennan, Lubbock i drugi. Ovima se pridružuje svojim temeljnim djelom Morgan, 1 „Čovjek samac, kojega prirodno pravo (i nauka o društvenom ugo­ voru) postavlja u početak ljudskoga razvoja, iznašašće je bez ikakove stvarne podloge i zato za teoretsku analizu čovječjih životnih oblika od isto tako m alene vrijednosti, kao i za povjesnu spoznaju. Čovjek pripada medju životinje, koje živu u stadima, to jest medju one životinjske vrsti, u kojima pojedine jedinice živu u trajno čvrstim savezima." (E d . M eyer, O počecima države i o njezinom odnošaju prama spolnim savezima i na­ rodnosti. 1907.). �12 kojega je opet dopunio Fridrik Engels nizom historijskih činjenica ekonomske i političke naravi, a u novije vrijeme Cunow dijelom potvrdio, dijelom pak ispravio.1 ^ Jasna i temeljita izlaganja, koja je Fridrik Engels, osla­ njajući se na Morgana, dao u svome izvršnome spisu, pro­ sula su množinu svijetlosti na mnoge nerazumljive i dijelom besmislene pojave u životu naroda višeg i nižeg kulturnog razvitka. T ek sada smo dobili pravi pojam o postepenom sagradjivanju ljudskog društva u toku vremena. Iz toga se vidjelo, da su se sva naša dosadanja shvatanja braka, porodice i države osnivala na potpuno pogrješnim pogle­ dima, da su predstavljala sliku mašte, kojoj je manjkala svaka podloga u stvarnosti. A što je dokazano za brak, porodicu i državu, vrijedi naročito i za ulogu žene, koja je u raznim periodima raz­ vitka zauzimala stanovit položaj, koji je takodjer bitno od­ stupao od onoga, što joj se kao ,,vječno“ pripisuje. Morgan, kojemu se pridružuje Engels, dijeli dosadašnju povjest ljudskoga roda u tri glavna razdoblja: divljaštvo, barbarstvo, civilizaciju. O ba prva razdoblja dijeli opet na niži, srednji i viši stupanj, jer se ti stupnjevi razlikuju po stanovitim osnovnim poboljšicama u pribavljanju sredstava za život. Sasvim u duhu materijalističkog shvatanja histo­ rije, kao što su ga zasnovali Karl Marks i Fridrik Engels, Morgan vidi u promjenama, što ih u stanovitim epohama izaziva u životu naroda napredak u procesu proizvodnje, to jest napredak u pribavljanju sredstava za život, glavno obilježje kulturnog razvitka. T ako niži stupanj u periodi divljaštva čini djetinjstvo ljudskoga roda, kada je čovjek živio djelimično na drveću, hranio se poglavito plodovima 1 Bachofenova je knjiga izašla 1861. pod naslovom: Materinsko pravo. Istraživanje o ginekokratiji u starini po njenoj religijoznoj i pravnoj prirodi. Stuttgart, izdali Krais i Hoffman. — Tem eljno Morganovo djelo izašlo je u njemačkom prijevodu pod naslovom : Prastaro društvo. Ispiti­ vanje o napredovanju čovječanstva iz divljine kroz barbarstvo do civili­ zacije, u izdanju J. H . W . D ietz, Stuttgart 1891. U istoj nakladi izašlo j e : Porijetlo familije, privatnog vlasništva i države. K ao ^dodatak Lew is H . Morganovim istraživanjima. Napisao Fridrik Engels. Četvrto, pomnožano izdanje, 1892. D alje: Rodbinske organizacije kod australskih crnaca. Jedan prinos k povjesti razvijanja obitelji. Napisao Henrik Cunow, 1894. �13 i korijenjem, ali kada počima kod njega i artikulisani govor. Srednji stupanj divljaštva počima upotrebom manjih živo­ tinja (riba, raka itd.) za hranu i upotrebom vatre. Javlja se izrada oružja, najprije toljage i koplja od drveta i ka­ mena, a zajedno s ovim počima lov, pa i rat sa susjednim hordama oko izvora hrane i mjesta za stanovanje i lov. Na ovom stupnju javlja se i ljudožderstvo, koje joi i danas postoji kod nekih plemena i naroda Afrike, Australije i P o ­ linezije. V iši stupanj divljaštva označen je usavršavanjem oružja u luk i strjelicu; javlja se pletenje rukom, pravljenje kotarica od like i trske i pripravljanje orudja od brušena kamena. Tim e je omogućena prerada drveta za pravljenje čamaca i koliba. Način života postao je dakle već mnogostručniji. Ova orudja i pomoćna sredstva omogućiše pri­ bavljati više hrane za uzdržavanje većeg društva ljudi. Niži stupanj b a r b a r s t v a počima po Morganu lončarstvom. Nastaje kroćenje i gojenje životinja, a zajedno s tim proizvodnja mesa i mlijeka i upotreba koža, rogova i dlake za najrazličitije svrhe. Rukom o ruku s ovim po­ čima njegovanje bilja. Na zapadu kultiviranje kuruza, na istoku gotovo svih poznatih vrsta žita osim kuruza. Srednji stupanj barbarstva pokazuje nam na istoku sve rasprostranjenije gojenje domaćih životinja, a na zapadu njegovanje hranivog bilja pomoću umjetnog natapanja. Sada se javlja takodjer upotreba suncem osušenih opeka i kamena za zgrade. Kroćenje i gajenje životinja zahtijeva stvaranje stada i vodi pastirskome životu. Dalje, potreba za većom koli­ činom hrane za ljude i marvu vodi prema poljodjelstvu. T o pak znači veću stalnost obitavanja, umnožavanje i raz­ novrsnost sredstava za život i postepeno iščezavanje ljudožderstva. V iši stepen barbarstva nastaje sa talenjem gvozdene rude i iznalaskom pisma. Pronadjen je gvozdeni plug, omo­ gućeno intenzivnije obradjivanje zemlje, primjenjena željezna sjekira i željezna lopata, koje su olakšale krčenje šume. Sa preradjivanjem željeza počima množina radova, koji ži­ votu daju drugi oblik. Željezna orudja olakšavaju gradnju kuća, ladja i kola; preradjivanjem metala javlja se dalje umjetni zanat, savršenija tehnika oružja, podizanje gradova �14 medju zidovima. Javlja se graditeljstvo kao umjetnost, a mitologija, pjesništvo i povjest po cimaj u se održavati i ras­ prostirati iznalaskom pisma. Osobito na istoku i u zemljama oko Sredozemnog m ora: Egiptu, Grčkoj, Italiji razvio se ovaj način života, koji je postavio temelj za socijalne preobražaje, koji su u tijeku vremena odlučno uplivisali na kulturni razvitak Evrope i čitave zemlje. 2. Oblici porodice. Razdoblja divljaštva i barbarstva imala su svoje osobite spolne i društvene odnošaje, koji se vrlo znatno razlikuju od odnošaja kasnijega vremena. Đachofen i Morgan otkrili su ove odnošaje svojim te­ meljitim istraživanjima. Đachofen, proučavajući najpomnije djela starih pisaca, nastojao je da udje u suštinu pojava, koje nam se u mitologiji, narodnoj priči i historijskim spo­ menicima čine potpuno stranima, pa ipak imaju mnogo sličnosti s pojavama i dogadjajima kasnijih vremena, čak i naših dana. Morgan, pošto je desetljećima boravio medju Irokezima u državi New-York, pravio je posmatranja, po­ moću kojih je stekao posve nove i neslućene vidike u ži­ votne, porodične i srodničke odnošaje tih indijanskih plemena, a na temelju toga postala su osvijetljena i objašnjena takva posmatranja i na drugim mjestima. Đachofen i Morgan otkrili su svaki na svoj način, da su odnošaji spolova kod raznih naroda bili u prastaro doba ljudskoga razvitka bitno drugačiji, no što* su to u historij­ skom vremenu i kod modernih kulturnih naroda. Naročito je Morgan svojim dugogodišnjim bavljenjem medju sjevernoameričkim Irokezima i na temelju uporednih proučavanja, na koja je bio potaknut tamošnjim opažanjima, otkrio, da se kod svih kulturno zaostalih naroda nalaze porodični i srodnički sistemi, koji se u osnovi razlikuju od naših, ali koji su slični njima morali postojati kod svih naroda na najraznijim stupnjevima kulture. Morgan je našao, da je u ono, vrijeme, kad je on živio medju Irokezima, postojao monogamski brak, koji se s obje �15 strane lako mogao razriješiti i koji je on nazvao „poro­ dicom sparivanja". O n je našao i to, da su nazivi za stepene srodstva, k a o : otac, majka, sin, kći, brat, sestra, koji su po našem mišljenju nesumnjivo postojali, označavali tada posve druge odnose. Irokez ne naziva samo svoju rodjenu djecu svojim sinovima i kćerima, već i djecu sve svoje braće, a ona njega zovu ocem. T ako isto i Irokeskinja ne naziva samo svoje sinove i kćeri svojom djecom, nego i djecu svojih sestara, koja opet nju nazivaju majkom. N a­ suprot djecu svoje b r a ć e zove ona nećacima i nećaki­ njama, a ona nju zovu tetkom. Djeca od braće zovu se braća i sestre, a isto tako i djeca od sestara. A djeca od jedne žene i njenog brata zovu se medju sobom bratići i sestrične. Značajno je dakle to, što se rodbinski nazivi kod njih ne ravnaju kao kod nas prema stepenu rodbin­ stva, već prema s p o l u rodjaka. Ovaj sistem rodbinstva vlada još ne samo kod svih amerikanskih Indijanaca i kod indijskih urodjenika, dravidskih plemena na Dekhanu i gaurskih plemena u Hindostanu, već prema istraživanjima poslije Đachofena slično je stanje moralo u prastaro vrijeme postojati svuda. A ko se na ovaj način posvuda ispitaju spolni i porodični odnosi još živih divljih ili barbarskih plemena, pokazat će se, da su ono, što je Đachofen našao kod mnogobrojnih plemena staroga svijeta, Morgan kod Irokeza, Cunow kod austral­ skih crnaca i drugi kod ostalih plemena, društvene i spolne formacije, k o j e s u č i n i l e o s n o v r a z v i t k u s v i h n a r o d a na z e ml j i . U Morganovim istraživanjima padaju u oči još i druge zanimljive činjenice. Irokeška porodica sparivanja stoji u nerazrješivom protivurječju s njezinim rodbinskim nazivima, i iz toga protivurječja izašlo se na taj način, što je još u prvoj polovici ovog stoljeća na sandvičkim otocima (H aw ai) nadjena porodica, koja je potpuno odgovarala tom rodbin­ skom sistemu, koji je kod Irokeza postojao samo još po imenu. Ali rodbinski sistem na Hawajima nije odgovarao opet tamošnjem obliku porodice, već upućivaše na jedan stariji, prvobitniji, ali više ne postojeći porodični oblik. Tam o su sva djeca braće i sestara bila smatrana kao braća �16 i se stre ; kao braća i sestre važila su sva djeca ne samo jedne matere i njenih sestara, ili jednog oca i njegove braće, već ukupno djeca sve braće i svih sestara bez razlike. Hawajski rodbinski sistem odgovarao je dakle jednoj stepenici razvoja, koja je stajala još niže od postojećeg porodičnog oblika. Pokazala se osobita činjenica, da su na Hawajima kao i kod sjevernoamerikanskih Indijanaca po­ stojala dva različita rodbinska sistema, koji više nijesu od­ govarali stvarnim prilikama, jer su u stvari bili prešli u jedan viši oblik. Morgan veli o tom ovako: „Porodica je aktivni elem enat; ona nije n i k a d a stacijonarna, n e g o p r e l a z i o d n i ž e g a o b l i k a u v i š i , u t o j mj e r i , u k o j o j s e r a z v i j a o d n i ž e n a v i š u s t e p e n i c u . Naprotiv su rodbinski sistemi pasivni; oni tek u dugim razmacima vremena registriraju napretke, koje je porodica u tijeku vre­ mena učinila, i mijenjaju se radikalno tek onda, kada se porodica promijenila radikalno.“ Još i danas mjerodavno shvatanje, koje zastupnici sa­ dašnjosti tvrdoglavo brane kao istinito i neoborivo: da je sadašnji porodični oblik postojao od prastarog vremena i da mora, ako se ne će dovesti u opasnost cjelokupna kultura, uvijek postojati, pokazuje se dakle prema otkrićima tih istraživača kao skroz pogriješno i neosnovano. Prouča­ vanje prastare prošlosti ne dopušta više nikakove sumnje 0 tom, da se na najnižim stupnjevima ljudskog razvoja odnos izmedju spolova potpuno razlikuje od odnosa ka­ snijeg vremena, i da su se na tim razvojnim stupnjevima razvila stanja, koja nam se čine užasom i blatom od ne­ morala, ako li gledamo očima našeg vremena. Ali kao što svaki stupanj ljudskoga razvoja ima svoje vlastite uslove za proizvodnju, ima isto tako i svoj moralni zakonik, k o j i j e s a m o o d r a z d r u š t v e n i h p r i l i k a . Moralno je ono, što je običajno, a običaj je opet ono, što odgovara najhitnijoj bitnosti, to jest socijalnim potrebama stanovite jedne periode. Morgan dolazi do zaključka, da je na nižem stepenu divljaštva vladao takav običaj spolnoga snošaja u spolnim savezima, po kome je svaka žena pripadala svakom čovjeku 1 svaki muškarac svakoj ženi, u kome je dakle postojala �17 opća mješavina (promiskuitet). Svi muškarci živu u mnogoženstvu i sve žene imaju mnogo muževa. Postoji opća zajednica žena i muževa, ali i zajednica djece. Strabo pripovijeda (66. godine prije Krista), da su kod Arapa braća spavala kod sestre i kod rodjene majke. Drukčije, no putem incesta (krvnoga grijeha), nije ni moglo biti pr­ vobitno umnožavanje ljudi, pogotovo, ako uzmemo po bibliji, da su ljudi potekli od jednog ljudskog para. Biblija protuslovi sebi samoj u ovoj škakljivoj tački, ona pripo­ vijeda, da se Kain, pošto je ubio brata svojega A bela, sklonio ispred lica Gospodnjega u zemlji Nod. Tam o je upoznao svoju ženu, koja zatrudni i rodi mu sina. Ali otkuda je bila njegova žena? Z ar Kajinovi roditelji nijesu bili prvi ljudi? Po židovskome predanju imali su Kain i A bel dvije sestre, s kojima su oni u incestu rodili djecu. Kršćanski prevodioci biblije izostavili su, ćini se, ovu po njih fatalnu činjenicu. Z a promiskuitet u prastarim vreme­ nima, to jest, da je horda bila endogama, da je spolni snošaj bio opći, govori i to, što se po indijskome mitu Brahma oženio svojom rodjenom kćeri Saravasti; isti se mit javlja kod Egipćana i u sjevernoj Eddi. Egipćanski bog Ammon bio je muž svoje matere i ponosio se time, Odin je prema E ddi bio muž svoje kćeri Frigge.1 A dr. Adolf Bastian pripovijeda: ,,U Svaganwari su rajahove kćeri imale povlasticu, da slobodno biraju sebi muževe. Četiri brata, koji su se nalazili u Kapilapuru, proglasili su najstariju od svojih pet sestara za kraljicu majku i o ž e n i l i s e o s t a l i m a. “ 2 Morgan uzima, da se iz stanja opće spolne mješavine doskora razvio jedan viši oblik spolnog snošaja, koji on 1 Ziegler se ruga u svom djelu, koje smo spomenuli u predgovoru, što se mitu pridaje ma kakovo značenje za kulturnu historiju. U tom shvatanju zrcali se sva jednostranost toga prirodoznanca. U mitima ima duboki smisao, oni su nastali iz „narodne d uše“, oni se tem elje na prastarim narodnim ' običajima i navikama, kojih je pomalo nestalo, ali koje obasjane religijoznom glorjom živu i dalje u mitu. A ko nadjemo činjenice, koje objašnjavaju sam mit, onda mu se s puno razloga mora priznati njegovo historijsko značenje. 2 Dr. A d olf Bastian, Putovanja po unutrašnjosti Arhipela, Singapora, Batavije, M anile i Japana. Str. 12. Jena 1869, A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 2 �18 naziva p o r o d i c o m k r v n o g a s r o d s t v a . Sada su grupe, koje stoje u spolnom saobraćaju, odijeljene po g e n e r a c i j a m a tako, te djedovi i bake ćine jednu spolnu zajednicu muževa i žena. Njihova djeca ćine isto tako jedan krug zajedničkih bračnih drugova, a isto taka i njihova unučad, čim su dorasla do stanovite dobi. Tako je sada, za razliku od spolne zajednice na najnižem stupnju, kada je spolni saobraćaj bio opći, s p o l n i o d n o š a j jedne generacije sa d r ug o m isključen. Medjutim on sada postoji medju braćom i sestrama, bra­ tićima i sestričnama prvog, drugog i daljih stepena. Svi su oni medjusobno braća i sestre, ali su svi jedno drugome muž i žena. Ovom obliku porodice odgovara krvno srodstvo, koje se u prvoj polovici prošlog vijeka nalazilo na Hawajima još samo po imenu, ali ne i u zbilji. Naprotiv po amerikansko-indijanskom rodbinskom sistemu brat i sestra ne mogu nikad biti otac i mati jednog djeteta, kao što je to moglo biti po hawajskom obiteljskom sistemu. Porodica krvnog srodstva bilo je stanje, koje je postojalo kod Masageta u vrijeme Herodotovo, o čem on p iše : „Svaki se oženi jednom wženom, ali svima je dopušteno, da je upotrijebe“ . . . „Čim se jednom čovjeku prohtjedne jedna žena, on samo ovjesi svoj znak na prednji dio njezinih kola i bezbrižno spava sa ženom . . . Pri tom zabode svoj štap u zemlju kao sliku svojega djela . . . Obležanje biva javno.*“ Na slične odnošaje pokazuje Đachofen i kod Likijaca, Etruščana, Krećana, Atenjana, Lezbijaca, Egipćana. Z a porodicom krvnog srodstva slijedi po Morganu treći, viši oblik porodične zajednice, koji on zove poro­ dicom punalua. Punalua: mili drug, mila drugarica. Protiv mišljenja Morganovog, da je naime porodica krvnog srodstva — zasnovana na organizaciji bračnih klasa, koje su se generacijama stvarale — prvotni oblik, koji je predhodio porodici punalua, ustaje Čunow u svojoj na­ prijed spomenutoj knjizi. O n ne vidi u njoj^ najprimitivniji od dosada otkrivenih oblika spolnog saobraćaja, već jedan prelazni oblik, koji se javio tek s pojavom spolne zajed1 B achofen: Materinsko pravo. �19 nice, jedan prelazni stupanj prema čistoj plemenskoj orga­ nizaciji, na kome se — pored podjele na totem e1 — na­ lazi još neko vrijeme u izmijenjenom obliku i podjela na klase po starosti, takozvane porodice krvnog srodstva. Cunow izvodi dalje: Podjela na klase — svaki pojedini, muškarac ili žena, nosi ime svoje klase i svog spolnog sa­ veza (totema) — ne isključuje spolni saobraćaj izmedju rodjaka u pobočnoj liniji, nego spriječava kohabitaciju iz­ medju rodjaka u s p r a v n e i n i s p r a v n e linije, izmedju roditelja i djece, tetaka i nećaka, stričeva i sinovki. Izrazi tetka, stric i t. d. su imena slojeva. Cunow navodi dokaze za ispravnost svojih naziranja, koja se u pojedinostima udaljuju od Morganovih. Ali ma koliko on u pojedinostima odstupao od Morgana, on ga odlučno uzima u zaštitu od napadaja W estermarcka i drugih. O n veli: „Neka se i pokažu pojedine hipoteze Morganove pogrješnima i neka se druge i priznaju samo pod uvjetom, ipak mu nitko ne može poreći zaslugu, da je on prvi kon­ statirao identitet sjevero-američkih totema sa plemenskim organizacijama Rimljana, i drugo, da je dokazao, kako su naši današnji srodnički sistemi i oblici porodice rezultati dugog razvojnog procesa. Na taj je način prvi on omogućio novija istraživanja i stvorio temelj, na kom se dalje može graditi." I u predgovoru k svojoj knjizi opaža on izričito, da je njegov spis djelimična dopuna Morganove knjige o prastarom društvu. W estermarcku i Starckeu, na koje se u glavnom poziva Ziegler, može biti drago ili ne, da se nastojanje i razvi­ janje porodice ne ravna prema njihovim buržoaskim pred­ rasudama. Kritika, koju je Cunow posvetio Zieglerovim po­ moćnicima, morala bi pokolebati i najfanatičnijeg njihovog pristašu u ocjeni njihovih prigovora Morganu. 1 Totem je spolna zajednica. Svaki spol ima svoju totemsku živo­ tinju, naprimjer leguanskoga guštera, australskog parcova, vuka, medvjeda i t. d., po kojoj zajednica nosi svoje ime. Totem ska je životinja osobito obožavana, ona je savezu sveta i njegovi članovi ne smiju tu životinju ni ubiti ni njeno m eso jesti. Totem ska životinja ima slično značenje, kao i sveci, patroni cehova u srednjem vijeku. �20 3. Materinsko pravo. Brak punalua počima po Morganu sa isključenjem spolnih odnošaja izmedju rodjene braće i sestara po materi. Kad jedna žena ima više muževa, nemoguće je znati za oca. Očinstvo postaje fikcijom. Očinstvo se osniva i danas, u doba monogamnog braka, „samo na dobrom vjerovanju**, kako je već rekao G oethe na usta Fridrikova u svom „ Školovanju “. Ako je očinstvo u jednostrukom braku čestoput sumnjivo, njega je u mnogostrukom braku nemoguće utvrditi, samo porijeklo po majci je nesumnjivo i neosporno, pa su stoga djeca za vrijeme materinskog prava nazivana spurii, t. j. posijani. Kao što su se sve dublje promjene u socijalnim odnosima ljudi na primitivnom kulturnom stupnju vršile postepeno, to je van svake sumnje trebalo više vremena, da se porodica krvnoga srodstva preobrazi u porodicu punalua i mnogi tragovi toga preobražaja primje­ ćuju se još i u mnogo kasnije vrijeme. Najbliži izvanji po­ vod za razvitak porodice punalua bilo je možda to, da se zbog namnoženosti izvrši dioba, kako bi se zauzelo novo zemljište za pašu i obdjelavanje. A vjerojatno je i to, da su se na višem kulturnom stupnju javili pomalo pojmovi 0 štetnosti i nepristojnosti spolnog općenja izmedju braće 1 sestara i blizih rodjaka, što je zahtijevalo novo uredjenje bračne ustanove. D a je tako doista bilo, potvrdjuje jedna lijepa predaja, koju je — po Cunowljevu saopćenju — našao G ason kod Dieyerijaca, južnoaustralskog plemena, o postanku murdu-a (spolne zajednice). O na pripovijeda: „Poslije stvorenja svijeta uzimali su se očevi, majke, sestre, braća i drugi blizi rodjaci bez razlike, dok se nijesu jasno pokazala štetna djelovanja ovakovih spajanja. Održalo se vijeće starješina i vijećalo se o tome, kako da se to spriječi. Kao posljedica savjetovanja upućena je jedna molba Muramuri (velikom duhu), a taj zapovijedi u svom odgo­ voru, da se pleme podijeli na različite grane, a ove da se zbog razlikovanja označe raznim imenima prema živim i mrtvim predmetima, naprimjer prema dingu (vrsta domaćeg psa), mišu, kazuaru, kiši, leguanskom gušteru itd. Članovi jedne iste grupe nijesu se smjeli medju sobom uzimati, �21 nego samo članovi jedne grupe i članovi druge grupe. Sin jednoga dinga nije se primjerice smio oženiti kćerju dru­ goga dinga, ali se zato svako od njih dvoje moglo uzeti sa članom iz porodice miša, kazuara, parcova ili iz koje druge porodice, “ Ova je predaja jasnija od biblijske predaje; ona po­ kazuje najjednostavnijim načinom postanak spolnih zajed­ nica. Uostalom Paul Lafargue navodi u „Novom Vremenu*41 veoma oštroumno sa našeg gledišta potpuno opravdani dokaz, da imena, kao A dam i Eva, nijesu imena pojedinih osoba, već imena rodova, u kojima su živjeli Zidovi u predhistorijskom vremenu. Lafargue riješava svojim doka­ zivanjem čitav niz inače tamnih i protuslovnih mjesta u 1. knjizi Mojsijevoj. Isto je tako M Beer u „Novom V remenu“ 2 obratio pažnju na to, da je kod Zidova još i danas ženidbeni običaj, da nevjesta i majka mladoženjina n e s m i j u i m a t i i s t o i me , jer bi se u porodici dogodila nesreća, bolest i smrt. T o je drugi dokaz za tačnost Lafargueovog shvatanja. Gentilska organizacija branila je že­ nidbu medju osobama, koje su potjecale iz istoga roda. A po rodovskim pojmovima jesu zajedničkog porijetla ne­ vjesta i majka mladoženjina, ako imaju ista imena. Naravno, da današnji Zidovi ne imaju ni pojma o savezu te njihove predrasude sa starinskim njihovim rodovnim uredjenjem, koje je branilo takove brakove izmedju rodjaka. U početku su se time htjele spriječiti degenerativne posljedice krvnog spolnog općenja, i ma da je rodovsko uredjenje kod Z i­ dova propalo još prije hiljadu godina, predaja se ipak, kako vidimo, održala u predrasudi. Iskustva, stečena još prije kod gajenja životinja, morala su predočiti štetnost krvnoga grijeha. Kako su daleko sizala ta iskustva, vidi se iz 1. knjige Mojsijeve, iz glave 30., stiha 32. i slijedećih, gdje je Jakov znao da podvali svome tastu Labanu gojeći šarene janjce i koze, koji su po Labanovu obećanju imali pripasti njemu. Stari su dakle 1 9 . godište 1891., str. 2 2 4 . i dalje. 2 12. godište 1 8 9 3 ./9 4 . str. 119. �22 Izraelci već mnogo prije Darwina proučavali u praksi darwinizam. Kad smo već počeli da govorimo o prilikama starih Zidova, ajde da navedemo još i neke druge č i n j e n i c e , koje potvrdjuju, da je kod njih u prastaro vrijeme vladalo materinsko pravo. U 1. knjizi Mojsijevoj (3, 16) veli se o žen i: „I ti se moraš pokoravati volji tvoga muža, a on nejca bude tvoj gospodar. “ Ovaj stih glasi i drugačije: „Zena treba da napusti oca i mater i da se priveže za muža.“ Ali u prvoj knjizi Mojsijevoj (2, 24) veli se i to: „Zat o će č o v j e k n a p u s t i t i s v o g a oca i svoju m a t e r i z a s v o j u s e ž e n u p r i v e z a t i i postat će jedno meso.“ Isto se ponavlja kod Mateja 19, 3, Marka 10, 7 i u listu Efežanima 5, 31. O dista se dakle radi o tom, da je iz m a t e r i n s k o g p r a v a postala zapovijed, o kojoj tumači biblije ne imaju ni pojma, pa je zato u posve krivom svijetlu prikazuju. Materinsko pravo izbija i u 4. knjizi Mojsijevoj (32, 41). Tam o stoji, da je Jair imao oca iz plemena Jude, a majku iz plemena Manasije, pak se ipak Jair izričito zove s i n o m M a n a s i j e i bio je u tom plemenu nasljednik. Jedan drugi primjer za materinsko pravo kod starih Zidova nalazi se u knjizi Nehemijinoj (7, 63). Tam o se djeca jednog svećenika, koji se oženio iz židovskog bratstva Đarzilaj, zovu imenom toga bratstva Đarzilaj, pa se prema tomu zovu ne imenom svojega oca, već imenom majke. U porodici punalua uzimaju se po Morganu jedno ili više koljena sestara jedne porodice sa jednim ili više ko­ ljena braće d r u g e porodice. Rodjene sestre ili sestrične prvog, drugog i daljeg stepena bijahu zajedničke žene svojih zajedničkih muževa, a ovi nijesu smjeli biti njihova braća. Rodjena braća ili rodjaci raznog stepena bijahu zajednički muževi svojih zajedničkih žena, a ove nijesu smjele biti njihove sestre. Pošto je tako krvni spolni sa­ obraćaj prestao, novi je oblik porodice nesumnjivo doprinjeo bržem i snažnijem razvitku plemena i pribavio onima, koja su uzela ovu porodičnu (ormu, premoć nad onima, koja su zadržala stari oblik odnošaja. Rodbinski odnos, koji se razvio iz porodice punalua, �23 bio je ovaj: Djeca od sestara moje majke i njena su djeca, a djeca od braće mojega oca su i njegova djeca, a sva zajedno su moja braća i sestre. Djeca od b r a ć e moje majke su njezini nećaci i nećakinje, a djeca od sestara mojega oca su njegovi sinovci i sinovke, a sva zajedno su moji bratići i sestrične. D a lje : Muževi od sestara moje majke su i njeni muževi, a žene od braće mojega oca su i njegove žene, ali sestre od mojega oca i braća od moje majke isključeni su iz obiteljske zajednice, a njihova su djeca moji bratići i sestrične1. Podizanjem kulture razvija se ukidanje spolnog odnošaja izmedju sve braće i svih sestara, pa se to postepeno prenosi na najudaljenije rodjake u sporednoj liniji po ma­ terinoj lozi. Javlja se nova grupa krvnog srodstva rod (gens), koji se u prvom obliku razvio iz rodjenih i daljih sestara, njihove djece i njihove rodjene i dalje braće po materi. R od ima jednu pramajku, od koje potiču ženski nasljed­ nici u generacijama. Muževi svojih žena ne spadaju u tu grupu krvnog srodstva, u rod svojih žena, već pripadaju rodu svojih sestara. Naprotiv djeca ovih muževa pripadaju porodičnoj grupi svojih matera, jer se porijeklo mjeri po materi: Mati je glava obitelji i tako postaje „materinsko pravo “ , koje je dugo vremena bilo podlogom porodičnih i nasljednih odnošaja. Prema tome — doklegod je bilo pri­ znato nasljedje po materi — i žene su imale pravo su­ djelovanja i glasanja u rodovskom vijeću, one su birale saheme (poglavare) i ratne starješine i skidale ih. K ad je Hanibal s Galima učinio savez proti Rimljanima, imalo se u slučaju nesuglasica sa saveznicima povjeriti pravo pre­ sude galskim ženama. Toliko je bilo Hanibalovo povjerenje u njihovu nepristranost. O Likijcima, koji su priznavali materinsko pravo, veli H e ro d o t: „Njihovi su običaji dijelom kretski, dijelom karski. P a opet imadu jedan običaj, kojim se razlikuju od svakog drugog naroda na svijetu. Pitaš li Likijca, tko je on, od­ govorit će ti najprije svojim imenom, ^zatim imenom svoje matere i tako dalje u ženskoj liniji. Sta više, kad se slo1 Fr. E ngels, Porijetlo porodice i t. d. �24 bodnjakinja uda za roba, njihova su djeca slobodni gradjani, ali ako slobodan čovjek uzme inozemku ili robinju, nje­ gova djeca, pa bio on i najviša ličnost u državi, gube sva gradjanska prava." U ono se vrijeme govori o matrimonium-u mjesto o patrimonium-u, o mater (amilias mjesto o pater familias, a domovina se naziva dragom materinskom zemljom. Kao raniji porodični oblici, tako se i gens osnivao na zajednici vlasništva, to jest na komunističkom načinu gospodarstva. Z ena je upravljala i vodila porodičnu zajednicu, za to je imala veliki ugled kako u kući tako u pitanjima odnosa familije prema plemenu. O na je izravnjavala sporove,^ bila suditeljica i obavljala vjerske obrede kao svećenica. Ceste pojave kraljica i vladarica u starini, njihov odlučni upliv, kad su vladali njihovi sinovi, primjerice u Egiptu, sve je to bilo posljedicom materinskog prava. U onim je vreme­ nima mitologija u velikom dijelu poprimila ženski značaj; Astarta, Demetra, Cerera, Latona, Izida, Frigga, Freja, G erda i t. d. Z ena je nepovredljiva, ubijstvo matere je najteži zločin pozivajući sve muževe na osvetu. Krvna je osveta zajednička stvar za sve ljude jednoga plemena, svaki je dužan da osveti nekoga člana te porodične zajednice za nepravdu, koju mu je nanio član drugoga plemena. Obrana žena potiče muškarce na najveću hrabrost. Tako su se pokazivala djelovanja materinskog prava u svim životnim odnosima starih naroda, kod Babilonaca, Asiraca, Egipćana, kod Grka prije herojskoga vremena, kod italskih plemena prije sagradjenja Rima, kod Skita, Gala, Iberaca i Kantabrijaca, Germana i t. d. Z ena ima u onim vremenima po­ ložaj, kakav nije imala nikada poslije. Tako veli Tacit^ u svojoj „Germ aniji:" „Germani drže, da je u ženi nešto sveto i proročko, zato poštuju savjet žena i pokoravaju se njihovim riječima." Diodor, koji življaše u vrijeme Ceza­ rovo, u najvećoj se mjeri ljuti nad položajem žena u Egiptu ; on je doznao, da stare roditelje ne hrane njihovi sinovi, već kćeri njihove. O n prezirno govori o ženskim slugama sa Nila, koji su pripadnicima slabijega spola dali u do­ maćem i javnom životu prava i slobode, koje su jednome Grku ili Rimljaninu morale izgledati nečuvene. �25 Z a vrijeme materinskog prava vladalo je uopće stanje mira. Odnosi su bili posve jednostavni, život primitivan. Pojedina plemena odijeliše se jedno od drugoga, ali zato poštivahu jedno drugomu oblasti. Kad je pleme bilo na­ padnuto, bili su ga muškarci dužni braniti, u ćem ih snažno pomagahu žene. Po Herodotu su kod Skita i žene sudje­ lovale u b o ju ; po njegovoj se tvrdnji djevica mogla udati tek onda, pošto je ubila jednog neprijatelja. Uopće bijahu u starini tjelesne i duševne razlike izmedju muškarca i žene daleko manje, no u današnjem društvu. Gotovo kod svih divljih i u barbarstvu živućih naroda su razlike u težini i i veličini mozga manje no kod naroda u civilizaciji. Kod tih naroda ne zaostaju žene tjelesnom snagom i spretnošću nimalo za muškarcima. Z a to ne govori samo svjedočanstvo starih pisaca o narodima, kod kojih vladaše materinsko pravo, za to svjedoče i ženske vojske Ašantija i zapadnoafričkoga kralja u Dahomeu, koje se odlikuju hrabrošću i divljaštvom. T o potvrdjuje i sud Tacitov o ženama kod starih Germana i podaci Cezarovi o ženama Iberaca i Skota. Kolumbo je pred Santa Cruzom imao održati bitku s jednim indijanskim plemenom, u kojoj su se žene ponijele isto tako hrabro kao i muškarci. Z a ovo shvatanje nalazimo potvrdu i kod Havelocka E llisa: „Prema H . H . Johnstoneu moraju žene Andombijaca na Kongu teško raditi i nositi velike terete, ali opet provode posvema sretan život. O ne su često snažnije od muževa, bolje razvijene i imadu često upravo prekrasna tjelesa. O Manymenima kod Arruwima u istome kraju veli P a rk e : ,T o su lijepi ljudi, osobito su žene ljepušaste i mogu nositi isto tako teške terete kao i muškarci.* U Sjevernoj Americi rekao je jedan indijanski poglavica H e a rn e u : ,Z ene su stvorene za rad, jedna od njih može toliko nositi ili dignuti kao dva muškarca.* Schelong, koji je s antropološkog stanovišta temeljito pro­ učavao Papuance u njemačkoj koloniji Nove Guineje, našao je, da su žene mnogo jače gradjene od muškaraca. T ako u srednjoj Australiji dogadja se zgodimice, da muževi tuku svoje žene iz ljubomora, ali u takovim slučajevima nerijetko se dešava, da žena uzvrati i bez pomoći izlupa muža. N a Kubi su se žene borile uz bok svojih muževa i imale su �26 veliku neovisnost. Kod nekih indijanskih rasa, kao kod Puebla u Sjevernoj Americi i kod Patagonaca, žene su velike kao muškarci, a ni kod Rusa, što se tjelesne veličine tiče, ne postoji tako velika razlika izmedju spolova, kao kod Engleza ili Francuza.4 *1) Ali i u radu su žene u izvjesnim prilikama strogo po­ stupale, i jao si ga muškarcu, koji je bio odviše trom ili odviše nespretan, a da bi doprinesao svoj dio općenitom uzdržavanju. Njega su prosto otjerali, pa se onda ili po­ vratio u svoj rod, gdje je bio dočekan neprijateljski, ili je stupio u drugi rod, gdje su prama njemu bili snošljiviji. D a bračni život urodjenika u unutrašnjosti Afrike nosi još i danas ovaj karakter, našao je na svoje veliko iznenadjenje Livingstone, kako pripovijeda u svom d jelu: „Missionary travels and researches in southern Africa4 4 (Misijonarske radnje i istraživanja u južnoj Africi), London 1857. Na Sambeziju naišao je na Đalondu, lijepo i snažno poljodjelsko pleme crnaca, kod kojega su žene uživale privilegovan položaj, što su mu potvrdila saopćenja Portu­ galaca, koja su mu se u početku činila nevjerovatna. O ne sjede u vijeću; mladoženja mora iz svojega sela putovati u ženino; on se pri tom obvezuje, da će majku svoje žene, dok bude živa, opskrbljivati gorivom, a u slučaju da dodje do rastave, ostat će djeca vlasništvo matere. No naprotiv mora se žena brinuti za muževljevu hranu. Pa i ako dodje gdjekada do malih razmirica izmedju muževa i žena, Livingstone je našao, da se muževi ne bune proti tomu ; vidio je naprotiv, da se muškarci, koji su uvrijedili žene, kazne vrlo osjetljivo i to — gladovanjem. Čovjek dodje kući da jede, ali žena ga pošalje drugoj i on ostaje gladan. Umoran i gladan popne se on u najnapučenijem dijelu sela na drvo i javlja plačnim glasom: „Čujte! čuj­ te ! Mislio sam, da sam se oženio ženama, ali one su mi sve od reda vještice! Ja sam neženja, ne imam ni jedne žene! Je li to pravo za čovjeka, kao što sam j a ! 4 4 x) H avelock E llis, Muškarac i žena. Str. 3 . do 4. Leipzig 1894. �27 Drugo poglavlje. Borba izmedju m aterinskog i očinskog prava. 1. Postanak očinskog prava. Sa namnožanjetn stanovništva postaje čitav niz sestrin­ skih rodova, koji opet stvaraju kćerinske rodove. Materin je rod za njih fratrija. V iše fratrija čine pleme. O va je društvena organizacija tako čvrsta, te je bila podlogom voj­ ničkoj organizaciji u starim državama, kad je već staro ro­ dovsko uredjenje bilo propalo. Pleme se dijeli u više ple­ mena, koja imaju jednako uredjenje i u svakom od njih ostaju stari rodovi. Ali pošto rodovsko uredjenje zabranjuje brak izmedju braće i sestara i svih rodjaka u materinoj liniji do najudaljenijeg člana, ono je time samo sebe po­ kopalo. Kako su medjusobni odnošaji pojedinih rodova bivali tijekom društvenog i privrednog razvitka sve zamr­ šeniji, to se zabrana braka izmedju različnih rodova nije mogla dugo održati, ona je morala sama po sebi pasti i rasprsnuti se. Dok je proizvodnja životnih namirnica sta­ jala još na najnižim stepenima zadovoljavajući vrlo malenim zahtjevima, bila je djelatnost muža i žene u glavnom jed­ naka. Ali sa uvećavanjem podjele rada nastupila je ne samo podjela poslova, već i podjela zanimanja. Ribolov, lov, stočarstvo, poljodjelstvo zahtijevali su naročitih znanja, a ona su u daleko većoj mjeri bila potrebna za pravljenje alata i posudja, koja su bila poglavito vlasništvo muževa. Muškarac, koji je u tom razvoju stupio naprijed, bio je pravi gospodar i vlasnik ovih izvora bogatstva. Sa namnožavanjem stanovništva i sa težnjom za većim pašnjacima i oranicama javila su se ne samo trvenja i borbe oko posjeda najboljeg zemljišta i tla, nego se javila i po­ treba radnih snaga. Sto su brojnije bile te snage, to veće je bilo bogatstvo proizvoda i stada. T o je najprije dovelo do otmice žena, a kasnije do zarobljivanja pobijedjenih muževa, koje su u početku ubijali. T im e su došla dva ele­ menta u staro rodovsko uredjenje ne slažući se dugo s njim. �28 K tome je došlo još i nešto drugo. Sa sve većim dife­ renciranjem poslova nastaje iz sve veće potrebe orudja, sudova, oružja itd. zanat, koji uzima samostalni razvoj odjeljujući se malo pomalo od poljodjelstva. Nastaje po­ sebno stanovništvo, koje se bavi zanatom, sa zasebnim interesima kako u pogledu na imanje tako i na njegovo nasljedjivanje. Dokle se porijeklo vodilo u ženskoj liniji, nasljedjivali su rodovski srodnici svoje pokojne rodovske drugove po materinoj lozi. Imanje je ostalo u rodu. Ali u novom stanju, kad je otac postao vlasnikom, to jest posjednikom stada i robova, oružja i posuda, kad je postao zanatlijom i trgov­ cem, pripala je poslije njegove smrti, dokle je on ubrojavan u materin rod, njegova svojina ne njegovoj djeci, nego njegovoj braći i sestrama i djeci i potomstvu njegovih sestara. Rodjena djeca nisu dobila ništa. Težnja, da se ovo stanje promijeni bila je dakle vrlo velika, i ono se promijenilo. Prije svega, namjesto braka sa više muževa i žena postala je porodica parova. Neki čovjek živio je sa jednom ženom i djeca, potekla iz toga odnošaja, bila su njihova djeca. O ve porodice parova rasprostirale su se u toliko više, u koliko je zabrana braka u rodovskoj organi­ zaciji otežavala takovo uzimanje i u koliko su navedeni ekonomski uzroci iziskivali nov oblik porodičnog života. Staro stanje stvari, počivajući na zajedničkom gospodar­ stvu, nije se moglo izmiriti sa ličnom svojinom. S t a l e ž i z a n i m a n j e odlučivali su, kad je bilo nužno odabrati mjesto za stanovanje. Iz proizvodnje robe, koja je sada nastala, izašla je trgovina sa susjednim i stranim narodima, što je bilo povodom novčanoj privredi. Taj razvoj je vodio i upravljao muškarac. Privatni njegovi interesi nijesu u glav­ nom imali ništa zajedničko sa starom rodovskom organi­ zacijom, čiji interesi bijahu često puta protivni njegovima. T ako je značaj rodova sve više opadao. Najposlije je rod sačuvao još samo vršenje vjerskih funkcija u porodičnoj zajednici; njegovo je ekonomsko značenje propalo i po­ svemašnji raspad rodovskog uredjenja bio je tek pitanje vremena. Sa ovim raspadanjem starog rodovskog uredjenja pao �29 je ubrzo upliv i položaj ženin. Materinskog je prava ne­ stalo, a na njegovo je mjesto došlo očinsko pravo. Čovjek je kao privatni vlasnik imao interesa u djeci, koju je mogao smatrati z a k o n i t o m i učiniti nasljednicima svojega vlas­ ništva, p a j e z a t o z a b r a n i o ž e n i s n o š a j s a drugim muškarcima. Naprotiv, on je za sebe zadržao pravo, da pored prave žene ili više njih drži toliko priležnica, koliko je mogao da ih uzdržava. I djeca ovih priležnica bila su smatrana zakonitom djecom. Dva važna dokaza u tom po­ gledu nalazimo u bibliji. U 1. knjizi Mojsijevoj, u glavi 16, u stihu 1. i 2. veli se : „Ali Sara, žena Avramova, ne radjaše mu djece. A imaše robinju Misirku, po imenu Agaru. Pa reče Sara A vram u: gle, G ospod me je za­ tvorio, da ne rodim ; nego idi k robinji mojoj, ne bih li dobila djece od nje. I Avram prista na riječ Sarinu.“ Drugo značajno mjesto je u 1. knjizi Mojsijevoj, u glavi 30., u stihu 1. i slijedećima. Tam o stoji: ,,A Rahilja vi­ djevši gdje ne radja djece Jakovu, pozavidje sestri svojoj; i reče Jakovu: daj mi djece, ili ću umrijeti. A Jakov se rasrdi na Rahilju i re č e : zar sam ja, a ne Bog, koji ti ne da poroda? A ona reče: eto robinje moje V ale, lezi s njom, neka rodi na mojim koljenima, pa ću i ja imati djece od nje. I dade mu Valu, robinju svoju, za ženu, i Jakov leže s njom.“ Jakov je dakle imao ne samo kćeri Labanove, dvije sestre, za žene istovremeno, već su mu one dale i svoje služavke, što je po običaju onog vremena bilo „moralno” . O n je, kao što je poznato, obje glavne žene kupio služeći za svaku od njih njihovu ocu Labanu po sedam godina. ono doba bijaše kupovanje žena općenit običaj kod Z i ­ dova, ali pored kupovanja žena bila je veoma razvijena otmica žene od pobijedjenih naroda; tako su primjerice oteli Benjaminovi potomci žene silonske.1 Zarobljena žena postala je robinjom, priležnicom. Ali ona je mogla postati zakonitom ženom, čim je ispunila ove propise: morala je odrezati sebi kosu i n o k te ; odjeću, u kojoj bijaše zaro1 Knjiga o sudijama 21, 2 0 i dalie. �30 bijena, morala je svući i zamijeniti je drugom, koja joj je bila dana; poslije toga je mjesec dana morala oplakivati oca i majku i kad je tako umrla za svoj narod i postala mu strana, tek onda je mogla legnuti u bračnu postelju. Najviše je žena imao, kako je poznato, kralj Salamun, koji je po knjizi o kraljevima (I, 11) imao ne manje nego 700 žena i 300 priležnica. Čim je očinsko pravo, to jest porijeklo po muškoj lozi ovladalo u židovskoj rodovskoj organizaciji, kćeri su bile isključene od nasljedstva. Ovo je kasnije bilo samo u toliko izmijenjeno, ako otac ne bi ostavio nijednoga sina. T o se vidi iz 4. knjige Mojsijeve (27, 2 do 8), gdje se govori o tom, kako je Mojsije — kad je Zelafead umro bez sinova i kada su kćeri gorko požalile, što su isključene iz očeva nasljedja, koje je imalo da se vrati Josipovu plemenu — presudio, da u ovom slučaju kćeri treba da budu nasljednici. Ali kad one stadoše namjeravati, da se po starome običaju udadu u neko drugo pleme, Josipovo se pleme požalilo, da će mu na taj način propasti nasljedje. Na to je Mojsije presudio (4, 36), da nasljednice mogu slobodno birati muževe, ali da su obvezane ostati u plemenu svojih otaca. Dakle, zbog svojine je povrijedjeno staro bračno uredjenje. Uostalom, već je u staro­ zavjetnom, dakle historijskom vremenu ovladalo očinsko pravo kod Zidova i organizacija bratstva i plemena osni­ vala se kao kod Rimljana na nasljedjivanju po muškoj lozi. Prema tomu bijahu kćeri isključene iz nasljedja, kako se to vidi iz I. knjige Mojsijeve (31, 14 i 15), gdje se tuže Labanove kćeri, Lea i R a h ela : „Eda li još imamo kakav dio i nasljedstvo u domu oca svojega? Nije li nas držao kao tudjinke, kad nas je prodao? pa je još i naše novce jednako jeo.“ 1 kod Zidova, kao kod svih naroda, kod kojih je nasljedje po ocu stupilo na mjesto nasljedja po materi, žjena je bila potpuno bespravna. Brak je bio kupovni brak. Z eni je bila nametnuta najstroža čistoća, dok muškarac nije bio vezan uz tu zapovijed, već je osim toga imao pravo imati i više žena. A ko se mužu prve bračne noći učinilo, da mu je žena već prije vjenčanja izgubila djevi- �31 čanstvo, imao je pravo, ne samo da ju otjera, već da je dade i kamenovati. Ista bi kazan stigla i brakolomnicu, a muža samo onda, kad bi počinio brakolomstvo s tudjom ženom židovskoga porijekla. Po 5. knjizi Mojsijevoj (24, 1 do 4) imao je čovjek pravo otjerati skoro dovedenu ženu, ako u njegovim očima ne steče milosti, ili ako ga u čemu bilo ne zadovolji. O n je tada morao napisati knjigu odpusnicu, dati ženi ruku i pustiti je iz kuće. D a je kasnije kod Z idova ženin položaj bio nizak, vidi se i otuda, što još i danas žene u sinagogi prisustvuju službi božjoj odvojeno od ljudi i što se ni u molitvi ne spo­ minju.1 Po starom židovskom shvatanju ne pripada žena u općinu, ona je i u vjerskom i u političkom pogledu jed­ naka ništici. A ko se nadje deset muškaraca na okupu, oni smiju vršiti službu božju. Z ene toga ne mogu, ma koliko ih bilo. Slično tome naredio je Solon u A teni, da se na­ sljednica mora udati za svoga najbližeg muškog agnata, ma oboje pripadali istomu rodu i ma je takav brak bio zabranjen po ranijem pravu. Solon je naredio i to, da vlasnik ne mora, kao dotle, ako umre bez djece, ostaviti svoj imetak svomu rodu, već da može u oporuci imeno­ vati za nasljednika koga hoće. Vidimo dakle, da čovjek ne upravlja vlasništvom, već vlasništvo upravlja njime i postaje njegovim gospodarom. Sa vladom privatnog vlasništva bilo je zapečaćeno podjarmljenje žene pod muškarca. Nastupilo je vrijeme pod­ cjenjivanja i čak preziranja žene. M a t e r i n s k o je pr a vo z nač i l o komuni z a m, j e d n a k o s t svi j u; p o j a v a o č i n s k o g p r a v a z na č i l a je vl adu p r i v a t n o g vl as ni š t va i u i sto vr i j eme 1 U nastarijem dijelu grada Praga nalazi se jedna mala sinagoga, koja potječe iz šestog stoljeća poslije Krista i koja je valjda najstarija u Njemačkoj. A k o posjetilac sidje za sedam stepenica u polumračan prostor, primjetit će prema sebi na zidu otvore, koji vode u jedan potpuno mračan prostor. N a pitanje, kuda vode ti otvori, odgovorio nam je v o d ič : u prostor za žene, gdje one prisustvuju službi božjoj. M oderne su sina­ goge povoljnije udešene za žene, ali je odvojenje žena od muškaraca očuvano. �32 p o d č i n j e n o s t i r o p s t v o ž e n e . T o je uvidiao i kon­ zervativni Aristofan, koji je u svojoj komediji „Pučka skup­ ština žena" ocrtao, kako žene dolaze na vladu u državi i kako uvode komunizam, koji on karikira najcrnijim bojama, da bi žene diskreditirao. Na koji se način ovaj preobražaj u pojedinostima iz­ vršio, teško je pokazati. Ali ova p r v a v e l i k a r e v o l u ­ ci j a, koja se javila u razvoju čovječanstva, nije izvršena istovremeno kod svih starih kulturnih naroda niti svuda na isti način. Medju narodima Grčke bila je prva A tena, gdje je najprije nastupio novi poredak u odnosima. Fr. Engels drži, da se ovaj veliki preobražaj izvršio posve mirno, i kad su stvorene sve pogodbe za novo pravo, bilo je tek potrebno jednostavno glasanje rodova, da se materinsko pravo zamijeni očinskim. Naprotiv, Đach­ ofen pozivajući se na stare pisce misli, da su se žene že­ stoko usprotivile tom društvenom preobražaju. O n naime u pričama o amazonskim carstvima, koje se nalaze u povjesti Azije i Istoka i koje su se pojavile i u Južnoj Americi i Kini, vidi dokaze za borbu i otpor žena protiv novog uredjenja. Sa nastupom muške vladavine izgubile su žene i svoj položaj u općini, isključene su iz vijeća i svakog važnog uticaja. Čovjek ih sili na bračnu vjernost, koju za sebe ne priznaje; ako žena prekrši tu vjernost, ona čini najveću prevaru, koja može snaći novoga gradjanina; ona mu do­ nosi u kuću stranu djecu kao baštinike njegova imetka, čega radi kažnjavahu stari narodi ženu, koja je prekršila bračnu vjernost, kaznom smrti ili ropstva. 2. Materinsko pravo u grčkim mitima i dramama. I ako su tako žene uklonjene sa svog vladarskog po­ ložaja, ipak su stari običaji i navike vladali duhovima još mnogo stoljeća, premda je dublji njihov smisao postao pomalo sve nerazumljiviji narodima. T ek sadašnje se vrijeme trudi, da bi ispitalo značenje tim starim običajima. Tako se u Grčkoj zadržao religijozni običaj, da žene prizivaju za savjet i pomoć samo boginje. 1 godišnje svetkovine i �33 t h e s m o f o r i j a nastale su u doba m a t e r i n s k o g p r a v a . Još i u kasnijem vremenu grčke su žene svetkovale ovaj praznik pet dana u čast Demetre i na svetkovini nije smio biti prisutan nijedan muškarac. Slično se dogadjalo u starom Rimu u čast Cererinu. Demetra i Cerera bijahu boginje plodnosti. Takve svetkovine obdržavale su se i u N je­ mačkoj daleko u kršćanski srednji vijek i bile su posvećene Friggi, koja je starim Germanima bila boginja plodnosti; i ovdje su muškarci bili isključeni od učestvovanja. U Ateni, gdje je materinsko pravo ustupilo mjesto očinskome pravu najranije, ali, kako se čini, poslije velikog otpora žena, očito se odražava tragičnost ovoga preobra­ žaja u Eshilovim ,,Eumenidama“ . Predm et je ovaj: A ga­ memnon, kralj u Mikeni, muž Klitemnestrin, žrtvuje po zapovijedi proročišta pri svom pohodu na Troju svoju kćer IHgeniju. Mati se bunila proti žrtvovanju svog djeteta, koje po materinskom pravu ne pripada njezinome mužu, i u Agamemnonovoj odsutnosti uzima za muža Egista, što nije bilo nemoralno po starinskom pravu. Kad se Agamemnon iza mnogogodišnjeg izbivanja vratio u Mikenu, ubije ga po nagovoru Klitemnestrinu Egist. O rest, Agamemnonov i Klitemnestrin sin, osvećuje po zapovijedi Apolona i A tene smrt očevu, ubijajući mater i Egista. Poradi ubijstva, po­ činjenog na materi, progone O resta Erinije, koje zastupaju staro pravo. Apolon i A tena, koja po mitu n e m a ma j ke , jer je gotova iskočila iz glave Zeusove, brane O resta i zastupaju novo, očinsko pravo. Radi presude stvar dolazi pred areopag, gdje se razvije ovakav razgovor, u kom su izražena oba suprotna gledišta: Erinija : Je li te prorok (A p o lo n ) naveo na ubijstvo majke ? O r e s t: Još ni do danas ne proklinjali svoju sudbinu. Erinija: Tako veliš sada, ali ćeš uskoro drukčije govoriti. O rest: Vjerujem , ali će mi pom oći otac iz groba. Erinija: Nadaj se u mrtve ti, što si m a jk u ubio. O rest: Dvostruki je grijeh navukla ona na svoju griješnu glavu. E rinija: Kako to ? Obavijesti o tom i sudije. O r e s t: O na je ubila muža i ubila mi je oca. Erinija: 1 ti još živiš, dok je o n a okajala ubivstvo. O rest: Z ašto je nijesi gonila za života? Erinija: O n a n i j e b i la u k r v n o m s r o d s t v u s a m u ž e m , k o g a j e u b i la . A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 3 �34 O rest: A ja s a m , v e l i i, o d m a j č i n e kr vi . Erinija: Z a r t e o n a , u b i c o , n i j e n o s i l a p o d s v o j i m srcem? Zar se ne k u n e š d r a g o c j e n o m krvi svoje matere? Erinije dakle ne priznavaju nikakovo očinsko i muževIjevo pravo, za njih postoji samo materinsko pravo. Njima je ravnodušno, što je Klitemnestra dala umoriti muža, jer on je bio stranac; naprotiv, one zahtijevaju, da se kazni ubica matere, jer je O rest, ubivši majku, učinio najteže zločinstvo, koje se u starom rodovskom uredjenju moglo učiniti. Naprotiv, Apolon stoji na suprotnom stajalištu: on je po nalogu Zeusovu nagovorio Oresta, da ubije svoju mater, kako bi osvetio umorstvo oca, i brani taj postupak pred sudijama ovako: „Na to velim, čuj moju pravednu r ije č : Nije majka tvorac svo g a djeteta. O na samo prima i nosi probudjeni ž iv o t; O tac ga stvara, ona čuva tu zalogu Prijateljstva medju njima, ako je Bog ne povrijedi. T o ću potvrditi sigurnim dokazom. Jer otac m ože da bude bez majke; Dokaz je rodjena kći (A ten a) olimpskoga Zeusa, Koju nije nikada skrivala tama materine utrobe, A plemenitijeg podmlatka nije rodila nijedna boginja/1 Prema Apolonovu mišljenju stvaranje daje prvo pravo ocu, dok je naprotiv po dotadanjem mišljenju majka davala krv i život djetetu i bila jedini vlasnik djeteta, a otac njenog djeteta bio je za nju samo s t r a n a c . Z ato na mišljenje Apolonovo odgovaraju Erinije: T i uništavaš sile starog vremena . . . T i, mladi bože, hoćeš da upropastiš nas stare. Sudije se spremaju za presudu, pola ih je za staro, a pola za novo pravo, tako da prijeti opasnost jednakih gla­ sova. T ada dohvati A tena glasački kamečak s oltara i spu­ štajući ga u žaru govori: M eni je pripalo dati posljednju riječ I ja spuštam ovaj kamečak za O re sta ; Ja z a m a j k u n e z n a m , nije me rodila, k o, N o iz sveg srca hvalim s v e , š t o j e m u š P a č a k i u b r a k u , jer sam sva očeva. Z ato smatram sada, da je m a n j e k a ž n j i v o ubistvo žene, Koja je ubila svoga muža, k u ć n u o b r a n u . Neka pobijedi Orest i pri jednakoj podjeli glasova. �35 Druga jedna priča prikazuje propast materinskog prava u A teni na ovaj način „Z a Kekropsova vladanja dogodi se dvostruko čudo. Izbiju iz zemlje u isto vrijeme na jednom mjestu maslina, a na drugom voda. Preplašeni kralj pošalje poslanstvo u Delfe, da pita proročište o zna­ čenju ovih dogadjaja. Odgovor je glasio: Maslina označuje Minervu, a voda Neptuna i sada stoji do gradjana, po kome će od ta dva božanstva nazvati svoj grad. Kekrops sazove narodnu skupštinu, u kojoj su imali pravo glasanja muškarci i žene. Muževi su glasali za Neptuna, žene za Minervu, i pošto su žene imale jedan glas više, pobijedi Minerva. T o razljuti Neptuna i on poplavi morem zem­ ljišta Atenjana. D a bi ublažili srdžbu boga. osudiše A tenjani svoje žene na trostruku kazan: d a i z g u b e p r a v o g l a s a , d a n j i h o v a d j e c a n e n o s e m a j č i n o i me , a o n e s a me da se vi š e ne z o v u A t e n j a n k e . " 1 Tako pobijedi novo pravo. Brak, koji učini oca glavom porodice, očinsko pravo pobijedi materinsko pravo.2 3. Zakonite žene i hetere u Ateni. Prelaz iz materinskog prava u očinsko izvršen je svuda kao i u Ateni, čim je dostignut sličan stupanj kulturnog razvitka. Z ena je potisnuta u kuču, izolovana je i dobiva posebne prostorije — ginekonitis — u kojima živi. Isklju­ čena je čak od dodira s muškarcima, koji posjećuju kuću. T o je bila glavna svrha odjeljivanja. Ovaj preobražaj u običajima dolazi do izražaja već u Odiseji. T ako Telem ak kori svoju majku Penelopu zbog prisutnosti medju proscima i zapovijeda jo j: „T a podji kući i brini se za svoje poslove, Z a vreteno i stan i gledaj, da ti se radu Djevojke nauče ; govor priliči ljudima, A p r i j e s v e g a m e n i , j er ja s a m gazda u k u ć i 1“ 3 1 Bachofen, M aterinsko pravo. 2 Kada je zimi izmedju 1899 i 1900 predstavljana u Berlinu, Beču itd. Eshilova O restija u novoj obradi gosp. v. W ilam owitz-M ollendorfa, publika i kritika bijahu nesposobne da shvate duboki smisao ove tragedije i ona je za njih bila nešto nerazumljivo. 3 Homerova O diseja. Prvo pjevanje. �36 Ovakovo shvatanje već ^ je zavladalo u ono doba u cijeloj Grčkoj. Još i više. Žena, i kad je udovica, stoji pod gospodstvom najbližeg muškog rodjaka i nema više prava da bira muža. Siti dugog obmanjivanja lukave Penelope, prosioci se kroz usta Antinojeva obraćaju k Telemaku i zahtijevaju: Eto, prosci te opominju, da znaš i sam U srcu svom, a da i svi Ahajci znadu ! P o š a l j i m a t e r i r e c i jo j, d a u z m e z a m u ž a . Koji joj se svidja i k o g a j o j o t a c i z b e r e . 1 Ženinoj je slobodi sad već odzvonilo. Ako izadje iz kuće, mora da se zavija, da ne bi izazvala požudu kakvog drugog čovjeka. Na istoku, gdje su spolne strasti uslijed žarke klime najžešće, još je i danas najstrože provadjano ovo odjeljivanje žena. Medju starim narodima služi A tena za ugled novim uredjenjem. Z ena doduše dijeli s mužem postelju, ali ne i s to l; ona ga ne zove po imenu, nego „gospodaru**; ona mu je sluškinja. Javno se nije smjela nigdje pokazati, na ulicu je izlazila pod koprenom i odje­ vena najjednostavnije. Ako je učinila brakolomstvo, ona je po Solonovu zakonu platila taj svoj grijeh gubitkom života ili slobode. Muž ju je mogao prodati kao robinju. Položaj grčke žene u ono doba plastično je prikazan u Euripidovoj „Medeji**.2 O na ovako jadikuje: „O d svega, ah, što ima dušu i život. M i sm o ž e n e n a j b j e d n i j a b i ć a l Svojim mirazom moramo da kupimo muža, — 1 što je još gore od to g a : N a š e je t i j e l o od t a d a n j e g o v o . I uvijek postoji strašna o p a sn o st: Kakav će on biti, dobar ili rdjav? J^r je razvod za ženu uvijek mrlja, T e svoga sudjenika n e s m i j e p r e z i r a t i . 1 kad se uda za ljude s novim navikamn i nenaviknutim običajima, O na sama — pošto je nitko ne uči — Mora dokučiti prirodu svoga muža. 1 ako nam sve to srećno podje za rukom, 1 Homerova O diseja. Drugo pjevanje. 3 Stih 2 3 0 i dalje. Euripid je rodjen u Salamini 4 8 0 god. Krista. prije �37 I ako naš dragi rado i veselo živi s nama, Tada se našem životu može pozavidjeti. — / A inače — bolje biti m rtav! — muž, ako mu je j K uća omrzla, nalazi i z v a n n j e ono, što će Ublažiti tugu njegove duše, ( Kod prijatelja, kod vršnjaka sv o jih ; — 1 Mi imamo da gledamo samo na j e d n o g a . V e le nam, da živimo ugodno, bezbrižno , U kući, dok oni bitke biju I / Luda zabluda ; r a d i j e b i h t r i p u t 1 B i l a u b o r b i , d e g o da j e d n o m r o d i m l Sasvim su drukčije bile prilike za muževe. A ko je muž tražiood žene zbog radjanja zakonitih nasljednika strogu uzdržljivost prema drugim ljudima, on nije bio sklon da i sebi nametne istu uzdržljivost prema drugim ženama. N a­ stade doba h e t e r a. Ž ene, koje su se istaknule ljepotom i duhom, obično tudjinke, cijenile su više slobodan život u najintimnijim vezama sa muškarcima, nego bračno ropstvo. U tome tada nije bilo ničega za gnjušanje. Ime i slava ovih hetera, koje su podržavale najintimnije odnose sa prvim ljudima Grčke i prisustvovale njihovim učenim raz­ govorima i njihovim gozbama, doprlo je do naših dana, dok su imena zakonitih žena većinom zaboravljena i iščeznula. T ako je lijepa Aspazija bila intimna prijateljica zna­ menitog Perikla, koji se kasnije s njom oženio; ime hetere Frine postalo je kasnije ime za sve one žene, koje su se za novac prodavale. Frina je stajala u intimnim odnosima sa Hiperidesom i poslužila je Praksitelu, jednom od prvih vajara Grčke, kao model za njegovu Afroditu. Danaja je bila draga Epikurova, Arheanasa draga Platonova. Druge znamenite hetere bijahu Lais Korintska, Gnathaneja i t. d. N e ima znamenitijega Grka, koji nije općio s heterama. T o je bio način njihova života. Demosten, veliki govornik, precizirao je u svom govoru protiv Neera spolni život A tenjana ovako: „ M i u z i m a m o ž e n u , d a b i s m o s t e k l i b r a č n u d j e c u i i ma l i u k u ć i v j e r n u p a z i t e l j i c u ; p r i l e ž n i c e d r ž i mo , da n a s d v o r e i d a n a s n j e ­ guj u, a h e t e r e r a d i l j u b a v n o g u ž i v a n j a . " Z en a je bila tek stroj za radjanje djece, vjeran pas, što čuva kuću. A domaćin je živio, kako ga je bila volja. I danas se to često dešava. �38 Da bi se zadovoljilo pohoti za ženama, što se prodaju, osobito od strane mladih ljudi, nastala je prostitucija, koja je za vlade materinskog prava bila n e p o z n a t a . Prosti­ tucija se od slobodnog spolnog saobraćaja razlikuje time, što žena prodaje svoje tijelo za materijalna dobra bilo j e d n o m čovjeku, bilo cijelom nizu muškaraca. Prostitucija nastaje, ćim za ženu prodavanje njezinih draži postaje zanat. Solon, stvorivši A teni novo pravo, slavljen kao stvoritelj novog pravnog stanja, osnovao je javne ženske kuće, deikterion (državni bordel), i za sve je posjetitelje bila cijena jednako visoka. Po Filemonu iznosila je ta cijena jedan obol, od prilike dvadesetipet filira našega novca. Deikterij je bio nepovredljiv kao i hramovi Grka i Rimljana i kršćanske crkve u srednjem vijeku, on je stajao pod zaštitom vlasti. Oko stoipedeset godina prije Krista bio je i jeruzolimski hram običajno sastajalište ovakovih djevojaka. Z a dobročinstvo, koje je Solon učinio atenskim muš­ karcima osnivanjem deikterija, bio je od svojih savremenika ovako slavljen: „Solone, slava ti! Jer ti si prodavao javne ženskinje za zdravlje grada, za moral grada, koji je pun snažnih mladih muškaraca, te bi se bez tvoje mudre uredbe bili podali proganjanju boljeg ženskog svijeta.“ Mi ćemo vidjeti, da se u današnje doba posve istim razlozima oprav­ dava potreba prostitucije i bordela u državi. Tako su državni zakoni priznavali muškarcima kao prirpdno pravo, da rade ono, što bi za žene značilo prezrenje i težak prestup. Kako je poznato, ima i danas ne malo ljudi, koji predpostavljaju društvo jedne lijepe griješnice društvu svoje bračne drugarice, pa ipak vrijede kao „stupovi države", „stupovi poretka" i „čuvari bračne i obiteljske svetosti". Čini se, da su se grčke žene često osvećivale svojim muževima za naneseno ugnjetavanje. Ako je prostitucija dopuna monogamnog braka s jedne strane, brakolomstvo žena i nevjera prema muževima jest njegova dopuna s druge strane. Medju grčkim pjesnicima drama važi Euripid kao ženomrzac, jer voli u svojim dramama napadati žene. Sta im je on sve iznosio, najbolje se vidi iz jednog napadaja, �koji je jedna Grkinja u Aristofanovim „Tesmoforijskim svečanostima" upravila na Euripida.1 Tam o se veli: „Kakvim nas blatom on (Euripid) još nije uprljao ? 1 je li kadgod umuknuo klevetnički njegov jezik ? Kratko i jasno : G djegod ima publike, tragedija i borova, Tu se mi nazivamo noćnim pticama, pohotljivicama, Prijateljicama flaša, varalicama, brbljavicama, K od nas nije ništa dobro, mi smo muškarcima krst i pokora, Stoga, kad nam muž dodje kući izkazališta,2 G leda nas zlobno i obazire se, D a gdjegod nije skriven kakav ljubavnik. O dsad nam se ne dopušta ništa, što smo prije toga R adile, jer nas je on predstavio muževima tako opako, D a im žena izgleda zaljubljena, ako vijenac plete, Hi ako u kućanstvu što razbije, Muž odmah p ita : Zašto su ti crijepovi ? Sigurno zbog prijatelja iz Korinta." Pojmljivo je, što rječita Grkinja na taj način predusreće napadača svojega spola, ali teško, da bi Euripid mogao podići ovakve optužbe i da bi mogle naići na kakvo vjero­ vanje kod muškaraca, da oni nisu dobro znali, koliko su te optužbe opravdane. Sudeći po završnim rečenicama ove optužbe, u Grčkoj nije postojao onaj običaj, koji je vladao ranije u Njemačkoj i mnogim drugim zemljama, po kome je domaćin svoju ženu i rodjenu kćer ustupao gostu za jednu noć. O ovom običaju, koji je vrijedio u Holandiji još u petnaestom vijeku, kaže Murner o v o : ,,U Holandiji je običaj, kad domaćin ima dragoga gosta, da mu ustupi svoju ženu na dobru vjeru."3 Razvijanje klasnih borbi u grčkim državama i žalosno stanje u mnogim od ovih malih zajednica potaknulo je Pla­ tona, da istražuje najbolji ustav i najbolje državno uredjenje. U svojoj „Državi", koja je njegov ideal, traži za prvi razred gradjana, za čuvare, potpunu ravnopravnost žena. I one, kao i muškarci, treba da se vježbaju u oružju i da, kao i oni, vrše sve dužnosti, a „zbog slabosti spola" da rade lakše poslove. O n tvrdi, da su kod oba spola iste 1 Aristofan, Tesm oforijske svečanosti. 2 Iz kazališta, kamo grčke žene nijesu 3 Povijest njemačke kulture i običaja Leipzig 1867., O tto W igand. Poznato je, predmet u svojoj drami „C astu. Stih 38 5 i dalje. imale pristupa. od Joh. Scherra. 9. izdanje. da Sudermann obradjuje isti �40 prirodne sposobnosti, ali da je žena u svemu slabija od muškarca. Dalje, da žene budu zajednička svojina ljudi, a tako isto i djeca, tako, da otac ne pozna svoje dijete, ni dijete svojega oca. Aristotel misli više buržoaski. Po njegovoj „Politici“ ženi treba ostaviti, da slobodno bira muža, ali da mu ona bude podčinjena, a da ipak ima pravo „dati mu dobar savjet“. Tukidid izriče jedan nazor, kojemu će povladjivati svi filistri. O n veli, da najveću pohvalu zaslužuje ona žena, o kojoj se van kuće ne govori ni dobro ni zlo. Pri takvim pogledima moralo je poštovanje žena sve više padati. Z bog straha od prenaseljenosti izbjegavan je dapače intiman dodir s njom. Došlo se do neprirodnog udovolja­ vanja spolnom nagonu. Grčke države bijahu gradovi sa malom okolinom, koja je mogla ishraniti samo ograničen broj stanovništva. Ovaj strah od prenaseljenosti pobudio je Aristotela, da savjetuje ljudima uzdržavanje od žena i vršenje spolnog snošaja s dječacima. V eć je prije njega Sokrat hvalio ljubav prama dječacima kao znak više obra­ zovanosti. Najzad, ovoj neprirodnoj strasti bili su naklonjeni najčuveniji ljudi Grčke. Poštovanje žena spade na najniži stepen. Bilo je kuća s muškim prostitutkama, kao što ih je bilo sa ženskima. U takovoj društvenoj atmosferi mogla je postati Tukididova izreka, da je žena gora od morskog talasa za bure, od žara vatre i od divlje gorske bujice. „A ko je Bog izumio ženu, ma gdjegod on bio, neka znade da je prokleti tvorac najvećeg zla.“ Dok su se muškarci u Grčkoj podavali ljubavi prema dječacima, žene su pale u drugi ekstrem, podajući se lju­ bavi prema pripadnicima vlastitoga spola. T o se dogadjalo naročito medju stanovnicima otoka Lesbosa, poradi čega se ova zabluda zvala i zove lesbijskom ljubavi, jer još nije izumrla i još se danas podržava. Kao glavna predstavnica ove ljubavi važila je znamenita pjesnikinja Safo, „lezbijski slavulj“, koja je živjela oko 600 godina prije Krista. Nje­ zina strast nalazi silni izraz u njezinoj odi na Afroditu, koju preklinje: „Svevišnja, te sjediš na prijestolu od cvijeća, Lukava kćeri Zeusova, od pjene stvorena, Čuj me, �41 O boginjo, ne ostavi me da propadnem U jadu, u gorkoj muci 1“ — Još strastveniju čulnost izražava njena oda lijepoj Atidi. Dok je u A teni i u ostaloj Grčkoj već vladalo očin­ sko pravo, u Sparti, koja-je s Atenom vodila borbu oko prevlasti, još je vladalo materinsko pravo, dakle stanje, koje je postalo posve neobično većini Grka. Predaja veli : Jednoga dana upita jedan Grk nekoga Spartanca, kojom se kaznom kazni u Sparti brakolomnik. Na to ovaj odgovori: „Stranče, kod nas nema brakolomnika!“ Stranac: ,,A kad bi ga bilo ?“ „O n bi morao“, rugaše se Spartanac, „dati za kaznu jednog tako velikog vola, koji bi preko Tajgeta mogao piti vodu iz Eurota.“ Na začudjeno pitanje stranč e v o : „K ako može jedan vo biti tako velik ?“ odgovori Spartanac smijući s e : „Kako može u Sparti biti brako­ lomnika!“ Da su Spartanke bile svijesne svojeg položaja, vidi se iz obolog odgovora Leonidine žene jednoj tudjinki. K ad je ova primijetila: „V i ste, Lakedemonke, jedine žene što vladaju ljudim a!“ ona je odgovorila: „Mi smo i jedine žene, što radjaju ljude. “ Slobodan položaj žena za vlade materinskog prava razvio je njenu ljepotu i uzdigao njen ponos, njeno dosto­ janstvo i samostalnost. Svi stari pisci tvrde, da su ove osobine kod žena u doba materinskog prava bile veoma razvijene. Neslobodan položaj, koji je kasnije nastupio, morao je utjecati šte tn o ; ta se promjena ogleda u razno­ likosti odijela u oba razdoblja. Odijelo dorske žene stajalo je slobodno i lako na ramenima, ruke i listovi bili su slo­ bodni, to je odijelo Dijane, koja je u našim muzejima predstavljena slobodno i smjelo. Naprotiv jonsko odijelo sakrivaše oblik i spriječavaše pokret. Način, na koji se žena odijeva, daleko je više znak njene zavisnosti i uzrok njene nemoći, nego što se to obično i danas uzima. Z.enino odijelo i danas čini, da je ona slaba i da osjeća svoju slabost, što se najzad očituje u njenom držanju i u njenom karakteru. Spartanski običaj, da djevojke idu gole sve do udaje — što je uostalom i podneblje dopuštalo — pogla­ vito je činio, po mišljenju jednog starog pisca, da se kod Spartanaca razvije ukus za jednostavnost i težnja za dosto­ �42 janstvenom spoljašnošću, i prema pogledima onoga vremena, nije nimalo vrijedjao sramežljivost i izazivao požudu. I djevojke su zajedno s dječacima prisustvovale svim tjele­ snim vježbama. Tako se odgajao jedan snažan, samosvijestan spol, koji je znao svoju- vrijednost, kako to do kazuje odgovor Leonidine žene tudjinki. 4. Ostaci materinskog prava u običajima različitih naroda. U najužoj vezi sa nastalim materinskim pravom stajal. su stanoviti običaji, koje moderni pisci, ne poznavajuć1 1 nikako njihovo značenje, nazivaju „prostitucijom". Tako bijaše u Babilonu r e l i g i o z n a dužnost djevojaka, do­ raslih za udaju, da jedanput dodju u hram Milite, da bi žrtvovale svoje djevičanstvo prodajući se jednom čovjeku. Slično se dogadjalo u Serapeumu u Memfisu, u Armeniji u čast boginje Anaite, na Cipru, u Tiru i u Sidonu na čast A starte ili Afrodite. Sličnim običajima takodjer slu­ žile su Izidine svetkovine kod Egipćana. Ovo žrtvovanje djevičanstva bilo je kod boginje otkupljivanje isključivog pripadanja jednome muškarcu u braku. „Jer priroda nije obdarila ženu svim čarima, koje posjeduje, da uvene u naručaju jednog čovjeka. Prirodni zakon tvari odbacuje svako ograničenje, mrzi sve okove i smatra svaku isklju­ čivost kao grijeh prema božanstvu."1 Dalja blagonaklonost boginje morala je biti otkupljena žrtvovanjem djevičanstva nekom strancu. — U smislu starog shvatanja bilo je i to, što su libijske djevojke dolazile do miraza prodavanjem sebe. Po materinskom pravu žene su prije udaje mogle slobodno stupati u spolni saobraćaj, a muškarci su se protiv toga tako malo bunili, te su najviše cijenili onu ženu, za kojom se najviše žudjelo. Slično je bilo u Herodotovo doba kod Tračana : „O ni djevojke ne čuvaju, nego im daju potpunu slobodu, da se miješaju, s kime hoće. Naprotiv, na žene strogo p a z e ; oni ih kupuju od njihovih roditelja za veliko 1 Đachofen, Materinsko pravo. �43 blago.“ Čuvene su bile hijerodule u korintskom hramu Afrodite, gdje je preko tisuću djevojaka činilo glavnu privlačivost za grčki muški svijet. A o kćeri kralja Keopsa u Egiptu pripovijeda priča, da je sazidala jednu piramidu sa dohodcima od prodaje svojih draži. Slične prilike postoje još i danas na marijanskim, fili­ pinskim i polinezijskim otocima, zatim po W aitzovu mi­ šljenju kod različitih afričkih plemena. Drugi jedan običaj, koji se dugo održao na Đalearima i u kome se ogleda pravo svih muškaraca na ženu, bijaše u tom, što su prve bračne noći puštani kod nevjeste krvni srodnici po godi­ nama starosti. Najzadnji je došao zaručnik. Ovaj se običaj kod drugih plemena izmijenio u toliko, što su ovaj privileg kod nevjeste uživali predstavnici toga plemena, sve­ ćenici ili plemenske poglavice (kraljevi). Tako na Malabaru Caimari plaćaju patamarima (svećenicima), da uzmu ne­ vinost njihovim ženama . . . Najviši svećenik (namburi) dužan je, da ukaže kralju (zamorinu) ovu uslugu pri nje­ govu vjenčanju, a kralj mu za to plaća pedeset zlatnika.1 U Zadnjoj Indiji i na raznim otocima u Velikom O ceanu vrše ovu službu sad svećenici, a sad plemenski poglavice (kraljevi) a Slično je u Senegambiji, gdje plemenski po­ glavar vrši kao službenu dužnost defloraciju djevojke do­ bivajući zato uzdarje. K od drugih nekih naroda vršena je i vrši se ta defloracija djevojke, gdjekad dapače i ženske djece samo od nekoliko mjeseci, s pomoću naročito u tu svrhu udešenih kipova. Može se uzeti i to, da jus primae noctis (pravo prve noći), koji je do u kasni srednji vijek postojao kod nas u Njemačkoj i u Evropi, zahvaljuje svoj postanak jednakoj tradiciji. Vlastelin, koji se smatrao go­ spodarom svojih pripadnika ili kmetova, naslijedio je ovo pravo od plemenskoga poglavice. Kasnije više o tom. Tragovi materinskog prava pokazuju se dalje u oso­ bitim običajima južnoameričkih plemena, — ovi su se, iz­ gleda, održali i kod Baska, naroda sa prastarim navikama i običajima, — da na mjesto rodilje njezin muž legne u 1 K. K autsky, Postanak braka i porodice. K osm os 1883. 2 M ontegazza, Ljubav u čovječjem rodu. �44 postelju, da se savija i da se dade njegovati od primalje. Ovaj običaj znači, da otac priznaje novorodjenče za svoje dijete. Ovaj običaj kao da još postoji kod raznih gorskih plemena Kine, a pred nedugo vrijeme postojao je još i na Korzici. Medju spomenicima, koje je njemačka vlada predložila njemačkom saboru (zasijedanje 1894./95.) o njemačkim kolonijama, nalazi se u spomenici o južnoafričkim područ­ jima na str. 239. ovo mjesto: „Bez svojega viječa, koje sačinjavaju najstariji i najbogatiji, ne može on (plemenski poglavica u kojem selu Herera) stvoriti ni najmanji za­ ključak, i ne samo muškarci, več d o s t a č e s t o i ž e n e , dopače i sluge d a j u s v o j s a v j e t . “ A u izvješču o maršalskim otocima veli se na strani 254.: „Vlada nad sve­ ukupnim otočjem maršalske grupe nikad nije bila u rukama jednog jedinog poglavice . . . N o p o š t o v i š e n e i m a na ž i v o t u n i j e d n o g č l a n a o v o g r a z r e d a (irodija) i p o š t o s a m o m a t i d a j e d j e t e t u p l e m ­ s t v o i č i n , i z u m i r u i r o d i j e s p o g l a v i c a m a “. Način izražavanja i opisivanja kod izvjestitelja pokazuje, kako su im tudje prilike, koje spominju, i kako se u njima ne mogu snači.1 1 Slični odnošaji postoje još u kamerunskoj naseobini i inače u za­ padnoj Africi. Njemački jedan pomorski liječnik, te je proučavao zemlju i ljude na vlastite oči, piše nam : „Kod velikog broja plemena postoji pravo nasljedja na tlu materinskog prava. O činstvo je ravnodušno ; braća i sestre sama su majčina djeca. Muškarac ne predaje svojinu u nasljedje svojoj djeci, već djeci svoje sestre, dakle nećacima i nećakinjama, kao najbližim krvnim srodnicima. Neki poglavica W aya objasnio mi je užasnom engleštinom : Sestra moja i ja smo sigurni krvni srodnici, pošto smo djeca iste matere; jasno je dalje, da je moja sestra u krvnom rodbinstvu sa svojim sinom, dakle je njezin sin moj nasljednik i bit će poslije moje smrti kralj mojega grada (tow n). ,A otac vaš ?* upitam. ,N e znam, što je to, moj o ta c/ odgovori on. Kad sam ga zatim upitao : zar o n ne ima djece, odgovorio mi je valjajući se u smijehu na zemlji, da kod njih ne imaju djecu muškarci, već samo ženskinje.u „M ogu vam zajam čiti/' piše dalje naš izvjestitelj, „da je i baštinik kinga (kralja) Bella u Kamerunu n e ć a k n j e g o v , a n e j e d a n o d n j e g o v i h s i n o v a . Takozvana djeca Bellova, koja se često odgajaju u njemačkim gradovima, djeca su njegovih žena, kojima s e n e z n a z a o č e v e ; jer jednim bih se možda i ja mogao nazvati. Sto će na taj opis iz sadašnjosti reći poricatelji nasljedja po ma­ teri? N aš je izvjestitelj čovjek s otvorenim očima, koji pogleda stvar do dna; koliko čini to isto od onih, koji živu medju tim poludivljim ple­ menima? O tuda dolaze netačni opisi „nemorala* kod ovih urodjenika. �45 Dr. Henrik v. Wlislocki, koji je godinama živio medju sedmogradskim ciganima i bio konačno adoptiran od jed­ noga njihovih plemena, javlja,1 da su od četiri ciganska plemena, koja su u vrijeme, dok je on medju njima živio, dobila stari svoj ustav, bila dva plemena, A ian i i Cale, gdje je postojalo nasledje po materinoj lozi. Oženi li se putujući ciganin, on dolazi u porodicu svoje žene, koja ravna čitavim ciganskim domom. Imanje je vlasništvo že­ nino, odnosno ženine familije, dok je muž stranac. A po materinskom pravu ostaju i djeca u materinoj porodici. Dapače i u današnjoj Njemačkoj postoji još materinsko pravo. Tako javlja drugi list „Zapadnonjemačkog O bzora" od 10. lipnja 1902., da u halternskoj općini (W estfalija) vrijedi još prastaro materinsko pravo kod nasljedjivanja • gradjanskog imetka. D j e c a s u b a š t i n i l a o d m a t e r e . Uzalud su dosada bili svi pokušaji, da se ukine taj stari običaj. Kako malo može vrijediti sadašnji oblik porodice i monogamskog braka kao prastara i vječna ustanova, poka­ zuje još i raširenost kupovnog braka i otmice, poligamije i poliandrije. I u Grčkoj bijaše žena predmet kupovnine. Čim je prestupila kućni prag svoga bračnog druga, prestala je po­ stojati za svoju porodicu. Simbolski se to izražavalo tako, što su narešena kola, koja su je dovezla u kuću muževljevu, bila spaljena pred vratima. Kod O stiaka u Sibiriji prodaje još i danas otac svoju kćer; s poslanicima zaručnikovim on pregovara o visini cijene. Kao u doba JakovIjevo, postoji kod različnih afričkih plemena običaj, da muškarac, koji prosi kćer, služi kod budućeg tasta. Poznato je, da kupovni brak nije ni kod nas izumro, postojeći danas više no ikada u buržoaskom društvu. Novčani brak, te je općenito običan kod naših bogatih klasa, nije ništa, do li kupovni brak. Kao simbol, da je žena stečena kao blago, valja smatrati i vjenčani dar, te ga po običaju daje zaručnik zaručnici. 1 H . v. W iislocki, Slike iz života sedmogradskih cigana. narodopisu, jeziku i pjesništvu. Hamburg 1890. O povjesti, �46 Uz kupovni brak postojala je i otmica. Otmica nije bila obična tek kod starih Zidova, već svagdje u starini, ona postoji kod svih gotovo naroda. Najpoznatiji je primjer iz povjesti otmica Sabinjanaka po Rimljanima. Otmica žena bijaše svagdje ondje, gdje nije bilo dovoljno žena ili gdje je običajem mnogoženstvo, kao općenito na istoku. Naro­ čito je tamo obuzela ona velike opsege, dok je još posto­ jalo arapsko carstvo, od sedmog do dvanaestog stoljeća naših vremena. Simbolski se pojavljuje otmica žena još i danas pogdjegdje, primjerice kod Araukanaca u južnoj Chili. Dokle prijatelji mladoženjini pregovaraju s ocem nevjestinim, mla­ doženja se prikrada do blizine kuće, da bi se dočepao nevjeste. I čim je uhvati, baca J e na spremljena konja i bježi s njome u najbližu šumu. Ž ene, ljudi i djeca podignu veliku viku i gledaju da spriječe bijeg. Ali čim se mlado­ ženja sa svojom nevjestom dohvati šumske guštare, već se smatra, da je brak zaključen. O n je zaključen, pa ma dje­ vojka bila odvedena i proti volji roditelja. Slični običaji postoje kod australskih plemena. Kod nas sjeća još na otmicu žena običaj svadbenog putovanja; nevjesta se odvodi iz očinskoga doma. N a­ protiv, mijenjanje prstena podsjeća na podložnost i vezanje žene uz čovjeka. Ovaj se običaj prviput javio u Rimu. Nevjesta je dobijala od mladoženje željezan prsten, kao znak njezinog vezanja uz čovjeka. Kasnije se ovaj prsten pravio od zlata, a tek mnogo kasnije uvedena je medjusobna izmjena prstenova, kao znak medjusobnog spajanja. Prema mnogoženstvu (poligamiji), koje smo vidjeli kod istočnih naroda i kod kojih još i danas postoji, ma da samo kod privilegovanih i imućnih zbog malog broja žena i ve­ likih troškova, ističe se mnogomuštvo (poliandrija). Ono postoji poglavito kod gorskih naroda u Tibetu, kod Garrasa na indijskokineskoj granici, kod Đaiga u Godwani, kod Naira u najjužnijoj Indiji, a kao da postoji kod Eskima i Aleuta. Porijeklo se odredjuje po materi, jer nije drukčije moguće, djeca pripadaju njoj. Muževi ženini su redovito braća. Ako se oženi najstariji brat, ostala su braća isto tako muževi ženini, a pored toga ima žena pravo da uzme �47 i druge muževe. Ali i muškarci imaju prava na više žena. Kakvi su uzroci izazvali postanak poliandrije, još nije ra­ svijetljeno. Pošto poliandrijska plemena živu sva bez iz­ nimke ili na visokim gorama ili u hladnim podnebljima, vjerovatno je, da je poliandriju izazvala jedna pojava, o kojoj Tarnowsky govori.1 Tarnowsky je doznao od pouz­ danih putnika, da duže bavljenje na znatnim visinama uma­ njuje spolni nagon i da se on poslije silaska s tih visina javlja u novoj snazi. Tarnowsky misli, da se ovim sma­ njivanjem spolne akcije može objasniti relativno sporo mno­ ženje stanovnika u visokim predjelima i da ono putem baštinjivosti postaje jedan od degenerativnih momenata, koji utiču na perverznost spolnog osjećanja. Trajno stanovanje i življenje u vrlo visokim ili hladnim predjelima čini, te više muževa nije ništa mnogo za jednu ženu. Z ene su za to već i od prirode udešene prema tomu, zašto svjedoči činjenica, da kod eskimskih djevojaka menstruacija nastupa redovito tek u devetnaestoj njihovoj godini, dok se ona u vrućim krajevima javlja već u de­ vetoj ili desetoj, a u blagom podneblju izmedju četrnaeste i šesnaeste. A ko žarki predjeli po općem mišljenju poja­ čavaju spolni nagon, zbog čega je naročito u vrućim zem­ ljama rasprostranjeno mnogoženstvo, onda ga hladni pre­ djeli, a ovamo pripadaju visoke gorske zemlje, moraju znatno oslabljivati. Pored toga je iskustvom utvrdjeno, da se začeće rjedje javlja kod žena, koje stupaju u spolni odnošaj s više muškaraca. Z ato je priraštaj stanovništva kod poliandrije slab i potpuno odgovara teškoći pribav­ ljanja životnih namirnica u hladnim predjelima i visokim planinama. Tim e bi bilo dokazano, da je način proizvodnje — u ovom, nama naoko tako stranom stanju poliandrije — od presudnog uticaja na odnose medju spolovima. Još bi se imalo utvrditi samo to, da li i kod plemena na visokim planinama i u hladnoj zoni vlada ubijanje ženske djece, kao što je to poznato kod mongolskih plemena, što živu u visokom kineskom gorju. 1 Tarnowsky, Nezdrave pojave kod spolnog nagona. Berlin 1886. �48 5. Postanak državnog uredjenja. Nestajanje gensa u Rimu. Poslije roda sa materinskim pravom došao je na nje­ govo mjesto rod s očinskim pravom, koji je imao znatno slabije funkcije. Glavni mu je zadatak bio da vrši zajed­ ničke religijozne poslove i sahranjivanja i da primi na sebe uzajamnu obvezu za zaštitu i pom oć; pravo, a u izvjesnim slučajevima i dužnost roda bila je, da se brine o ženidbi i udaji, pa ticalo se to bogatih nasljednica ili ubogih sirotica. Rod je još upravljao i preostalom zajedničkom svojinom. Sa postankom privatnog vlasništva i vezanog s njim nasljednog prava nastale su klasne razlike i klasne suprot­ nosti. Nastupio je tijekom vremena savez imućnika protiv onih, što ništa nemaju. Imućni su htjeli da prigrabe u svoje ruke sve vladajuće položaje u novoj zajednici i da ih osigurajusvojim nasljednicima. Novčana privreda po­ stavši neizbježivom stvorila je prije nepoznate dužničke odnose. Borbe protiv vanjskih neprijatelja i suprotni inte­ resi u unutrašnjosti, kao i različiti interesi i odnosi medju poljodjelstvom, zanatom i trgovinom, iziskivali su zamršene pravne odredbe i naročite organe, koji su bdili nad redo­ vitim kretanjem društvenoga stroja i presudjivali sporove. Isto to vrijedi za odnose izmedju gospodara i robova, dužnika i vjerovnika. Tako je postala potrebna jedna sila, koja je sve ove odnose nadgledala, vodila, uredjivala, izravnjavala, zaštićivala i kažnjavala. P o s t a l a j e d r ž a v a , k o j a je b i l a n u ž n i p r o d u k t s u p r o t n i h in­ t er e s a , št o su se p o j a v i l i u n o v o m e dr u ­ š t v e n o m u r e d j e n j u . Prirodno je, da je državna uprava pala u ruke onih,koji su imali najvećeg interesa, da se ona osnuje i koji su silom svoje društvene moći vršili najveći uticaj, — u r u k e i m u ć n i k a . Aristokracija po­ sjeda stajala je dakle nasuprot demokraciji i tamo, gdje je vladala potpuna jednakost političkih prava. Z a vrijeme odnošaja, koji su vladali u vrijeme starog materinskog prava, nije bilo pisanih prava. Odnošaji su bili jednostavni, a običaj je bio smatran svetinjom. U �49 novom, mnogo složenijem uredjenju, bilo je pisano pravo jedna od najvažnijih potreba, a bili su potrebni i naročiti organi, koji će ga primjenjivati. Ali kako su pravni odnosi i poslovi postajali sve složeniji, pojavila se osobita klasa ljudi, koja je imala za zadatak izučavati pravna pravila i koja je najzad imala i sama interesa, da ih sve vise komplikuje. Tako su postali pravni naučenjaci, juristi, koji su zbog značenja, te ga je stvoreno pravo imalo za čitavo društvo, postali najuplivniji stalež. Novi gradjanski pravni poredak dobio je u toku vremena svoj najklasičniji izraz u rimskoj državi, i otuda onaj uticaj, što ga rimsko pravo vrši do dana današnjega. Državno je dakle uredjenje nužna posljedica svakog društva, koje se na višem stupnju podjele rada razdijeli na velik broj različitih zanimanja sa različnim, često puta suprotnim interesima, te se bore. O tuda dolazi nužno tla­ čenje slabijih. T o su uvidjali i Nabatejci, jedno arapsko pleme, koji su se po Diodoru pokoravali ovoj zapovijedi: ne sijati, ne saditi, ne piti vina i ne graditi kuća, već sta­ novati u šatorima, jer kad bi tako radili, l a k o b i i h j e d n a v i š a s i l a (državna sila) p r i s i l i l a , d a s e p o ­ k o r a v a j u . Slični propisi postojali su i kod Rahebićana, potomaka Mojsijeva tasta.1) Uopće jewmojsijevsko zako­ nodavstvo bilo upravljeno na to, d a Z i d o v e z a d r ž i na s t u p n j u z e m l j o r a d n i č k o g d r uš t va , j er su s e n j i h o v i z a k o n o d a v c i b o j a l i , d a s e n e bi upropast il a njihova demokrats ko-komuni s ti čka z a j e d n i c a . Z ato je i „obećana zemlja* izabrana u pre­ djelu, koji s jedne strane graniči s malo pristupačnom liba­ nonskom planinom, a s druge strane, naročito s istoka i s juga, malo plodnim krajevima i v pustinom, koja je omo­ gućivala izolovanje. O tuda su se Zidovi klonili mora, jer ono pogoduje trgovini, kolonizaciji i gomilanju blaga; otuda nadalje strogi zakoni proti dodiru s drugim narodima, stroge zabrane zaključivanja braka s drugim narodnostima, zakoni o siromasima, agrarni zakoni, godina svečanosti, sve dakle 1 M ojsijevsko ptavo, napisao Joh. David M ichaelis. I. svezak, 2. iz­ danje. Reutlingen 1793. A . Bebel: Ž en a i socijalizam. 4 �50 ustanove, da se spriječi skupljanje^ bogatstva kod poje­ dinaca. Trebalo je spriječiti, da Zidovi postanu narod, k o j i i m a d r ž a v u . Stoga se kod Zidova i održala ple­ menska organizacija, zasnovana na rodovskom uredjenju, sve do njihovog potpunog rasula, a tragovi toga osjećaju se i danas. U osnivanju Rima učestvovala su, čini se, latinska plemena, koja su već bila izašla iz materinskog prava. Zene, kojih nijesu imali, oteli su, kako je već spomenuto, iz ple­ mena Sabinaca i prozvali se po tom Kviritima. Još u kasno vrijeme nazivani su rimski gradjani u pučkoj skup­ štini imenom Kvirita. Populus romanus značilo je slobodno stanovništvo Rima uopće, a populus Romanus quiritium značilo je rimskog gradjanina i po porijeklu i po pravima. U rimskom rodu vladalo je očinsko pravo. Djeca su bila jedini nasljednici, a gdje njih nije bilo, nasljedjivali su srod­ nici u muškoj liniji, a ako nije bilo ni njih, imanje je pri­ padalo rodu. Sa udajom je žena gubila pravo da naslijedi imanja svojega oca i njegove braće, ona je istupila iz svog roda, i ni ona ni njena djeca nisu mogli nasljedjivati njenog oca i njegovu braću. A ko se pak ne uda, njeno je nasljedje bilo izgubljeno za očinski rod. Podjela na rodove i bratstva činila je u Rimu vjekovima podlogu za vojničku organizaciju i vršenje gradjanskih prava. Ali sa propadanjem rodova, zasnovanih na očinskome pravu, i sa opadanjem njihova značenja nastajale su povoljnije prilike za rimske žene; kasnije su one ne samo nasljedjivale, već su i uprav­ ljale svojim imanjem, dakle su bile u daleko povoljnijem položaju, nego njihove grčke sestre. Ovaj slobodniji položaj, koji su žene postepeno stekle, pobudio je starijega Catona, koji se rodio 234. godine prije Krista, da se ovako žali: „Kad bi svaki otac obitelji po primjeru svojih predaka držao svoju ženu u potpunoj podčinjenosti, onda ne bismo u javnosti imali tako mnogo da se bavimo ovim spolom." 1 kad su neki pučki tribuni 193. godine prije Krista istakli zahtjev, da se ukine jedan ranije donesen zakon protiv ženskog luksusa u odijelu i nakitu, grmio je on: „Kad bi svaki od nas oprezno čuvao prema svojoj ženi pravo i starešinstvo muževljevo, imali bismo ovdje manje teškoća �51 s cjelokupnim ženskim svijetom : naša sloboda, s kojom je kod kuće već svršeno, sad je i ovdje na forumu zgažena i uništena ženskom neobuzdanošću, i kad pojedinima ne možemo da odolimo, moramo se onda bojati i od svih njih ukupno . . . Kod naših starih žene nijesu mogle vršiti čak ni privatne poslove bez skrbnika i bile su u potpunoj zavisnosti od očeva, braće, m uževa: mi trpimo ćak i to, da one prisvajaju ono, što pripada republici, pa i da se miješaju u narodne skupštine . . . Puštate uzde njihovoj vlastoljubivoj prirodi, pa se opet nadate, da će one same ograničiti svoju samovolju. T o je još najmanje ograničenje, koje žene trpe, više preko svoje volje, nego iz poštovanja prema običajima ili zakonima. O ne, da u istinu govorimo, žele slobodu, ne, razuzdanost u svakom pogledu . . . I ako su tek počele, da nam budu jednake, doskora će biti nad nama." U ono vrijeme, koje Caton u svom govoru spominje, otac je za života bio tutor svojoj kćeri, ma se ona i udala, ili joj je odredjivao skrbnika. Po smrti očevoj za skrbnika je dolazio najbliži muški srodnik, pa ma on i ne imao uslova, da bude agnat. Skrbnik je bio u pravu, da prenese skrbništvo svakog časa na kojugod treću osobu. Rimska dakle žena nije u početku imala pred zakonom svoje volje. Oblici zaključivanja braka bijahu različni i primahu tijekom stoljeća najraznolikije promjene. Najsvečaniji brak bio je zaključen pred najvišim svećenikom u prisutnosti od najmanje deset svjedoka, i tu je bračni par kao u znak spajanja jeo kolač od brašna, soli i vode. Vidi se, da se ovdje radi o jednom obredu, koji ima veliku sličnost sa lomljenjem hostije kod kršćanske mise. Drugi oblik bračnog zaključivanja bio je zauzimanje imanja, koje se smatralo kao izvršeno, čim je žena, po pristanku oca ili skrbnika, živjela godinu dana pod jednim krovom zajedno sa svojim mladoženjom. N a treći je način brak zaključivan nekom vrsti uzajamne kupovnine, pri čemu jedno drugome dade novce i obećanje, da žele da budu muž i žena. Z a vrijeme C iceronovo1 bio je za obje strane slobodan razvod i čak 1 Rodjen 106. godine prije Krista. �52 nije bilo potrebno njegovo oglašenje. Ali lex Julia de adulteriis propisao je, da se razvod mora svečano oglasiti, i to je propisano zbog toga, što su se žene, koje su imale da odgovaraju za brakolomstvo, često puta pozivale na to, kako su razvod već izvršile. Justinijan (kršćanin)1 zabranio je razvod braka, osim kad je oboje htjelo ići u manastir. Ali njegov nasljednik Justin II. bio je prinudjen, da ga opet dopusti. S porastom moći i bogatstva u Rimu dodje na mjesto nekadašnje stroge ćudorednosti porok i strasti najgore vrsti. Rim je bio središte, iz kojega su se rasprostirali blud, raskoš i čulna istančanost po cijelom tadašnjem kulturnom svijetu. Strasti su naročito za carskih vremena, pomagane na razne načine od careva, poprimale oblike, koji su gra­ ničili sa ludilom. Muškarci i žene natjecali su se u poro­ cima. Broj javnih ženskih kuća bivao je sve veći, a pored njih grčka ljubav (ljubav prama dječacima) sve je više hva­ tala maha u muškim krugovima. Neko vrijeme bio je u Rimu broj prostituisanih mladih ljudi veći od broja prostituisanih žena.2 H etere su se, okružene svojim štovateljima, pojavljivale svečano na ulicama, šetnji, u cirku i kazalištu, često no­ šene od crnaca na nosiljkama, gdje su — sa zrcalom u ruci, sjajne od uresa i dragulja — ležale polunage, medju robovima, te su ih hladili lepezama, opkoljene četom dje­ čaka, eunuha, svirača; čudni patuljci su svršavali povorku. Ove strasti zauzeše u Rimu tolike razmjere, te postadoše opasnost za opstanak carstva. Z a primjerom muška­ raca išle su ž e n e ; bilo je žena, kako veli Seneka,3 koje su brojile svoje godine ne po konzulima kao obično, već po broju svojih muževa. Brakolomstvo je bilo posvudašnje, i žene, da bi izbjegle teške kazni, koje su ih očekivale, dale su se upisivati kao prostitutke u edilske listine. T o su radile i najotmjenije dame u Rimu. 1 Živio od 527. do 565. poslije Krista. 2 Poslanica sv. Pavla Rimljanima 1, 2 6 i 27 : Zato ih je i Bog pustio, da dotle odu u sramnoj nasladi. Jer su se i njihove žene odale nepri­ rodnom vršenju snošaja. Isto tako su i ljudi napustili prirodno vršenje sa ženom iv tražili naslade jedan s drugim i vršili blud medju sobom. 3 Živio od 2. do 65. godine poslije Krista. �53 Pored ovih raskalašenosti gradjanski su ratovi i sistem latifundija povećali nestupanje u brak i neimanje djece u tolikom stupnju, te se broj rimskih gradjana i patricija bio znatno smanjio. Z ato je 16. godine prije Krista August izdao takozvani Julijev zakon,1 kojim je propisana nagrada za radjanje djece i kazan zbog nestupanja u brak za rimske gradjane i patricije. Koji je imao djece, bio je u činu veći od onoga, koji nije imao djece, ili od onoga, koji nije bio oženjen. T ko nije bio u braku, nije smio primiti nasledja, osim od svojih najbližih rodjaka. Ljudi bez djece mogahu baštiniti tek polovicu. Ostalo je pripalo državi. Z ene, koje su bile okrivljene zbog brakolomstva, morale su jedan dio svog miraza ustupiti prevarenomu mužu. Uslijed toga bilo je muževa, koji su se ženili računajući na brakolomstvo svoje žene. T o je bio povod Plutarhovoj o pasci: Rimljani se ne žene, da bi dobili baštinike, već da baštine. Kasnije je bio Julijev zakon još i pooštren. Tiberije je naredio, da se ne smije podavati za novac nijedna žena, čiji je djed, otac ili muž bio rimski plemić. Z ene. koje bi se dale unesti u popis prostitutkinja, neka se prognaju iz Italije kao brakolomnice. Z a muškarce dašto nije bilo takvih kazni. Dalje, kako Juvenal javlja, u Rimu je u nje­ govo doba (u prvoj polovici prvog vijeka prije Krista) tro­ vanje bračnih drugova bilo česta pojava. Treće poglavlje. Kršćanstvo. Protivno običajima Rimljana u doba careva, kada je bezbračnost i neimanje djece prevršilo svaku mjeru, radili su Zidovi. Židovka nije doduše imala pravo izbora, otac joj je odredjivao muža, ali je brak bio dužnost, koju je ona zdušno vršila. Talm ud svjetuje: „Kad ti bude kći za udaju, daj jednom od ^tvojih robova slobodu i oženi ga njome.“ Isto su tako Zidovi savjesno slijedili zapovijed svojega 1 A u gust, posiaak Cezarov, pripao je adopcijom rodu Julijevn i otuda oznaka Julijev zakon. �54 Boga: „Radjajte se i množite." I zato su se usprkos svim progonima i ugnjetavanjima znatno umnožili; oni su zakleti neprijatelji malthusijanizma. V eć T acit veli o njima: „Medju njima vlada tvrda sloga i pripravno pomaganje, ali prema svima drugima ne­ prijateljska mržnja. Nikad ne jedu, nikad ne spavaju s ne­ prijateljima, i premda su jako podvrženi putenosti, izbje­ gavaju spolni odnošaj s tudjinkam a. . . Pa ipak nastoje oko množenja naroda. Jer ubiti jednoga od potomaka grijeh je kod njih; a duše slučajno poginulih ili pogubljenih sma­ traju besmrtnima. O tuda i ljubav vprema rasplodjavanju i preziranje smrti." T acit je mrzio Zidove i prezirao ih, jer su gomilali blaga i bogatstva prezirući očinsku svoju vjeru. O n ih naziva „najgorim ljudima", „ružnim narodom."1 Pod vladom Rimljana Zidovi su se sve više prikupljali. 1 pod dugim patnjama, koje su oni od tada pa gotovo kroz cijeli kršćanski srednji vijek morali podnositi, razvio se onaj unutrašnji porodični život, koji današnjem buržoaskom svijetu vrijedi kao neka vrst uzora. Naprotiv, u rimskom se društvu izvršavao proces raspadanja i rasula, koji je carstvo vodio prema njegovu koncu: Raspuštenosti, koja je graničila s ludilom, usprotivio se drugi ekstrem najstrože uzdržaljivosti. I kao što je prije raskalašenost, tako je sada asceza poprimila religijozne oblike. Z a nju je činio propa­ gandu sanjarski fanatizam. Raskoš i blud vladajućih klasa, koji prelažahu svaku mjeru, stajahu u najžešćoj suprotnosti prema bijedi i nevolji milijuna i milijuna ljudi, što ih je osvajački Rim dovukao u Italiju u ropstvo iz svih zemalja tada poznatog svijeta. Medju ovima bijaše mnogo žena, koje su, otrgnute od domaćeg ognjišta, rastavljene od rodi­ telja i muža i od svoje djece, osjećale najdublju nevolju i težile za oslobodjenjem. Veliki broj rimskih žena, gnjušajući se nad onim, što se oko njih zbivalo, osjećao je to isto. Svaka promjena njihova položaja bila bi im dobro došla. Duboko čeznuće za promjenom i za spasenjem obuzelo je široke slojeve i činilo se, da se približava spasitelj. Osvojenju židovskoga carstva i Jerusolima po Rimljanima bilo 1 Tacit, Historije, 5. knjiga. �55 je posljedicom uništenje narodne samostalnosti i stvorilo je medju ascetskim sektama one zemlje sanjare, koji su pro­ povijedali postanak nekog novog carstva, te će svima donijeti slobodu i sreću. Krist je došao i pojavilo se kršćanstvo. O no je bilo opozicija proti životinjskom materijalizmu, koji je vladao medju mogućnicima i bogatašima rimskoga carstva, ono je bilo ustajanje proti vpreziranju i potlačivanju masa. Ali poŠto je ono poteklo iz Židovstva, koje je poznavalo tek bespravnost žene i — zaneseno biblijskom predodžbom — gledalo u njoj uzroke svega zla, ono je propovijedalo pre­ ziranje žene, uzdržaljivost i uništenje puti, zbog koje se u ono vrijeme tako teško griješilo, ono je svojim dvosmislelim pripovijedima upućivalo na neko buduće carstvo, u kom su neki vidjeli nebesko, a drugi zemaljsko, i koje će svima donijeti slobodu i pravdu. O no je s takovim naukama našlo plodno zemljište na močvarnome tlu rimskoga carstva. Z ena se, kao i svi bijednici, nadajući se oslobodjenju i spasu iz svog položaja, gorljivo i pripravno priključila tome po­ kretu. T a do danas nije bilo većeg i znatnijeg pokreta u svijetu, u kom se ne bi i žene istaknule kao borilice i mučenice. Oni, koji hvale kršćanstvo kao neku veliku kul­ turnu tečevivu, ne smiju zaboraviti, da je baš žena bila, kojoj ono mora da zahvali veliki dio svog uspjeha. Njezina gorljivost pri preobraćanju na novu vjeru igrala je veliku ulogu kako u rimskom carstvu, tako i medju barbarskim narodima srednjega vijeka. O na je često i najmogućnije obratila na kršćanstvo. T ako je primjerice Klotilda sklonula na primitak kršćanske vjere franačkoga kralja Klodviga. Berta, kentska kraljica i Gizela, ugarska kraljica, uvele su u svojim zemljama kršćanstvo. Uplivu žena treba zahvaliti preobraćenje mnogih velikih ličnosti. A li kršćanstvo je vrlo zlo platilo ženi za te usluge. O no u svojim naukama sadrži isto preziranje žene, što ga u sebi sadrže sve istočne reli­ gije. O no joj zapovijeda, da bude poslušna služavka svome mužu, pa još i danas mora ona da mu pred oltarom dade obećanje poslušnosti. Cujmo, kako govori biblija i kršćanstvo o ženi i o braku. �56 Deset zapovijedi starog zavjeta upućeno je samo na muškarca. U devetoj se zapovijedi spominje žena zajedno sa služinčadi i domaćim životinjama. Čovjek se opominje, da ne žudi ni za ženom svoga bližnjega, ni za svojim slugom, ni za svojom sluškinjom, ni za svojim volom, ni za svojim oslom, ni za svim onim, što ima njegov bližnji. Z ena je dakle stvar, komad vlasništva, kojega muškarac ne smije željeti, dok je u tudjem posjedu. Isus, koji je pripadao jednoj sekti najstrožeg ascetizma i uzdržaljivosti,1 odgovorio je svojim učenicima na pitanje o braku ovako: T u riječ ne razumije svako, već kojima je to dano. Jer su neki uškopljeni zato, što su takvi izašli iz utrobe ma­ terine, neki su uškopljeni zato, što su ih ljudi uškopili; a neki su uškopljeni zato, š t o s u s a m i s e b e u š k o p i l i r a d i c a r s t v a n e b e s k o g . 2 dkopljenje je prema tome bogu ugodan čin, a odricanje od ljubavi i braka dobro djelo. Pavao, koji se može još u većem stepenu i od samog Isusa nazvati osnivačem kršćanstva, Pavao, koji je tek dao toj nauci medjunarodno značenje istrgnuvši je iz ograni­ čenog židovskog sektarstva, piše Korinćanima: „O onom, što ste mi pisali, odgovaram: za čovjeka je dobro, da se ne dotakne nijedne žene. Ali, radi kurvarstva svaki čovjek treba da ima svoju ženu i svaka žena svog muža“ . . . „Brak je nisko sta n je ; dobro je oženiti se, a još bolje ne ženiti se.“ „Živite duhovno i odupirite se željama tijela. Tijelo se buni protiv duha i duh protiv tijela.“ „Oni, koje je Krist pridobio, raspeli su svoje tijelo zajedno sa svojim strastima i požudama. “ O n je sam slijedio svoje nauke i nije se ženio. T a mržnja protiv tijela, to je m r ž n j a p r o t i v ž e n e , a l i i s t r a h o d ž e n e , koja je pri­ kazivana zavodnicom muža — vidi prizor u zemaljskom paradizu. U tome su smislu propovijedali apoštoli i crkveni oci, u tom je smislu radila crkva kroz čitavi srednji vijek stvarajući samostane i uvodeći celibat svećenika, pa u tom smislu djeluje ona još i danas. 1 Mantegazza, Ljubav u čovječanstvu. 2 Matejevo evang., gl. 19, stih II i 12. �57 Ž ena je prema kršćanskoj nauci n e č i s t a , zavodnica, te je donijela grijeh na svijet i upropastila čovjeka. I zato su apostoli i crkveni oci brak smatrali uvijek nekim po­ trebnim zlom, kako se to danas veli za prostituciju. T ertulijam je uskliknuo: „Ženo, ti treba da ideš uvijek u žalosti i prnjama, tvoje oči treba da budu pune pokajničkih suza, da bi se zaboravilo, kako si upropastila čovječji rod. Ž en o ! T i si vrata od p a k la !“ I dalje: „Valja odabrati nestupanje u brak, pa ma i propao ljudski rod.“ Jeronim v e li: „Brak je uvijek porok i sve, što se može učiniti, jest, da ga se oprosti i posveti “, zbog čega su učinili brak crkvenim sakramentom. Origen k a ž e : „Brak je nešto obesvećeno i nečisto, sredstvo požude“, i da bi se usprotivio na­ pastima, uškopio se. Augustin uči: „O ni, koji se ne žene, s ja tć e n a n e b u kao sjajne zvijezde, dok će njihovi roditelji ličiti na tamne zvijezde.“ Euzebije i Jeronim slažu se u tom, da biblijska izreka: „Radjajte i množite se “ , ne odgovara više vremenu i da se ne tiče kršćana.Moglo bi se na­ vesti još stotine citata od najuplivnijih crkvenih otaca, koji su svi od reda naučavali isto. O ni su svojim nepre­ stanim učenjem i propovijedanjem rasprostrti one neprirodne poglede na spolne stvari i odnošaj izmedju spolova, k o j i je m e d j u t i m j e d n a z a p o v i j e d p r i r o d e i čije je v r š e n j e j e d n a od n a j v a ž n i j i h d u ž n o s t i u ž i v o t u . O d ovih nauka boluje još teško današnje društvo i oporavlja se vrlo polako. Petar uzvikuje snažno: „Ž ene, budite poslušne svojim muževima.“ Pavao piše Efežanim a: „Muž je glava ženi, kao što je Krist glava crkvi“, a Korinćanim a: „Čovjek je slika i slava božja, a žena slava čovjekova. “ Prem a tome bi se i najgori čovjek mogao držati boljim od najbolje žene i u praksi je dosada to tako i bilo. Pavao podiže svoj moćni glas i protiv višeg obrazovanja ženina govoreći u prvoj poslanici Timoteju (2, II i t. d.) : „Neka se žena uči u tišini najvećoj p o k o r n o s t i . J a n e d o ­ p u š t a m ženi, da uči d r u g o g a , n i t i da b u d e g o s p o d a r mužu, v e ć da b u d e s k r o m n a . “ A Korinćanima (14, 34 i 3 3 ): „Naredite svojim ženama, da š u t e u općini, j e r n j i m a n e t r e b a d o p u s t i t i �53 d a g o v o r e , v e ć d a s e p o k o r a v a j u , kao što i zakon veli. Ako pak hoće, jda štogod nauće, n e k a p i ­ taju d o m a muže ve. Ž e n a m a ne pri l i c i da g o v o r e j a v n o u d r u š t v u.“ Sveti Toma Akvinac (1227. do 1274.) veli: „Zena je korov, što brzo raste, ona je nesavršen čovjek, čije se tijelo samo zbog toga brže razvija, što je manje vrijednosti i što se priroda na njemu manje zadržava.“ „Z en e se radjaju, da vječito budu pod jarmom svoga gospodara i meštra, koga je pri­ roda bogato obdarila u svakom pogledu i namijenila za gospodara. “ Takva se učenja ne nalaze samo u kršćanstvu. Pošto je kršćanstvo smjesa od židovstva i grčke filozofije, koji imaju korijen u starijim kulturama Indijaca, Đabilonaca i Egipćana, to je podčinjeni položaj, što ga je ženi pridije­ lilo kršćanstvo, zajedničko učenje u cijelom kulturnom svi­ jetu od prestanka materinskog prava. Tako stoji u Manuovu indijskom zakoniku: „Sramoti je uzrok žena, neprijateljstvu je uzrok žena, svjetovnom je životu uzrok ž e n a ; zato treba izbjegavati ženu.“ Pored preziranja žene pokazuje se uvijek i strah od n je ; tako se u Manu dalje veli: „Z ene su po prirodi naklonjene da zavode ljude: zbog toga ne smije čovjek ni sa najbližom srodnicom sjedjeti na samu“. Z ena je dakle i po indijskom kao i po starozavjetnom shvatanju zavodnica. Svaki gospodarski odnos ponizuje podčinjenoga. A podčinjen položaj ženin očuvan je sve do danas, i to na nekulturnom istoku još više, nego medju narodima s kršćanskim naziranjem na svijet. Ono, što je postepeno popravilo položaj ženin u takozvanom kršćanskom svijetu, nije bilo kršćanstvo, već k u l t u r a z a p a d a , k o j a s e razvi la b o r b o m pr ot i v k r š ć a n s k o g nazora. Kršćanstvo nije uzrok, da je položaj ženin danas po­ voljniji, no u vrijeme postanka njegovog. Kršćanstvo je bilo primorano, da protiv svoje volje izmijeni svoje držanje prema ženi. Nema sumnje, da drukčije misle o tom oni, koji sanjaju o „misiji kršćanstva, koje će osloboditi ljudski rod“. Sta više, oni tvrde, da je kršćanstvo oslobodilo ženu iz njezinog ranijeg niskog položaja, i pozivaju se pri tom naročito na vjerovanje u Mariju, odnosno Bogorodicu, na �59 vjerovanje, koje je kasnije zavladalo kršćanstvom i koje je znak nekog poštovanja prema ženskom spolu. Katolička crkva, u kojoj ovo vjerovanje postoji, teško da bi smjela dijeliti ovo mišljenje. ’ Navedene misli svetaca i crkvenih otaca, koje bi se mogle još i umnožati, govorile su sve zajedno i svaka o sebi protiv žena i protiv braka. Crkveni sabor u Makonu, koji je u šestom vijeku pretresao, da li žena ima dušu i sa jednim glasom većine odlučio, da ima, tako isto pokazuje neprijateljsko raspoloženje prema ženi. Grgur VII. zaveo je celibat svećenika,1 da ih ne bi ni­ kakve porodične obaveze odvajale od crkvene službe, a tome je išlo na ruku i samo vjerovanje u griješnost tjelesne požude. Ni razni reformatori, kao što su Kalvin i škotski svećenici, koji su bijesnih protiv „tjelesnih požuda“, ne dopuštaju ni najmanju sumnju u neprijateljsko raspoloženje kršćanstva prama ženama.2 Uvodeći obožavanje Marije katolička ga je crkva vrlo vješto stavila na mjesto obožavanja neznabožačkih boginja, koje se nalazilo kod s v i h naroda, što ih je tada kršćan­ stvo obuhvatalo. Na mjesto Kibele, Milite, Afrodite, V e ­ nere, Cerere i t. d. kod južnih naroda, na mjesto Freie, Frigge i t. d. kod germanskih naroda, došla je M a r i j a , koja je bila idealizovana po kršćansko-spiritualističkom shva­ tanju. Četvrto poglavlje. Ž ena u srednjem vijeku. 1. Položaj žen e kod Germana. Stari, zdravi i surovi, ali nepokvareni narodi, koji su u prvim vjekovima poslije Krista nagrnuli s istoka i sjevera 1 Protiv celibata su se pored ostalih borili i neki svećenici dijeceze u Mainzu izjavljujući : „ V i biskupi i opati imate velika bogatstva, kra­ ljevski stol i sjajne lovačke kočije, a mi siromašni prosti svećenici imamo radi utjehe samo jednu ženu. Uzdržaljivost je možda lijepa vrlina, ali je u stvari teška i gorka.*4 Y ves G uyot, Socijalne teorije kršćanstva. 2. iz­ danje. Pariz. 2 Mnogobrojni primjeri za ovo ualaze se kod Bucklea u njegovoj ,,P o vjesti civilizacije u Engleskoj", koju je na njemački preveo Arnold R uge. 4. izdanje. Leipzig i H eidelberg 1870. �60 kao golemi morski talasi i preplavili umorno rimsko carstvo, u kom je postepeno zavladalo kršćanstvo, odupriješe se svom snagom ascetskim naukama kršćanskih propovijednika i oni, htjeli ili ne htjeli, morali su voditi računa o ovim zdravim prirodama. Sa začudjenjem vidjeli su Rimljani, ^da su obićaji tih naroda bili posve drugačiji od njihovih. Što se tiče Nijemaca, T a c i t je ovu činjenicu priznao ovim riječima: „Njihovi su brakovi vrlo strogi i nijedan od nji­ hovih običaja nije više za pohvalu od ovoga, jer oni su gotovo jedini barbari, koji se zadovoljavaju jednom ženom ; vrlo rijetko čuje se u tom mnogobrojnom narodu o pre­ ljubi i ona se smjesta kažnjava, što je dopušteno samim muževima. Čovjek odreže kosu preljubnici i otjera je pred srodnicima golu iz sela, jer se prema povrjedjivanju ćudoredja ne ima nikakovih obzira. Ni po ljepoti, ni po mla­ dosti ili bogatstvu ne će takva žena naći muža. Tamo nitko ne smatra, da su poroci sitnica, kojoj se možeš na­ smijati ; tamo nije nikako uživanje zavesti ili biti zaveden. Mladići se kasno žene i zbog toga zadržavaju svoju snagu; pa ni djevojke se ne udavaju brzo i kod njih se opaža isto takva bujnost i jednaka tjelesna veličina. U istim go­ dinama, jednako jaki uzimaju se i snaga roditelja prelazi na djecu.“ Očevidno je Tacit, da bi Rimljanima pružio neki uzor, nešto odviše ružičasto opisao bračne odnošaje starih Germana. Dakako, da je kod njih bila preljubnica strogo kažnjena, ali to nije vrijedilo za brakolomnog muža. U T acitovo je doba rod kod Germana bio još u cvjetanju. O n, kome su u vremenu razvijenih rimskih odnosa rodovsko uredjenje i njegovi osnovi bili nepoznata i nerazumljiva stvar, pripovijeda sa začudjenjem, da kod Germana čovjek smatra djecu svoje sestre kao svoju rodjenu, dapače, da je krvna veza izmedju ujaka i nećaka svetija još i uža od one izmedju oca i sina, tako, da je u potrazi za jamcima sin sestre vrijedio kao veća garancija od rodjenoga sina. Engels pripominje na t o : Ako članovi jednog takvog roda dadu kao zalogu jednog svog sina i ako on padne kao žrtva nevjerstva očeva, takav se otac morao sam ubiti. A ko je pak to bio nećak, onda je njegovom propašću po- �61 vrijedjeno najsvetije rodovsko pravo. Z a njegovu je smrt kriv najbliži mu rodjak, koji je prije svih drugih bio dužan da štiti dječaka ili m ladića; on ga ili nije smio dati u zalog ili je morao ugovor očuvati.1 Uostalom, u Tacitovo doba materinsko je pravo, kao što Engels dokazuje, bilo već ustupilo mjesto očinskome pravu. Djeca su nasljedjivala oca, a ako njih nije bilo, nasljedje je prelazilo na njegovu braću i braću njegovih roditelja. Priznavanje prava nasljedja majčinoma bratu, i ako su očevi rodjaci imali pretežno pravo nasljedja, objašnjava se time, što je staro pravo tek bilo iščezlo. Uspomene na staro pravo bile su dakle uzrok pažnji Germana prema ženskome spolu, što je T acita tako iznenadilo. O n je našao još i to, da su im žene hrabrost jako raspaljivale. Z a starog Germana bilo je najgroznije pomisliti, da vidi svoju ženu u ropstvu i podčinjenosti, i takva ih je pomisao podstrekavala na skrajnji otpor. Ali su i žene bile prožete jednim duhom, koji je Rimljanima jako imponovao. Kad Marije nije pristao, da zarobljene žene Teutonaca posveti za svećenice V esti (božici djevičanske nevinosti), one su izvršile samoubijstvo. U Tacitovo doba Nijemci su već bili stalno nastanjeni; dioba zemljišta vršila se svake godine podjelom, a u za­ jedničkoj svojini ostali su šuma, voda i pašnjaci. Njihov način života bio je još vrlo jednostavan, bogatstvo im se sastojalo poglavito u sto c i; odijevali su se grubim vunenim ogrtačem ili životinjskim krznom. Z ene i prvaci nosili su još i lanenu košulju. Izradbom kovina bavila su se tek ona plemena, koja su živjela i suviše daleko, a da bi se kod njih mogli uvoziti rimski industrijski proizvodi. Pravdu je izricalo za manje stvari vijeće starješina, za važnije pak narodna skupština. Starješine su birane, i to ponajčešće iz iste porodice, ali prelazak u očinsko pravo omogućio je nasljednost ovog položaja i doveo je najzad do plemstva, iz kojega je kasnije niknula kraljevska vlast. Kakogod u Grčkoj i Rimu, i njemački je rod propao uslijed postanka privatne svojine, uslijed razvitka zanata i trgovine i mije1 E ngels, Porijeklo porodice i t. d. �62 sanja sa tudjim plemenima i narodima. Na mjesto roda došla je ustanova marke (Markgenossenschaft), demokratska organizacija slobodnih seljaka, koja je u toku stoljeća da­ vala jak otpor u borbi protiv plemstva, crkve i knezova, i koja nije potpuno iščezla ni onda, kad je zagospodarila feudalna država i počela dotle slobodne seljake bacati u zavisnost i ropstvo. Predstavnici marke bili su porodični starješine. Z ene, kćeri, snahe bijahu isključene iz vijeća i uprave. Bila su prošla vremena, kad su žene rukovodile plemenskim po­ slovima, što je Tacita veoma začudjavalo i što on spo­ minje s prezirom. U petom je stoljeću salijski zakon ukinuo pravo ženskoga spola na nasljedjivanje plemenskih dobara. Svaki muški član bratstva, čim se oženi, sticao je pravo na jedan dio zajedničkog zemljišta. Djed i baka, otac i mati i njihova djeca živjeli su obično pod jednim krovom u zadruzi, i češće se dogadjalo, da otac, da bi dobio nov dio zemljišta, oženi još nedorasla i za brak nerazvijena sina odraslom djevojkom, s kojom je on mjesto sina vršio supružanske dužnosti.1 Mladi bračni drugovi dobivali • su jedan tovar bukovih drva i drva za kolibu. A ko im se rodi kći, dobivaju tovar d rv a ; ako je novorodjenče sin, dva tovara.2 Ženski je spol bio cijenjen za pola vrijed­ nosti manje.3 Zaključivanje braka bilo je jednostavno. Vjerski je obred bio nepoznat, izjave pristanka s obje strane bile su dovoljne i kad je par ušao u bračnu postelju, brak je bio 1 Isto se to dešavalo u ruskome miru. V idi de Laveleye, Pravlasnišlvo, prijevod Karla Đuchera. Autorizovano njemačko izdanje. Str. 35. Leipzig 1879. 2 A k o je nekom čovjeku žena rodila, pa ako je dijete kći, neka iz šume proda tovar bukovih drva u subotu. A ko je sin, onda neka to isto učini u utorak i u subotu, pa neka ženi kupi od toga vina i bijela hljeba, dok boluje od poroda. G . L. v. Maurer, Povjest ustanove marke u N je­ mačkoj. 3 T o biva još i danas. T o se potvrdjuje uobičajenim pozdravom, kojim otac u Amrischwendu kod St. Blasiena odgovara na glas o rodjenju djeteta. A k o je djevojka, on usklikne : A h , sto mu muka I A ako je sin, klikne on : A h, hiljadu mu muka 1 Narodni život u Badenu, na­ pisao Eduard H ugo Maier. Strassburg 1900. �63 svršen. Običaj, da brak postaje pravovaljan istom poslije crkvenoga obreda, nastao je tekar u devetom stoljeću, a istom je u šesnaestom vijeku odlukom trijentskog sabora brak proglašen sakramentom katoličke crkve. 2. Feudalizam i pravo prve noći. Sa postankom feudalne države pogoršalo se stanje za veliki broj članova zajednice. Pobjedonosni vojskovodje služili su se silom, da zavladaju velikim oblastima ; sebe su smatrali za gospodare zajedničke svojine, koju su na stanovito vrijeme ili s pravom nasledjivanja ustupali svojoj odanoj pratnji: zarobljenicima, robovima i oslobodjenim robovima, obično stranog porijetla. Na taj su način stvorili dvorsko ili službujuće plemstvo, koje im je u svemu stajalo na službu. Osnivanje velikog franačkog carstva uni­ štilo je i posljednje ostatke starog rodovskog uredjenja. Na mjesto vijeća starješina došle su pod vojskovodje i plemstvo, koje se sad stvorilo. Z bog neprekidnih osvajačkih ratova i medjusobnih borbi prvaka, ogromna masa slobodnih ljudi, koja je sve te terete snosila, propadala je i osiromašavala. O ni više nijesu mogli odgovarati vojnoj obvezi. Mjesto toga su kne­ zovi i velika vlastela skupljali plaćenike, a od tada su se seljaci zajedno sa posjedom stavljali pod zaštitu svjetov­ noga ili duhovnoga gospodara, — jer crkva je umjela, da za nekoliko stoljeća prigrabi i veliku svjetovnu vlast, — kojima su plaćali danak i za sebe i za imanje. T ako je slobodno seljakovo imanje postalo zakupno dobro, koje je vremenom opterećivano sve više i više. K ad je jedared dopao ovog zavisnog položaja, nije trebalo mnogo, pa da seljak izgubi i ličnu slobodu. Zavisnost i ropstvo rasprostirali su se sve dalje. Vlastelin je imao gotovo neograničeno pravo raspola­ ganja nad svojim robovima i zavisnim ljudima. O n je imao pravo da prinudi na brak svakoga čovjeka, čim stupi u osamnaestu, a djevojku, kad navrši četrnaest godina. O n je mogao nametnuti čovjeku ženu, a ženi čovjeka. Isto je �64 pravo imao i prema udovcima i udovicama. Kao gospodar svojih podanika smatrao je, da ima pravo spolnog uživanja svojih ženskih robova, što se ogleda u jus primae noctis (pravo prve noći). T o je pravo imao i njegov zastupnik, ali se moglo osloboditi te obveze izvjesnim daćama, ćija se priroda vidi iz samog imena, k a o : posteljina, interes na nevinost, porez na košulju, kamati na pregaču, groševi za žigosanje i t. d. Mnogi su osporavali, da je ovo pravo prve noći po­ stojalo. O no je doduše ponekim ljudima neugodno, jer je vršeno ćak i u takvo jedno vrijeme, koje se s izvjesne strane želi istaknuti kao primjer morala i pobožnosti. V eć je naglašeno, da se ovo pravo prve noći razvilo iz jednog običaja, koji je u vezi sa materinskim pravom. Kad je ne­ stalo stare porodične organizacije, održavao se u početku običaj, da se nevjesta prve noći preda ljudima u zadruzi. Ali je to pravo u toku vremena ograničeno i najzad je prešlo na plemenskog poglavicu ili svečenika. Vlastelin ga je primio kao znak svoje vlasti nad licem, koje pripada njegovu zemljištu, i vršio ga je, kad je htio, ili zamjenjivao dankom u proizvodima ili novcu. D a je ovo pravo prve noči odista postajalo, vidi se iz „Starina" Jakova Grimma (1, 43), gdje stoji: „Vlastelinski zapisnik, koji hoće da se vjenča, treba da pozove i majera (upravnika dobra) i nje­ govu ženu. Majer treba da donese mladoženji lonac, u kome će on kuhati ovna, zatim tovar drva za svadbu, a majer i njegova žena treba da donesu još i četvrtinu od divlje svinje; a čim se svadba svrši, mladoženja je dužan pustiti majera, da mu spava sa ženom prvu noć ili je odkupljuje sa četiri šilinga i pet pfeniga." Sugenheim1 misli, da jus primae noctis kao pravo vla­ stelina potiče odatle, što je on imao da dade privolu za vjenčanje. Iz toga prava poteklo je u Đearnu i to, da su sva prvorodjena djeca iz braka, u kom se vršilo to pravo prve noći, bila slobodnjaci. Kasnije se to pravo iskup­ ljivalo nekim porezom. Najtvrdokornije su, po Sugenheimu, 1 Povjest ukinuća kmetstva i zavisnosti u Evropi do sredine devet­ naestog stoljeća. Petrograd 1861. �65 utjeravali taj porez biskupi od Amiensa, i to sve do po­ četka petnaestog stoljeća. U Škotskoj je kralj Malcolm III. objavio krajem jedanaestoga vijeka, da se pravo prve noći može zamijeniti porezom. Ali je ono u Njemačkoj posto­ jalo još mnogo dulje. Po papinskoj knjizi švapskog mana­ stira Adelberga iz godine 1496. morali su se kmetovi u Bortlingenu osloboditi prava prve noći na taj način, što je mladoženja davao krupicu soli, a mladenka jednu funtu i sedam šilinga ili zdjelu tako veliku; „da se u nju može smjestiti stražnjica**. Po drugim je mjestima nevjesta mo­ rala davati vlasteli u ime otkupa toliko sira ili masla, „ko­ liko je njena stražnjica bila debela i teška**. N a drugim su mjestima one davale ukrašene korduanske stolice, „koje su mogle tačno ispuniti tim svojim dijelom tijela**.1 Po opisima bavarskog apelacijonog suca W elscha otkup od prava prve noći postojao je u Bavarskoj još u posljednjem vijeku.3 Dalje tvrdi Engels,3 da se pravo prve noći održalo kod stanovnika W alesa i Skota kroz cijeli srednji vijek i da su ga zbog rodovske organizacije vršili ne vlastelin ili njegov zastupnik, već poglavica bratstva kao predstavnik sviju muževa, razumije se, ako to pravo nije bilo is­ kupljeno. Prema tome ne ima sumnje, da je pravo prve noći vladalo ne samo kroz srednji vijek, nego čak i u novo doba i da je igralo izvjesnu ulogu u zakoniku feudalnoga prava. U Poljskoj je plemstvo prisvojilo sebi pravo, da oskvrne svaku djevojku, koja mu se svidi, a naredjivalo je, da se udari sto šiba onome, koji bi se potužio. D a oduzimanje djevojačke časti izgleda još i danas veleposjedniku ili nje­ govim činovnicima kao nešto, što se samo po sebi razu­ mije, vidi se iz toga, što se ono vrši tako često ne samo u Njemačkoj, već i na cijelom istoku i jugoistoku evrop­ skom, kao što tvrde poznavaoci tih predjela. 1 Memminger, Stalin i drugi, O pis wiirtemberikih služba. Svezak 2 0 . (M agistrat u G oppingenu). Hormayr, Bavarci na istoku. O paska na str. 3 8 . V idi Sugenheim , str. 3 6 0 . 2 O plaćanju i otkupu od seljačkih tereta s osobitim obzirom na Bavarsku, W iirtemberg, Baden, H essen , Prusku i Austriju. Landshut 1846. 8 u pomenutoj knjizi, str. 97. A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 5 �66 U feudalno doba bilo je zaključivanje brakova u inte­ resu spahija, jer su djeca, rodjena u tim brakovima, stu­ pala u istu podčinjenost, kao i njihovi roditelji; time su spahije umnožavali svoje radne snage i povečavali svoj dohodak. O tuda su d u h o v n i i s v j e t o v n i gospo­ dari išli na ruku stupanju u brak svojih podanika. Drukčije je postupala crkva, kada je imalo izgleda, da će sprječa­ vanjem braka prisvojiti izvjesnu zemlju. Ali je to obično snalazilo samo niži red slobodnih ljudi, koji su se uslijed spomenutih okolnosti sve manje mogli održavati i koji su svoje imanje ustupali crkvi, da bi iza manastirskih zidova našli zaštite i mira. Drugi su opet sticali crkvenu zaštitu za novac i usluge. Ali su često zbog toga njihovi potomci dopadali sudbine, koju su njihovi predji htjeli rado izbjeći; oni su postepeno padali u crkveno ropstvo ili su postajali samostanski novaci. 3. Razvoj gradova. Samostani i prostitucija. Gradovi, koji od jedanaestog vijeka počeše cvjetati, imali su živog interesa, da pomažu namnožavanje stanovništva olakšavanjem naseljavanja i zaključivanja brakova ; oni postadoše utočišta seoskome stanovništvu, zavisnima i robo­ vima, koji umakoše nesnosnome pritisku. Ali su se ka­ snije prilike izmijenile. Čim su gradovi dospjeli do moći i u njima zanatlijstvo osjetilo izvjesnu ugodnost, razvila se mržnja zanatlija prema došljacima, koji se htjedoše naseliti kao zanatlije i u kojima se gledalo nezgodne konkurente. Postavljene su zapreke došljacima. Velike takse na naselje, skupi majstorski ispiti, ograničavanje prava na vršenje za­ nata samo na izvjestan broj majstora i pomoćnika osudili su hiljade ljudi na zavisnost, vanbračni život i sitničarenje. K ada je u toku šesnaestog stoljeća bilo prošlo vrijeme cvjetanja gradova iz uzroka, koje ćemo kasnije navesti, i nastalo njihovo propadanje, smetnje naseljivanju i samo­ stalnom zanimanju povećavane su samo iz ograničenih na­ ziranja onoga vremena. A bilo je tu i drugih uzroka. Spahijska tiranija rasla je iz decenija u decenij, tako da su mnogi njihovi podanici rado zamjenjivali svoj bijedni �67 život za život prosjaka, skitnica ili razbojnika, čemu su pripomagale velike šume i rdjavi putovi. Ili su se u mnogo­ brojnim ratovima onoga vremena odavali najamništvu i pro­ davali se onoj strani, koja više plati i na kojoj je u izgledu bogatiji plijen. Tako postade mnogobrojni muški i ženski lumpenproletarijat, koji je bio bič za zemlju. Crkva je znatno pripomogla širenju opče pokvarenosti. Ako je celibat duhovništva bio glavni uzrok nemoralnih spolnih strasti, dodir sa Italijom i Rimom još im je više išao na ruku. Rim nije bio samo središte kršćanstva kao prijestol­ nica papinstva, on je bio, vjeran svojoj prošlosti u pogansko vrijeme careva, novi Babilon, evropsko sveučilište nemorala, a papinski dvor njerovo najotmjenije sjedište. Rimsko je carstvo u svom raspadu ostavilo kršćanskoj Ev­ ropi sve svoje proroke. Blagodareći dodiru duhovnika sa Rimom oni su prodrli u Njemačku. Neobično mnogobrojno svećenstvo, koje velikim dijelom sačinjavahu ljudi, čije su spolne potrebe uslijed lijenosti i izobilja dostigle najviši stupanj, a prisilnim neženstvom upućene na nezakonito ili neprirodno podmirenje, unosilo je nemoral u sve društvene krugove; ono je bilo kužna opasnost za moral ženskoga, spola u gradovima i selima. Veliki broj muških i ženskih samostana razlikovao se često puta od javnih kuća samo time, što je život u njima bio bjesniji i nemoralniji. I mnogobrojni zločini, poglavito ubijanje djece, mogli su u njima biti u toliko lakše sakriveni, što su tamo sudili samo oni, koji su obično stajali na čelu ove pokvarenosti. P o ­ nekad su seljaci gledali da osiguraju svoje žene i kćeri od duhovničkog zavodjenja time, što za svoga duhovnog pa­ stira nijesu primali onoga, koji se nije obvezao, da će uzeti prilježnicu. T o je bio povod, da biskup u Konstancu na­ metne svećenicima svoje dijeceze porez na prilježnice. Tim e se i da objasniti historijom utvrdjena činjenica, da je u onome srednjem vijeku, što ga naši romantičari pri­ kazuju tako pobožnim i moralnim, godine 1414. na saboru u Konstancu bilo prisutno ne manje od 1500 bludnica. Ali ove prilike nijesu nastupile tek sa propadanjem srednjega vijeka, one su se pojavile mnogo ranije i izazvale su razne tužbe i naredbe. T ako je godine 802 izdao Karlo �68 Veliki ovakovu naredbu: „Nad ženskim samostanima treba voditi strog nadzor, kaludjerice se ne smiju skitati, nego ih treba najpomnije čuvati; medju sobom ne smiju se prav­ dati i svadjati i u svemu se moraju pokoravati nadstojnicama i opaticama. Gdje postoje samostanski propisi, neka ih u svemu ispunjavaju. Neka se ne podaju kurvarluku, pijanstvu i gramzljivosti, nego neka u svakom pogledu živu pravično i trijezno. Nijedan čovjek ne smije uniči u njihov samostan, več samo za vrijeme službe božje, pa se onda mora odmah ukloniti." A jedna naredba iz 869 godine glasi: „Ako svećenici drže v i š e žena, ili prolijevaju krv kršćana ili neznabožaca, ili gaze kanonske propise, treba ih lišiti svećeničkog čina, jer su gori od običnih ljudi!“ Sama činjenica, što je u to doba zabranjivano svećenicima držanje više žena, govori u prilog toga, da još u devetome vijeku nijesu bili rijetkost brakovi sa više žena. U stvari nije bilo nikakovih zakona, koji bi to zabranjivali. Pa još i kasnije, u doba pjevača, u dvanaestom i trinaestom vijeku, nije bilo sablažnjivo držati više žena. U jednoj pjesmi Albrechta od Johansdorfa u zbirci „Pjevačko proljeće" (Zbirka Karla Lachmanna i Moritza Haupta. Leipzig 1857, S. Hirzel) stoji: Zar ie nepristojno Z a poštenoga muža D a ima dvije žene ? Sto je muževima mogućno, T o se ne dopušta ženama. Z a moralno stanje toga doba od sudbonosnoga su uticaja bili križarski ratovi, koji su desetine hiljada ljudi udaljavali za više godina od domovine, pa ih upoznali u istočno-rimskome carstvu s običajima, koji su dotle bili, tako reći, posvema nepoznati u zapadnoj Evropi. Položaj žena bijaše još nepovoljan osobito radi toga, što je njihov broj znatno nadvisivao broj muškaraca, ne uzi­ majući u obzir zapreke, koje su im oteščavale ulazak u brak i naseljenje. Kao poglavite uzroke tomu imamo da smatramo brojne ratove, bitke i dvoboje, a i opasna trgo­ vačka putovanja onog vremena. Dalje bijaše poradi^ neumjerenosti i raskalašenosti veći broj smrtnih slučajeva �69 kod muževa, i to potencirano raspoloženje za bolesti i smrt, izazvano takovim životom, očitovalo se osobito u vremenima kuge, koja je u srednjem vijeku bijesnila tako često. T ako je u razdoblju od 1326 do 1400 bilo tridesetidvije, od 1400 do 1500 četrdesetijedna, a u razdoblju od 1500 do 1600 trideset kužnih godina.1 Z ene su u masama krstarile po drumovima kao vračare, pjevačice, sviračice, u društvu sa djacima i klericima i po­ plavljivale sabore i vašare. U plaćeničkim vojskama one su činile naročita odjeljenja, bile su prema cehovskome duhu onoga vremena organizovane u cehove i prema ljepoti i starosti podjeljivane različitim činovima. Teškim kaznama bilo im je zabranjivano, da se podaju ma kome izvan toga kruga. U logorima su morale sa poslugom vući sijeno, slamu i drva, puniti jame, močvare i rupe i održavati čistoću u taboru. Pri opsadama imale su da zatrpavaju rupe gra­ njem i korovom, da bi olakšale juriše, one su pomagale namještati puške, a kad bi ove zaostale na putu, one bi pomagale da ih dopreme dalje.2 D a bi se barem u nekoliko doskočilo nevolji tih bez­ brojnih nesrećnih žena, osnivali su se počevši od sredine trinaestog vijeka u mnogim gradovima takozvani beguinski zavodi, što stajahu pod gradskom upravom. U tim zavo­ dima bijahu te ženskinje smještene, da bi provodile pristojan život. No ni ti zavodi, a niti silni kloštri ne bijahu podobni da se pobrinu za sve ove nesrećnice. Bračne zapreke, putovanja knezova, gospode svjetovnog i duhovnog staleža uz pratnju vitezova i slugu, koji su prolazili kroz gradove, mladi ljudi u gradovima, a da ne zaboravimo oženjene muževe, što su bez obzira jurili za promjenama u nasladi životnoj, — sve je to stvorilo u srednjevjekovnim gradovima potrebu prostitucije. I kao što je svaki obrt u ono doba bio organizovan i reguliran ne mogući postojati bez cehovskih uredaba, tako se dogodilo i sa prostitucijom. U svim većim gradovima bilo je javnih 1 Dr. Karl Bucher, Ž ensko pitanje u srednjem vijeku. Str, 6 . do 7. Tiibingen 1882. 2 Dr. Karl ĐiicKer, u pomenutoj knjizi, str. 35. �70 ženskih kuća, koje su bile gradski, kneževski ili crkveni regal, ćiji je čist prihod pripadao njihovim blagajnama. Ženske su u ovim kućama same birale upraviteljicu, koja je imala voditi račun o redu i naročito paziti, da bespravne konkurentkinje ne bi nanosile štete zakonski odobrenoj radnji. A ko bi se žene uhvatile u tome poslu, bile su kažnjavane od vlasti. T ako su se članice jedne takve ženske kuće u Nurnbergu potužile magistratu na bespravne konkurentkinje, „da i drugi krčmari drže ženske, koje noću izlaze na ulicu, noćivaju sa oženjenim i drugim ljudima i da one to vrše mnogo više i mnogo grublje, nego u običnim (cehovskim) javnim kućama, i da je žaliti, što se tako što dešava u ovoj hvaljenoj varoši.“ 1 Ženske su kuće uživale osobitu zaštitu; narušavanje mira u njihovoj blizini dvo­ struko je strože bilo kažnjavano. I članovi ovih ženskih cehova imali su pravo prisustvovati u povorci kod procesija i svečanosti, kod kojih su bili nazočni i drugi cehovi. A ne­ rijetko su bile ove ženskinje pozivane na kneževske i senatorske gozbe. Smatralo se, da su ženske kuće tu zato, „da bi se bolje očuvao brak i čast djevica**. T o je isti razlog, s kojim su u A teni opravdavali državne bordele i s kojim se još i danas ispričava prostituciju. Medjutim nisu izostajala ni nasilnička gonjenja bludnica od strane istih tih ljudi, koji su prostitutke održavali svojim prohtje­ vima i svojim novcem. T ako je Karlo Veliki naredio, da se jedna prostitutka dovuče gola na trg i išib a; on sam, „najkršćanskiji** kralj i car, imao je ne manje no šest žena u isto vrijem e; a ni njegove kćeri, koje su očigledno išle za primjerom svojega oca, nijesu bile predstavnice vrline. O ne su mu svojim životom spremile miiogi neugodni čas, da, donesle su mu i nešto nezakonite djece u kuću. Alkuin, prijatelj i savjetnik Karla Velikog, opominjao je svoje uče­ nike, da se čuvaju „krunisanih golubica, koje noću lete po Pfalzu**, razumijevajući time careve kćeri. Iste te zajednice, koje su javno organizirale bordele i uzimale ih u svoju zaštitu dajući svećenicima Venere svakojake povlastice, vršile su najstrože i najgroznije kazne 1 Joh. Scherr, Povjest njemačke žene. 4. izdanje. Leipzig 1879. �71 nad sirotom i napuštenom djevojkom, koja je pala. Ubice svoje djece, koje su iz očajanja ubijale plod svojega tijela, podvrgavane su najgroznijim smrtnim kaznama, a za ne­ savjesnim zavodnicima nije ni pijetao kukurijeknuo. O ni su možda zasjedavali u sudovima, koji su izricali smrtnu pre­ sudu nad javnim žrtvama. T akve se stvari još i danas dogadjaju.1 A i ženino brakolomstvo kažnjavano je naj­ strože, bar joj nije bilo dano izbjegnuti porugu na sramot­ nom stu p u ; medjutim, brakolomstvo muževljevo bilo je po­ kriveno plaštem kršćanske ljubavi. U W iirzburgu se gazda ženske radnje zakleo pred magistratom, „da će biti gradu vjeran i naklonjen i da će ženske nabavljati". Isto tako je bilo u Niirnbeigu, Ulmu, Leipzigu, Kolnu, Frankfurtu i t. d. U Ulmu, gdje su žen­ ske kuće ukinute 1573. godine, cehovi su tražili 1551, da se opet uvedu, „da bi se uklonila veća nezgoda" ! V iso­ kim strancima stavljane su na uživanje bludnice o grad­ skom trošku. Kad je kralj Vladislav 1452. ušao u Beč, magistrat mu pošlje u susret jednu deputaciju javnib ženskinja, čiji su se najljepši dijelovi tijela pokazivali kroz tanko odijelo. Isto je tako i cara Karla V ., pri njegovu ulasku u Antwerpen, pozdravila jedna deputacija golih djevojaka, i tu scenu predstavio je H ans Makart na jednoj velikoj slici, koja se nalazi u hamburškom muzeju. T akve pojave nijesu u ono doba izazivale nikakovo uzbudjenje. 4. V iteštvo i poštovanje žena. Fantazijom bogati romantici i ljudi lukave proračunanosti pokušali su prikazati srednji vijek osobito ćudorednim i oduševljenim od istinskoga poštovanja prema ženama. Tom u je naročito morala da posluži doba pjevača — od dvanaestog do četrnaestog stoljeća. Ljubavna služba vite­ 1 L eon Richer saopčuje u „Slobodnoj ženi" jedan slučaj, kako je u Parizu jednu služavku zbog čedomorstva osudio o t a c n j e n o g r o d j e n o g d j e t e t a , jedan ugledni, p o b o ž n i advokat, koji je zasijedao u poroti. Još i više. S a m j e a d v o k a t b i o u b o j i c a , a m a j k a p o t p u n o n e v i n a , kao što je ova t e k p o s l i j e osude izjavila pred sudom. �72 zova, koju su ovi naučili od Mavara u Španiji, imala bi da bude svjedočanstvo o poštivanju, koje se u ono vrijeme iskazivalo ženi. T u treba da na nešto podsjetimo. Prvo, viteštvo je bilo samo jedan maleni dio stanovništva, što vrijedi i za njihove žene ; drugo, samo je jedan vrlo mali dio viteštva vršio tu toliko uzvisivanu ljubavnu službu; treće, ili se ne poznaje, ili se izopačuje pravi smisao ove ljubavne službe. Doba, kada je cvjetala ova ljubavna služba bilo je d o b a n a j c r n j e g p r a v a p e s n i c e u Nje­ mačkoj, doba, kada je svaki red bio uništen, a viteštvo se odalo izlijetanju na drumove, pljačkanju i ucjenama. Takvo vrijeme najbrutalnijih nasilja ne može biti vrijeme, u kome vladaju samo blagi i pjesnički osjećaji. Naprotiv. Ovo je vrijeme u bitnom pridoneslo, da se uništi još i ono malo štovanja prema ženskome spolu. Viteštvo, kako na selu tako i u gradovima, sačinjavali su najvećim dijelom grubi, pusti bećari, čija je najmilija strast pored borenja i preko­ mjernog pijančevanja bilo najrazuzdanije zadovoljavanje spol­ nim požudama. Kroničari onoga vremena ne mogu se do­ voljno napričati o silovanju i nasilju, koje je vršilo kako seosko, tako i varoško plemstvo, u čijim rukama bijaše gradska uprava do trinaestog, a negdje do četrnaestog i petnaestog stoljeća. Zlostavljene su ličnosti rijetko kada imale mogućnosti, da pribave sebi prava, jer u gradovima plemići su zasijedali u općinskom sudu, a na selu je spahija imao neograničeno pravo kažnjivanja. Grdno je dakle pretjerivanje, da su plemstvo i gospoštija sa takovim obi­ čajima i navikama ukazivali kakvo osobito poštovanje prema ženama i da su ih nosili na rukama kao neku vrstu viših bića. Čini se, da je vrlo maleni dio viteštva obožavao žensku ljepotu, ali i to obožavanje^nije imalo nikakovih platonskih, nego vrlo realnih ciljeva. Čak i onaj harlekin medju obožavaocima ženske ljepote, onaj smiješne uspomene Ulrich von Lichtenstein bio je samo dotle pristaša platonske lju­ bavi, dok je to morao biti. U stvari je ova ljubavna služba bila obožavanje ljubaznice na račun — zakonite žene, bila je dakle s r e d n j e v j e k o v n i k r š ć a n s k i h e t e r i z a m , kakav je postojao u Grčkoj za vremena Periklovih. U za­ jamno zavodjenje žena bilo je kod vitezova veoma razvijen �73 ljubavni običaj, na kakav i danas nailazimo u izvjesnim krugovima naše buržoazije. Nesumnjivo je, da tako o t v o r e n a težnja za sjetilnim zadovoljenjem u to doba sadrži u sebi priznanje, da pri­ rodni nagon, koji je usadjen u svakom zdravom i zrelom čovjeku, ima prava da bude podmiren. U toliko je zdrava priroda odnijela pobjedu nad kršćanskim ascetizmom. S druge pak strane mora se opet naglasiti, da je to bilo priznato samo jednome spolu, a da se prema drugome postupalo tako, kao da ovaj nije mogao ni smio imati iste nagone. Najmanje prekoračenje onih moralnih zakona, koje su ljudi propisali za drugi spol, bilo je najstrože kažnjavano. A ženski spol navikavan je neprekidnim ugnjetavanjem i oso­ bitim uzgojem na mišljenje svojih gospodara, tako, te mu ovo stanje i do danas izgleda sasvim prirodno. Z ar nije bilo milijuna robova, koji su ropstvo smatrali za prirodno i koji se ne bi nikad oslobodili, da im se osloboditelji nijesu pojavili iz klase njihovih gospodara? Z ar nisu pruski seljaci molili, kada ih je Steinovo zako­ nodavstvo htjelo da oslobodi zavisnosti, da ostane pri starom, jer „tko će se za njih brinuti, kad se razbole ili ostare “ ? A zar nije tako nešto i s modernim radničkim pokretom? Koliko još radnika dopušta bez ikakva otpora, da eksploatatori na njih utiču i njima upravljaju ! Ugnjetenome je potreban onaj, koji će ga probuditi i oduševiti, jer on nema slobodne inicijative. T ako je bilo u modernome proletarskome pokretu. Cak su i buržoaskoj borbi za oslobodjenje, koja je relativno bila u povoljnom položaju, prokrčili put učitelji plemićskog i svećeničkog porijekla. M a koliko mana imao srednji vijek, on je posjedovao zdra\u čulnost, koja je odgovarala jedroj i krepkoj naravi puka i koju kršćanstvo nije moglo uništiti. O n nije znao za licemjerno pretvaranje i prikrivenu pohotljivost našega vremena, koje se plaši i ustručava da stvari nazove njihovim pravim imenom i da o prirodnim stvarima prirodno govori. O n nije poznavao ni onu pikantnu dvosmislenost, u koju se zavijaju one stvari, koje se zbog nedostatka prirodnosti ili zbog pretvaranja ne će otvoreno da nazovu, čime se �74 prave još opasnijima, jer takav govor draži, ali ne zado­ voljava, izaziva samo slutnju, ali ne kaže jasno. Naša društvena zabava, naši romani i naša pozorišta puna su ovih pikantnih dvosmislenosti i njihovo je djelovanje oči­ gledno. Ovaj spiritualizam bogatih razuzdanaca, te se skriva iza religijoznoga spiritualizma, ima danas silnu moć. Peto poglavlje. Reformacija. 1. Luter. Zdrava čulnost srednjega vijeka našla je u Luteru svoga klasičnog tumača. Malo će nas se ovdje ticati religijozni reformator, a više će nas zanimati Luter kao čovjek. U njemu kao čovjeku pojavljuje se krepka i nepokvarena pri­ roda ; ona ga je nagnala, da otvoreno i tačno iskaže svoju potrebu za ljubavlju i uživanjem. Njegov položaj nekadaš­ njeg rimskog svećenika otvorio mu je oči. O n je u praksi upoznao tako reći na vrelu neprirodnost kaludjerskog i opatičkog života. O tuda toplina, kojom pobijaše svećenički i samostanski celibat. Njegove riječi vrijede još i danas za one, koji misle, da smiju griješiti proti prirodi, i koji drže, da je u skladu s njihovim pojmovima morala i ćudoredja to, kada državne i društvene ustanove priječe milijunima ispunjavati svoje prirodne potrebe. Luter veli: „Zena, ako joj ne pomaže visoka, osobita milost, ne može se odreći muškarca, isto kao ni jela, spavanja, pića i druge prirodne potrebe. A isto tako ni muškarac ne može biti bez žene. Razlog je tomu, što je u prirodi isto tako duboko usadjeno radjati djecu, kao i jesti i piti. Z ato je Bog dao tijelu uda, žile, krv i sve, što je za ovu svrhu potrebno. A onaj, koji se od toga brani i ne će da se pusti prirodi na volju, što čini ovaj drugo, nego spriječava, da priroda bude prirodom, da vatra peče, da voda teče, da čovjek jede, pije i spava?" A u svojoj propovijedi o bračnom životu veli o n : „Kao god što ne zavisi od mene, hoću li biti čovjek ili ne, isto tako ni ti nijesi u stanju da budeš �75 bez čovjeka, jer ne zavisi od slobodne volje ili savjeta, već od prirode, da svaki čovjek mora imati ženu, a svaka žena muža.“ Ali Luter nije samo tako energičnim načinom branio bračni život i potrebu spolnog općenja, on ustaje i proti zavisnosti braka od crkve. O n je u tome pitanju potpuno stajao u naziranju starog vremena, koje je gledalo u braku akt slobodne volje učesnika, koji se crkve ništa ne tiče. O n veli o to m e : „Z ato znaj, da je brak isto, što i svako drugo ljudsko zanimanje. Kao što ja mogu sa jednim neznabošcem, Židovom, Turčinom, krivovjercem da jedem, pijem, spavam, hodam, jašim, kupujem, go­ vorim i radim, i s t o t a k o m o g u s n j i m b i t i i o s t a t i u braku. I n i ma l o se ne mo j o s v r t a t i na z a k o n e l u d j a k a , k o j i t o b r a n e . . . Neznabožac može isto tako da bude muž i žena, stvoreni od Boga, kao i sv. Petar ili sv. Pavao ili sv. Luka, pa i kao taj glupi, krivi kršćanin.'* Luter se izjavio dalje, kao i drugi reformatori, protiv svakog ograničavanja braka, a bio je i za obnavljanje braka, što je crkva zabranjivala. O n v e li: „Kako će se sada u nas smatrati bračne stvari ili razvod braka, rekao sam, d a to t r e b a d a s e o s t a v i p r a v n i c i m a i s v j e t o v n o j vl ast i , j er je b r a k s v j e t o v n a u s t a n o v a . " T ek krajem sedamnaestoga stoljeća protestanti su primili crkveno vjenčanje kao uslov, da brak bude pravovaljan. D otada je važio takozvani brak po savjesti, to jest prosta uzajamna obveza, da će se biti muž i žena i živjeti u braku. Po njemačkom pravu takav je brak smatran zako­ nitim. Luter je išao još i dalje, pa je strani, koja u braku nije zadovoljena — makar to bila i žena — priznao pravo, da se zadovolji izvan braka, „da se podmiri priroda, koja se ne može ugušiti".1 Luter je ovdje postavio načela, koja će izazvati živo negodovanje velikog dijela „poštenih ljudi i žena" našega doba, koji se rado u svojoj gorljivoj pobožnosti pozivaju na Lutera. U svom traktatu „ O brač­ nome životu", II, 146, Jena 1522, veli o n : „A ko zdrava žena podje za nezdrava čovjeka i ne može javno da primi 1 Dr. Karl H agcn. Književne i religijozne prilike Njem ačke u doba reformacije. Frankfurt a. M . 1888. �76 drugoga, a ne će da radi protivno svojoj časti, treba da kaže svome m užu: Vidiš, dragi moj, ti ne možeš da mi se odužiš, prevario si mene i moje mlado tijelo, doveo si u opasnost čast i spokojstvo moje, mi pred Bogom nismo časni, zato mi dopusti, da ja budem u tajnom braku s tvojim bratom ili najbližim prijateljem, a ti da nosiš ime, d a t v o j e i m a n j e ne p r e d j e na t u d j e n a s l j e d ­ n i k e , i d o p u s t i mi , d a t e p o t v o j o j v o l j i v a r a m , k a o š t o si ti m e n e b e z s v o j e v o l j e p r e v a r i o . " Čovjek je, izvodi dalje Luter, dužan pri­ voljeti na to. „A ko ne će, ona ima prava da pobjegne u drugu zemlju i da nadje drugoga. Tako isto, ako žena ne će da ispunjava bračnu dužnost, ima muž prava, da obleži drugu, samo joj to mora prije reći.'*1 Kako se vidi, to su vrlo radikalne i za naše doba, koje je bogato prijetvornošću i licemjerstvom, dapače vrlo nemoralne misli, što ih razvija veliki reformator. Luter je samo izrekao ono, što je u ono doba bilo naziranje naroda. T ako Jakov Grimm iznosi:2 „Ako muž ne može da živi zadovoljno i srećno sa ženom, neka je pažljivo natovari na ledja i odnese devet koračaja daleko od svoje kuće, ostavi je tamo pažljivo, ne objašnjavajući se, ne udarajući je, ne bacajući, ne go­ voreći joj ni jedne ružne riječi i ne pogledajući je ljutito; neka onda dozove svog susjeda, da mu on pomogne u nevolji, a ako njegov susjed ne će ili ne može to učiniti, neka je odvede na prvi budući vašar; ona mora da bude nakićena i urešena, a on je dužan ogrnuti je ogrtačem zlatom izvezenim, ne bi li na taj način primamili koga; pa ako joj ni to ne pomogne, onda neka joj sam djavo pomogne." Srednjevjekovni seljak htio je u prvom redu imati na­ sljednike iz braka, pa kad ih nije mogao stvarati sam, prepustio je to zadovoljstvo bez ikakvih skrupula drugomu kao praktičan čovjek. Glavno je bilo, da postigne svoju svrhu. Mi opetujemo : čovjek ne vlada svojinom, svojina vlada njime. 1 Dr. Karl H agen, u pomenutoj knjizi str. 23 4 . 2 Njemačke pravne starine, Starine iz okružja Blankenburg, str. 4 4 4 . �77 Iz spisa i govora Luterovih izvadjena mjesta o braku važna su naročito zbog toga, što su u najoštrijoj suprot­ nosti s naziranjima, koja danas vladaju u crkvi. Socijalna se demokracija može u borbi, što je vodi sa svećenstvom, punim pravom pozvati na Lutera, koji u pitanjima braka stoji na potpuno slobodnom stajalištu. Luter i reformatori išli su u pitanju braka još i dalje, razumije se iz oportunističkih razloga, da bi se dopali po­ jedinim knezovima, čiju su moćnu potporu ili trajnu blago­ naklonost gledali da pridobiju i očuvaju. Prijatelj reformacije landgraf od H essena Filip I. imao je pored svoje za­ konite žene jednu ljubavnicu, koja mu se htjela predati samo pod uslovom, da se vjenčaju. Slučaj je bio škakljiv. Razvod sa ženom bez opravdanih razloga značio je veliki skandal, a brak sa dvjema ženama u isto vrijeme bio bi za jednog kršćanskog vladara novijega vremena nečuven dogadjaj, koji bi izazvao isto toliki skandal. P a ipak se Filip u svojoj zaljubljenosti odlučio za potonje. Trebalo je samo utvrditi, da to ne stoji u protivurječju sa biblijom i da to odobravaju Luter i Melanchthon, reformatori. Prije svega započeše pregovori landgrafa s Butzerom, koji se s time slagao i koji je obećao, da će za to pridobiti Lutera i M elanchthona. Butzer je svoje mišljenje motivirao rekavši: Imati u isto vrijeme više žena ne protivi se evangjelju. Pavao, koji govori mnogo o onima, koji ne će doći u carstvo nebesko, ne govori ništa o onima, koji imaju dvije žene. Pavao veli dapače, „da svaki biskup treba da ima samo jednu ženu, a isto tako i sluge. Ako bi bilo nužno, da svakom pripadne po jedna žena, tada bi bilo zabranjeno, da jedan ima više žena." Luter i M elanchthon pridružiše se ovim razlozima i odobriše dvostruki brak, pošto je landgrafova žena pristala na njegov uslov, „da svoje bračne dužnosti prema njoj ispunjava još više, nego dosada".1 Pitanje o opravdanosti bigamije morilo je Lutera još ranije, kada je trebalo odobriti dvostruki brak Henrika VIII., kralja engleskog. T o izlazi iz jednog pisma na 1 Joh. Janssen, Freiburg i B. Povjest njemačkoga naroda od 1525. do 1555. �78 saskog kancelara Brinka, komu je u siječnju 1524. pisao: ,,U n a č e l u d a k a k o n e m o ž e on, L u t e r , ž a ­ b a c i t i b i g a m i j u, jer ova se ne protivi svetom pismu,1 ali on drži, da to nije lijepo, kad se to dogadja medju kršćanima, koji se moraju odreći i dopuštenih stvari.“ A poslije vjenčanja landgrafovog u ožujku 1540., pisao je (10. travnja) kao odgovor na njegovo zahvalno pism o: „Neka vječna milost prati V aš korak, koji smo Vam sa­ vjetovali, no k o j i ž e l i m o d a o s t a n e u t a j n o s t i . J e r b i i n a č e i g r u b i s e l j a c i (slijedeći primjer landgrafa) n a v e l i m o ž d a i s t o t a k o v e l i k e i v e ć e r a z l o g e , š t o bi n a m z a d a l o m n o g o p o s 1 a.“ Melanchthonu je bilo lakše odobriti dvostruki brak landgrafu, jer je on još ranije pisao Henriku VIII., „da svaki vladar ima pravo da uvede poligamiju u svojoj zemlji". Ali je dvostruki brak landgralov izazvao u njegovoj zemlji toliko negodovanje, da je on 1541. naredio, da se rasturi jedan spis, u kome se branila poliganija kao jedna stvar, koja nije protivna svetome pismu.2 Nije se više živjelo u devetom i dvanaestom vijeku, kada se mnogoženstvo još podnosilo. Dvostruki brak hessenskog landgrafa, koji je izazvao nezadovoljstvo u najširim krugovima, nije bio usamljen. Takvih je dvostrukih kneževskih brakova bilo još i u sedamnaestom i osamnaestom stoljeću, kao što ćemo još pokazati. Objavljujući, da je podmirivanje spolnog nagona jedna zapovijest prirode, Luter je iskazao samo ono, što su savremenici mislili i što su ljudi za sebe tražili. Reformacijom, koja je ukinula celibat svećenika i samostane u protestantskim zemljama, stvorio je on mogućnost stotinama hiljada ljudi, da zadovoljavaju svoj prirodni nagon u za­ konitoj formi. Ali stotinama hiljada drugih bilo je to i 1 Što je potpuno tačno, ali i objašnjivo, jer je biblija postala u doba, kada je poligamija bila veoma rasprostranjena medju zapadnim i istočnim narodima; ali je ona bila u najstrožoj opreci s običajima šesnaestog stoljeća. Pisac. 2 Joh- Janssen, po pomenutoj knjizi, 3. svezak. �79 dalje zabranjeno zbog postojećeg oblika svojine i zakona, koji su njemu odgovarali. Reformacija je bila protest nove krupne buržoazije protiv sputanosti feudalnog stanja u crkvi, državi i društvu. Krupna buržoazija, koja se naglo razvijala, težila je da se oslobodi od uskih okova cehovskih, plemićskih i pokra­ jinskih prava i da uvede državnu centralizaciju, jedno­ stavnu organizaciju raskošne crkve, da uništi mnogobrojne položaje za Ijenivce, da ukine samostane i da ih pretvori u privredna poduzeća. Luter je bio na vjerskom polju zastupnik ovih gradjanskih težnja. Zastupajući slobodu braka radio je za gradjanski brak, koji je ostvaren tek u naše doba zakonom o gradjanskom braku i ostalim gradjanskim zakonodavstvom, slobodom kretanja, slobodom rada i naseljivanja. Vidjet ćemo, u kolikoj je mjeri time položaj ženin izmijenjen. U doba reformacije nije se bilo otišlo tako daleko. Reforma­ cija je, istina, mnogima omogućila brak, ali s druge strane najstrože gonila slobodni spolni saobraćaj. U koliko se ka­ toličko svećenstvo pokazivalo popustljivim i tolerantnim prema spolnim strastima, u toliko je sad bjesnije ustajalo protiv njih protestantsko duhovništvo, koje je sebe već bilo zadovoljilo. Javnim ženskim kućama objavljen je rat, one su zatvorene kao „spilje sotonine“ , prostitutke rastjerane kao „djavolje kćeri**, a svaka žena, koja bi „pogriješila**, obilježena kao čudovište od rdjavštine. O d veselog sitnog gradjanina srednjega vijeka, koji je živio i puštao da se živi, postade bigotni, strogo moralni, mračni filistar, koji je štedio, da bi njegovi kasniji krupnoburžoaski nasljednici što raspuštenije živjeli i što više rasipali. Poštovani gradjanin s tvrdom kravatom, uskim horizontom, strogim ali licemjernim moralom postade pro­ totip društva. Zakonita žena, kojoj nije prijala — od ka­ toličke strane snašana — čulnost srednjega vijeka, veoma se slagala s puritanskim duhom protestantizma. Ali ostale okolnosti, koje su nepovoljno uplivisale na općenite prilike u Njemačkoj, imale su nepovoljan uticaj i na žene. �80 2. Posljedice reformacije. Tridesetgodišnji rat. Promjena u odnosima proizvodnje, novca i trgovine, koju je u Njemačkoj izazvalo naročito otkriće Amerike i novog pomorskog puta u Istočnu Indiju, proizvela je ve­ liku reakciju u društvenom životu. Njemačka je prestala biti središtem evropskog prometa i trgovine. Njemačka pri­ vreda, njemačka trgovina počeše propadati. U isto je vrijeme crkvena reformacija razorila političko jedinstvo naroda. Reformacija bijaše izlika, kojom se njemački knezovi nastojahu emancipirati od carske sile. S druge strane, knezovi su podjarmljivali plemstvo i, da bi lakše postigli svoj cilj, po­ magali su podizanje gradova. A mnogi su se gradovi uslijed mutnih vremena dragovoljno podvrgavali gospodarstvu kne­ zova. Uslijed privrednog nazadovanja gradjanstvo je za­ htijevalo sve veće zaštitne mjere, da bi se zaštitilo od neprijatne konkurencije, a knezovi su rado izlazili ovim željama ususret. Zastoj je bivao sve veći, a time i osiro­ mašivanje. Dalje posljedice reformacije bile su vjerske borbe i progoni — knezovi su ih upotrijebili za svoje političke i ekonomske ciljeve — koje su sa izvjesnim prekidima bijesnile po Njemačkoj duže od jednoga vijeka i završile sa potpunim iscrpljenjem Njemačke krajem tridesetgodišnjeg rata. Njemačka je bila nepregledno polje lešina i ruševina. Čitave zemlje i provincije bijahu opustošene, stotine gra­ dova, tisuće sela bilo je dijelom ili posvema spaljeno, a mnogo ovih nestalo je onda uopće sa lica zemlje. U mnogim je mjestima stanovništvo spalo na treći, četvrti, peti, dapače na osmi i deseti dio. T o je vrijedilo primje­ rice za gradove kao Niirnberg i za čitavu franačku pokra­ jinu. U ovoj krajnjoj nuždi, da bi se raseljene varoši i sela opet što prije naselili, pribjeglo se tome drastičnome sred­ stvu, da se muškarcima izuzetno d o p u s t i l o , d a i m a j u p o d v i j e ž e n e . Muškarce su uništili ratovi, ali žena je bilo na pretek. Z bog toga je 14. veljače 1650. godine franačka okružna skupština u Niirnbergu donijela odluku, „da se ljudi ispod 60 godina ne smiju primati u samostane“ ; dalje je izdana naredba, „da su svi svećenici i pastiri, koji �81 ne pripadaju nijednome ordenu ni kanonikatu, ^ obvezani stupiti u brak.“ „Pored toga treba svakom muškom licu dopustiti, da uzme po dvije ž e n e : ali ih treba podsjetiti i sa p r o p o v j e d a o n i c a češće opominjati, da se brižljivo i sa potrebnom diskrecijom trude, da kao vjenčani muževi dviju žena ne samo obje zadovolje, nego i da svako ne­ raspoloženje medju njima otklone. “ Upotrijebila se dakle i propovjedaonica, da propagira dvostruki brak i da muževima daje upute, kako će se vla­ dati. U to dugo vrijeme nastupio je zastoj u trgovini i prometu i privredi, u mnogočemu je to propalo posvema i moglo se tek pomalo oporavljati. Veliki dio pučanstva osurovio je, demoralizovao se i odviknuo od svakog urednog rada. I dok su za vrijeme ratova bile plaćeničke vojske, što su robile, plijenile, oskvrnjivale i ubijale prolazeći Nje­ mačkom s iednoga kraja na drugi i uništavajući i prijatelja i neprijatelja, sada su, poslije ratova, bile bezbrojne čete razbojnika, prosjaka i skitnica, koje su pučanstvo nagonile u strah i prepast spriječavajući ili uništujući trgovinu i promet. Naročito je za ženski spol došlo doba velikih muka. U ovo doba razuzdanosti dospio je prezir žene do vrhunca, na ženina se ledja najviše svalio teret općeg nerada. Hilja­ dama žena tumaralo je po drumovima i šumama kao skitnice puneći ubožišta i tamnice. Svima ovim patnjama pridružilo se još i to, što je plemstvo, pohlepno na zemlju, nasilno razgonilo mnoge seljačke porodice. Pošto je od reformacije moralo sve više i više popuštati pred kneževskom vlasti i pošto je dvorskim zvanjima i vojnom službom dovodjeno u sve veću zavisnost od nje, plemstvo je gledalo, da štetu, koju su mu knezovi nanijeli, nadoknadi dva ili tri puta više otmicom seljačkih dobara. U isto vrijeme reformacija je za knezove bila zgodan izgovor, da ovladaju bogatim crkvenim dobrima i da proždru bezbroj jutara njihove zemlje. T ako je primjerice knez izbornik August Saksonski prisvojio do kraja šesnaestoga vijeka ne manje od tri stotine crkvenih dobara.1 Tako su isto uradili njegova braća i rodjaci, ostali protestantski knezovi, a poglavito H ohen1 Joh. Janssen, Povijest njemačkoga naroda. 3. svezak. A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 6 �82 zollerni. Plemstvo se ugledalo na taj primjer i prisvajalo sebi one općinske zemlje, sto je još bilo ostalo, kao i seljačka dobra bez gospodara, tjeralo od kuće seljake i bogatilo se njihovom zemljom. Bezuspješne seljačke pobune u šesnaestom stoljeću pružale su im željeni izgovor za ovo. I kad im je ta otmica jedamput pošla za rukom, nije se oskudijevalo u razlozima, da tako nasilno i dalje rade. Pomoću različitih šikaniranja, nasilja i izvrtanja prava, u čemu im je tadašnje rimsko pravo odlično pomagalo, se­ ljacima je oduzimana zemlja za najnižu cijenu, ili su oni rastavljeni od svojine radi toga, da se plemićska dobra zaokruže. Na ovaj su način uništena čitava sela i pokrajine. Da navedemo tek nekoliko primjera: od 12.543 seljačkih porodica na viteškim dobrima, koliko ih je bilo u Mecklenburgu u vrijeme tridesetgodišnjeg rata, ostalo ih je 1848. godine samo još 1213. U Pomoranskoj je propalo od 1628. godine preko 12.000 seoskih kuča. Preobražaj u seoskoj privredi, koji se izvršio u toku sedamnaestoga stoljeća, izazvao je novu eksproprijaciju seoskih dobara i pretvaranje posljednjih ostataka općinske zemlje u plemićsku svojinu. Z avedena je naizmjenična poljoprivreda, po kojoj je u izvjesnom vremenu vršena promjena u obradjivanju zemlje. Oranice su kroz neko vrijeme pretvarane u pa­ šnjake, što je potpomagalo stočarstvo i omogućivalo manji broj radnih snaga. U gradovima nije bilo bolje, nego na selu. Nekada je i ženama bilo dopušteno da budu majstori i da drže po­ moćnike i šegrte, samo su morale biti u cehovima, da bi se u konkurenciji izjednačile sa ostalima. Bilo je samo­ stalnih žena, koje su izradjivale lanene i vunene tkanine, čohu, odijelo i sagove, bilo je ženskih zlatara, livaca kovina, pojasara, remenara itd. Nalazimo primjerice ženskih krznara u Frankfurtu i šleskim gradovima, pekara u gradovima na srednjoj Rajni, pojasara vu Kolnu Strassburgu, remenara u Bremenu, čohaša u Frankfurtu, košaraša u Niimbergu, zlatara u K olnu.1 Ali u koliko se pogoršavao položaj za­ natlija, u toliko se pogoršavalo i raspoloženje prema ženskim 1 Dr. Karl Biicher, Ž ensko pitanje u srednjem vijeku. �83 konkurentima. U Francuskoj je ženama zabranjeno obavljanje zanata još krajem četrnaestog stoljeća, u Njemačkoj tek krajem sedamnaestog vijeka. U početku im je zabranjivano da budu majstori — izuzimajući udovice — kasnije im je uskraćeno, da budu i pomoćnice. Uništenjem ceremonijalnog katoličkog kulta protestantizam je oštetio ili potpuno uništio masu zanata, naročito umjetničkih, u kojima je radilo mnogo žena. A konfiskacija i sekularizacija velikih crkvenih imanja povukla je za sobom slabije pomaganje sirotinje, zbog čega su u prvom redu stradale udovice i siročad. Općenito gospodarstveno rasulo, koje je uslijed svih tih navedenih uzroka nastupilo u šesnaestom stoljeću i trajalo kroz sedamnaesti vijek, izazvalo je sve strože za­ kone o braku. Zanatlijskim pomoćnicima i slugama i sluš­ kinjama brak je bio uopće zabranjen, osim, kad su mogli pokazati, da ne ima opasnosti za njihovu općinu, da će joj sa svojom budućom porodicom pasti na teret. Zaklju­ čivanje brakova mimo zakona bilo je kažnjavano strogo, kadgod i barbarski, primjerice po bavarskome pravu korbačem i zatvorom. Ali su naročito strogim progonima bili izloženi takozvani divlji brakovi, koji su postajali u toliko češći, u koliko se teže dobijalo dopuštenje za stupanje u brak. Duhove bijaše obuzeo strah od prenaseljenosti i da bi se umanjio broj prosjaka i skitnica, dolazio je dekret za dekretom, a jedan bijaše stroži od drugoga. Šesto poglavlje. Osamnaesti vijek. 1. Dvorski život u Njemačkoj. Slijedeći primjer Ljudevita X IV ., kralja francuskog, ve­ lika većina u ono doba mnogobrojnih njemačkih kneževskih dvorova rasipala je novac na svakojaki sjaj i raskoš, naro­ čito na metrese, što je premašilo snagu njihovih država i državica. Povjest kneževskih dvorova u osamnaestom vijeku spada medju najodvratnija poglavlja u historiji. Jedan je mogućnik nadmetao drugoga u praznoj naduvenosti, sum a­ �84 nutoj rasipnosti i skupim vojničkim igrama. Naročito se daleko otjeralo u bijesnom ženskarenju. Teško je reći, kome od mnogih njemačkih dvorova pripada slava u ovo rasipno vrijeme, te korumpiraše javni život. Danas je to bio ovaj, sjutra onaj kneževski dvor, i nijedna njemačka država nije ostala od toga poštedjena. Na knezove se ugledalo plemstvo, a na plemstvo opet gradjani prijestol­ nice. Ako je kći iz kakve gradjanske porodice bila srećna da se dopadne kome visokom gospodinu na dvoru ili samoj Njegovoj Svijetlosti, od dvadeset takvih slučajeva devetnaest ih je smatralo to za najveću sreću i porodica je bila gotova, da ih dade za plemićske ili kneževske metrese. T o su isto radile plemićske porodice, ako bi se njihove kćeri svidjele knezovima. Đeskarakternost i bestid­ nost bijahu ovladale najširim krugovima. U ovom pogledu najgore je bilo u obim njemačkim prijestolnicama, u Beču i u Berlinu. U njemačkoj Kapui, u Beču, vladala je doduše jedan dobar dio stoljeća strogo moralna Marija Terezija, ali je ona bila nemoćna prema bogatome plemstvu, ogrezlom u sjetilna uživanja, i prema buržoaziji, koja mu je podražavala. Marija Terezija je po­ moću svojih komisija za nevinost bila organizovala razgranjen špijunski sistem, zbog čega je izazvala ogorčenje i podsmijevanje. Uspjeh je bio ravan ništici. U frivolnom Beču kružila je u drugoj polovici osamnaestog vijeka reče­ nica : „Ljubi bližnjega svojega kao sama sebe, to jest, ljubi ženu drugoga kao svoju vlastitu.“ Ili: „Ako žena podje desno, muž treba da ide lijevo. A ko ona nadje pratioca, on treba da traži prijateljicu.** Kako se u ono vrijeme nisko mislilo o braku i brakolomstvu, vidi se iz jednoga pisma pjesnika Chr. von Kleista, što ga je ovaj 1751. pisao svom prijatelju Gleimu. T u stoji: „V eć su Vam poznate stvari markgrofa Henrika. O n je poslao svoju suprugu na svoja dobra i hoće da se rastavi od nje, jer je zatekao kod nje u postelji princa od Holsteina . . . . Markgrof bi doduše bolje učinio, da je tu stvar prećutao, umjesto što je učinio, da sada cijeli Berlin i pola svijeta govori o njemu. Pored toga n e t r e b a j e d n u t a k o p r i r o d n u s t v a r u z e t i t a k o r d j a v o , naročito kad ni sam muž nije tako vjeran. �85 Sablazan je u braku neizbježiva, i s v i l j u d i i ž e n e , g l e d a j u ć i d r u g e o mi l j e n e ličnosti, p r i mo r a n i su, d a i s a m i b u d u n e v j e r n i . A k a k o s e m o ž e k a ž n j a v a t i o no, n a š t o j e č o v j e k p r i m o r a n ? ” O stanju u Berlinu pisao je 1772. engleski poslanik Lord Malmesbury: „Potpuna moralna pokvarenost vlada kod oba spola sviju klasa, čemu još pridolazi neimaština, koja po­ tiče bilo zbog velikog poreza sadašnjega kralja, bilo zbog ljubavi prema luksusu, kome su se naučili od njegova djeda. Ljudi sa malo sredstava provode razvratan život, žene su prave harpije bez trunke stida. Prodaju se o n o m e , koji im najviše plati, a nježnost i prava ljubav za njih su ne­ poznate stvari.” U Berlinu je u ovom pogledu bilo najgore pod Fridrikom Vilimom 11., koji je vladao od 1786. do 1797. O n je svome narodu pružio najgori primjer. Njegov dvorski svećenik Zollner spustio se tako nisko, te mu je priznao za drugu ženu njegovu metresu plemkinju Juliju V oss. A kad je ova skoro za tim, prve nedjelje umrla, Zollner se se nije ustezao, da ga vjenča s drugom metresom, groficom Sofijom Donhoff. Na rdjave primjere, kakve je Fridrik Vilim II. poka­ zivao krajem toga vijeka, upućivali su ga njegovi rodjaci još početkom toga vijeka. Koncem srpnja 1706. vojvoda Eberhard Ljudevit Wiirttemberški uzeo je za drugu ženu svoju metresu Gravenitzovu, „upropastiteljicu zemlje”, kako je i danas u W iirttenbergu nazivaju. Brak je zaključio neki mladi svećenik M. Pfahler, te bijaše župnikom u Miihlenu a. N. A rodjeni bratić Eberharda Ljudevita, vojvoda L eo­ pold Eberhard u Mompelgardu, radio je još i gore: on je u isto vrijeme držao t r i žene, od kojih su povrh svega dvije bile sestre. O d svoje trinaestero djece dvoje je vjenčao jedno s drugim. Držanje ovih narodnih otaca iza­ zvalo je veliko negodovanje kod njihovih podanika, ali je na tom i ostalo. Samo se kod vojvode wiirttemberškog uspjelo carskim posredovanjem 1708. godine, da se uništi brak sa Gravenitzovom. Ali ona uskoro stupi u prividan brak s nekim propalim grofom W iirbenom i ostade još dvadeset godina vojvodina ljubavnica i „upropastiteljica zemlje” za Švabe. �86 2. Merkantilizam i novo bračno zakonodavstvo. Sa jačanjem kneževske vlasti od šesnaestog vijeka i sa početkom nove ere stvaranja većih država postala je sta­ jaća vojska, koja se nije mogla održati bez velikih poreza. Jedno zbog toga, a drugo zbog raskalašenog života na svim dvorovima iznudjivane su od naroda goleme svote. O ve zahtjeve mogao je zadovoljiti samo jedan mali dio naroda, koji je bio sposoban za plaćanje poreza. Z bog toga su razne vlade, naročito u većim državama, gledale od osamnaestog stoljeća da zgodnim mjerama po moguć­ nosti povećaju broj stanovnika i podignu sposobnost plaćanja poreza. Put prema tome pokazivao je društveni i gospodarski preobražaj, što su ga izazvali, kao što je već spomenuto, otkriće Amerike, plovidba oko Afrike i pronalazak mor­ skoga puta u Istočnu Indiju, i što ga je potpomagala svaka nova plovidba oko zemlje. Ovaj je preobražaj obuzeo najprije zapadnu Evropu, ali kasnije i Njemačku. Novi saobraćajni putovi stvoriše nove trgovačke odnose, koji dostigoše do tada nepoznatu i neslućenu razgranjenost. "Portugalci, Španjolci, Nizozemci, Englezi gledali su prije sviju, da se okoriste tim novim prilikama. Ali se time koristila i Francuska, a najzad i Njemačka. Njemačka je bila vjerskim ratovima i svojom političkom pocijepanošću vrlo oštećena i privredno veoma zaostala. Nove potrebe svjetskog tržišta, izazvane proširenjem oblasti za prodaju evropskih zanatskih i industrijskih proizvoda, revolucijonirale su ne samo zanatlijsku proizvodnju, već i poglede, osjećanje i mišljenje evropskih naroda i njihovih vlada. Namjesto dosadašnje isključivo zemaljske proizvodnje, koja je izradjivala za dnevne potrebe mjesta i njegove naj­ bliže okoline, stupi manufaktura, što znači proizvodnja na veliko pomoću što većeg broja radnika sa što razvijenijom podjelom rada. Trgovac sa većim financijskim sredstvima i širim pogledima postade rukovalac ovog novog oblika pro­ izvodnje, koji je ili sasvim zamijenio ili barem potisnuo zanat, a njegovu cehovsku organizaciju uništio. Tim e je nastalo vrijeme, kad je žena mogla upotrijebiti svoju snagu �87 u privrednom radu. Kućna industrija ili fabrička preduzeća za preradu lana, za predenje i tkanje vune, krojenje, ple­ tenje gajtana i t. d. otvoriše joj veliko polje za rad. Krajem osamnaestog stoljeća radilo je već 100.000 žena i 80.000 djece u predionicama, tkaonicama i štamparijama Engleske i Škotske, istina, pod takvim uslovima rada, koji su u pogledu nagrade i radnog vremena izazivali jezu. lste su prilike bile i u Francuskoj, u kojoj je u to vrijeme radilo desetinama hiljada žena u mnogobrojnim tvornicama. Ali ovaj ekonomski razvitak iziskivaše više ljudi za rad, a kako je ovih zbog osvajačkih ratova šesnaestog, sedamnaestog i osamnaestog vijeka u Evropi i s onu stranu mora bilo vrlo malo i kako početkom osamnaestog stoljeća nastade iseljavanje u prekomorske zemlje, napred­ nije vlade moradoše osjetiti potrebu za olakšavanjem na­ seljavanja i zaključivanja brakova. Spanija, koja je zbog svoje osvajačke politike vrlo rano osiromašila na ljudima, bila je već 1623. prinudjena, da izda zakon, po kome su se sva lica, vjenčana izmedju 18. i 25. godine, oslobodjavala za izvjestan niz godina svih tereta i poreza. Siromašnim licima davana je stanovita pomoć iz državne blagajne. Dalje su oslobodjavani svih poreza i tereta oni roditelji, koji su imali bar šestero djece na životu. Osim toga je Spanija potpomagala useljavanje i kolonizaciju. U Franceskoj je Ljudevit X IV . bio prinudjen, da istrebljenje ljudi u njegovim ratovima nadoknadi time, što je kroz četiri ili pet godina oslobodjavao svih tereta sve one porezne obvezanike, koji bi se oženili prije 21. ili 20. go­ dine. Potpuno je oslobodjavao tereta sve one, koji su imali desetero žive djece, od kojih nijedno nije otišlo u svećenike, fratre ili opatice. Plemići sa istim brojem djece, od kojih nijedno nije postalo duhovnikom, dobijali su go­ dišnju mirovinu od 1000 do 2000 livra, a ostali gradjani, koji ne bi bili podvrgnuti plaćanju poreza, dobijali su pod istim uslovima polovinu ove svote. Maršal Mavro Saksonski preporučivao je Ljudevitu X V ,, da dopusti zaklju­ čivanje brakova samo na pet godina. Pruska je naredbama iz godina 1688, 1721, 1726, �1736 i drugim podesnim mjerama išla na ruku useljavanju, naročito useljavanju vjerskih prognanika iz Franceske i Austrije. Teorija populacije Fridrika Velikog našla je dra­ stičnog izraza u jednom pismu, koje je on 26. kolovoza 1741 pisao Voltaireu. U pismu stoji: „Ja smatram ljude za stado jelena u košutnjaku jednog velikog gospodara, koji imaju zadatak, da ga nasele.“ O n je svojim ratovima svakako učinio, te je bilo nužno, da se njegov košutnjak ponovo naseli. A i u Austriji, Wiirttembergu, Đraunschweigu pomagano je useljavanje, a zabranjivano iselja­ vanje kao i u' Pruskoj. Dalje su u osamnaestom vijeku Engleska i Franceska otklonile sve smetnje zaključivanju brakova i nastanjivanju, za kojim su primjerom pošle i druge države. U prve tri četvrtine osamnaestog vijeka nacijonalni ekonomi i vlade smatrali su veliku naseljenost kao uzrok najvećeg blagostanja u državi. T ek krajem osam­ naestog i početkom devetnaestog stoljeća nastade nov obrat, koji izazvaše velike ekonomske ■ krize i revolucijonarni i ratni dogadjaji prve polovine devetnaestoga stoljeća, na­ ročito u južnoj Njemačkoj i Austriji. Sada su iznova po­ višene godine, koje se traže za stupanje u brak, a zahtije­ valo se za to izvjesno imanje ili osiguran dohodak i izvjestan položaj. Sirotinji je stupanje u brak bilo onemogućeno, a naročito je općinama bilo dano veliko pravo u pogledu utvrdjivanja uslova za stupanje u brak. Ovdje ondje selja­ cima je zabranjivano čak i podizanje takozvanih dnevnih radionica ili je naredjivano, kao u Bavarskoj, što nazadna zakonodavstva još i danas imaju, da se razruše sve dnevne radionice, koje su podignute bez dopuštenja izbornih kne­ zova. Samo je u Pruskoj i Saskoj ostalo bračno zakono­ davstvo relativno napredno. Posljedica ovih bračnih ograni­ čenja, pošto se ljudska priroda ne da ugušiti, bila je ta, da se broj prilježnica, usprkos svih zapreka i progona, umnožio, a broj vanbračne djece u nekim njemačkim drža­ vicama dostignuo broj zakonite djece. T o su bile posljedice jednog očinskog režima, koji se prčio svojim moralom i kršćanstvom. �89 3. Francuska revolucija i velika industrija. U data žena iz gradjanskog staleža živjela je u ono doba u najstrožoj domaćoj povučenosti, krug njenih radova i poslova bio je tako velik, te je ona kao savjesna do­ maćica morala biti na nogama od jutra do mraka, da bi ispunila svoje dužnosti, pa i to jedva uz pripomoć svojih kćeri. O na je imala da posvršava ne samo dnevne kućne poslove, koje i danas opravljaju domaćice sitnih gradjana, nego i mnoge druge poslove, od kojih je danas žena oslobodjena modernim razvitkom. O na je morala presti, tkati, bijeliti, sama šivati rublje i odijelo, pripravljati sapun, svijeće, pivo, ukratko, ona je bila prava pepeljuga, a odmarala se jedino, kad je nedjeljom išla u crkvu. Brakovi su sklapani samo medju istim društvenim redovima, najstroži i naj­ smješniji kastinski duh vladaše u svim odnosima. Kćeri su uzgajane u istom duhu i držane su u najstrožem kućnom zatvoru; njihov horizonat nije se širio dalje od najužih kućevnih odnosa. Tom e se bio pridružio još i jedan šuplji formalizam, koji je zamjenjivao obrazovanost, a duh i život ženin pretvorio u okretanje mlinskoga kola. Duh refor­ macije bio se posvema izopačio, najprirodniji nagoni čo­ vjekovi i njegova težnja za životom bili su ugušeni pod masom „dostojanstvenih" regula, koje medjutim ubijahu duh. dupljoglavost i ograničenost vladale su gradjanstvom, a niži staleži živjeli su pod pritiskom i u najbjednijim pri­ likama. Došla je francuska revolucija uništivši staro državno i društveno uredjenje u Francuskoj i poslavši jedan dah svojega duha i u Njemačku, i tom se duhu nijesu mogli dugo odupirati stari odnošaji. Specijalno za Njemačku francuska je vladavina značila jednu revoluciju; ona je ono, što je bilo staro i preživjelo, oborila ili ubrzala njegov pad kao u Pruskoj. I pored svega, što je pokušavano u doba reakcije poslije 1815, da se točak vremena opet vrati unazad, novi je duh postao i suviše moćan, pa je najposlije i pobijedio. Cehovske povlastice, lična zavisnost, tržišna i oblasna prava odoše malo po malo u naprednijim državama u ro­ �90 potarnicu. Pojaviše se nova tehnička poboljšanja i izumi, prije svega izumljeni i popravljeni parostroj i uslijed toga pojeftinjavanje robe pružiše rada masi radnika, a naročito žena. Krupna industrija slavila je svoje rodjenje. Pojaviše se tvornice, željeznice i parobrodi, rudarstvo, gradjevinarstvo, manufaktura stakla i porculana, tekstilna industrija najrazličitijih grana, izrada strojeva, fabrikacija alata i t. d., univerziteti i visoke tehničke škole pružahu umne snage, koje su ovome razvitku bile potrebne. Nova klasa, kapi­ talistička krupna buržoazija, potpomognuta od sviju na­ prednih ljudi, borila se za uništenje ovih sve više ne­ snosnih prilika. Sto je revolucija odozdo 1848. i 1849. zakolebala, to revolucija odozgo 1866. uništila. Ostvareno je po želji buržoazije političko jedinstvo, za kojim je došlo ukidanje starih ekonomskih i društvenih ograničenja, koja su bila još zaostala. Nastala je sloboda rada, sloboda kre­ tanja, uništenje bračnih prepreka, sloboda nastanjivanja, ukratko, pojavilo se cjelokupno ono zakonodavstvo, koje je kapitalizmu bilo potrebno za njegov razvitak. Pored rad­ nika koristila se ovim novim razvitkom i žena, jer joj je on otvorio slobodan put. Još prije novoga stanja, koje je nastupilo 1866. godine, uništena su mnoga ograničenja u raznim njemačkim drža­ vama, što je izazvalo zatucane reakcijonare, da proriču propast ćudorednosti i morala. Tako je već 1858. biskup u Mainzu, gospodin Ketteler jadikovao, „da ukidanje bračnih zapreka znači uništenje braka, pošto je sada mužu i ženi ostavljeno, da se razidju, kad hoće.“ Ova tužaljka sadrži i nehotice priznanje, da su moralne veze u današnjem braku tako slabe, te samo najjača prinuda održava muža i ženu u zajednici. Kako je sad lakše sklapanje brakova izazvalo brže nagomilavanje ljudstva i kako je u novoj eri divovski razvitak industrije stvorio mnoge, ranije nepoznate društvene nedaće, to se i sada, kao i u ranijim periodima, iznova pojavi strah od prenaseljenosti. Kasnije ćemo pokazati, što znači ovaj strah od prenaseljenosti, pokazat ćemo pravu njegovu vrijednost. �Drugi odsjek. Žena u sadašnjosti. Sedmo poglavlje. Zena kao spolno biće. 1. Spolni nagon. U buržoaskome svijetu zauzima žena drugo mjesto. Najprije dolazi muškarac, onda ona. Postoji dakle gotovo obratni odnos, no u doba materinskog prava. U prvom je redu izazvao ovu promjenu razvitak od primitivnoga ko­ munizma do vlade privatnoga vlasništva. Platon je zahvalio bogovima za osam dobročinstva, koja su mu bili učinili. Kao prvo dobročinstvo smatrao je, što su učinili, da bude rodjen kao slobodan, a ne kao rob, a kao drugo to, što je rodjen kao muškarac, a ne kao žena. Slična se misao nalazi u židovskoj jutarnjoj mo­ litvi. Zidovi se mole Bogu: „D a si hvaljen, Bože, gospo­ daru naš i svega svijeta, k o j i m e n i j e s i u č i n i o ž e n o m ." Nasuprot tome Židovke se mole zamijenjujući to mjesto riječima: „ . . . k o j i si m e s t v o r i o po s v o j o j v o l j i . “ Suprotnost medju spolovima ne može se oštrije izraziti, nego što je to u riječima Platonovim i u molitvi Zidova. Muškarac je pravi čovjek prema mnogim mjestima u bibliji, kao i po engleskom i francuskom jeziku, u kojima postoji jedna riječ za pojm ove: muško i čovjek. A kad govorimo o narodu, obično mislimo samo na muškarce. Z ena je za­ nemareno biće i u svakom je slučaju muž njezin gospodar. T o muškarci smatraju da je u redu, a većima žena nalazi, da im je takva sudbina. U ovom se shvatanju ogleda po­ ložaj ženskoga spola. Sasvim nezavisno od pitanja, je li žena potištena kao proleterka, ona je potištena u društvu privatnoga vlasništva, kao spolno biće. Množina zapreka i prepreka, te ih mu­ �92 škarac ne poznaje, postoji za nju na svakom koraku. Mnogo štošta, što je muškarcu dopušteno, njoj je zabranjeno; sva sila društvenih prava i sloboda, , što ih ovaj uživa, njoj se, ako ih upotrijebi, pripisuju u grijeh i zločin. O na trpi i kao društveno i kao spolno biće. Teško je kazati, u kome pogledu trpi ona najvećma, i zato je razumljiva želja mnogih žena, koje bi voljele, da su se rodile kao muškarci, a ne kao žene. O d svih prirodnih nagona, koje čovjek ima, poslije nagona hranjenja radi održanja života najjači je spolni nagon. Nagon za održanje vrste najsilniji je izraz „volje za životom". Ovajje nagonduboko usadjen u svakom normalno razvijenom čovjeku i kad se dospije u doba zrelosti, tada je podmirenje toga nagona najhitniji uslov fizičkog i duševnog zdravlja. Luter ima pravo, kad veli: „Tko se protivi prirodnom nagonu i ne postupa, kao što priroda hoće i mora, taj ne čini ništa drugo, no se protivi, da priroda ne bude priroda, da vatra ne gori, da voda ne kvasi, da čovjek ne jede, ne pije, i ne spava." Ove bi riječi trebalo urezati u kamenu nad vratima naših crkava, u kojima se tako revno propovijeda protiv „griješnoga mesa". Zgodnije ne može ni jedan liječnik ni fiziolog istaknuti nužnost podmirenja ljubavne potrebe kod čovjeka. T o je zapovijed čovjekova prema sebi samom, koju on mora ispuniti, ako hoće da se razvija na normalan i zdrav način. O n ne smije zanemariti nijedan organ svoga tijela, niti odreći ijednom prirodnom nagonu normalno pod­ mirenje. Svaki organ ima da vrši funkcije, koje mu je pri­ roda namijenila, u protivnom slučaju škodi organizmu. Z a ­ koni fizičkog razvitka čovjekovog moraju se proučavati i ispunjati isto tako, kao i zakoni duhovnog razvitka. Du­ ševni rad čovjekov zavisi od fizijološkog sastava njegovih organa. Potpuno zdravlje obih priroda stoji u najtjesnijoj medjusobnoj zavisnosti. Poremećenje u jednome mora iza­ zvati poremećenje i u drugom dijelu. Takozvane životinjske potrebe stoje u istom redu s takozvanim duševnim potre­ bama. 1 jedne i druge su djelovanje istog organizma, i i jedne na druge utječu. T o vrijedi i za muškarca i za ženu. Prema tome poznavanje osobina spolnih organa isto je �93 tako potrebno, kao i poznavanje svih drugih organa, i čovjek mora pokloniti njihovoj njezi istu pažnju. O n mora znati, da organi i nagoni, koji su usadjeni u svakom čo­ vjeku i čine jedan vrlo bitan dio njegove prirode, a u stanovito doba života p o t p u n o njime ovladaju, ne smiju biti predmet tajenja, lažnog srama i potpunog neznanja. Iz toga dalje izlazi, da poznavanje fiziologije i anatomije raznih organa i njihovih funkcija kod ljudi i žena treba da bude isto tako raspostranjeno, kao i ma koja druga grana ljudskoga znanja. Naoružan tačnim poznavanjem svoje fizičke prirode, čovjek če mnoge životne odnose posmatrati drugim očima. T ada bi sama po sebi iščezla tolika zla, pored kojih danas društvo prolazi ćutke i bogobojažljivo, ali koja gotovo svakoj porodici zadaju muka. U svim drugim stvarima znanje važi kao vrlina, kao najuzvišeniji, najljepši ljudski cilj, ali samo ne znanje o v i h stvari, koje stoje u najtjesnijoj vezi sa bićem i zdravljem našeg vla­ stitog Ja i sa temeljem svakog društvenog razvitka. K a n t veli: „Muž i žena tek zajedno čine potpunnog i cijelog čovjeka, jedan spol dopunjava drugi. “ S c h o p e n ­ h a u e r izjavljuje: „Spolni je nagon najsavršeniji izraz volje za životom, a time i koncentracija svih voljinih težnji." „ . . . Potvrda volje k životu koncentrirana je u aktu stvaranja potomstva i to je njezin najodlučniji izražaj." A dugo pred njim rekao je B u d d h a : „Spolni je nagon oštriji od sjekire, kojom se ukroćava divlji slon, on je topliji od plamena, on je kao strijela, što se zabada u duh čovjekov." Pri takvoj intenzivnosti spolnog nagona ne smijemo se čuditi, što spolna uzdržaljivost u zrelim godinama kod jednog kao i kod drugog spola utiče na nervni život i na cijeli organizam tako, te dovodi do teških poremećenja i nenormalnosti, a u stanovitim prilikama do ludila i samoubijstva. Naravno, da se spolni nagon ne javlja kod svih priroda podjednakom jačinom; on se u mnogome može obuzdati odgojem i vladanjem nad samim sobom, a naročito izbjegavanjem podražaja zabavom, lektirom, alkoholizmom i sličnim stvarima. Uopće, kako se čini, podražljivost se manje opaža kod žena, nego kod ljudi, a gdjekada se, �94 šta više, kod žena javlja izvjesno neraspoloženje prema spolnom snošaju. Ali je takvih malo i takvo stanje kod njih izazivaju fizijološke i psihološke dispozicije. Prema tome smije se re ć i: u koliko se nagoni i mani­ festacije života kod spolova jače pokazuju, kako u organ­ skom tako i u duševnom pravcu, i sa jasnijim oblikom i karakterom, u toliko je čovjek savršeniji, bio on muško ili žensko. Svaki je spol dostigao svoje najviše savršenstvo. „Kod moralnog čovjeka*4, veli K l e n c k e u svom spisu „Zena kao supruga**, „obaveza supružanskog života stoji pod moralnim principom, kojim upravlja razum. “ Ali ni pri najpotpunijoj slobodi n i j e m o g u ć e potpuno ugušiti neizbježivu potrebu održanja vrste, koju je priroda pridijelila normalnim organizmima obih spolova. Gdje muški ili ženski pojedinci n e o d g o v o r e na vrijeme ovoj d u ž n o s t i prema prirodi, to ne biva uslijed s l o b o d n e o d l u k e 0 u z d r ž a l j i v o s t i , makar se ona takvom predstavljala, ili u s a m o o b r a n i označavala kao akt slobodne volje, v e ć u s l i j e d d r u š t v e n i h z a p r e k a , koj e su­ ž a v a j u p r i r o d n o p r a v o i ubijaju organe. T e zapreke daju cjelokupnom organizmu tip kržljavosti kako po izgledu, tako i u karakteru, i rastrojstvom nerava iza­ zivaju bolesno stanje duše i tijela. Čovjek dobije ženski, a žena muški lik i karakter, jer spolna suprotnost nije ostvarena prirodnim pu tem : čovjek ostaje j e d n o s t r a n , ne d o p u n j a v a s e b e s a ma , ne p o s t i ž e n a j v i š u t a č k u s v o g a b i ć a . “ A Dr. Jelisava B l a c k w e l l veli u svojem spisu „T he moral education of the young in relation to sex“ (Moralni odgoj mladeži u pogledu na spolni nagon) : „Spolni nagon posto:i kao neizbježivi uvjet života i društvenih temelja. O n je najjača sila u čovječjoj prirodi. . . 1 ako nije razvijen, niti rezultat razmišljanja, ipak je ovaj neodoljivi nagon c e n t r a l n a v a t r a ž i v o t a 1 prirodni čuvar od svakog mogućeg uništenja.‘€1 Praktični Luter dolazi odmah s pozitivnim savjetima. O n preporuča: „Tko se ne osjeća spokojnim kao nevin, treba za vremena da pribavi sebi zanimanja i rada, a zatim u ime Boga da 1 E. Blackw ell, Eseji o medicinskoj socijologiji. Str. 177. London 1906. �95 stupi u brak. Momče najdalje u dvadesetoj, a djevojka u petnaestoj ili osamnaestoj godini, tada su oni još zdravi i spretni, a neka ostave Bogu, da se brine, kako će im djecu odhraniti."1 Nasljedovanje dobrih savjeta Luterovih nažalost je nemoguće u našim društvenim prilikama, a o pouzdanju u Boga, koji će othraniti djecu, ne će da znade ni kršćanska država ni kršćansko društvo. Z nanost se dakle slaže s nazorima filozofa i sa zdravim Luterovim razumom, iz čega slijedi, da bi čovjek trebao da normalnim načinom zadovoljava svojim nagonima, koji su sa njegovim unutarnjim bićem u najužoj vezi, koji su dapače samo to biće. Ako to zbog društvenih ustanova ili predrasuda nije moguće, onda je spriječen razvitak njegove prirode. A o posljedicama toga znaju pričati naši liječnici, bolnice, ludnice i tamnice, da i ne spominjemo hiljade razorenih porodica. U Leipzigu je izašla jedna knjiga, čiji pisac veli: „Spolni nagon nije ni moralan ni nemoralan, on je samo prirodan, kao god glad i žedj, a priroda ne zna za moral, “ 2 ali je društvo daleko od toga, da bi priznalo ovu misao. 2. Nestupanje u brak i brojna samoubijstva. Medju liječnicima i filozofima jako je rasprostianjeno mišljenje, da je čak i oskudan brak bolji od neženstva, a njima u prilog govori i iskustvo. „D a se smrtnost kod oženjenih (ako stavimo u poredbu 1000 tridesetgodišnjih neženja i 1000 tridesetgodišnjih oženjenih) ukazuje manjom, čini se, da je sigurno, a ta je činjenica upravo karakteri­ stična. Osobito se kod muškaraca opažaju velike razlike. T a je smrtnost u nekim starostima upravo dvostruka. Veom a je čudnovat i veliki broj smrtnih slučajeva kod muškaraca, koji su rano ostali udovci.“ 3 Neki tvrde, da specijalno i broj samoubijstava raste 1 Luterova sabrana djela. 10. svezak, str. 742. H alle a. S. 1744. 2 V eritas, Prostitucija pred zakonom. Leipzig 1893, 3 Dr. G . Schnapper-Arndt, Društvena statistika. Str. 196. Leipzig 1908. �96 uslijed nezdravih spolnih odnosa. Uopće u svim zemljama broj samoubijstava kod muškaraca znatno je veći nego kod žena. Tako je primjerice došlo : Na 1 0 0 .0 0 0 ljudi samoubilaca U godinama Odnošaj ženskih pre­ ma muškim samouboji­ ženskih cama muških N je m a č k a ..................... A u s t r i j a ..................... Š v ic a r s k a ..................... I t a l i j a .......................... Franceska ..................... Nizozemska . . . . E n g l e s k a ..................... Š k o ts k a .......................... I r s k a ............................... N o r v e š k a ..................... Švedska ..................... Finska .......................... Evrop. Rusija . . . 1899 1898 1896 1893 1 888 1901 1891 1891 do .. „ „ 190 2 1901 1903 1901 1892 1902 1 900 1900 1901 1891 do 1900 1891 .. 1900 1891 1900 1885 „ 1894 3 3 .0 2 5 .4 3 3 .3 ' 9 .8 3 5 .5 9 .3 13.7 9 .0 2 .3 10.0 21.1 7 .8 4 .9 8 .4 7 .0 6 .4 2 .4 9 .7 3 .0 4 .4 3 .2 1.2 2 .5 8 .6 1.8 1.6 2 5 .5 2 7 .6 19.2 2 4 .5 2 7 .3 3 2 .3 32.1 3 5 .6 5 2 .2 25 4 0 .8 23.1 3 2 .7 1 U njemačkom carstvu bilo je u godinama 1898 do 1907 sam oubojica: G od. U kup- M ušDO kih 1898 . 1899. 1900. Z enskih G od. . . 10835 8 5 4 4 .1 0 7 6 1 8 4 6 0 . .U 3 9 3 8987 2291 2301 2406 1902 . . 1904. . 1907. . Ukupno M uš- Zenkih skih . 1 2 336 .1 2 4 6 8 .1 2 7 7 7 9 7 6 5 2571 9704 2764 9753 3024 Na 100 muških samoubojica dolazilo je ženskih 1898 26.8, 1899 27.2, 1900 26.8, 1904 28.5, 1907 31. Ali u doba izmedju 15. i 30. godine veći je nego kod muževa procenat samoubijstava kod ž e n a . Tako je postotak samo­ ubijstava u dobi izmedju 15. do 20. i izmedju 21. do 30. godine bio u prosjeku ovaj: 1 F. Prinzing, Priručnik medicinske statistike. Str. 3 5 6 . Jena 1906. �97 15 do 2 0 god. 21 do 3 0 god. U godinama muških ženskih muških ženskih Pruska .......................... Danska ..................... Š v ic a r s k a ..................... Franceska ..................... 1896 1896 1884 1887 do „ „ .. 1900 1900 1899 1891 5 .3 4 .6 3 .3 3 .5 10.7 8 .3 6 .7 8 .2 16 12.4 16.1 10.9 2 0 .2 14.8 21 141 Na hiljadu samoubojica u dobi izmedju 21. i 30. go­ dine dolazilo je prosječno godina: Muškaraca 1 854 1868 1881 do 1868 .......................................... „ 1880 .......................................... „ 1888 .......................................... 14.95 14.71 15.3 Z ena 18.64 18.79 2 2 .3 Broj samoubijstava obudovjelih i razvedenih veći je od prosječnog broja samoubica. U Saskoj dolazi na razvedene muževe s e d a m p u t a , a na razvedene žene t r i p u t a toliko samoubijstava, koliko ih je prosječno za ljude i žene. Samoubijstva razvedenih ili obudovjelih ljudi i žena č e š ć a su, ako ne imaju djece. O d djevojaka, koje su bile nagnane na samoubijstvo od 21. do 30. godine, bilo ih je, koje su oduzimale sebi život zbog prevare u ljubavi, ili pošto su „pale4 Statistika pokazuje, da se sa dizanjem prosječnoga *. broja vanbračne djece diže i broj ženskih samoubojica. Broj ženskih samoubica u dobi izmedju 16. i 21. godine neobično je velik, što nas takodjer upućuje na to, da po­ tražimo uzroka u nepodmirenom spolnom nagonu, ljubavnoj čežnji, tajnoj trudnoći ili prevari od strane muških. 0 položaju žena kao spolnih bića veli profesor v o n K r a f f t - E b b i n g : 2 „Jedan od uzroka ludosti kod žena, koji se ne smiju ^podcjenjivati, leži baš u njenom dru­ štvenom položaju. Z ena, po prirodi razvijenijih spolnih po­ treba od muškarca, bar u idealnom smislu, ne zna ni za kakvo drugo časno podmirenje tih potreba osim u braku (Maudsley). „O n joj jedini pruža potrebno zadovoljenje. U ovom se pravcu njen karakter razvijao kroz čitave generacije. Još 1 H . K rose, Uzroci čestih samoubijstava. Str. 2 8 . Freiburg 1906. 2 Psihijatrijski učevuik. I. svezak, 2 . izdanje. Stuttgart 1883. A . Bebel i Ž ena i socijalizam. 7 �98 mala djevojčica igra se majke svoje lutke. Moderni život sa uvećanim potrebama daje sve manje mogućnosti tom podmirenju spolnoga nagona putem braka. T o vrijedi na­ ročito za više staleže, u kojima se brakovi zaključuju ka­ snije i rjedje. „Dok čovjek, kao jači, pomoću veće umne i tjelesne snage i slobodnog društvenog položaja, lako podmiruje spolne potrebe ili umjesto toga nalazi zadovoljstva u ka­ kvome radu, kome se predaje svom snagom, dotle su neudatim ženama ovi putovi zatvoreni. T o vodi neposredno svijesnom ili nesvijesnom nezadovoljstvu prema sebi i svi­ jetu i bolesnom maštanju. Katkada se traži naknada u re­ ligiji, ali uzaman. Iz religijozne zanesenosti, uz pratnju masturbacije ili bez ove, razvija se mnoštvo živčanih bo­ lesti, medju kojima se često javljaju histerija i ludilo. Samo se tako može pojmiti ta činjenica, da najveća uče­ stalost ludila kod neudatih žena dolazi u doba od 25. do 35. godine, to jest u vrijemenastupanja bujnosti i nada, dokle kod muškaraca ludilo nastupa najčešće od 35. do 50. godine, u vrijeme najteže borbe za opstanak. „Sigurno je, da nije slučajno, što se sa umnožavanjem vanbračnosti pitanje o emancipaciji ženskinja sve više ističe na dnevni red. Njega treba shvatiti kao odjek ne­ snosnog socijalnog položaja ženina u modernom društvu, kao opravdan apel na društvo, da ženi stvori nadoknadu za ono, za šta je od prirode upućena, a što joj prilike današnjega društva uskraćuju. “ A Dr. H . P i o s s u svom djelu „Zena u prirodi i narodopisu**1 raspravlja pitanje o uplivu nepodmirenog spolnog nagona na neudate žene i veli: „Neobično je značajno ne samo za liječnika, nego i za antropologa, da postoji jedno sredstvo, kojim se ovaj proces opadanja (kod djevojaka, koje stare i venu) može pouzdano ne samo zaustaviti u njegovu napredovanju, nego i izgubljena bujnost opet povratiti, ako ne do stare ljepote^ a ono ipak do znatnoga stepena. Ali nažalost naše društvene prilike do­ puštaju i omogućuju upotrebu ovoga sredstva u veoma 1 Osmo izdanje, 2. svezak, str. 606. Leipzig 1905. �99 malo slučajeva. Kod već ocvjetalih ili skoro propalih dje­ vojaka, ako im se samo ukaže prilika za udaju, vidja se, da za kratko vrijeme po vjenčanju cijelo tijelo dobije svoju staru oblinu, rumenilo se povrati na licu, a oči opet dobiju svoj nekadašnji sjaj. B r a k j e d a k l e p r a v i i z v o r m l a d o s t i z a ž e n s k i s p o l . Priroda ima svoje odredjene zakone, koji sa neumoljivom strogošću traže svoje pravo, i svaka vita praeter naturam, svaki ne­ prirodni život, s\aki pokušaj prilagodjivanja životu, koji ne odgovara prirodi, ne može proći bez vidnih tragova degenerisanja u organizmu, životinjskom, kako god i ljud­ skom. “ Pitanje je sa d a : ispunjava li društvo zahtjeve, koje razum ističe za život naročito ženskoga spola? A ko se na to odgovori niječno, javlja se pitanje : može li društvo ispuniti te zahtjeve? Ali ako se na oba pitanja mora dati negativan odgovor, nastaje treće pitanje: kako se ti za­ htjevi mogu ispuniti? Osmo poglavlje. M oderni brak. ' 1. Brak kao zvanje. „Brak i porodica su osnovi države, tko dakle napada njih, napada društvo i državu i potkopava ih,“ viču bra­ nioci današnjeg društvenog uredjenja. Monogamni je brak, kao što smo već utvrdili, rezultat buržoaskog načina privredjivanja i oblika svojine, on je neosporno najvažnija podloga buržoaskog društva, ali drugo je već pitanje, od­ govara li on prirodnim potrebama i zdravom razvitku ljud­ skoga društva. Mi ćemo pokazati, da je ovaj brak, što se osniva na buržoaskim odnosima vlasništva, više ili manje brak po nuždi i da pokazuje mnoge nezgode i da svoj za­ datak postizava samo nepotpuno ili nikako. Mi ćemo dalje pokazati, da je on jedna društvena ustanova, do koje ne mogu doći milijuni ljudi, a da je ponajmanje zasnovan na �100 slobodnom izboru i da nikako ne postizava svoju prirodnu svrhu, kako to tvrde njegovi hvalitelji. O današnjem braku veli John Stuart Mi l l : „ B r a k je j e d i n o s t v a r n o r ops t vo, za koj e z a k o n z na. “ Po Kantovu mišljenju čine potpuna čovjeka tek muž i žena. Na normalnom spajanju spolova osniva se zdrav raz­ vitak ljudskoga roda. Podmirenje spolnog nagona nužno je za zdrav fizički i duševni razvitak čovjeka i žene. Ali čo­ vjek nije životinja i za više zadovoljenje njegovog najsilnijeg nagona nije mu dovoljno samo fizičko podmirenje, potrebno je i duševno privlačenje i podudaranje sa bičem, s kojim se spajanje vrši. A ko toga ne ima, spolni se snošaj vrši čisto mehanički i on je tada nemoralan. Kao više biće čovjek traži, da se uzajamno privlačenje očuva i poslije svršenog spolnog akta i d a r a s p r o s t r e s v o j o p l e m e ­ n j u j u ć i u t i c a j i n a b i ć a , k o j a s e i z t o g me d j u s o b n o g s p a j a n j a r a d j a j u . 1 U stvari, to se sve u da­ našnjem društvu ne može tražiti od nebrojeno mnogo bra­ kova i to je pobudilo V a r n h a g e n v. E n s e a , da piše: „Sve, što nam je izlazilo pred oči, kako od zaključenih brakova tako i od onih, što su imali da se zaključe, nije nam moglo dati lijep pojam o takovu spajanju; naprotiv, cijela ustanova, koja je trebala da se osniva na ljubavi i poštovanju, a koju smo mi u svima ovim primjerima vidjeli, da je prije na svemu drugom osnovana, postade nam prosta i odvratna i mi glasno ponavljamo misao Fridrika Schlegela iz fragmenata .A teneja*: Gotovo svi brakovi su pre­ ljube, provizorni pokušaji i daleki nagovještaji stvarnog braka, čija će prava suština po svim duhovnim i svjetskim pravima biti u tome, da više lica treba da postanu jedno. “ a Ovo mišljenje potpuno odgovara Kantovu. Uživanje u potomstvu i obveze prema njemu čine lju1 „Raspoloženja i osjećanja, kojima supruzi jedan drugome prilaze, nesumnjivo su od najpresudnijeg upliva na rezultat spolnog akta i prenose izvjesne karakterne osobine na novo biće.“ Dr. Elisabeth Blackwell : „Moralni odgoj mladeži s obzirom na spolni nagon.“ I G oethe opisuje, od kakvog su upliva osjećaji, koji dovode dva čovjeka do intimnog sa­ obraćaja. ~ Osobitosti, 1. svezak, str. 239. Leipzig, F. A. Brockhaus. �101 bavni odnos dvoje trajnijim. Koji par, dakle, hoće da stupi u brak, treba da bude nacistu sa time, da li su obostrane osobine podesne za takvo spajanje. Ali odgovor morao bi biti neuplivisan. Ali to se može dogoditi tek o d s t r a ­ n j e n j e m s v a k o g d r u g o g i n t e r e s a , koji nije ni u kakvoj vezi sa pravom svrhom spajanja, podmirenja pri­ rodnog nagona i umnožavanja vlastitoga bića u umnožavanju rase, a i sa nekom mjerom uvidjavnosti, koja obuzdava slijepu strast A pošto u današnjem društvu u mnogo­ brojnim slučajevima ovih pogodaba nema, današnji je brak daleko od toga da ispuni svoj pravi cilj i zbog toga nije opravdano smatrati ga kao neku idealnu ustanovu. Koliko se brakova zaključi iz sasvim drugih obzira, no što su ovi, ne može se ustvrditi. Dotični imaju interesa, da pred svijetom svoj brak drukčije predstave, no što je u zbilji. T u vlada licemjerstvo, za kakvo nijedna ranija društvena perioda nije znala. A država, politički predstavnik ovoga društva, nema interesa, da istražuje stvari, koje bi to društvo prikazale u sumnjivoj svijetlosti. Pravila za stu­ panje u brak, što ih država postavlja svojim činovnicima i službenicima, n e s l a ž u s e sa* mj e r i l o m , k o j e t r e b a da b u d e p o d l o g a br aku. 2. Manji broj poroda. Brak treba da bude spajanje, u koje dvoje iz uzajamne ljubavi stupa, da bi postiglo svoj prirodni cilj. A li se ovaj motiv javlja danas č i s t samo u najrjedjim slučajevima. Ogromna većina žena smatra brak kao sklonište, u koje pod svaku cijenu moraju stupiti. Obratno, veliki dio ljudi posmatra brak sa čisto spekulativnog gledišta i cijeni i ra­ čuna njegove materijalne dobitke i gubitke. A čak i u bra­ kove, za koje niski i egoistički motivi nijesu bili od pre­ sudnog značenja, gruba stvarnost unosi toliko povoda za neslogu i razdor, te se samo u rijetkim slučajevima ispune nade, koje su mladenci u svom zanosu očekivali. T o je prirodno. D a bi brak pružio supruzima zado­ voljan zajednički život, potrebno je, pored uzajamne ljubavi i poštovanja, o s i g u r a n j e m a t e r i j a l n e e g z i s t e n c i j e , �102 raspolaganje onim ži vot ni m pot r e pš t i na ma , k o j e oni s m a t r a j u k a o n u ž n e za s e b e i s vo j u d j e c u . T eška briga, teška borba za opstanak jesu prvi klinac u mrtvački lijes bračne sreće i bračnog zadovoljstva. A briga postaje u toliko veća, u koliko se bračna zajed­ nica pokaže plodnija, u k o l i k o j e d a k l e p o t p u n i j e i s p u n i l a s v o j ci l j . Seljak naprimjer dočekuje sa zado­ voljstvom svako tele, koje mu krava oteli, broji radosno prasiće, koje mu krmača oprasi i sa zadovoljstvom priča o tome svojim susjedima, ali tužno gleda, kad mu žena do­ nese prinovu o n o m e broju njegovih izdanaka, koji je još mogao bez brige odgajati, — a taj broj n e s m i j e biti ve l i k, — u toliko tužnije, ako novorodjenče nesrećom bude d j e v o j k a . Može se dakle kazati, da i zaključivanje brakova i radjanja zavisi od ekonomskih prilika. U Francuskoj se to najklasičnije pokazuje. Tam o prevladjuje u poljoprivredi sistem sitnih gazdinstva. A kad se zemljište ispod izvjesne granice raskomada, ne može više da porodicu ishrani. Tako je postao čuveni i zloglasni sistem dva djeteta, koji se u Francuskoj razvio u jednu društvenu ustanovu, izazvavši u mnogim krajevima na užas državnika zastoj ili čak znatno opadanje stanovništva. Ono, što na selu izaziva razvoj proizvodnje robe i novčano gospodarstvo, to još u većoj mjeri stvara industrija u gradovima. T u najbrže opada plodovitost braka. Broj radjanja opada neprestano u Francuskoj, usprkos umnožavanju brakova, i ne samo u Francuskoj, već u ve­ ćini kulturnih država. U tom se razvoju opaža posljedica naših društvenih prilika, koje bi morale izazvati na mišljenje vladajuće klase. U Francuskoj se rodilo g. 1881— 937057 djece, godine 1906. samo 806847, dok se godine 1907. rodilo još samo 773969 djece. Porodjaji godine 1907. manji su za 163088 od porodjaja u godini 1881. Karak­ teristično je pak, da je broj vanbračnih rodjenja, koji je iznosio u Francuskoj 1881. godine 70079 i dostigao u razdoblju od 1881. do 1890. najviši broj od 75754 u 1884. godini, stajao i 1906. na 70866 glava, tako da opadanje rodjenja pada isključivo na bračne porode. O p a ­ �103 danje porodjaja je karakteristična crta, koja se opaža kroz cijelo stoljeće. Na 10000 stanovnika u Francuskoj dolazilo je porodjaja u godinama: 1801 do 1810 332 1811 „ 1820 316 1821 „ 1830 308 183! * 1840 290 1841 1851 1861 1881 do „ „ „ 1850 1860 1870 1890 273 262 261 239 1891 1905 1906 1907 do . . . . . . 1900 . . . 221 206 206 197 Prema tomu je godina 1907. prama godini 1801 (333) za 136 poroda manje na 10000 stanovnika. Jasno je dakle, da taj rezultat pripravlja francuskim državnicima i socijalnim političarima velike glavobolje. Ali Francuska nije u tom je­ dina. Njemačka, a osobito Saska, pokazuje već odavna siičnu pojavu i smanjivanje broja radjanja izvršuje se još brže. T ako je u Njemačkoj dolazilo na 10000 stanovnika porodjaja u godinam a: 1875 . . 423 1880 . . 391 1885 . . 385 1890 , . 370 1895 . . 373 1900 . . 368 1905 . . 340 1906 . . 341 1907 . . 332 V ećina ostalih evropskih država pokazuje sličnu sliku. T ako je na 1000 stanovnika došlo poroda u : 1871 1891 1901 1881 do 1880 do 189 0 do 190 0 do 1905 Engleska i W ales . . Š k o t s k a .......................... Irska ............................... I t a l i j a ............................... Švedska .......................... A u s t r i j a .......................... U g a r s k a .......................... B e lg ij a ............................... Švicarska . . . . . . N iz o z e m s k a ..................... 3 5 .4 3 4 .9 26 .5 3 6 .9 3 0 .5 39 4 4 .3 3 2 .3 3 0 .8 3 6 .2 3 2 .5 3 2 .3 2 3 .4 3 7 .8 29.1 3 7 .9 4 4 .0 3 0 .2 28.1 3 2 .5 2 9 .9 3 0 .2 23 3 4 .9 2 7 .2 37.1 4 0 .6 29 28.1 3 2 .5 28.1 2 8 .9 2 3 .2 3 2 .6 26.1 3 5 .8 3 7 .2 2 7 .7 28.1 3 1 .5 1907 2 6 .3 27 2 3 .2 3 1 .5 2 5 .5 3 5 (1 9 0 6 ) 36 2 5 .7 ( 1 9 0 6 ) 2 6 .8 3 0 .0 Manji broj poroda je dakle posve općenit i premda Francuska i Irska pokazuju najniže kvote, to smanjivanje porodjaja vrši se najbrže u Engleskoj, Njemačkoj (Saskoj) i Škotskoj. Iste pojave nalazimo u Sjedinjenim Državama i Australiji. T o će se još očitije pokazati, ako namjesto općenitih brojeva poroda uzmemo u obzir bračnu plodo- �104 vitost, to jest djecu, rodjenu u braku kod žena od 15. do svršene 49. godine: do „ „ 1885 . 1895 . 1905 . D esetljeća 1876 1886 1 896 do „ „ 1885 . 1895 . 1905 . c d 0 9 a c d Q V > o z a 0 9 ~o u ► tn a L iu < Ugarska (kraljevina) 1876 1886 1896 c d 0 9 o >n c > cO 250 22 9 203 271 25 5 235 250 24 5 264 244 235 217 262 259 246 240 231 21 9 259 246 244 246 250 242 234 2 25 216 239 230 225 B a N u O :S S T3 .2 * ® ta C Z -3 Q .2. ’5j 4) Njemačko carstvo D esetljeća Engleska i W ales Živorodjena bračna djeca na 1000 udatih žena u dobi izmedju 15. i 49. godine (u godišnjem prosjeku) i « ► •a C Q 0 0 9 a to 268 258 243 273 265 250 276 263 259 267 250 216 ta c d a .0 b V 288 259 262 266 248 251 293 286 272 ffi 264 236 213 ta V u e ta 0 0 u £ £ 167 2 4 8 150 2 4 9 132 2 3 2 Navedene činjenice pokazuju, da se rodjenje jednog čovjeka, „slike božje4 , kao što se u religiji veli, prosječno 1 manje cijeni, nego prinova jedne domaće životinje, a to je znak žalosnog stanja, u kom se nalazimo. U gdjekojem pogledu naši se pojmovi malo razlikuju od pojmova bar­ barskih naroda. Ovi su često puta ubijali novorodjenčad, ta je sudbina naročito pogadjala djevojke, a poneka ple­ mena čine to i danas. Mi ne ubijamo djevojke više, za to smo dovoljno kulturni, ali vrlo često postupamo s njima kao sa zadnjim stvorenjima. Jači čovjek potiskuje ženu u borbi za opstanak, a ako i ona stupi u borbu, jači je spol sa mržnjom prati kao mrsku konkurentkinju. Ljudi viših staleža bore se protiv ženske konkurencije najogorčenije i najžešće. Vrlo rijetko pak biva, da isključenje ženskog rada i radnici traže. K ad je na primjer jedan takav predlog podnesen jednom francuskom radničkom kongresu g. 1876., velika se većina izjavila protiv njega. O d toga je vremena kod klasno osviještenih radnika sviju zemalja prevladalo uvjerenje, da je radnica ravnopravno biće, što se naročito pokazuje u odlukama medjunarodnih radničkih kongresa. �105 Klasno svijesni radnik zna, da današnji ekonomski razvitak nagoni ženu, da bude konkurenat muškarcu, ali on zna i to, da bi zabrana ženskog rada bila isto tako besmislena kao i zabrana primjene strojeva, i zbog toga nastoji, da obavijesti ženu o njenom položaju u društvu i d a j e o d g o j i za d r u g a u o s l o b o d i l a č k o j b o r b i p r o ­ letarijata protiv kapitalizma. 3. Novčani brak i bračna burza. Današnje društvo stoji bez sumnje iznad svih ranijih, ali je shvatanje odnosa izmedju oba spola ostalo u mnogom isto. Profesor L. v. Stein objelodanio je 1876 knjigu: „Z ena u oblasti nacijonalne ekonomije4 , koja malo odgovara 4 svome naslovu i u kojoj daje vrlo poetičnu sliku braka. U toj slici pokazuje se podčinjeni položaj žene prema ,,lavu“ muškarcu. Stein p iš e : „Čovjek hoće biće, koje ga ne samo voli, već i razumije. O n hoće nekoga, čije srce ne samo da za njega kuca, već čija ga ruka i po čelu gladi; on hoće biće, koje pojavom svojom prosipa zrake mira, spokojstva, reda, tihog gospodarstva nad samim sobom i nad hiljadu stvari, koje mu danomice trebaju; on hoće nekoga, tko će sve te stvari obasuti onim neopisanim mirisom ženske nježnosti, koji je sunčana toplota za kućni život. “ U ovom prividnom hvalospjevu ženi krije se ponižavanje žene i egoizam muškarca. Gospodin profesor slika ženu kao mirisno biće, koje će svojim praktičnim računanjem umjeti održati u ravnoteži prihode i rashode kućanstva, ali u isto vrijeme kao zefir, kao krasno proljeće lebdjeti oko gospo­ dara kućnog, zapovjedničkog lava, čitajući mu iz očiju svaku želju, gladeći mu nježnom rukom čelo, koje on, „gospodar kuće“ , nabere možda pri poradjanju svojih vlastitih gluposti. Ukratko, gospodin profesor opisuje ženu i brak, kakvih se u stotini jedva j e d a n slučaj može naći. O n ne vidi i ne zna ništa o mnogim hiljadama nesrećnih brakova, o velikom broju onih žena, koje ne uspiju nikako da brak zaključe, kao ni o milijunima onih, koje naporedo sa čovjekom mo­ raju da tegle i rade od jutra do mraka, da bi zaradile koricu kruha. K od svih njih gruba, surova stvarnost otare �106 poetičnu boju lakše, no što ruka obriše obojani prah sa lepirovih krila. Jedan pogled na one nebrojene patnice pokvario bi gospodinu profesoru njegovu poetski obojenu sliku i njegov koncept. Z ene, koje on vidi, čine samo jednu neznatnu manjinu, a sumnjivo je, da one stoje na visini svoga vremena. Jedna često puta citirana izreka glasi: „Najbolje mjerilo za kulturu jednoga naroda je položaj, koji žena zauzima." Mi uzimamo to kao tačno, ali će se vidjeti, da naša toliko hvaljena kultura još nije daleko odmakla. U svome spisu „Zavisnost ženina4 — naslov karakteriše mišljenje piščevo 4 o položaju žene — John Stuart Mill veli: „Život je ljudi postao više domaći- Napredak civilizacije nameće čovjeku prema ženi više okova." T o je tek u stanovitoj mjeri tačno, u koliko izmedju čovjeka i žene postoji iskren bračni odnos, ali sumnjivo je, da ova izreka vrijedi za jednu dobru ma­ njinu. Pametan čovjek smatrat će za svoju vlastitu korist, da žena iz uskoga kruga kućnog rada izadje u život i da se upozna sa strujama vremena. „O kovi4, koje on time 4 sebi natura, ne stežu. A li pitanje j e : da li moderni život nije podvrgao brak novim faktorima, koji ga razoravaju jače, no prije? Brak je postao u velikom stepenu predmet materijalne spekulacije. Čovjek, koji se ženi, gleda, da sa ženom privjenča i svojinu. U ranije doba to je bio glavni razlog, što su kćeri u početku, kad je očinski red nasledja važio, bile isključene cd nasledja, stekle ponovo pravo nasledja. Ali nikada ranije nije brak na tako ciničan način, tako reći na javnom trgu, bio predmet spekulacije i prost novčani posao kao danas. Danas se razvila halapljivost za brakom sa takvom bestidnošću, te stalno ponavljana fraza o „svetinji4 4 braka izgleda prosto kao poruga. O va pojava ima kao i sve svoj uzrok. Nikada ranije ne bijaše velikoj većini ljudi tako teško, da se popnu do izvjesnog blagostanja, kao što je d a n a s; ali nikad ni opravdana žudnja za životom, do­ stojnim čovjeka, ne bijaše tako o p ć e n i t a . T ko postav­ ljenog cilja ne dostigne, osjeća to u toliko teže, što svi vjeruju, da imaju j e d n a k o p r a v o na uživanje. F o r ­ m a l n o ne postoji n i k a k v a staleška i klasna razlika. �107 Svaki hoće ono, sto on prema svome položaju u životu smatra kao cilj, vrijedan borbe. Ali mnogi se osjećaju zvani, a malo je izabranih. Da bi u buržoaskom društvu mogao jedan ugodno živjeti, dvadeset ih mora skapavati. I da bi jedan mogao plivati u svim uživanjima, stotine i hiljade moraju ostati u bijedi. Ali svatko hoće da bude medju privilegovanima i laća se svakog sredstva, za koje mu se ćini, da vodi k cilju, predpostavljajući, da se ne će suviše kompromitovati. Najpogodnije i najbliže sredstvo, da se postigne viši društveni položaj jest n o v č a n i b r a k . Potraga što veće svote novaca s jedne strane i čežnja za rangom, titulom i dostojanstvom s druge strane podmiruju se uza­ jamno u višim društvenim redovima. Kod njih se brak smatra kao trgovački posao, kao neka konvencijonalna veza, koju obje strane izvana poštuju, a u ostalom svaka strana postupa po svojim sklonostima.1 U svakom većem gradu postoje naročita mjesta i dani, u kojima se viši razredi sastaju poglavito u svrhu zaklju­ čenja brakova. Ovi se sastanci zgodno nazivaju „bračnim burzama". Jer kao i na burzama, i ovdje igraju glavnu ulogu spekulacija i halapljivost, a ni podvala ni prevara 1 Politički brak u najvišim krugovima spominjem samo potpunosti radi. U ovim brakovima postoji redovno, za muškarca opet u većem stepenu nego za ženu, privilegij, da se v a n b r a č n o naplaćuje, kako hoće i koliko hoće. Nekada je za knezove bilo sasvim u redu, da izdržavaju bar j e d n u m etresu; to je bio tako reći jedan od kneževskih atributa. Tako je, po Scherru, Fridrik Vilim I., kralj pruski, inače poznat kao s o ­ lidan (1 7 1 3 . do 1740.), održavao odnose s jednom generalicom. M edjutim poznato je uopće, da je naprimjer A ugust Jaki, kralj Poljske i Saske, imao 3 0 0 vanbračne djece, a talijanski kralj Viktor Em anuel, re galantuomo, ostavio je 32 vanbračna djeteta. Nedavno je postojala jedna romantična mala njemačka rezidencija, u kojoj je bilo jedno tuce naj­ ljepših zaselaka, koje je odnosni „gospodar4 podigao svojim isluženim 4 metresama. O tom predmetu mogu se pisati debele knjige, a i postoji, kao što je poznato, jedna velika biblioteka o ovim pikantnim stvarima. Unutrašnja historija većine evropskih kneževskih dvorova i plemićskih porodica predstavlja za svakog poznavaoca gotovo neprekidnu Chronique 8candaleuse. Nasuprot takvim činjenicama zaista je potrebno, da siko(anti, koji pišu historiju, ne samo priznaju „legitim nost4 različnih „go­ 4 spodara i gospodarica44, već i da se trude, da ih sve predstave kao uzor domaćih vrlina, kao vjerne supružnike ili dobre majke. Auguri nijesu još izumrli i živu, kao nekada rimski, i danas od neznanja gomila. �108 ne izostaju. Dugovima preopterećeni oficiri, koji donose stari plemićski naslov; od razvrata rastočeni raskalašenci, koji u bračnom pristaništu žele da oporave svoje srušeno zdravlje i traže dadilje; fabrikanti, trgovci, bankiri, koji gdjekad stoje pred bankrotom i htjeli bi da se sp a su ; najzad svi, koji idu za novcem i bogatstvom, činovnici, koji imaju izgleda za napredovanje u činu ili su u nov­ čanim neprilikama, — svi oni izlaze kao mušterije na „bračnu burzu“ i zaključuju bračnu trgovinu. Vrlo je često ravnodušno, je li buduća žena mlada ili stara, lijepa ili ružna, prava ili grbava, obrazovana ili neobrazovana, smjerna ili naprčena, kršćanka ili Židovka. Nije li jedan „ čuveni državnik rekao: „Brak izmedju kršćanina H . i Židovke St. može se veoma preporučiti* ?l T a karakteristična slika, uzeta iz konjušnice, nailazi, kao što iskustvo poka­ zuje, u visokim krugovima našeg društva na živo odobra­ vanje. Novac naknadi svu štetu i pretegne mane. Njemački kazneni zakonik (§§ 180. i 181.) kazni podvodjenje teškom robijom ili tamnicom, ali kad roditelji, skrbnici ili rodjaci podvedu za cijeli život svoju djecu, pitomce ili rodjake čovjeku ili ženi, prema kojima se ne ima ljubavi, samo radi novca, dobitka ili ranga, ili kakve druge koristi, nikakav državni tužilac ne može podići tužbu, i ako je prestup tu. Ima mnogo dobro organizovanih biroa za udadbu i ženidbu i svodnika i svodilja svih vrsti, koji profitiraju tražeći kandidate i kandidatkinje za „sveto stanje braka**. T akve se radnje veoma dobro rentiraju, naročito ako ,,rade“ sa članovima viših staleža. Godine 1878. bio je u Beču krivični proces protiv jedne svodilje zbog trovanja, koji se završio osudom na petnaest godina tamnice. U istom je procesu pored ostalog utvrdjeno, da je prije fran­ cuski poslanik u Beču, grof Banneville, plaćao toj ženi 22.000 formata svodilačke nagrade, da mu pribavi ženu. I drugi članovi visoke aristokracije takodjer su u ovom pro­ cesu teško kompromitovani. Stanoviti državni organi pu­ stili su tu ženu, da svoj mračni i zločinački zanat godinama prakticira. Z ašto su to činili, o tome, prema ovome, što 1 V i d i : „Knez Bismarck i njegovi ljudi*4, od Buscha. �109 smo rekli, ne može biti sumnje. U prijestolnici njemačkog carstva pričaju se slične stvari, one se dešavaju svakog dana, gdjegod ima kandidata za brak. Naročiti predmet bračne trgovine postale su posljednjih decenija za pohlepno evropsko plemstvo kćeri i nasljednice bogate sjevernoameričke buržoazije, koja opet sa svoje strane traži ranga i dostojanstva, kojih u njihovoj otadžbini nema. O tome su objavljeni karakteristični podaci u jednom dijelu nje­ mačke štampe u jeseni 1889. Jedan plemićski industrijski vitez u Kaliforniji preporučio se u njemačkim i austrijskim novinama kao bračni agent. Ponude, koje je dobio, poka­ zale su jasno, kakvo shvatanje vlada u tim krugovima o „ svetinji “ braka i njegovoj „etičkoj “ strani. Dva pruska gardijska časnika, od najstarijeg pruskog plemstva, bijahu gotovi da učine bračne ponude, jer su po vlastitom pri­ znanju dugovali zajedno preko 60000 maraka. U pismu svome svodniku vele od riječi do riječi: „Naravno, mi unaprijed ne možemo ništa plaćati. V ašu nagradu dobijate poslije svadbenog putovanja. Preporučite nas samo da­ mama, protiv čijih porodica ne ima nikakovih primjedaba. Isto bi tako bilo veoma p o ž e l j n o , da nas upoznate s damama po mogućnosti dopadljive spoljašnosti. Ako je potrebno, mi ćemo dati naše fotografije za povjerljive svrhe onom Vašem agentu, koji nas bude obavijestio o bližim okolnostima i pokazao fotografije i t. d. Mi smatramo ci­ jelu stvar u potpunom povjerenju kao stvar č a s t i (?) i naravno zahtijevamo to isto od V as. Očekujemo što prije odgovor preko V ašeg ovdašnjeg agenta, ako ga imate. Berlin, Friedrichstrasse 107. B a r u n v. M ............ 15. prosinca 1889. B a r u n v. W . . . .“ Neki mladi njemački plemić, H ans v. H ., pisao je iz Londona, da je visok 5 stopa i 10 palaca, da je od stare plemićske porodice i da služi u diplomatskoj službi. Priznao je, da je svoju imovinu jako umanjio nesrećnom okladom na konjskim utrkama i da je prinužden tražiti bogatu ženu, da bi deficit mogao izmiriti. A spreman je, da se odmah krene na put u sjevernoameričke Savezne Države. Spomenuti industrijski vitez tvrdio je, da su se osim �110 mnogih grofova, baruna itd. prijavili kao kandidati za že­ nidbu tri princa i 16 vojvoda. Ali ne samo plemiće, već i gradjane vuće srce za bogatim Amerikankama. Neki arhitekt Maks W . iz Leipziga tražio je ženu, koja mora imati ne samo novca, već i ljepote i obrazovanosti. Iz Kehla na Rajni pisao je jedan mladi tvornićar, Robert D., da bi bio zadovoljan sa ženom, koja bi imala samo 400.000 maraka, a obećava unaprijed, da će je učiniti srećnom. Ali zašto ići tako daleko, svega toga ima tako blizu. P o ­ gledajmo samo na mnogobrojne anonse za brak u velikim buržoaskim listovima, pa ćemo naći i takvih ponuda, koje može napisati samo potpuno propala savjest. Ulična dje­ vojka, što iz gorke bijede radi svoj zanat, katkada je uzor pristojnosti i vrline prema ovim ponudjačima braka. Koji socijalnodemokratski ekspeditor, koji bi takav oglas primio u svoj list, bio bi izbačen iz svoje partije. Buržoasku štampu takvi oglasi ne ženiraju, oni donose novaca, a ona misli kao car V espazijan: non olet (ne smrdi). Ali to ne smeta ništa buržoaskoj štampi, da piše protiv namjera so­ cijalne demokracije, koja tobože razara obitelj. Licemjernijeg doba od ovog našeg nije bilo nikada. Poslovnice za udadbu i ženidbu jesu danas novinski oglasi većine buržoaskih listova. A ko muško ili žensko nemaju boljeg načina da stupe u brak, oni povjere svoje srce pobožno konzervativnim ili moralno liberalnim novi­ nama, koje se za novac i b e z lijepih riječi brinu, da se slične duše nadju. Mogle bi se čitave strane ispuniti samo primjerima, koji jednoga dana izadju u tim novinama. Ovda onda dogodi se i interesantan fakat, da se pomoću oglasa traže d u h o v n a l i c a za supruge i obrnuto da duhovna lica traže žene. Ponekad se ponudjači obavežu, da ne će gledati na n e v j e r u , ako tražena žena bude bogata. Ukratko, moralna propalost izvjesnih krugova našeg društva ne može se bolje izobličiti ni na kaki način, no ovakvim nabavljanjem braka. �I ll Deveto poglavlje. Rasap porodice. 1. U čestale rastave braka. 1 država i crkva ne igraju u takvom „svetom braku“ nikakovu lijepu ulogu. Mogu državni činovnik ili svećenik, koji su za zaključenje braka potrebni, biti uvjereni, da je mladenački par, koji pred njima stoji, sastavljen najprlja­ vijim radom ; može biti očigledno, da mladenci ni po sta­ rosti, ni po tjelesnim i duševnim osobinama nijesu jedno za drugo; može na primjer nevjesta imati dvadeset, a mla­ doženja sedamdeset ili obrnuto; može nevjesta biti mlada, lijepa, vesela, a mladoženja star, nemoćan i mrzovoljast, predstavnika države ili crkve to se ne tiče ništa. Bračna se veza „ blagoslovi “ i to blagoslovi sa toliko većom sve­ čanošću, u koliko se „sveti čin“ bogatije plati. A ako takav brak poslije nekog vremena postane nesrećan, kao što je s v a t k o mogao predvidjati i kao što je nesrećna žrtva, u većini slučajeva žena, predvidjela, i ako se jedna strana odluči na razvod, tada država i crkva postavljaju najveće zapreke, a prije nijesu pitali, uzimaju li se mladenci iz ljubavi i moralnih nagona, ili golog, pr­ ljavog egoizma. Sad se ne smatra kao dovoljan razlog razvodu moralna omraženost, sad se traže opipljivi dokazi, dokazi, koji jednu stranu u očima javnog mišljenja obeščaste i ponize, inače se razvod ne može dobiti. Sto katolička crkva razvod braka uopće ne dopušta, osim naročitim do­ puštenjem pape, koji se vrlo teško dobija i u krajnjem slučaju znači samo rastavu od stola i postelje, to pogor­ šava stanje, pod kojim pate svi katolički narodi. 1 nje­ mački gradjanski zakonik otežao je razvod braka znatno. Tako je otpao razvod braka na osnovu uzajamnog pristanka, što je primjerice bilo dopušteno po pruskom zemaljskom pravu. O tpala je jedna odredba, na osnovu koje je izrečen znatan broj razvoda braka, često puta i takvih, kod kojih je bilo i ozbiljnih razloga, ali koji se iz obzira prema krivoj strani prećute. T ako je na primjer u Berlinu od �112 5623 slučajeva bračnih rastava, koje su raspravljene od 1886. do 1892. izvršeno 1400 ili 25 procenata na osnovu uzajamnog pristanka. U mnogobrojnim slučajevima razvod braka može nastupiti samo tako, ako se zahtjev za razvod podnese za šest mjeseci od dana, u koji je tužilačka strana saznala za uzrok razvoda (§ 1565. do 1568. nj. gradj. zak.). Po pruskom zemaljskom pravu trajao je taj termin godinu dana. Uzmimo na primjer slučaj, da jedna mlada žena vidi odmah poslije stupanja u brak, da se udala za čovjeka, koji nije muž. O d nje se i suviše traži, potrebna je izvjesna moralna snaga, pa da u toku od šest mjeseci podnese zahtjev za razvod braka. Kao razlog za ove po­ teškoće navedeno j e : „Jedino što većim otežavanjem bračnog razvoda može se suzbiti s v e j a č e raspadanje porodice i ona iznova učvrstiti " Ovaj je razlog u svojoj osnovi protuslovan. Poremećeni brak ne postaje opet pod­ nošljiv, ako se supruzi prinude, da usprkos unutrašnjoj odvratnosti i mržnji ostanu zajedno. Takvo stanje, poduprto od zakona, skroz je i naskroz nemoralno. Posljedica je, da se u toliko slučajeva stvori za bračnu rastavu razlog, koji će sudac m o r a t i da uvaži, a od čega ne dobija ništa ni država ni društvo. Kao koncesija katoličkoj crkvi usvojena je rastava od stola i postelje, koje u starom gradjanskom pravu nije bilo. U buduće se ne uzima više kao razlog bračnom razvodu ni to, kad brak krivnjom jedne strane ostane bez djece. A unošenjem odredbe u gradjanski zakon (§ 1588.) : „Crkvene obveze u pogledu braka ne mijenjaju se propisima ovoga odjeljka (o braku),“ učinjena je takodjer koncesija crkvi; ona ima doduše samo deko­ rativan značaj, ali je karakteristična za duh, koji u početku dvadesetog vijeka vlada u Njemačkoj. Z a nas je dovoljno priznanje, da je bračni razvod oteščan zato, da bi se suzbilo sve jače raspadanje familije. Tako dakle i protiv svoje volje ljudi ostaju za cijeli život prikovani jedni za druge. Jedna strana postaje robom druge, prinudjena, da se iz „bračne dužnosti" poda naj­ intimnijim zagrljajima druge strane, kojih se ona možda gnjuša više, nego grdnje i zlostavljanja. Punim pravom veli M antegazza: „N e ima veće torture, nego što je ta, koja �113 primorava jedno ljudsko biće, da se podaje milovanjulica koje ne v o li. . Z ar takav brak nije gori od prostitu-’ cije? Prostitutka ima do stanovitog stepena slobodu, da se otrgne od svog ružnog zanata, i ima prava, ako ne živi u javnoj kući, da ne proda zagrljaj onome, koji joj se iz ma kakvog uzroka ne svidi. Ali prodana žena mora da podnosi zagrljaje svoga muža, ma imala stotinu razloga, da ga mrzi i prezire. A ko je brak unaprijed, sa znanjem obadviju strana, zaključen kao brakza novac ili položaj, tada je stvar po­ voljnija. Strane se uzajamno prilagode i pogode na neki modus vivendi. Skandal se ne želi i s obzirom na djecu mora da se izbjegava, i ako baš djeca najviše stradaju u hladnom, mrzovoljnom životu roditelja, i kad on ne predje u otvoreno neprijateljstvo, svadju i razdor. Još češće se uzajamno prilagode zbog toga, da bi otklonili materijalne štete. Obično je rnuževljevo držanje kamen smutnje u braku, to pokazuju procesi za razvod braka. Hvaleći svome go­ spodarskom položaju, on umije da se naplati i gdje na drugom mjestu, ako mu se brak ne svidi i ako u njemu ne nadje podmirenja. Z ena može poći stranputicom mnogo manje, jedno iz psihološkog razloga, jer je to za nju kao za osjetljiviju stranu mnogo opasnije, a drugo, što se njoj svaki prestup bračne vjernosti uračunava u grijeh, koji ni društvo ne oprašta. Ista radnja ženi se računa kao ,,pad“, — bila ona supruga, udovica ili djevojka, — mužu u naj­ gorem slučaju kao „nekorektnost". Jedan i isti postupak cijeni se sasvim različno, prema tome, potiče li on od muža ili žene, pa i same žene obično sude o „paloj" sestri najstrože i najnemilosrdnije.2 Obično se žena samo u slučajevima najteže muževljeve nevjernosti i muževljeva zlostavljanja odluči da zatraži razvod braka, jer se najčešće nalazi u materijalnom za­ visnom položaju i prinudjena je, da brak smatra kao pri1 Fizijologija ljubavi. 1 Aleksander Dumas veli vrlo tačno u „G ospodinu A lfonzu“ : „Čovjek je stvorio dvije vrsti morala: jedan za seb e, drugi za ženu; jedan, koji mu dopusta ljubav sa svim ženama, i jedan, koji ženi u naknadu za uvijek izgubljenu slobodu dopusta ljubav samo sa jednim čovjekom .” V idi Margaretinu samooptužbu u Faustu. A . Bebel: Ž ena i tocijallzam. g �114 bježište; zatim, što se kao raspuštenica nalazi u nimalo zavidnom položaju. Na nju se gleda i s njom se postupa tako reći kao sa srednjim rodom. I kad ipak najveći broj molbi za razvod braka potiče od žena, to je dokaz, pod kakvom moralnom torturom one živu. U Francuskoj su žene prije stupanja na snagu novog zakonodavstva o razvodu braka (1884) isticale zahtjeve za rastavu od stola i postelje. O ne su mogle podići tužbu za razvod braka protiv muža samo tada, ako on, proti volji svoje supruge, dovede u kuću ženu, s kojom živi u intimnim odnosima. Zahtjeva se rastave od stola i postelje podneslo prosječno godišnje o d : 1856 1861 1866 1901 do n „ žena 1 8 6 1 .................... .................... 1729 186 6 . . . . .................... 21 3 5 1 8 7 1 ..................... . . . . 2591 1905 .................... .................... 2 3 6 8 muškaraca 184 260 330 591 . Ali ne samo da su žene podnesle najviše zahtjeva, brojevi pokazuju i to, da su oni od perijode do perijode rasli. I s druge se strane pokazuje, u koliko nam predleže vjerojatna saopćenja, da molbe za rastavu braka u većini slučajeva potiču od žena. Slijedeća će tabela omogućiti ovu poredbu.1 Procenti tužba u godinama muža žene obih supruga 5 .0 6 8 .9 4 5 .4 59.1 59.1 3 9 .6 5 6 .7 9 0 .6 0 .5 8 .2 — 4 .9 — — 16.6 84.1 9 7 .0 100 7 8 .5 — — — Razvodi Austrija . Rumunjska Švicarska Francuska Đadenska Engleska i Škotska . Austrija . Franceska Engleska i Škotska . do W ales . . . 1893 1891 1895 1895 1895 1895 1898 . . . . . . W ales . . . 1897 1895 1895 1898 do . . . . . . . n n n n r t 1897 1895 1899 1899 1899 1899 1899 4 .4 3 0 .6 2 6 .4 4 0 .0 3 6 .0 6 0 .4 4 3 .3 Rastave n n 1 899 1899 1899 1899 4 .9 15.9 3 .0 — 1 Georg v. Mayr, Statistika i društvena nauka. 3 svezak, str. 253. Tubingen 1909. �115 U Sjedinjenim Državama, gdje sad postoji statistika kroz četrdeset godina, razdijelile su se tužbe za razvod braka, kako slijedi: 1906. Proc* O d muževa . žena . . 1867. do 1886. 11 2 5 4 0 216176 Proc. 1887. do 1906. Proc. 3 4 ,2 6 5 ,8 316149 629476 3 3 ,4 6 6 ,6 23455 48607 3 2 ,5 6 7 ,5 Ukupno 328716 100 945625 100 72062 100 Vidimo dakle, da su žene pcdnesle više nego dvije trećine od svih molba za razvod braka.1 Sličnu sliku po­ kazuje nam Italija. Tam o se u godinama 1887. i 1904. raspravilo 1221 i 2103 molba za razvod braka. Ovima je bila povodom žena u 393 i 1142 slučajeva, muž u 214 i 454 slučajeva, a oboje supruga u 414 i 507 slučajeva. Ali statistika nas uči, ne samo da žene podnose veći dio molbi za razvod braka, već i da broj razvoda brzo raste. U Francuskoj je razvodjenje braka 1884. regulisano novim zakonom i od tada su razvodi iz godine u godinu znatno porasli. Bilo ih je godine 1884.— 1657, 1885 —4123, 1 8 9 0 .-6 5 5 7 , 1895.— 7700, 1900.— 7820, 1905.— 10099, 1 9 0 6 .-1 0 5 7 3 , 1907.— 10938. I u Švicarskoj brzo rastu slučajevi bračnih razvoda. U godišnjem prosjeku od 1886. do 1890. bilo ih je 882, od 1891. do 1895. — 898, 1897. — 1011, 1898.— 1018, 1899.— 1091, 190 5 — 1206, 1906.— 1343. U Austriji došlo je godine 1899. do 856 bračnih raz­ voda i do 133 bračnih rastava, u godini 1900. do 1310 i 163, u 1905. do 1885 i 262. Dakle u vremenu od deset godina broj se razvoda i rastava više nego podvo­ stručio. U Beču se od 1870. do 1871. desilo 148 raz­ voda, oni su godinama učestali i bilo ih je od 1878. do 1879. — 319 slučajeva. Ali u Beču, kao jednom pretežito katoličkom gradu, teško je provesti razvod b raka; pa ipak je već sredinom osamdesetih godina mogao primijetiti jedan bečki sudac: „Tužbe za razbijene brakove tako su česte, kao i tužbe za razbijene prozore. “ U Saveznim Državama broj razvoda braka iznosio je 1 Brak i razvod. 1887. do 9 6 , str. 12, W ashington 1908. 1906. Bureau of the C ensus. Bulletin �116 godine 1867— 9937, 1886— 25535, 1895— 40387, 1902 —61480, 1906— 72062. Da je broj bračnih razvoda ob­ zirom na pučanstvo ostao u godini 1905. isti kao u godini 1870., apsolutni broj bračnih razvoda iznosio bi godine 1905. samo 24000, a ne 67791, kako je bilo u stvari. Ukupan broj razvoda braka 1867. do 1886. bio je 328716, od 1887. do 1906. — 945625. U glavnom u Saveznim je Državama najviše bračnih razvoda. Na 100.000 po­ stojećih brakova došlo je razvoda : 1870.— 81, 1880.— 107, 1890.— 148, 1900— 200. Uzroke tomu, da su tamo bračni razvodi češći nego u ikojoj drugoj državi, treba tražiti u tome, što je, prvo, razvod braka, naročito u pojedinim državama, lakše dobiti, nego u većini drugih zemalja, a drugo, š t o ž e n e i ma j u d a l e k o n e z a v i s n i j i pol ožaj , ne g o u dr u g i m z e m­ l j a ma , i z b o g t o g a m a n j e d o p u š t a j u , d a i h m u ­ ž e v i t i r a n i š u. U Njemačkoj je broj pravovaljanih osuda za razvod braka iznosio od 1891. do 1900.: 1891 6 6 7 8 1892 6 5 1 3 1893 6 6 9 4 1894 7 5 0 2 1895 8 3 2 6 1896 8601 1897 9 0 0 5 1898 9 1 4 3 1899 9 5 6 3 1900 7 9 2 8 Vidimo, da je od 1899. do 1900. broj bračnih razvoda spao za 1635, jer je 1. travnja 1900. stupio na snagu gradjanski zakonik s otežavajućim naredbama. Ali život je bio jači od zakona. Razvodi braka, pošto imse broj u godinama 1900. do 1902. umanjio, učestaše od onda još više. Porast njihov dogadja se češćom upotrebom § 1568. njem. gradjan. zakona. (Raspad bračnog odnošaja.) U koliko su učestali bračni razvodi poslije 1900., pokazuju slijedeći brojevi: 1 9 0 1 -7 9 6 4 , 1902— 9069, 1903— 9933, 1904— 10868, 1905— 11147, 1 9 0 6 -1 2 1 8 0 , 1907— 12489. U Saskoj usprkos svim nestalnostima raste broj razvoda. T ako je palo: U pet godina 1836 d o 1846 „ 1871 „ 1840 1850 1875 Bračnih N a 10 0 0 0 0 razvoda brakova 356 395 581 121 121 122 U pet godina 1891 1896 >901 d o 1895 „ 1900 „ 1905 Bračnih razvoda 921 1130 1385 N a 100000 brakova 138 151 168 O d 100000 postojećih brakova razvelo ih se u Pruskoj �117 prosječno godimice od 1881 do 1885 67.62, 1886 do 1890 80.55, 1891 do 1895 86.77, 1896 101.97, 1905 106, 1908 121. T o je znatan porast. T aj porast učestalih razvoda medjunarodna je pojava. Tako je na 100000 postojećih brakova dolazilo prosječno godimice razvoda ili rastava u : 1881 do 1885 1886 do 189 0 3 1 .6 3 7 .3 11.8 3 3 .9 6 .5 12.3 0 .6 25 .5 19.4 3 0 .4 5 2 .3 11.3 7 5 .9 7 .4 13 0 .4 3 1 .9 19.7 3 0 .5 73.1 10.6 8 0 .9 7 16.7 1.1 43 13.9 2 8 .5 16.1 220 12.1 2 8 .6 7 .8 200 19.3 3 1 .6 10.0 188 1876 do 1880 A u s t r ij a ............................... U g a r s k a ............................... R u m u n jsk a .......................... I t a l i j a .................................... Franceska .......................... Engleska i W ales . . . Š k o t s k a ............................... I r s k a .................................... B e l g i j a ............................... Nizozemska ..................... Norveška .......................... Švedska ............................... Finska .................................... Š v i c a r s k a .......................... _ — — — oko 1900 31 58 98 15 129 10.6 26 1 72 78 33 45 29 199.9 Pogriješno bi bilo, ako bi se iz ove razlike u brojevima izmedju različitih zemalja htjelo izvoditi povoljne i nepo­ voljne zaključke o „moralnom stanju". Nitko ne će tvrditi, da švedski narod ima četiri puta više uzroka za razvod brakova, nego engleski. U prvom redu treba imati na umu zakonodavstvo, koje razvod braku u jednoj zemlji oteščava, a u drugima više ili manje olakšava1. T ek u drugom redu dolazi u obzir moralno stanje, to jest prosječna suma razloga, koju bilo muž ili žena smatraju kao dovoljnu za podnošenje molbe za razvod. A li brojevi pokazuju: uopće razvodi braka rastu b r ž e od stanovništva i r a s t u i o n d a , k a d z a k l j u č i v a n j e b r a k a o p a d a . O tom ćemo govoriti malo dalje. 1 U Engleskoj je razvod braka povlastica bogatih. Troškovi procesa tako su veliki, te je razvod braka nemoguć gotovo za neimućnika, koji bi bili još prisiljeni, da putuju u London. U cijeloj zemlji ima samo jedno sudište za bračne rastave, a ono je u Londonu. �118 Vrlo znatno djeluju na bračne razvode veće razlike u starosti kod supružnika, bilo da je muž mnogo stariji od žene, bilo da je žena starija od muža. T o će pokazati slijedeća tabela, sastavljena na temelju švicarske službene statistike: Godišnji broj rastava na 1 0 0 .0 0 0 brakova I 1881 do 1890 1891 do 1900 271 189 193 195 226 365 759 | 328 198 181 19 0 226 431 870 Muž stariji za 2 6 i više g o d in a ............................... „ „ „ 1 1 do 25 g o d i n a .......................... „ „ „ 1 do 10 g o d i n a .......................... M už i žena jednako s t a r i ......................................... M už mladji za 1 do 10 g o d i n a .......................... „ „ „ 11 do 25 g o d i n a .......................... ..........................| „ „ „ 2 6 i više godina O pitanju, kako su žalbe za razvod braka razdijeljene na različite slojeve naroda, mi imamo medju ostalima po­ datke iz Saske od 1905. do 1906. i iz Pruske od 1895. do 19051. G odišnji broj razvoda na 1 0 0 .0 0 0 oženjenih muškaraca Saska Zemljoradnja i š u m a r s t v o .......................... I n d u s tr ija .............................................................. Trgovina i p r o m e t ......................................... Činovništvo i slobodna zvanja . . . . . Pruska 59 220 297 346 34 158 229 165 Bračni razvodi bijahu u Saskoj najčešći u činovništvu i slobodnim zvanjima, a u Pruskoj u trgovini i prometu. T ada dolazi u Saskoj na red trgovina i promet, a u Pruskoj činovništvo i slobodna zvanja. T reće mjesto zauzima indu­ strija sa 220 slučajeva za Sasku, a sa 158 slučajeva za Prusku. Najmanji je broj u zemljoradnji. Češći slučajevi bračnih razvoda u gradskom pučanstvu prema seoskom dokaz su, da uopće sve veće industrijalizovanje čitavoga društva i sve manja stabilnost javnog života izazivaju sve 1 Paul Kollmann, Razvodi braka u Saskoj. Časopis kr. saskog državnog sudišta 1907., II., i F. Kiihnert, Pokret bračnih razvoda u Pruskoj od 1895. do 1905. godine. Časopis kr. pruskog državnog sudišta 1907., II. �119 nepovoljnije bračne odnose, te se umnožavaju faktori, koji razorno djeluju na brak. S druge strane oni su dokaz, da se sve veći broj žena odlučuje na to, da zbaci sa sebe jaram, koji im se čini nesnošljiv. 2. Gradjanski i proletarski brak. A li zla u braku rastu i korumpiranje braka raste za­ jedno sa zaoštravanjem borbe za opstanak i pretvaranjem braka u stvar novca i kupovine. Porodicu je danas sve teže uzdržavati, a to opredjeljuje mnoge ljude, da se uopće ne žene i tako pričanje, kako žena treba da ogra­ niči svoj rad na kuću, da izvrši svoj poziv kao domaćica i majka, postaje sve više b e s m i s l e n a f r a z a . Na drugoj strani ove prilike idu na ruku vanbračnom podmi­ rivanju spolnog saobraćaja i umnožavanju broja prostitutkinja; takodjer raste broj onih, koji boluju zbog nepri­ rodnog podmirivanja spolnog nagona. U imućnim klasama žena često puta spadne, kao god u staroj Grčkoj, na ulogu prostog aparata za radjanje za­ konske djece, čuvara kuće ili starateljke oko muža, koji je razoren razvratom. Radi svog zadovoljstva ili svojih lju­ bavnih potreba muž izdržava hetere — danas nazvane kurtizane ili metrese — koje stanuju u najljepšim dijelo­ vima grada. Drugi, kojima sredstva ne dopuštaju da izdr­ žavaju metrese, živu prije ili poslije stupanja u brak sa bludnicama, za koje im srce više kuca nego za ženom ; s njima se zabavljaju, a jedan dio naših žena toliko je pokvaren, te nalazi, te su takva zabavljanja sasvim u redu.1 1 Diicher u svojoj već više puta citiranoj knjizi : „Žensko pitanje u srednjem vijeku u žali za raspadanjem braka i porodičnog života; on osudjuje porast ženskog rada u industriji i traži ,,povrataku „pravom p o ­ zivu žene", gdje ona „vrijednosti" stvara kući i porodici. T ežnje m o­ dernih prijatelja žena izgledaju mu kao „diletantizam" i nada se, „da će uskoro naći tačniji put", ali očigledno nije u stanju, da taj put pokaže. A to je sa buržoaskog gledišta i nem oguće. Bračni odnosi, kao i položaj svega ženskoga svijeta, nijesu stvoreni po čijoj volji; oni su prirodni proizvodi našeg društvenog razvitka. A ovaj kulturni razvitak teče po imanentnim zakonima. �120 U višim i srednjim klasama društvenim glavni izvor zla u braku leži dakle u vjenčanju radi novca i položaja. Ali brak je još više iskvaren načinom života ovih razreda. T o se tiče i žene, koja se često odaje lijenosti i zani­ manjima, koja korumpiraju. Njenu duševnu hranu čine često puta jedino čitanje dvosmislenih romana i bludničkih knjiga, gledanje frivolnih kazališnih komada, slušanje mu­ zike, koja draška sjetila, podraživanje nerava i zabavljanje skandalima svake vrsti. Ili je lijenost i dosada odvedu ga­ lantnim pustolovinama, koje čovjek još više traži. Ona juri od jednog zadovoljstva k drugom, od jedne gozbe na drugu, a ljeti hrli u kupatila i ladanje, da bi se od zimskih napora osvježila i našla novih zadovoljstva. Cronique scandaleuse nalazi u ovakvom načinu života po­ voljnog zem ljišta; zavodi se i podaje se zavodjenju. U nižim klasama novčani je brak nepoznat. Radnik se redovito ženi iz naklonosti, ali razoravajući uzroci prate i njegov brak. Veliki blagoslov u djeci donosi brige i muke i najčešće dovodi do bijede. Bolest i smrt pohadjaju rad­ ničku porodicu često. Besposlica pooštrava bijedu do naj­ višeg stepena. I šta li još ne smanjuje radnikovu zaradu ili šta li ga sve za neko vrijeme ne lišava svake zarade! Trgovačke i industrijske krize donose mu besposlicu, uvodjenje novih strojeva ili načina rada izbacuje ga kao pre­ kobrojnog na ulicu; ratovi, nepovoljni carinski i trgovački ugovori, zavodjenje novih posrednih poreza, gonjenje od strane poduzetnika zbog zastupanja svog uvjerenja i t. d. uništavaju njegov život ili ga teško poremete. Cas nastupi jedno, čas drugo, zbog čega ostaje bez posla čas duže, čas kraće vrijeme, to jest gladuje. Nesigurnost je obilježje njegova života. Takvi udari sudbine izazivaju neraspolo­ ženje i ogorčenost, a to se poslije prenosi u kućni život. Kad se svakog dana i svakog sata javljaju potrebe, koje se ne mogu da podmire, izbijaju razdor i svadje. Kao po­ sljedica toga nastupa rušenje braka i porodice. Ili oboje, muž i žena, idu na rad. Djeca su ostavljena sama sebi ili nadgledanju starije braće i sestara, kojima su nadzor i njega takodjer potrebni. O podne se u naj­ većoj hitnji proguta ono bijedno jelo, i to, ako roditelji �121 uopće imaju vremena, da dotrče kući, sto u hiljadama slučajeva zbog udaljenosti mjesta za rad od stana i zbog kratkoće pauze nije moguće. Umoreno i malaksalo oboje se uveče vraća kući. Mjesto prijatne, vesele kućice oni dodju u tijesan, nezdrav stan, koji često nema dovoljno ni svijetlosti ni zraka i u kome nedostaju najpotrebnije ugodnosti. Sve veća oskudica na ugodnim stanovima i užasne posljedice, koje otuda potječu, čine jednu od naj­ mračnijih strana našeg društvenog poretka, koja vodi mno­ gobrojnim nesrećama, porocima i zločinima. I ta oskudica dobrih stanova, usprkos svih pokušaja da se ublaži, po­ staje sve veća u gradovima i industrijskim okružjima. O na zahvata sve šire slojeve: sitne proizvodjače, činovnike, učitelje, male trgovce i t. d. Z ena radnikova vrativši se uveče kući umorna i iznurena ima opet pune ruke p o sla ; na vrat na nos mora se starati, da bar ono, što je naj­ nužnije, dovede u red. Djeca se odmah odvedu u postelju, žena sjedi i šije i krpa duboko u noć. O na ne zna za odmor i okrepu. Muž ima često malo znanja, žena još manje, i ono majo, što imaju jedno drugome da kažu, brzo je gotovo. Čovjek ide u gostionu, da tamo nadje prijatnosti, koje kod kuće nema, pije i potroši prema svojim prilikama i suviše. Ponekad se oda kartanju, koje stoji velikih žrtava i više društvene krugove, i izgubi u kartama još više, no što zapije. Z a to vrijeme žena sjedi kod kuće i ljuti s e ; ona mora da radi kao tegleća marva, za nju nema oduška i odm ora; čovjek iskorišćuje, što može bolje, slobodu, koju mu je donio taj slučaj, što je rodjen kao muškarac. T ako se javlja nesloga. Još ako je žena manje predana, ako uveče, vrativši se kući s posla umorna, traži opravdanog razonodjenja, gospodarstvo podje natrag i bijeda se podvostruči. I usprkos svemu tomu mi živimo u „naj­ boljem od svih svjetova'*. T ako se i brak proletarijata sve više razorava. I pri povoljnom radnom vremenu proletarski je brak ipak izložen razornom uplivu, jer tada prekomjerni i nedjeljni rad odu­ zima radnikovo vrijeme, koje mu jedino za njegovu porodicu ostaje. U bezbrojnim slučajevima on ima da ide čitave sate do radionice, za vrijeme odmora opodne nije mu �122 moguće ići kući; jutrom ustaje vrlo rano, kad djeca još najdubljim snom spavaju, uveće se vraća kući tako kasno, kad se ona u istom stanju nalaze. Hiljade radnika, naročito gradjevinara u velikim gradovima, zbog daljine stanovanja ne vraćaju se kući preko cijelog tjedna- Pri takvim prili­ kama neka se onda goji porodični život! Osim toga prevladjuje sada sve više ženski rad, osobito u tekstilnoj industriji, koja je hiljadi parnih tkaonica i mehaničkih vre­ tena stavila u službu jeftine ženske i dječije ruke. Sada se raniji odnošaj preokrenuo. Z ena i dijete idu u tvornicu, a muž bez posla i hljeba sjedi kod kuće i vrši kućne poslove. „Tako se u radionama za priredjivanje surovina u okolici Chemnitza nadje mnogo žena, koje tu rade samo zimi, jer njihovi muževi, koji su rukodjelje, zidari, tesari itd., ne imadu zimi nikakvu ili tek malu zaslužbu. U drugim okružjima traže žene gradjevinara posla u tvornicama za zimskih mjeseci. Dešava se često, da se u ženinoj otsutnosti muž brine za kućanstvo.” 1 U sjevernoj Americi, koja je svojim brzim kapitalističkim razvitkom dala sva zla evropskih industrijskih država u mnogo većem razmjeru, postoji jedno vrlo karakteristično ime za stanje, što ga ovi odnosi izazivaju. Industrijska mjesta, u kojima rade poglavito žene, dok muževi sjede kod kuće, zovu se she towns, što znači „njihovi gradovi”, gradovi žena.2 Pristup žena u sve privredne pozive danas je priznat od svih strana. Buržoasko društvo, jureči za dobitkom i profitom, odavna je uočilo, kako je odličan predmet za eksploataciju radnica u sravnjenju s muškarcem, jer je 1 Tehnika i gospodarstvo. Listopad 1909. Str. 3 7 7 , 2 Z a ovu činjenicu govori slijedeća bilješka iz jednih novina od godine 1893. U njoj se v e li: „Jedna od o s o b i t o s t i t v o r n i č k i h s e l a jest klasa muževa, koji se vrlo tačno zovu „kućanstvenicima“ . G otovo u s v a k o m gradu, gdje ima mnogo i n d u s t r i j e , nadje se takovih muževa u v e l i k o m broju. Tko dodje k njima malo iza ručka, naći će ih sa pregačama, gdje peru posudje. U drugo doba može ih se naći, gdje zapremaju krevete, umivaju djecu, pometaju ili kuhaju . . . Ovi muškarci bave se kućanstvom iz toga j e d n o s t a v n o g razloga, sto njihove žene m o g u v i š e o d n j i h z a s l u ž i t i i što se nešto prištedi, kad žene idu na rad.u �123 podložnija i sa manjim zadovoljna.1 Broj zvanja i vrsta zanimanja, u kojima žene kao radnice rade, raste sve više. Prevladjivanje i usavršivanje strojeva, jednostavniji proces rada poradi sve veće njegove podjele, sve jača medjusobna konkurencija kapitalista, kao i borba industrijskih zemalja na svjetskom tržištu, sve to sprema uvjete za sve veću primjenu ženinog rada. O va je pojava zajednička svim industrijskim državama. Ali u koliko se broj radnica pove­ ćava, u toliko su oni jači konkurenti muških radnika. O vo potvrdjuju mnogobrojne izjave tvorničkih nadzornika i sta­ tistički podaci o radnicama u privredi. Najgori je položaj žena u onim privrednim granama, u kojima one pretežito rade, kao na primjer u industriji odijela i rublja, naročito u onim radnim granama, u kojima se radi u svome stanu za poduzetnika. Ispitivanja o polo­ žaju radnica u fabrikaciji rublja i u konfekciji, koja je ca­ revinsko vijeće izvršilo 1886., pokazala su, da žalosne nagrade prinudjivaju ove radnice na sporednu zaradu pro­ davanjem svoga tijela. Naša kršćanska država, čije se kršćanstvo redovito uzalud traži tamo, gdje bi trebalo da ga ima, a nalazi tamo, gdje je suvišno ili štetno, ta krećanska država radi kao i kršćanski buržoa, što ne čudi onoga, koji zna, da je kršćanska država tek agenat kršćanske buržoazije. D r­ žava se teško odlučuje na zakone, koji ograničavaju ženino radno vrijeme na snošljivu mjeru i zabranjuju dječiji rad, kao što ni mnogim svojim činovnicima ne da ni dovoljno nedjeljna odmora ni normalno vrijeme rada i time šteti njihov porodični život. Poštanski, željeznički, kaznionički i tako dalje činovnici često moraju da vrše svoju službu 1 „G ospodin E ., jedan tvorničar, saopćuje mi, da on isključivo žene zaposluje kod svojih mehaničkih vretena; on daje prednost u d a t i m ženama, osobito takvima, koje imaju porodicu, č i j e j e u z d r ž a v a n j e o v i s n o o d n j i h , one. su mnogo pozornije i lakše ih se dade naučiti, nego neudate, a o n e s u p r i s i l j e n e , d a s v e s v o j e s i l e n a p n u , kako bi pribavile potrebna sredstva za život. Tako se kreposti, osobite kreposti ženskoga značaja upotrebljavaju na njegovu štetu, — tako je sve moralno i nježno u njihovoj naravi samo sredstvo njihova ropstva i njihovih muka.w Govor lorda A sh leya o desetsatnom radu, 1844. Karl M a r k s , Kapital, 2 . izdanje. �124 preko dopuštenog vremena, a plaća im stoji u obratnom razmjeru. Pošto su dalje cijene stanova prema dohotku radnika, nižeg činovnika i sitnog čovjeka i suviše velike, oni se moraju ograničiti na najskromnije. U stan, na prenoćište, uzimaju samce ili djevojke, ili jedne i druge u isto vrijeme.1 Stari i mladi stanuju u natjesnijim sobama, zbijeni, bez rastavljenosti spolova, često puta svjedoci najintimnijih stvari. O tome, kako tada prolaze osjećanje stida i moral, postoje strašna fakta. Ogrubjelost i podivljavanje omladine, o čem se u posljednje vrijeme tako često govori, imaju se pri­ pisati poglavito takvim prilikama, koje postoje u gradu i na selu. A kakav upliv na djecu mora imati privredni rad ? Najgori, što se zamisliti može u fizičkom i moralnom po­ gledu. Nagomilavanje udatih žena u industriji od najkobnijih je posljedica naročito za vrijeme trudnoće, porodjaja i u prvim danima djetinjeg života, kad su djeca ovisna o maj­ činome mlijeku. Z a vrijeme trudnoće javlja se veliki broj bolesti, koje razorno utiču kako na plod, tako i na orga­ nizam ženin izazivajući prije vremena porod ja je i pobacivanja. Cim dijete » dodje na svijet, majka je prinudjena, da se što prije vrati u tvornicu, da njeno mjesto ne za­ uzme konkurentkinja. A neizbježne posljedice toga za dojenčad jesu : zanemarena njega, rdjava hrana, čak potpuna oskudica u hrani; da bi ih umirili, daju im raznih opiuma. Dalje su posljedice: umiranje i zakržljavanja u masi, jednom riječi: degeneracija rase. Cesto puta djeca rastu, a nikad ne uživaju pravu materinsku ili očinsku ljubav i ne osjete istinsku roditeljsku ljubav. T ako se radja, živi i umire pro­ letarijat- A država i društvo čude se, što se surovost, ne­ moral i zločin nagomilavaju. 1 Prema popisu pučanstva u Pruskoj od 1900. bilo je 3 4 6 7 3 8 8 osoba, koje nijesu bile u rodu s kućegazdom, a prosječno su ti strani elementi sastojali za Prusku od preko četvrtine sustanara (3 7 8 3 4 8 pod­ stanara i 4 5 3 3 2 2 sunočnika), na ladanju od jedne sedmine, u gradovima već od jedne trećine, a u samom Berlinu od preko polovice (5 7 1 8 0 pod­ stanara i 9 9 9 7 5 sunoćnika). G . v. Mayr, Statistika i društvena nauka. 3. svezak, str. 89. Tiibingen 1909. �125 Kada je početkom šezdesetih godina prošloga vijeka hiljadama radnica u engleskim pamučnim okruzima uslijed sjeveroameričkog rata za slobodu robova ostalo bez posla, liječnici su opazili neobičnu stvar, da je smrtnost djece usprkos velikoj bijedi stanovništva o p a l a . Uzrok je bio u tome, što su djeca dobijala sada hranu od majke i bolju njegu, no što su je ikada imala. Isti je fakat konstatiran za vrijeme krize sedamdesetih godina u sjevernoj Americi, naročito u N ew Yorku i M assachusettsu. Besposlica je lišila žene rada i ostavila im vremena za njegovanje djece. Isti su se pojavi opažali za vrijeme generalnog štrajka u Švedskoj (kolovoz i rujan 1909). Brojevi smrtnosti u Stockholmu i u drugim većim švedskim gradovima nijesu odavna bili tako povoljni, kao što je to bilo u tjednima toga gole­ mog štrajka, jedan od najistaknutijih medicinskih autoriteta grada Stockholma izjavio se u tom smislu, da ovi neobično povoljni odnosi smrtnosti i uopće zdravlja stoje bez sumnje u najužoj vezi s generalnim štrajkom. Naročito je izvan svake sumnje okolnost, da su velike gomile, od kojih je za vrijeme štrajka bila sastavljena „vojska ljenivaca“ , imale prilike nalaziti se skoro n e p r e s t a n o p o d s l o b o d n i m n e b o m , na svježem zraku, što je naravno vrlo povoljno utjecalo na tjelesno zdravlje. Ma koliko bili opsežni sani­ tarni propisi, što vrijede za radione, zrak je u radionama ipak uvijek takav, te mora obzirom na zdravlje djelovati manje ili više štetno. A ne smije se podcjenjivati ni z a ­ b r a n a a l k o h o l a za vrijeme generalnog štrajka. U kućnoj industriji, koju privredni romantičari prave tako idilskom, odnosi nijesu nimalo bolji. Ovdje je pored čovjeka i žena prikovana za rad od jutra do mraka i djeca se za najranije mladosti upotrebljavaju za taj isti rad. Strpani u najmanjem prostoru, čovjek, žena, porodica i pomoćnici živu zatrpani odpacima od rada i zagušeni najneprijatnijim isparenjima. Kakav lokal za stanovanje i rad, takav i za spavanje. T o su obično mračne rupe, bez ventilacije, veoma opasne po zdravlje, čak i kad bi u njima stanovao samo jedan dio onih, koji su smješteni. Sve teža borba za opstanak goni često puta žene i muškarce na postupke, kojih bi se oni pod drugim priii- �126 kama gnjušali. T ako je 1877. utvrdjeno, da je u Miinchenu medju prostitutkama, koje su stajale pod policijskom kon­ trolom, bilo nešta manje nego 203 žene radnika i zanatlija. A koliko se udatih žena podaje iz bijede ne podvrga­ vajući se policijskoj kontroli, koja duboko dira osjećaj stida i ljudskog dostojanstva 1 Deseto poglavlje. Brak kao opskrba. 1. Opadanje zaključivanja braka. Nije potrebno dalje dokazivati, da u opisanim prili­ kama raste broj onih, koji ne gledaju na bračni život kao na paradiz bojeći se da stupe u nj. O tuda dolazi to, što broj sklapanja brakova u većini kulturnih država opada. Iz iskustva se zna, da visoke cijene žitu u jednoj jedinoj godini utiču štetno na sklapanje brakova i radjanja. I što više napreduje industrijalizovanje jedne zemlje, to većma ovisi ^ j broj o držanju i padanju čitave ekonomske ko­ njunkture. Duže privredne krize i sve jače pogoršavanje općeg privrednog stanja moraju uplivisati stalno nepovoljno. T o potvrdjuje bračna statistika u svim gotovo kulturnim zemljama. Prema najnovijem vladinom izvješću sklopljeno je u Saveznim Državama od 1887. do 1906. godine 12,832.044 brakova. 1887. 1891. . 1892. 1893. . 1894. . 4 8 3 .0 9 6 562*412 5 7 7 .8 7 0 , . . . . . . . . 578.673 566.161 1902. . 1903. . . 1904. . . 1905. . . 1906. . . 7 4 6 .7 3 3 7 8 6 .1 3 2 781145 . . 804*787 . 8 5 3 -2 9 0 Vidimo dakle, da zbog krize 1893./94 broj zaključenih brakova godine 1894. ne samo da se ne diže, već da za 12.312 pada. Ista se pojava opetuje godine 1904. poka­ zujući, da je broj zaključenih brakova spao za 4987. U Francuskoj pokazivaše sklapanje brakova slijedeću sliku: �127 1873. 1878. 1883. 1888. do do do do 1877. . 1882. . 1887. . 1892. . . • . . 1893. do 1897. . . . 288.000 1898. do 1902. . . . 296.000 1903. do 1907. . . . 306.000 .299.000 . 281.000 .284.000 . 279.000 Najvišu brojku pokazuje godina 1873. sa 321.238 brakova. O donda se umanjuje broj sklopljenih brakova podignuvši se opet s napredovanjem gospodarskog života. Godine 1907. pokazuje Francuska najviši broj poslije 1873. godine: 314.903. sklopljenih brakova. T aj je porast do­ nekle posljedica novog zakona od 21. lipnja 1907., koji je nužne formalnosti za sklapanje braka pojednostavio unapredivši tako broj brakova. Na 1000 srednjeimućnog pučanstva došlo je brakova: Države Njemačko carstvo . . . otuda Pruska . . . . „ Bavarska . . . „ Saska . . . . A u s t r ij a ............................... U g a r s k a ............................... I t a l i j a .................................... Švicarska .......................... Francuska .......................... Engleska i W ales . . . Š k o t s k a ............................... I r s k a .................................... B e l g i j a ............................... Nizozemska ..................... D a n s k a ............................... Norveška .......................... Švedska ............................... Finska .................................... Evropska Rusija isklj. područje V isle . . . B u garsk a ............................... S r b i j a ............................... | 1871 do 1875 1876 do 1880 1881 do 1885 1886 do 1890 1891 do 1895 1896 do 1900 1901 do 1905 1907 18.84 15.68 15.40 15.68 15.88 16.83 16 16.2 18.88 15.86 15.92 16.32 16.40 16.86 16.2 16.4 18.92 14.65 13.64 13.96 14.76 16.09 15.2 15.4 19.96 17.70 17.62 18.64 17.52 18.76 16.6 16.8 18.30 15.52 15.88 15.40 15.76 16.04 15.8 15.81 21.50 19.30 20.24 17.72 17.92 16.05 17.2 19.6 15.54 15.06 14.08 17.64 14.96 14.40 14.8 15.4 16.06 14.90 13.80 14.00 14.72 15.59 15 15.6 16.96 15.16 15.04 14.48 14.90 15.14 15.2 16 17.08 15.34 15.14 14.70 15.16 16.14 15.6 15.8 14.98 13.76 13.76 18.02 13.68 14.94 14 14 9.72 9.04 8.66 8.66 9.48 9.87 10.4 10.2 15.44 13.94 13.94 14.34 15.24 16.45 16.2 16.2 16.64 15.76 14.28 14.04 14.48 14.88 15 15.2 15.88 15.54 15.38 13.94 13.84 14.79 14.4 15.2 14.58 14.40 13.82 12.76 12.92 13.73 12.4 11.8 14.04 13.20 12.84 12.20 11.45 12.04 11.8 12.0 17.68 15.72 14.90 14.40 12.98 15.34 13 13.6 19.62 17.62 18.06 17.94 17.08 17.80 — — 18.04 17.24 16.07 — 22.80 23.32 22.14 21.76 19.84 — — — — — — — D a broj zaključenih brakova u večini zemalja, gdje vlada industrijska prosperiteta ili kriza, opada, pokazuje se posve 1 Iz godine 190 6 . �128 jasno u Njemačkoj. 1872., godina za njemačko-francuskim ratom, dala je za Njemačku, kao godina 1873. za Fran­ cusku, najveći broj zaključenih brakova (423.900). O d go­ dine 1873. pada taj broj i dodje u godini 1879., u vrijeme najžešće krize, do svog najnižeg stepena (335.113); onda se lagano diže do godine 1890., koja još bijaše godina prosperiteta; pada iznova u godini 1892. i diže se opet u godinama prosperiteta, da u godinama 1899. i 1900., u vrijeme najljepšeg industrijalnog procvata, dosegne svoj vrhunac (476.491 godine 1900., 471.519 godine 1899.). Nova kriza donese opadanje sa sobom. Godine 1902. pada broj sklopljenih brakova opet na 457.208, da u godi­ nama 1906. i 1907. (498990 i 503964) opet dospiju do vrhunca. Pa ako je godine 1906. broj zaključenih brakova bio za 13.004 viši nego 1905., pokazuju se već uplivi krize od 1907. u smanjenom apsolutnom prirastu (samo 4974 prema godini 1906.) i relativnom nekom prirastu (mjesto 8.2 na 1000 stanovnika tek 8.1). Uopće pokazuju brojke u većini zemalja tendenciju opadanja zaključenih brakova. Najpovoljnije stanje u skla­ panju brakova bilo je sredinom sedamdesetih godina; od tada pa do kraja devedesetih godina to je stanje samo izuzetno dostignuto i kako se vidi iz priložene tabele, velika većina navedenih zemalja ostala je iza njega. Ali ne samo odnosi zarade, već i o d n o s i s v o j i n e utiču u velikoj mjeri na zaključivanje brakova. Schmollerov Godišnjak za 1885., sveska I., pruža saopćenja o kretanju stanovništva u kraljevini Wiirttembergu, iz kojih izlazi, da sa uvećanjem k r u p n o g posjeda broj ž e n j e n i h ljudi od 25 do 30 godina o p a d a , a broj n e o ž e n j e n i h izmedju 40 i 50 godine r a s t e . (V idi tablicu na strani 129.). Sitni posjed ide na ruku sklapanju brakova, on omo­ gućava većem broju porodica i ako skromnu egzistenciju, dok krupni posjed utiče nepovoljno na sklapanje brakova. Neprestanim industrijalizovanjem ladanja raste broj zaklju­ čenih brakova u gradjanskim zanimanjima. Tako je u go­ dinama 1901. do 1904. na 1000 pripadnika jednog zanimanja došlo u Švedskoj do zaključenja braka: �129 Z e m ljo r a d n ja ...............................4.78 Industrija i ru darstvo.................. 7 17 Trgovina i p r o m e t .................. 7.75 Slobodna i druga zanimanja . . 6.33 U prosjeku 5.92 Svi ovi brojevi pokazuju, da su presudni ne m o r a l n i , već m a t e r i j a l n i uzroci. B r o j s k l o p l j e n i h b r a k o v a kao i m o r a l n o s t a n j e j e d n o g d r u š t v a zavi si j e d i n o od n j e g o v e m a t e r i j a l n e podl oge. Postotno vlasni­ štvo zemljišta u hektarima Postotno vlasništvo muškaraca oženjenih u neoženjenih dobi od 25 u dobi od 4 0 do 5 5do20 preko 20 do 3 0 god. do 5 0 god. Gornji Neuenbiirg . . . . Istočno od Stuttgarta . . . Južno od Stuttgarta . . . . Sjeverno od Stuttgarta . . Schw arzw ald ............................... Gornji N e c k a r .......................... Prema i s t o k u .......................... S j e v e r o is to k ............................... Svapski A l b ............................... Sjeverna gornja Svapska . . O d H alla prema istoku . . Područje Bodenskog jezera . Srednja i juž. Gor. Svapska 7 9 .6 7 8 .9 6 7 .6 5 6 .5 5 0 .2 4 3 .6 3 9 .5 2 2 .2 2 0 .3 19.7 15 .5 14 .2 1 2 .6 2 0 .4 ' 0 .0 17.7 3 .4 2 4 .8 7 .6 3 4 .8 8 .8 4 2 .2 7 .6 4 0 .3 16.1 4 7 .6 12 .8 2 7 .7 50.1 4 0 .8 3 8 .3 4 8 .0 3 2 .3 5 0 .0 3 4 .5 6 1 .4 2 4 .4 4 1 .1 4 6 .3 6 3 .6 5 1 .3 4 8 .6 5 0 .0 4 8 .6 4 4 .3 4 8 .7 3 8 .8 3 8 .8 3 2 .5 3 2 .5 2 3 .5 3 0 .0 4 .4 8.1 8 .7 1 0 .0 10.1 1 0 .8 1 0 .0 1 0 .6 7 .5 9 .7 1 3 .8 2 6 .4 19.1 2. Čedomorstva i pobacivanja. Strah od siromaštva i bojazan, da se djeca ne će moći odgojiti, kao što položaj iziskuje, glavni je uzrok, koji žene iz s v i h klasa goni na postupke, koji nijesu suglasni s pri­ rodnom svrhom, a cesto puta ni sa kaznenim zakonikom. O tuda su se pojavila najrazlićitija sredstva za sprijećavanje oplodbe, ili, ako je ova i protiv volje bila, za uništavanje ploda, pobačaj, abortus. Pogriješno bi bilo tvrditi, da ova sjedstva upotrebljavaju samo lakoumne, nesavjesne žene. Cesto puta vrlo odane žene žele da ograniče broj djece A . Bebel: Ž ena i socijalizam. Q �130 i stojeći pred dilemom: ili da odreku mužu ili da ga otje­ raju na ono, za što je on inače vrlo sklon, — radije se izlažu opasnosti upotrebe abortivnih sredstava. Osim toga ima žena, koje, da bi sakrile ,,pad“ , ili iz neraspoloženja prema trudnoći, porodu ili odgoju djece, ili iz straha, da ne izgube brzo svoju dražest i ugled u očima muža ili ljudi, rade to isto i za dobre novce nalaze predusretljive potpore kod liječnika i primalja. Umjetni pobačaj, sudeći po različnim znacima, ulazi sve više u praksu. V eć kod starih naroda postojao je, a danas se upotrebljava od najcivilizovanijih naroda pa do barbarskih. Stari Grci obavljahu ga otvoreno, a da proti tomu nijesu ustajali zemaljski zakoni. U vrijeme Platonovo bilo je primaljama dopušteno izazivati abortuse, a Aristotel je preporučao prijevremeni porodjaj kod neudatih ondje, „gdje je žena uza sve mjere opreznosti zatrudnjela**.1 Po mišljenju Julesa Rouyera 'rimske su žene pribjegavale poba­ čaju iz više razloga. Jedno su htjele izbjeći rezultat nedo­ puštenih odnosa, dalje su htjele zadržati mogućnost nepre­ kidnog uživanja, osim toga htjele su izbjeći i promjenama, koje izazivaju na tijelu žena trudnoća i porodjaj.2 Kod Rimljana se žena od 25 do 30 godina smatrala već starom i zato se ona uklanja s puta svemu, što bi njemu dražest okrnjilo. U srednjem vijeku pobačaj je kažnjavan teškim tjelesnim kaznama, čak smrtnom kaznom, a slobodna žena, kad to učini, postaje rob. Danas je pobačaj najviše rasprostranjen u Turskoj i u Saveznim Državama. „Turci misle, da dijete do petog mjeseca ne ima pravog života; oni se ne ustručavaju ni­ malo izazvati pobačaj. P a ni u vremenima, kad će aborti biti kažnjavani, ne će oni biti rjedji. U samom vremenu od šest mjeseci godine 1872 raspravljalo se u Carigradu o više nego 3000 slučajeva umjetnim načinom izazvanih abortusa. “ 3 Još su češći slučajevi pobacivanja u Saveznim Držažama. U svim većim gradovima Unije ima zavoda, u ko­ 1 E. M etschnikoff, Studije o prirodi čovjeka. Str. 135. Leipzig 19 0 4 . 2 Jules Rouyer, M edicinske studije o starome Rimu, Paris 1859. s E. Metschnikoff, u pomenutoj knjizi, str. 134, 135. �131 jima djevojke i žene prije vremena vrše porodjaje; mnoge američke novine donose oglase o tim zavodima.1 U ta­ mošnjem društvu govori se o pobačaju isto tako bez ustru­ čavanja, kao i o urednom porodjaju. U Njemačkoj i ostalim evropskim zemljama vladaju o tome drukčiji pojmovi, a njemački kazneni zakonik predvidja tamnicu za učinioca i pomočnika. U mnogo slučajeva pobačaj prate najgore posljedice, često nastupi i smrt, često se zdravlje za uvijek razori. „Najteža trudnoća i najteži porodjaj mnogo su lakši od bolova, koji su posljedica vještačkog abortusa. “ 2 Neplodnost je jedna od najobičnijih posljedica. Usprkos svega toga pobačaji su sve češći u Njemačkoj. T ako je radi odstra­ njivanja ploda osudjeno od 1882. do 1886. godine 839 osoba, od 1897. do 1901. 1565, od 1902. do 1906. 2236.3 Chronique scandaleuse posljednjih godina ispunjena je slučajevima pobačaja, koji su izazvali veliko interesovanje, jer su u njemu igrali ulogu ugledni liječnici i žene iz otmjenog društva. A sudeći po sve češćim oglasima o tome u buržoaskim novinama, množe se zavodi i mjesta, u kojima udate i neudate žene imaju prilike, da posljedice svojega ,,pada“ dočekaju u potpunoj tajnosti.4 Strah od velikog broja djece s obzirom na imovno stanje i troškove oko uzgajanja učinio je, da se kod čitavih klasa i naroda upotreba preventivnih sredstava razvila u sistem, koji je postao društvenom bolešću. Poznato je, da je gotovo u svim slojevima francuskog društva proveden sistem dvoje djece. Malo je kulturnih zemalja sa tako čestim brakovima, kao što su u Francuskoj, ali ni u jednoj zemlji nije prosječni broj djece tako malen i porast sta­ 1 P . Brouardel, Pobačaj. Str. 36. do 3 9 , Pariz 1901. Prema jednom službenom izvješću bilo je u New -Y orku nabrojeno do 2 0 0 osoba, koje se kao zanatom bave odstranjivanjem ploda. 2 Ed. R eich, Povjest i opasnosti abortusa. 2. izdanje. Leipzig 1893. 3 Statistika njemačkoga carstva. 3. svezak. Kriminalna statistika za godinu 1906. 4 U Švedskoj došlo je na 1 0 0 .0 0 0 stanovnika pred sudbenu istragu kriminalnih abortusa: 1851. do 1880. 3 .0 4 , od 1881. do 1690. 6 .6 6 , a od 1891. do 1900. 19*01. F. Prinzing, u spomenutom djelu str. 4 4 . �132 novništva tako spor. Francuski buržoa kao i sitni vlasnik i seljak drže se ovog sistema, njima se pridružuje i fran­ cuski radnik. Naročite seoske prilike, čini se, da su u nekim krajevima Njemačke dovele do sličnih stanja. U jugozapadnoj Njemačkoj postoji jedan dražestan kraj, u kom se u vrtu svake seljačke kuće nalazi drvo somina, čiji se dijelovi upotrebljavaju kao abortivna sredstva. U drugom jednom okrugu iste oblasti postoji već odavna kod seljaka sistem dvoje d jec e ; oni ne će da dijele svoje imanje. Osim toga pada jako u oči, kako se u Njemačkoj rasprostire literatura, koja pretresa i preporučuje sredstva za „svojevoljnu besplodnost“ . Naravno, uvijek pod „nauč­ nom4 zastavom i sa pokazivanjem na tobože opasnu pre­ * naseljenost. Pored pobačaja i umjetnog spriječavanja začeća igra izvjesnu ulogu i zločin. U Francuskoj se ubijstva i napu­ štanja djece nagomilavaju, potaknuta francuskim gradjanskim zakonikom, koji zabranjuje istraživanje oca. § 340. fran­ cuskog gradjanskog zakonika veli: „La recherche de la paternite est interdite4 (zabranjeno je istraživati oca dje­ 4 tetu), dok § 314. veli: „La recherche de Ia maternite est admise4 (dopušteno je istraživanje majke). Zabranjeno 4 je tražiti oca, a dopušteno je tražiti majku, to je zakon, koji bez uvijanja izražava nepravdu prema zavedenima. Ljudi u Francuskoj mogu zavesti žena i djevojaka, koliko im god podje za rukom, svake su odgovornosti prosti i nemaju nikakvog plaćanja troškova. O ve su odredbe do­ nesene radi toga, da se ženski spol zastraši od zavodjenja muškaraca. V idi se, da je posvuda slabi muškarac, taj predstavnik jakoga spola, onaj, kojega zavode, a koji nikada ne zavodi. Kao konzekvencija članka 340. francuskog gra­ djanskog zakonika došao je članak 312, koji glasi: „ L ’enfant conQU pendant le mariage a pour pere le mari4 (dijete, 4 rodjeno u braku, ima za oca muža). Kad je traženje oca zabranjeno, muž se onda mora zadovoljiti i smatrati za svoje dijete, koje je njegova žena dobila s drugim. Fran­ cuskoj se buržoaziji ne može poreći barem dosljednost. Svi pokušaji, da se članak 340 ukine, propali su dosada. S druge strane francuska je buržoazija gledala, da �133 okrutnost zakona, po kom je prevarenim ženama oduzeta mogućnost prenesti uzdržavanje djeteta na njegova oca, izgladi ustanovom kuća za nahodčad. O duzeta je dakle novorodjenčetu osim oca i majka. Po francuskom pravnome uobraženju nahodčad je siročad i francuska buržoazija pre­ nosi uzdržavanje svoje vanbračne djece na d r ž a v n i t r o š a k kao „djecu otadžbine". Divna ustanova! U Nje­ mačkoj se sve više ide za francuskim stopama. O dredbe gradjanskog zakonika za njemačko carstvo sadrže o pravnim odnosima vanbračne djece propise, koji su protivni ranijem humanijem pravu. T u stoji: „Vanbračno dijete i njegov otac nijesu rodjaci." Naprotiv je već car Josip II. izdao dekret o jednakosti vanbračne djece s bračnom. „Nikakva oca ne ima vanbračno dijete, za čiju je majku u vrijeme začeća postojala conceptio plurium (odnošaj s više m u­ škaraca)." Z a lakoumnost, slabost ili siromaštvo materino kazna je prenesena na dijete. Z a lakoumne očeve ne zna zakon. „Majka ima pravo i dužnost, da se stara za van­ bračno dijete. Roditeljska vlast ne pripada njoj. O tac vanbračnog djeteta dužan je, da dade djetetu do navršetka šesnaeste godine uzdržanje prema p o l o ž a j u m a j k e računajući tu i troškove oko uzgoja i školovanja. O va obveza vrijedi i preko šesnaeste godine, ako je dijete nesposobno, da samo sebe izdržava. O tac je obvezan, da naknadi materi troškove oko porodjaja, kao i uzdržavanje za prvih šest tjedana poslije porodjaja i druge neizbježive troškove oko trudnoće i porodjaja." I tako dalje. Po pruskom zemaljskom pravu zavodnik je plaćao besprijekornoj neudatoj ženskoj ili udovici prema svome stanju i imanju, ali ta svota nije smjela prekoračiti četvrtinu njegove imovine. Vanbračno je dijete imalo pravo tražiti od oca za uzdr­ žavanje i odgoj, bez obzira na to, je li mu mati bila bes­ prijekorna osoba, ali samo do iznosa, koji je bio dovoljan za uzgajanje bračnog djeteta kod ljudi seljačkog ili običnog gradjanskog staleža. A ko je vanbračni spolni snošaj vršen pod obećanjem za budući brak, sudac ima da prizna osra­ moćenoj ime, stalež i čin zavodnika, kao i sva prava jedne razvedene žene, oglašene za nevinu, a u tom slučaju van­ bračno dijete ima sva prava djece, rodjene u pravovaljanome �134 braku. T o je sada prestalo. Natražnost je deviza našeg zakonodavstva. U razdoblju od 1831. do 1880. raspravljeno je pred francuskim porotnim sudištima 8568 slučajeva čedomorstva, a taj se broj 471 (u godinama 1831. do 1835.) dignuo do 970 (u godinama 1876. do 1880.). U isto vrijeme bilo je raspravljeno 1032 slučaja abortusa, 100 slučajeva u samoj godini 1880.1 Razumije se samo po sebi, da tek najmanji dio umjetnih pobačaja dolazi do znanja sudova, redovito to biva tek onda, kad slijede teške bolesti ili smrt. Čedomorstvo je dolazilo kod stanovništva čitave zemlje u 75, postotaka, a abortus samo u gradovima u 67 postotaka. Z ene u gradovima imaju pri ruci više sredstava, da bi odstranile normalni porodjaj, otuda tako mnogo slu­ čajeva abortusa i razmjerno malo čedomorstva. Na selu je odnošaj obrnut. U Njemačkoj je zbog čedomorstva osudjeno u godinama 1882. do 1886. — 884, od 1897. do 1901. — 887, od 1902. do 1906. — 745 osoba.* T o je eto slika, što nam je pruža današnje društvo o svojim najintimnijim odnosima. O na se daleko udaljuje od slike, koju o društvu sastavljaju fantaste, tek ima tu pred­ nost, da je — istinita. T reba medjutim dodati još nekoliko karakterističnih poteza kistom. 3. Odgajanje za brak. Uopće ne bi trebalo da bude podijeljenih mišljenja o tom, da danas ženski spol stoji u duševnom pogledu prosječno ispod muškoga. Balzac,wkoji nije bio nikakav pri­ jatelj žena, tvrdi doduše o v o : „Zena, koja dobija muško obrazovanje, ima najsjajnije i najplodnije osobine, koje su potrebne, da osnuju svoju i svoga muža sreću“, a Goethe, koji je žene i ljude svoga vremena dobro poznavao, zlobno veli u Djačkim danima Meštra Vilima (Ispovijesti jedne lijepe duše) : „Učene su žene ismijavane, a ni školovane nijesu trpljene, vjerovatno zato, što se držalo za neučtivo 1 A . Pouzol, Potraga za ocem. Str. 134, 471 Paris 1902. 2 Statistika njemačkog carstva 183. svezak. �i3 5 zastidjeti tako mnogo ljudi neznalica*4, ali time nije ništa izmijenjeno u faktu, da uopće žene duševno zaostaju za muškarcimn. O va razlika m o r a da postoji, j e r j e ž e n a s a m o ono, š t o je č o v j e k , kao n j e n g o s p o d a r , n a č i n i o o d n j e . Obrazovanje žena zanemarivano je još više od obrazovanja proletarijata, a ono, sto se na tom polju čini, nije dovoljno. Mi živimo u vremenu, u kom potreba za izmjenom misli raste u svim krugovima, i tu je zanemareno duševno razvijanje žene velika pogriješka, koja se muškarcu osvećuje. Kod muškarca je obrazovanje upućeno — bar se tako veli, i ako se to sadašnjim sredstvima ne postizava — na razvitak razuma, izoštravanje mišljenja, proširenje stvarnog znanja i učvršćivanje volje, ukratko na obrazovanje funk­ cija razuma. Nasuprot tome, kod žene viših staleža obra­ zovanje se upućuje poglavito na pojačanje o s j e ć a n j a , na formalno i estetičko obrazovanje, pomoću kojega se samo pojača ženina živčana osjetljivost i fantazija, kao što je to glazba, beletristika, umjetnost, poezija. T o je najobrnutije, što može biti. Ovdje se pokazuje, da se faktori, koji imaju da odluče o obrazovanju žene, daju voditi svojim predrasudama o prirodi ženskoga karaktera i ogra­ ničenom njenom položaju u životu. Osjećajni život i fan­ tazija žena ne smije se i dalje razvijati, što pojačava samo njene sklonosti prema nervozi, već i kod nje, kao i kod muškarca, treba razviti rad razuma i upoznati je sa poja­ vama praktičnog života. Z a oba spola bilo bi od najveće koristi, kad bi i žena imala namjesto suvišne osjećajnosti, koja često puta postaje neprijatna, jednu dobru porciju razvijenog razuma i sposobnosti za egzaktno mišljenje, na­ mjesto nervozne osjetljivosti i plašljivosti čvrstinu karak­ tera i fizičke hrabrosti, namjesto estetičnog znanja, u koliko ga ona uopće ima, poznavanje svijeta i ljudi i pri­ rodnih sila. Uopće je dosada osjećajni život žene bezmjerno razvijen, naprotiv njen dušeVni razvitak spriječavan, zanemarivan i ugušivan. Uslijed toga žena pati od hipertrofije osjećajnog života i zbog toga je podložna svakom praznovjerju i zabludi, divno tlo za religijozne i druge šarlatanerije, lako upotrebljivo �sredstvo za svaku reakciju. Ograničeni ljudi oplakuju to, jer i oni od toga pate, ali ga ne mijenjaju, jer još i sami u ogromnoj većini stoje do iznad ušiju u predrasudama. Uslijed ovoga, što smo iznijeli, žene gledaju na svijet drukčije od ljudi, a time je stvoren još jedan jak izvor razlika izmedju obih spolova. Sudjelovanje u javnom životu danas je za svakog čovjeka jedna od najhitnijih dužnosti njegovih; što mnogi ljudi toga još ne pojimaju, ne mijenja stvar ništa. Ali je sve veći krug onih, koji uvidjaju, da javni interesi stoje u n a j u ž o j vezi sa privatnim odnosima pojedinaca, da dobro i zlo pojedinih lica i porodica zavise mnogo više od javnih ustanova, nego od ličnih osobina i radnja. Saznaje se, da su najveći napori pojedinaca nemoćni prema nedostacima, koji leže u stanju stvari i odredjuju njihov položaj. S druge strane borba za život traži mnogo veće napore, nego prije. Danas se uopće traže od čovjeka napori, koji u sve većoj mjeri zauzimaju njegovo vrijeme i njegove snage. A bez znanja i indiferentna žena ne razumije ga. Može se reći, da je duševna odijeljenost muža od žene danas veća, nego prije, kada su odnosi bili još sitni i uski i ženi pristupačniji. Osim toga bavljenje javnim poslovima angažuje veliki broj ljudi u dotle nepoznatoj mjeri, što proširuje njihov horizonat, a odvaja ih od kuće sve više i više. Tim e se žena osjeća zapostavljenom i stvoreno je novo vrelo razmiricama. Vrlo rijetko zna čovjek, da se razumije sa ženom i da je uvjeri. Obično čovjek misli, da se ono, što on hoće, ništa ne tiče žene, ona toga ne razumije. O n se ne trudi, da je uputi. „T i ne razumiješ toga“, stereotipni je odgovor muža na žalbu njezinu, da je zapostavlja. Nerazumijevanje žena još se više povećava nerazumnošću većine muževa. Povoljniji odnos izmedju muža i žene javlja se u proletarijatu, jer obadvoje znadu, da vuku ista kola i da za njihovu buduć­ nost, dostojniju čovjeka, postoji samo jedno sredstvo: temeljiti društveni preobražaj, koji će učiniti sve slobodnim ljudima. U koliko se ova spoznaja medju proleterskim že­ nama više širi, u toliko se više usprkos bijedi i nevolji i d e a 1i z u j e njihov bračni život. O bje strane imaju sada zajednički cilj, prama kome teže, i nepresušno vrelo pobuda �137 u izmjenjivanju misli, do kojih ih vodi zajednička borba. Broj proleterskih žena s ovom spoznajom svakom je go­ dinom sve veći. T u se razvija pokret, koji je od odlučnog značenja za budućnost čovječanstva. U drugim brakovima osjećaju se u zrelijim godinama sve jače razlike u obrazovanju i u gledištu, koje se u početku braka, dok još strast prevladava, lako previdjaju. U koliko se spolna strast gasi, u toliko je više treba zamijeniti du­ hovnim saglasjem. Ali bez obzira na to, razumije li čovjek svoje gradjanske dužnosti i vrši li ih, on samim svojim poslom dolazi u stalan saobraćaj s vanjskim svijetom, u neprekidan dodir sa najrazličnijim elementima i najrazličnijim stvarima; ta duhovna atmosfera proširuje njegov horizonat O n se nasuprot ženi nalazi najčešće u nekoj vrsti duhovnog pabirčenja; nasuprot tome, kućni posao, koji ženu od jutra do mraka zauzme, ne daje joj vremena za obrazovanje i duševno je slabi i zahiruje. Ovu kućnu bijedu, u kojoj danas većina žena živi, tačno opisuje buržoaski pisac Gerhad v. Amyntor u „ O p as­ kama na knjizi života**.1 U poglavlju „Smrtonosni ugrizi muha“ stoji pored ostalog i o v o : „Ne dirljivi dogadjaji, koji nikoga ne štede i donesu ili smrt muža ili moralnu propast dragog djeteta ili dugu, tešku bolest ili propast kakvog važnog plana, ne uništuju oni svježinu i snagu domaćice, već sitne svakidašnje brige, koje srž i kosti jedu . . . Koliko milijuna vrijednih doma­ ćica u kuhanju i ribanju istroše volju za životom, u službi domaćih briga izgube rumene jagodice i djavolasti osmjeh, dok ne postanu, nabrana, mršava, skršena mumija. Vječito novo pitanje : ,Sto ćemo danas kuhati ?*, neprestano stru­ ganje, tucanje, čišćenje, rezanja jesu kaplje, što padaju lagano, ali i stalno i sigurno razoravaju duh i tijelo. Ognjište, na kom se kuha, je mjesto, gdje se sastaju najtužnije bilanse prihoda i rashoda, gdje razmišljanja o poskupljivanju životnih namirnica i sve težem pribavljanju potrebnog novca najjače deprimiraju. N a plameni oltar, gdje juha vrije, pri­ nose se kao žrtve mladost i čednost, ljepota i vedra 1 Sam. L ucas, Elberfeld. �138 volja, i tko može poznati u staroj kuharici grbavih ledja i upalih očiju nekadašnju bujnu, veselu, koketnu nevjestu sa nakitom ? — Još je starima ognjište bilo svetinja i kraj njega su oni stavljali svoje Lare i kućne zaštitnike, — pustite i nas, da čuvamo ognjište kao svetinju, na kojoj odavna njemačka domaćica umire polaganom smrću, da bi održala kuću ugodnu, prostrt stol i porodicu zdravu.“ T o je utjeha, koju buržoaski svijet pruža ženi, koja pri sadašnjem uredjenju bijedno skapava. O ne žene, koje se uslijed svojih društvenih odnošaja nalaze u slobodnijem položaju, imaju obično jednostranu obrazovanost, koja se silno ističe zajedno sa nasljedjenim ženskim karakterističnim osobinama. Obično imaju one smisla samo za čistu vanjštinu, brinu se samo za tričarije i urese i cilj životu svome traže u zadovoljavanju pokva­ renog ukusa i u robovanju razbuktalim strastima. Z a djecu i njihov uzgoj ne zanimaju s e ; ona im zadaju suviše muka i dosade i one ih ostavljaju guvernantama i služavkama, a kasnije predaju uzgojilištima. O ne smatraju svojom za­ daćom, da od kćeri načine lutke, a od sinova jeunesse doree, onu odvratnu klasu ljudi, koja bi se smjela staviti u isti red sa svodnicima i svodiljama. T a jeunesse doree čini glavni kontigenat za zavodjenje kćeri radnog naroda; ništa ne raditi a rasipati, to ona smatra svojim pozivom. Iz opisanih prilika razvile su se neke karakteristične osobine žena, koje se sa pokoljenja na pokoljenje sve pot­ punije prenose. Muškarci se rado zadržavaju na tome za­ boravljajući, da su oni sami tomu krivi. U te rdjave ženske odlike broji se strašna govorljivost i brbljavost, sklonost, da o najništavijim i najbesmislenijim stvarima vode bes­ krajno duge razgovore, razmišljanje samo o vanjskom iz­ gledu, nakitu i društvu i robovanje svim budalaštinama mode, dalje lako nadražljiva zavist i ljubomora prema ostalim ženama, sklonost na neistine i pretvaranja. O ve se odlike primjećuju kod ženskog spola još u mla­ dosti, samo u različnom stepenu. T o su odlike, koje su postale pod pritiskom društvenih prilika i dalje se razvile nasljedjem, ugledanjem i odgojem. Bedasti odgojitelj ne može druge pametno uzgojiti. �139 Da bi se protumačili uzroci postanka i razvitak odlika kod spolova i čitavih naroda, mora se postupati istom me­ todom, koju upotrebljavaju moderne prirodne nauke, kad hoće da saznadu postanak i razvitak organskih tijela i nji­ hovih karakterističnih osobina. Svakom živom biću historijski uslovi života daju njegove karakterne osobine; ono je prinudjeno, da se prilagodi postojećim uslovima života,koji napokon postaju njegova priroda. Čovjek ne čini izuzetak od onoga, sto u prirodi vrijedi za sva živa bića1; čovjek ne stoji van domašaja prirodnih zakona, on je, fizijološki posmatran, najrazvijenija životinja. T o se ne će da prizna. Stari su već prije hiljadu godina, i ako nijesu znali moderne prirodne nauke, u mnogim ljudskim stvarima imali mnogo pametnije nazore od mo­ dernih, a glavno je to, što su oni svoje nazore, zasnovane na iskustvu, praktično primjenjivali. S udivljenjem se cijene ljepota i snaga grčkih muškaraca i žena, ali se ne će da vidi, da su na prirodu i razvitak stanovništva tako po­ voljno uticali ne srećna klima i čarobna priroda zemlje, koja leži na moru, već načela tjelovježbe i uzgoja, dosljedno od države provedena i odredjena radi toga, da ljepotu, snagu i okretnost spoje s oštrinom i elastičnošću duha. U duševnom pogledu i tako je žena prema čovjeku bila zanemarena, ali ne u pogledu tjelesnog razvitka.2 U Sparti, koja je najdalje otišla u tjelesnom vježbanju obiju spolova, dječaci i djevojke išli su goli do potpunog uzrasta i vjež­ bali su se zajedno u tjelesnim radnjama, u igranju i rvanju. Neskrivanje ljudskog tijela i prirodno ponašanje prema onom, što je prirodno, uticali su, da se ne razvije čulna podražljivost, koja se najprije umjetno stvara tamo, gdje se priječi druženje obiju spolova u mladosti. Tijelo jednog spola nije bilo nikakva tajna za drugi spol. T u se nije 1 V idi sud Krafft-Ebbinga aa str. 101. do 102. 2 P l a t o n traži u svojoj „Državi", „da se žene odgajaju kao i muškarci", i zahtijeva o d a b i r a n j e ; on je dakle poznavao značenje odabiranja za razvoj čovjeka. A r i s t o t e l postavlja u svojoj „Politici" kao uzgojno n a č e lo : „Najprije se mora razviti tijelo, a onda razum." K od nas s e misli, ako se uopće misli, napokon na tijelo, koje razumu daje oružje. �140 mogla javiti igra dvosmislenosti. Priroda je bila priroda. Jedan je spol uživao u ljepotama drugoga. 1 jednom neusiljenom, prirodnom saobraćaju spolova čovječanstvo se mora vratiti, ono mora oturiti sadašnje nezdrave spiritualističke nazore o čovjeku i stvoriti načine uzgoja, koji će omogućiti fizičku i duševnu regeneraciju. Kod nas vladaju, naročito o ženskom uzgoju, još vrlo natražni pojmovi. D a i žena treba da ima snage, duha i od­ lučnosti, smatra se kao nešto krivo vjerno, kao ,,nežensko“, i ako nitko ne će moći poreći, da bi se ona takvim od­ likama mogla zaštititi od mnogih nepravda i neprijatnosti. Nasuprot tome njezin se tjelesni razvitak, baš kao i duhovni, spriječava, što je moguće više, pri čem bedasto odijevanje igra priličnu ulogu. O no je ne samo spriječava u fizičkom razvitku, ono je često puta neposredno upro­ pasti, pa ipak se malo liječnika usudjuje da ustane protiv toga. Strah od toga, da se ne zamjere pacijentici, goni ih, da ćute ili čak da laskaju njezinim budalaštinama. M o­ derno odijelo spriječava u velikoj mjeri ženu u slobodnoj upotrebi njenih snaga, ono šteti njeno tjelesno razvijanje i budi u njoj osjećanje nemoći i slabosti. A ovo je odijelo opasno i za zdravlje okoline, jer je žena u stanu i na ulici pokretna mašina za dizanje prašine. Razvitak žene sprije­ čava i stroga odijeljenost spolova u školi i u društvenom saobraćaju, a ona odgovara spiritualističkim nazorima, što ih je kršćanstvo u nama duboko usadilo. Koja žena ne postigne razvitak svojih odredjenja i spo­ sobnosti, koja se zadrži u najužem krugu ideja i opći samo sa licima svojega spola, n e m o ž e se uzdići nad ono, što je svakidašnje i obično. Njen se horizonat kreće samo oko pojava u njenoj najbližoj okolini, oko rodbinskih odnošaja i onoga, što s time stoji u, svezi. Mnogoglagoljivo zabavljanje najvećim besmislicama, sklonost brbljavosti dobijaju otuda najveću pobudu, jer žive duševne odlike traže, da se na bilo koji način izraze. A čovjek, kojega ovo često dovede u neprilike ili očajanje, ljuti se na ove odlike, koje on, „otac stvorenja", nosi na svojoj savjesti. Ne smije se poreći, da se u najnovije doba javlja sve više usklika za razumnijim nazorom o svijetu i životu, ali to su tek zametci i tiču se tek nekih društvenih slojeva. �141 4. Bijeda današnjeg bračnog života. U našim društvenim i spolnim odnosima žena je svim dijelićima svojega bića upućena na brak i onda je sasvim prirodno, što brak i vjenčanje čine glavni predmet njezinih težnja i razgovora. Isto tako ženi, koja je fizički slabija i običajima i zakonima potčinjena muškarcu, jezik je glavno oružje protiv muškarca i ona se njime koristi. T ako stoji stvar i sa izvikanom ženinom žudnjom za kićenjem i dru­ štvom, te ona pokazuje svoju užasnu stranu u ludostima mode, a očeve i muževe dovodi^ do najveće bijede i ne­ prilike. T o je lako protumačiti. Z ena je za muža u prvom redu predmet uživanja; u ekonomskom i društvenom po­ gledu zavisna, ona mora da gleda svoje sklonište u braku, ona zavisi dakle od čovjeka i predstavlja jedan dio njegova vlasništva. Njezin položaj postaje još nepovoljniji zbog toga, što je broj žena obično veći od broja muškaraca — stvar, o kojoj ćemo još pobliže govoriti. T a nerazmjernost pojačava konkurenciju žena medju sobom, koja se još jače pojačava time, jsto se iz najrazličnijih razloga izvjestan broj ljudi ne ženi. Z ena je time prinudjena, da se što povoljnijom vanjštinom bori sa svojim spolnim drugaricama oko muža. A ko se ima na pameti trajanje ove nerazmjemosti kroz mnoge generacije, ne će nam biti čudnovato, što su ove pojave pod stalnim uticajem istih uzroka dobile današnji ekstremni oblik. Pri tom možda konkurencija medju ženama oko ljudi ni u koje doba nije bila tako oštra, kao u da­ našnje, dijelom iz uzroka, koje ćemo još pretresti. Sve veće poteškoće oko toga, da se egzistencija obezbijedi, kao i sve veće društvene potrebe upućuju ženu više nego ikada prije na brak, kao na „ sklonište “. Muškarcima se ovo stanje svidja, jer oni crpu koristi iz njega. Njihovom ponosu, taštini i interesu godi uloga gospodara, a u toj gospodarskoj ulozi oni su, kao i svi vlasnici, teško pristupačni razlozima. U toliko je više u interesu žena, da se oduševe za izvojevanje pjrilika, koje će ih osloboditi ovog nedostojnog položaja. Ž ene smiju čekati na pomoć ljudi isto tako malo, kao i radnici na pomoć buržoazije. �142 Ako se dalje uzme u obzir, koje karakterne osobine izaziva borba za povlašteni položaj i na drugim područjima, naprimjer na industrijskom; kako se niska, čak i sramna sredstva u borbi upotrebljavaju; kako se bude mržnja, zavist i klevetništvo, onda postaje jasno, što se u konku­ renciji žena oko muževa pokazuju slične karakterne odlike. O tuda dolazi, da se žene medju sobom prosječno manje podnose, nego muškarci, da se čak i najbolje prijateljice lako posvadjaju, ako se tiče ugleda kod nekog muškarca i t. d. O tuda se zapaža i to, da se žene, ma se nikad prije ne vidjele, gledaju obično kao dva neprijatelja. Sa neobičnom sposobnošću žena primijeti, kad druga u nečemu pogriješi, rdjavo namjesti haljinu ili učini kakovu sličnu kar­ dinalnu pogriješku. U pogledima, kojima se one susreću, nehotice se dade pročitati i sud, koji jedna o drugoj ima. Kao da jedna drugoj hoće da rekne: „Ja znam bolje od tebe namjestiti se i privući na sebe pažnju." S druge strane žena je od prirode impulzivnija od muškarca, ona manje razmišlja nego on, ona je nesamostalnija, naivnija i zbog toga podaje se mnogo većoj strastvenosti, koja se u najljepšem svijetlu pokazuje u istinskom herojskom požrtvovanju, sa kojim se za svoje dijete zalaže, ili za svoje brine i u bolesti ih njeguje. Naprotiv ova strastvenost pokazuje se u žudnji za osvetom u najružnijoj formi. Ali i dobre i rdjave strane uvjetuju se, podstiču, spriječavaju i izmjenjuju u prvom redu socijalnim polo­ žajem. Isti nagon, koji se u nepovoljnim odnosima javlja kao pogriješka, pod povoljnim uvjetima postaje izvor sreće za tu osobu, kao i za druge. Fourierova je zasluga, što je sjajno dokazao, kako jedan te isti nagon čovjekov u raz­ ličitim prilikama daje potpuno suprotne rezultate.1 Pored upliva ludog duhovnog uzgoja ne manje su važni uticaji bedastog ili nedovoljnog fizičkog uzgoja s ob­ zirom na prirodni cilj. Svi se liječnici slažu u tome, da je pripremanje žene za njen materinski poziv u svakom po­ gledu nedostatno. „Vježba se vojnik u rukovanju oružjem 1 A . Bebel, Charles Fourier, njegov život i njegove teorije. Stuttgart 1907., J. H . W . Dietz. �143 i zanatlija u rukovanju alatom, svaka služba traži studije; čak i fratar ima svoje ispite. Samo se žena ne uzgaja za svoje ozbiljne materinske dužnosti.4,1 Devet desetina dje­ vojaka, koje dobiju prilike da se udadu, stupaju u brak sa gotovo potpunim nepoznavanjem materinstva i njegovih dužnosti. Neopravdano ustručavanje, čak i matera, da sa odraslim kćerima govore o tako važnim spolnim funkci­ jama, ostavlja ih u najvećem neznanju dužnosti prema sebi i svome mužu. Stupanjem tf brak žena stupa obično u potpuno nepoznatu oblast života; ona je o tome stvorila neku sliku u fantaziji, obično iz romana ne baš najpreporučljivije vrsti, sliku, koja tako malo odgovara stvarnosti.2 Nedostatna znanja o privrednom životu, koja su, kako stvari još stoje, za brak nužna, i ako su ženi mnoge dje­ latnosti, za koje je bilo prije posvema razumljivo, da ih žena obavlja, oduzete, daju takodjer povoda za diferencije. Jedne ne znaju iz privrede ništa, jer smatraju, da im ne dolikuje voditi brigu o tome, po njihovu mišljenju to je stvar sluškinja; druge pak, iz široke mase, spriječava borba za opstanak, da se obrazuju za poziv gazdarice, one moraju da budu od zore do mraka u radionici ili tvornici. Razvoj prilika sve više potiskuje pojedinačna go­ spodarstva, ona se održavaju samo besmislenim žrtvama novca i vremena. Drugi uzrok, koji mnogim ljudima uništava cilj braka, leži u fizičkom razvitku mnogih žena. Naš način hranjenja, stanovanja, rada i nastave, ukratko cijeli način života u 1 Irma v. Troll-Borostyani, M isija našeg stoljeća. Studija kao prilog ženskom pitanju. Pressburg i Leipzig. 2 U jednom svom romanu pripovijeda Aleksander Dumas sin ovo : Jedan katolički svećenik visokog položaja saopćio mu je u razgovoru, da je od stotitu žena, koje su se udale, najmanje osam deset u toku mje­ seca dana došlo k njemu i reklo, da su se u braku razočarale, da se kaju, što su se udale. T o je vrlo vjerovatno. Volterijanski odgojena francuska buržoazija misli, da se slaže s njezinom savješću dati svoje kćeri na odgoj u manastire, ona polazi od pretpostavke, da je lakše ru­ kovoditi neobrazovanom, nego obrazovanom ženom. T ada se moraju jav­ ljati sukobi i razočaranja. Zar ne savjetuje L aboulaye, da držimo žene u umjerenom neznanju, jer „notre empire est detruit, si 1’ homme est reconnu". (N aša će vladavina biti razorena, čim upoznaju muškarca). �144 mnogočem nas više uništava, nego unapredjuje. S pravom se može govoriti o nervoznom vrem enu; ali nervoznost ide ruku o ruku s lizičkom degeneracijom. Malokrvnost i ner­ voznost su naročito mnogo rasprostranjene kod ženskog spola. O ne postaju sve više društvenom bolešću, koja, ako još koje pokoljenje potraje, a ne uspije se, da se naša društvena organizacija postavi na povoljniju osnovu, vodi naš rod prema propasti.1 Ženskom je organizmu s obzirom na spolnu svrhu po­ trebna naročita njega, a prije svega dobra hrana i u izvjesnim perijodama dovoljno čuvanja. Obadvoje velika većina žen­ skog spola nema, a pod današnjim odnosima teško može da stvori. Z ena se čak toliko naučila na ograničenje po­ treba, te naprimjer mnoge smatraju za svoju bračnu dužnost, da svaki bolji zalogaj zaštede za muža zadovoljavajući se same najslabijom hranom. Isto se tako odjeljuju u hrani dječaci od djevojaka. Uopće se smatra, da se žena može zadovoljiti ne samo lakom, već i gorom hranom nego čo­ vjek. Z ato nam ženska mladež pruža žalosnu sliku za svakoga, koji stvari razumije.2 Veliki dio naših mladih žena tjelesno je slab, malokrvan, užasno nervozan. Posljedice su bolovi pri menstruaciji, oboljenje organa, koji stoje u vezi sa spolnom svrhom, koje dovodi često puta do opas­ nosti po život ili do nesposobnosti da se djeca radjaju ili doje. „Ako ova generacija naših žena bude napredovala i dalje, kao do sada, nije daleko čas, kad će biti pitanje, mogu li se kulturni ljudi i dalje uračunavati u red sisavaca ili ne.“ 3 Mjesto zdrave, vesele supruge, sposobne majke, 1 Progresivna paraliza (mekšanje mozga) raste mnogo brže medju ženama, no medju muškarcima. Tako je primjerice došlo u Pruskoj do paralitičkog ludila kod 100 osoba : Muških Ženskih Muških Ženskih 1876 do 1879 17,0 3,7 1895 do 1897 18,5 7,6 1880 „ 1891 17,3 5,4 1898 ., 1901 16,2 7,5 1892 „ 1894 17,7 6 .8 V idi F, Prinzing, u spom. knjizi, str. 177. 2 Opširnije o tom u „Knjizi za žene“ od gospodje H . S. Adam s, Dr. med., Stuttgart. 3 Dr. F. B. Simon, Njega zdravlja kod žene. 7. izdanje, str. 2 4 0 . Stuttgart 1909, J. H . W . Dietz. �145 kućnim dužnostima predane žene čovjek ima bolesnu, ner­ voznu ženu, od koje liječnik ne odlazi, koja se neprestano tuži na propuh i ne može da podnese ni najmanji sum. Mi se ne ćemo kod ove stvari dalje zadržavati, svaki može za sebe zamišljati dalje ovu sliku; u svojim porodičnim krugovima naći će dosta primjera. Iskusni liječnici uvjeravaju, da se veća polovica žena, naročito u gradovima, nalazi u više ili manje nenormalnom stanju. Prema stepenu bolesti i karakteru čovjeka takvi brakovi moraju biti nesrećni i oni daju čovjeku u očima javnosti pravo na vanbračne slobode, koje kod žena mo­ raju da izazovu najnesrećnije raspoloženje. A često puta vrlo različna spolna očekivanja jednog ili drugog dijela daju povoda velikim razmiricama, a rastava, i ako je tako po­ trebna i opravdana, ostaje nemoguća. Ovdje se ne smije prećutati, d a v e l i k i d i o l j u d i p r e d s t a v l j a k r i v c e za f i z i č k e b o l o v e , koje n j i h o v e ž e n e u b r a k u p o d n o s e . Veliki dio muškaraca boluje zbog razvrata od kroničnih spolnih bo­ lesti, koje se zbog toga, što im ne pričinjavaju velike ne­ prijatnosti, vrlo često uzimaju na laku ruku. A li one u spolnom saobraćaju sa ženom proizvode kod nje vrlo ne­ prijatne i očajne unutrašnje bolesti, koje se jave odmah poslije stupanja u brak i vrlo često dovode do nesposob­ nosti za primanje ili za radjanje djece. Obično nesrećna žena nema ni pojma o pravom uzroku bolesti, koja joj dušu pritiskuje, život ogorčava i svrhu braka razorava; ona čini sama sebi i prima prijekore za stanje, za koje je drugi kriv. Mnoga bujna žena, čim stupa u brak, dopadne kronične boležljivosti, za koju ni ona ni njeni nemaju ob­ jašnjenja, jer liječnik mora da šuti. Kako novija ispitivanja pokazuju, ova okolnost — što uslijed kapavca materija muškarčeva nema sjemena i čovjek ostane cijelog života nesposoban za stvaranje djece — r e l a t i v n o je č es t u z r o k b r a č n o j n e p l o d ­ nosti, n a s u p r o t staro] p o v o l j n o j t r a d i c i j i g o s p o d a r a s t v o r e n j a , koji su u v i j e k bili A . Bebel: Ž en a / socijalizam. ]Q �146 g o t o vi d a k rivic u za nemanje djece svale na ž e n u . 1 Vidi se, da veliki broj uzroka u množini slučajeva ne daje, da bračni život bude ono, što treba da je. Sumnjive je dakle vrijednosti, kad i sami naučenjaci vjeruju, da su sa emencipacijonim težnjama žena gotovi time, što ih upućuju na brak, koji u našim socijalnim prilikama po­ staje sve više karikatura, a sve manje odgovara svojoj pravoj svrsi. Jedanaesto poglavlje. Šanse braka. 1. Odnošaj spolova u brojkama. Medjutim savjet ženi, neka potraži svoj spas u braku, kao u svom pravom pozivu, savjet, komu većina muška­ raca bez razmišljanja odobrava, zvuči kao najgorča poruga, dok savjetnici i odobravaoci baš protivno čine. Schopen­ hauer, filozof, ima o ženi i njenom položaju razumijevanje jednog filistra. O n veli: „Z ena nije pozvana za velike radnje. Njezina karakteristika nije djelotvornost, već s t r a ­ d a n j e . O na se odužuje životu bolovima kod porodjaja, brigom za dijete, p o d l o ž n o š ć u m u ž u . Njoj su za­ branjene najsilnije manifestacije životne snage i bsjećanja. Njen život neka bude tiši i neznatniji od muževljeva. Z ena je pozvana da bude njegovateljica i odgojiteljica djece, p o š t o je s a m a d j e t i n j a s t a o s t a j u ć i k r o z c i j e l i s v o j v i j e k d j e t e t o m , neki srednji stupanj medju djetetom i muškarcem, k o j i j e t e k a r p r a v i č o v j e k . . . Djevojke se neka odgajaju za kućanstvenost i p o d l o ž n o s t . . . Z e n e s u n a j p o t ­ p u n i j i i n a j n e i z l j e č i v i j i filistri.*4 U d u h u ' Schopenhauerovu je pisano i djelo Lombro1 D i. F. B. Simon u pomenutoj knjizi, str. 2 6 7 . Simon govori op­ širno o ovoj temi i njoj srodnoj: zašto tolike žene ne znaju, otkuda toliko poboljavanja poslije vjenčanja ? — gdje se našem muškom svijetu podaje lekcija. �147 sovo i Ferrerovo: Ž ena kao zločinka i prostitutka.1 Nijesrno upoznali nijedno znanstveno djelo tolikoga opsega, — ono ima 590 strana, — koje bi o zadanoj temi sadr­ žavalo tako malo dokaznog materijala. Statistički materijal, iz kojega se povlače najsmioniji zaključci, većinom je manjkav. Piscima dostaje često tucet slučajeva, da bi otuda povlačili najzamašnije konzenkvencije. Materijal, koji može imati najveću vrijednost za ovo pitanje, sakupljen je, što je karakteristično, od jedne žene, od gospodje Dr. Tarnowske. Upliv socijalnih prilika i kulturnog razvoja ostavljen je gotovo sasvim po strani, sve se prosudjuje s jednostranog fizijološko-psihološkog stanovišta, a osim toga upleten je u dokazivanje veliki broj etnografskih sa­ općenja o najrazličitijim narodima, a da se dublje ne ispi­ tuje značenje tih saopćenja. Po izvodima spisateljičinim žena je, baš kao kod Schopenhauera, veliko dijete, lažljivica par excellence, nesposobna da prosudjuje, nestalna u ljubavi, nesposobna ni za koje herojsko djelo. T u se tvrdi, da se inferijornost žene prema muškarcu vidi iz velikog broja tjelesnih razlika i odlika. „Ljubav ženina nije u os* novi ništa drugo, već sekundarni karakter m aterinstva; sva osjećanja predanosti, koja vežu ženu za muža, nijesu stvar seksualnih impulza, već n a g o n a p o k o r n o s t i i o d a ­ n o s t i , s t e č e n i h p r i 1 a g o d j i v a n j e m .“ 2 Kako su se ti „nagoni" stekli i prilagodili, ne ispituju p isci; oni bi pri tom morali istraživati socijalni položaj žene u tijeku tisućljeća, koji ju je učinio time, što ona jest. Pisci do­ duše opisuju ropstvo i podložno ženino stanje kod najrazličitijih naroda i u najrazličnijim kulturnim razdobljima, ali kao Darwinovci, te imaju svezane oči, izvode oni sve to iz fizijoloških, a ne iz društvenih i ekonomskih uzroka, kojima je u prvom redu uvjetovan fizijološki i psihološki razvoj žene. Pisci dolaze i. na to, da govore o ženskoj taštini i postavljaju nazor, da su kod naroda nižega kulturnog ste­ pena tašti spol muškarci, i to da se vidi još i danas pri­ 1 Autorizovani prijevod, Dr. med. H . Kurella. Hamburg 1894. 2 U pomenutoj knjizi, str. 140. �148 mjerice na Novim Hebridima, na Madagaskaru, kod plemena oko Orinoka, na mnogim otocima polinezijskog arhipela i kod nekih afričkih naroda. Naprotiv vide oni, da su kod naroda višega kulturnog stepena tašti spol ženske. Ali zašto i otkuda? Odgovor je vrlo blizu. Kod plemena na nižem kulturnom stupnju vladaju prilike materinskog prava, ili te prilike još nijesu prevladane. Uloga, koju igra žena u tim odnosima, ne sili je, da se bori za muškarca, muš­ karac osvaja nju i za tu svrhu kiti se on i postaje tašt. Kod naroda na višem kulturnom stepenu, osobito kod svih kulturnih naroda, ne bori se uz malo iznimaka muškarac za ženu, već žena za muškarca, i ako se dešava rijetko, da bi žena uzela inicijativu i ponudila se muškarcu. T o joj brani takozvana pristojnost; ali u stvari se to nudjenje dogadja načinom njezina nastupanja, luksusom, što ga raz­ vija, načinom, kako se kiti, predstavlja u društvu i nami­ guje. Ovako joj držanje nameće njena prekobrojnost i socijalna potreba, zbog koje smatra brak kao sklonište ili kao ustanovu, preko koje jedino može podmiriti svoj spolni nagon i steći neku društvenu vrijednost. Prema tome i ovdje su č i s t o e k o n o m s k i i s o c i j a l n i u z r o c i , koji izazivaju jednu odliku čas kod žene, čas kod muža, a koja se po navici smatra kao potpuno neza­ visna od socijalnih i ekonomskih uzroka. Iz toga se dalje može izvesti: čim društvo dodje u stanje, u kome će pre­ stati zavisnost jednog spola od drugog i oba biti podjed­ nako slobodni, n e s t a t ć e i t a š t i n e i b u d a l a š t i n a m o d e , k a o i m n o g i h d r u g i h m a n a , k o j e mi d a n a s s m a t r a m o za n e i s k o r j e n j i v e , jer su t o b o ž e p r i r o d j e n e čovjeku. Sto se specijalno tiče Schopenhauera, on prosudjuje kao filozof ženu isto tako jednostrano, kao i većina naših antropologa i medicinara, koji u njoj vide samo spolno, a nikada društveno biće. Schopenhauer se nije nikada ženio, on dakle sa svoje strane nije ništa pridonio, da jedna žena više oduži dug svoj životu, koji joj on pripisuje. I tu do­ lazimo na drugu stranu medalje, koja nije nipošto ljepša. Mnoge se žene ne udadu, jer ne mogu da se udadu, to svaki zna. Običaj zabranjuje ženi, da se nudi, ona mora �149 biti isprošena, to jest izabrana, ona sama ne smije da prosi. A ko se ne nadje prosilac, ona ostaje u velikoj vojsci onih sirotica, koje promijene cilj života i nemajući sigurne materijalne podloge obično dopadnu bijede i nevolje, a često trpe porugu. Otkuda dolazi nerazmjemost spolova? Mnogi su brzo gotovi s odgovorom : suviše se djevojaka radja. O ni su, kao što će se vidjeti, rdjavo obaviješteni. Drugi pak zaključuju iz toga, što je u većini kulturnih država više žena, nego ljudi, da se poligamija (mnogo ženstvo), bila zlo ili dobro, mora dopustiti. Ali poligamija je ne samo protivna našim običajima, ona je p o n i ž e n j e za ženu, što doduše ne smeta Schopenhaueru, da iz svoga poznatog omalovažavanja i preziranja žene potvrdi: „ Z a ž e ns ki spol u cjel ini p ol i ga mi j a je d o b r o činstvo.“ Mnogi se muškarci ne žene, jer misle, da ne će moći prema svom položaju uzdržavati j e d n u ženu i eventualnu djecu. Uzdržavati dvije žene moguće je tek maloj manjini, a tu ih ima vrlo mnogo, koji imaju jednu i više žena, jednu zakonitu, a jednu ili više njih nezakonitih. Ovi, što su po svom bogatstvu privilegovani, ne dadu se priječiti u tom, da čine, što ih je volja. I na istoku, gdje poligamija po običaju i zakonu po­ stoji već tisućljećima, ima razmjerno malo muževa više nego jednu ženu. Govori se o nemoralnom uplivu turskog ha­ remskog života. Ali se ne vidi, da je on pristupačan samo m a l o m dijelu ljudi, i to iz v l a d a j u ć i h k l a s a , dok većina muževa živi u monogamiji. U gradu Alžiru bilo je krajem šezdesetih godina od 18282 braka 17319 sa samo jednom ženom, 888 sa dvije žene i samo 73 sa više od dvije. Carigrad, prijestolnica turskog carstva, pokazao bi isti rezultat. Kod seljačkog stanovništva na istoku još jače prevladjuje brak sa jednom ženom. Na istoku, kao i kod nas, dolaze u obzir materijalne okolnosti, koje većinu ljudi nagone, da se ograniče na jednu ženu.1 A kad bi ma­ 1 „Sto se tiče poligamije, ona je u čitavoj Indiji tek malo raspro­ stranjena. U čitavom carstvu došlo ie prema popisu od 1901. kod svih religija na 1000 supruga 1011 supružnica; monogamski brak ne trpi dakle od smetanja poligam ije .“ G . v. Mayr, u navedenoj knjizi, str. 7 7 . �150 terijalne okolnosti bile za sve ljude podjednako povoljne, poligamija se ipak ne bi mogla provesti, jer bi nedostajalo žena. Br o j g l a v a o b i j u s p o l o v a , ko j i j e u n o r ­ m a l n i m p r i l i k a ma g o t o v o j e d n a k , u p u ć u j e s v u d a n a b r a k s a j e d n o m ž e n o m. Z a dokaz navedimo tabelu, koju je Biicher objelodanio u jednom članku u „Općem statističkom arkivu".1 Muškaraca Stanovništva uopće N a 1000 muškaraca dolazi žena 17 0 818561 41643389 177648044 2197799 6994064 174914119 40540386 170269179 1 871821 6771360 345732680 82183775 347917223 4066920 13765424 1024 973 958 852 968 399301857 Evropa . . . . Amerika . . . . A z i j a ..................... Australija . . . A fr ik a ..................... Zenskinja 394366865 793668722 988 Rezultat ove tablice morao bi mnoge začuditi. S iz­ nimkom Evrope, gdje na 1000 muških dolazi prosječno 1024 ženskih stanovnika, u svim je drugim dijelovima svijeta protivno. P a ako se i uzme, da su u stranim dije­ lovima svijeta, a i tamo, gdje se obavljao popis, popisi s obzirom na ženski spol neobično netačni, — to treba naročito istaknuti za sve zemlje s muhamedanskim stanov­ ništvom, gdje je broj ženskih stanovnika manji naveden, no što je u stvari, — ipak stoji, da, bez obzira na poje­ dine evropske zemlje, nigdje broj ženskih glava ne nadmašuje znatno broj muškaraca. Medjutim je carski statistički ured u Berlinu u svom novom popisu pučanstva godine 1900. sastavio za evropske i neevropske države novu tabelu, koja se proteže na 838 milijuna ljudi. „Uzme li se u obzir, da tu nije uzet rezultat popisa u Italiji, Bosni i Hercegovini, Costarici, Argentini, 1 Karl Biicher, O podjeli obih spolova na zemlji. Predavanje, držano 6. siječnja 1892. u Geografskom i Statističkom Društvu u Frankfurtu a. M. O pći statistički arkiv. Izdao Dr. Georg v. Mayr. 2. godište. Tiibingen. 1892. �151 Transvaalu, Oranje, Cipru, Formosi i Pescadoresu, broj popisanih ljudi iznosio bi 882 milijuna, a na 1000 muškaraca prosječno 991 ženska glava . . . Može se dakle za popisane ljude uzeti gotovo jednaki razmjer obiju spolova, pa ako i ima nešto više muškaraca, to je jamačno minimalno."1 Drukčije stvar stoji s Evropom, koja nas poglavito za­ nima. Izuzimajući južne evropske zemlje Bosnu i H erce­ govinu, Srbiju, Bugarsku, Rumunjsku i Grčku posvuda je žensko stanovništvo jače zastupano od muškog. O d velikih država ovaj je odnos najpovoljniji u Ugarskoj i Italiji: na 1000 muškaraca dolazi 1009, dotično 1010 ženskinja; poslije toga u Belgiji, gdje na 1000 muških stanovnika dolazi 1013 ženskih. Naprotiv Portugalska (1093) i Nor­ veška (1082) pokazuju najnepovoljniji odnos. Z a ovima dolazi odmah Velika Britanija sa Irskom: tu na 1000 muških dolazi 1063 ženskih stanovnika. Francuska, Nje­ mačka, Austrija i Rusija leže u sredini, tu na 1000 muških dolazi 1033, dotično 1032, 1033 i 1029 ženskih sta­ novnika.2 U Njemačkoj se u zadnja dva decenija sa svakim po­ pisom pučanstva razvio na bolje odnošaj izmedju ženskog i muškog pučanstva. D ne 1. prosinca 1885. bilo je žensko stanovništvo za 988.376 glava mnogobrojnije od muškoga, kod pučkog popisa dne 1. prosinca 1890. iznosio je taj suvišak još 966.806 glava, 1895. — 957.401, 1900. — 892.684, a kod popisa od 1. prosinca 1905. spao je na 871.916 glava (1029 ženskih na 1000 muških stanovnika). Glavni uzrok smanjivanju te razlike jest u smanjivanju iseljenika, medju kojima sudjeluje poglavito muški spol. T o se jasno pokazuje na odnosu spolova u sjeveroameričkoj Uniji, u koju uvire glavna rijeka iseljenika i koja ima isto toliku oskudicu u ženama, koliki je suvišak u Njemačkoj (na 1000 muškaraca dolazilo je godine 1900. tek 953 ženskinja). Iseljavanje iz Njemačke spalo je sa 220.902 1 G . v. Mayr, u pomenutoj knjizi, str. 3 6 . do 37. D o istog rezultata dolazi i Dr. G . Schnapper-Arndt, Društvena statistika, str. 105. Leipzig 1 908.: ,,U glavnom se pokazuje prilična jednakost izmedju obih spolova." 2 P o G . Schnapper-Arndtu, navedeno djelo, str. 107. do 108. N a temelju novih popisnih rezultata — u glavnom oko 1900. godine. �152 glave u godini 1881. na 22073 u godini 1901. i na 19883 u godini 1908. Veliko iseljavanje ljudi u odnosu prema iseljavanju žena prouzrokuje dakle u prvom redu razliku izmedju broja glava obiju spolova. Tako se Italija, gdje je još početkom četrde­ setih godina prevladavao broj muških glava, pretvorila zbog velikog iseljavanja u zemlju sa ženskim suviškom. Dalje, unesreči se mnogo više ljudi, nego žena u poljo­ privredi, obrtu, industriji i saobračaju, isto se tako mnogo veći broj ljudi nego žena nalazi u tudjini — trgovci, po­ morci, mornarske čete i t. d. Druga jedna pojava, koja je statistikom utvrdjena i za­ služuje veliku pažnju, jest to, što žene d u ž e živu od muškaraca i zbog toga u s t a r i j i m godinama ima više žena, nego muškaraca. Prema pučkom popisu od godine 1900. nadjen je ovaki odnošaj starosti kod obih spolova: U starosti V iše muških Ženskih 6904732 2925918 3179813 4251204 3669656 27 7 0 4 5 1 2053085 13 0 0 6 3 7 681751 6871599 2912573 3162448 4293775 3731556 2923228 2320273 1545808 868671 33133 13345 17365 — 27737247 Ispod 10 godina 10 do ispod 15 godina O d 15 do 21 „ .2 1 „ 3 0 ,, • 30 „ 40 „ .. 4 0 „ 5 0 „ „ 50 „ 60 „ , 60 „ 70 „ „ 7 0 i više „ Muških 28629931 V iše ženskih Suvišak žena _ _ — — — — — — 42571 61900 15 2 7 7 7 267188 245171 186920 — — — — 63843 956527 892684 — — — — — O va tablica pokazuje, da do 21. godine broj dječaka nadmašuje broj djevojčica.1 U prvom je redu taj suvišak dječaka uvjetovan odnošajem rodjenja. Svagdje se rodi više dječaka, nego dje­ vojčica ; tako se na primjer u njemačkom carstvu rodilo: U godini 1 8 7 2 na 1 0 0 djevojčica 1 0 6 ,2 dječaka „ „ 1884 „ 100 „ 1 0 6 ,2 „ „ 1900 „ 100 „ 1 0 6 ,0 w „ „ 19 0 5 „ 1 0 0 „ 1 0 6,3 „ „ 1907 .. 1 0 0 1 0 6 ,3 1 Prema popisu od 1890. postojao je suvišak dječaka samo u starosti ispod 10 godina, a prema popisu od 1895. do ispod 16 godina. �153 Ali muški spol umire ranije od ženskoga, a naročito u djetinstvu umire više muike, nego ženske djece. T abela pokazuje, da od 21. godine ženski spol brojem nadmašuje muški. O d 100 muških dotično ženskih stanovnika srednjeg pučanstva umrlo j e : U godinama 1 8 7 2 -1 8 7 5 1 8 7 6 -1 8 8 0 1 8 8 1 -1 8 8 5 1 8 8 6 -1 8 9 0 muških 2 9 ,5 2 7 ,8 2 7 ,3 2 5 ,8 ženskih 2 6 ,3 2 4 ,5 2 4 .2 U godinama 1 8 9 1 -1 8 9 5 1 8 9 6 -1 9 0 0 1901— 1905 muških 2 4 ,6 2 2 ,6 2 1 ,0 ženskih 2 2 ,1 2 0 ,0 18,8 1 23,1 T abela na strani 152. pokazuje dalje, da u doba za­ ključivanja brakova izmedju 21 i 50 godina ženski spol nadmašuje muški za 257248 (godine 1890. za 422519) glava, a u doba od 50 do 70 i više godina dapače za 699279 (godine 1890. za 566400) glava. Kako u Engleskoj tako i u Njemačkoj raste godimice broj starica. V eom a velika nerazmjemost spolova, koja od godine do godine raste, vidi se nadalje 'medju obudovjelim i raz­ dvojenim licima. Kod popisa od 1890. i 1900. iznosio je broj obu­ dovjelih : 1RQO M u š k a r a c a .......................... ž e n a .................................... V iše ž e n a ............................ 1QOO 774967 2157870 809238 2352921 1392903 1543683 K od tih obudovjelih stajaše u starosti od 4 0 do 6 0 godina 6 0 i više godina . . . . 1890 „ M uževa Z ena . 222286 842920 . 506319 1158712 1900 „ M uževa Z ena 225191 900357 537116 1299805 Razvedenih je bilo 1890. godine 25271 muškaraca i 49601 ženskinja, a 1900. godine 31279 muškaraca i 60738 ženskinja. O d tih je bilo u starosti od 4 0 do 6 0 godina 6 0 i više godina . . . . . . . . 1890v Muževe. Z ena 13825 24842 4917 7244 1900„ M uževa Žena 16976 30385 5713 8452 1 Njemačko carstvo u zdravstvenom i narodopisnom pogledu. Str. 29. Berlin 1907. G odine 1907. došlo je na 100 umrlih ženskinja 109,3 muškaraca. �154 Ovi nam brojevi pokazuju dalje, da su u prvom redu o b u d o v j e l e i razvedene žene isključene od ponovnog stupanja u brak, čak i u godinama najveće sposobnosti za brak, jer u dobi od 15 do 40 godina bilo je obudov­ jelih muškaraca godine 1890. 46362, a 1900. 46931, obudovjelih žena godine 1890. 156235, a 1900. 152659, razvedenih muškaraca godine 1890. 6519, 1900. 8590, razvedenih žena godine 1890. 17515, a 1900. 21901. Ovdje je brojkama utvrdjena šteta, koju razvod braka nanosi ženama. N e ž e n j e n i h i n e u d a t i h bilo je 1900. u godi­ nama od Muškaraca 15 do 4 0 godina 4 0 do 6 0 godina 6 0 i više godina . . . . . . . . . . . . Zena 6700352 426388 141416 5824464 503406 2521341 Kod neudatih i neženjenih lica izmedju 15 i 40 go­ dina muški je spol dakle za 875.880 glava jači od ženskog, što za ovaj može izgledati vrlo povoljno. Ali ljudi od 15 do 21 godine sa malim izuzetkom ne mogu da se žene, njih je bilo 3175.453 prama 3064.567 žena. Isto je tako velikom broju ljudi izmedju 21 i 25 godine nemoguće da zasnuju porodicu — podsjećamo samo na vojna lica, djake i t. d. — medjutim su sve žene u ovim godinama sposobne za brak. A ko uzmemo dalje, da se veliki broj ljudi iz najrazličnijih razloga nikako ne ženi — samo broj samaca preko 40 godina iznosi 567.804, računajući tu udovce i razvedene, prema kojima je stajalo 812.181 ne­ udatih žena sa preko 2 milijuna obudovjelih i razvedenih — vidjet će se, da je položaj ženskog spola u pogledu zaključenja braka vrlo nepovoljan. Prema tome, veliki je broj žena u današnjim prilikama prinudjen da se odreče zakonitog podmirenja spolnog nagona, dokle ljudi podmi­ renje njegovo traže i nalaze u prostituciji. Položaj žena bio bi sasvim drugačiji, čim bi preobražajem naših soci­ 1 Statistika njemačkog carstva: Popis 1. mačkom carstvu. 150. svezak, str. 9 8 , do 99. prosinca 1900. u nje' �155 jalnih prilika bile otklonjene smetnje, koje danas mnogim stotinama hiljada ljudi ne dopuštaju zasnivanje braka. Vidjeli smo, da veliku razliku u broju spolova prouz­ rokuje prekomorsko iseljivanje. I vojna obveza goni mlade ljude, i to najsnažnije, u inozemstvo. Godine 1900., prema vojnom izvještaju, osudjeno je zbog nedopuštenog iselji­ vanja 135.168 ljudi, a iz istog razloga nalazilo se još 13.055 pod istragom. Ovi brojevi obuhvataju generacije do 45. godine života. Gubitak je Njemačke zbog ovog ne­ dopuštenog iseljivanja vrlo znatan. Osobito je jako iselji­ vanje u godinama poslije velikih ratova, to se pokazalo poslije 1866. i u godini 1871. do 1874. Veliki gubitak u ljudima dolazi dalje zbog nesrećnih slučajeva. Broj nesreća sa smrtnim svršetkom iznosio je u Pruskoj u godinama 1883. do 1905. ništa manje nego 297.983 (od toga godine 1905. — 11.792 muških i 2922 ženskih unesrećenika). O d 1886. do 1907. godine iznosio je broj usmrćenih osoba u industriji, privredi, državnim i općinskim poduzećima 150.719, medju njima i jedan dio žena. Jedan znatan dio lica, što u ovim poduzećima radi, ostao je uslijed nesreće v j e č i t i bogalj i postao nespo­ soban za porodični život (od 1886. do 1907. — 40.744), drugi umiru rano i ostavljaju svoju obitelj u bijedi i ne­ volji. Veliki gubici ljudi skopčani su i s pomorstvom. U vremenu od 1882. do početka 1907. potonulo je 2848 brodova izgubivši pri tom 4913 ljudi posade — to bijahu s malo iznimaka sami muškarci — i 1275 putnika. Kad ljudski život bude cijenjen po punoj vrijednosti svojoj — a to će u najvećoj mjeri biti u socijalističkom društvu — društvo će moći otkloniti najveći broj nesreća, naročito u brodarstvu. U mnogobrojnim slučajevima ljudski život i ljudsko tijelo jesu žrtve opake štedljivosti podu­ zetničke klase, a u mnogim drugim slučajevima uzrok je žurba i umor od rada. Ljudsko je meso jeftino; pogine li jedan radnik, ima drugih, koji će da ga nadomjeste. Naročito se u brodarstvu gospodari bez odgovornosti. U engleskom je parlamentu sredinom sedamdesetih godina otkrio Plimsolls, da su mnogobrojni vlasnici ladja iz zlo­ činačke pohlepe za profitom visoko osiguravali s l a b e �156 ladje i zajedno sa svim radnim osobljem puštali da od najmanje nezgode na moru propadnu, da bi dobili visoke osigurnine. T e se ladje zovu m r t v a č k i*m b r o d o ­ v i m a , a nijesu nepoznate ni u Njemačkoj. Svake godine pomorski činovnici sude velikom broju pomorskih nesrećnih slučajeva, pri čemu se obično utvrdi, da je nesreća na­ stupila uslijed starosti, ili pretovarenosti, ili neispravnog stanja i nedovoljne opreme ladje, ili zbog mnogih od tih uzroka zajedno. Z a veliki dio propalih ladja nije moguće utvrditi uzrok propasti, jer se ona dogadja na moru, a ne ostane na životu nitko, tko bi mogao dati obavještenja o uzroku propasti. Baš na tom području kriju se najveći grijesi. Z aštitne mjere na obalama za spašavanje brodolomaca još su vrlo nedovoljne i manjkave, jer su gotovo isključivo upućene na privatna dobročinstva. Sa spaša­ vanjem brodolomaca na dalekim tudjim obalama stoji još gore. Društvena zajednica, koja će smatrati kao svoj naj­ viši zadatak podjednako staranje za dobro sviju, moći će učiniti ovakve nesrećne slučajeve vrlo rijetkima. Ali da­ našnji zvjerski privredni sistem, koji računa s ljudima kao sa brojevima, da bi što veći dobitak postigao, često puta ubije čovjeka za talir profita. 2. Smetnje i zapreke braku. V eći broj žena. Ali ima još i drugih momenata, koji oteščavaju ili one­ mogućuju bračna sklapanja. Velikom broju muškaraca ne da država, da stupe u brak. Okreće se očima nad celi­ batom, koji je dužnost katoličkom duhovništvu, a nitko ne ima ni riječi pokude kraj daleko većeg broja vojnika, koji su na to odsudjeni. Časnici ne trebaju za brak samo pri­ vole svojih predpostavljenih, oni su ograničavani i u slo­ bodnom izboru žene, jer je propisano, da ona treba da ima neki odredjeni imetak. T ako je na primjer godine 1889. a u s t r i j s k i č a s n i č k i z b o r dobio neko druš­ tveno „poboljšanje**. O d tada je časniku kao k a n d i d a t u z a ž e n i d b u poskočila cijena. Kapetanu, kad mu je p r e k o t r i d e s e t g o d i n a , porasla je cijena za či­ tavih 8000 f o r i n t i , dok se kapetan i s p o d t r i d e s e t �157 g o d i n a teško dobija, a nikako ispod 30000 forinti miraza. Oficir, koji je htio da se ženi, a preturio je tridesetu, imao je* dotada da pokaže zajednički imetak od 12.000 forinti ili 600 forinti nuzgredne plaće, pa i kraj tako ma­ lenih nuzgrednih dohodaka gledalo se gdjekada kroz prste pružajući olakšice. Novi su ženidbeni propisi stroži. K a­ petan ispod trideset godina mora da ima 30.000 forinti, a ako je preko trideset godina star, 20.000 forinti, štopski oficir do pukovnika 16.000 forinti kaucije, pa ipak smije tek č e t v r t i n a časnika da bude oženjena, dok se od zaručnica traži besprijekorni predživot i položaj, koji od­ govara staležu. T o vrijedi za časnike i vojničke liječnike. Z a ostale vojničke činovnike s časničkim činom novi su ženidbeni propisi blaži, ali za časnike u generalnom štopu još stroži. Časnik, pridijeljen generalnom štopu, n e s m i j e s e u buduće u o p ć e d a ž e n i , dok pravi kapetan iz generalnog štopa ispod trideset godina treba da ima kauciju od 36.000, a kasnije od 24.000 forinti. U Njemačkoj postoje od 1902. u glavnom ove o d re d b e : Odobrenje za vjenčanje oficira ili sanitetskog oficira sa manjom plaćom od kapetana prve klase može se tražiti tek tada, kad dotični oficir pokaže, da ima v a n r e d n i d o h o d a k , koji mora biti najmanje za kapetana druge klase i distriktnog oficira zemaljske žandarmerije sa plaćom 4500 maraka — 1500 maraka godišnje, za distriktnog oficira zemaljske žandarmerije s plaćom od 3300 maraka — 2100 maraka godišnje, za poručnika i potporučnika zajedno sa višim oficirima poljskog lovačkog zbora 2500 maraka go­ dišnje. Cak i podoficirski zbor podleži ograničenjima za stupanje u brak i podčasnicima je za stupanje u brak po­ trebno odobrenje viših starešina. T o su drastični dokazi za m a t e r i j a l i s t i č k o s h v a t a n j e , koje država ima o braku. Uopće javno mišljenje smatra, da ljudi ispod 24 ili 25 godina ne treba da se žene i to zbog toga, što obično tek tada stiču gradjansku samostalnost. Samo kod lica, koja su u ugodnom položaju, da ne moraju tek nezavisan po­ ložaj osvajati, na primjer kod lica vladarskog staleža, smatra se, da je u redu, da se čovjek od 18. ili 19. godina oženi djevojkom u 15. ili 16. godini. V ladar postaje punoljetan i �158 sa 18. godinom, tada se smatra da je sposoban da vlada mnogobrojnim narodom. Obični smrtnici stiču punoljetnost tek sa 21. godinom. Ova razlika u naziranju o starosti, u kojoj treba da se brak zaključi, pokazuje, da su za to mjerodavni samo so­ cijalni obziri, a sa čovjekom kao spolnim bičem oni ne­ maju ničega zajedničkog. Ali se prirodni nagon ne da sputati izvjesnim socijalnim prilikama i nazorom, koji njima odgovara. Cim čovjek dostigne zrelost, spolni se nagon razvije svom jačinom. Spolna zrelost kod ženskog spola, javlja se ranije ili kasnije, što zavisi od ličnosti, klime i načina života. U žarkoj zoni nastaje već od devete do desete godine i tamo će se naći žena, koja u tim godinama već nosi prvo dijete na rukama, ali u 25. do 30. godini one su već ocvjetale.1 U umjerenoj zoni pravilo je 14. i 16. godina, a u nekim slu­ čajevima i kasnije; a pojava spolne zrelosti različna je i kod djevojaka na selu i u gradu. Kod zdrave, snažne se­ ljanke, koja radi teške poslove, menstruacija se prosječno kasnije javlja, nego kod naših rdjavo hranjenih, razmaženih, preosjetljivih, eteričnih gradskih djevojaka. Tam o se spolna zrelost razvija obično normalno, ovdje je normalni razvoj izuzetak, javljaju se svakojaka poboljevanja, koja liječnike često puta dovode do očajanja. Koliko su puta liječnici prinudjeni da izjave, da je udaja najradikalnije sredstvo za liječenje! Ali kako da se primijeni to sredstvo? Nesavla­ dive zapreke stoje na putu izvodjenju ovog predloga. Sve to pokazuje, šta se mora mijenjati. Prvo je po­ trebno promijeniti odgoj, koji ima da vodi račun o fizičkom i duhovnom čovjeku, zatim treba stvoriti potpuno drukčiji način života i rada. Ali oboje je moguće stvoriti za sve samo u p o t p u n o p r o m i j e n j e n i m d r u š t v e n i m p r i ­ l i k a ma . Naši su socijalni odnosi stvorili duboku protivrječnost izmedju čovjeka kao spolnog bića i čovjeka kao društvenog bića. T a protivrječnost nije bila ni u koje doba tako očita 1 E. Metschnikoff. Studije Leipzig 1904. o prirodi čovjeka. Str. 118. do 119. �159 kao u današnje, i ona je uzrok mnogom zlu i mnogoj bo­ lesti, koji snalaze u prvom redu ženski spol. Jedno zbog toga, što njen organizam u mnogo većoj mjeri stoji u za­ visnosti i pod uplivom spola — naprimjer redovna pojava perioda — zatim je žena mnogo više izložena zaprekama, da svoj najjači prirodni nagon na prirodni način podmiri. O va protivrječnost izmedju prirodne potrebe i društvene prinude vodi k neprirodnosti, tajnim porocima i razvratima, koji potkopaju svaki slabiji organizam. Protuprirodnom podmirenju povladjuje se često puta na najsramniji način. V iše ili manje tajno nude se izvjesni fabrikati, koji se obično preporučuju oglasima u familijarnim novinama i listovima za zabavu. T e su ponude većinom upućene na bolje situirani dio društva, jer su cijene tih fabrikata tako velike, da ih siromašniji teško mogu nabaviti. Zajedno s ovim oglasima preporučuju se i gadne slike (često puta čitave serije fotografija), pjesme i prozna djela slične sadržine, čiji su već naslovi sračunani na spolno draženje i izazivaju progon policije i državnih odvjetnika. Ali pošto ovi imaju i suviše posla sa socijalnom dem o­ kracijom, koja ruši „kulturu, brak i porodicu< ne ostaje (, im vremena za ove stvari. Jedan dio naših romana djeluje u istom pravcu. Poslije svega toga bilo bi čudo, kad umjetno izazvani spolni razvrat ne bi postao društvenom bolešću. Tromi, udobni život mnogih žena imućnih razreda, podraživanje živaca najrafiniranijim sredstvima, presićavanje uživanjem izvjesne vrste umjetnosti, koja je postala redovno zanimanje i u kojoj ženski spol, koji pati od duševne hi­ pertrofije i živčane preosjetljivosti, gleda najodličnije sredstvo zabave i obrazovanja, sve to pojačava spolnu nadražljivost i goni na ekscese. Kod siromašnih žena izvjesni naporni radovi, naročito, koji se sjedeći obavljaju, izazivaju priliv krvi u donje organe i spolno draženje Najopasniji rad u ovom pogledu jeste danas vrlo rasprostranjeno šivanje na stroju. O n je tako opasan po zdravlje, da se dnevnim radom od deset do dvanaest sati za nekoliko godina razori najjači organizam. Pretjerano spolno draženje izaziva i dug rad u radionicama sa visokom temperaturom, naprimjer u �160 šećernim fabrikama, radionama za bijeljenje, poduzećima za štampanje platna, zatim noćni rad pri plinskoj svijetlosti u prepunim radionicama, naročito pri zajedničkom radu obiju spolova. T o je takodjer niz onih pojava, koje jasno osvjetljavaju mahnitost i bolesno stanje naših današnjih prilika. Ali se ova zla, duboko ukorjenjena u našim socijalnim prilikama, ne dadu odstraniti ni moralnim propovijedima ni palijativnim sredstvima, koja su uvijek pri ruci socijalnim i religijoznim šarlatanima i šarlatankama. Sjekira se mora spustiti na korijen zla. T reba stvoriti društvene prilike, koje omogu­ ćavaju prirodni uzgoj, zdrav način života i rada i svakome normalno podmirenje prirodnog i zdravog nagona. Mnogi obziri, koji ženu vežu, ne postoje za čovjeka. Đlagodareći gospodarećem položaju na njegovoj je strani, u koliko nije jograničen socijalnim zaprekama, slobodan izbor ljubavi. Činjenica, da je brak za ženu utočište, na­ dalje prekobrojnost žena, a i običaj, ne dopušta ženi, da svoju vojju izjavi, već je sile, da čeka, hoće li biti po­ tražena. Cim se pruži prilika, da nadje muža, žena obično jedva čeka, da je on spasi iz društvenoga prezira i bagatelisanja, koje je čini ,,usjedjelicom“ . Često puta ona sa prezirom gleda na one svoje sestre, kojima osjećaj ljudskog dostojanstva ne dopušta, da se prvom namjereniku prodadu u bračnu prostituciju i predpostavljaju, da same idu trnovitim putom života. S druge strane, čovjek, koji hoće da u braku podmiri svoju ljubavnu potrebu, obično je vezan socijalnim zapre­ kama. O n mora sebi da postavi pitanje: možeš li ti hraniti ženu i možda djecu i osloboditi se briga? U koliko su idealnije njegove bračne namjere, u koliko je on rješeniji oženiti se samo iz čiste naklonosti, u toliko će ozbiljnije morati postaviti ovo pitanje. Mnogima je u današnjim odnosima priredjivanja i svojine nemoguće postići to, sto žele, i oni više vole da ostanu neoženjeni. Drugima, koji su manje savjesni, nameću se druge sumnje. Hiljade ljudi postižu tek kasnije samostalan, dobar položaj, a zenu „prema položaju“ mogu izdržavati, samo ako ona ima veći imetak. Svakako mnogi mladi ljudi imadu pretjerane poj- �161 move o takozvanom životu prema položaju, ali oni moraju računati s tim, da će mnoge žene uslijed lažnog odgoja i društvenih navika tražiti više, no što su oni u stanju. Dobre, skromne žene oni obično ne upoznadu, one su povučene i nema ih tamo, gdje se obično žene traže. A žene, s kojima se oni susreću, nijesu rijetko one, koje gledaju da zadobiju čovjeka spoljašnjom pojavom, pretva­ ranjem i koje ga varaju o svojim ličnim odlikama i svom materijalnom položaju. O ne se dalje služe u toliko revnije svim sredstvima namamljivanja, u koliko više stižu godine, koje ih gone, da sa udajom požure. A ko jednoj takvoj podje za rukom da osvoji muža, ona je toliko navikla na reprezentaciju, tričarije, kićenja i skupocjene zabave, te bez toga ni u braku ne može biti. T u se za muškarce otvara ponor, te mnogi radije poštede cvijet, što cvate na njegovu rubu, a može se ubrati tek uz opasnost, da slomiš vrat. O ni polaze sami svojim putom i traže zabave i užitka čuvajući svoju slobodu. Obm ama i prijevara, to vlada danas posvuda u gradjanskom društvu. Nije dakle čudo, što se one upotrebljavaju i kod sklapanja brakova povukavši oba dijela u tešku patnju, ako uspiju. Statistika pokazuje, da boljeg društvenog položaja i obrazovani razredi običavaju sklapati brak u višoj starosti, no što je to običaj kod nižih klasa. T ako je prosječna starost onih, koji se vjenčavahu, iznosila u Kopenhagenu od 1878. do 1882. (po W estergaardu) za slobodna zvanja, tvorničare, velike trgovce i bankire 32,2 godine; za obrt­ nike i male trgovce 3 1 ,2 ; za trgovačke pomočnike i na­ mještenike 2 9 ,7 ; za konobare i sluge 2 8 ; za tvorničke radnike, mornare i nadničare 27,5 U Pruskoj je od 1881. do 1886. iznosila prosječna starost vjenčanih muškaraca kod rudara 2 7 ,6 ; kod tvorničkih radnika 27,7; kod kovinara 2 8 ; kod kamenara 2 8 ,2 ; kod gradjevinara 2 8 ,6 ; kod drvodjelaca 28,7 ; kod strojara 29 ; kod odgojitelja i uči­ telja 29,1 ; kod poljodjelaca 2 9 ,6 ; kod prometnih činov­ nika 3 0 ; kod trgovaca 3 0 ,9 ; kod liječnika, duhovnika i činovnika 31,8 do 33,4. U Engleskoj je, prema Ansellu, ženidbena starost bolje situiranih i obrazovanih od 1840. do 1871. iznosila prosječno 29,95 godina, a odonda je A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 1J �162 ženidbena starost za ove razrede narasla. Kod različitih poziva od godine 1880 do 1885. bila je prosječna starost vjenčanika kod G odina Godina R u d a r a .................................... 2 3 ,5 6 Tekstilnih radnika . . . 2 3 ,8 8 K r o j a č a ............................... 2 4 ,4 2 O b r tn ik a 2 4 ,8 5 N a d n i č a r a ..............................2 5 ,0 6 Trgovačkih pomoćnika . 2 5 ,7 5 T r g o v a c a ...................... 2 6 ,1 7 M a r v o g o j a c a ............ 2 8 ,7 3 Slobodnih zvanja i rentijera 3 0 ,7 2 Ovi brojevi pokazuju i opet jasno, kako društveni po­ ložaj upliviše na zaključivanje brakova. Pa ako je u većini evropskih država prosječna starost vjenčanika zadnjih deset­ ljeća devetnaestog stoljeća donekle pala, to je- opet jedna posljedica jakog industrijalizovanja društva. Tako je u nje­ mačkom carstvu, Austriji i Švedskoj, gdje porast mladih vjenčanika ide ruku o ruku sa znatnim umnožavanjem indu­ strijskog radništva. Naprotiv je ženidbena starost u starim industrijskim zemljama, u Francuskoj i Engleskoj, porasla. Izuzetak čini Rusija, gdje je porast ženidbene starosti po­ sljedica uništavanja zadruga. Broj ljudi, koji iz najrazličitijih razloga ne stupaju u brak, stalno raste. I to su baš takozvani viši krugovi, u kojima se ljudi češće ne žene, jedno zbog toga, što su im za­ htjevi veliki, zatim, što oni nalaze uživanja i zabave i izvan braka. S druge strane, za žene su veoma nepovoljni odnosi u mjestima, u kojima stanuje mnogo penzijoniraca s poro­ dicama, a malo mladih ljudi. Tam o se broj žena, koje ne mogu da se udadu, penje na 20 do 30 i više od stotine. U pogledu kandidata za brak u najgorem su položaju oni ženski krugovi, koji uslijed svoga društvenog položaja gle­ daju visoko, ali ne imaju da dadu novca čovjeku, koji to traži. T o vrijedi naročito za ženske članove mnogobrojnih porodica, koje živu od plaće, uživaju ugled, ali nemaju no­ vaca. Život ovih žena je relativno najgori. Iz ovih se kru­ gova rekrutira opasna konkurencija radnicama u pletenju, pranju rublja, cvjetarstvu, čišćenju, rukavičarstvu i kitničarstvu, ukratko, u svim poslovima, koje poduzetnik radije daje u stan na izradu. O ve dame rade za najmanje na- �163 grade, jer mnogo puta rade, da zarade ne cijelo izdrža­ vanje, već samo stanoviti suvišak za odijelo i svrhe luksusa. Poduzetnik rado iskorišćuje konkurentski rad ovih dama, da bi snizio nagrade siromašnih proletarka i iscijedio im posljednju kaplju krvi, one su prisiljene da napregnu i istroše sve svoje sile. Isto tako mnoge činovničke žene, čiji su muževi slabo plaćeni i ne mogu da im omoguće način života „prema položaju", upotrebljavaju svoje slobodno vrijeme za ovu nečistu konkurenciju, koja pritiskuje tako silno široke slojeve ženskih proletaraca. Akcija buržoaskih ženskih udruženja za podizanje žen­ skog rada i pristup žena u više pozive, upućena je pogla­ vito na to, da ženama iz viših slojeva stvori bolji životni položaj. D a bi to mogla postizavati sa više izgleda na uspjeh, ona se rado stavlja pod zaštitu visokih i najviših dama. Ovim buržoaske žene podražavaju samo buržoaskim muškarcima, koji isto tako vole protektorate i rade na onom, što može imati u s p j e h a s a m o u m a l o m , a nikad u velikom. T o je Sizifov posao, što ga oni rade varajući sebe i druge, kako nijesu nužne korjenite reforme. S te se strane suzbija i svaka sumnja u racijonalnost osnova naše državne i društvene organizacije. Konzervativna pri­ roda tih težnja spriječava, da se u tim udruženjima uko­ rijene takozvane destruktivne tendencije. Kad je na berlin­ skom ženskom kongresu s proljeća 1894. manjina istaknula misao o zajedničkom radu buržoaskih žena s proletarskima, to jest sa socijalnodemokratskima, u većini se podigla bura protesta. Ni buržoaskim ženama ne će poći za rukom, da se iz blata izvuku vukući same sebe za kose. Koliki je broj žena, koje se iz navedenih okolnosti moraju odreći bračnog života, ne da se tačno utvrditi. Suvišak žena, što ga ima Njemačka, dijeli se vrlo ne­ jednako na pojedine zemlje i okruge, kao i prema klasama starosti. Po popisu stanovništva od 1900. (statistika nje­ mačkoga carstva. 150. svezak, str. 92) dolazi primjerice: �164 Na 1000 muških lica dolazi ženskih u godinama ispod 15 15 do 40 40 do 60 preko 60 I 1012 Berlin . . ................................................... Kraljevina S a s k a ......................................... 1015 „ Bavarska desno od Rajne 1015 lijevo od Rajne | 986 Kraljevina W i ir t t e m b e r g ..........................1 101 5 1000 Đaden .................................................................. 999 H a m b u r g ........................................................ Provincija B ran d en b u rg............................... 993 „ P o m o r a n s k a ............................... 989 .................................... | 991 „ Rajnska 1 044 1 030 1024 99 7 1041 974 1031 1015 1035 954 1191 1107 108 3 1 07 0 1134 1 079 1038 108 9 109 9 1009 1659 1 360 1 163 1157 1179 117 3 14 5 4 1 276 1214 112 0 Njemačko c a r s t v o ......................................... 1 00 8 1087 1218 995 U doba prave sposobnosti za brak od 15 do 40 go­ dina suvišak žena u čitavome njemačkom carstvu iznosi 8 na lOOO ljudi, a pošto za vrijeme ovih klasa starosti pada 1 1,100.673 muških stanovnika na 11,187.779 ženskih, pokazuje se suvišak od 87.106 žena. I to je lako razumljivo, jer izmedju onih 11,146.833 njemačkih žena, što su 1900. bile sposobne za radjanje (18 do 45 godina), bilo ih je samo 6,432.772 (57*71 po sto) oženjenih, 283.629 (2*54 po sto) obudovjelih, 31.176 (0 ’28 po sto) rastavljenih i 4,399.286 (39*47 po sto) neudatih. U iste četiri klase starosti pokazao se (prema statistici njemačkog carstva, 150. svezak, str. 91.) odnošaj spolova u drugim zemljama, kako to pokazuje tabela na str. 165. Vidimo, da gotovo u svim zemljama sa istom ili sličnom ekonomskom strukturom postoji slično stanje u pogledu podjele spolova prema klasama starosti. U svim ovim zemljama znatan dio žena — bez obzira na druge različite uzroke — ne ima izgleda da stupi u brak. Tako je u Engleskoj godine 1901. od 1000 ženskih lica preko 15 godina bilo udatih 496,4; u Škotskoj 442,8; u Irskoj 370,9; u Švedskoj 468,2; u Norveškoj 469,9. Šta vele na to oni, koji odbijaju težnju žena za neza­ visnim, ravnopravnim životnim položajem upućujući je na �165 brak i kućanstvo? Nije krivica na ženama, što se tako mnogo njih ne udaje. A šta biva sa žrtvama naših socijalnih prilika? Osveta uvrijedjenih i poniženih priroda pokazuje se u naročitim crtama lica i karaktera, po kojima se takozvane stare dje­ vojke kao i stari asketski neženje u svim zemljama i pod svim klimatima razlikuju od ostalih ljudi, i pruža dokaz o silnom i štetnom uplivu prigušenog prirodnog nagona. T ako­ zvana nimfomanija kod žena, kao i mnogobrojne vrsti histerije, niču iz ovoga izvora. Histeričkim nastupima vodi dalje nepodmirenost u braku, koja je često puta kriva za neplodnost G od. N a 1 0 0 0 muških lica došlo je ženskih u godinama ispod 15 15 do 40 40 do 60 preko 60 N j e m a č k a ......................................... A u s t r ij a ............................................... U g a r s k a .............................................. S r b i j a ................................................... I t a l i j a .................................................... Švicarska ......................................... Francuska ......................................... L u x em b u r g ......................................... B e l g i j a ............................................... Nizozem ska .................................... D a n s k a ............................................... Š v e d s k a ............................... .... . • Engleska i W a l e s .......................... Š k o t s k a ............................................... I r s k a .................................................... Sjedinjene američke države . . Egipat ............................................... Japan .................................................... Novi južni W a l e s .......................... Q u e e n s l a n d .................................... T a s m a n i j a ......................................... N eva Zeelandija ..................... Rt dobre N ad e .......................... !i 1900 1890 1900 1896 1881 1888 1896 19 0 0 1890 1899 1890 1899 1891 189 1 1901 1900 1897 1891 1 891 1891 1891 189 1 189 1 995 1005 998 969 963 999 998 992 992 986 978 97 1 1006 973 968 979 943 978 978 976 977 979 989 1008 1046 1029 952 1021 1059 1012 852 984 1031 1080 1016 10 7 5 10 7 3 1 03 7 969 996 962 827 698 877 927 1008 1087 1079 982 925 100 5 11 0 3 1029 988 10 1 8 1031 1073 1146 1096 1165 110 3 889 943 951 679 559 898 661 939 1218 1130 1033 804 980 1148 1108 1063 1117 1145 1179 1252 1227 1389 1032 987 1015 1146 665 611 632 654 1019 T o je u glavnim potezima naš sadašnji bračni život s njegovim uticajima. Rezultat je ovaj: Današnji je brak ustanova, k o j a j e p o s t o j e ć i m s t a n j e m n a j u ž e �166 v e z a n a i sa nj i m st oj i i pada. Al i se ovaj brak nal azi u r a s p a d a n j u i p r o p a d a n j u , kao i s a m o b u r ž o a s k o d r u š t v o . Jer šta smo utvrdili za buržoaski brak? 1. Broj rodjenja relativno opada, i ako stanovništvo raste, što pokazuje, da se životni položaj porodice pogoršava. 2. Broj zahtjeva za razvod braka raste, i to daleko jače, nego što se stanovništvo namnožava, a u ve­ ćini slučajeva zahtjevi dolaze od žena i ako one razvodom u privrednom i društvenom pogledu naj­ više gube. T o govori, da raste broj nepovoljnih faktora, da se dakle brak raspada. 3. Broj zaključivanja brakova r e l a t i v n o o p a d a , i ako stanovništvo raste, što pokazuje, da brak u očima mnogih ne odgovara više svojim socijalnim i moralnim ciljevima i da se na njega počima gledati kao na stvar bez vrijednosti ili bar sumnjive vrijednosti. 4. U svim kulturnim državama postoji nerazmjernost u broju spolova, i to na štetu ženskog spola, koja nije stvorena radjanjem, — jer se prosječno radja v i š e dječaka, nego djevojaka, — već nepovoljnim s o c i j a l n i m i p o l i t i č k i m uzrocima, koji leže u u državnom i društvenom uredjenju. P o š t o sve ove n e p r i r o d n e , o b i č n o po ženu š t e tn e prilike leže u suštini buržoaskoga društva, p o j a č a v a j u ć i se u t o k u n j e g o v a razvi ja nj a, ono se p o k a z u j e ne­ s p o s o b n i m , da ovo zlo u k l oni i ž en u osl o­ bodi. Z a t o je p o t r e b a n j e d a n dr ugi d r u­ štveni poredak. Dvanaesto poglavlje. Prostitucija je nužna socijalna ustanova buržoaskog svijeta. 1. Prostitucija i društvo. Brak predstavlja jednu stranu spolnoga života buržoaskoga svijeta, prostitucija drugu. Brak je lice, prostitucija �167 naličje medalje. Ne nadju li muževi u braku zadovoljenja, oni ga po pravilu traže u prostituciji. 1 tko se od muškaraca ma iz kojeg razloga odrekne braka, on isto tako po pravilu traži zadovoljenja u prostituciji. Z a ljude, koji ne živu u braku, bilo zbog toga, što tako Koće, ili što su prinudjeni, kao god i za one, kojima brak ne pruža ono, što su oče­ kivali, odnosi za podmirenje spolnoga nagona mnogo su dakle povoljniji, no za ženske. Ljudi su iskorišćivanje prostitucije uvijek smatrali kao jednu povlasticu, koja im „po pravu“ pripada. U toliko strože i oštrije oni paze i osudjuju, kad žena, koja nije prostitutka, „zgriješi4 . Sto žena ima iste nagone, koje i 4 čovjek, šta više, što su ti nagoni u izvjesno doba ženina života silniji, nego li inače, to ove ne smeta. Snagom svog vlasničkog položaja čovjek primorava ženu, da nasilno ugušuje svoje najžešće nagone i od njene nevinosti dovodi u zavisnost njen društveni ugled i stupanje u brak. Ničim se drastičnije, ali ni u strašnijem obliku ne može pred­ staviti zavisnost žene od muža, no ovim iz osnova različitim shvatanjem i različitom ocjenom podmirenja jednog te istog prirodnog nagona O dnosi su za čovjeka osobito povoljni. Priroda je dodijelila ženi, da snosi posljedice akta oplodjavanja, dok čovjek ima samo zadovoljstva, a nikakve muke ni odgovor­ nosti. Ovaj položaj, koji je bolji no ženin, doprinjeo je znatno onoj razuzdanosti u spolnim prohtjevima, kojom se odlikuje dobar dio ljudi. Ali pošto ima toliko uzroka, koji spriječavaju ili ne dopuštaju u dovoljnoj mjeri legitimno podmirenje spolnog nagona, posljedica je toga njegovo divlje podmirenje. P r o s t i t u c i j a j e d a k l e j e d n a n u ž n a soci j al na u s t a n o v a za g r a d j a n s k o d r u š t v o , i st o onako, kao što je policija, s t a j a ć a vojska, crkva, kapitalizam. O vo nije pretjerano i mi ćemo to dokazati. Izložili smo, kako je stari svijet gledao na prostituciju i kako ju je smatrao potrebnom, pa je šta više i zvanično organizovao, i to kako u Grčkoj, tako i u Rimu. Kakvi su nazori o ovom postojali u kršćanskom srednjem vijeku, �168 takodjer smo naveli. Cak se ni sveti Augustin, koji se po Paulusu mora smatrati kao najjači stup kršćanstva i koji je neumorno propovijedao askezu, nije mogao uzdržati, a da ne uzvikne: „Istrijebite bludnice i silna će strast srušiti sve.“ A sveti Tom a Akvinski, koji dosada važi kao najveći autoritet na području bogoslovlja, izjavio je to isto još drastičnije: „Prostitucija u gradovima liči na zahod u palači; odstrani li se zahod, palača će postati nečisto i smrdljivo mjesto." Provincijski koncil u Milanu godine 1663. izjavio je isto. Cujmo sada, šta govore moderni. Dr. F. S. Hiigel veli: ,,S napredovanjem civilizacije prostitucija će se uvijati u sve snošljivije oblike, ali nje će nestati sa zemaljske kugle tek onda, kad p r o p a d n e s v i j e t . " 1 T o je smiona tvrdnja, ali tko ne može da sebi zamisli nikakvog društvenog oblika, osim buržoaskog, tko ne priznaje, da će se društvo promijeniti i doći u zdrave i prirodne odnose, taj mora da se složi s drom. Hiigelom. Slično izjavljuje znameniti higijeničar M. Rubner, pro­ fesor na berlinskom sveučilištu i ravnatelj higijenskog insti­ tuta : „Prostitucija je kod žene postojala u sva vremena i kod svih naroda na zemlji, ona je nešto neuništivo, jer služi spolnom saobraćaju, jer izlazi iz p r i r o d e č o ­ v j e č j e i jer je nagon prostitucije u mnogim slučajevima tako reći p r i r o d j e n a mana mnogih žena. Pa kako je u nekom narodu zastupan genij i bluna, golem čovjek i pa­ tuljak i druge iznimke od općenite, obične sredine, isto se tako igrom poroda javljaju one abnormalnosti, koje vode k prostituciji."2 Nijednom od navedenih ne pada na um, da bi drugim društvenim uredjenjem moglo nestati uzroka prostitucije, nijedan ne kuša istražiti njezine povode. Dašto, da i jedan i drugi sluti, baveći se otim pitanjem, da su nepovoljni društveni odnosi glavni razlog, zašto toliko žena prodaje svoje tijelo, ali ta se misao ne razvija u konzekvenciju, da bi zbog toga trebalo stvoriti nova društvena stanja. 1 F. H iigel. Z a povjest, statistiku i reguliranje prostitucije u Beču 1865. 9 Maks Rubner, Nauka o higijeni. 8. izdanje, str. 6 5 4 . Leipzig 1907. �169 Medju malo onih, koji priznaju, da su glavni povod pro­ stituciji gospodarske prilike, spada T h . B a d e :1 „Uzroci beskrajne moralne propalosti, iz koje se javlja prostituisana djevojka leže u današnjim s o c i j a l n i m prilikama . . . T o naročito izaziva r a sp ad a nj e srednjih klasa i n j i hove e g zi s t en c i j e , o s o b i t o kod z a n a t l i j s k o g s t a l e ž a , koji danas samo u malom dijelu živi od samostalnog, privrednog rada." Dade za­ ključuje svoja razmatranja ovako: „ Bijeda materijalne egzis­ tencije, koja je jednim dijelom već upropastila tolike po­ rodice, a jednim dijelom će ih tek upropastiti, vodi i mo­ ralnome razoravanju porodice, a naročito ženskog spola." 2 Ali prostitucija nije samo od prirode stvorena ustanova, koja će, kako veli R. Schmolder, „po ljudskome mišljenju o s t a t i n e p r e s t a n i p r a t i l a c l j u d s t v a " . 3 O na je i društvena institucija, bez koje se ne bi moglo zamisliti buržoasko društvo. Leipziški policijski liječnik dr. J. Kiihn v e li: „Prosti­ tucija nije samo zlo, koje se mora trpjeti, v e ć j e to j e d n o p o t r e b n o z l o, jer ona žene štiti od nevjerstva (na koje samo muškarci imaju pravo. Pisac.) i krepost (razumije se žensku; muškarcima ona nije potrebna. Pisac.) od napadaja (sic 1), a time i od p a d a."4 O ve riječi karakterišu na najotvoreniji način suhi egoizam muškog svijeta. Kiihn zauzima korektno gledište policajnog liječnika, kome je zadaća kontrolom prostitucije spasiti muškarce od neu­ godnih bolesti. T reba misliti samo na muškarca, komu je celibatski život ogavan i mučan ; ali milijuni celibatskih žena 1 T h. Bade, O skitanju i javnim plesnim zabavištima. Berlin 1858. 2 1 zbilja, statistika, koju je berlinska policijska uprava prikupila o po­ rijeklu 2 2 2 4 upisanih prostitutki g. 1 8 7 1 /7 2 , pokazuje, da su <015 = 4 7 ,9 procenata iz zanatlijskog staleža, 4 6 7 = 2 2 .0 procenata iz staleža tvorničkih radnika, 3 05 = 14,4 procenata iz staleža sitnih činovnika, 2 2 2 = 10,4 procenata iz trgovačkog i prometnog staleža, 8 7 = 4,1 pro­ centa iz poljoprivrednog, a 2 6 = 1,2 procenta iz vojničkog staleža. Za 102 prostitutke nije se moglo saznati očevo zanimanje. 2 R. Schm older, Kažnavanje i policajni progon obrtimične prosti­ tucije. D iisseldorf 1892. * J. Kiihn, Prostitucija u devetnaestom vijeku s liječničkopolicajnog stanovišta, Leipzig 1892. �170 moraju se zadovoljiti. Sto se kod muškarca smatra pravom, to je kod žena nepravo, nemoralnost i prestup. Drugi je zanimljivi gospodin dr. Fock, koji smatra prostituciju „nužnim korelatom naših civilizovanih uredaba*4. 1 O n se plaši suvišne proizvodnje ljudi, ako bi se ženili svi, koji sazore za spolni odnos, pa zbog toga smatra kao važnu stvar, da prostituciju država „regulira**. O n nalazi opravdanim, da država upravlja prostitucijom i vodi nadzor nad njom i da na sebe primi brigu o snabdjevanju ljudi bludnicama, koje nemaju sifilis. O n traži najstrožu kon­ trolu svih ženskinja, za koje je dokazano, da provode slobodnu ljubav. Z ar i onda, kad dame, koje vode „slo­ bodnu ljubav**, pripadaju višim klasama? Stara je to pjesma. Dr. Fock traži isto tako oporezovanje prostitutki i koncentrisanje prostitutkinja u o d r e d j e n i m u l i c a m a . Drugim riječima, k r š ć a n s k a d r ž a v a hoće da od prostitucije stvori izvor novčanih prihoda time, što za račun muškaraca organizuje i štiti prostituciju. Kako je ono rekao car V espazijan u sličnom slučaju ? Non o le t! (N e smrdi.) Osobito stajalište zauzima dr. Henrik Severus,3 koji se isto tako izjavljuje za zakonito priznanje prostitucije. O n u njoj vidi vrlo k o r i s n u ustanovu, jer je ona nužni pratilac braka, pošto bez nje ne bi mogla postojati sloboda bračnog za­ ključivanja. Prema tomu, njemu je prostitucija neka vrst sigurnosnog ventila za buržoasko društvo. O n tvrdi: „V e­ liki dio bijede, koja danas izaziva tako neprijatno društveno stanje, potiče otuda, što se brakovi sklapaju bez razmi­ šljanja, bez studiranja pitanja, kako će se osigurati život. Država ima interesa, da se takovi brakovi ne sklapaju, jer su djeca, koja iz njih izlaze opasnost za s i g u r n o s t d r u š t v a , pošto se za njihovo uzdržavanje roditelji nijesu dovoljno pobrinuli, a kao bračna djeca ne mogu u kuću za nahodčad.** Medjutim, prostitucija spriječava, da se „pod prinudom prirodnih zakona zaključuju brakovi, koji vode u m n o ž a v a n j u o n i h e l e m e n a t a u n a r o d u , što 1 Dr. Fock, Prostitucija s e t i č k o g i zdravstvenog gledišta. N je­ mački tromjesečnik za javno zdravstvo. 2 0 . svezak, 1. sveščić. 2 Dr. H . Severus, Prostitucija i državna vlast. Dresden 1899. �171 . postaju p r o t i v n i c i m a d r ž a v e i d r u š t v a jedno zbog toga, što živući u bijedi nisu mogli dobiti nikakva odgoja, a drugo zato, što su proživjeli mladost bez sreće. “ Prema tome bi dakle u prostituciji, koju reguliše država, bio nadjen čak i lijek i zaštita od socijalne demokracije, naziranje, koje, ako ništa drugo, ima bar prava na origi­ nalnost. D a k le ! ostaje kod toga : prostitucija je nužna društvena ustanova buržoaskoga svijeta, isto tako, kao što je policija, stajaća vojska, crkva i kapitalizam ! 2. Prostitucija i država. U njemačkom carstvu država ne organizuje i ne kontroliše prostituciju, kao što je to slučaj u Francuskoj, nego je samo trpi. Zvanične javne kuće zakonom su zabranjene, za bludničenje se prijeti teškom kaznom. Ipak to dosada nije priječilo, da u velikom broju njemačkih gradova, iz­ medju ostalih u Mainzu, Magdeburgu, Altoni, Kielu, Niirnbergu, W ormsu, Freiburgu i Br., Leipzigu, Regensburgu, Hamburgu, Augsburgu, Wiirzburgu i t. d., i poslije toga, kao i prije, postoje javne kuće, koje policija trpi.1 Stanje, koje je teško razumjeti i čija je protivrječnost sa zakonima naših državnih upravljača dobro poznata. Njemački kazneni zakonik prijeti kaznom za izdavanje stana jednoj prostitutki. Ali s druge strane policija je prinudjena trpjeti hiljade prostituiranih žena i štititi ih u njihovu zanatu, čim one pristanu da budu unesene u policijski registar kao prosti­ tutke i da se podvrgnu pravilima, što su propisana za prostitutke — naprimjer periodičnom liječničkom pregledu i t. d. Ali ako država koncesijonira prostitutke i pomaže im time da vrše svoj posao, onda one moraju imati i stan, šta više, u interesu je javnoga zdravlja i reda, da one imaju stan, u kome če moći vršiti svoj zanat. Kakva pro­ tivrječnost! N a jednoj strani država zvanično priznaje: prostitucija je nužna, na drugoj, ona goni i kažnjava blud1 Paul Kampffmeyer, Prostitucija kao klasna pojava društva i njezin socijalnopolitički ustuk. Str. 41. Berlin 1905. �172 nice i bludničenje. Osim toga ovakvo ponašanje države potvrdjuje, da je prostitucija za moderno društvo sfinga, čiju zagonetku ono ne može da riješi. Vladajuća religija i moral osudjuju prostituciju, zakoni kažnavaju njeno povladjivanje, pa ipak je država trpi i štiti. Drugim riječima, naše društvo, te se prči svojim čudoredjem, s\ojom religijoznošću, svojom civilizacijom i kulturom, mora trpjeti, da njegovo tijelo razoravaju kao svirepi otrov nemoral i ko­ rupcija. K r š ć a n s k a d r ž a v a d o p u š t a , d a j e b r a k n e d o s t a t a n i d a mu ž i ma p r a v o z a h t i j e v a t i i i z v a n z a k o n s k o p o d m i r e n j e s p o l n o g nagona. U toj državi žena se samo toliko uzima u obzir, u koliko se podaje nezakonskim požudama muškarca, to jest, ako postane bludnicom. Isto tako, nadzor i kontrola, koju dr­ žavni organi vrše nad licima, koja se prostituišu, ne rasprostiru se i na muškarca, koji traži prostitutku, što bi samo po sebi moralo doći, ako bi se htjelo, da policijskoliječnička kontrola ima nekog smisla i bar polovicu uspjeha — da već i ne govorimo o tome, što pravda traži, da se zakoni podjednako primjenjuju na oba spola. Ovo štićenje muškaraca od žene, što ga vrši država, posvema izokreće prirodne odnošaje. C i n i se, k a o d a su mu š k a r c i sl abi j i , a ž e n s k e j ači spol , kao da je žena z a v o d n i k , a ubogi , sl abi č o v j e k z a v e ­ d e n i . Priča o zavedenju A dam a po Evi u paradizu djeluje i nadalje u našim naziranjima i zakonima dajući pravo kršćanstvu: „Z ena je velika zavodnica, posuda grijeha.“ Muškarci bi se imali stidjeti ove tužne i nedostojne uloge. Ali njima nije neugodno u toj ulozi „slabih** i „zavedenih**, j e r š to su v i š e š t i ć e n i , t o v i š e m o g u d a g r i j e š e . Kad se muškarci sastanu u gomili, oni se, kako se čini, ne mogu zabavljati bez prostitutke. T o su izmedju ostaloga pokazali i dogadjaji na proslavi njemačkih strije­ laca u Berlinu ljeti 1890., dogadjaji, koji su potaknuli 2300 gospodja, da se jednom peticijom obrate na vrhovnog načelnika njemačke prijestolnice: „Dopustite milostivo. V aša Visokoblagorodnosti, da vam o saveznoj njemačkoj strjeljačkoj proslavi, što se održala od 6. do 13. srpnja kod Pankova, saopćimo ono, što je do nas u unutrašnjosti �173 doprlo putem štampe i drugih obavještenja. Izvještaji o tome, koje smo primili s najdubljim ogorčenjem i zgra­ žanjem, donijeli su izmedju ostalog, da je na toj sveča­ nosti bilo i ovakvih igrokaza: ,Prvi njemački herold, naj­ veći šantan na svijetu*. ,Sto i četrdeset kavalira.* Pored toga manji tingl-tangli i strjeljački šatori, u kojima su se nametljive ženske vješale o vrat ljudima. Dalje, .slobodni koncerat', na kojem su prozračno obučene konobarice drsko i bezobzirno, sa zavodničkim posmjehom, pozivale na .stre­ ljački odmor* gimnazijalca kao god i oca porodice, mladića kao god i odrasla čovjeka . . . A onu gotovo golu ,dam u\ koja je pozivala publiku na posjet u šatoru .Tajne H am ­ burga ili jedna noć u Sv. Pauliju’, mogla je policija i uklo­ niti. Naužasnije pak, što smo mi prosti gradjani i gradjanke iz unutrašnjosti mogli čuti o tako mnogo hvaljenoj prije­ stolnici carevine, jest vijest: da je odbor za svečanost umjesto konobara, koji su se nudili, ponamještao velik broj .mladih ženskinja’, kojima on za službu ništa nije plaćao . . . Mi njemačke žene imamo kao supruge, majke i sestre hiljadostruka razloga da svoje muževe, sinove i braću ša­ ljemo u Berlin na službu otadžbini, pa u svojoj pokornosti i tvrdom povjerenju molimo V ašu Visokoblagodarnost, da velikim i moćnim uplivom, kojim V i, kao najviši činovnik prijestolnice carstva, raspolažete, budete dobri, pa da na­ redite, da se ti nedostojni dogadjaji ispitaju, ili da izdate ma kakve odredbe, koje se Vašoj Visokoblagorodnosti čine pogodne, da se više nitko ne usudi priredjivati ponovno te orgije, naročito na budućoj S e d a n s k o j s v e č a ­ n o s t i . . .“( ! ! ! ) K od svih velikih, pa i kod takozvanih narodnih pro­ slava, gdje muškarci dodju u većem broju, opetuje se slično 1 Njemačke su vlade pokušavale toliko puta izaći iz protivrječnosti, u kojoj se gledom na prostituciju nalazi praksa državne vlasti i kazneno zakonodavstvo. O ne su donosile zakonske osnove, kojima se, izmedju ostalog, po­ 1 „Kad u Buschovom cirkusu zasijeda savez poljoprivrednika ili kad se u Berlinu obdržavaju veliki kongresi, tada rastu cijene . . . ljudskome m esu.“ Satir, Noćni život u Fridrikovoj ulici. Str. 16. Berlin 1907. �174 licija opunomoćava, da prostitutke uputi na jedno odredjeno mjesto stanovanja. Priznalo se, da se prostitucija ne može uništiti, pa je zbog toga najpraktičnije, da se ona na odredjenim mjestima trpi i kontrolira. Jedan takav zakon — u kome se cijeli svijet slaže — povratio bi u život bor­ dele, koji su četrdesetih godina prošlog vijeka službeno ukinuti u Pruskoj. Ovi zakonski odnošaji izazvaše veliko uzbudjenje i silni broj protesta, kojima se obraćala pažnja na to, da će se država istaknuti kao zaštitnica prostitucije i time izazvati uvjerenje, da eksploatisanje prostitucije nije protivno moralu i da je ona zanat, koji država odobrava. Ovi zakonski projekti, koji su u plenumu i komisiji dr­ žavnog sabora naišli na najžešći otpor, ostadoše sve do danas samo neuspjeli pokušaji. Ali i samo to, što su oni mogli biti predloženi, pokazuje grdnu nepriliku, u kojoj se danas našlo društvo. Državno reguliranje i kontrola prostitucije ne samo da kod ljudi stvara uvjerenje, da država povlašćuje prostitu­ ciju, nego još da državna kontrola štiti i od bolesti, i to uvjerenje baca ljude sve više u prostituciju i lakoumnost. Bordeli ne umanjuju spolne bolesti, oni ih umnožavaju, ljudi po st aju lakoumniji i nepažljiviji. Kakvo shvatanje izaziva državna zaštita bordela, pokazuje onaj slučaj, kad su se prostitutke u Engleskoj, upisane na osnovu spisa o prostituciji, u šali nazivale k r a l j i č i n i m ž e n a m a , jer su bile privilegovane zakonom, koji je obja­ vila kraljica. Iskustvo nas je naučilo, da od zaraze ne zaštićuju ni zavodi za prostituciju, koji se policijski kontrolišu (kuće tolerancije, bordeli), kao god ni liječnička pregledba, što je odredjuje policija. T ako je tajni medicinski savjetnik dr. Albert Eulenburg godine 1898 pisao na jedno pitanje bečkom odboru gospodja za borbu protiv kasarnskoga uredjenja prostitu­ cije: ,,U pitanju policijskog kontroliranja bludnica, ja uzimajući dašto u obzir poteškoće kod momentane pro­ vedbe — principijelno stojim potpuno na stanovištu vaše peticije i smatram, da je praksa, koja je u najvećem broju zemalja odavno uobičajena, i nepravedna i nedostojna i �175 povrh toga sasvim nemoćna da donekle sigurno postigne navedenu svrhu. “ D ne 20. srpnja 1892. izjavilo je berlinsko medicinsko udruženje, da se ponovno uvodjenje bordela ne može pre­ poručiti ni sa higijenskog, ni sa moralnog gledišta. Priroda ovih bolesti u najviše je slučajeva takva, da se one ne mogu lako i odmah opaziti, pa ako bi se htjela makar kolika sigurnost, onda bi se pregledba morala vršiti više puta dnevno. A to nije moguće, kad se ima na umu broj žena, koje treba da budu pregledane i troškovi oko toga. G dje se za jedan sat mora „ekspedirati" trideset do četrdeset prostitutkinja, tu je pregled teško što više, no samo jedna komedija, a isto je tako broj pregleda jedan­ put ili dvaput nedjeljno sasvim nedovoljan. T ako veli dr. Đ laschko:1 „Mišljenje, da kontrola bludnica pruža neku zaštitu od zaraze, jest kobna zabluda, te je na žalost veoma rasprostranjena. M ože se naprotiv reći, da svaki, tko se pušta u odnos sa prostitutkom ili kojom lakoumnom djevojkom, srlja svaki put u veliku opasnost. “ Uspjeh ovih mjera osujećen je još i zbog toga, što ljudi, koji prenose bolest s jedne žene na druge, nijesu podvrgnuti nikakvoj kontroli. Prostitutku, koja je baš sada pregledana i pronadjena kao zdrava, zarazi poslije jednog sata kakav spolno oboljeli čovjek i ona tu zarazu prenosi na čitav niz drugih posjetilaca sve do prvog idućeg dana kontrole ili dok sama ne primijeti bolest. Kontrola nije samo iluzorna, nego još uz to ovi pregledi, koje po ko­ mandi vrše muški liječnici namjesto ženskih, najdublje vrijedjaju osjećaj stida i doprinose, da on bude potpuno uništen. O vo potvrdjuje veliki broj liječnika, koji tu kon­ trolu vrše.2 T o priznaje čak i službeni izvještaj berlinske 1 Priručnik higijene. Izdaje dr. med. Th. W ey l. 10. svezak. „H igi­ jena prostitucije i veneričkih bolesti." N apisao Dr. A . Blaschko — Berlin. Str. 111. Jena 1901. 8 „Zapravo čitavim ovim sistemom regulisanja ne pobijaju se nikako uspješno venerične bolesti, a niti se njihov broj vidljivo ne umanjuje. Varljiva sigurnost, što se daje muškarcima, čini ih neopreznijima; umno­ žavanje izmjeničnih odnosa povećava opasnost zaraze barem za toliko, za koliko je umanjuje liječničko odstranjivanje nekoliko teško bolesnih." August Forel, Seksualno pitanje. Str. 3 3 8 /3 3 9 . M iinchen 1907. �176 policijske uprave, u kome se veli: „Može se priznati i to, da z b o g u p i s i v a n j a ž e n s k e j oš d u b l j e mo­ r a l n o p r o p a d a j u . 1 A prostitutke i gledaju na sve moguće načine da izbjegnu toj kontroli. Dalje, posljedica ovih policijskih mjera jest i to, sto je bludnicama vanredno otežano, čak učinjeno i nemogućim, da se vrate na koji pristojniji posao. Z e n a , k o j a j e p o t p a l a p o d r e ­ d a r s t v e n i n a d z o r , i z g u b l j e n a je za d r u ­ štvo; o n a u n a j v i š e s l u č a j e v a za n e k o ­ l i k o g o d i n a j a d n o s v r š i . Zgodno i iscrpivo se protiv policijskog reguliranja prostitucije izjavio u Ženevi peti kongres protiv nemorala rekavši: „Obligatna liječnička pregledba prostitutkinja u toliko je kobnija kazan za ženu, što ona baca u posvemašnju propast nesrećnice, koje su joj silom podvrgnute, jer razorava i onaj ostatak osjećanja stida, koji se još može naći i kod najpokvarenijih. Država, koja hoće policijski regulirati prostituciju, zaboravlja, da je dužna pružiti jednaku zaštitu obim spolovima; ona mo­ ralno upropašćuje ženu i oduzima joj dostojanstvo. Svaki sistem službenog reguliranja prostitucije ima za posljedicu policijsku samovolju, kako god i povredu sudskih garancija, koje su zajamčene svakoj individui, čak i najvećem zlo­ čincu, proti samovoljnog apšenja i zatvaranja. Pošto se ova provedba prava vrši samo na štetu žene, otuda ^proističe neprirodna nejednakost izmedju nje i muškarca. Z ena se povlači na niveau prostog predmeta i s njom se više ne postupa kao s osobom. O n a s e n a l a z i i z v a n z a ­ k o n a. “ Kako malo koristi redarstvenoliječnička kontrola, daje nam najuvjerljiviji dokaz Engleska. Pred početkom zakon­ skog reglemantiranja godine 1867. bio je na 1000 Jjudi kod vojništva 91 spolno zaražen prema vojničkom izvještaju. Godine 1886., dakle poslije devetnaestgodišnjeg postojanja reglemantiranja, bilo ih je na 1000 već 110 slučajeva, ali godine 1892., šest godina poslije ukinuća reglemantiranja, bilo je samo 79 slučajeva spolno zaraženih na 1000 ljudi. 1 Drugi izvještaj kraljevske policijske uprave u Berlinu 1881 do 1890. Str. 351 do 3 59 . za godine �177 U gradjanstvu je od 879. do 1882. — dakle za vrijeme reglemantiranja — dolazilo 10 slučajeve sifilisa na 1000 ljudi, a od 1885. do 1889., naime poslije ukinuća, 8,1 slučajeva na lOOO. Ali na prostitutke, podvrgnute pregledu, taj zakon je imao sasvim drukčije djelovanje, nego na č e te : 1886. na 1000 prostitutkinja bilo je 121 slučajeva bolesti, 1886., pošto je zakon već dvije godine bio u krjeposti, 202, broj bolesti je zatim postepeno opadao, ali je 1874. iznosio ipak 16 slučajeva više, no broj od 1886. I smrtni slučajevi kod prostitutkinja strahovito su se umožili pod vladom toga zakona. 1865. broj smrtnih slučajeva na 1000 prostitutkinja iznosio je 9,8, medjutim godine 1 8 7 4 - 23. Kad je krajem šezdesetih godina engleska vlada pokušala proširiti akt o pregledu na sve engleske gradove, ppdiže se čitava bura protesta u engleskom ženskom svijetu. Ž enske su smatrale taj zakon kao uvrjedu cijeloga spola. A k t habeas corpus, taj osnovni zakon, reklo se, koji engleskoga gradjanina štiti od napadaja policije, hoće da se za ženu ukine; prema tome, svakom surovom policijskom činovniku, koga pokreće osveta ili drugi niski motivi, bit će dopušteno, da napadne na najčestitiju ženu, ako samo posumnja, da je ona pro­ stitutkinja, dok naprotiv razuzdanost ljudi ostaje i dalje ni čime nespriječena, pa se, šta više, i zakonom štiti i potiče. M a da je ovo zauzimanje engleskih žena, pod vodstvom Jezefine Đutlerove, za propala bića iz njihovoga spola izazvalo rdjava tumačenja i sumnjive primjedbe ograničenih ljudi, one sa velikom energijom ustadoše proti uvodjenju toga zakona. U novinskim člancima i brošurama pisalo se ,,za“ i „protiv“ i spriječavalo se širenje toga zakona, poslije čega je 1886. došlo i njegovo ukinuće.1 1 Najpouzdaniji pomoćnici žena bijahu engleski radnici. U svom zna­ menitom spisu „Povjeat jedne križarske vojne" piše Jozefina Butlerova: „M i smo zaključili pozvati narod. V e ć u jeseni 1869. pisali smo svakom članu parlamenta obih kuća, a i mnogim drugim vodjama svjetovnih i crkvenih partija. O d svih odgovora, što ih primismo na naša pisma, izjaviše se malo njih, da se s nama potpuno slažu . . . P ošto nadjo3mo vrlo malo uspjeha kod krugova, na koje smo zbog njihovih interesa najviše računali, obratismo se na radnički narod zemlje. T u nas se susrelo posvema drukčije. Ja vrlo dobro znadem, da i radničke klase imaju svojih pogriA . B e te l: Ž ena i tocijalizam. 12 �178 Njemačka policija ima sličnu vlast za te stvari i česti slučajevi iz Berlina, Leipziga, Kolna, Hannovera i mnogih drugih mjesta, koji su prodrli u javnost, dokazuju, da su zloporabe ili „ nesporazumi“ vrlo laki pri vršenju te vlasti, ali kod nas ne ima ni traga od jedne energične opozicije protiv tih ovlaštenja.1 Čak su i u sitnoburžoaskoj Norveškoj godine 1884. z a b r a n j e n i bordeli, i godine 1888. u glavnom gradu Christianiji u k i n u t o prisilno upisivanje prostitutkinja i pregled, koji je s njime spojen. U s i j e č n j u 1893. i z d a n a j e j e d n a k a n a r e d b a z a c i j e l u z e m l j u . Vrlo dobro kaže gospodja Guillaume - Schack gledom na državne „zaštitne mjere“ za muškarce : „Čemu učimo mi naše sinove kreposti i čudoredju, kad država proglasuje nemoral potrebnim zlom ? Kad ona mladom čovjeku još prije, no što je duševno sazrio, dovodi ženu, ožigosanu od vlasti kao robu, da bude igra njegovih strasti?4 ' M ože jedan spolno bolesni čovjek u svojoj razuzdanosti da zarazi koliko ga volja tih jadnih bića, koja u naj­ većem broju na taj stidni zanat nagna gorka nevolja ili zavodjenje, tome gubavcu nitko ni riječi ne će kazati, ali jao teško bolesnoj prostitutkinji, koja se odmah nije pod­ vrgla liječničkoj pregledbi. Garnizonski, univerzitetski, pri­ morski i t. d. gradovi nagomilavajući u sebi snažne, zdrave ljude postaju glavnim rasadištima prostitucije i njenih opa­ snih bolesti, koje se odatle prenose u najudaljenije kutove zemlje i posvuda šire propast. Kako jejnoralno kvalificiran veliki dio naših djaka, o tom govori „Časopis za pobijanje javnog nemorala44:2 „ K o d o g r o m n o g d i j e l a d j a š ješaka i da su kao i ostali narodni slojevi isto tako malo slobodne od egoizma; ali sam čvrsto uvjerena, da prosti narod, kad ga se pozove u ime pravednosti, uvijek dokazuje lojalne i povjerljive namjere." Citirano kod P. Kampffmeyera, u pomenutoj knjizi, na str. 69. 1 „G odine 1901. zlostavljena je u Beču uz odobravanje svjetine jedna Francuskinja po policajnom agentu Neuhoferu, bačena k bludnicama u zatvor i nasilno liječnički pregledana. Taj slučaj izazvao je u saboru pet interpelacija. G odine 1902. uapšene su u Hamburgu i Kielu gospodje pod sumnjom, da su prostitutke, a dijelom su i zlostavljene. Ovi slučajevi izazvale 8. rujna golemu demonstrativnu skupštinu u Hamburgu, na kojoj sudjelovahu pripadnici svih stranaka." P. Kampffmeyer, u pomenutoj knjizi, str. 66. 2 15. kolovoza 1893. Berlin. �179 t v a d a n a s s u p o j m o v i o m o r a l n i m s t va r i ma s t r a h o v i t o niski, š t a više, to su p o j m o v i n o ć n i h s k i t n i c a .“ A iz tih krugova, koji se razmeću svojim nacijonalizmom i „njemaćkim moralom", rekrutiraju se naši administrativni činovnici, naši državni odvjetnici i naši suci. Kako zlo stanje u tom pogledu mora da bude speci­ jalno kod studenata, vidi se iz toga, što je u jesen 1901. veliki broj profesora i liječnika, medju njima imena prvih stručnjaka, uputio jedan apel njemačkim studentima skre­ ćući im izričito pažnju na žalosne posljedice spolne razuzdanosti i pretjeranog alkoholizma, koji u toliko slučajeva podjaruje spolnu razuzdanost. Najzad se uvidja, da se sa prikrivanjem dalje ne može, već da stvari treba iznijeti onake, kakve su, da bi se ma koliko spriječilo nedogledno zlo. 1 u drugim klasama bilo bi potrebno, da se ove opo­ mene primu srca. „ Z a tvoje grijehe plaćat će tvoji potomci sve do trećeg i četvrtog koljena." O va izreka biblije odnosi se najpot­ punije na spolno razuzdanog i oboljelog čovjeka, pa naža­ lost i na njegovu nevinu ženu. „Napadaji kaplje kod mla­ dih muških i ženskih lica, razni oblici sušenja hrptenjače i mekšanja mozga, živčane bolestiraznih vrsti, očne bo­ lesti, kostobolja i zapala crijeva, sterilnost i sušica u to­ likim slučajevima ne potječu ni iz čega drugog do iz sifi­ lisa, koji je zastario, koji se nije opazio, ili je iz pojmljivih razloga bio prećutkivan . . . Kako sada stvari stoje, ne­ znanje i lakoumnost vode k tomu, da se od bujnih seoskih djevojaka stvaraju žuti, uveli stvorovi, koji za ekstravagan­ cije svojih muževa prije braka i izvan braka moraju da plaćaju kroničnim spolnim zapaljenjima."1 A dr. A . Blaschko veli medju ostalim : „Epidemije, kao kolera i kozice, difterija i tifus, čije naglo djelovanje pada odmah svakom u oči, izazivaju kod pučanstva užas, ma da se po svojim opakim posljedicama jedva mogu uporediti sa sifilisom, a po širenju ne mogu to ni izdaleka . . . Medjutim prema 1 O pasnost prostitucije po zdravlje. N apisao dr. Oskar Lassar. Ber­ lin 1892., A ugust H irschwald. �180 sifilisu društvo stoji, moglo bi se reći, sa ravnodušnošću, koja čovjeka užasava.4 1 Krivica je u tome, što se smatra 4 za „nepristojno4 , da se o takvim stvarima javno govori. 1 T a ćak se ni njemački državni sabor nije mogao odlučiti, da unese u zakon i to, da bolničke blagajne imaju prema spolnim bolesnicima postupati, kao god i prema ostalim bolesnicima.2 Sifilitični je otrov po svome djelovanju najžilaviji od svih otrova i najteže se od svih može iskorijeniti. Mnogo godina, pošto je bolest prošla i ozdravljeni živi u zabludi, da je svaki trag uništen, javljaju se u braku mnogobrojne posljedice kod žene ili kod novorodjenčadi, a za porijetlo čitave jedne vojske bolesti žena i djeca imaju da zahvale muževljevim odnosno roditeljskim spolnim bolestima. U jednoj peticiji, koju je udruženje za zaštitu mladeži uputilo u jesen 1899. njemačkom državnom saboru, navedeno je, da je u Njemačkoj oko 30.000 djece još od rodjenja sli­ jepo zbog toga, što je zaraženo kapavcem (triperom), a da je kod 30 postotaka nerotkinja isto to uzrok njihovoj ne­ plodnosti.3 Zbilja čovjeka mora da užasava činjenica, što postoji toliki silni broj brakova bez djece i što on raste. 1 slaboumna i kretenska djeca imaju u najviše slučajeva da tu svoju nesreću pripišu istom uzroku, a kakve se grozne posljedice mogu izazvati jednom sićušnom kapljicom sifilitične krvi prilikom cijepljenja kozica, za to postoje grozni primjeri. T o, što se nalazi veliki broj onih, koji pate od spolnih bolesti, poticalo je toliko puta na donošenje jednog zakona za carevinu, koji bi propisao postupak specijalno prema 1 Liječenje spolnih bolesti na okružnim blagajnama i u bolnicama. Berlin 1890., Fischerova medicinska knjižara. 2 O va odredba zakona o bolesničkom osiguranju ( § 6. a) omogu­ ćila je općinama, da zaključe, da se kod bolesti, nastalih od spolne razuzdanosti, ne daje uopće ili samo djelimice bolesnička potpora, ali ta je ustanova ukinuta novelom od 2 5 . svibnja 1903., koja je stupila na snagu 1. siječnja 1904. 8 Medju stanovnicima slijepačkih zavoda bilo ih je poradi infekeije slijepih od poroda u Berlinu 2 1 , 3, Beču 3, 1, Breslavi 3 5 , !, Budim­ pešti 47, 9 , Miinchenu 78, 8. Th. W e y l, Društvena higijena. Str. 6 2 . Jena 1904. �181 spolnim bolesnicima. Dosad se još nije moglo odlučiti na takav jedan korak, vjerovatno od straha pred veličinom zla, koje bi se tada pokazalo. U stručnjačkim krugovima došlo se do općenitog uvjerenja, da je triper, koji je prije smatran sitnicom, najopasnija bolest. Prividno izliječen, on i dalje razvija svoje djelovanje u ljudskome tijelu, tako, te je, kao što je to dr. Blaschko saopćio u jednom svom predavanju u Berlinu 20. veljače 1898., pri policijskim pregledima u Berlinu svega kod jedne četvrtine do najviše jedne trećine prostitutkinja, koje bolovahu od tripera, konstatirana bolest. A u stvari od tripera boluje ogromni, pretežni dio prosti­ tutkinja,- no bolest se prilikom kontrole utvrdjuje samo kod jednog malog broja. A pošto se i od toga dijela liječi samo mali dio, društvo ovdje stoji pred jednim zlom, od koga ono za danas ne ima lijeka, a koje prijeti teškim opas­ nostima, naročito ženskom dijelu stanovništva. 3. Trgovanje djevojkama. U koliko se ljudi, od svoje volje ili prinudjeni, od­ riču braka tražeći podmirenja spolnoga nagona u divljini, u toliko se sve više umnožavaju prilike za zavodjenje. Velika dobit, što ju pruža svako poduzeće, zasnovano na nemo­ ralu, potiče mnogobrojne neskrupulozne špekulante, da mame k sebi mušterije nudeći im rafinirana zadovoljstva svih vrsti. T u se vodi računa o svakoj potrebi mušterije prema njenom činu i položaju, o svakoj sposobnosti plaćanja. Kad bi „javne kuće“ mogle izbrbljati sve svoje tajne, pokazalo bi se, da one, koje u njima stanuju i koje su tolikoput i bez ugledna porijetla i bez više obrazovanosti i odgoja, ali koje raspolažu to većim tjelesnim dražestima, stoje u najintim­ nijim odnosima sa vrhovima društva, sa ljudima visoke inteligencije i obrazovanosti. O datle izlaze i tamo ulaze ministri, viši oficiri, tajni savjetnici, narodni predstavnici, suci itd. pored predstavnika nasljedne, financijske, trgovačke i industrijske aristokracije, ljudi, koji se danju i u društvu pojavljuju dostojanstveno i ozbiljno kao „zastupnici i čuvari morala, reda, braka i porodice“ i stoje na čelu kršćanskih dobrotvornih ustanova i udruženja za „suzbijanje prostitu­ �182 cije“. Vlasnik jednog lokala, koji služi tome podvodjenju u . . . . ulici u Berlinu izdaje čak i svoj ilustrovani list, u kom se slikaju orgije društva iz te kuće. Lokal ima preko 400 sjedala i u njemu se svako veče skuplja ele­ gantna publika, koja kao stalni gost — kako se to u listu veli — pripada najvišoj aristokraciji po rodjenju i po bo­ gatstvu. Radosni uzvici i klicanja dobijaju prosto strahovite dimenzije, kad se tu nadju, kao što to gotovo svaki dan biva, mnogobrojne dame iz pozorišnog svijeta i poznate ljepotice iz veselog svijeta, i kad dosjetljiva direkcija, da bi krunisala veselje, priredi pred zoru lov na jegulje . . . U krugu oko basena čuče visoko uzdignutih haljina lijepe posjetilice ovoga doma i love jegulju. I tako dalje, Policija zna tačno za ove orgije, ali se čuva, da otmjenome društvu pokvari uživanje. Isto tako nije ništa drugo, do li kuplerstvo najprostije vrsti, kad jedan berlinski zavod za balete šalje ovakvu pozivnicu otmjenome muškom svijetu: „Potpisana uprava lovačke dvorane, kojoj ste Vi, visokopoštovani gospodine, preporučeni kao strastveni lovac, do­ pušta sebi visoku čast, da Vašoj visokoblagorodnosti skrene pažnju na jedan novopronadjeni divni lovački teren i da V as najučtivije pozove na prvi lov plemenite divljači 26. kolovoza o. g. u lovačkim dvoranama. Naročita okolnost čini našu novu šumsku oblast osobito prijatnom i ugodnom : zemljište, na kome se lovi, nalazi se u sredini prijestolnice, divljač se nimalo ne štedi. “ Naše buržoasko društvo liči na neko veliko karnevalsko društvo, u kom jedan drugoga kuša da prevari i napravi budalom. Svaki nosi dostojan­ stveno svoju službenu masku, da bi poslije, slobodan, u toliko neobuzdanije dao maha svojim sklonostima i stra­ stima. A i z v a n a sve se to prelijeva moralom, religijom i poštenjem. Ni u jedno doba nije bilo većeg licemjerstva, no u naše. Broj augura raste svakim danom. Ponuda žena za uživanje množi se brže, no njihova potražnja. Sve gori socijalni odnosi, bijeda, zavodjenje, žudnja za izvana sjajnim životom, koji je prividno slobodan, sve to lifruje kandidatkinje iz svih društvenih slojeva. K a­ rakteristično opisuje stanje u prijestolnici njemačke care­ �183 vine jedan roman H ansa W achenhusena.1 Pisac se ovako izražava o svrsi svog rom ana: „Moja knjiga govori naročito 0 žrtvama ženskoga spola i sve većem propadanju nje­ govom zbog n e p r i r o d n o s t i n a š i h d r u š t v e n i h i g r a d j a n s k i h o d n o s a , zbog krivice baš i samog žen­ skog spola, zbog zanemarivanja uzgoja, zbog potrebe za luksusom i zbog sve veće, brže ponude na trgu života. O na govori o prekobrojnosti ovog spola, koja svakim danom oduzima sve više nadu onima, koji se radjaju, izglede onima, koji prirastuju . . . Ja sam pisao otprilike kao što državni odvjetnik iznosi tok života jednog zločinca, da bi iz toga resumirao njegov grijeh. A ko se dakle pod romanom razumijeva nešto izmišljeno, suprotnost istini, koja se ne kazni, onda u tome smislu ovo, što će se čitati, nije ni­ kako roman, već istinska slika života, bez retuširanja.“ U Berlinu odnošaji nijesu ni bolji ni gori, no u ostalim ve­ likim gradovima. D a li na stari Babilon više liči grčkopravoslavni Petrograd ili katolički Rim, kršćanskogermanski Berlin ili neznabožački Pariz, puritanski London ili veseli 1 strastveni Beč, teško je riješiti. Isto socijalno stanje pro­ izvodi iste socijalne pojave. „Prostitucija ima svoje pisane i nepisane zakone, svoja pomoćna sredstva, mjesta, iz kojih se rekrutira (various resorts), od najsiromašnije kolibe pa do najsjajnije pa la če ; svoje bezbrojne stupnjeve i to od najnižeg pa do najprefinjenijeg i najkultiviranijeg; ona ima svoja specijalna uživanja i javna mjesta za sastanke ; svoju policiju, svoje bolnice, svoje tamnice i svoju litera­ turu.“ 2 „Mi više ne slavimo svetkovine Ozirisa, bakanalije i indijske orgije u proljetnome mjesecu, ali se u Parizu i drugim velikim gradovima, u mračnoj noći, iza zidova javnih i privatnih kuća, predaju ljudi orgijama i bakanalijama, kojih ni najsmionije pero ne može da se usudi opisati**.3 U takvim odnošajima zauzela je trgovina ženskim me som goleme dimenzije. O na se vodi u središtima civili­ zacije i kulture na najbolje organizovani način, rijetko kada 1 „Sto proguta cesta**. Socijalni roman u 3 sveska. Berlin, A . H off­ mann i drug. 2 Dr. Elisabeth Blackw ell, T h e moral education (Moralni uzgoj.) 3 M antegazza, L ’amour dans l’humanite (Ljubav u čovječanstvu). �zapažena od policije. Čitava vojska pribavljača, agenata i transportera muškoga i ženskoga spola vodi taj posao istom hladnokivnošću, kao da se radi o prometu ma kakove robe, krivotvore se legitimacije i izdaju svjedodžbe, u kojima se tačno opisuju kvalifikacije pojedinih „komada", a trans­ porteri ih daju kupcima kao uputu. Cijena se kao kod svake robe ravna po kakvoći i roba se prema ukusu i tražbini mušterije razvrsta i razašalje u različita mjesta i zemlje. Najprepredenijim manipulacijama nastoji se umaknuti pozornosti i ispitivanju policije, a nerijetko se upo­ trijebe i velike svote, kako bi se zatvorilo oko čuvara zakona. T ako se poimence veliki broj takvih slučajeva kon­ statirao u Parizu.1 Njemačka uživa žalosnu slavu, da je žensko tržište za polovicu svijeta. Nijemcima prirodjeni nagon za putovanjima čini se da ispunja i jedan dio njemačkih žena, tako, da one više, nego li žene drugih naroda, osim austrougarskih, pružaju svoj kontingenat za opskrbljivanje medjunarodne prostitucije. Njemačke žene nastavaju hareme turske, kao i javne kuće u unutrašnjosti Sibirije sve do Bombaya, Singapora, San Francisca i Chicaga. U golemom svojem djelu ,,lz Japana u Njemačku kroz ^Sibiriju" govori pisac W . Joest ovako o njemačkoj trgovini djevojkama: ,,U našoj moralističkoj Njemačkoj užasavaju se ljudi nad trgovinom robija, koju tjera ma koji zapadnoafrički crnački knez, ili nad odnošajima na Kubi i u Đraziliji, a nitko se ne bi sjetio brvna u vlastitom oku, j e r n i u k o j o j d r u g o j z e m l j i ne t r g u j e s e t a k o b i j e l i m r o b i n j a m a , n i i z k o j e z e m l j e ne e k s p o r t i r a se t o l i k o r o b e , k a o b a š i z N j e m a č k e i A u s t r i j e . Put, što gfc proputuju ove djevojke, dade se posve tačno slije­ 1 Držanje policije naprama prostituciji u mnogom je pogledu vrlo interesantno. Tako je godine 1899. u jednom berlinskom procesu usta­ novljeno, da je jedan poticajni komesar upotrijebio jednu prostitutkinju, kako bi nadzirao i uhodio jednog djaka smatrajući ga anarhistom. A u Pragu saopćio je u kolovozu 1902. poticajni šef jednom tamošnjem listu, da je ženi nekog nižeg policijskog činovnika oduzela koncesija da drži javnu kuću, pošto joj je muž zlostavljao jednog uapšenika. Praska po­ licija nagradjuje dakle svoje činovnike podjeljivanjem koncesija za javne kuće. Prekrasno stanje. �185 diti. U Hamburgu ukrcaju se one za Južnu Ameriku, Bahia i Rio de Janeiro dobije svoju količinu, najveći dio odredjen je za Montevideo i Buenos Aires, dok mali ostatak odlazi Magelhaensovim putom do Valparaisa. Druga grupa uputi se preko Engleske ili ravno u Sjevernu Ameriku, ali ovdje može samo teško konkurirati domaćim produktima, zato se razdijeli po Missisipiju do New Orleansa i Teksasa, ili ode prema zapadu u Kaliforniju. P od naslovom .„Ceškinja" eksportiraju se daljnje čete nje­ mačkih djevojaka preko A lpa u Italiju, a onda južno u Aleksandriju, Suez, Bombay, Kalkutu do Singapora, sve do Hongkonga i Shanghaja. Holandijska Indija i istočna Azija, osobito Japan, slaba su tržišta, jer Holandija ne podnosi u svojim kolonijama bijelih djevojaka takve vrsti, a u Japanu su domaće kćeri i same dosta lijepe i jeftine ; pa i amerikanska konkurencija iz San Francisca kvari po­ voljnu konjunkturu. Rusija je opskrbljivana iz Istočne Pruske, Pomoranske i Poljske. Prva je postaja većim dijelom Riga. Ovdje se nalaze petrogradski i moskovski trgovci i šalju svoju robu u velikim količinama u Nižni Novgorod, preko Urala u Irbit i Krestovskij, pa čak u unutrašnjost Sibirije ; tako sam primjerice jednu njemačku, na taj način prodanu djevojku našao u Tšiti. T a golema trgovina je potpunoma organizovana, nju posreduju agenti i trgovački putnici, i kad bi n j e m a č k o m i n i s t a r s t v o i z v a n j s k i h p o s l o v a z a t r a ž i l o k a d a i z v j e š ć a od svojih k o n z u l a , d a l e bi se s a s t a v i t i o d i s t a z a n i m ­ ljive s t a t i s t i č k e tablice." O va trgovina cvate u punoj mjeri, kako su često kon­ statirali socijalnodemokratski zastupnici u njemačkom držav­ nom saboru. O sobito jako tjera, se ta trgovina ženskim mesom u Galiciji i Ugarskoj za Carigrad i ostale gradove u Turskoj. Naročito se tamo šalju mnoge Židovke, koje se inače rijetko nadju u javnim kućama. Novac za putovanje i ostale troškove šalje se agentima već unaprijed. A da bi se pre­ varile i zavele oblasti, izdaju se nenapadni brzojavi naru­ čiteljima. �186 Neke od tih depeša glase ovako: „5 b u r e t a ma g j a r s k o g v i n a s t i ć i ć e t a d a i t a d a u V a r n u “, pod čime se misli na pet vrlo lijepih djevojaka; ili „3 v r e ć e k r u m p i r a , p o s l a n e p o p a r o b r o d u L l o y d M in e r v a " . T u se radi o tri manje lijepe djevojke, ili o „običnoj robi“ . Druga jedna depeša glasi: „U p e t a k d o ­ l a z i m s k o b r o m. I m a m sa s o b o m d v a o mo t a fi ne svi l e. “ 4. Množenje prostitucije. N ezakonite matere. Broj prostitutkinja teško se dade ocijeniti, a tačno se nikad ne može dati. Policija može približno ustanoviti broj onih, kojima je glavno zanimanje prostitucija, ali ona to ne može o daleko većem broju onih, kojima je to tek spo­ redno zanimanje. P a ipak su i približno poznati brojevi užasno veliki. Po Ottingenu ocijenjen je već krajem šez­ desetih godina broj prostitutkinja u Londonu na 80.000. U Parizu je 1. siječnja 1906. bilo 6196 upisanih prosti­ tutkinja, ali i od ovih izbjegavalo je liječničkoj pregledbi više od jedne trećine. U cijelom Parizu bilo je 1892. od prilike 60 bordela sa 600 do 700 bludnica, dok ih je godine 1900. bilo 42. Taj broj neprestano p a d a (godine 1852. bilo je 217 bor­ dela). Ali zato je broj tajnih prostitutkinja mnogo narasao. Na temelju ispitivanja, što ga je poduzelo pariško municipalno vijeće godine 1889., navedena je brojka od 120.000 za žene, koje se prostituiraju. Pariški policajni prefekt, Lefrine, cijeni broj upisanih na 6000 prosječno, a do 70.000 tajnih prostitutkinja. O d 1871. do 1903. policija je uapsila 725.000 bludnica, a 150.000 njih došlo je u zatvor. G o­ dine 1906. bio je broj uapšenih prostitutkinja 56.196.1 U Berlinu iznosio je broj bludnica, upisanih kod redarstva : 1886.— 3006, 1890 —4039, 1893.— 4663, 1897.— 5098, 1 8 9 9 .-4 5 4 4 , 1 9 0 5 .-3 2 8 7 . 1890. bilo je postavljeno šest liječnika, koji su imali 1 Dr. Sicard de Plauzoles, La fonetion sexuelle (Spolno zanimanje). Str. 67. Paris 19 08. �187 da svakog dana vrše pregled po dva sata. O tada se broj liječnika umnožio na dvanaest, a od nekoliko godina ovamo, na protest mnogih muških liječnika, postavljen je za taj pregled jedan ženski liječnik. Prostitutke, koje su kod po­ licije upisane, sačinjavaju u Berlinu samo jedan ma l i dio prostitutkinja, čiji broj ljudi, upućeni u te stvari, cijene n a j m a n j e na 50.000. (Drugi, kao Lesser, računaju 24.000 do 25.000, a Raumer 30.000.). G odine 1890. bilo je samo u berlinskim točionama 2022 konobarica, koje bijahu gotovo sve odane prostituciji. A isto tako i broj djevojaka, uapšenih zbog povrede moralnopolicijskih propisa, broj, koji se iz godine u godinu diže, pokazuje, da prostitucija u Berlinu stalno raste. Broj uapšenica bio je godine 1881.— 10.878, 1 8 9 0 .-1 6 .6 0 5 , 1 8 9 6 .-2 6 .7 0 3 , 1897.— 22.915. O d dje­ vojaka, koje su 1897. poapšene, predano je 17.018 njih na osudu, — dakle na svaki sudski dan dolazilo je njih 57. Kolik je broj prostitutkinja u cijeloj Njemačkoj? Neki tvrde, da bi taj broj mogao biti 200.000 od prilike. Strohmberg cijeni broj javnih i tajnih prostitutka u Njemačkoj na 92.200 ili izmedju 75000 i 100.000. Kamillo K. Schneider pokušao je god. 1908. saznati tačan broj upisanih pro­ stitutkinja. Njegova tabela obuhvaća za 1905. godinu 79 gradova- „Pošto ne manjkaju velika mjesta, u kojima bi još mogao biti znatan broj bludnica, drži on, da bi 15000 bio prilično tačan skupni broj Uzevši, da svih stanovnika ima okruglo 60,600.000, došla bi jedna upisana na 4040 stanovnika. “ U Berlinu dolazi jedna prostitutka na 608, u Breslavi na 514, u Hannoveru na 529, u Kielu na 527, u Danzigu na 487, u Kolnu na 369, u Braunschweigu na 363 stanovnika. Broj prostitutkinja, koje se nalaze pod kontrolom, stalno opada.1 Prem a različitim računanjima odnosi se broj zvaničnih prostitutkinja prema tajnima, kao l prama 5 do 10. T u postoji dakle čitava vojska onih, koje prostituciju- smatraju kruhom, a isto je tako velik broj ortih žrtava, koje padnu od bolesti i smrti. 1 Kamillo Karl Schneider, Prostitutka i društvo. Socijalnoetička stu­ dija. Str. 4 0 do 4 1 , 188 do 189. Leipzig 1908. �188 Da je ogroman broj prostitutkinja1 i suviše sit svog načina života, šta više, da ga se grozi, stvar je, koju pri­ znaju svi, koji poznaju to. Medjutim, kad se jednom za­ padne u prostituciju, vrlo malome broju njih ukaže se prilika da se od nje spasu. Hamburški pododbor britanske, kontinentalne i opće federacije priredio je 1899. jednu anketu medju prostitutkama. Ma da je samo malo njih od­ govorilo na postavljena pitanja, odgovori su ipak karakte­ ristični. Na pitanje: Da li biste V i ostali pri tom zani­ manju, kad, bi se drugačije mogli izdržavati ? odgovorila je jedna : Šta čovjek može početi, kad ga svi ljudi pre­ ziru ? Druga jedna odgovorila j e : Ja sam iz bolnice molila pomoć. T reć a: Moj me je prijatelj izbavio tako, što je isplatio moje dugove. Sve se one nalaze u dužničkome ropstvu prema bordelskim gazdama. Jedna saopćuje, da svojoj gazdarici duguje 700 maraka. Odijelo, rublje, nakit, sve im to gazda daje za strahovito visoku cijenu, a isto im se tako i jelo i piće uračunava po najvišoj cijeni. 1 osim toga, one imaju da daju gazdi po jednu odredjenu svotu dnevno za stan. O va stanarina iznosi do 6, 8, 10 pa i više maraka na d a n ; jedna piše, da svome Ljude­ vitu mora dnevno plaćati 20 do 25 maraka. Dok ne isplate dugove, gazda ih ne p u šta ; a isto tako njihovi iskazi ba­ caju sa raznih strana svijetlost na držanje policije, koja stoji više na strani tih gazda, no usamljenih djevojaka bez ikakve pomoći. Ukratko, mi usred kršćanske civilizacije imamo tu jedno ropstvo najgore vrsti. A da bi svoje s t al e š k e i n t e r e s e mogli bolje štititi, vlasnici bordela osnovali su čak i jedan s t r u č n i o r g a n , koji ima medjunarodni karakter. Broj prostitutkinja raste u toliko, u koliko raste broj žena, koje su uposlene kao radnice u najrazličnijim indu­ 1 N a 1000 članova berlinskih okružnih blagajna došlo je bolesti od Sifilisa Tripera M ekog šankera muš. žen. muš. 1892 do 1895 3 4 ,6 9 ,8 8 ,8 1896 do 1900 4 2 ,4 8 ,4 11,9 1901 do 1902 4 5 ,8 9 ,7 13,0 F. Prinzing, u pomenutoj knjizi, str. 2 2 9 . zen. 1.5 1.6 2.0 �189 strijskim i zanatskim granama i često puta moraju da ku­ bure s najamnicom, koja je za umiranje i suviše visoka, a za život i suviše niska. Prostituciju unapredjuju i industrijske krize, koje su u buržoaskom svijetu postale nuždom i koje unose nevolju i bijedu u stotine hiljada porodica. Po jednom pismu vrhovnog konstablera Boltona nekom tvorničkom nad­ zorniku, koje je pisano 31. listopada 1863. za vrijeme pa­ mučne krize u Engleskoj, izazvane sjeveroameričkim ratom za oslobodjenje robova, broj mladih prostitutkinja umnožio se više, nego za svih posljednjih 25 godina.1 Ali ne pa­ daju samo radnice kao žrtve prostitucije, njena se oblast rekrutovanja nalazi i u „višim zanimanjima". Lombroso i Ferrero citiraju M acea,2 koji za Pariz veli, „da svjedodžbe guvernanta višeg i nižeg stupnja manje vode zaradjivanju kruha, a m n o g o v i š e s a m o u b i j s t v u , k r a d j i i p r o ­ sti tuci ji . " Parent-Duchatelet sastavio je u svoje vrijeme statistiku, po kojoj je od 3183 prostitutkinja bilo 1441 njih, koje su se prostituirale zbog oskudice i bijede, 1255 njih, koje su bile bez roditelja i bez sredstava, 86 ih se prostituiralo, da hrani uboge roditelje, braću ili djecu, 1425 bijahu ostav­ ljene od svojih ljubavnika prilježnice, 404 njih bile su dje­ vojke zavedene od časnika i vojnika i onda dovedene u Pariz, 289 njih bile su služavke, zavedene i otpuštene od gospodara, 280 njih preselilo je u Pariz, da tamo nadje zaslužbe. Gospodja Đutler, gorljiva pobornica za najbjednije i najnevoljnije svojega spola, v e li: „Slučajne prilike, smrt oca, majke, besposlica, nedostatna plaća, nevolja, varljiva obećanja, zavedenje, postavljene mreže upropastiše ih." Vrlo poučna su saopćenja, što ih Karl Schneidt u svojoj brošuri „Nevolja konobarica u Berlinu"3 donosi o uzrocima, koji ove tako često bacaju u prostituciju. Pada u oči ve­ liki broj sluškinja, koje gotovo uvijek postanu kelnerice, to jest prostitutke. U odgovorima, što ih je Schneidt dobio ša1 Karl Marka, K apital, 2. izdanje, 1. svezak, str. 4 8 0 . 2 U pomenutoj knjizi, str. 4 5 8 . 3 Berlin 1893., M oderna naklada. �190 ljući pitanja konobaricama nalazi se naprimjer ovo : „Zbog toga, što sam od svojega gospodina dobila dijete i morala zaradjivati.4 Druge vele: „Zbog toga, sto mi je knjiga ^ bila upropaštena", druge o pet: „Zbog toga, što se šivanjem košulja i sličnim poslovima malo zaradjuje", ili: „Zbog toga, što sam kao radnica bila otpuštena iz fabrike, a nijesam mogla nigdje više naći rada", ili: „Zbog toga, što je otac umro, a ostalo četvero male braće i sestara." Da naročito sluškinje, koje padnu kao žrtve zavedenja g o ­ s p o d e , k o d k o j e s l u ž e , sastavljaju veliki kontingenat prostitutkinja, to je već poznato. O neobično velikom broju zavedenih sluškinja po njihovim g o s p o d a r i m a ili sino­ vima ovih podiže oštre optužbe Dr. Maks T aube u jednom spisu.1 No i viši društveni razredi daju svoj dio prostitu­ ciji, samo to nije radi nevolje, već zbog zavedenja i sklo­ nosti k lakoumnom životu, kićenju i zabavama. O tom se u jednom spisu „Pale djevojke i policija za moral" kaže ovako : 2 „Ukočen od zaprepašćenja, od užasa, čuje tako gdjekoji pošteni gradjanin, gdjekoji pastor, učitelj, visoki či­ novnik i visoki oficir medju ostalim, da mu se kćerka tajno odala prostituciji, i k a d b i b i l o d o p u š t e n o i z­ n i j e t i i m e n a s v i h t i h k ć e r i , ili bi m o r a l a n a s t u ­ p i t i j e d n a s o c i j a l n a r e v o l u c i j a , i li b i k o d n a ­ r o d a bi l i t e š k o p o v r i j e d j e n i p o j m o v i o č a s t i i vr l i ni . " Naročito se finije prostitutke rekrutiraju iz tih krugova. A i veliki broj glumica, čiji troškovi oko garderobe stoje u najgorem odnosu prema njihovoj plaći,3 upućen je na takvo prljavo privredno vrelo. Isto to važi i za veliki broj djevojaka, koje stupe u službu kao prodavačice i slično tome. A ima dovoljno poduzetnika, koji su toliko nepo­ 1 Dr. med. M aks Taube, Zaštita nezakonite djece, Leipzig 1 8 9 3 , V eit i drug. 2 Berlin 1889., W ilh. Issleib (G ustav Schuhr). 3 U svom djelu „Kapital i štampa*, Berlin 1891., konstatira Dr. F. Mehring, da je jedna darovita glumica bila angažovana u poznatom jednom kazalištu sa 100 maraka mjesečne plaće, a da su joj samo izdaci za garderobu iznosili do 1000 maraka mjesečno. Deficit je pokrivao jedan „prijatelj1 *. �191 šteni, da nisku najamnicu opravdavaju time, što će dje­ vojke uputiti na pomoć „prijatelja Švelje, krojaćice, modistice, tvorničke radnice u stoti­ nama hiljada nalaze se u sličnom položaju. Poslodavci i njihovi činovnici, trgovci, vlasnici dobara i t. d. smatraju vrlo često kao neku vrstu svoje povlastice, da ženske rad­ nike i službenike upotrebljavaju za zadovoljenje svojih strasti. Naši pobožni konzervativci vole da odnose na selu predstavljaju u moralnome pogledu kao neku vrst ideala nasuprot velikim gradovima i industrijskim okruzima. Tko poznaje te odnošaje, zna, da oni nijesu takvi. T o potvrdjuje medju ostalim i jedno predavanje, što ga je vlasnik jednog plemićskog dobra držao u jeseni 1889., o kom su saski listovi donesli ovakav izvještaj: „ G r i m m a. Vlasnik plemićskoga dobra na Rocknitzu, Dr. von W achter, držao je tu skoro na ovdašnjoj skup­ štini kapetanije predavanje o s p o l n o m n e ć u d o r e d j u u našim s e o s k i m o p ć i n a m a i u njemu je ocrtao današnje odnošaje ne baš ružičasto. T om prilikom je pre­ davač sasvim otvoreno priznao, da u mnogo slučajeva i p o s l o d a v c i , čak i oni o ž e n j e n i , stoje u veoma i n t i m n i m o d n o s i m a sa svojom ženskom služinčadi, pa posljedice tog odnošaja izravnjavaju ili n o v c e m ili z l o č i n o m uklanjaju ispred očiju svijeta. Nažalost, ne smije se zatajiti, da nemoral po seoskim općinama razvijaju ne samo djevojke, koje su kao dadilje u gradu usisale taj otrov, i momčad, koja se sa njime upoznala služeći u vojsci, nego da taj nemoral prenose na selo i o b r a z o ­ v a n i k r u g o v i , u p r a v n i c i plemićskih dobara i o f i c i r i prilikom manevara. Kako Dr. von W achter veli, ovdje na s e l u i ma vr l o m a l o d j e v o j a k a , k o j e su na ­ v r š i l e 17 g o d i n a , a d a n i j e s u p a l e . “ Otvoreni predavač platio je tu svoju ljubav prema istini društvenim bojkotom, koji je nad njime objavio uvrijedjeni oficirski svijet. Slično se dogodilo pastoru W agneru u Pritzerbu u Marki, koji je u svom djelu „Ćudoredje na ladanju*4 rekao neugodnih istina gospodi veleposjednicima.1 1 N a poticaj pastora W agnera složila se na konferenciji ćudorednih društava 20. rujna 1894. jedna anketa. Rezultati su objelodanjeni u djelu od dva sveska: Spolnoćudoredne prilike evangeličkih žitelja u Njemačkoj. 1 895. do 1896. �192 Većina prostitutkinja biva bačena u ovaj zanat u ono doba starosti, u kom se one teško mogu smatrati kao spo­ sobne za rasudjivanje. „O d tajnih prostitutkinja, koje su u Parizu od 1878. do 1887. uapšene, bilo ih je 12.615 = 46,7 procenata malodobnih, a u godinama 1888. do 1898. bilo ih je malodobnih 14.072 = 48,8 procenata. Lakonska i tužna statistika Le Pilleursova stavlja za većinu pariških bludnica ovu shem u: oskvrnute sa 16, prostituirane sa 17, a sifilitične sa 18 godina.1 U Berlinu našlo se 1898. medju 846 novoupisanih prostitutkinja njih 229 malodobnih, i t o : 7 u 21 * 33 dobi od 15 godina ,. „ 16 „ „ „ 17 „ 59 udobi od 18 godina 49 „ „19 „ 66 „ „ „ 20* „ U rujnu 1894. odigrala se u Budimpešti jedna skan­ dalozna afera prvog reda, u kojoj se pokazalo, da je 400 dvanaestgodišnjih do petnaestgodišnjih djevojčica palo žrtvom čete bogatih raskalašenika. 1 sinovi naših „posjedujućih i obrazovanih klasa" smatraju često za jedno od svojih prava, da zavode djevojke iz puka i da ih tada ostave na cjedilu. Djevojke iz naroda, koje lako povjeruju, koje nemaju za sobom život i iskustvo, kao god ni radosti ni prijatelja, padnu vrlo lako kao žrtva zavodništva, što im se približuje u sjajnom, laskavom obliku. Posljedice toga su razočaranja i jad, a naposljetku zločin. O d 2,060.973 djece, što su rodjena godine 1907. u Njemačkoj, bilo ih je 179.178 rodjenih izvan braka. Predstavite sebi brigu i bol, što ih velikom dijelu tih matera spremi porod njihova nezakonitog djeteta, ako se i dopusti, da se Jcasnije jedan dio ove djece legitimira po njihovim očima. Ž e n s k a s a m o u b o j ­ s t v a i u m o r s t v a d j e c e treba dovesti u savez većinom s b i j e d o m i n e v o l j o m ostavljenih žena. Sudbene ras­ prave zbog dječjih umorstava podaju o tom mračnu i^ po­ učnu sliku. T ako je u jeseni 1894. pred porotnim sudištem u Kremsu (Donja Austrija) mlada neka djevojka, što se osam dana poslije poroda u bečkom rodilištu našla s dje­ tetom na cesti bez sredstava i u očaju ga usmrtila, o s u 1 Profesor S. Bettmann, Liječničko nadziranje prostitutkinja. ručnik socijalne medicine**. 8. svezak, str. 8 2 . Jena 1905. * S. Bettmann, u spomenutoj knjizi, str. 794. »Pri­ �193 d j e n a n a s m r t n a v j e š a l i m a . O hulji, što se nazi­ vaše ocem, nije se saznalo ništa. A u proljeće 1899. javljalo se iz Posena: „O ptužena zbog umorstva stajaše u ponedjeljak 22-godišnja r a d n i c a K a t a r i n a G o r b a c k i iz Aleksanderruha kraj Neustadta a. W . pred porotom u P o s e n u . O ptužena je bila godine 1897. i 1898. u s l u ž b i k o d p r e p o š t a M e r k e l a u N e u s t a d t u . Iz njihovog intimnog odnošaja došla je u lipnju prošle godine na svijet kćerka, koju je mati dala na hranu rodjacima. P r e p o š t je dva prva mjeseca plaćao 7 1/a maraka hranbine za dijete, ali, kako se ćini, kasnije više n i j e htio trošiti, barem je tako izjavila optužena Gorbacki. Pošto je ona morala prati djetetu rublje i pošto je imala i drugih izdataka, zaključila je ona o d s t r a n i t i d i j e t e . Jedne nedjelje u rujnu prošle godine z a d a v i o n a d i j e t e j e d n i m j a s t u k o m . P o r o t n i c i j e p r o g l a s i š e k r i v o m p r o mi š l j e n o g u m o r s t v a , ali u z e š e u o b z i r o l a h k o t n e o k o l ­ n o s t i . Državni je odvjetnik zahtijevao xnajvišu kazan o d p e t g o d i n a t a m n i c e . Sud je izrekao presudu na tri godine tamnice zbog ubojstva/* Eto, tako se zavedena, sramno ostavljena, u očajanje i sramotu bez pomoći natje­ rana žena riješava na posljednje, ona ubija plod svojega tijela, dolazi pred sud i dospijeva u tamnicu, ako ju ne kazne smrću. Đezdušni pravi ubojica — prolazi nekažnjen, oženit će se malo zatim po svoj prilici kćerkom kakve „časne i poštene" familije i bit će vrlo poštovani i pobožni muž. T ako u časti i ugledu prolaze mnogi, što su na takav način okaljali čast i svoju savjest. Ali kad bi i žene dobile svoju riječ u zakonodavstvu, bilo bi mnogo štošta drugačije u tom pogledu. Očito je, da mnoga umorstva djece ostaju neotkrivena. Krajem srpnja 1899. stavljena je u Frankenthalu na Rajni pod optužbu jedna služavka, što je svoje novorodjeno vanbračno dijete utopila u Rajni. Državno odvjetništvo pozvalo je sve redarstvene oblasti uz Rajnu od Ludwigshafena do nizozemske granice, da mu jave, nije li u stanovitom vremenu isplivala na kopno kakva dječja lješina. Čudnovata posljedica toga poziva bijaše, da su oblasti javile, da se u ono vrijeme izvuklo iz Rajne A . Bebel. Žene. i socijalizam. 13 �194 ništa manje nego 38 lešina djece, a da im se dotada nije moglo saznati za matere. Najokrutnije postupa, kako već spomenusmo, francusko zakonodavstvo, koje zabranjuje potragu za ocem, a ustraja nahodišta. Zaključak konventa od 28. lipnja 1793. glasi: „La nation se charge de 1 education physique et morale * des enfants abandonnes. Desormais, ils seront designes sous le seul nom d ’ orphelins. Aucune autre qualification ne sera permis.4 (Narod se brine za tjelesni i moralni 4 odgoj napuštene djece. O na su od toga časa označena jedinim imenom sirota. Ne će se dozvoliti nikakva druga oznaka). T o je bilo vrlo zgodno za muškarce, jer se time obveza pojedinca svalila na cjelinu, samo da on ne bi bio kompromitovan pred javnošću i pred svojom ženom. P o­ dignuti su domovi za siročad i nahodišta. Broj sirota i nahodčadi iznosio je godine 1833. do 130945 ; cijenilo se, da je svako deseto dijete bračno, samo da su ga se ro­ ditelji htjeli riješiti. Sva ta djeca ne uživahu osobitu njegu i zato je broj smrtnih slučajeva bio vrlo velik. U ono vrijeme umrlo ih je u prvoj godini života čitavih 59 po­ stotaka, dakle preko polovice; do dvanaeste godine umrlo ih je 78 procenata, tako, da je od 100 njih samo 22 do­ seglo dobu od dvanaest godina. Početkom šezdesetih go­ dina bilo je još 175 nahodišta, 1861. bilo je u njima 42194 enfants trouves (nahodčadi), a uz to još 26156 enfants abandonnes (napuštene djece) i 9716 sirota, svega 78066 djece, koja se na državni trošak odgajaju. Godine 1905. zabilježilo se 3348 nahodčadi. Broj napuštene djece iznosio je 84271. U cijelosti se broj napuštene djece jedva smanjio zadnjih desetljeća. U Austriji i Italiji osnovaše se takodjer nahodišta, za koja se brine država. „Ici on fait mourir les enfants4 4 (ovdje se ubijaju djeca), kaže se, da je neki vladar prepo­ ručio tačan natpis za te zavode. Ali u Austriji iščezavaju ona pom alo; sad ih ima samo još 8,^ u kojima je po­ četkom devedesetih godina bilo smješteno preko 9000 djece, dok ih je 30.000 bilo smješteno izvan tih zavoda. Trošak za njih iznosio je nešto oko dva milijuna forinti. U zadnjim godinama znatno je spao broj nahodčadi, jer �195 još godine 1888. bilo je u Austriji zajedno s Galicijom 40865 nahodčadi, od njih u zavodima 10466, a u pri­ vatnoj njezi 30.399, pa se na njih trošilo 1817.372 fo­ rinta. Broj smrtnih slučajeva bio je kod djece, smještene u zavodima, manji, nego broj djece u privatnoj njezi, na­ ročito u Galiciji. O vdje je godine 1888 umrlo u zavodima 31,25 procenata djece, dakle više, nego li u nahodištima drugih zem alja; ali od djece, dane u skrb privatnicima, umrlo je 84,21 postotaka, pravo umorstvo u masama. Čini se, da poljačko plemičsko gospodarstvo ide za tim, da bi što prije tjeralo sa života te uboge crviče. U cijeloj Italiji primljeno je od 1894. do 1896. u takve zavode 118.531 dijete. Prosječno godimice 29633 : dječaka 58901, djevojčica 596 3 0 ; nezakonitih 113141, zakonitih 5390 (tek 5 procenata). Kako je velik broj smrtnih sluča­ jeva, vidi se iz ove statistike:1 1890. do 1892. Broj djece, što su primljena u n a h o d išta .......................... O d toga umrlo u prvoj go­ dini ......................................... T o Čini na stotinu . . . Broj smrtnih slučajeva neza­ konite djece u Italiji . . Smrtnost bračne djece . . 1893. do 1896. 1897. 91549 1 09899 26661 34186 3 7 ,3 41386 3 7 ,6 9711 3 6 ,4 2 5 ,0 18,0 2 7 ,2 17,5 2 3 ,4 15.9 Užasno stanje vlada u domu za nahodčad Santa Časa dell* Annunziata u Napulju, gdje je od 853 dojenčadi umrlo godine 1896. njih 850. Još godine 1907. primljeno je u nahodišta 18896 djece. Z a godine 1902. do 1906. iznosio je broj smrtnih slučajeva kod tih nesretnih crvića 37,5 postotaka, a to znači, da više nego jedna trećina takve djece umire u prvoj godini života.2 Uopće je svuda priznata činjenica, da vanbračno rodjena djeca umiru u mnogo većoj postotnoj mjeri, nego li 1 S. Turcsanyi i javno zdravstvo 1903. 2 Priručni rječnik Članak o nahodištima S. Engel, Nahodčad u Italiji. Tromjesečnik za 35. svezak, str. 771. državnih znanosti. 3. izdanje. 4. svezak. 1909. i sirotištima. �196 bračna. Po pruskoj statistici umrlo je od djene d jec e : 18 81-1885 1886-1890 18 9 1-18 95 10.000 živoro18 9 6 -19 0 0 19 0 4 Rr v /G r a d Bračne ^ Ladanje 211 , 86 210 , 87 203 , 87 195 , 85 ]J2 v , . /G r a d Vanbračne ( U d a n je 398 3 ,9 39 5 332 385 336 374 333 ^ ^ 179 Karakteristično je i odlučan dokaz za usku vezu iz­ medju prostitucije i tužnog stanja sitnih ljudi i seoske dru­ žine, da je od 94779 vanbračno rodjene djece bilo godine 1906. djece od matera, koje su pripadale ovim zanima­ njima: gradskoj služinčadi 21164, seoskoj služinčadi 18869, zajedno dakle 40033 ili 42 procenta. Zbroji li se seoska družina i seoske nadničarke i radnice zajedno, iznosit će to do 30 procenata, dok ih u industriji i obrtu ima 14 procenata (13460).1 Diferencija u smrtnim slučajevima kod bračne i van­ bračne djece pada u oči naročito u prvom mjesecu njihova života; tada je prosječno smrtnost vanbračne djece t r ip u t veća, no kod bračne. Nedovoljna njega za vrijeme trudnoće, bolesni porodjaj i rdjava Jtijega poslije toga jesu ti jednostavni uzroci ovoj pojavi. Čuvena „pobacivanja" i razni pokušaji protiv ploda u utrobi povećavaju broj žrtava. A i broj mrtvorodjenih veći je kod vanbračne djece, no kod bračne, poglavito zbog pokušaja jednog dijela matera, da još za vrijeme trudnoće izazovu smrt svoga djeteta. K tomu još pridolaze i ubijanja djece, za koja se ne zna, jer se ta umorena djeca sakriju medju mrtvorodjenčad. ,,K broju od 205 ubojstva djece, što ga navode francuski sudbeni dokumenti, valja još — misli Bertillon — pribro­ jiti najmanje 1500 tobožnje mrtvorodjenčadi i 1400 sluča­ jeva smišljenih umorstava gladom ."2 Na 100 djece došlo je mrtvorodjenčadi: 1 G . v. Mayr, u pomenutoj knjizi, str. 140. 2 Schnapper-Arndt, u pomenutoj knjizi, str. 181, �197 U godinama N j e m a č k a .................................... Pruska .................................... Saska .................................... B a v a r s k a ............................... W iirttem berska..................... Badenska ............................... Austrija .................................... Š v i c a r s k a .................................... Francuska .................................... N i z o z e m s k a ............................... D a n s k a .......................................... Švedska .................................... N o r v e š k a .................................... Finska .......................................... I t a l i j a .......................................... Bračna 1891 do 1 900 190 2 1 900 1900 1891 190 0 1891 1891 190 0 1891 1900 1900 1895 1903 1897 1891 9 1895 9 1891 1900 1894 1893 1891 n 1895 1891 n 1 9 0 0 1891 y 1 900 y 1891 1896 3 ,1 5 3 ,0 2 3,31 2 .9 8 3 ,3 0 2 ,6 2 2 ,6 4 3 ,4 0 4 ,4 0 4 ,3 8 2 ,4 0 2 ,4 6 2 ,4 7 2 ,5 4 3 ,8 9 n w n ft Vanbračna 4 .2 5 4,41 4 ,2 4 3,61 3 ,4 8 3 ,3 5 3 ,8 6 6 ,1 4 7 ,5 4 8 ,1 3 3 ,2 0 3 ,3 0 4 ,0 6 4 ,4 3 5 ,1 6 1 O na vanbračna djeca, koja prežive, osvećuju se društvu za zlostavljanja, koja su im nanesena time, što jednu n e o b i č n o v e l i k u postotnu količinu daju zločincima svih stupnjeva. 5. Zločini proti ćudoredju i spolne bolesti. Drugo jedno zlo, koje se toliko puta javlja, moramo takodjer na kraju ukratko dodirnuti. Pretjerano spolno uži­ vanje mnogo je škodljivije, nego nedovoljno. Organizam, koji se pretjerano zloupotrebljava, propada. Impotencija, neplodnost, bolovi u hrptenjači, oglupavjelost, idiotizam i druge bolesti posljedice su toga. U m j e r e n o s t u spolnom saobraćaju isto je tako nužna, kao što je i u jelu, u piću i ostalim ljudskim potrebama. Ali umjerenost izgleda mla­ deži vrlo teška, naročito onoj, koja živi u izobilju. O tuda veliki broj „mladih staraca" u višim društvenim slojevima. Broj mladih i starih otmjenih razvratnika velik je i pošto su uslijed pretjeranog spolnog uživanja postali tupi i presićeni, oni osjećaju potrebu za osobitim nadražajima. 1 da ostavimo na stranu one, kojima je urodjena ljubav prema 1 F. Prinzing, Uzroci mrtvih porodjaja. Sveopći statistički arkiv 1907. 7 . svezak, str. 4 3 d o 44. �198 svome spolu (homoseksualnost), veliki broj ovih nesrećnih ljudi baca se u neprirodnosti grčkoga doba. Spolna ljubav prema muškarcima mnogo je više rasprostranjena, nego što najveći broj od nas može i da san ja; o tome bi tajni spisi gdjekoje policijske kancelarije mogli otkriti užasnih (akata.1 Ali se i medju ženama počinju u jačoj mjeri javljati ne­ prirodnosti stare Grčke. Lezbijska ljubav, safizam, izgleda, da je prilično rasprostranjena medju udatim ženama u Parizu, a po Taxelu medju otmjenim pariškim damama čak i u ogromnoj mjeri. U Berlinu, kako se čini, četvrtina se pro­ stitutkinja odaje tribadiji, ali ni krugovi našeg otmjenog ženskog svijeta ne oskudijevaju na Sapphinim učenicama. Drugo jedno neprirodno podmirivanje spolnog nagona je silovanje djece, koje se posljednjih decenija umnožilo. T ako je u Njemačkoj zbog zločina i prestupa proti ćudoredju osudjeno godine 1895.— 10239, 1905.— 13432, 1906.— 13557 osoba. Medju ovima na temelju § 174. (nemoralni činovi s djecom) godine 1902.— 58, a 1907.— 72 osobe, dok na temelju § 176. tačke 3 (nemoralni čini s osobama ispod 14 godina) godine 1902. — 4090, 1906. — 4548, 1907. — 4397. U Italiji iznosio je broj zlo­ čina proti ćudoredju od 1887. do 1889.— 4590, 1903.— 8461 ili 19,44 i 25,67 na *100.000 stanovnika. Jednaka je či­ njenica ustanovljena u Austriji. „Jaki porast delikata proti ćudoredju u perijodi od 1880. do 1890. — veli punim pravom H . H erz — pokazuje, da gospodarska struktura sadašnjosti s uvećanjem broja neženja i neoženjenosti, koja je uvjetovana promjenama na selu, nije nikako postala uzrokom loših moralnih odnosa. “ 2 Ljudi iz „liberalnih zanimanja", koji najčešće pripadaju višim razredima, vrše u Njemačkoj oko 5,6 procenata kri­ minalnih prestupa, a medju tima oko 13 procenata tih silovanja djece. Ovaj postotni broj bio bi još veći, kad tim krugovima ne bi stajao na raspolaganje veliki broj 1 T u nedavno su procesi M oltke, Lynar, Eulenburg podali joi užasniju sliku, no što se mogla očekivati. Oni su dokazali, koliko je ta perverznost raširena u višim društvenim krugovima, naročito u vojničkim i dvorskim. 2 Dr. H ugo H erz, Zločinstva u Austriji. Str. 65. Tiibingen 1908. �199 sredstava, da ove zločine zataje. Užasna otkrića o silo­ vanjima djece u Engleskoj, koja je osamdesetih godina prošloga vijeka iznijela „Pall Mall G azette” , pokazala su, kakvo je stanje stvari u tom pogledu. Slijedeći će brojevi najbolje pokazati na venerične bo­ lesti i njihov porast, na venerične bolesnike bolesničkih blagajna N jem ačke: Triper 1877. 188 0 . 1883. 18 8 6 . 1889. do „ „ „ „ 1879. 188 2 . 1885. 1888. 1891. Sifilis 23344 28700 30038 32275 41381 67750 79220 65980 53664 60793 Triper 1 8 92. do 1 8 9 4 . 1895. „ 1897. 1898. „ 1901. 1902. „ 1904. 50541 53587 83374 68350 Sifilis 78093 74092 101225 76678 Uzmemo Ii prosječni godišnji broj, u razdoblju se od 25 godina dignuo broj tripera (7781) i sifilisa (22583) na 22750 i 25559. Broj žitelja umnožio se samo za 25 po­ stotaka, broj bolesnika od tripera za 182, a onaj sifilitičara za 19 procenata! Imamo tu još jednu statistiku, koja se ne odnosi do­ duše na mnogo godina obuhvatajući tek jedan jedini dan i pokazujući, koliko je pacijenata dne 30. travnja 1900. došlo pred liječnika zbog tripera, šankera isifilisa. T u sta­ tistiku izdalo je prusko ministarstvo nastave. Upitni se arak razaslao na svekolike liječnike. Prem da je od njih poslalo odgovor samo 63,5 procenata, posljedica tih upita bio je odgovor, da je dne 30. travnja 1900. u Pruskoj skoro 41000 spolnih bolesnika bilo pred liječnikom. 11000 ovih imalo je svježi sifilis. U samom Berlinu bilo je toga dana 11600 spolnih bolesnika, medju njima 3000 njih, koji su baš oboljeli od sifilisa. O d 100.000 odraslih žitelja stajaše u liječničkoj n jezi: Muškaraca U „ „ „ „ B e r lin u ........................................................................................ 17 gradova a preko 1 00 .0 0 0 stanovnika . . . . 42„ s .30.0 0 0 do 100 .0 0 0 stanovnika . . 47 „ s ispod 3 0 .0 0 0 s ta n o v n ik a ............. ostalim gradovima i seoskim općinama .. . • • U čitavoj 1419 999 584 450 80 N j e m a č k o j .......................................................... 2 8 2 Zena 457 279 176 169 27 92 Uopće imaju od gradova najviše veneričkih bolesnika �200 lučki gradovi, gradovi s visokim školama i garnizonama, kao i trgovački i -industrijski gradovi. (Konigsberg na 100.000 — 2152 muškarca i 619 žena, Koln 1309 i 402, Frankfurt na M. 1505 i 399). Sto se Berlina tiče. nalazi Đlaschko, „da u velegradu kao što je Berlin svake godine od 1000 mladiča izmedju 20 i 30 godina njih gotovo 200, dakle skoro peti dio oboli od tripera, a 24 njih od novog sifilisa. A vrijeme, u kom je muška mladež izložena opasnosti spolne zaraze, traje dulje od jedne godine; za mnoge slojeve naroda traje ono pet, a za mnoge deset i preko deset godina. Mladi će čovjek iza petgodišnjeg celibata uloviti jedamput triper, a u deset godina dvaput. Poslije četiri do pet godina će svaki deseti, a poslije osam do deset godina svaki pet, mladić uhvatiti sifilis. Ili drugim riječima: od muškaracai koji se žene u tridesetoj, svaki će imati već dva puta triper, a svaki četvrti i peti bit će sifilitičan. T o su brojke, dobivene nakon najpomnijih računa, koje nama, liječnicima, kojima se mnoga pred svijetom zatajivana nesreća ispo­ vijeda, ne smiju izgledati pretjerano.'* Rezultati ankete od 30. travnja 1900. nalaze svoju po­ tvrdu u opsežnoj radnji o toj stvari za prusku vojsku, radnji, koja potiče iz godine 1907. i koju je sastavio štopski liječnik Dr. Schwiening.1 T u se vidi, da pojedina vojnička okružja, koja se u cijelosti — doduše ne svagda — pokrivaju s pokrajinskim okružjima, liferuju godimice gotovo uvijek isti broj venerično oboljelih novaka. A neki vojnički zborovi ističu se osobito visokim brojkama. T ako primjerice treći zbor, koji se uno­ vačuje iz Brandenburga. O n se nalazi u Berlinu, komu valja pripisati krivnju za 2 procenta venerično oboljelih novaka. U devetom zboru nadomještava Berlin Altona (Hamburg), u dvanaestom Dresden, a u devetnaestom Leipzig. Prema Schwieningovim računima dolazi raširenost spolnih bolesti iz civilnog pučanstva. O d 1000 unovačenih bilo je veneričnih bolesnika: 1 Generalni nadliječnik profesor Dr. Schuraburg, Spolne bolesti, nji­ hova narav i rasprostranjenost. Leipzig 1909. �201 B e r lin ......................................................................... 27 gradova s više od 100.000 stanovnika 26 „ 5 0 .0 0 0 do 100 .0 0 0 33 2 5 .0 0 0 „ 5 0 .0 0 0 Gradovi s manje od 2 5 .0 0 0 stanovnika i seosk e o p ć in e ............................................... D r ž a v a ................................................................... 1903. 40,9 14,9 11,6 8,2 1904. 37,2 16,7 9,6 6,8 4,3 7,6 5.0 8,1 1905. 45,2 15,8 9,5 9,1 4.0 7.8 ; S 58,4 v e n erič n o boU n e p ru s k im v eleg ra- dovima bilo je od 1000 rekruta spolno bolesnih u H am ­ burgu 29,8, Leipzigu 29,4, D resdenu 19, Chemnitzu 17,8, Miinchenu 16,4. Prem a G . v. Mayru iznosio je godišnji prirast veneričnih bolesti od tisuće za 1903./04. u Pruskoj 19,6, u AustroUgarskoj 60,3, u Francuskoj 27,1, u Italiji 85,2, u E n­ gleskoj 125, u Belgiji 28,3, u Nizozemskoj 31,4, u Rusiji 40,5, u Danskoj 45. O sobito se šire spolne bolesti u mornarici: u njemačkoj mornarici bilo ih je 1905./06. na putovanju 113,6 od tisuće, u domaćim vodama 58,8, na kopnu 57,8, a u engleskoj mornarici godine 1905. 121,55, a 1906. 121,94. Mi dakle vidimo, kako se kao posljedica našeg soci­ jalnog uredjenja javljaju i umnožavaju poroci, ekscesi, pre­ stupi i zločini svih vrsti. Cijelo društvo dolazi u neko ne­ normalno stanje, u kom ponajviše žene pate. Z ene osjećaju sve više i više ovo stanje i traže po­ moći. O n e zahtijevaju u prvome redu ekonomsku samo stalnost i nezavisnost, da se ženi, baš kao čovjeku, dade pravo da radi sve, za što ima snage i sposobnosti; one naročito traže pravo, da se bave onim granama rada, koje se nazivaju „slobodnim zanimanjima**. *Jesu li ove težnje opravdane? Jesu li one izvedive? Pomažu li što? T o su pitanja, koja traže što prije odgovor. Trinaesto poglavlje. Privredni položaj žene. 1. Razvoj i rasprostranjenost ženskog rada. Težnju žene, da samostalno privredjuje i da bude lično nezavisna, buržoasko društvo priznaje do jednog stanovitog �202 stupnja za opravdanu, kao otprilike i težnju radnika za slobodom kretanja. Glavni razlog ovoj predusretljivosti na­ lazi se u klasnom interesu buržoazije. Buržoaziji je potrebna puna sloboda muških kao i ženskih radnih snaga, da bi produkciju mogla razviti do vrhunca U koliko se mašinerija i tehnika usavršuju, proces rada sve više i više dijeli u najprostije aktove tražeći manju tehničku obrazovanost i snagu, u koliko se s druge strane povećava konkurencija izmedju pojedinih industrijalaca i konkurentske borbe či­ tavih proizvadjačkih oblasti — izmedju jedne države i druge, jednog dijela zemlje i drugog — u toliko se ženska radna snaga sve više traži. Specijalni uzroci, koji vode ovoj sve većoj upotrebi žene u sve većem^ broju privrednih grana, izloženi su op­ širno već ranije. Z ena se sve češće upotrebljava za rad pored čovjeka ili na njegovu mjestu zbog toga, što su že­ nini materijalni zahtjevi skromniji, no čovjekovi. Jedna okolnost, koja proizlazi iz njene spolne prirode, prinudjava je da prodaje svoju snagu za jeftiniju cijenu; ona je pro­ sječno češće od muškarca izložena tjelesnim krizama, koje povlače za sobom prekide u njenom radu, a pri kombi­ naciji i organizaciji radnih snaga, kakva postoji u krupnoj industriji, lako izazovu i prekid cjelokupnoga posla. T rud­ noća i babinje produžavaju te pauze.1 Poduzetnik iskorišćuje tu okolnost i za n e p r i j a t n o s t i , koje ima zbog tih kriza, d o b i j a d v a p u t v e ć u n a k n a d u p l a ć a j u ć i z n a t n o m a n j e n a d n i c e . Isto tako, žena je vezana za mjesto u kom živi, ili za njegovu najbližu okolinu; ona ne može, kao što to u najviše slučajeva biva sa čovjekom, mijenjati mjesto svoga življenja. Dalje — kao što se može vidjeti u citatu iz Marksova „Kapitala" na strani 123 — naročito rad udatih žena ima osobite draži za poduzetnika. Kao radnica udata je žena 1 Prema popisima, što ih je složio nadzornik tvornica Schuler, broj dnevnih posjetitelja na bolesničkim blagajnama bio je za ženske članove 7,17, a za muške samo 4 ,7 8 . Trajanje pojedinih oboljenja bilo je kod ženskinja 2 4 ,8 , a kod muškaraca 2 1 ,2 dana. O . Schwarz, Posljedice rada udatih žena u tvornicama s gledišta javnog zdravstva. Njemački tromjesečnik za javno zdravstvo 190 3 . 3 5 . svezak, str. 424. �203 mnogo pažljivija i više sklona da uči, no kad je neudata; imajući pred očima svoju djecu ona napreže sve svoje sile, da bi zaradila najnužnije životne namirnice i tako ona gdjekada pristaje i na ono, na sto neudata ženska nikako ne pristaje, a radnik još manje. U opće, radnica se još ri­ jetko usudjuje udruživati se sa svojim drugovima u cilju izvojevanja boljih uslova rada. I to joj podiže vrijednost u očima poduzetnika; šta više, ona u njegovim rukama često puta služi kao dobar akt protiv tvrdoglavih muških radnika; ona zatim ima veću ustrpljivost, veću okretnost prstiju, razvijeniji ukus, osebine, koje ju za veliki broj radova čine sposobnijom od muškarca. O ve ženske vrline umije pošteni kapitalist u punoj mjeri da cijeni i tako sa razvitkom naše industrije oblast rada, na kojoj žena biva upotrebljavana, širi se sve više iz godine u godinu, ali se — a to je najvažnije — n j e n s o c i j a l n i p o l o ž a j n i k a k o ne p o b o l j š a v a . A ko se upotrijebi ženska radna snaga, ona vrlo često ostavlja bez posla mušku radnu snagu. A li potisnuta muška radna snaga hoće da živi, ona se nudi za manju nadnicu, a ta ponuda opet spušta još niže najamnicu radnice. T o spuštanje najamnice ide do barbarske pljačke radne snage, pljačke, koja biva sve veća zbog stalnog revolucijoniranja tehnike i procesa rada, naročito zbog toga, što taj proces revolucijoniranja uštedom radnih snaga čini suvišnima i ž e n s k e radnike, pa se tako ponuda „ruku“ još više povećava. Nove industrijske grane, koje se tek javljaju, djeluju donekle nasuprot tom stalnom stvaranju relativno izlišne radne snage, ali ne dovoljno snažno, da bi mogle neprekidno poboljšavati uslove rada. T ako je u tim indu­ strijama, primjerice u elektrotehničkoj, potisnuta muška radna snaga od ženske. T ako se u velikoj tvornici malih motora Sveopćeg Električnog Društva većina strojeva upravlja djevojkama. Svako penjanje najamnice preko jedne odredjene mjere nagoni poduzetnika, da teži sve većem usavršivanju svoje mašinerije, da namjesto ljudskih ruku i ljud­ skoga mozga postavi automatsku mašinu, koja nema svoje volje. U početku kapitalističke produkcije na tržištu rada prema muškome radniku stoji gotovo samo muški radnik, �204 sada se pak jedan spol upotrebljava protiv drugoga, a potom dalje mladost proti starosti. Z ena potiskuje muš­ karca, a ženu opet potiskuje rad mladih ljudi i djece. T o je „moralno uredjenje” u modernoj industriji. Ovo bi stanje napokon postalo nesnošljivo, kad moć strukovnih radničkih organizacija ne bi svom silom djelo­ vala njemu nasuprot. Pridružiti se tim organizacijama, to je specijalno za radnicu jedna zapovijest nužde, jer je radnica kao pojedinac mnogo manje kadra dati otpora po­ duzetniku, nego li radnik. T o postepeno uvidjaju i radnice. Tako ih je u njemačkim strukovnim organizacijama bilo 1892. — 4355, 1899. — 19280, 1900. - 22884, 1905. — 7441.1, 1907. — 136929, 1908. — 138443.1 Godine 1892. bio je to samo 1,8 procenat svih članova organi­ zacija, a u godini 1908. 7,6 procenata. Prema petom medjunarodnom izvješću o strukovnom pokretu iznosio je broj ženskih članova u Velikoj Britaniji 201.709, Fran­ cuskoj 88.906, Austriji 46.401. Težnja poduzetnika, da produže radni dan, kako bi iz svojih radnika iscrpli što veći profit, olakšana je manjom otpornom snagom radnica. O tuda ta pojava, da je primje­ rice u tekstilnoj industriji, u kojoj ženske sačinjavaju mnogo više od polovine cjelokupnoga broja radnih snaga, vrijeme rada n a j d u ž e , zbog čega je baš tu i morala interveni­ rati državna zaštita ograničavajući zakonom vrijeme rada. Naviknuta poslovima u kući, da ne mjeri vremenom svoj rad, žena pušta bez ikakva otpora, da joj se to vrijeme produži i u radionici. U drugim granama rada, kao u čišćenju, fabrikaciji cvijeća i t. d .2 one upropašćuju svoje nadnice i radno vri­ jeme time, što uzimaju posebne poslove, koje rade kod kuće, a ne primjećuju, da time same sebi konkurišu, jer za šesnaestsatni radni dan ne izrade više, no što bi za­ radile sa reguliranim desetsatnim radnim vremenom. 1 U svim njemačkim strukovnim organizacijama 1681 I I . a „Naročito u konfekcijskim poslovima. A li i u drugim tvornicama. Tako u Sonneberškim tvornicama igračaka, u tvornicama rublja, tvorni­ cama cipela, tvornicama papira.M R. W ilbrandt, Zaštita radnica i kućni rad, str. 84. Jena 1906. �‘3 __ g ___________________________________________________ 5 S >« * cm co co o o cm 00 '^ .’-.0 0 ^ . t q q c o *o co *T 3 —* Tt<" Tl<‘ — 0 0 lO* 0 0 CO* 0 5 CO* CD CD T f T f o f —T 5 0 £»C M _. „ __ .. ^|QO)^M^t>OOCOC 5 t-~ CM — —TTCTicOtOtOOCOr — CD CM — t o CM c o c o c o T fc o c o c o c o to c o to m c o c o c o c o c o -^D cO iQ iO O C O ^inO D h-Q O Q O C O D _ ^ Q O N C M ^ O O O lfl O O iO D ^ lO O ^ C M ^ 0Q — CD — O r ' - l O C M m O i O C D r — C D O O C M O , C M O O g C D ^rO O T Ć O O C O C O — t - — — CT5COD5 D l O D ^ C O D O ^ t O i n i n h - h - D ' t ’- C M O CO — CM O) — CM CM O1 ) 0 0 0O CD — D4 5 — r"- co co m ^ r - 05 00 O ) — C M O iO C M 5 5 O h * CM X 'rt* ^ 0 0 — h - r - CO — t - CM 0 0 0 0 CO . .C M C M N I O I O O mr» —~ o “ CO ^ t*"* ■^ro-'TcD —■'t--------------^ « O ) 0 0O0 CD -— — c . _<IC 0I^CO 5 ____ 5 5 0 5 0 0 CM CM O 0 0 - . _ iD C T it^ C D C M O C C O C D _ 5iOCOl0050>lQlO’ «r CMCMCD — C O C D tO C O U — C 0 5 C CD — 0 5 COC 0 0 CO — CD — — 5 CMCO — t>-CM CM COCM — CD — CO — O O O O Q C O '> T '5 ' C O c D r ^ Q ' ' t C M — C M C M t ^ i O h 'C O ^ O C O C D C O O O C O O C M O i C O iQ O O t-iO C M — C M C M O O C O C M t ^ O O t Q ^ O Q l O ^ * — C D O C O l O — i Q O t ^ - — CM — O 4 CO — 0 0 CO CM — CM — l O C M C M O D — CM CO CD — — C— O 4< -2 - .£ ,3 5® * * o 0 a -3-r £S cq Z Q»c > Zo tjJ>to JS >- co 0 J!>cn I) .2 « *• "3 J* js c wkT.— Z < D CC 2 Ovi brojevi sadržaju S JQ S g VQ CM 5 X co t r 100 n privrednike. SSiSSgfc: CM CO 0 5 0 5 CO cd — CM CM CM CM 0 > Is- CM lO 0 0 !''■ 0 0 lO 05 O 0 0 0 0 CD lO O — 91219 T f G O C O C M C M '^ O Q O ^ C O i D C M — l O iO C O C O 0 > IO CM iO tO CD tJ< iO tO osoba Biss CM — iz vojske C M t ^ O — C M C D lO — O c p r p C D O O C M C O t O t n 1 Isključivši nesamostalne popisa bile izvan zemlje. 3 dan •- koje T f O d J T f " tf tO O O — 0 0 CM O O 0 0 0 0 M O i CO Q 0 0 CM O ) T f 0 0 CD’ 0 0 — ■ ■ 't tO M r f T f * '3«' ** CO T f CM C O CM CO O S — CMCMCMCMCMCMCM — i mornarice, iqo> OiO> — O icooioqcM ^-^in — co<o — ■** in co to o" co — in to* 00 05 ■ *}* 5** tj*' oo* T T i O T f c ^ i O T p i O ^ C O '^ C O r o ^ '^ '^ ^ C O su na 205 �206 Godina popisa Koliko značajnu ulogu u privrednome životu raznih kulturnih država igra ženski spol, jasno nam pokazuje ta­ bela na str. 205. kako u pogledu uposlenih lica iz oba spola, tako i u odnosu prema stanovništvu.1 O va tabela pokazuje dalje, da broj žena, sposobnih za privredjivanje, predstavlja u svim kulturnim zemljama vrlo znatan procenat cjelokupnoga stanovništva. U Austriji i Italiji najveći, — vjerovatno, da je uzrok tome način popisa, po kome su uzimana u obzir ne samo ona ženska lica, kojima je jedna vrsta privrede glavno zanimanje, no i ona, kojima je to sporedno zanimanje, — u Sjedinjenim Državama najmanji. Ali je važna i uporedna tabela o tome, koliko je broj lica u privredi porastao prema ranijim perijodima. Uzmimo ponajprije Njemačku. Ukupno žiteljstvo Privrednici Privrednici u O d 100 pri­ procentu vrednika bilo je m. muških ženskih muških ženskih ž. stanovništva m. * ■ 1882 2 2 1 5 0 7 4 9 2 3 0 7 1 3 6 4 1341 5 4 1 5 5 5 4 1 5 1 7 6 0 ,5 7 2 4 ,0 2 7 1 ,2 4 2 8 ,7 6 1895 25409161 2 6 3 6 1 1 2 3 15541841 6 5 7 8 3 5 0 6 1 ,1 3 2 4 ,9 6 7 0 ,2 5 2 9 ,7 5 1907 3 0 4 6 1 1 0 0 3 1 2 5 9 4 2 9 1 8 5 99 2 3 6 9 4 9 2 8 8 1 6 1 ,0 6 3 0 ,3 7 66,21 3 3 ,7 9 T abela pokazuje, da je broj privrednika daleko veći od prirasta pučanstva, da je dolazak ženskih radnih snaga u privredi još većma nadvisio taj prirast, tako, te broj muškog privrednog stanovništva ostaje relativno stacijonaran, dok žensko privredno pučanstvo relativno i apso­ lutno raste i tako ženski rad to više potiskuje muški rad. Broj privrednika porastao je od 1882. do 1895. za 16,6 postotaka, a od 1895. do 1897. za 19,34 procenata, i to broj muškaraca u privredi za 15,8 dotično 19,35, a broj žena u privredi čak za 18,7 procenata od 1882. do 1895. i za 44,44 po sto od 1895. do 1907.! Pošto je prirast stanovništva od 1882. do 1895. iznosio samo 1 Rječnik državnih znanosti. 2. svezak, str. Zahn, Zvanje i statistika zanimanja. 83 2 . 3. izdanje. F. �207 19,8, a od 1895. do 1907. samo 19,34 postotaka, to je broj osoba u privredi uopće porastao, ali posto je porast muškaraca u privredi išao zajedno s porastom cjelokupnoga pučanstva, to je broj ženskinja u privredi najjače narastao, a to svjedoči, da borba za život traži više naprezanja, nego ranije. O d 1882.do 1895. i od 1895. do 1907. rasli su ( + ) ili padali (— ) u N jem ačkoj: + + + — O d 1882. do 1895. „ O d 18 9 5 . do 1907. Ženski privrednici 2 3 ,6 0 posto + 2 ,9 7 9 .1 0 5 = 5 6 ,5 9 posto Muški privrednici 2 .1 3 3 .5 7 7 = 15,95 posto + 3 ,0 7 7 .3 8 2 = 1 9 ,85 posto Ženska služincad 3 1 .5 4 3 = 2 ,4 6 posto — 6 4 .5 7 4 = 4,91 posto M uška služincad 17.151 = 4 0 ,3 5 posto — 9 .9 8 7 = 3 9 ,3 8 posto 1 ,0 0 5 .2 9 0 = O soba u privredi dolazilo je n a : 1882 ženski muški 1895 ženski I muški 1907 ženski muški 2534909 5701587 2753154 5539538] 4598986 5284271 1126976 5269489 1521118 6760102 2103924 9152330 298110 1272208 579608 17589031 931373 2546253 183836 213746 233865 19862$ 320904 150791 Zemljoradnja i šumarstvo . . Industrija i rudarstvo . . . . Trgovina i promet . . . . Nadničarstvo razne vrsti . . Javne službe i slobodna zani­ manja .......................................... Vojska i mornarica . . . . 115272 373593 542282 176648 — 618335 288311 630978 — 799025 651194 Umnožile su se, odnosno smanjile privredne osobe u O d 1882 do 1895 po­ muških sto ženskih Zemljoradnja i šumar­ stvo ........................ Industrija i rudarstvo . Trgovina i promet Nadničarstvo raznih v r s t a ........................ Javne službe slobodna zanimanja. . . . Vojska i mornarica . Ukupno . . . po­ sto Od 1895 do 1907 po­ muških sto ženskih po­ sto 4- 218245 8,60 -I- 162049 2,80 +1845832 67,04 - 255267 4.61 + 394142 &5,oo +1490613 28,30 + 582806 38.31 +2392228 35,39 + 281498 98,40 + 486695 38,30 + 351765 60.69 + 787350 44,76 - f 50029 27,20 - 15120 7,10 + 87039 37.22 - 47835 24,08 -|- 61376 53.25 154285 33,25 + 111663 — + 180690 — j— — — + 179153 39,65 — — — 20216 — -1-1005290 23,60 +2133577 15,90 +2979105 - +3077382 1 — �208 O d osoba, bavećih se privredom, bilo ih je 1907 1895 ženskih Samostalni Namješteni . Radnici i t. d. (isključivši sluge) . . posto 1069007 49418 muških • posto 2 2 ,1 ženskih posto 4405039 0,81 582407 muških posto 4438123 1130839 3745455 77,09 9071097 64,6 4853880=100,00 14058543=100,00 7634283=100.00j 16982854=100.00 1 O d s a m o s t a l n i h žena bilo ih je 1907. prama 1895. 1907 Industrija (kućna industrija) . 4 7 7 2 9 0 Trgovina i promet . . . . 246 6 4 1 Z e m lj o r a d n j a .......................... 3 2 8 2 3 7 5 1 9 4 9 2 — 4 2 2 0 2 = 8 ,1 0 postotaka 2 0 2 6 1 6 + 4 4 0 2 5 = 21, ii 3 4 6 8 9 6 - 1 8 6 5 9 = 9 ,0 4 Najjače bijahu ženske zastupane u Odijevanje Kamena i zemljena industrija 1907. 4 ,5 8 5 .7 4 9 8 8 3 .1 8 4 5 4 5 .1 7 7 5 2 8 .2 3 5 3 3 9 .5 5 5 2 4 8 .9 6 2 7 3 .0 3 9 7 2 .2 7 0 6 7 .3 2 2 4 8 .0 2 8 1895. 2,745.8^10 71 3.021 2 9 9 .8 2 9 42 7 .9 6 1 2 6 1 .4 5 0 14 0 .3 3 3 3 6 .2 1 0 39555 3 9 .2 2 2 3 0 .3 4 6 Privredne grane, u kojima ženski radnici u Njemačkoj znatno nadmašuju broj muških radnika, jesu u glavnom o v e : Ženski 4 2 Z e m lj o r a d n j a ..................................................4 ,2 1 7 .1 3 2 Tekstilna industrija ............................... 4 6 6 .2 1 0 O d ij e v a n j e .................................................... 4 0 3 .8 7 9 Č i š ć e n j e ......................................................... 8 5 .6 8 4 2 6 6 .9 3 0 G o s t io n ić a r s t v o ......................................... 2 7 9 .2 0 8 Kućna p o s l u g a ......................................... 129.197 Đ olničarstvo................................................... Muški 2 ,7 3 7 .7 6 8 3 9 0 .3 1 2 3 0 3 .2 6 4 5 8 .0 3 5 1 3 9 .0 0 2 36.791 7 8 .5 2 0 O ve brojke daju jasnu sliku o stanju stvari u Njemačkoj. 1 ako se krug privrednika širi daleko preko porasta pu­ čanstva, ipak porast ženskih radnih snaga u privredi još �209 daleko nadmašuje taj broj. Ž ena se sve više i brže uposluje na svim područjima. Dokle broj muškog privrednog pučan­ stva ostaje relativno stacijonaran, raste žensko privredno stanovništvo i relativno i apsolutno. Još i više. Prirast ženskog spola medju privrednicima glavni je dio porasta privrednika u cjelokupnom stanovništvu. Prirast žena u broju pučanstva spao je od 70,81 _ procenata u 1895. na 63,90 procenata u 1907. godini. Ž enski je rad dakle dobio to­ liki opseg, toliko značenje, te kao da prstom upire na plitkost filistarske rečenice: žena spada u kuću. U Engleskoj bilo je zaposleno u industriji: ukupno 1871. . 1881. . 1891. 1901. . muških 1 1 ,5 9 3 .4 3 6 8 ,2 7 0 .1 8 6 1 1 ,1 8 7 .5 6 4 7 ,7 8 3 .6 4 6 . 1 2 ,7 5 1 .9 9 5 8 .8 8 3 .2 5 4 1 4 ,3 2 8 .7 2 7 1 0 ,1 5 6 .9 7 6 ženskih 3 ,3 2 3 .2 8 0 3 ,4 0 3 .9 1 8 4 ,0 1 6 .2 3 0 4 ,1 7 1 .7 5 1 O d 100 privrednika muških ženskih 6 9 ,5 9 6 8 ,0 9 7 0 ,0 9 30 ,4 1 31,91 29,91 Dakle u vremenu od 30 godina porastao je broj muških uposlenih osoba za 1,886.790 glava = 22,8 po sto, a broj ženskih za 848.471 = 25,5 postotaka. Osobito je značajno na tabeli, da je 1881., premda je ta godina bila godina krize, broj muških uposlenih osoba spao prema go­ dini 1871. za 486.540 glava, dok je za 80.630 glava po­ rastao broj ženskih glava. Relativno padanje ženskih radnih snaga godine 1901. tek je prividno, te se broj u poljo­ privredi ne može uporediti s odnosnim brojem iz godine 1891., jer sada većina žena i kćeri poljoprivredničkih figu­ riraju u grupi ljudi bez zanimanja. Izim toga su u zadnjih dvadeset godina osobito jako napredovale one industrije, u kojima se traži više muška radna snaga, prema tomu je tekstilna industrija relativno, a od 1891. i apsolutno naza­ dovala : 1 8 81. Kamena i zemljena industrija Obradjivanje metala' i stro­ jarstvo Gradjevni o b r t Tekstilna industrija . . . . 1901. Prirast u O d toga postotku ženskih 5 2 8 .4 7 4 8 0 5 .1 8 5 53 5 .0 0 6 8 1 2 .9 1 5 7 6 4 .9 1 1 1 .0 9 4 .6 3 6 1 ,2 2 8 .5 0 4 1 ,1 2 8 .6 8 0 1 ,1 5 5 .3 9 7 52 47 5 6 1 .2 3 3 2 .4 8 5 6 6 3 .2 2 2 Ipak je ženski rad opet napredovao na štetu muškoga. A . Bebel: Ž ena / eocijalizam. 14 �210 Samo se broj prirasta ženskog rada, koji je od 1851. do 1861. iznosio još 12,6 procenata, a od 1871. do 1881. — 7,6 procenata, smanjio od 1891. do 1901. na 1,8 pro­ centa. Godine 1907. brojila je tekstilna industrija 407.360 radnika = 36,6 procenata i 679.863 radnica = 63,4 postotka. Nasuprot tomu, ženski je rad mnogo jače narastao u konfekcijskoj industriji i u trgovačkom zanatu. Dalje se pokazalo još i to, da mladje ženske radne sile potiskuju starije. A pošto su ženske ispod 25 godina većinom neudate, na mjesto udatih ili obudovjelih žena stupaju djevojke. Privredne grane, u kojima su ženski radnici Engleske brojem znatno nadvisili muške, bijahu u glavnom ove: Ženski Kućni p o s lo v i 1 ,6 9 0 .6 8 6 Konfekcijska in d u s t r ij a 7 1 1 .7 8 6 Tekstilna i n d u s t r i j a 6 6 3 .2 2 2 otuda pamučna industrija . . . . 3 2 8 .7 9 3 „ vunena in d u s tr ija 153.311 1 0 4 .5 8 7 „ konoplja, l a n ........................... „ s v i l a ............................................. 2 2 .5 8 9 „ v e z i v o ....................................... 2 8 .9 6 2 Muški 1 2 4.263 4 1 4 .6 3 7 4 9 2 .1 7 5 193 .8 3 0 106 .5 9 8 4 5 .7 3 2 8 .9 6 6 9 .5 8 7 Naplata žena je gotovo u svim granama znatno manja, nego naplata muškarcima z a i s t o r a d n o v r i j e m e . U tekstilnoj industriji prema najnovijoj anketi iznosila je prosječna tjedna zaslužba godine 1906. kod muškaraca 28 šilinga 1 peni (28,55 maraka), a kod žena tek 15 šilinga 5 pencea (15,66 maraka).1 U industriji dvokolica, gdje se u zadnje vrijeme zbog uvedenja strojeva brzo razvija ženski rad, dobivaju žene na tjedan samo 12 do 18 šilinga, dok su muškarci zasluživali 30 do 40 šilinga.2 Istu pojavu su­ srećemo u industriji papira, u knjigoveštvu i u industriji cipela. Osobito se zlo naplaćuje ženski rad u konfekciji rublja : 10 šilinga na tjedan — to je već dobra zaslužba. 1 T extile Trades 1906. London 1909. 2 E. Cadbury, C. M atheson i G . Shann, W om en’s work and wages. Str. 121. London 1906. �211 „O pćenito uzevši žena zaslužuje trećinu ili polovinu tjedne plaće, koju dobija muškarac . ,*1 Slićne razlike u plaći postoje izmedju muškaraca i žena u poštanskoj službi i u učiteljskoj službi. T ek kod pa­ mučne industrije u Lancashireu zasluživahu oba spola u istom radnom vremenu skoro iste plaće. U Saveznim Državama razvijao se ženski rad, kako slijedi: Zemljoradnja . . Slobodni pozivi . Kućna posluga Trgovina i promet Tvornice . . . . 1 880. 5 9 4 .5 1 0 1 7 7.255 1 ,1 8 1 .3 0 0 6 3 .0 5 8 6 3 1 .0 3 4 1890. 6 7 8 .8 8 4 3 1 1 .6 8 7 1 ,6 67.651 2 2 8 .4 2 1 1 ,0 2 7 .9 2 8 % Ukupno Ukupno žena muških 1900. 9 7 7 .3 3 6 4 3 0 .5 9 7 2 ,0 9 5 .4 4 9 5 0 3 .3 4 7 1 ,3 1 2 .6 6 8 % °/o 2 ,6 4 7 .1 5 7 14,7 3 ,9 1 4 .5 7 1 17 ,4 5 .3 1 9 .3 9 7 18,8 1 4 ,7 7 4 .9 4 2 8 5 ,3 1 8 ,8 2 1 .0 9 0 8 2 ,6 2 3 ,7 5 3 .8 3 6 8 1 ,2 1 7 ,3 9 2 .0 9 9 10 0 2 2 ,7 3 5 .6 6 1 100 2 9 ,0 7 3 .2 3 3 100 Vidimo odavle, da je broj žena, uposlenih u privredi od 3,914 571 u godini 1890. poskočio godine 1900. na 5,319.397, dakle znatno brže od cjelokupnog pučanstva, koje se od 1890. sa 62,622.250 umnožilo do 1900. sa 76,303.387 glava tek za 21 procenat. Isto tako pada re­ lativno neprestance broj uposlenih muškaraca, koji su po­ tisnuti od žena. T ako sada od 100 privrednika otpada na ženu 18,8, dok je godine 1880. otpadalo na njih ne više od 14,7 procenata. N e ima gotovo zanimanja, osim njih 9 (od 312), u kom ne bi bile zaposlene žene. Prema popisu od 1900. bilo je medju njima dapače 5 mornara, 45 vlakovodja i ložilaca, 185 kovača, 508 mašinista, 11 svrdlača i 8 bač­ vara. „ T e brojke nemaju, razumije se, velikog socijološkog značenja. O ne pokazuju samo to, da ima vrlo malo zani­ manja, od kojih bi ženskinje bile apsolutno isključene, bilo zbog svog prirodnog ustrojstva, bilo pak s obzirom na zakon. “ a O sobito su jako zastupane žene u slijedećim zvanjima: 1 E. Cadbury i G . Shann, Sw eating. Str. 7 6 . London 1907. 2 Statistika uposlenih žena. Str. 3 1 . W ashington 1908. 4 �212 služavke i konobarice 1,213.828, (abrikacija ženskih odi­ jela 338.144, zemljoradnice 497.886, pralje 332.665, uči­ teljice 327.905, posjednice farma 307.788, tekstilne rad­ nice 231.458, kućegazdarice 147.103, prodavačice 146.265, švelje 138.724, bolničarke i primalje 108.691, nekvalifi­ cirane 106.916. U tih dvanaest zanimanja nabrojeno je 3,583.333 = 74,1 procenata svih žena u privredi. Osim toga ima još 85.086 stenografistica, 82.936 klobučarica, 81.000 trgovačkih pomoćnica, 72.896 knjigovodkinja i t. d., zajedno u 19 zanimanja s više od 50.000 žena 4,293.894 = 88,8 procenata svih žena u privredi. V iše žena bilo je u slijedećim zanimanjima. O d lOO privrednika došlo je n a : Konfekcija r u b lja ............................................................... Č i š ć e n j e .............................................................................. Š v e l j e ................................................................................... Fabrikacija o k o v r a t n ik a ............................................... Č i p k a r s t v o ......................................................................... R u k a v ič a r s tv o .................................................................... Vezanje k n jig a .................................................................... T ekstilne f a b r i k a c i j e .................................................... G a z d a r ic e .............................................................................. B o ln ić a r s tv o ......................................................................... Praonićki z a v o d i ............................................................... Služinski p e r s o n a l ......................................................... Iznajmljivanje s o b a ......................................................... S t e n o g r a fija ......................................................................... U čitelji i u č i t e l j i c e .......................................................... U čitelji i učiteljice g l a z b e .......................................... Ž ene Muževe 9 9 ,4 0 ,6 98 2 9 6 ,8 3 ,2 7 7 ,6 2 2 ,4 7 2 ,8 2 7 ,4 6 2 ,6 3 7 .4 5 0 ,5 4 9 5 50 50 9 4 ,7 5 ,3 8 9 ,9 10,1 8 6 ,8 13,2 8 1 ,9 18,1 8 3 ,4 16,6 7 6 ,7 2 3 ,3 7 3 ,4 2 6 ,6 5 6 ,9 43,1 O d 4,833.630 ženskinja u privredi, koje imadu 16 i više godina, bilo ih je 3,143.712 neudato, 769.477 udato, 856.005 obudovjelo, 63.436 rastavljeno. „Porast u procentnom odnošaju privrednika,“ veli amerikanski izvještaj, „bio je najveći kod udatih žena, pošto je taj procentni odnošaj bio 1900. za četvrtinu veći, nego li 1890. 1890. bila je u privredi tek jedna žena od 22 godine, a 1900. jedna od 18. Relativno i apsolutno vrlo je velik bioj obudovjelih i rastavljenih žena. O d 2721438 obudovjelih žena bilo ih je 1900 godine zaposleno u privredi 857005 = 31,5 po �213 sto, a još veći je postotak bio medju rastavljenima. O d 114935 bilo ih je godine 1900 zaposleno u privredi 55,3 procenata, a 1890 godine 49 po sto. T ako bivaju svake godine sve više i više žena oslonjene same na sebe. O d 303 zanimanja, kojima se bave žene, ima ih 79 59 31 125 63 s „ „ „ „ manje „ „ više „ od „ „ „ „ 100 žena 1 00 do 5 0 0 „ 5 0 0 * 1 000 1 0 0 0 ,. 5000 „ O d 100 uposlenih osoba u dobi od 16 i više godina dobijaju: Muškarci Manje od 7 dolara 18 7 do 9 1 5 ,4 „ 9 99 2 0 „ 6 0 ,6 2 0 99 2 5 „ 4 .8 V iše od 2 5 „ 2. Prosječna tjedna plaća 11,16 dolara Ž en e M anje od 7 dolara 6 6 ,3 7 do 9 ,. 19,6 9 13,2 15 * 15 20 „ 0 .8 „ 20 „ 25 0.1 6 ,1 7 dolara Vidimo, da 60,6 postotaka svih muškaraca dobijaju više od 9 dolara, dok nasuprot samo 14,1 postotaka rad­ nica dobijaju više od 9, a više nego dvije trećine (66,3 po sto) manje od 7 dolara.1 Prosječna tjedna plaća iznosi za muškarce 11, 16, a za žene 6,17 dolara, dakle skoro dvostruko manje. Isto je tako velika razlika u ćinovnićkom svijetu. O d 185874 civilnih činovnika nabrojeno je : 172053 muških = 92,6 po sto i 13821 = 7,4 procenta ženskih. U K o­ lumbiji, gdje je sjedište centralne uprave, diže se postotak ženskog rada do 29 procenata. P a ipak manje od 720 dolara dobijaju 47,2 procenata svih žena, dok muškarci samo u 16,7 procenata.2 U Francuskoj je prema popisu od 1901 bilo u pri­ vredi 19715075 pučanstva, od toga 12910565 muškaraca i 6804510 žena. Na pojedina zanimanja razdijeliše se oba spola, kako slijedi: 1 Earnings of wage-earners. Bulletin 9 3 , str. 11. W ashington 1908. * Executive civil service of the U nited States. W ashington 1908. �214 Muškarci P o ljo p riv r e d a ..................... T r g o v in a ............................... Kućna posluga . . . . Slobodna zanimamja . . Industrija................................ 5517617 1132621 223861 226 5 6 1 3695213 Proc. Ženske 72 2658952 65 689999 23 791176 67 1 7 3278 6 3 ,5 2 1 2 4 6 4 2 Proc. 28 35 77 33 3 6 ,5 „Dakle broj ženskog radnog naroda je polovica muškog radnog naroda."1 Kao u svim drugim zemljama najmanji je procenat u svim zanimanjima, što zahtijevaju veliku fizičku snagu. (U rudarstvu dolaze 2,03 žene na 100 muškaraca, u kameno­ lomima 1,63, u metalurgiji 1,06). Naprotiv najviše žena ima u tekstilnoj industriji — 116 žena na 100 muškaraca, u konfekcijskoj industriji, u praonicama 1247, u konfekciji rublja 3286.2 U opće je, kao što konstatira gospodja C. Milhaud, najviše žena u onim industrijama, gdje je radno vrijeme i suviše dugo i gdje je plaća i suviše niska. „Tužna činje­ nica : dok industrije s kratkim radnim vremenom uposluju tek nekoliko tisuća žena, dotle obrti s dugim radnim vre­ menom uposluju stotine tisuća njih."3 Sto se tiče naplate rada, buržoaski E. Levasseur veli, da u svim gotovo slučajevima plaća žena rijetko kada iz­ nosi dvije trećine naplate muških radnika, a mnogo češće dostiže polovicu.4 2. Tvornički rad udatih žena. Kućna industrija i industrije, pogibeljne zdravlju. Vrlo je visoki procenat, što ga uopće predstavljaju udate radnice prema cjelokupom broju radnica, stanje, koje je vrlo ozbiljno za porodični život radnika, i taj broj uposlenih udatih žena stalno sve više raste. Njemački privredni nad­ 1 C. 2 E. republike, 3 C. 4 E. M ilhaud, Radnica u Francuskoj. Str. 4 do 5. Paris 1907. Levasseur, Radnička i industrijska pitanja u Francuskoj za treće str. 2 7 5 do 2 7 6 . Paris 1907. M ilhaud, u pomenutoj knjizi, str. 22. Levasseur, u pomenutoj knjizi, str. 537. �215 zornici priredili su godine 1899. anketu o vremenu rada udatih žena i razlozima, koji ih nagone na rad .1 T ako se saznalo, da u tvornicama radi ukupno 229.334 žena. Osim toga prema saopćenjima pruskih rudarskih oblasti radilo je preko dana u rudnicima 1063 žena. U Badenu, u poduzećima, koja su podčinjena kontroli pri­ vrednog nadzorništva, broj udatih radnica u vrijeme od 1894. do 1899. poskočio je od 10.878 = 27,05 proce­ nata na 15.046 = 31,27 procenata svih odraslih radnica. U kojem su opsegu na priopćenoj sumi od 229.334 zastupane glavne industrijske grane, izlazi iz slijedeće tabele : 1 1 1 .1 9 4 T ekstilna i n d u s t r ij a .................................................... Industrija h r a n e .............................................................. 3 9 .0 8 0 19.475 Kamena i zemljena in d u s t r ij a ............................... Industrija o d i j e l a ......................................................... 13 .1 5 6 Industrija p a p i r a ......................................................... 1 1 .049 Obradba k o v i n a ......................................................... 1 0 .739 Drvena in d u s t r ij a ....................................... 5 .6 3 5 Poligrafski o b r t i .............................................. 4 .7 7 0 Industrija strojeva . . * .................... 4 .4 9 3 Kemička i n d u s t r i j a ................................ 4 .3 8 0 D r u g o ..................................... .......................................................5 .3 6 3 ____ Ukupno . . . 2 2 9 .3 3 4 Pored tekstilne industrije ističe se odmah industrija hrane i sredstava za uživanje, gdje prije svega daje uposlenja mnogobrojnim ženama fabrikacija cigara i duhana. O nda slijedi industrija papira, naročito zavodi za sortiranje prnja i ciglane. „Z ene se bave većinom u napornim zani­ manjima (kamenolomi, ciglane,bojadisaone,kemičke tvor­ nice, fabrike šećera i t. d.) teškim, a često i nečistim poslom, dok se mladje ispod 21 godine radnice nalaze u tvornicama papira, tvornicama cigara i odijela. Z a najgore poslove, što ih drugi izbjegavaju, nadju se tek starije rad­ nice, naročito udate. “2 1 U p oslenje udatih žena u tvornicama. Prema godišnjim izvješćima privrednih nadzornika za godinu 18 9 9 . obradjeno u odjelu za unutarnje poslove. Str. 18, 2 1 , 2 3 , 4 9 , 53 , 6 2 , 6 3 . Berlin 1901. 2 „ U krajevima, gdje su koncentrirane tkaonice, diže se procenat udatih žena medju tvorničkim radnicama daleko preko prosječnih 2 6 pro­ cenata, naprimjer u Sachsen-Altenburgu do 56, a u Reussu do 5 8 pro­ cenata." R. W ilbrandt, Tkalci u sadašnjosti. Str. 143. Jena 1906. �216 O d mnogih mišljenja o uzrocima i razlozima, zbog kojih je toliko rasprostranjen rad udatih odnosno rastavljenih i obudovjelih žena, neka spomenemo samo nekoje. U potsdamskom okružju navodila se kao razlog uposlenju žena u tvornicama vrlo često nedostatna zaslužba muževa. Prema saopćenjima dvaju nadzoriyka tvrdilo je 53,62 procenata uposlenih žena, da je zaslužba hranitelja nedovoljna. P o ­ svema slično izjavljuju nadzorni činovnici okružja W estpreussen, Frankfurt a. O ., Mittelfranken, Wiirttemberg II., Unterelsass i t. d. Magdeburški činovnik navodi isti razlog za većinu uposlenih ž e n a ; a druge moraju raditi i zbog toga, što muž za sebe odviše treba ili što je pijanica. Druge žene opet radile su iz navike i toga, što nisu odgojene za poziv žene. Dopustimo, da za maleni broj slučajeva vrijede takvi razlozi, opet velika većina njih radi zato, jer mora. T o je uostalom konstatirala i strukovna organizacija drvodjelaca u Stuttgartu priredivši anketu godine 1900. Č i­ novnik za Unterelsass konstatira, da glavni uzrok radu udatih žena treba tražiti u modernoj kulturi, prometnim sredstvima i u industrijskoj potrazi j e f t i n i h r a d n i h s n a g a , koja je stvorena neograničenom konkurencijom. U date žene bivaju rado uposlivane i zbog toga, što se na njih v e ć m a m o ž e š o s l o n i t i i š t o s u p o s t o ­ j a n e u r a d u . Đadenski tvornički nadzornik (dr. W orishoffer) veli: „No prije svega su niske plaće radnica ono, što po­ svuda nagoni poslodavce, da ih upotrijebe u poslu. Z a to je dovoljan dokaz to, što su plaće najmanje baš u onim industrijskim granama, gdje se u većem broju nalaze rad­ nice . . . U tim industrijskim granama glavno je mogućnost u većem broju uposlivati ženske radnike, a u radničkim je familijama nužda uzrok, da ženske stupaju u posao.“ Činovnik iz Koblenza veli: „Zene su općenito povjerIjivije i rade marljivije od mladih djevojaka. Mlade radnice nijesu sklone nečistim i neugodnim poslovima, koji zbog toga ostaju ženama, koje nemaju toliko zahtjeva. Tako pri­ mjerice mnoge žene uposluje sortiranje prnja .4 ,1 1 U spomenutoj knjizi, str. 57, 63. �217 Što se tiče najamnice, utvrdjena je činjenica, da se uopće ženski rad gore plaća od muškoga rada, pa i tamo, gdje je on jednak. U tom pogledu ne postoji nikakva^ raz­ lika izmedju privatnih ^poduzetnika, države i općina. Z ene u željezničkoj i poštanskoj službi dobijaju manje, nego mu­ škarci za jedan te isti r a d ; učiteljice svaka općina plaća gore, no učitelje. Razlozi za to jesu o v i: žena osjeća manje potreba, a prije svega slabija j e ; njena je privreda u vrlo mnogo slučajeva tek dodatak prihodu muža ili oca kao pravog hranitelja; diletantski, provizorni i slučajni karakter ženskog rada; velika industrijska rezervna vojska radnica i otuda njihova manja otporna sn ag a; „nečista konkurencija" takozvanog „srednjeg staleža" u krojaštvu, čišćenju i u in­ dustriji cvijeća i papira; žena je redovito vezana na mjesto svoga stanovanja. A i vrijeme rada za žene je prosječno najduže, kad zakonodavstvo ne intervenira u njihovu zaštitu. U jednoj raspravi o plaćama tvorničkih radnika u Mannheimu godine 1893. podijelio je pokojni Dr. Worishoffer tjednu radničku plaću u tri razreda :1 Najniži razred obu­ hvaćao je tjednu plaću do 13 maraka, srednji od 13 do 24 marke, a visoki preko 24 marke. Prema toj raspravi dadoše plaće slijedeću sliku. Plaće iznašahu: N iži Svi r a d n i c i ........................................2 9 ,8 posto M u š k i ....................................................2 0 ,9 w Ž e n s k i ....................................................9 9 ,2 „ Srednji 4 9 ,8 posto 5 6 ,2 „ 0 ,7 „ V isoki 2 0 ,4 posto 2 2 .9 w 0,1 Radnice su najvećim djelom zaradjivale zbilja nadnicu za gladovanje, jer su dobijale: Tjednu plaću ispod 5 m arak a „ od 5 do 6 „ .. 6 „ 8 „ .. h 8 , 10........... ............................... „ „ 10 „ 12 „ 12 „ 15 O statak preko 15 „ 4 ,6 2 posto 5 ,4 7 „ 4 3 .9 6 ,. 2 7 .4 5 ,. 1 2 .38 „ 5 .3 8 » 0 ,7 4 „ Prem a rezultatima jedne ankete, koju je priredilo ber­ linsko privredno nadzorništvo, iznosila je prosječna tjedna 1 W orishoffer, Socijalni položaj tvorničkih radnika u M annheimu. �218 zaslužba radnica 11,36 maraka. Ispod 6 maraka dobijalo je 4,3 procenta, 6 do 8 maraka 7,8 procenta, preko 12 do 13 maraka 27,6 procenata, preko 15 do 20 maraka 11,1 procenata, preko 20 do 30 maraka 1,1 procenat. Najveći dio plaća leži izmedju 8 i 15 maraka (75,7 pro­ cenata). U Karlsruheu iznosi prosjećna tjedna zarada svih radnica oko 10,02 maraka .1 Najbjednije su plaćeni radnici u kućnoj idustriji, i to kako ljudi, tako i žene, pa ipak žene još mizernije. Uz to je radni dan bez granica, a u sezoni neizmjeran. A isto je tako u kućnoj industriji vrlo ćesto uobićajen i tako­ zvani znojni sistem, to jest radniku posrednici — faktor, majstor i t. d. — daju posao, pa onda jedan zamašan dio najamnice, koju poduzetnik plaća radniku, traže kao na­ gradu za svoj trud. Koliko je jadno plaćen ženski rad u kućnoj industriji, pokazuju nam ovi podaci o stanju, koje u tom pogledu vlada u Berlinu. Šarene muške košulje (košulje od barhenta), koje su još 1889. plaćane 2 do 2,50 marke za tucet, liferovane su poduzetniku 1893. godine za 1,20 marke. Jedna švelja srednje kakvoće mora da radi od rana jutra do mrkoga mraka, ako hoće da za dan izradi 6 do 8 košulja, nedjeljna zarada iznosi 4 do 5 maraka. Radnica, koja šije pregaće, zaradjuje 2,50 do 5 maraka nedjeljno, ona, što šiva kravate, 5 do 6 maraka, v j e š t a šivačica bluza 6 maraka, v r l o s p o s o b n a radnica dječjeg odi­ jela 8 do 9 maraka, izvježbana radnica žaketa 5 do 6 maraka. V eom a izvježbana šivačica finih gornjih košulja može da u plodnoj s e z o n i zaradi 12 maraka, i to, ako radi od 5 sati ujutru do 10 sati uveče. Radnice na na­ kitima, koje mogu samostalno kopirati modele, zaradjuju m j e s e č n o 30 maraka, okretne radnice za ukrašavanje haljina, koje su već čitavu godinu dana radile taj posao, zaradjuju za vrijeme s e z o n e m j e s e č n o 50 do 60 ma­ raka. Sezona iznosi ukupno pet mjeseci. Radnice kišobrana i suncobrana zaradjuju tjedno, sa dvanaestsatnim radnim danom, 6 do 7 maraka. Takve nadnice, koje dostižu baš 1 Marija Baum, Tri razreda najamnih radnica u industriji i trgovini grada Karlsruhea. Str. 60. Karlsruhe 1906. �219 za gladovanje, primoravaju radnice na prostituciju, jer ni sa n a j s k r o m n i j i m zahtjevima ne može nijedna radnica da opstane u Berlinu bez 9 do 10 maraka nedjeljno. O ve činjenice pokazuju, da moderni razvitak sve više i više otrže ženu od porodičnog života i kuće. Braku i porodici kopa se grob, oni se raspadaju, pa je već i s pogledom na ta fakta apsurdno upućivati ženu na kuću i porodicu. T o može da radi samo onaj, koji živi ne mi­ sleći ništa, koji ne vidi ili ne će da vidi stvari, koje se oko njega razvijaju. U velikom broju industrijskih grana uposleni su isklju­ čivo ženski radnici, u drugom još većem broju one čine većinu, a u najvećem broju ostalih grana rada radnice su uposlene u više ili manje znatnom broju. T aj broj postaje sve veći i one sve više prodiru u nove grane zanimanja. Njemački zakon o privrednome uredjenju od 1891. utvrdio je na jedanaest sati normalni radni dan za sve radnice u fabrikama, ali je on izigran grdnom količinom izuzetaka, koje mogu vlasti dopustiti. Isto je tako zabranjen i noćni rad radnica po fabrikama, ali i tu savezno vijeće može da dopusti izuzetke za tvornice, u kojima se proiz­ vodnja ne može prekidati ili za izvjesna sezonska poduzeća (na primjer tvornice šećera). T ekar pošto je medjunarodna bernska konvencija na 26. rujna 1906. propisala (za tvor­ nice) uvedenje jedanaestsatnog noćnog odmora ; pošto je socijalna demokracija godinama energično tražila zabranu noćnog ženskog rada u privredi i sniženje dnevnog radnog vremena na osam sati, popustile su vlada i gradjanske stranke iza dugog otpora. Iza toga je iz zakonske osnove o redu u privredi, koja je još ostala u komisiji, istrgnut onaj komad, što se odnosio na uredjenje ženskog rada. Osim ove odredbe u zakonu od 28. prosinca 1908. predvidjeno je za žene d e s e t s a t n o m a k s i m a l n o r a d n o v r i j e m e u svim onim poduzećima, gdje je uposleno n a j m a n j e d e s e t r a d n i k a . U dane prije nedjelja i svetaka ne smije trajanje rada prekoračiti osam sati. R ad­ nice, koje radjaju, ne smiju se uposlivati osam tjedana prije i osam tjedana poslije porodjaja. Ponovno njihovo stupanje u posao uvjetovano je svjedodžbom, koja dokazuje, �220 da je od njenog porodjaja proteklo najmanje šest tjedana. Radnice ise dalje ne smiju upotrebljavati za transportiranje kod gradnja različite vrsti. Usprkos energičnom otporu so­ cijalne demokracije prihvaćen je predlog, da više upravne oblasti mogu dozvoliti za pedeset dana rad preko odredjenog vremena. Osobitu pažnju zaslužuje § 137 a, koji je učinio prvi korak dokončanju izrabljivanja kućnim radom. T a odredba glasi: „Radnicama i mladim radnicima ne smije se davati za dane, u kojima su bili uposleni zakonom dopuštenim radom, posao od poslodavaca ili njihovih posrednika.“ Bez obzira na njegove manjkavosti znači taj novi zakon ipak neki napredak uoči postojećem stanju. Ali žene bivaju sve više uvlačene ne samo u one in­ dustrijske poslove, koji su prema njihovoj slabijoj fizičkoj snazi za njih pogodni, već i u sve poslove, iz kojih eksploatatorska klasa može da izvuče veći profit upqtrebljavajući žene. T u spadaju kako n a j n a p o r n i j i tako i n a j n e p r i j a t n i j i i za zdravlje n a j o p a s n i j i po­ slovi, a time se svodi na svoju pravu mjeru ono f a n t a ­ s t i č n o shvatanje, koje u ženi gleda samo nježno biće s finim strunama, kako je vrlo često slikaju pjesnici i pisci romana, da bi podražili čovjeka. Fakta su tvrdoglava, neumoljiva, i mi imamo samo sa faktima da računamo, jer nas ona čuvaju od lažnih zaklju­ čaka i sentimentalnih budalaština. A ta nas fakta uče, da su izmedju ostalog žene uposlene: u tekstilnoj industriji, u kemičkoj industriji, u industriji metala, u industriji papira, u industriji strojeva, u drvenoj industriji, u industriji sred­ stava za hranu i uživanje, u rudarstvu nad zemljom — u Belgiji u rudarstvu i pod zemljom, čim je radnica preko­ račila 21. godinu života. Nadalje na širokom području obradjivanja vrtova i polja, u marvogojstvu i u industrijama, koje spadaju ovamo, napokon u različitim granama privrede, u kojima su one već odavna, na neki način kao privilegovane, isključivo radile: kod izradjivanja rublja i ženskih odijela, u raznolikim granama pomodnih struka, u svojstvu prodavačica, komptoaristica, učiteljica, dadilja, spisateljica, umjetnica svake vrsti i t. d. Desetine hiljada žena iz sitnog �221 srednjeg staleža upotrebljavaju se kao robinje dućana ili na tržištu, a time su otrgnute gotovo od svakog rada u kući, a naročito od uzgajanja djece. 1 najposlije mladje, a naročrto ljepše ženske sve se više i više upotrebljavaju na naj­ veću štetu cjelokupne svoje ličnosti u javnim lokalima svih vrsta kao personal za posluživanje, pjevačice, plesačice itd. za primamljivanje muškog svijeta, koji žudi za uživanjem, oblast, u kojoj vlada najstrahovitije i najgore stanje i u kojoj gospodarstvo nad bijelim robljem slavi svoje najbjesnije orgije. Medju ovim zanimanjima ima ih mnogo, koja su u n a j v e ć o j m j e r i opasna. T ako je veoma opasno dje­ lovanje sumpornokiselih i alkaličnih plinova u fabržkaciji slamnatih šešira i pranju slamnatih šešira; vrlo velika opa­ snost zbog udisanja pare od klora pri bijeljenju biljnih tvari; opasnost otrovanja postoji u fabrikaciji šarenih papira, ša­ renih oblatna i šarenog cvijeća, pri izradi metahromotipije, otrova i kemikalija, bojadisanju olovnih vojnika i olovnih igračaka. Premazivanje ogledala živom prosto je smrtonosno za plod u utrobi trudne žene. Dok od živorodjene djece u pruskoj državi umire pro­ sječno 22 procenta tijekom prve godine života, dotle prema dr. Hirtu od živorodjene djece onih radnica, koje premazujil ogledala, umire 65 procenata, onih, koje gla­ čaju staklo, 55 procenata, onih, što rade s olovom, 40 procenata. Godine 1890 od 78 trudnih žena, koje su ra­ dile u slovolivnicama okruga W iesbadena, normalno je porodilo samo 37 njih. Prem a dr. Hirtu u drugoj polovini trudnoće veoma je opasan rad na fabrikaciji šarenog pa­ pira i vještačkoga cvijeća, ispunjavanje bruseljskih čipaka olovnom prašinom, izradba klišea, premazivanje ogledala, industrija kaučuka i rad u svim tvorničkim poduzećima, u kojima su radnice izložene udisanju škodljivih plinova: ugljičnog oksida, ugljične kiseline i sumporovodnika A u najvećoj je mjeri opasna fabrikacija fosfornih žigica i izradjivanje tkanina od vunenih krpa i otpadaka. Prema izvje­ štaju badenskog privrednog nadzornika za godinu 1893 g o d i š n j i prosječni broj prijevremenih porodjaja kod žena, koje učestvuju u privrednome životu, popeo se od 1039 �222 u godinama 1882 do 1886 na 1244 u godinama 1887 do 1891. Broj porodjaja, kojima je morala prethoditi kakva operacija, iznosio je od 1882 do 1886 prosječno godišnje 1118, medjutim od 1887 do 1891 popeo se na 1385. Još bi se mnogo ozbiljnije činjenice otkrile, kad bi se slična istraživanja izvršila po cijeloj Njemačkoj. Gotovo uvijek privredni nadzornici zadovoljavaju se u svojim izvje­ štajima ovom primjedbom : „Osobite štete za žene zbog rada u fabrikama nijesu se zapazile.*' Pa kako bi se one i mogle zapaziti, kad posjet inspektora traje malo vremena i kad se ne traži liječničko mišljenje? Utvrdjeno je dalje, da postoje velike opasnosti po život i pojedine dijelove tijela naročito u tekstilnoj industriji, u fabrikaciji zapaljivih materija i u radu sa poljoprivrednim strojevima. Osim toga veliki broj radova, koje navedosmo, spada u najteže i naj­ napornije čak i za muškarce, to nam kaže prvi pogled, koji bacimo na onu vrlo nepovoljnu listu. Neka se i dalje govori, koliko se hoće, kako je ovaj ili onaj posao nedo­ stojan žene, šta to vrijedi, kad ona ne može da bude upu­ ćena na drugi kakav rad, koji njoj više odgovara! Kao industrijske grane ili kao manipulacije u industrij­ skim granama, u kojima mlade djevojke ne bi trebale da rade zbog opasnosti po njihovo zdravlje, a specijalno zbog opasnosti po njihove spolne funkcije, ističe dr. H ir t: 1 izradbu brončanih boja, masni i oštri papir, razbijanje (pri izradbi šešira), glačanje (staklenih stvari), brisanje bronce s kamena (litografija), grebenjanje lana, češljanje konjske dlake, grebenjanje barhenta, cinkovanje željeznog lima, radnje pri izradi tkanina od vunenih krpa i otpadaka. U ovim pak zanimanjima smjele bi se upotrebljavati mlade djevojke, samo ako bi postojale i bile pregledane nužne zaštitne mjere (uredjenje ventilacije i t. d . ) : Pri izradbi tapeta od papira, porculana, olovaka, sačme od olova, eterskih ulja, alauna, broma, kinina, sode, parafina, ultramarina, (otiovnih) šarenih papira, (otrovnih) oblatna, metahromotipija, fosfornih žigica,2 švajnfurtskog zelenila i 1 Privredni rad žena. 1878, 2 Medjunarodnim zaključkom od 2 6. rujna 1906. izmedju Danske, Njemačke, Francuske, Italije, Luksemburške, Nizozemske i Švicarske za- �223 umjetnog cvijeća. Isto je sa rezanjem i sortiranjem krpa, sortiranjem i mljevenjem duhanskih listova, izradbom pa­ mučnih zavoja, motanjem pamuka i svile, čišćenjem krevetskih pera, sortiranjem dlaka za kistove, pranjem (sumporenjem) slamnatih šešira, vulkanizovanjem i nastavljanjem kaučuka, bojadisanjem olovnih vojnika, paketiranjem burmuta, premazivanjem ogledala, brušenjem šivaćih igala i ocjelnih pera. Nije zbilja ni najmanje lijepa slika gledati žene, čak i trudne, gdje u natjecanju s muškarcima pri podizanju že­ ljezničkih pruga vuku teško natovarena kola; ili ih posmatrati, kako pri zidanju kuća prave kreč i cement ili nose teške tovare kamenja; ili pri pranju ugljena i željezne rude. T u se od žene oduzima sve, što je čini ženom, i njezine se ženske osebine nemilosrdno gaze, kao što se obratno ljudima u tolikim vrstima zanimanja oduzima sve, što ih čini ljudima. T o su posljedice socijalnog eksploatisanja i socijalnog rata. Naši pokvareni društveni odnošaji postav­ ljaju sve stvari naopako. Kad se ima na umu, koliki je objam, što ga ženski rad zahvata u svim oblastima privredne akcije, kao i to, da on prijeti postati još veći, razumljivo je, što zainteresovani muškarci gledaju na sve to s vrlo malo prijateljstva. Nesumnjivo je, da sa širenjem ženskoga rada porodični život radnikov propada sve više i više, da je prirodna po­ sljedica toga rada raspadanje braka i porodice i da ne­ moral, demoralizacija, degeneracija, bolesti svake ruke i smrtnost djece rastu u strahovitoj mjeri. Prema statistici stanovništva njemačkoga carstva smrtnost djece znatno je porasla u gradovima, koji su u posljednjim desetljećima postali pravim tvorničkim središtima. Osim toga raste ona u seoskim općinama, gdje zbog poskupljivanja mlijeka pada dobrota hrane. Najveća je smrtnost dojenčadi u Gornjem Pfalzu, u Gornjoj Bavarskoj i Donjoj Bavarskoj, branjeno je u tim državama upotrebljavanje bijelog fosfora za žigice od 1. siječnja 1911. počevši. U Njemačkoj ne smije se takve upaljive tvari od 1. siječnja 190 7 . pripravljati, a od 1. siječnja 1908. ne smiju se nu­ diti u trgovini, prodavati ili na koji bilo način stavljati u promet. U E n­ gleskoj je godine 1909. prihvaćen sličan zakon. �224 u nekim kotarima Liegnitza i Đreslave i okružnoj kapetaniji Chemnitzu. T ako je godine 1907. od 100 živorodjenih umrlo prve godine života u Stadtamhofu (Gornji Pfalz) 40,14, u Parsbergu (Gornji Pfalz) 40,06, u Friedbergu (Gornja Bavarska) 39,28, u Kelheimu (Donja Bavarska) 37,71, u Miinchenu 37,63, u Glauchau (Saska) 33,48, u W aldenburgu (Šleska) 32,49, u Chemnitzu 32,49, u Reichenbachu (Sleska) 32,18, u Annabergu 31,41 i t. d. Još su gori odnošaji bili u većini velikih tvorničkih sela, od kojih mnoga imahu da pokažu broj smrtnosti od 40 do 30 procenata. P a i pored svega toga ovaj socijalni razvitak, koji daje tako žalosne rezultate, jest napredak, isto onako napredak, kao što je to sloboda proizvodnje i trgovine, sloboda radnikova kretanja, sloboda zaklju­ čivanja brakova i t. d., koji utiču povoljno na kapita­ listički razvitak, ali baš time zadaju smrtni udarac srednjem staležu. Radnici nijesu skloni da pomažu sitnim zanatlijama, kad oni pokušaju da ograniče slobodu privrede i slobodu kretanja i da iznova podignu feudalne i cehovske pregrade, sve zbog toga, da bi umjetnim načinom održali u životu sitnu proizvodnju, jer ništa drugo ne bi im moglo biti svrhom. Isto se tako i u pogledu ženskoga rada ne može povratiti staro stanje, što dabogme ne isključuje to, da se strogim zaštitnim zakonima spriječi prekomjerna eksploata­ cija ženskoga rada i da se djeci, koja su obvezana posje­ ćivati školu, zabrani rad u privredi. U tom se interesi radnikovi pokrivaju s državnim, općim ljudskim kulturnim in­ teresima. Država je primjerice prinudjena — kao što je to posljednjih decenija bio više puta slučaj, posljednjiput 1893., kad se radilo o tom, da se vojska opet znatno pojača da spusti minimalnu mjeru, koja je propisana za jednog vojnika, zbog toga, što je uslijed degenerišućih djelovanja našeg privrednog sistema sve veći i veći broj mladih ljudi, koji su nesposobni za vojsku: eto, tu svi imaju interesa, da se uvedu zaštitne mjere.1 Konačni se cilj mora sa­ 1 M edju pozvanima bilo je u postocima za vojsku sposobnih 1902. 58.5, 1903. 5 7 ,1 , 1904. 5 6 ,4 1905. 5 6 ,3 , 1906. 5 5 .9 , i 1907. 5 4.9. Z b og neuporabivosti moralo se otpustiti prigodom novačenja od 1881. �225 stojati u tome, da se uklone š t e t e , koje prouzrokuju mašinizam, usavršeni alati i moderan način rada, a da se naprotiv svim članovima društva pruže k o r i s t i , koje su mašinizam, usavršeni alati i moderan način rada donijeli čovječanstvu i koje još u mnogo većoj mjeri mogu donijeti, ako se ljudski rod organizuje na način, koji tim produk­ tivnim snagama najbolje odgovara. Bezumlje je to i vapijuća nepravda, što od kulturnih napredaka i rezultata, koji su produkt cjeline, vide koristi samo oni, koji ih svojom materijalnom snagom mogu sebi da prisvoje, a medjutim hiljade marljivih radnika i radnica, zanatlija i t. d. obuzima užas i briga, kad čuju, da je ljudski duh učinio opet neki pronalazak, pomoću koga se može doći do mnogo većih rezultata, no ručnim radom, te uslijed čega imaju izgleda da budu bačeni na cestu kao beskorisni i prekobrojni.1 Uslijed toga ono, što bi trebali svi radosno da pozdrave, postaje predmetom najžešće mržnje, koja je ranijih decenija toliko puta izazivala juriše na tvornice i uništavanje strojeva. Neprijateljsko raspolo­ ženje, koje je slično tome, postoji danas vrlo često izmedju muža i žene kao radnika. O no je isto tako neprirodno. Mora se dakle pokušati, da se osnuje jedno društveno uredjenje, u kom će vladati potpuna ravnopravnost sviju bez razlike spola. T o je mogućno izvesti, čim sva sredstva za rad po­ do 1885. 2 ,0 7 po sto, od 1891. do 1895. 2 ,3 0 , od 1901. do 1905. 2 ,4 7 procenta. W . C laassen, O padanje ratne spreme u Njemačkoj u gradu i na selu od 1902. do 1907. Arkiv zabijologiju rasa i društva, 1909., svezak 1. 1 Tvornički nadzornik A . R e d g r a v e držao je krajem prosinca 1871. predavanje u B r a d f o r d u, u kom je medju ostalim rekao i o v o : „O no, što me je od nekog doba frapiralo, to je promijenjeni izgled tvor­ nica vune. Prije su one bile ispunjene ženama i djecom, sad se čini, da sav posao vrše strojevi. N a moje pitanje dade mi jedan tvorničar ovo objašnjenje: P od starim sistemom radilo je kod mene 63 lica; po­ slije uvedenja savršenijih strojeva ja sam broj ruku reducirao na 33, a u posljednje vrijeme, uslijed novih velikih promjena, ja sam bio u stanju, da ga od 33 reduciram na ! 3 . “ Dakle u toku malog broja godina broj radnika smanjio se gotovo za 8 0 procenata, dok je masa produkata u najgorem slučaju ostala ista. — Mnogobrojna zanimljiva saopćenja u tom pogledu daje „Kapital" Karla Marksa. A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 15 �226 stanu svojinom društva; ukupni rad dostiže najveći stepen plodnosti time, što će se svi blagotvorni tehnički i naučni re­ zultati i pomoćna sredstva primijeniti u procesu rada i što će za sve one, koji su sposobni za rad, postojati obveza, da vrše jednu stanovitu količinu rada, koja je nužna za podmirenje društvenih potreba, za šta opet u naknadu društvo daje svakom pojedincu sredstva za razvijanje nje­ govih sposobnosti i za uživanje života. Zena će isto kao i čovjek biti koristan i ravnopravan član društva, ona će kao i muškarac moći potpuno raz­ vijati sve svoje tjelesne i duševne sposobnosti i ispunja­ vajući svoje dužnosti imati sva prava. Stojeći prema mu­ škarcu kao slobodna i ravnopravna, ona je obezbijedjena od svih napadaja na njezino dostojanstvo. Današnji razvitak društva sili sve više i više takvom uredjenju, a baš velika i teška zla, koja taj razvitak nosi sa sobom, prinudjavaju ljude, da ostvare to društveno ure­ djenje. Četrnaesto poglavlje. Borba žene za obrazovanost. 1. Revolucija u kućnom životu. Ma da se ovaj razvoj ženinoga položaja može tako reći opipati, ma da ga svaki, koji gleda otvorenim očima, mora vidjeti, još se svaki dan čuje brbljanje o „prirodnome pozivu“ žene, koji je upućuje na kuću i porodicu. Ovako se najviše galami tamo, gdje žena pokušava da prodre u krug viših zanimanja, na primjer u više naučne i administrativne struke, liječničku i pravničku profesiju, prirodne nauke i t. d. Izmišljaju se najsmješniji prigovori i brane pod formom učenosti. G ospoda, koja važe kao učena, pozivaju se na nauku, ovdje kao i u mnogim drugim stvarima, da bi bra­ nila najveće apsurdnosti i besmislice. Njihov glavni vajni razlog je to, da žena po duševnim sposobnostima stoji iiisko ispod muškarca, da ona u duševnim oblastima ne može da uradi ništa, što bi bilo od velikoga značenja. �227 Ovi prigovori odgovaraju u tolikoj mjeri predrasudi najvećeg broja ljudi o pozivu i sposobnostima žene, da svatko, tko ih podigne, može računati na općenito odo­ bravanje. Nove će ideje stalno nailaziti na oštar otpor, doklegod opća obrazovanost i svijest bude stajala na tako niskom stupnju, kao što je to danas, naročito zbog toga, što je u interesu vladajućih klasa, da svijest i obrazovanost ogra­ niče što je moguće više na svoj sloj. Z ato će nove ideje u početku zadobijati za sebe samo jednu malu manjinu, i ona uvijek biva ismijavana, klevetana, pa i gonjena. Ali ako su nove ideje dobre i razumne, ako su one kao nužna posljedica ponikle iz postojećih odnosa, one će se sve više širiti, manjina će najposlije postati većina. Tako su se do danas razvijale sve nove misli u historiji, pa će isto tako proći i ideja o uvodjenju stvarne i potpune eman­ cipacije žena. Z ar nisu nekada i pristalice kršćanstva bile mala ma­ njina ? Z ar reformatori, moderna buržoazija, nijesu imali najmoćnijih neprijatelja? P a ipak su oni pobijedili. Ili, je li uništena socijalna demokracija zato, što su je u Nje­ mačkoj dvanaest godina sputavali iznimnim zakonima ? Nikad njena pobjeda nije bila sigurnija, nego onda, kad se mislilo, da je ona uništena. Pozivanje na prirodni poziv ženin, po kome ona ima da bude domaćica i čuvar djece, ima isto toliko smisla, koliko i tvrdnja, da uvijek mora biti kraljeva, jer ih je dosada, doklegod historija pamti, svuda bilo. Mi ne znamo, gdje je postao prvi kralj, kao god što ne znamo, gdje se pojavio prvi kapitalist, ali mi znamo i vidimo, da se mo­ narhija u toku vjekova bitno promijenila i da je tendencija razvitka u tome, da joj oduzima sve više i više moći, dok ne dodje vrijeme, a ono više nije daleko, kad će ona po­ stati izlišnom. Kao god monarhija, tako je i svaka dr­ žavna i društvena ustanova podvrgnuta stalnim izmjenama i promjenama, a najzad propadanju. Mi smo vidjeli u histo­ rijskom dijelu ove knjige, da današnji oblik braka i položaj žene nije nikako „vječito“ bio ovakav, kakav je danas, nego da su naprotiv i jedno i drugo produkt društvenoga �228 razvitka, koji se nikako nije završio. Ako je prije od pri­ like 2350 godina Demosten i mogao izjavljivati, da je je­ dini poziv ženin u tome, da „radja zakonitu djecu i bude vjerni čuvar kuće“ , danas je to gledište zastarjelo. Tko bi se danas usudio da tako nešto brani kao „prirodom odredjeno“, a da ne zasluži prijekor, da podcjenjuje ženu? Istina, još i danas ima tih sova, koje u sebi usvajaju to mišljenje starog Atenjanina, ali se nitko ne usudjuje da javno izrekne to, što je prije dvije hiljade godina slobodno i otvoreno, kao nešto, š t o s e p o s e b i r a z u m i j e , smio da izjavi jedan od najznatnijih ljudi Grčke. U tome se sastoji napredak. No ako je moderni razvitak iskopao grob milijunima brakova, on je s druge strane opet povoljno uticao na raz­ vitak braka. Prije nekoliko desetina godina u svakoj gradjanskoj i seljačkoj kući smatralo se kao nešto sasvim pri­ rodno, ne samo da žena šije, plete i pere — ma da je i to velikim dijelom izašlo već iz mode — nego isto tako i da mijesi hljeb, prede, bijeli, pravi pivo, kuha sapun, izradjuje svijeće. Napraviti odijelo izvan kuće smatralo se kao neumjerena rastrošnost. Vodovod, plinsko osvjetljenje, kuhanje plinom ili petrouljem itd. — o elektricitetu da i ne govorimo — pored još jednog velikog broja drugih na­ prava, koje se danas nalaze po kućama i kuhinjama, bile su tada nepoznate stvari. Dašto, još i danas postoje stari odnosi, ali su oni izuzetak. V ećina žena diže ruke od mnogih poslova, koji su se prije smatrali kao ženini pri­ rodni poslovi, zato, što ih industrija može da vrši bolje, praktičnije i jeftinije, nego što to može domaćica, te zbog toga, barem u gradovima, po kućama više i ne ima naprava za te radove. T ako se za nekoliko desetina godina u našem domaćem životu izvršila jedna velika revolucija,, kojoj mi poklanjamo malo pažnje samo zbog toga, što je smatramo kao nešto sasvim prirodno. Čovjek i ne obraća pažnju na promjene, koje mu se tako reći pred očima vrše, samo zato, što one ne iskaču naglo preda nj i ne ruše naglo red, na koji se on navikao; medjutim, on se buni protiv novih mišljenja, koja prijete da ga otrgnu od zastarjelih glupih ideja, na koje se navikao. �229 T a revolucija, koja se izvršila u našem domaćem životu i koja zadire sve dalje, izmijenila wje bitno i u drugome pravcu položaj ženin u porodici. Z ena je postala slobod­ nija, nezavisnija. Naše bake, ako su bile poštene majstorske žene, nijesu smjele pomišljati niti su pomišljale na to, da primjerice ne drže u kući i ne hrane radnike i šegrte, a da zato idu u kazalište, na koncerte i lokale za uživanje čak i radnim danom. A koja bi se od tih dobrih starih žena usudila i da pomisli da vodi brigu o javnim poslo­ vima, kao što to već mnoge žene ćine. Osnivaju se udru­ ženja za najrazlićnije svrhe, primaju se i izdaju listovi, sa­ zivaju kongresi. Kao radnice one se skupljaju u organiza­ cije, dolaze na skupštine i u udruženja muškaraca i tu i tamo — mi sad govorimo o Njemačkoj — dobijaju pravo da smiju birati privredne sudove, pravo, koje im je opet oduzela reakcijonarna većina njemačkog državnog sabora ljeta gospodnjeg hiljaduosamstotinadevedesetog. Koji bi to glupan htio da zbriše ove promjene, koje opisasmo, ma da se ne može osporavati, da one pored svijetlih strana imaju i mračnih, koje stoje u tijesnoj vezi sa cjelokupnim odnosima društva, koji previru i tru le ! Ali ipak ima više svijedih strana. I same žene, ma koliko da su ukupno za danas konzervativne, nijesu baš nimalo sklone da se vrate u stare, tijesne, patrijarhalne odnošaje ranijih vremena. U Saveznim Državama društvo doduše stoji isto tako na buržoaskom temelju, ali se ono ne zanosi ni starim evropskim predrasudama ni preživjelim ustanovama, pa je zbog toga mnogo sklonije da primi nove ideje i ustanove, ako one obećavaju koristi. Tam o se već odavno na po­ ložaj ženin gleda drugačije, no kod nas. Tam o se primje­ rice u bolje situiranim krugovima več odavno došlo na misao, da je ne samo naporan i spor posao, pa bogme i za kesu štetan, ako žena još bude sama mijesila kruh i kuhala pivo, nego se isto tako smatra za izlišno, da ona k u h a k o d k u č e . Centralna kuhinja kooperative za jelo, snabdjevena svim mogućim strojevima i pogodnim pomoć­ nim sredstvima, zamijenila je privatnu kuhinju; žene, koje sačinjavaju kooperativu, kuhaju na izmjenu i tako se dolazi �230 i do boljeg^ raznovrsnijeg i jeftinijeg jela, a sa mnogo manje napora. Naši oficiri, koji nimalo nisu ni socijalisti ni komu­ nisti, rade slično ovom e; oni u svojim kasinima organizuju privatnu kuhinju, postave jednog administratora, koji ima da nabavlja životne namirnice na veliko, jelovnik je za­ jednički, a jelo se gotovi u parnim kuhinjama kasarne. Oni živu mnogo jeftinije, nego u hotelu, a imaju bar isto tako dobro jelo. Kao što je poznato, i hiljade najbogatijih po­ rodica živu po cijelu godinu ili pojedinih dijelova godine u pensionima i hotelima ne žaleći ni najmanje za domaćom kuhinjom; one smatraju za veliku prijatnost, kad se oslo­ bode privatne kuhinje. A to, što naročito imućnije i bo­ gatije žene nikako ne pristaju da rade u kuhinji, isto tako ne kazuje, da je taj posao „prirodni poziv“ ženin, šta više, činjenica, da vladarske i otmjene porodice, kao što i veći hoteli svi angažuju k u h a r e za kuhanje jela, mogli bismo govoriti čak i u prilog toga, da je kuhanje muški posao. Na ovo naročito svraćamo blagonaklono pažnju onih, koji ženu ne mogu da zamisle drukčije, no kako maše kuhačom. I sad, ništa bliže pameti, no sa centralnim kuhinjama ustanoviti za opću potrebu i centralne zavode za pranje i potrebne naprave za sušenje — kao što su ih već u svim većim gradovima bogataši i spekulanti i podigli i došli do odličnih rezultata; dalje sa centralnim kuhinjama ustanoviti i centralno loženje, pored vodovoda sa hladnom vodom i one sa toplom vodom i time otpada velik broj teških i sporih poslova. Veliki hoteli, mnoge privatne kuće, bolnice, škole, kasarne, javne zgrade svih vrsta itd. imaju te i slične ustanove, električnu rasvjetu, kupatila itd. Mana je to, što su samo javni zavodi i imućne klase ti, koji uživaju ove koristi, koje bi, kad bi svima bile pružene, uštedile ogromnu količinu vremena, napora, radne snage i materijala i visoko uzdignute niveau života i blagostanje sviju. Ljeti 1890. do­ nijeli su dnevnici opis napretka, koji je u Saveznim Drža­ vama postignut u pogledu centralnog loženja i snabdije­ vanja uzduhom. T u je izmedju ostalog stajalo i ovo: •„Pokušaji, činjeni u novije doba poglavito u Sjevernoj Americi, da se grijanje kuća čitave jedne četvrti ili dijela grada vrši sa jednog mjesta, pokazali su dosta ozbiljnih �231 rezultata i u konstruktivnom pogledu izvedeni su tako briž­ ljivo i zgodno, da se, s obzirom na povoljna iskustva i financijske koristi, koje ti pokušaji obećavaju, smije očeki­ vati njihovo dalje rasprostiranje. U novije se doba otišlo još i dalje, pa se upinje, da se pojedini, ne suviše pro­ strani dijelovi grada, ne samo podmiruju grijanjem iz neko­ liko centralnih mjesta, nego još i snabdijevaju s v j e ž i m uzduhom, bilo ugrijanim, bilo rashladjenim." O no, što je tada bilo projektirano, danas je na mnogo mjesta, i bolje, ostvareno. Filistarska tjesnogrudnost i ogra­ ničenost rado kod nas sliježe ramenima, kad je riječ o tim i sličnim planovima, ma da se i mi u Njemačkoj nalazimo u procesu one tehničke revolucije, koja je privatne kuhinje kao i druge poslove, što su se do danas vršili u domaćem kućanstvu, učinila bila isto onako izlišnima, kao što je to mašina i moderna tehnika učinila zanatska poduzeća. U početku devetnaestog vijeka čak je i jedan Napoleon iz­ javio, da je ideja o ladji, koju tjera para, ideja sumanutog čovjeka; ideju o gradjenju željeznice proglasili su za glu­ post ljudi, smatrani za mudre, jer, govorili su, nijedan čo­ vjek ne bi mogao ostati u životu, ako bi se vozio na ta­ kvoj jednoj spravi, pošto bi brzina vožnje oduzela putnicima mogućnost, da d išu ; slično tome postupa se još i danas prema velikom broju novih ideja. T ko bi našim ženama prije sto godina predložio, da se kane nošenja vode, pa upotrijebe vodovod, taj bi bio optužen, da hoće žene i sluškinje navesti na nerad. Ali velika tehnička revolucija koraca brzim koracima na svim oblastima života i rada, nju ništa više ne zadržava, a buržoasko društvo ima historijski zadatak, da tu revolu­ ciju, koju je ono i izazvalo, dovede do njenog vrhunca i da na svim područjima stvori one klice za preobražaje, k o j e će d r u š t v o , p o d i g n u t o na s v o m t e­ melju, s a m o r a z v i t i u v e l i k o m o b j a m u i u č i n i t i z a j e d n i č k i m d o b r o m sviju. Razvitak našeg socijalnog života ne ide dakle u tom pravcu, da ženu opet turi u kuću i na ognjište, kako to hoće naši fanatičan kućanstvenosti i zbog čega oni, kao ono Zidovi u pustinji, kukaju za izgubljenim egipatskim �232 loncima s mesom, v e ć o n z a h t i j e v a , d a ž e n a i z a d j e iz u s k o g a k r u g a k u ć a n s t v a i u z m e p o t p u n o u č e š ć e u j a v n o m ž i v o t u — u kome se tada ne će vidjeti samo muškarci — i u k u l t u r n i m z a d a c i m a č o v j e č a n s t v a . Laveleye ima pravo, kad p iše :1 ,,U koliko raste ono, što mi imamo običaj da zovemo civilizacijom, u toliko slabe osjećanja porodičnog pijeteta i veze i vrše sve manji uticaj na radnje ljudi. Ovaj fakat je u tolikoj mjeri općenit, da se u njemu može gle­ dati zakon društvenog razvitka/' Ne samo, da je položaj žene postao drugi, nego i položaj sina i kćerke prema po­ rodici, položaj, koji je postepeno u tolikoj mjeri postao samostalan, da to prije nikada nije bio slučaj, ovo naročito u Saveznim Državama, u kojima se uzgoj pojedinaca za samostalan i nezavisan život vrši u mnogo većoj mjeri, nego kod nas. Mračne strane, koje i danas pokazuje ovaj oblik razvitka, nijesu s njime ’neminovno spojene: njihov je korijen u socijalnim odnosima našeg vremena. Đuržoasko društvo ne izazove nijednu novu prijatnu pojavu, a da joj odmah ne prida i mračnu stranu, ono je u svim svojim napredovanjima dvostrano i dvosmisleno, kao što je to već Fourier oštroumno istaknuo. Kao Laveley, vidi i Dr. Schaffle, da je drugačiji ka­ rakter porodice naših dana posljedica društvenog razvitka. O n veli: 2 „Kroz historiju se zbilja provlači pod II. objašnjena tendencija, da se porodica svede na svoje s p e c i f i č n e funkcije. Porodica napušta jednu po jednu provizornu i tudju funkciju, ona, u koliko se pojavila kao umjetna do­ puna stanovitih socijalnih funkcija, ustupa mjesto samo­ stalnim institucijama prava, reda, sile, vjerske službe, na­ stave, tehnike i t. d., čim se te ustanove razviju." 2. D uševne sposobnosti kod žene. Z ene prodiru sve dalje, i ako zasada samo u manjini, a medju njima svega jedan dio, koji je potpuno svijestan 1 Prastaro vlasništvo. G lava 2 0, kućna zajednica, Leipzig 1879. 2 Gradivo i život društvenog tijela, 1. svezak. Tubingen 1878. �233 svojih ciljeva. O ne hoće ne samo da mjere svoje snage s čovjekovim snagama u privrednoj i industrijskoj oblasti, one hoće ne samo da zadobiju slobodniji i nezavisniji po­ ložaj u porodici, nego one hoće još i to, da svoje duševne sposobnosti ogledaju u višim sferama života i u javnome životu. Njima se rado odgovara, da one za to nisu spo­ sobne, jer ih priroda nije obdarila. Pitanje o zanimanju višim strukama može u današnjem društvu imati značenja samo za mali broj žena, ali je ono od principijelne važnosti. Velika većina ljudi vjeruje najozbiljnije, da im žene mo­ raju uvijek biti i duševno podčinjene i da one nemaju ni­ kakva prava na jednak položaj s njima, pa su zbog toga najodlučniji protivnici ovih težnja. Isti ti ljudi, koji nemaju ništa primijetiti, kad žena radi one poslove, od kojih su mnogi u najvećoj mjeri naporni, često puta opasni, u kojima se najvećma upropaštuje ono, što je čini ženom, u kojima ona na najeklatantniji način vrijedja svoje materinske dužnosti, hoće da je isključe od onih zanimanja, u kojima te zapreke i opasnosti postoje u mnogo manjoj mjeri i koja mnogo bolje odgovaraju njenom tjelesnom sastavu. Naročito je živahnija agitacija u Njemačkoj, da se že­ nama dopusti studij na univerzama, izazvala veliko protiv­ ljenje, koje se upravlja osobito proti tomu, da ih se pusti na studiranje medicine T ako Pochhammer, Fehling, S. Binder, Hegar i t. d. V . Đarenbach mišljaše, da je ne­ sposobnost žene u znanostima dokazao time, što se dosada medju ženama nije pojavio nijedan genij i da su zato očito nesposobne za studij filozofski. A ko svijet ima dosta muških filozofa, može se bez štete odreći ženskih. P a i prigovor, da se medju ženama dosada još ne pojavi genij, ne stoji i nije nikakav dokaz. Geniji ne padaju s neba, oni moraju imati prigode, da se obrazuju i razviju, a ta je dosada manjkala ženama, njih se tisućljećima ugnjetavalo, a isto tako im se oduzela ili smanjila prilika i mogućnost, da razviju svoje duševne sposobnosti. Kad se rekne, da žene nemaju nikakvih dispozicija za genija zbog toga, što se misli, da se mora odreći genijalnost onom svakako ve­ likom broju znamenitih žena, onda je to isto tako pogriješno, �234 kao kad bi se tvrdilo, da medju muškima nije postojalo više genija, no što je broj onih, koji su priznati kao geniji. Jer svaki seoski učitelj zna, koliki se veliki broj sposob­ nosti kod njegovih djaka ne razvije potpuno samo zato, što im se ne pruži mogućnost, da se obrazuju. Sta više, svaki je od nas poznavao u životu ljudi, za koje mora reći, da bi postali ukras ljudske zajednice, genijalni ljudi, samo da su mogli razvijati svoje sposobnosti pod srećnijim okol­ nostima. Broj talenata i genija medju ljudima mnogo je veći, neg što se do danas moglo pokazati. Isto tako stvar stoji i sa sposobnostima ženskog spola, koji je već toliko hiljada godina, mnogo više no muški, duševno potlačivan, zauzdavan i sakaćen. Mi nemamo nikakva mjerila, po kome bismo mogli tačno ocijeniti, koliko se izobilje duševnih snaga i sposobnosti može razviti i kod ljudi i kod žena, čim te snage i sposobnosti budu počele bujati pod prirodnim uslovima. Danas je u ljudskome svijetu isto, kao i u bilinskome svijetu. Milijuni dragocjenih klica i ne počnu se razvijati zbog toga, što je zemljište, na koje padaju, nepovoljno ili već okupirano, i tako za mladu biljčicu nije ostalo nimalo uzduha, svjetlosti i hrane. Isti ti zakoni, koji važe u pri­ rodi, važe i u ljudskom životu. Kad bi neki vrtljar ili zemljoradnik htio za jednu biljku ustvrditi, kako ona ne može da se usavršava, i ako nije ni pokušao, da je usavr­ šava, njega bi svaki njegov prosvjetljeniji susjed proglasio za budalu. Isto bi to bilo i onda, kad on ne bi pristao, da neku svoju žensku domaću životinju spari sa muškom savršenije rase, da bi dobio savršeniju životinju. Danas više nema ni jednoga seljaka, koji je tolika neznalica, da ne uvidja koristi od razumnog njegovanja svojih biljaka i životinja — drugo je pitanje, da li mu njegova sredstva dopuštaju, da provede bolje metode — ; samo u ljudskome svijetu ne će čak ni učeni ljudi, da vrijedi ono, što sami smatraju kao neminovni zakon za sav ostali svijet. A medjutim može svaki, i ako nije pri­ rodnjak, crpsti iz života poučnih (akata u tome pogledu. Z bog čega to, da se djeca bolje situiranih klasa redovito razlikuju od djece siromašnih ljudi i p o . izgledu lica i po �235 sastavu tijela i po izvjesnim duševnim osobinama? Zbog razlike u uslovima života i odgoja. Jednostranost, kojom se obrazuje za odredjeno neko zvanje, daje čovjeku neki odredjeni karakter. U najviše slučajeva lako ćemo po držanju i izražaju lica prepoznati župnika ili učitelja, a isto tako i vojnika, ma se on i na­ lazio u civilnom odijelu. Vrlo se lako nadje razlika iz­ medju postolara i krojača, stolara i bravara. Dva blizanca imajući veliku sličnost u djetinjstvu, razlikovat će se znatno kasnije, ako su im zanimanja posve različna; ako se jedan primjerice posvetio teškom ručnom radu kovača, a drugi filozofskom studiju. Đaštinjivost s jedne strane, a prilagodjivanje s druge igraju u čovječjem razvoju odlučnu ulogu, baš kao i u životinjskom carstvu, _a čovjek je i onako najprilagodljiviji od svih stvorenja. Cesto je dovoljno par godina drugog načina života ili zanimanja, da bi se od jednog čovjeka razvio posve drugi. Promjene u vanjštini ne opažaju se nikada tako očito, nego kad čovjek iz si­ romašnih i malih odnosa predje u bitno bolje. Najmanje će možda svoju prošlost zanijekati promjenom svojega lica; razlog je u tom, što većina ljudi preko stanovite starosti ne osjećaju nikakve želje za daljnjim obrazovanjem, a ćesto im to nije ni potrebno. Ljudi nižih staleža rijetko pate od te pogriješke. U naše doba, što gleda na novac i materi­ jalna sredstva, klanjaju se ljudi mnogo radije č o v j e k u s v e l i k o m k e s o m , n e g o li p r e d č o v j e k o m od z n a n j a i v e l i k i h d u š e v n i h dar ova, na­ ročito, ako taj ima n e s r e ć u biti s i r o m a š a n i n e i m a t i r a n g a . Obožavanje zlatnog teleta ni u koje doba ne bijaše tako rasprostranjeno, kao u današnje. T a zato i živimo ,,u najboljem od svih svjetova". Najjasniji primjer za to, što čine različiti uslovi života i odgoja, vidimo u našim industrijskim okružjima. Tam o su već po vanjštini radnik i poduzetnik takova suprotnost, kao da pripadaju dvjema različitim ljudskim rasama. T a nam je suprotnost izašla pred oči na gotovo užasan način prilikom jedne izborne skupštine, koja se održala zimi 1877. u nekom rudarskom industrijskom gradu. Z bor, na kome je trebalo da se vodi rasprava s jednim liberalnim �236 profesorom, bio je sastavljen tako, da su obje stranke bile zastupane u podjednakom broju. Prednji dio dvorane bili su zauzeli protivnici, gotovo bez izuzetka zdravi, snažni, često krupni tipovi; u zadnjem dijelu dvorane i na gale­ rijama stajali su radnici i sitna buržoazija, devet desetina njih tkalci, najvećim dijelom mali tipovi uskih grudi, bli­ jedih obraza, lica, s kojih se čitao jad i nevolja. Jedni su predstavljali situ vrlinu i moral buržoaskoga svijeta, koji se sastoji u sposobnosti plaćanja, drugi pak radljive pčele i tegleće životinje, od čijih plodova rada živu gospoda, koja tako dobro izgledaju. Neka se jedna generacija stavi u jednako povoljne uslove života i suprotnost će kod naj­ većeg broja ljudi iščeznuti, a pouzdano će biti sasvim uništena kod njihovih potomaka. Uopće je kod žena teže utvrditi njihov socijalni položaj, no kod ljudi: one se sa većom lakoćom snadju u novim odnosima i brže primaju viši način života. Nji­ hova sposobnost prilagodjivanja veća je, no kod tromog čovjeka. Sto je za biljku dobro zemljište, svijetlost i uzduh, to su za čovjeka zdravi socijalni odnosi, koji daju mjesta razvi­ janju svih njegovih duševnih i tjelesnih dispozicija. Poznato načelo: „Čovjek je ono, što jede" izražava malo jedno­ strano sličnu misao. Nije u pitanju samo to, što jede, nego čitavi njegov način života, socijalna sredina, u kojoj se kreće, koja spriječava ili potpomaže njegovo osjećanje, nje­ govo tjelesno i duševno razvijanje, utiče u povoljnom ili nepovoljnom smislu na njegovo osjećanje, njegovo mišljenje, njegov rad. Mi vidimo svakog dana, kako duševno i mo­ ralno propadaju ljudi, koji se nalaze i u dobrim materi­ jalnim prilikama, zato, što van uskoga okvira njihovih domaćih ili ličnih odnosa na njih djeluju nepovoljni s o c ij a l n i odnošaji, što postaju toliko važni, te ih mogu uputiti na pogriješne staze. O pći odnosi, u kojima netko živi, čak su od mnogo većeg značenja, nego porodični odnošaji. Ali ako su socijalni uslovi razvijanja jednaki za oba spola, ako ni za jedan ne postoje nikakve zapreke, i ako je socijalno stanje društva zdravo, o n d a s e ž e n a d i ž e n a t a k v u v i s i n u s a v r š e n s t v a s v o g a b i ć a , o k a k v o j mi �237 još n e m a m o pr ave p r e d o d ž b e , jer takvo sta­ nje j oš d o s a d a ni je p o s t o j a l o u hi s t o r i j i razvitka čovječanstva. Prem a onom, što su pojedine žene do danas uradile, čovjek ima prava očekivati najbolje, što može biti, jer te žene strše isto toliko u vis iznad mase svojega spola, ko­ liko i muški geniji iznad mase svojih spolnih drugova. Mjerene mjerilom, kojim se naprimjer obično mjere vladari, žene su čak pokazale prosječno više talenta za vladavinu, nego ljudi. Kao primjere neka spomenemo Izabelu i Blanku Kastilsku, Jelisavu ugarsku, Katarinu Sforzu, vojvotkinju od Milana i Imole, Elizabetu englesku, Katarinu rusku, Mariju Tereziju i t. d. Pomagan činjenicom, da su žene medju svim rasama i u svim dijelovima svijeta vladale odlično, čak nad najdivljim i najnemirnijim hordama, Đurbach opaža, d a b i v r l o v j e r o v a t n o ž e n e b i l e mn o g o s p o s o b n i j e za p o l i t i k u od m u š k a ­ r a c a. 1 Kad je godine 1901. umrla engleska kraljica Viktorija, jedan je veliki engleski list predložio, da se u Engleskoj uvede žensko prijestolonasljedstvo, jer povjest Engleske pokazuje, da su ženski njezini vladari vladali bolje od muških. Mnogi veliki čovjek znatno bi se smanjio, kad bi se znalo, šta ima da se zahvali samo njemu, a šta drugima. Jednog od najvećih genija francuske revolucije njemački historičari, primjerice von Sybel, vide u grofu Mirabeauu. Ali je istraživanje pokazalo, da on za koncepte gotovo svih svojih govora treba zahvaliti usrdnoj pomoći nekolicine učenjaka, koji su u tišini za njega radili i koje je on znao izrabiti. S druge strane zaslužuju najveću pažnju pojave, kao što je jedna Sappho, jedna Diotima u vrijeme Sokratovo, jedna Hypatija u Aleksandriji, jedna gospodja Roland, pa onda Marija W ollstonecraft, Olimpija de Gonges, gospodja v. Stael, George Sandova i t. d . ; kraj njih blijedi mnoga muška zvijezda. A isto je tako poznato, kako su žene djelovale kac majke znamenitih ljudi. Z ene 1 Dr. H avelock E llis, Muškarac i žena. Autorizovano njemačko izdanje od Dra. H ansa Kurelle. Str. 2 0 1 . Leipzig 1894, nakladom Georga H . W iganda. �238 su učinile, što im je iole bilo moguće u prilikama, koje su za njih bile s a s v i m n e p o v o l j n e , a to budi za budućnost najbolje nade. Zapravo se tek u drugoj polovici devetnaestog stoljeća počelo u većem broju ženama utirati putove i puštati ih u natjecanje s muškarcima na najraznolikijim područjima. Rezultati, koji su postignuti, veoma zadovoljavaju. Ali uzmimo taj slučaj, da žene prosječno nisu sposobne za razvijanje toliko, koliko čovjek, da medju njima nema nijednog genija ni velikog filozofa: je li onda ta okolnost vrijedila za muškarce, kad im se prema riječima zakona dala potpuna ravnopravnost s „genijima“ i „filozofima" ? Isti ti učenjaci, koji ženi odriču više sposobnosti, skloni su, da se tako drže i prema zanatliji i radniku. Kad se plem­ stvo poziva na svoju „plavu" krv i svoje porijeklo, oni se podrugljivo smiješe i sliježu ramenima; ali prema čovjeku nižega staleža oni smatraju, da su aristokracija, koja za ono, što je postala, ima da zahvali ne povoljnijim uslovima za život, već jedino nekom svom specijalnom talentu. Isti ti ljudi, koji na jednom području spadaju medju ljude bez ikakvih predrasuda i prezrivo gledaju na one, koji ne misle slobodno kao oni, na drugom području, čim je u pitanju njihov staleški ili klasni interes, njihova taština ili egoizam, ograničeni su do gluposti i neprijateljski raspoloženi do fanatizma. V iši muški svijet sudi negativno o nižem, a slično tome gotovo sav muški svijet o ženama. Muškarci * u velikoj većini ne gledaju u ženama ništa drugo, do Ii i predmet za izrabljivanje i uživanje; da ih smatraju^ kao j r a v n o p r a v n e , to se protivi njihovoj predrasudi. Zena treba da bude ponizna i skromna, ona treba da se ograniči na kuću, a sve ostalo da, ostavi kao područje „go- j spodaru svekolikog stvaranja". Z ena treba da na sve mo-/ guče načine zauzda svoje misli i sklonosti, pa da čeka, što \ će za nju odlučiti njena zemaljska providnost, otac ili muž. 1 U koliko više odgovara svim ovim zahtjevima, u toliko je više hvale kao „pametnu, poštenu i punu vrlina", pa ma ona i propala pod teretom fizičkih i moralnih patnja, koje su posljedica njenog neprirodnog i prisilnog položaja. A ako se govori o j e d n a k o s t i s v i h l j u d i , onda je nesmisao htjeti iz nje isključiti polovicu ljudskog roda. �239 Ž ena ima i s t o pravo, koje i muškarac, na razvijanje svojih snaga i njihovu slobodnu prim jenu; ona je čovjek, kao god i muško, i ona treba kaogod i on da ima slo­ bodu da rasposlaže sobom kao svoj gospodar. Slučaj, što se ona rodila kao žena, ne smije tu ništa da izmjenjuje. Ž eni oduzeti ravnopravnost zbog toga, što se rodila kao žensko, a ne kao muško — pri čem je muškarac nevin, kao i žena — isto je tako nepravedno, kao i kad bi se prava i slobode doveli u zavisnost od religije ili po­ litičkog uvjerenja, a isto tako besmisleno, kao i kad bi se dva čovjeka smatrala neprijateljima zbog toga, što po rodjenju pripadaju različitim plemenima ili različitim narod­ nostima. T o su pogledi, nedostojni slobodnog čovjeka. Napredak Čovječanstva leži u tom, da se ukloni sve, što dovodi u zavisnost i podčinjenost jednog čovjeka prema drugom, jednu klasu prema drugoj, jedan spol prema drugom. Nikakva druga n e je d n a k o s t nije oprav­ d a n a o s i m one, k o j u je s t v o r i l a p r i r o d a praveći razlike izmedju p oje d inaca rad i p o s t i g n u ć a p r i r o d n o g cilja. A p r i r o d n e g r a n i c e ne će p r e k o r a č i t i n i j e d a n spol, j e r bi t i m e u n i š t i o s v o j u p r i o d n u s vr h u . 3. Razlike u tjelesnom i duševnom ustrojstvu muškarca i žene. Protivnici r a v n o p r a v n o s t i žene s muškarcem na­ vode kao glavni argumenat to, što tvrde, da žena ima manji mozak od čovjeka, da ona isto tako i po drugim osobinama stoji iza čovjeka, te je time dokazan njezin trajni inferijoritet (niža prirodna sposobnost). Neosporivo je, da su muško i žensko dva čovjeka različitih spolova, da i jedno i drugo ima specijalnih organa, koji odgovaraju spolnome cilju i da zbog zadataka, koje svaki spol mora izvršiti radi ostvarenja prirodne svrhe, postoji čitav niz raz­ lika u njihovim fizijološkim i psihološkim osobinama. T o su fakta, koja nitko ne može poricati, niti će ih poricati, a li o n a n i k a k o n i j e s u r a z l o g za r a z l i k u �240 u socijalnoj i političkoj ravnopravnosti m u š k a r c a i ž e n e . Čovječanstvo, društvo sastoji se iz o b a d v a spola, o b a d v a n e o p h o d n a za opstanak i dalji razvitak njegov. I najgenijalnijeg čovjeka rodila je mati, kojoj on često puta treba da zahvali za sve, što naj­ boljeg ima. Kakvim se onda pravom hoće ženi da odrekne ravnopravnost s muškarcem? Bitne razlike, koje po mišljenju znamenitih autoriteta postoje u tjelesnom i duševnom ustrojstvu muškarca i žene, slijedeće su : Sto se tiče visine tijela, nalazimo primjerice kod Havelock Ellisa prosječni broj od 170 centimetara za muškarca, a za ženu 160 centimetara (kod Vierordta 172 i 160, u sjevernoj Njemačkoj po Krauseu 173 i 163 cen­ timetara). Tjelesne visine odnose se kao 1 0 0 :9 3 . Kao prosječna težina može za odrasle da vrijedi 65 i 54 kilo­ grama. Davno je već poznato, da je grudni koš kod žen­ skinja m anji; ali, kako pokazuju tačna mjerenja, to se znatno uveličava. Kod ženske srednje veličine noge su tek za 15 milimetara kraće od nogu isto tako velikog muš­ karca, i Pfitzner sumnja u to, da se ta razlika dade opa­ ziti kod promatranja hgure. „Dijeljenje tjelesne visine u duljinu stasa i duljinu nogu uplivisano je isključivo staturom, a posve neovisno od spola.“ Nasuprot je ženska ruka očito kraća od muškarčeve (1 0 0 :9 1 ,5 ). Bez obzira na veličinu i širinu muške ruke, kod muškarca je prstenjak redovito dulji od kažiprsta, dok je kod žene obratno. Muška je ruka po tom sličnija majmunskoj, kao što je i duljina ruke ,,pithekoidna“ (majmunu slična) oznaka. Sto se tiče veličine glave, dade se za visinu muške i ženske glave ustanoviti apsolutni odnošaj 1 0 :9 4 ; rela­ 0 tivna visina glava odnosi se kao 100 : 100,8, što kod žene pokazuje apsolutno manju, ali relativno veću glavu. Po Pfitzneru odnose se apsolutne visine glava kao 1 0 0 :9 6 ,1 . Relativna visina muške glave odnosi se prema onoj ženske glave kao 100 : 103 ; tu se već jasnije vidi, da je ženska glava relativno nešto veća. Ž enske su kosti manje, tanje, nježnije i na površini više glatke, jer slabija muskulatura treba manje hrapave površine za podlogu. Taj slabiji razvoj mišičja jest jedna od najočitijih osobina ž e n e ; ona �241 se očituje u manjoj debljini pojedinih mišića, a osim toga su mišići kod žene mekši i bogatiji vodom. (Sadržina vode u muskulaturi iznosi po v. Bibri kod muškarca 72,5, a kod žene 74,4 procenta). Naprotiv ovom odnošaju kod mišičja stoji obrati razmjer masnog tkiva. Njega ima kod žene u znatno većoj mjeri, no kod muškarca. Prsni je koš razmjerno kraći i više stisnut, a ostale razlike stoje u di­ rektnoj svezi sa spolnom svrhom. Navodi različitih pisaca o apsolutnoj i relativnoj težini utrobe veoma su često znatno protuslovni. T ako se prema Vierordtu kod muškarca od­ nosi težina srca prema težini tijela kao I : 215, prema Cleudinningu kao 1 : 158, a kod žene prema istim piscima kao 1 : 206, odnosno 1 : 149. Općenito se može uzeti, da je ženska utroba, i ako je apsolutno manja, relativno teža od muškaračke. Težina srca iznosi kod muškarca 350, a kod žene do 310 grama. U ženskoj krvi ima nešto više vode (80,1 1 procenata prama 78,15), manji broj krvnih stanica (krvnih tjelešca) u objamu (4,5 prama 3 milijuna na kubični milimetar) i manje tvari, koja bojadiše krv (prema Ellisu iznosi razlika 8 postotaka). Manja veličina srca, uži stas, a vjerojatno i veća količina vode u krvi kod žene uzrokom je, da se kod žene manje troši tvar i da joj je potrebno manje hrane. „Tako se objašnjava, što i civilizovani čovjek u mnogom nalikuje životinji, naročito majmunu, više, nego žena, da pokazuje ,pithekoidne‘ značajke, osobito razvojem ličnoga skeleta i duljinom udova.“ Sto se tiče razlike lubanja kod obih spolova, moramo odmah istaknuti, da dosada još prema Bartelsu nije po­ znata, a jamačno niti ne postoji očita, u svakom slučaju očita oznaka, po kojoj bi se moglo prosuditi, pripada li stanovita lubanja ovom ili onom spolu. Uzevši apsolutno, muška je lubanja u svim dimenzijama veća od ženske. Prema tomu je i prostor u lubanji i težina veća (odnošaj 1 0 0 0 :8 8 8 ). A li odjelito promatranje mozgovne i lične lubanje dovodi do nešto drugih rezultata. Potonja je kod muškarca ne samo apsolutno, već i relativno veća. N asu­ prot su kod žene relativno daleko veće dimenzije u mozA . Bebel. Ž en a i socijalizam. 16 �242 govnoj lubanji. Pa i iz brojeva o sadržini lubanje izlazi relativno veća lubanja za ženu. Kao srednji broj za sve normalne mozgove odraslih osoba izlazi za muškarca (po Grosseru) težina od 1388 grama, a za ženu 1252 grama.1 Pretežni broj težina za muški spol (84 procenta) leži izmedju 1250 i 1550, a za ženski spol (91 procenat) izmedju 1100 i 1450 grama. Ali se ove težine ne smiju uporedjivati direktno, pošto je žena manja od muškarca. T reba dakle da ustanovimo rela­ tivnu težinu mozga. U poredjenju s težinom tijela otpada kod muškarca 21,6 grama, a kod žene 23,6 grama moz­ govne supstancije na kilogram težine čitavog tijela. O bjaš­ njenje toj pretežitosti imamo da potražimo u činjenici, da je ženski stas manji.2 Druge nam rezultate daje poredjenje jednako velikih pojedinaca različitih spolova. Prema Marchandu je težina ženskoga mozga za sve veličine tijela bez iznimke manja, no kod jednako velikih muškaraca. No taj je postupak isto tako malo korektan, kao i uporedjivanje tjelesnih visina. O n predpostavlja, da je dokazano ono, što još treba do­ kazati : direktan snošaj izmedju visine tijela i težine mozga. Đlakeman, Alice L ee i Karl Pearson ustanovili su na temelju engleskih podataka i mjerenja, da ne postoji nikakva očita relativna razlika izmedju muškarca i žene, što se tiče težine mozga, to jest, jedan muškarac jednake \eličine tijela, starosti i glave ne će pokazivati nikakvu razliku u težini mozga s jednom prosječnom ženom .3 Dapače ističe Marchand, da je sitnost ženskog mozga 1 Prdsječno važe prema Muški mozak: Ženski mozak: Bischoffu (B avarsk a).................................... 1362 1219 Boydu (E n g le sk a ) ......................................... 1325 1183 Marchandu ( H e s s e n ) ............................... 1399 1248 Retziusu ( Š v e d s k a ) .................................... 1388 1252 2 „Genijalni su muškarci redovito malog stasa i velikog mozga, a to su i glavne oznake djeteta, pa i čitavi izražaj njihova lica i njihov temperamenat podsjeća na dijete. “ H avelock Ellis, Muškarac i žena. Str. 392. 1894. 3 J. Blakeman, A lice L ee i K. Pearson, A Study of the biometric constants of english Brainweights. Biometrika 1905. V o l. IV. �243 uvjetovana možda većom finoćom njegovih živčanih eleme­ nata. „D ašto,“ veli Grosser, „to još nije mikroskopski do­ kazano, a bilo bi i vrlo teško utvrditi to. Ali treba na to upozoriti analogijom, da je i očna jabučica i labirint uha kod žene nešto manji, no kod muškarca, a da zbog toga ovi aparati ni u kojem pogledu nijesu manje fini i manje sposobni. Drugi jedan, jamačno glavni razlog za odista slabiji razvoj ženskog mozga leži u okolnosti, što je slabije razvijena ženska muskulatura. “ 1 U koliko se ove razlike zasnivaju na samoj prirodi spolne razlike, one se dabome ne mogu izmijeniti. U ko­ liko se pak te razlike u sastavu krvi i mozga daju modifikovati drugim načinom života (ishranom, duševnom i fi­ zičkom gimnastikom, načinom zanimanja itd.), to se za sada ne može ni na koji način pouzdano ocijeniti. Č i n i se, d a j e n e p o b i t n a č i n j e n i c a , d a s e ž e n a d a n a š n j e g v r e m e n a v i š e r a z l i k u j e od mu­ š k a r c a , no ž e n a p r v o b i t n o g v r e m e n a ili ž e n a z a o s t a l i j ih n a r o d a , a to je s a s v i m poj mljiva p o s l j e d i c a s o c i ja l n o g razvitka, k o m e je ž e n a k u l t u r n i h n a r o d a bi l a p o d ­ č i n j e n a z a p o s l j e d n j i h 1000 d o 1500 g o d i n a . Prema Havelock Ellisu iznosio je kapacitet ženine lu­ banje (ako se lubanja muškarca uzme kao 1000) : C r n c i.......................... 9 8 4 H otentoti . . . . 951 H i n d u ..................... 9 4 4 E s k i m i .....................931 H olandezi . . . . 9 1 6 ( 9 0 9 ) R u s i ................................. 8 8 4 N i j e m c i ....................... 8 3 8 — 8 9 7 2 K i n e z i ........................... 8 7 0 E n g le z i ............................ 8 6 0 — 8 6 2 Parižanka (1 9 godina) 8 5 8 Protuslovni podaci kod Nijemaca pokazuju, da su mje­ renja vršena na vrlo različitom materijalu — kvantitativno i kvalitativno — i da stoga ne mogu biti apsolutno po­ uzdana. Ali jedno je u tim brojkama sigurno Z en e crnaca, 1 Privatni docenat Dr. O tto G rosser, Tijelo žene u djelu „Muškarac i žena". Izdao profesor Dr. Kossmann u Berlinu i Dr. S. W a liss u Beču. Str. 4 0 . Stuttgart 1907. 2 Prema pet različitih pisaca 83,8, 8 6 4 , 8 7 8 , 8 8 3 , 8 9 7 . Z a Prusku (K upfer) 9 1 8 , za Bavarsku (R ause) 8 9 3 . �244 H otentota i Hindua imaju znatno veću kapacitetu lubanje, no njemačke žene, Engleskinje, Parižanke, a opet su ove potonje zajedno inteligentnije. Pri uporedjivanju težina mozga od znamenitih pokoj­ nika pokazale su se slične protivrječnosti i osobitosti. Prema profesoru Reclamu težio je mozak prirodoslovca Cuviera 1830 grama, Byronov 1807, znamenitog mate­ matičara Gaussa 1492, filologa Hermanna 1358, pariškog prefekta Hausmanna 1226 grama. Posljednji je imao mozak, koji je težio kao jedan prosječni ženski mozak. I Gambettin mozak težio je znatno ispod prosjeka ženskih moz­ gova, vagao je tek 1 180 grama. I Dante da je imao mozak, koji je bio ispod prosječne težine muškaračkog mozga. P o ­ datke slične vrsti nalazimo kod Havelock Ellisa. Prema njima imao je jedan posve obični individuum, čiji je mozak vagao Bischoff, 2222 grama, mozak pjesnika Turgenjeva 2012 grama, dok je nasuprot treći po redu veličinom bio mozak nekog ludjaka iz grofovije H a n ts ; mozak običnog jednog radnika vagao je 1925 grama i njega je istraživao isti Bischoff. Najteži ženski mozgovi imali su težinu iz­ medju 1724 i 1580 grama, a dva mozga od ovih poticala su od duševno bolesnih žena. Na njemačkom kongresu antropologa, koji je u kolovozu 1902. obdržavan u Dort­ mundu, konstatirao je profesor W aldeyer, da je istraživanje lubanje od filozofa Leibniza, koji je umro godine 1716, pokazalo, da njezin obujam iznosi 1450 kubičnih centi­ metara, što odgovara težini mozga od 1300 grama. Po Hansemanu, koji je istraživao mozgove Mommsena, Bunsena i Adolfa v. Menzela, vagao je Mommsenov mozak 1429, 4 grama, dakle nije bio ništa teži od prosječne te­ žine mozga kod jednog odraslog čovjeka. Menzelov mozak vagao je tek 1298 grama, a Bunsenov još manje 1295 grama, dakle manje od prosječne težine i ne mnogo vise, nego težina mozga kod jedne žene. T o su očite činjenice i one potpunoma ruše starp shvatanje, da se duševne spo­ sobnosti imaju mjeriti po sadržini lubanje. Raymond Pearl poslije istraživanja engleskih podataka dolazi do ovog zaključka: „Ne postoji nikakvi dokaz, da �245 izmedju duševnih sposobnosti i težine mozga ima užih veza.“ 1 Engleski antropolog W . Duckworth veli: „Ne ima sigurnog dokaza, da je kod čovjeka velika težina mozga znak visokih duševnih sposobnosti. Ni težina mozga, ni kapacitet lubanje, ni obujam glave, gdje se to sve moglo ustanoviti, nijesu od nikakve koristi kod mjerenja duševnih sposobnosti. “2 Kohlbriigge, istaknuvši se posljednjih godina čitavim nizom istraživanja o mozgovima ljudskih rasa, veli: „Inte­ ligencija i težina mozga su dvije posve neovisne jedna o drugoj veličine. Kao nedovoljni dokaz odbija se često isticana veća težina mozga kod znamenitih ljudi, jer pre­ koračuje prosječnu težinu mozgova, ali to se ne čini kod gornjih društvenih klasa, kojima su svi ti ljudi pripadali. Tim se izvodima ne ima pobiti to, da težina mozga može porasti naprezanjem osobito u mladosti, čime bi se dala protumačiti veličina mozga kod boljih društvenih slojeva ili boljih učenika (kapacitet ljubanje), naročito, kad se sje­ timo, da kod bolje situiranih ljudi dolazi u obzir i prenahranjenost. T aj porast težine, izazvan prevelikim duševnim naprezanjem, ima, kako je poznato, i svoje mračne stran e: mozgovi ludjaka često su teški. Glavno je, da se može dokazati, kako inteligencija (posve nešto drugo od rada) ima bilo kakvih veza s težinom. I za vanjštinu vrijedi to isto, naime to, da se dosada nije mogao pokazati nikakav odnošaj izmedju stanovitog izgleda i više duševne obrazo­ vanosti, genijalnosti ili inteligencije. “3 Pouzdan je dakle fakat, da se duševne sposobnosti isto tako malo mogu cijeniti po težini moždane mase, kao «to se i fizička snaga može cijeniti po veličini tijela. V e ­ liki sisavci, slon, kit, delfin i t. d. imaju veće i teže moz­ 1 Raymond Pearl, Variation of Correlation in brainweight. trika. V o l. IV ., June- 1905., str. 83. 2 W . Duckworth, Morfologija i antropologija. Str. 4 2 1 . Cambridge 1904. 3 K ohlbriigge, Istraživanja o brazdama velikog mozga kod rasa. Č asopis za morfologiju i antropologiju. 11. svezak, 3. str. 598. Stuttgart 1908. Biom edo 4 2 2 . ljudskih sveščić, �246 gove. Ali što se tiče relativne težine mozga, nadmašuje ih većina ptica i malih sisavaca. Mi imamo vrlo malih ži­ votinja (mravi, pčele), koje inteligencijom nadmašuju mnogo veće (primjerice ovcu, kravu), isto onako, kao što često puta ljudi visoka rasta zaostaju po svojim duševnim spo­ sobnostima daleko iza ljudi sitna i neugledna stasa. Kako prema svemu izgleda, duševne sposobnosti zavise manje od moždane mase, a više o d o r g a n i z a c i j e m o z g a i od u p o t r e b e - m o ž d a n i h snaga. „Po mojem mišljenju — veli profesor L. Stieda — nedvojbeni je uzrok raznolikosti psihičkih funkcija finija gradja mozgovne kore : nervne stanice, supstancija izmedju njih, raspored krvnih klijetaka, ustrojstvo, oblik, veličina, broj živčanih stanica, da uz to još ne zaboravimo pre­ hranu i mijenu tvari u njima."1 A ko hoće da potpuno razvije svoje sposobnosti, mozak mora, kakogod i svaki drugi organ, neumorno da se vježba i da dobija hranu, koja mu je potrebna; ne bude li toga, ili počne li on razvijati svoju akciju u pogriješnom pravcu, tada nastupa namjesto normalnog razvoja ne samo sp rje ­ čavanje njegove radnje, već upravo zakržljavost. Jedan pravac razvija se na račun drugoga. Ima više antropologa, kao Manouvrier i drugi, koji do­ kazuju, da u morfološkom pogledu žena stoji dapače više od muškarca. T o je pretjeravanje. „Uporedimo li oba spola, — veli Duckworth, — vidjet ćemo, da ne postoji nikakva trajna razlika, koja bi u morfološkom pogledu di­ zala jedan spol nad drugi."2 Havelock Ellis hoće da vrijedi samo jedno ograničenje. O n misli, da kod žena postoji manje varijacija, no kod muškaraca. Ali je Karl Pearson u protivnoj kritici dokazao opširno, da je to prazna vjera lažnog učenjaštva . 3 A nitko, tko i malo poznaje historijski razvitak žene, ne će osporavati, da je već od toliko hiljada godina grdan 1 L. Stieda, M ozak jednog filologa. Časopis sa morfologiju i antro­ pologiju 1907. U . svezak, 1. sveščić, str. 135. 2 Duckworth, u pomenutoj knjizi, str. 42 2 . 3 K. Pearson, Variation in Man and W oman in chances of death 1. svezak, str. 3 7 6 , London 1897. �247 grijeh prema ženi činjen i da se još i danas čini. Kad medjutim profesor Bischoff tvrdi, da je žena mogla isto onako kao i čovjek razvijati svoj mozak i svoju inteli­ genciju, onda ta njegova tvrdnja pokazuje nedopuštenu i nečuvenu mjeru neznanja predmeta, o kom se govori. Iz izlaganja o položaju žene u toku našeg kulturnog razvitka, koje se nalazi u ovoj knjizi, može se potpuno uvidjeti, da se sve velike i bitne razlike u duševnom i tjelesnom raz­ vitku muškarca i žene imaju pripisati hiljadugodišnjim vla­ davinama čovjekovim. Naši prirodoznanci trebali bi priznati, da se zakoni njihove nauke u punoj mjeri mogu primijeniti i na čovjeka. Nasljedjivanje i prilagodjivanje važe za čovjeka, kao i za svako drugo prirodno biće. A li ako čovjek ne čini ni­ kakav izuzetak u prirodi, onda se teorija razvoja mora primijeniti i na njega, a pomoću nje postaje jasno kao sunce ono, što inače ostaje mutno i mračno i onda biva predmetom naučne mistike ili mistične nauke. Prema različitom odgoju spolova, ako je ovaj izraz dodopušten za veliki dio prošlosti, a naročito za ženu, i ako nije tačnije re ć i: ukalupljivanju — razvio se i s a s t a v mozga kod spolova. Fizijolozi se svi slažu u tome, da se oni dijelovi mozga, koji utiču na razum, nalaze u prednjem dijelu glave, a oni dijelovi, koji utiču na život osjećaja i ćudi, u srednjem dijelu glave. K od muškarca da je više razvijen prednji dio, a kod žene srednji dio glave. P r e m a tome se f ormira i p o j a m o l j epot i č ovj eka i ž e n e . Po grčkom pojmu o ljepoti, koji još i danas vlada, ž e n a t r e b a da i ma usko, č o v j e k v i s o k o i na­ r o č i t o š i r o k o č e l o . I taj pojam o ljepoti, koji je izraz ponizivanja žena, toliko je utisnut u njihovu dušu, da one visoko čelo smatraju kao nešto ružno, pa poku­ šavaju da prirodu poprave umjetnim načinom time, što na­ vlače kosu na čelo, ne bi li ono izgledalo što niže. 4. Darwinizam i stanje društva. Nije dakle dokazano, da žene po svojoj moždanoj masi stoje niže od muškaraca, ali se isto tako ne treba �248 čuditi, što se žene danas nalaze na ovom duševnom stepenu. Darwin zacijelo ima pravo, kad kaže, da ne bi moglo biti ni riječi o kakvom poredjenju, ako bi se jedna lista najistaknutijih muškaraca u poeziji, slikarstvu, skulpturi, muzici, nauci i filozofiji stavila pored isto takve liste naj­ istaknutijih žena na tim oblastima. Ali može li i da bude drugačije? Č u d n o b i b i l o , k a d n e bi b i l o t a k o . Zbog toga i odgovara Dr. Dodel iz Ziiricha, 1 da bi od­ nošaj bio sasvim drugačiji, kad bi se žene i muškarci kroz čitav jedan niz generacija jednako odgajali i bili upučeni na usavršavanje u onim umjetnostima i disciplinama. Z.ena je, uzevši prosječno, i fizički slabija od muškarca, što kod mnogih divljih naroda nije slučaj.8 Sto može da postigne vježbanje i uzgoj još iz mladosti, vidi se na primjer na damama iz cirkusa i aktrobatkinjama, koje zaprepašćuju svojom hrabrošću, odlučnošću i tjelesnom snagom. Pošto je takav razvitak stvar uslova, pod kojima se živi i uzgaja, ili grubo izraženo prirodoznanstvenim jezikom stvar „dresure", smije se kao pouzdano smatrati, da fizički i duševni život ljudi vodi k najljepšim rezultatima, čim se čovjek u m i j e š a u n j e g o v r a z v i t a k i o d r e d i m u j e d a n ci l j . Kao god što biljke i životinje zavise od uslova, pod kojima živu: povoljni im potpomažu razvitak, nepovoljni spriječavaju, a prisilni ih odnosi primoravaju, da mijenjaju svoje biće i karakter, pod predpostavkom, da uslijed nji­ hova djelovanja ne propadnu, — isto to biva i sa čo­ vjekom. Put i način, na koji čovjek dolazi do svoje egzi­ stencije i nju uzdržava, utiče ne samo na njegov vanjski izgled, već i na njegovo osjećanje, njegovo mišljenje i nje­ gove radnje. Ako su nepovoljni uslovi za egzistenciju ljudi — to jest rdjavo socijalno stanje — uzrok nedovoljnog indi­ 1 Nova povjest stvaranja. 2 Primjere za ovo, kao što je već spomenuto, daje Dr. H avelock E llis u svojoj knjizi, koju tolikoput citirasmo. Iz njih se vidi, da je žena kod mnogih divljih i poludivljih naroda ne samo jednaka s čovjekom po fizičkoj snazi i veličini tijela, nego ga jednim dijelom i nadmašuje. EUis se pak s ostalima slaže i u tome, da se uslijed našeg kulturnog razvoja stalno dizala razlika u objamu lubanje obih spolova. �249 vidualnog razvitka, onda iz toga izlazi, da se sa promjenom uslova za svoju egzistenciju, to jest socijalnog stanja, mi­ jenja i sam čovjek. Sva je stvar dakle u tome, da se so­ cijalni odnosi organizuju na takav način, kako će svaki čovjek dobiti mogučnosti, da nesmetano razvija svoju lič­ nost, da zakoni razvijanja i prilagodjivanja, koji se po Darwinu mogu nazvati darwinizmom, počnu na sve ljude dje­ lovati svijesno i sa jednim naročitim ciljem. A to je moguće samo u socijalizmu. Ljudi, kao bića, koja misle i saznaju, moraju svijesno sa jednim ciljem, mijenjati i usavršivati uslove svoga života, to jest svoje socijalne odnose i sve, što s njima stoji u savezu, i to tako, da se za sve stvore podjednako po­ voljni uslovi egzistencije. T reba da svaki pojedinac uz­ mogne razvijati svoje dispozicije i sposobnosti, da bi time usrećio kako sebe, tako i cjelinu, ali on ne smije imati mogućnosti, da škodi drugima ili cjelini. Njegov interes i interes sviju treba da dodje na mjesto suprotnosti interesa, koje danas vladaju društvom. Darwinizam je, kao i svaka istinska nauka, jedna emi­ nentno demokratska nauka ;1 ako jedan dio njegovih pred­ stavnika tvrdi protivno, on ne zna cijeniti značaj svoje vlastite nauke. Protivnici, naročito svećenstvo, koje uvijek ima (ini nos, čim su u pitanju koristi ili štete, shvatili su to, pa zbog toga i denunciraju darwinizam kao socijali­ stički i ateistički. U tome se i profesor V i r c h o w slaže sa svojim najžešćim neprijateljima, pa je na kongresu prirodoznanaca u Miinchenu godine 1877 napao profesora H ackela: „Darwinova teorija vodi k socijalizmu.“ 2 Vir1 „Dvorana znanosti je hram demokracije." Buckle, Povjest civiliza­ cije u Engleskoj. 2, svezak, 2. dio, 4. izdanje. Preveo A . Ruge. Leipzig i H eidelberg 1870. 2 Ziegler u pomenutoj knjizi na strani 11 i 12 dokazuje, da to nije smisao Virchowljevih razlaganja. A li baš njegovi navodi Virchovvljevog govora potvrdjuju to. V irchow je rekao : „Zam islite samo, kako se d e s c e n d e nt n a t eor i j a već danas pr e ds tavl j a u glavi j e d n o g s o c i j a l i s t e ! (V e se lo st). D a, gospodo, to se nekomu može činiti i sm iješno, ali je stvar vrlo ozbiljna i ja se nadam, da nama descendentna teorija nc će valjda donijeti s v e o n e u ž a s e , k o j e s u s l i č n e t e o r i j e z b i l j a i z a z v a l e u s u s j e d n o j zeml j i . �250 chow je pokušao diskreditirati darwinizam zbog toga, što je Hackel tražio, da se teorija razvoja unese u nacrt na­ stave. Predavati u školi prirodnu nauku u duhu Darwina i novijih prirodnih ispitivanja stvar je, proti kojoj se bori sve, što hoće da održi današnje uredjenje. Uvidja se dobro revolucijonarno djelovanje tih teorija, pa se stoga zahtijeva, da se one uče samo u krugu izabranih. Mi pak mislimo : A ko Darwinova teorija vodi k socijalizmu, kao što Vir­ chow tvrdi, onda to nikako nije dokaz protiv te teorije, nego je to dokaz za socijalizam. Ljudi od nauke ne smiju se pitati, da li konzekvencije jedne nauke vode k ovom ili onom državnom uredjenju, k ovom ili onom društvenom stanju, ili da li ga opravdaju; oni imaju istražiti, da li su teorije tačne, i a k o s u o n e t a č n e , o n d a s e i m a j u p r i m i t i s a s v i m k o n z e k v e n c i j a m a . T ko po­ stupa drugačije bilo iz lične koristi, bilo radi milosti odozgo, ili zbog klasnog i stranačkog interesa, njegov je rad za preziranje i on ne čini nikakvu čast nauci. Istina, pred­ stavnici cehovske nauke, naročito na našim sveučilištima, mogu samo u rijetkim slučajevima da se podiče samostal­ nošću i karakterom. Strah, da ne izgube sinekure, da ne okrnje milost odozgo, da ne budu primorani odreći se ti­ tula, ordena i avanziranja, nagoni najveći broj tih pred­ stavnika, da se pregibaju i da skrivaju svoja uvjerenja, ili, šta više, čak da javno govore protivno onome, što misle i znaju. K ad je jedan Dubois-Reymond prilikom neke mo­ narhističke proslave na berlinskoj univerzi 1870. uzviknuo: „Sveučilišta su zavodi za uzgajanje duševne garde Hohenzollernima,“ onda se može suditi, kako o cilju nauke misli Ipak i ova teorija, kad se k o n z e k v e n t n o provede, i ma s v o j i h v e o m a s u m n j i v i h s t r a n a , a da je s o c i j a ­ l i z a m s t u p i o s n j o m u t i j e s n u s v e z u , t o v am, n a d a m se, n i j e i z m a k n u t o i s p r e d o ka . Mi m o r a m o s c i j e l o m o v o m s t v a r i b i t i n a č i s t u.“ D a, mi smo i uradili ono, čega se Virchow plašio, mi smo izvukli konzekvencije iz Darwinove teorije, kon­ zekvencije, koje sam Darwin i jedan veliki dio njegovih pristaša ili nije izvukao ili ih je pogriješno izvukao. I Virchow skreće pažnju na sumnjive strane ove teorije zbog toga, što je predvidjao, da će socijalizam iz nje izvući i da m o r a izvući k o n z e k v e n c i j e , k o j e s e u n j o j nalaze. �251 većina ostalih, koji po svom značaju stoje duboko ispod Dubois-Reymonda .1 Nauka je zbačena na stepen služavke, koja služi vlasti. Objašnjivo je, što se profesor Hackel i njegovi pri­ staše, profesor O . Schmidt, v. Hellwald i drugi, energično brane od užasnog prijekora, da darwinizam radi za soci­ jalizam, i što tvrde, da je baš suprotno istina, da je dar­ winizam aristokratska nauka, jer uči, da posvuda u prirodi savršenije organizovana i jača živa bića gaze ona niža. I pošto, po njima, imućne i obrazovane klase predstavljaju savršenije organizovana i jača bića u društvu, oni njihovu vladavinu smatraju kao nešto sasvim razumljivo, jer nju opravdavaju prirodni zakoni. O va struja medju našim darwinistama nije u stanju ni da nasluti, kakvi su privredni zakoni, koji vladaju buržo­ askim društvom, zakoni, čija vladavina ne uzdiže na druš­ tvene visine ni najboljega, ni najspretnijega, ni najsposob­ nijega, ali zato vrlo često najlukavijeg i najpokvarenijeg, stavljajući ga u takav položaj, da je u stanju svojim po­ tomcima stvoriti najprijatnije uslove za život i razvijanje, tako, te njima poslije nije potrebno ni da prstom maknu. Ni pod jednim privrednim sistemom, prosječno uzevši, ne­ maju tako malo izgleda da se uzdignu u vis i da ostanu gore na površini ljudi sa dobrim i plemenitim čovječanskim osobinama, kao pod kapitalističkim privrednim uredjenjem. Može se bez pretjerivanja kazati, da su ti izgledi u toliko slabiji, u koliko se ovaj privredni sistem približava svome vrhuncu. Bezobzirnost i besavjesnost u izboru i upotrebi sredstava jesu oružja, koja imaju mnogo više djelotvornosti i obećavaju mnogo više uspjeha, no sve ljudske vrline zajedno. I društvo, podignuto na takvoj bazi, može sma­ trati kao društvo „najsposobnijih i najboljih** samo onaj, čije je poznavanje suštine i prirode toga društva ravno ništici, ili kojim buržoaske predrasude vladaju u tolikoj mjeri, te ga smetaju u mišljenju i izvodjenju zaključaka. Borba za opstanak vodi se kod svih organizama, ma da 1 D ubois-R eym ond je, naglasivši, kako su ga zbog toga napadali« ponovio ovu citiranu rečenicu u veljači 1883. prilikom proslave rodjendana Fridrika V elikog. �252 oni i ne vide okolnosti, koje ih na nju nagone, ona se kod njih vrši nesvijesno. T a borba za opstanak vodi se i u ljudskom svijetu, medju članovima svakog društva, čim u njemu iščezne solidarnost ili dok se još ne javi. Ova borba za opstanak mijenja se prema obliku, koji tijekom razvoja dobijaju medjusobni, socijalni odnosi, ona dobija značenje razrednih borbi, koje se vode na višim stupnje­ vima. Ali te borbe vode — i u tome se ljudi razlikuju od svih ostalih bića — k sve savršenijem pojimanju su­ štine društva i napokon k saznanju zakona, koji vladaju njegovim razvitkom i utiču na njegov razvitak. N a j z a d z a l j u d e p o s t a j e p o t r e b n o j o š s a m o t o, da s a z n a n j e , do k o j e g su došli, p r i mi j e n e na s v o j e p o l i t i č k e i s o c i j a l n e u s t a n o v e i d a i h p r e m a n j e m u i z m i j e n e . Razlika dakle izmedju čovjeka i životinje u tome je, š t o s e č o v j e k m o ž e n a z v a t i ž i v o t i n j o m , k o j a mi s l i , d o k ž i v o t i n j a n i j e n i k a k o č o v j e k , k o j i mi s l i . T o veliki dio naših darwinista u svojoj jednostranosti i ne uvidja. O tuda onaj lažni kružni zaključak, što ga oni izvode .1 Profesor Hackel i njegovi pristaše isto tako pobijaju, da darwinizam vodi k ateizmu, i pošto su svim svojim naučnim izvodima i dokazima i z b a c i l i „stv o rite lja č in e 1 Iz pera profesora Enrica F e r r i j a potekao je spis pod naslovom : „Socijalizam i moderna nauka, Darwin-Spencer-M arks“ (preveo i popunio Dr. H ans Kurella. Leipzig 1895., nakladom Georga H . W iganda), u kome on, specijalno nasuprot H a c k e 1 u dokazuje, da darwinizam i so ­ cijalizam stoje u potpunoj harmoniji i da je to jedna osnovna zabluda H ackelova, — u kojoj se on sve do posljednjih dana nalazio, — što darwinizmu pridaje a r i s t o k r a t s k i karakter. Mi se ne slažemo na svim mjestima s Ferrijevim spisom, a naročito ne dijelimo ono njegovo mišljenje o sposobnostim a žene, s kojim on u bitnosti stoji na gledištu Lombrosa i Ferrera. E 1 1 i s je u svome „Muškarcu i ženi" dokazao, da su osobine muškarca i žene, i ako različite, ipak od j e d n a k e v r i ­ j e d n o s t i — jedna potvrda one Kantove izreke, da muško i žensko tek z a j e d n o čine čovjeka. Pa ipak Ferrijev spis dolazi baš kao na­ ručen, samo je prevodilac mogao sebi uštediti jednu primjedbu na str. 10, u kojoj spominjući Zieglera govori o „lakoumnim tvrdnjama Bebelovim“. Gospodinu Kurelli bilo bi teško dokazati tu ,,lakoumnosta , a baš je ta tvrdnja l a k o u m n o dodana izlaganjima Ferrijevim, s kojima se mi p o t p u n o slažemo. �253 grčevite pokušaje da ga prokriomčare kroz zadnja vrata. Radi toga oni stvaraju neku svoju vrstu „religije", koju nazivaju „višim moralom", „moralnim principima" i t. d. Profesor Hackel je na kongresu prirodoznanaca u Eisenachu pred porodicom velikog vojvode weimarskog pokušao ne samo da spase religiju, nego da i svog učitelja Darwina prikaže religijoznim. Pokušaj je propao, kao što će to po­ tvrditi svaki, tko je čitao to predavanje i Darwinovo pismo, koje je u njem citirano . 1 Darwinovo pismo govorilo je, istina, u opreznim izrazima, protivno od onoga, što je po profesoru Hackelu trebalo da govori. Darwin je morao voditi računa o „pobožnosti" svojih zemljaka, Engleza, pa se zbog toga nikad nije usudio da javno iskaže svoje pravo mišljenje o religiji. Ali kao što se saznalo brzo poslije weimarskog kongresa, on je to privatno učinio pred Dr. L . Biichnerom, kome je kazao, da on od s v o j e č e t r d e ­ s e t e g o d i n e — d a k l e o d 1849 — n e v j e r u j e v i š e ni u š t a , j e r n i j e m o g a o d o ć i ni d o k a k v i h d o k a z a z a v j e r u . Isto tako, posljednjih je godina svoga života Darwin podupirao jedan ateistički list, koji je izlazio u New Yorku. 5. Žena i slobodna zanimanja. Z ene treba i na duševnom području da povedu utakmicu s čovjekom : one ne trebaju da čekaju, dok ljudima dodje volja da im dopuste, da razvijaju funkcije svoga mozga i da slobodno koracaju u tom pravcu. Ovaj je pokret u punom svom jeku. V eć su žene uklonile mnoge zapreke 1 Profesor H ackel je u br. 8 „Zukunft^-a (Berlin 1895) štampao jedan članak o predlogu protiv socijalista, koji je izašao pred njemački državni sabor, pa pri završetku njegovom primjećuje izmedju ostalog „Ja zacijelo hisam nikakav prijatelj gospodina B ebela, koji me je tolikoput napadao, a jednom prilikom, u svojoj knjizi o ženi, baš i k l e v e t a o . ' Prijekor, koji mi gospodin H ackel ovdje čini, n a j j a č i je prijekor, koji se nekome može učiniti: on znači — što, čini se, da gospodin H ackel ne zna — da sam napadao na m ega, i a k o s a m z n a o , d a z a to n e ma m p r a v a . Ja sam svijestan, da to nisam učinio i moram čekati, da profesor H ackel dokaže svoju tvrdnju; dok on to ne učini, ja je odbijam kao l a k o u m n u . Pisac. �254 stupaju na duševnu arenu u čitavom nizu zemalja s oso­ bitim uspjehom. Pokret za puštanje žena na studije po univerzama i velikim školama i u sfere akcija, koje odgo­ varaju tim studijama, pokret, koji je medju ženama sve jači i jači, ograničen je po samoj naravi naših odnošaja na buržoaske ženske krugove. Proletarski ženski krugovi nisu tim pokretom neposredno zainteresovani, jer su njima za danas uskraćene sve te studije i mjesta, do kojih se dolazi pomoću njih. P a ipak je ovaj pokret i njegov uspjeh od općeg interesa. Prvo, tu je u pitanju principijelni zahtjev, koji uopće hoće da odredi položaj žene prema muškome svijetu ; zatim ima da se dokaže, što su žene u stanju da učine još i danas, pod odnosima, koji su u najvećoj mjeri nepovoljni za njihovo razvijanje. Dalje, žene imaju interesa, da ih naprimjer u slučaju bolesti, ako je to potrebno, liječi ženski liječnik, prema kome one osjećaju više povjerenja, a manje stida, no prema muškome. Z a veliki dio naših žena ženski liječnici su prava blagodat, jer sam taj fakt, što se u slučajevima bolesti i raznovrsnih organskih kriza, koje stoje u tijesnoj vezi sa spolnim životom, moraju povjeravati muškarcima, spriječava ih u vrlo velikom broju slučajeva, da na vrijeme ili čak i uopće traže liječničku pomoć. Zbog toga poslije nastaje velik broj neugodnosti i najgorih poslje­ dica ne samo za žene, već i za njihove muževe. Teško da ima i jednog liječnika, koji nije imao prilike, da se potuži na to i gdjekada na zločinačku uzdržaljivost žena i njihovo zatezanje, da otvoreno kažu, što im je. T o je pojmljivo, ali nije pametno to, što muškarci, a naročito mnogi liječnici, ne će da uvide, koliko je zbog toga oprav­ dano i nužno, da i žene studiraju medicinu Ženski liječnici nijesu nikakva nova pojava. Kod naj­ većeg broja starih naroda, specijalno i kod starih Nijemaca, žene su bile one, koje su se odavale liječničkom zvanju. Ženskih liječnika i operatera od velikoga glasa bilo je u devetom i desetom vijeku kod Arapa, naročito za vrijeme vladavine A rapa (M aura) u Spaniji, kad su ženske studi­ rale na sveučilištu u Kordovi. Uplivu Maura ima se pri­ pisati, što su žene studirale i na raznim talijanskim sve­ učilištima, kao u Đologni i Palermu. Kasnije, kad je „po­ �255 ganski“ upliv u Italiji iščeznuo, te su studije zabranjene. T ako je univerzitetski kolegij u Bologni donio 1337. god. ovu odluku: „I zato, što je žena glavni izazivač grijeha, orudje djavla, uzrok čovjekovog protjerivanja iz raja i upropastiteljica starog zakona, zbog čega treba najrevnije izbjegavati svaki odnošaj s njom, mi svakome izrijekom zabranjujemo, da pokuša u ovaj kolegij uvesti kakvu ženu, ma koja ona bila i ma kako ona časna bila. A ako netko ipak to uradi, onda da ga rektor kazni teškom pedepsom ." Dopuštenje ženama da studiraju imat će prije svega taj koristan rezultat, što će ženska konkurencija izazvati kod muške mladeži energiju za učenjem, energiju, koja je danas vrlo slaba, kao što se to s najrazličnijih strana tvrdi. A već samo to je velika dobit. Tim e bi se isto tako znatno popravio i moral muške m ladeži; pijančevanje i orgijanje, kafanski život naše studentske mladeži dobili bi time dobar udarac; u zavodima, iz kojih izlaze pogla­ vito naši državnici, suci, državni tužitelji, viši policijski činovnici, svećenici, narodni predstavnici i t. d., udomaćio bi se ton, koji više odgovara zadacima, radi kojih se oni osnivaju i uzdržavaju. A prema jednoglasnoj ocjeni nepri­ stranih poznavalaca tih odnosa neophodno je i što prije potreban bolji ton. Broj država, koje puštaju žene na studiranje u svojim univerzama i velikim školama, brzo je porastao zadnjih desetljeća. Nijedna zemlja, koja ima ambiciju da bude kulturnom državom, ne može se trajno opirati ovoj tražbini. Svima su prednjačile Savezne Države, iza njih je došla Rusija, dakle dvije države, koje u svakom pogledu poka­ zuju najoprečnije karakteristike. U sjeveroameričkoj Uniji žene su puštane na studiranje u svim državama; u Utahi od 1850., u Jowi od I 860., u Kansasu od 1866., u W isconsinu od 1868., u Minnesoti od 1869., u Kaliforniji i Missouriju od 1870., u Ohiju, Illinoisu i Nebraski od 1871., a poslije ovih dodjoše na red sve ostale države. Razmjerno prema ovom širenju ženskog studija osvojiše u Saveznim Državama žene i svoja namještenja. Prema po­ pisu od 1900. bilo je 7399 ženskih liječnika i ranarnika, �256 5989 spisateljica, 1041 ženskih arhitekata, 3405 ženskih duhovnika, 1010 ženskih državnih odvjetnika, 327.905 učiteljica. U Evropi bila je prva Švicarska, koja je svoje univerze otvorila studiju žena. Broj slušatelja na švicarskim univerzama iznosio je: 1896./97. 1 9 0 0 ./0 I . 1905./06. 1 90 6 ./07. . . 4181 . . 5301 . . 7676 . . 8521 O d toga studentica 391 854 1502 1904 O d toga sluiateljica 728 1429 2757 3156 Po različitim fakultetima podijeljene su studentice u zimskom semestru 1906./07. ovako: pravo 75, medicina 1181, filozofija 648. Po narodnosti bilo ih je 172 iz Švi­ carske i 1732 iz inozemstva. Broj studentica iz Njemačke spao je, jer su one, i ako s nekim ograničenjima, pripu­ štane na njemačka sveučilišta. Godine 1906.^07. iznosio je broj pravilno imatrikuliranih. studentica oko 30 postotaka svih imatrikuliranih djaka, a uključivši ovamo i slušateljice 37 procenata svih studenata i slušatelja. U Engleskoj su žene puštane na predavanja, ali u Oxfordu i Cambridgeu ne mogu pristupati k promocijama. U Francuskoj je go­ dine 1905. bilo 33.168 djaka, medju njima 1922 studen­ tice (774 iz inozemstva). O ne se podijeliše ovako: pravo 57, medicina 386, prirodne nauke 259, literatura 838, ostalo 382. Države, u kojima se žene puštaju na nauke, jesu Savezne Države, Engleska, Nizozemska, Belgija, Danska, Švedska, Norveška, Rusija, Njemačka, AustroUgarska, Italija, Švicarska, Francuska, Turska i Australija. Ženskih liječnika ima u Indiji, Abesiniji, Perziji, Maroku, Kini i t. d. Naročito u istočnim državama ima sve više ženskih liječnika. Ograde, što ih u tim zemljama nameću ženi religija i običaj, čine, te su ovdje ženski liječnici prava blagodat. Poslije dugotrajnih borbi i velikih napora napokon je i Njemačka, i ako sa sustezanjem ranije, došla u novu kolotečinu. Zaključkom saveznog vijeća od 24. travnja 1899. dopušteno je ženama praviti medicinske i zubarske ispite za ljekarničko zvanje, pod istim uslovima, kao i �257 muškarcima. Drugim zaključkom saveznog vijeća od 28. srpnja 1900. pripuštene su i u Njemačkoj liječnice, aprobirane u inozemstvu, ako su državne pripadnice, a isto tako se liječnicama uračunavaju njihove studije, započete u inozemstvu. V eć prije godine 1908. bio je pristup k naukama dopušten ženama na pojedinim njemačkim univerzama, tako u Heidelbergu i Gottingenu. V eć u zim­ skom semestru godine 1901—02. bilo je u sveučilišnim iskazima navedeno 1270 slušateljica. Isto je tako cijeli niz njemačkih gradova osnovao djevojačke gimnazije i realke, tako u Karlsruheu, Stuttgartu, Hannoveru, Konigsbergu, Hamburgu, Frankfurtu a. M-, Breslavi, Berlinu, Schonebergu, Mannheimu i t. d. T ek u proljeću 1902. bio je od senata berlinske univerze odbijen posjet i imatrikulacija ženskih studenata, koji imaju svjedodžbu zrelosti od koje njemačke gimnazije. Još se nije u Njemačkoj slomio otpor vrlo uplivnih krugova proti ženskom studiju. T ako je pruski ministar nastave u ožujku 1902. držao u pruskom saboru govor, u kom je medju ostalim ovako govorio: Ženske su gimnazije jedan eksperimenat, koji prosvjetna uprava mora odbaciti; on se boji, da posjećivanje gimnazija i univer­ ziteta utiče štetno na razlike izmedju muškarca i žene, koje je priroda stvorila, a kultura razvila. Njemačkoj po­ rodici treba očuvati, što je više moguće, odlike njemačke žene. T o je rezonovanje po sasvim staroj šabloni. Isto je tako i jedan veliki dio njemačkih profesora, sada kao i prije, neraspoložen prema ženinim studijama, ma da drugi od njih priznaju, da tolike žene, kojima je dopušteno stu­ diranje, odgovaraju potpuno, a nekoje čak i izvanredno onome, što se od njih očekivalo. A kako jedan veliki dio studenata — vjerojatno vrlo velika većina — misli o že­ ninim studijama, o tome nam svjedoči protest članova kli­ nike u Hallu, što su ga oni u ožujku 1902. objavili po­ zivajući kliničare cijele Njemačke, da mu se pridruže. Pošto se razjasnilo, da je taj protest izazvan agitacijom društva „Žensko obrazovanje — ženski studij“ u Berlinu, agitacijom u korist zahtjeva, da se ženi dopusti studiranje medicine, kaže s e : „Pošto je tim korakom ovo pitanje izneseno pred forum javnosti, članovi klinike u Hallu obraA . Bebel: Ž ena l socijalizam. 17 �258 ćaju se krugovima, za koje je riješenje ovog pitanja u prvom redu od interesa i važnosti, kliničarima na njemačkim univerzama, zato, što oni ili iz iskustva znadu, koliko je nesnosno takvo stanje, ili pak mogu zamisliti, k o l i k o m u č n i h s i t u a c i j a i s i t uac i j a , koj e se r uga j u s v a k o m o s j e ć a j u s t i d a , može tu i tamo izazvati ta z a j e d n i č k a n a s t a v a na k l i n i k a ma , s i t u a c i j a , k o j e s u t o l i k o o d v r a t n e , d a i h č o v j e k n e bi m o g a o t a č n i j e p r e c i z i r a t i , a da ne i z a z o v e n e g o d o v a n j e . Medicinski fakultet hallskog sveučilišta bio je jedan od prvih u njemačkoj carevini, koji je pokušao, da ženama dopusti studij medicine, i za taj se pokušaj može reći, da je p o t p u n o n a s t r a d a o . U ustanove č a s n o g a r a da u v u k a o se sa d o l a s k o m žena c i n i z a m i danas su na dnevnom redu scene, koje u podjednakoj mjeri izazivaju negodovanje nastavnika i djaka, kao što god i pacijenata. O v d j e e m a n c i p a c i j a ž e n a p o s t a j e n e s r e ć a po dr uš t vo, o v d j e ona d o l a z i u k o n f l i k a t s a m o r a l o m , i njoj se ovdje zbog toga moraju zatvoriti vrata 1 K olege! T ko bi se mo­ gao usuditi, da pred ovim činjenicama ustane protiv naših opravdanih zahtjeva! Mi tra ž im o :d a s e ž e n a m a z a ­ b r a n i k l i n i č k i s t u d i j , jer nas je iskustvo naučilo, da se zajednička klinička nastava, s muškim i ženskim slušateljima, isto tako ne može složiti s temeljitim studijem medicine, kao god n i s a o s n o v n i m n a č e l i m a p r i ­ s t o j n o s t i i m o r a l a . Pitanje, koje pokrenusmo, iz­ gubilo je sada svoj lokalni karakter. V eć se i sa viših mjesta mogla čuti po koja o definitivnom odobrenju, koje bi se dalo ženama za medicinske studije. V i ste svi u jednakoj mjeri zainteresovani za našu stvar i zbog toga mi vas pozivam o: Zauzmite položaj prema ovom pitanju i pridružite nam se, da tako podignemo zajednički protest P‘ Ovaj je „protest * snažan dokaz ograničenosti, ali i 1 konkurentske zavisti studenata klinike, jer se na to moraju svesti i njihovi obziri prema moralu. Ono, što je dopušteno u najvećem broju kulturnih država već toliko vjekova bez ikakve štete po moral i osjećanje pristojnosti kod^ stude­ nata, ima da bude opasnost po Njemačku ! Njemački stu­ �(l i 259 / denti nisu baš na glasu zbog osobitih vrlina, pa bi trebalo da se kane ovakvih šala . 1 Kad ništa ne vrijedja pristojnost i moral to, što bolničarke prisustvuju svim mogućim ope­ racijama, što ih liječnici vrše nad muškim i ženskim bo­ lesnicima, pa im uz to u najvećoj mjeri i pom ažu; kad je pristojno i moralno, da čitave grupe mladih ljudi studija radi stoje kao posmatrači kraj postelje jedne rodilje ili prisustvuju operacijama ženskih bolesnika, onda je smiješno, kad to isto pravo ne će da se dade i studentkinjama. Jedan sasvim drugi razlog, no što je taj hallskih kliničara, navodio je pokojni profesor Bischoff ustajući protiv toga, da se ženama dopusti studij medicine, a taj j e : s u ­ r o v o s t s t u d e n a t a ! o čemu je on zacijelo najbolje mogao suditi. Ali ma koliko ograničeni i zavidljivi konku­ rentski muški krugovi ustajali protiv ženskog prava na studij, pitanje je riješeno u korist ženskog spola. Na 18. kolo­ voza 1908. izašao je zakon, kojim se ženama dopušta učenje na pruskim univerzama, što im se dosada dopuštalo tek u svojstvu slušateljica. Propisi za studiranje žena na zemaljskim univerzama imaju tek jednu ogradu, a ta je, da pripadnice države u jednom slučaju, a inozemke u svim slučajevima imadu tražiti odobrenje ministarstva za imatrikulaciju.2 Ukupni broj žena, koje su bile imatrikulirane i studirale na njemačkim univerzama u zimskom semetru 1908./09., iznosio je 1077 prema 377 njih u ljetnom 1908. i prema 254 godine 1906. O d toga ih je studiralo u Berlinu 400, u Bonnu 69, u Breslavi 50, u Erlangenu 11, u Freiburgu 67, u Giessenu 23, u Gottingenu 71, u Greifswaldu 5, u Hallu 22, u Heidelbergu 109, u Jeni 13, u Kielu 2, u Konigsbergu 17, u Leipzigu 44, u Marburgu 27, u Miinchenu 134, u Tiibingenu 6, u Wiirzburgu 7. T oga još nema tek na sveučilištima u Strassburgu, Rostocku i Miinsteru. Broj slušateljica iznosio je u ljetnom 1 Jedna statistika, koju je složio B laschko, daje slijedeći izvještaj o rasprostranjenosti spolnih bolesti kod pojedinih zanimanja : najprije d o ­ laze tajne prostitutke sa 3 0 postotaka, ooda dolaze djaci s 2 5 pro­ cenata, trgovci sa 16 i radnici sa 9 procenata. 2 S osobitih razloga mogu žene s dozvolom ministarstva biti riješene od posjećivanja pojedinih predavanja. . �semestru 1908. godine 1787, a u zimskom semetru 1908/09. godine 1767, od toga u Berlinu 313, Strassburgu 249, 20, Konigsbergu 1 16, Breslavi 168, Miinchenu 131, Bonnu 1 Leipzigu 93, Giessenu 93, Gottingenu 73, Tiibingenu 67, Hallu 54, Freiburgu 50, a u svim ostalima manje od 50. O d imatrikuliranih zena studiralo ih je bogoslovlje 3, pravo 31, medicinu 334, filozofiju 709. Puštanje žena k naukama na univerzi učinilo je po­ trebnom temeljitu reformu viših djevojačkih škola. Odredbe od 31. svibnja 1899. postavile su za više djevojačke škole kao pravilo školsko vrijeme od devet godina, a u iznimnom slučaju deset godina. Prema tomu, razvoj je tražio, da se čvrsto ustanovi deseti razred u nastavnom planu za višu djevojačku školu. Dok je prema statistici od godine 1901. od 213 javnih viših djevojačkih škola bilo njih 90 sa devet, a 54 sa deset razreda, dotle je u listopadu 1907. spao broj devetrazrednih škola s 90 na 69, a broj desetrazrednih porasao od 54 na 132. P a i medju privatnim višim dje­ vojačkim školama bilo je u listopadu 1907. kraj 1 10 devet­ razrednih već 138 desetrazrednih. Ne preostajaše ništa, do li to, da se tom faktičnom razvoju udari birokratski žig i da se, što je više moguće, spasi „odlika njemačke žene4 . 1 Prema reformi od 18. kolovoza 1908. ima viša djevojačka škola sastojati od deset razreda. Z a „dopunu njezine na­ obrazbe, kako bi se njemačka žena odgojila za svoj budući životni poziv 4 uzet je u obzir dvogodišnji ili jednogodišnji 1 licej. A da bi se mladim djevojkama viših staleža omogućila priprava za akademska zanimanja, uzeti su u nacrt o b r a ­ z o v n i z a v o d i , koji će sa višom djevojačkom školom stajati pod jednom upravom. Tako je po nekom nacijonalnom mjerilu proveden taj eksperimenat pod pritiskom ekonomskog razvoja od istog onog ministarstva nastave, koje ga je u ožujku 1902. otklo­ nilo. Cujmo službeno objašnjenje: „Brzi razvoj naše kulture i s tim zajedno napredovanje društvenih, privrednih i obrazovnih prilika donijelo je sa sobom, te je baš u srednjim i višim staležima ostalo mnogo neopskrbljenih mladih djevojaka, čime je za skupnost ostala uništena mnoga vrijedna ženska sila. Prekobrojnost ženskog �261 pučanstva nad muškim i sve češće neženstvo muškaraca u višim staležima sili veliki procenat djevojaka iz obrazovanih krugova, da se odreknu svog prirodnog poziva kao supruge i majke. Njima treba utrti putove k zvanju, koje odgovara njihovu odgoju, kod većine njih ovo isto i zato, da mogu pribaviti potrebna sredstva za život, ne samo u karijeri nadučiteljica, već i u drugim zanimanjima, do kojih se dolazi studijem na univerzi, u koliko su one tu za žene.“ Skoro bi čovjek vjerovao, da čita izvadak iz moje knjige ! Bilo, kako bilo, ženski se studij ne da više suzbiti. Ženski su liječnici u većem ili manjem broju uposleni već u svim kulturnim zemljama na zemaljskoj kugli, pa dapače i u onim zemljama, koje još ne vrijede kao kulturne. Pokojni LiHung-Chang imenovao je svojim kućnim liječnikom jednu kinesku liječnicu, koja je prakticirala u ženskoj bolnici rodjenoga svoga grada Futschanga. Pokojna gospodja Kovalevska, znamenita matematičarka, bila je od 1889. do svoje smrti godine 1891. profesorica matematike u Stockholmu. Ž enskih profesora ima u Saveznim Državama velik broj, gdješto u Italiji, u Švicarskoj, u Engleskoj, u Francuskoj, gdje je znamenita fizičarka Marie Curie otkrivši sa svojim mužem radioaktivna počela Radium i Polonium sada, po­ slije smrti svojega muža (1906.), postala njegovom na­ sljednicom na univerzi. Mi vidimo, gdje su žene kao liječnici, zubari, pravnici, suci, kemičari, fizičari, geolozi, botaničari, viši učitelji i t. d. djelotvorne u javnim ili pri­ vatnim namještenjima, i samo stoji do žena, da dokažu svojim djelovanjem, kako mogu povjerenu im službu obav­ ljati isto tako dobro i savjesno, kao i muškarci. Ljeti 1899. izjavila se dapače većina birača u ziiriškom kantonu kod glasanja, da će žene pustiti, da obavljaju odvjetničke po­ slove. T aj je zaključak prihvaćen sa 21717 proti 20046 glasova. U Americi ima u 34 države ženskih advokata. Osim toga u Francuskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, Danskoj, Finskoj, Rusiji, Kanadi i Australiji. O no, što mnoge ljude, naročito iz naučnjačkih krugova, čini protivnicima ženinog prava na studiranje, jest to, sto se oni boje, da se nauka time ne ponizi, da njenom ugledu uopće ne naškodi to, što se čak i žene mogu ba­ �262 viti naučnim studijama. O ni u naučnom studiranju vide jednu osobitu povlasticu, do koje mogu doći samo iza­ branici muškoga spola. Nažalost, naši univerziteti, kao što i cjelokupna na­ stava, još su slabo organizovani. Koliko se najdragocjenijeg vremena upropašćuje, kako djetetu u pučkim školama tako i mladiću u višim školama, da bi mu se mozak napunio stvarima, koje ne stoje u skladu ni sa razumom ni sa na­ učnom spoznajom ; koliki mu se grdni teret trpa na ledja, teret, koji on poslije u životu ne može da upotrijebi, već koji ga naprotiv spriječava u njegovu napredovanju i nje­ govu razvijanju! U pripremnim zavodima za univerzitete učenici se pretrpavaju masom suhoparnog, beskorisnog ma­ terijala za učenje i pamćenje, koji im upropašćuje najveći dio vremena i najdragocjenije moždane snage, a i na uni­ verzama se najčešće produžuje u istom smjeru. Čitava masa zastarjelog, preživjelog i suvišnog predaje im se uz ono, što je dobro i korisno. Jednom napisane kolegije najveći broj profesora preglaba iz semestra u semestar za­ jedno sa svim starim dosjetkama. Uzvišena nastavnička služba postaje kod mnogih običnim zanatom, pa djacima nije potrebno nikakvo oštroumlje, da brzo prodru u nje­ govu bitnost. Osim toga i tradicijonalni pojmovi o univer­ zitetskom životu čine svoje, te mladi ljudi i ne shvataju baš ozbiljno te godine studija, a nekoji, koji hoće ozbiljno da ih shvati, biva užasnut i sasvim odbijen pedantskim i neugodnim načinom predavanja mnogih profesora. Opadanje energije za učenje i studiranje jest činjenica, koja je zapa­ žena svuda na našim univerzitetima i višim školama i koja izaziva zabrinutost čak i u mjerodavnim krugovima. S ovim stoji u najužoj vezi štreberstvo i favoritizam, koji silno na­ preduju u našem vremenu, tako siromašnom karakterima, i sve više zavladjuju po velikim školama. Dobri porodični odnosi, „dobri pogledi na svijet** stupaju na mjesto znanja i sposobnosti i šepire s e ; biti patrijota, to ^jest čovjek, koji nema nikakvog svog mišljenja, već se brižljivo upravlja prema onima gore, gleda, s koje strane vjetar duva, i puzi i uvija se, to sve vrijedi više, no jedan karakter i jedan čovjek od sposobnosti i znanja. Kad za ove štrebere dodje �263 vrijeme ispita, onda se brzo za nekoliko mjeseci slupa ono, što se čini, da je neophodno potrebno, da bi se kroz ispit moglo provući. A ko se napokon ispiti sretno preguraju i dobije kakvo činovničko ili drugo mjesto, onda najveći broj tih istudiranih radi čisto mehanički i zanatlijski, ali sma­ traju kao veliku uvredu, ako ih oni, koji „nisu studirali“ ne predusreću s najvećim visokopoštovanjem i ne gledaju ih i ne drže se prema njima kao prema nekoj višoj rasi ljudi. Veliki broj onih, koji pripadaju višim zanimanjima, advokati, suci, medicinari, profesori, činovnici, umjetnici i t . d., n i s u n i š t a d r u g o , d o l i z a n a t l i j e u s v o j o j s t r u c i , s r e t n i , š t o m o g u s t a j a t i za p u l t o m . Samo čovjek, koji t e ž i k v i š e m u , uvidja tek kasnije, koliko je beskorisnih stvari naučio, a često puta nije naučio baš ono, što mu je neophodno potrebno, i tek tada počima da uči. Z a vrijeme najboljeg dijela nje­ gova života mučili su ga tako mnogim stvarima, beskori­ snim i štetnim ; drugi dio svoga života mora on da upo­ trijebi, da bi se oslobodio svega toga, što je beskorisno i štetno, i uspeo se na visinu modernog shvatanja, i tek tada može on da bude koristan član društva. Mnogi i ne izadju iz prvog stadija, neki zaostanu u drugom, a samo mali broj njih ima energiju, da se svojim radom progura do trećega. Ali dekorativni duh zahtijeva, da se sredovječne trice i beskoristan nastavni materijal i nadalje zadrže, a pošto su žene, samo zbog svoga spola, bile do danas izbacivane iz sviju prethodnih škola i pripremnih zavoda, pa su to u mnogom pogledu još i danas, ta je okolnost onda veoma zgodan izgovor, da se pred njima zatvore i vrata univer­ zitetskih slušaonica. U Leipzigu je sedamdesetih godina jedan od najslavnijih profesora medicine priznao otvoreno pred jednom damom o v o : ,,G i m n a z i j s k o o b r a z o ­ v a n j e n i j e , i s t i n a , n u ž n o za r a z u m i j e v a n j e m e d i c i n e , ali se ono mo r a s m a t r a t i kao prethodni uslov za s t u p a n j e na s t u d i j m e d i c i n e z b o g t o g a , d a n e bi p a t i o u g l e d nauke." Postepeno se počima i u Njemačkoj javljati opozicija �264 protiv traženja klasičnog obrazovanja kao nužnog uslova za studij medicine. Golemi napredci u prirodnim naukama i njihov značaj za cjelokupni život izazivaju potrebu, da što veći broj ljudi bude u njih upućen; medjutim gimnazijski odgoj s privilegisanjem klasičnih jezika, grčkog i latinskog, smatra prirodne nauke kao stvar od manje vrijednosti i zanemaruje ih, pa tako biva, da početnici studenti često nemaju potrebnih ; red znanja iz prirodnih nauka, koje su od vrlo velikog značenja za pojedine struke studija, na­ primjer za medicinu. Protiv ovog jednostranog načina obra­ zovanja podigla se napokon opozicija i u samim nastav­ ničkim krugovima. U inozemstvu, naprimjer u Švicarskoj, odavno se već studijama prirodnih nauka pridaje najveća važnost i na medicinu se pušta svaki, tko ima dovoljno predznanja iz prirodnih nauka i matematike, pa ma on i nemao prethodnog takozvanog klasičnog obrazovanja. Isto se to radi i u Rusiji, Saveznim Državama i t. d. U Rusiji, u kojoj progoni i bespravnost Zidova spa­ daju u osnovna državna načela, propisano je jednim carskim ukazom od 1897, da se u novi medicinski ženski institut, koji se imao otvoriti, smije primati samo 5 procenata slu­ šalica nekršćanskih vjeroispovijesti. I to se od tih 5 pro­ cenata smije primiti samo 3 procenta Židovki, a ostala 2 procenta moraju biti zadržana za slušateljke muslimanskog porijetla. T o je jedan od nazadnih koraka, koji su u Rusiji na dnevnome redu. Ruska bi vlada imala u toliko manje razloga za takve uredbe, što s jedne strane ogromna care­ vina još u vrlo velikoj mjeri oskudijeva u liječnicima, a što su s druge strane ruske ženske liječnice bez razlike vje­ roispovijesti ili porijetla dobile svjedočanstvo o najvećoj požrtvovnosti u vršenju svoga poziva. Tako profesor Dr. Erismann, koji je mnogo godina djelovao u Rusiji, objavlja slijedeće u predavanju, što ga je držao na 54. skupštini liječničkog središnjeg udruženja u O lten u : „Ovih^ prvih godina dobilo se vrlo povoljnih iskustava iz rada ženskih liječnika. O ne su još od početka umjele zadobiti povjerenje stanovništva; u plemenitoj utakmici sa svojim muškim ko­ legama one su odnijele čak i pobjedu; pokazalo se ubrzo, da na svakog ženskog liječnika dolazi prosječno godišnje �265 više pacijenata, no na muške liječnike, ma da su i oni vršili svoju dužnost velikom odanošću i požrtvovnošću, naročito su se bolesne žene u gomilama obračale za liječ­ ničku pomoć ženskim Eskulapima ."1 N a drugoj strani konkurencija žena, koje se toliko bojao zainteresovani muški svijet, nije nigdje štetno djelo­ vala, naročito ne u liječničkoj praksi. Prvo, čini se, da ženski liječnici dobivaju iz svojega spola jedan krug paci­ jenata, koji se rijetko i tek u najvećoj nuždi obraćaju za savjet muškom liječniku; a zatim se pokazalo i to, da znatan dio žena, koje se posvećuju studijama, čim kasnije stupe u brak, ili uopće i ne otpočinju liječničku praksu ili je poslije kratkog vremena napuštaju. Pokazuje se, da su kućne dužnosti, što ih buržoaski svijet nameće domaćici, naročito kad dodju još i djeca, tako velike, te mnogim ženama postaje nemoguće, da u isto vrijeme služe dva gospodara. Naročito žena, koja je liječnik, mora da bude svakog trenutka i danju i noću spremna vršiti svoj poziv. A to velikom broju njih nije moguće . 2 Pošto su Engleska ,8 Sjedinjene Države i Francuska prve počele upotrebljavati žene i za privrednu inspekciju — a potreba toga osjeća se u toliko jače, u koliko, kao što je dokazano, broj radnica iz godine u godinu raste, a tako se isto umnožava i broj poduzeća, u kojima su rad­ nice isključivo ili pretežno uposlene — za ovim se pri­ mjerom poveo i čitav niz njemačkih država. Baden, Ba1 Organizacija besplatnog liječenja na klinikama po velikim ruskim gradovima. (Petrograd i M oskva). Njemački tromjesečnik za javno zdravstvo. Braunschweig. 2 O teškoćama, što postoje za žene, koje imaju porodicu, a u isti mah hoće, odnosno moraju da vrše neku službu, ima puno zanimljivog materijala knjiga A d ele Gerhardove i H elen e Siraonove: „Materinstvo i duševni rad“ (Berlin 1901., G eorg Reimer). U toj knjizi govore i na osnovu svog iskustva govore spisateljice, umjetnice, pjevačice, glumice itd. I rezultat je tih mišljenja, da društvo mora izmijeniti svoje socijalne od­ nose sve iz tem elja, ako se hoće, da se potpuno razvije ženska inteli­ gencija, koja se nalazi u izobilju i teži za akcijom, što je isto tako naj­ veći interes i samog društva. 3 Prema posljednjem izvještaju za 1908. ima u Engleskoj 16 ženskih privrednih nadzornika, i to M iss A . M . Anderson kao šef i 15 po­ moćnica. �266 varska, Hessenska, kraljevina Saska, W eimar, Wiirttemberg i t. d. pridodali su privrednim nadzornicima ženske činovnike kao i pomoćnike i neke su od njih svojim radom već stekle priznanje. U Pruskoj stoje privrednom nadzorništvu na raspolaganje tri činovnice, u Diisseldorfu, Breslavi i W iesbadenu svagdje po jedna. T a činjenica do­ kazuje, da je Pruska i u ovom pogledu zaostala vrlo da­ leko iza onoga, što bi bilo neophodno potrebno. T a ne ima ni jedne pomoćne ženske sile u kotarima kao što je Potsdam (s 32.229 radnica), Frankfurt a. O . (s 31.971), Liegnitz (s 31.798) i u drugima, gdje bi one bile neop­ hodno nužne. I ovdje se pokazuje, da radnica ima više povjerenja u jednu predstavnicu svoga spola, te ženski nadzorni činovnici dolaze po koji put do podataka, koji se njihovim muškim kolegama ne daju. Jedna je još mana ovog uredjenja to, što ti pomoćni činovnici nemaju po­ svuda samostalan položaj, koji je za njihov rad neophodno potreban, a ni plaća nije, kakva bi trebala da bude. Naj­ veći broj vlada pristupio je ovoj novoj ustanovi pipajući i oklijevajući.1 U Njemačkoj je nepovjerenje i konkurentsko neraspo­ loženje prema upotrebi žena u javnim službama naročito veliko zbog toga, što vojnički stalež liferuje svake godine toliko neupotrebljivih oficira i isluženih podčasnika za sve moguće položaje u državnoj i općinskoj službi, da za radne snage iz ostalih krugova ne ostaje baš nimalo mjesta. Ali i ako se ženama dade služba, ona im se daje sa znatno manjom plaćom, poradi čega one u očima muškoga svijeta, koji je prema njima već unaprijed neprijateljski raspoložen, izgledaju kao stvorenja niže vrijednosti, a po tom i kao konkurenti, koji im smanjuju nadnicu i plaću. Mnogostrukost ženinih sposobnosti osobito se pokazala na svjetskoj izložbi u Chicagu godine 1893. Ne samo da su ženski arhitekti podigli veličanstvenu gradjevinu za iz­ ložbu ženskih umjetničkih i privrednih proizvoda, nego su se posjetioci divili još i finom ukusu i umjetničkoj izradbi 1 O d 1897., kad je u Bavarskoj imenovana piva tvornička nadzor­ nica, dignuo se do 1909. broj ženskih činovnika na 2 6 . Četrnaest država saveza ne imaju još ni jednog ženskog činovnika. �267 izloženih predmeta, koji su svi bili djelo ženinih ruku. Pa i na oblasti izuma žene su postigle već lijepih uspjeha, a njih će u budućnosti biti još više. T ako je jedan američki stručni dnevnik objavio popis pronalazaka, koje su učinile žene, i evo tih predmeta, koje su one izum ile: Usavršena mašina za predenje; razboj, koji se okreće (rotary loom) i koji uradi triput više, no obični; elevator od lanaca; škulja za parni šaraf; aparat za spašavanje prigodom po­ žara; aparat za mjerenje vune, jedan od najosjetljivijih strojeva, koji su ikada pronadjeni i koji je od neocjenjive vrijednosti za industriju v u n e ; rezervoar vode, koji se može nositi i koji se upotrebljava za gašenje v a tre ; jedan način za upotrebu petroleja kao goriva za parostroje namjesto drveta i ugljena; usavršena sprava za hvatanje iskara na lokomotivama; signal za skretnice na željeznicama; jedan sistem grijanja vagona bez vatre ; jedan uljeni flanel (lubri­ cating felt) za smanjivanje trenja (pri kretanju željeznica) ; stroj za pisanje; signalska raketa za m ornaricu; teleskop za gledanje u d u b in e; jedan sistem za sprječavanje buke kod željeznica, koje idu iznad gradova; sprava za pravilno odvodjenje dim a; stroj za savijanje i lijepljenje kesa od papira i t. d. Naročito su žene u mnogom pogledu usa­ vršile strojeve za šivanje, tako su primjerice izumile po­ moćnu spravu za šivanje jedara i debelih tkanina; aparat za uvlačenje konca, dok stroj ra d i; usavršeni stroj za ši­ vanje kože i t. d. Ovaj posljednji izum učinila je jedna žena, koja već godinama radi u New Yorku sedlarski posao. Teleskop za gledanje u dubinu, koji je pronašla gospodja M ather, a usavršila njezina kći, jest pronalazak od najveće važnosti, jer omogućava, da se pregleda dno i najveće ladje, a da se ona radi toga ne prenosi na suho. Pomoću toga teleskopa mogu se sa palube vidjeti dijelovi ladje, utonule u kom brodolomu, prepreke za plovidbu i torpedi i t. d. M edju strojeve, koji su zbog svoje izvanredne komplikovanosti i genijalne konstrukcije skrenuli na sebe općenitu pažnju, kako u Americi, tako i u Evropi, mora se ubrojiti i jedna mašina za fabrikaciju kesa od papira. Veliki broj ljudi, medju njima ugledni mehaničari, sve dotle je uzalud �268 pokušavao da izradi takvu jednu mašinu. Jedna je žena, Miss Maggie Knight, pronadje; zatim je ta dama konstrui­ rala opet jednu mašinu za savijanje i lijepljenje kesa od papira, koja radi koliko trideset lic a ; ona je sama uprav­ ljala namještenjem te mašine u Amherstu, u državi M assa­ chusetts. Petnaesto poglavlje. Pravni položaj žene. 1. Borba za civilnopravnu ravnopravnost. Socijalna zavisnost jedne rase, jedne klase ili jednog spola dobija uvijek svoj izraz u zakonima i političkom ure­ djenju zemlje, u kojoj oni živu. Zakoni su izraz vladajućih interesa, formulirani u paragrafima i uzdignuti na stepen prava jedne zemlje. Z e n e , k a o z a v i s n i , p o t l a č e n i spol, d o b i j a j u p r e m a t o me t a k a v p o l o ž a j i u p r a v u j e d n e z e m l j e . Zakoni su negativne i pozitivne naravi. Negativni, u koliko pri diobi prava ni jednom riječi ne spominju potlačenoga; pozitivni, u koliko mu ukazuju na njegov potlačeni položaj i naznačavaju po koji izuzetak. Našem općem pravu osnov je rimsko pravo, koje vodi računa o čovjeku samo kao o biću, koje nešto posjeduje. Staro germansko pravo, koje je ženi pridavalo više dosto­ janstva, samo je jednim dijelom ostalo na snazi. Kako u francuskom jeziku ista riječ, „ 1 hommett, označuje čovjeka * i muškarca, a isto tako u engleskom jeziku riječ ,,man“, francusko pravo poznaje čovjeka tek kao muškarca, a isto je tako do pred nekoliko decenija bilo i u Engleskoj, gdje se žena nalazila u ropskoj zavisnosti od muža. Nekoć je tako bilo i u Rimu. Tam o su postojali rimski gradjani i žene rimskih gradjana, a gradjanka nije bilo. U Njemačkoj se pravno stanje za ženu poboljšalo u toliko, što je namjesto šarene karte nastupilo jedno jedin­ stveno gradjansko pravo, pa su tako prava, koja je ona tu i tamo imala, dobila opću važnost. Po njemu je ne­ udata žena dobila neograničeno pravo na tutorstvo; žene �su stekle pravo da budu svjedoci pri zaključivanju brakova i pri pisanju oporuka; žena je nadalje dobila potpunu spo­ sobnost za pravne poslove, to jest, da zaključuje ugovore, izuzev, ako se (kao udata žena) obvezuje lično na neku radnju, kao god što se bez privole muža ne smije pri­ hvaćati nikakva tutorstva. Obveza bračne zajednice postoji za obje strane, u koliko se zahtjevi druge strane ne izo­ pače u zloporabu njenog prava. A ako su o tome kod supruga suprotna gledišta, onda m u ž odlučuje, naročito on ima da odredjuje mjesto stanovanja i stan. Zloupotreba prava od strane muža riješava ženu od dužnosti, da mu se pokori. Uprava kućanstvom pripada jedino ženi, ona ima takozvanu vlast nad ključevima, po kojoj ona u krugu do­ maćeg rada vodi brigu o muževljevim stvarima i zastupa ga. Muž mora ispunjavati obveze, u koje ona stupi. Ipak može muž ili sasvim ukinuti ili ograničiti ženinu vlast nad ključevima. A ko on ovo pravo zlorabi, tutorski sud može ovo ograničenje uništiti. Z ena je dužna preuzeti muževe poslove u kući i izvan nje, ali samo, ako se iz načina muževa života vidi, da mu je to obični posao. Državni je sabor odbio zahtjev, da se kao pravilo uvede bračna podvojenost dobara. O na se može obezbijediti samo bračnim ugovorom, što se pri zaključenju braka vrlo često propušta, pak poslije izaziva nesnošljivo stanje. Uvedena je naprotiv takozvana zajednica uprave. Po njoj uprava nad imanjem ženinim i uživanje plodova od njega pripada mužu, ali je to ograničeno na dobro, koje je ona donijela mužu. Naprotiv ženi pripada neograničeno upravljanje i raspolaganje nad onim, što je ona za vrijeme braka stekla svojim radom i vodjenjem kakvog posla. Muž nema prava, da pravnim poslom obveže svoju ženu za imanje, koje mu je ona donijela. A i obezbjedjenje može žena zahtijevati u slučaju, kad se kod nje pojavi opravdana bojazan, da joj je u opasnosti imanje, koje je donijela, što bi čestokrat mogla prekasno doznati. A ona može podići i tužbu, da se ukine zajednica uprave u slučaju, kad muž^ svojim po­ stupanjem dovodi u veliku opasnost opstanak žene i djece. Muž odgovara za štetu, koja se pojavila uslijed rdjave uprave. �270 Velika nepravda može se činiti ženi pri razvodu braka. Naime, u slučaju rastave, mužu pripada imanje, koje su supruzi zajedničkim radom stekli, pa čak i onda, kad je m u ž k r i v a c , a žena najviše stekla; dok nasuprot žena ima pravo tražiti skromno uzdržavanje samo onda, kad ga ne može dobiti iz prihoda od svog imanja i od prinosa svojega rada. Nadalje u slučaju rastave mužu ostaje imanje, koje bi se, recimo, nakupilo od neutrošenih prihoda ženi­ nog imanja. Očinsku vlast zamijenila je roditeljska, ali kad se kod roditelja pojavi razlika u mišljenju, očevo mišljenje preteže. Kad otac umre, tada vršenje očinske vlasti zajedno s pra­ vom na uživanje plodova od imanja djetetova prelazi na mater. Rastavljena žena, čak i kad dobije pravo na odgoj djeteta, ne ima pravo da zastupa dijete i da upravlja nje­ govim imanjem, dok naprotiv otac uživa sva roditeljska prava. U Engleskoj do 1870. godine na temelju običajnog zemaljskog prava muž je imao svojinu nad pokretnim imanjem svoje žene. Njoj se pravo vlasništva ostavljalo samo za nepokretna dobra, ali je i tu muž imao prava, da upravlja i uživa plodove. Pred sudom je engleska žena bila nula, ona nije mogla vršiti nikakve pravne poslove, čak nije mogla ni da sastavlja pravovaljanu oporuku, ona je bila rob svojega muža. Z a zločinstva, koja bi ona iz­ vršila u prisutnosti svoga muža, bio je odgovoran on, ona je smatrana kao nepunoljetna. A ko bi ona nekom napravila štetu, onda se za tu štetu sudilo, kao kad bi je učinila koja d o m a ć a ž i v o t i n j a , muž je za to imao da odgo­ vara. Prema jednom predavanju, što ga je godine 1888. držao u westminsterskoj kapeli biskup J. N. W ood, žena još ni pred sto godina nije smjela jesti za stolom, niti progovoriti prije, nego li je što zapitaju. Nad krevetom je kao znak bračne' vlasti visio bič, koji je muž smio upo­ trijebiti, kad god bi se žena uzjogunila. Samo su kćeri imale da slušaju njene zapovjedi, sinovi su u njoj gledali svoju služavku. Prema odnosnim zakonima od 1870., 1882. i 1893. ostaje žena vlasnicom ne samo onoga, što donese u brak, �271 već i onoga svega, sto stekne ili dobije baštinom ili darom. Pravni se odnošaji mogu izmedju supruga mijenjati tek posebnim ugovorom. Englesko se zakonodavstvo povelo u tom za onim Sjedinjenih Država. P o slije. zakona o zaštiti djece od 1886 prelazi roditeljska vlast poslije očeve smrti na mater. U zakonu o pravu nasljedstva od 1890. muž je kao i prije predpostavljen. O ba supruga imaju slobodu svjedočanstva. A li ako nije nikako drugačije odredjeno, muž zadržava vas p o k r e t n i imetak pokojne žene. N a­ suprot udovica baštini tek trećinu pokretnog dobra i dobija trećinu prihoda zemlje, a ostalo pripada djeci. Prema no­ vom zakonu o vlasništvu supruga od 1908. udata žena duguje roditeljima i mužu uzdržavanje. A li ima još mnogo ostataka starog sredovječnog prava, koji vrlo znatno po­ goršavaju položaj udate žene. Kako smo vidjeli, dosada je pravo bračne rastave još uvijek vrlo nepovoljno po ženu. Preljub muža još uvijek ne može biti povod rastave za ženu, to on postaje tek onda, kad je u savezu s okrutnošću, bigamijom, silovanjem i t. d. 1 Osobito natražno ostaje za ženu uopće gradjansko pravo za ženu u Francuskoj i u svim zemljama — većinom romanskim — na koje jako upliviše ili u kojima s nekim promjenama direktno vrijedi francuski gradjanski zakonik. Tako u Belgiji, Spaniji, Portugalskoj, Italiji, ruskoj Polj­ skoj, u Nizozemskoj i većini švicarskih kantona. O naziranju Napoleona I. o položaju žene postoji jedna karakte­ ristična rečenica, koja vrijedi još i d a n a s : „Jedno nije francuski, a to je žena, koja može činiti, što joj se svidi .“2 T ek što se uda, dolazi žena pod skrbništvo muža. Po § 215. gradjanskog zakonika ona bez privole muža ne smije stupiti pred sud, ma i imala kakav javni posao. Prema § 213. ima muž da štiti svoju ženu, a ona ga mora slu­ šati. O n upravlja imanjem svoje žene, što ga je ona doni­ jela u brak, on može njezina dobra prodati, opteretiti hipo­ tekama, a da ona tome i ne da svoje privole. Posljedica 1 A . Chapman i M . Chapman, T h e status of women under the english Law . London 1909. 2 L. Bridel, La puissance maritale (Bračna vlast). Lausanne 1679. �272 je toga, da se žena često nalazi u položaju pukog roba. Muž zapija s bludnicama ili u gostioni ono, što žena stekne, ili pravi dugove ili zakarta prihod ženin i pušta nju i djecu da skapavaju,on ima dapače ito pravo, da od ženina poslodavca traži njezinu zaslužbu. Pa tko da joj onda zamjeri, ako se ona u takvom stanju odriče fri­ volne bračne zajednice, kako je to vrlo česti običaj u Fran­ cuskoj. O na ne može dalje u večini romanskih zemalja — u Francuskoj do 1897. — dolaziti kao svjedok kod zaklju­ čivanja oporuka i bilježničkih akata. Nasuprot tomu, nju se pušta — čudna li protivrječja — svjedočiti pred sudom u svim kriminalnim slučajevima, gdje njezino svjedočanstvo prema prilikama može izazvati smaknuće jednog čovjeka. U k r i m i n a l n o m j e p r a v u o n a p o s v u d a s ma ­ t r a n a p u n o p r a v n o m i nj oj s e za s v a k i z l oč i n i p r e k r š a j mj e r i i s t o m mj e r o m, k a o i m u š k a r c u . Ovo protivrječje ne će da vide naša gospoda zakonodavci. Kao udovica može ona načiniti oporuku o svojoj ostav­ štini, ali nju se ne pušta u velikom broju država da bude svjedokinja kod oporuke, dok medjutim prema članku 1029 gradjanskog zakonika ona može da bude imenovana i zvr šiteljicom oporuke. U Italiji je ona od godine 1877. prema gradjanskom zakoniku smatrana kao puno­ pravna svjedokinja. Predpostavijanje muškarca ističe se osobito jako u za­ konu o bračnoj rastavi. Prema gradjanskom zakoniku u Francuskoj je bilo dopušteno suprugu, da podnese predlog za rastavu braka, čim bi žena sagriješila preljubom, me­ djutim po članku 230 žena je mogla podnijeti taj predlog samo onda, kad bi muž svoju konkubinu uzdržavao zajed­ ničkim imanjem. Ovaj je članak zakonom o rastavi braka od 27. srpnja 1884. pao, ali je u francuskom kaznenom pravu ostala i dalje ova razlika, što je veoma karakteristično za francuske zakonodavce. Zgriješi li žena preljubom, ona se kazni tamnicom od 3 mjeseca do 2 godine. Muž se kažnjava samo tada, ako prema navedenom članku 230 gradjanskog zakonika uzdržava konkubinu u kući bračnog para, pa ga žena zbog toga tuži. Ali njega se, ako je �273 proglašen krivim, odsudi tek na novčanu globu od 100 do 2000 franaka. (Članak 337. i 339. kaznenog zakona). Takva pravna nejednakost bila bi nemogućom, kad bi u francuskom parlamentu sjedjele i žene. Slično pravo postoji u Belgiji. Kazan za preljub žene ista je, kao i u Francuskoj, dok se muž kazni samo onda, ako je preljub učinjen u stanu bračnog para, pa i onda se muž kažnjava tamnicom od jednog mjeseca do jedne godine. Nešto je dakle pravednije u Belgiji, nego li u Francuskoj, ali tu kao i tamo, postoji dvogubo pravo za muškarca i ženu. Slične odredbe pod uplivom francuskoga prava po­ stoje u Spaniji i Portugalskoj. Talijansko opće pravo (ci­ vilno pravo) od godine 1863. dopušta ženi rastavu, ako muž uzdržava svoju konkubinu u kući, ili na mjestu, gdje se boravak prilježnice mora smatrati osobito teškom uvrje­ dom supruge. G odine 1907., u isto vrijeme sa zakonom (od 21. lipnja), koji je promijenio čitavi niz članaka u gradjanskom zakoniku obzirom na zaključivanje brakova, prihvaćen je konačno od obih komora zakon od 13. srpnja, koji čini ženu jedinom posjednicom svega onog, što je ona samostalno stekla ili dobila baštinom ili darom. Muž je izgubio pravo raspolaganja nad posebnim ženinim imet­ kom. T o je prvi dobar korak u francuskom zakonodavstvu i francuska žena stoji danas na istom onom stupnju, na koji je engleska žena stupila zakonom od 1870. Mnogo dalje, ne samo u poredjenju s francuskim, već i s njemačkim gradjanskim zakonikom, polazi novi švicarski civilni zakonik, prihvaćen 10. prosinca 1907., koji će od 1. siječnja 1912. stupiti na snagu. Namjesto različitih za­ kona pojedinih kantona, — koji su se dijelom oslanjali na francuski Code civil, kao Z eneva, W aadt i talijanska Švi­ carska ; ili na austrijsko pravo, kao Bern i L u zern ; ili na staro običajno pravo, kao Schwyz, Uri, Unterwalden i t. d., — dobija sada Švicarska jedan jedinstveni zakon. Sloboda žene i djece zajamčena je. Novi zakon priznaje ženi sudjelovanje kod bračnih prihoda (jedna trećina) i onda, ako je žena tu bila samo kao pomoćnica ili kućanica. Pa i u pravu nasljedjivanja stoji ona bolje, nego u njemač­ kom pravu. T ako ona uz muževe roditelje dobiva osim A . Bebel: Ž ena I socijalizam. 18 �274 polovice ostavštine još i doživotnu prehranu od druge po­ lovice. Dužnici muževima, koji se ne brinu, kako treba, za ženu i dijete, mogu biti pozvani od suca, da svoje dugove uprave na ženu. Medju bračne zapreke nije ubro­ jena zabrana, da se rastavljeni suprug vjenča s onim, s kojim je počinio preljub. (Dotični § 289. francuskog gradjanskog zakonika otpao je i u Francuskoj godine 1904.) Pravo bračnog posjeda ostalo je u glavnom onako, kako je to u njemačkom civilnom zakoniku. U prvom redu odlučuje bračni ugovor, koji se može zaključiti i prije i poslije vjen­ čanja. Vanbračna djeca imadu, ako je materi obećana ženidba, pravo ne samo na alimente, kao što je to po njemačkom pravu, već i na očevo ime stekavši time prava bračne djece. Švedska je zakonom od 11. prosinea 1874. obezbijedila udatoj ženi pravo, da slobodno raspolaže onim, što stekne svojim ličnim radom. Danska je g. 1880. isto to načelo uzdigla na stupanj prava. A po danskome pravu svojina ženina ne može da odgovara ni za muževljeve dugove. Sasvim tako glasi i norveško pravo od god. 1888. i finsko od godine 1889 : udata žena ima isto pravo ras­ polagati svojim imetkom, kao i neudata, tek ima nekoliko iznimaka, spomenutih u zakonu. U norveškom se zakonu izrijekom veli, d a ž e n a p o s l i j e b r a k a p o s t a j e ne s l o b o d n a . ,,U skandinavskim, kao i u gotovo svim drugim zem­ ljama, došao je taj općeniti pokret za proširenje .posebne svojine* ženine do iste one tačke, do koje je došao i u E ngleskoj: do r a d n e privrede udate žene. Vladajuće klase mnogo su radije napustile patrijarhalni položaj malog čovjeka nad radnikom, nego li položaj čovjeka iz vlastitog svog sloja nad ženom, koja nešto posjeduje.4,1 U 7 rakonu od 27. svibnja 1908. čini dansko zakono­ davstvo dalji jedan korak. N e vrši li suprug, odnosno otac dužnost uzdržavanja, žena, odnosno djeca mogu tražiti, da im se uzdržavanje omogući iz javnih sredstava, čim je oblast ustanovila visinu svote za uzdržavanje. 1 Marianne Tiibingen 1907. W eber, Supruga i majka u razvoju prava, str. 3 7 7 . �275 Pravo odgajanja djece i pravo da donosi odluke o nji­ hovom uzgoju pripada ocu po zakonodavstvu najvećeg broja zem alja; ovdje ondje dopušta se materi podredjena saradnja u tom poslu. Staro rimsko načelo, koje je stajalo u najoštrijoj suprotnosti prema dobi matrijarhata, naime, da otac ima sva prava nad djecom, danas čini posvuda osnovni ton zakonodavstva. U Rusiji imav udata žena pravo raspolaganja tek nad svojim imetkom. Sto se tiče njezine privredne djelatnosti, ona je potpuno zavisna od svojega muža. Bez njegove dozvole njoj se ne daje putnica, neophodno potrebna kod svake prom jeni stanovanja D a bi preuzela kakvo namještenje ili se bavila kakvim god privrednim poslom, ona mora za to imati isto takvu privolu muža. Bračna je rastava postoječim zakonom tako oteščana, te se može provesti tek u vrlo rijetkim slučajevima. Mnogo je nezavisniji po­ ložaj žene bio prije u starim seoskim općinama, što se ima zahvaliti komunističkim uredbama, koje još postoje ili na koje još postoji sječanje. O na je bila upraviteljica svog posjeda. Uopče je komunizam za ženu najpovoljnije soci­ jalno stanje, što nam je več pokazalo razlaganje o dobi materinskog prava.1 U Saveznim Državama žene su izvojevale potpunu civilnopravnu ravnopravnost, a tako su isto spriječile, da se uvedu engleski i slični zakoni o prostituciji. 1 Kako je tačno ovo shvatanje, vidi se iz Aristofanove vesele igre „Ženska pučka skupština" (preveo Hieronymus Miiller, Leipzig 1846). Aristofan opisuje u toj veseloj igri, kako se atenska država bila toliko približila propasti, da već nitko nije znao, kako bi se spasla. Pritani na pučkoj skupštini staviše atenskim gradjanima pitanje: kako da se spasi država. N a to jedna žena, preobučena u muško, predlaže : da se ženama preda upravljanje državnim kormilom i ovaj predlog bude bez prigovora pjrihvaćen, „jer je to još jedino bilo, što se u A teni nije dogodilo". Z en e uzmu državnu upravu u svoje ruke i odmah uvedu k o m u n i z a m . D ašto, da Aristofan ovo stanje ismijeva, ali je karakteristično u njegovoj pjesmi to, što žene, čim počnu odlučivati u javnim poslovima, zavode komunizam, kao državno i društveno uredjenje, koje je sa njihovog gle­ dišta jedino pam etno. Aristofan zbilja nije ni slutio, kako je u šali po­ godio istinu. �276 2. Borba za političku ravnopravnost. V eć opipljiva pravna nejednakost žena prema ljudima nagnala je naprednije medju njima, da traže politička prava, da bi putem zakonodavstva isposlovale za sebe ravno­ pravnost. T o je ista ona misao, koja je vodila i radničku klasu, da svoju agitaciju upravi k cilju osvajanja političke vlasti. Ono, što je za radničku klasu pravo, ne može da ne bude pravo i za žene. Potlačene, bespravne, u mnogom pogledu zapostavljene, one imaju ne samo pravo, već i dužnost, da se brane i da se late svakog sredstva, koje im se čini zgodno, da bi sebi izvojevale nezavisni položaj. Dabogme, da i protiv ovih težnja opet viču reakcijonarne žabe. D a vidimo, s kojim pravom. Z ene, obdarene visokim duševnim sposobnostima, umjele su u raznim periodama i kod najrazličitijih naroda igrati političku ulogu od velikog uticaja, čak i tamo, gdje, kao vladarice, nijesu držale silu u svojim rukama. O d toga se ne izuzima čak ni papinski dvor. A ko do upliva nijesu mogle doći neposredno i preko prava, što su ih uživale, one su to činile putem duševne nadmoćnosti, pa i spletke i intrige. Osobito je velik njihov uticaj, i to kroz čitave vjekove, bio na francuskom dvoru, a ništa manji i na španjolskim i talijanskim dvorovima. T ako je krajem sedamnaestog sto­ ljeća na dvoru Filipa V . španjolskog velika komorkinja Marija od Tremouillea, vojvotkinja od Đracciana i kneginja od Ursinsa, bila kroz trinaest godina prvi ministar Spanije vodeći kroz to vrijeme izvrsnim načinom španjolsku politiku. Pa i kao vladarske metrese one su se majstorski razumjele u to, da sebi zajamče često silni politički upliv; podsje­ ćamo samo na poznata imena, na Maintenonicu, metresu Ljudevita X IV ., i na Pompadourku, metresu Ljudevita X V . Veliki dušpvni pokret, što se u osamnaestom vijeku izvršio medju muževima, kao što su Montesquieu, Voltaire, d A lembert, Holbach, Helvetius, La Mettrie, Rousseau i mnogi drugi, nije ostao bez uticaja na žene. I ako su mnoge od njih samo iz mode, ili iz žudnje za intrigama, ili iz ma kojih drugih ne baš svijetlih razloga učestvovale u tom velikom pokretu, koji je podvrgavao sumnji opravdanost �277 svih osnova države i feudalnog društva i potkopavao ih, veliki broj žena živo se interesirao za njega i učestvovao u njemu samo iz oduševljenja prema uzvišenim ciljevima. V eć nekoliko decenija prije provale velike Revolucije, koja je svježinom bure zaduvala Francuskom rasklimavši i sru­ šivši sve staro i oduševivši najnaprednije duhove cijelog kulturnog svijeta jasnim slavljem, hrlile su žene gomilice u znanstvene i političke klubove i sudjelovale u debatama, gdje su se nečuvenom dotada smionošću tumačila filozofska, prirodoznanstvena, religijozna, socijalna i politička pjtanja. P a kad je konačno u srpnju 1789. uvod za veliku Revo­ luciju započeo jurišem na bastillu, bile su žene iz najviših slojeva i iz puka, koje su vrlo aktivno ušle u pokret i vrlo znatno uplivisale kao pristalice i protivnice. Ekscesivne kako u dobru, tako i u zlu, one učestvovahu, gdjegod bi im se pružila prilika. Velika većina povjesničara više je od velikih djela isticala ispade Revolucije, koji su pod tadašnjim uslovima bili sasvim prirodni, jer su bili posljedica sve­ kolikog onog golemog ogorčenja zbog neopisive korupcije, eksploatacije, laži, preziranja, bestidnosti i izdaje, što su ih vladajuće klase pokazivale i vršile prema narodu. Pod uticajem tih jednostranih opisa pjevao je Schiller ono svoje: žene postaju hijenama i na užasan se način podruguju. Pa ipak su one tih godina dale tako mnogo primjera heroizma, duševne veličine i sposobnosti požrtvovanja, koja zadivljava čovjeka, da bi napisati jednu nepristranu knjigu „O ženama u velikoj Revoluciji" značilo podići im jedan počasni stup, svijetao na daleko.1 T a i sam M ichelet kaže, da su žene bile avantgarda revolucije. O pća bijeda, u kojoj se francuski narod nalazio pod pljačkaškim i sramotnim režimom Burbonaca, padala je svom težinom, kao uvijek u takvim pri­ likama, osobito na žene. Pošto im zakon nije dopuštao, da gotovo ni na kakav častan način zaradjuju, one su u dese­ tinama hiljada padale kao žrtve prostitucije. Uz to je došla i glad godine 1789., koja je do vrhunca popela bijedu njihovu i njihovih. O na ih je u listopadu nagnala na jurišanje vijećnice i na povorku u Versailles, sjedište dvora; 1 V idi Emma A dler, Znam enite žene u francuskoj revoluciji. Beč 1906. �278 ali ona je potaknula i veliki broj njih, da kod narodne skupštine traže, „da se opet uspostavi jednakost izmedju muškarca i žene, da im se dade sloboda rada i uposlenja i da im se ustupe namještenja, za koja su sposobne". A pošto su pojmile, da moraju imati moć doći do svog prava i da se moć dade izvojštiti samo onda, ako se organizuju i sakupe u masama, one su ustrojile po čitavoj Francuskoj ženska udruženja s neobično velikim brojem članova i su­ djelovale na skupštinama muškaraca. 1 kad je genijalna gospodja Roland sebi preduzela, da medju „državnicima" revolucije, Girondistima, igra političku ulogu vodje, vatrena i rječita Olimpija de Gonges uzela je u svoje ruke vodstvo žena iz naroda čitavim oduševljenjem, koje je bilo u nje­ zinom temperamentu. Kad je 1793. konvenat proklamirao prava čovjeka (les droits de 1’ homme), ona je odmah uvidjela, da su to tek prava muškarca. Njima nasuprot stavila je Olimpija de Gonges u društvu sa Ružom Lacombe i drugima 17 čla­ naka „ženskih prava", koja je na 28. brumairea (20. stu­ denoga 1793.) opširno tumačila pred pariškom općinom, 17 članaka, koji još i danas zaslužuju potpuno odobrenje i u kojima je bila rečenica, što odgovara situaciji: „Ima li žena pravo uspeti se na stratište, ona mora da isto tako ima i pravo dignuti se na govornicu." Njezini zahtjevi ostadoše neispunjeni. Medjutim, njeno ukazivanje na pravo žene, da se u stanovitom slučaju i preko svoje volje popne na stratište, dobilo je krvavu potvrdu. Zbog njenog zala­ ganja za prava žene s jedne strane i zbog njene borbe protiv nasilja konventa s druge strane, konvent je našao, da je ona sazrela za stratište; njezina glava padne još 3. studenoga iste godine. P et dana poslije toga pala je i glava gospodje Roland. O bje umriješe kao junakinje. Kratko drijeme prije njihove smrti, 17. listopada 1793., konvenat je svoje neprijateljsko raspoloženje prema ženama potvrdio i time, što je donio odluku, da se raspuste sva ženska udruženja, a kasnije je otišao čak tako daleko, kad žene nastaviše protestirati protiv nepravde, koja se prema njima vrši, da im je zabranio posjećivanje konventa i javnih skupština i postupao je prema njima kao prema buntov­ nicima. �279 Kad je konvenat, videći, gdje se protiv njega diže mo­ narhistička Evropa, objavio, da je „otadžbina u opasnosti*4 i naredio, da cijeli narod ustane na noge, pariške se žene ponudiše, da čine ono, što su dvadeset godina poslije oduševljene pruske žene i uradile: da puškom u ruci brane otadžbinu u nadi, da time dokažu svoje pravo na jednakost. Ali im se u gradskoj vijećnici istaknuo nasuprot radikalac Chaumette, koji im je doviknuo: „O tkad je ženama do­ pušteno, da izdaju svoj spol, pa da se prave muškarcima? O tkad je nastao taj običaj, da one napuštaju skromnu brigu o kućanstvu, kolijevku svoje djece, pa da izlaze na javna mjesta, da sa tribina drže govore, da stupaju u re­ dove četa, jednom riječi, da ispunjavaju dužnosti, koje je priroda jedino čovjeku dodijelila ? — Priroda je rekla muškarcu: budi muškarac ! Trka, lov, zemljoradnja, politika i napori svih vrsta tvoja su p r i v i l e g i j a ! O na je ženi rekla: budi žena! Briga o djeci, sitnice kućanstva, slatko nespokojstvo materinstva, to su tvoji r a d o v i ! — Lude žene, zašto hoćete da budete muškarci? Sta vam je još potrebno ? U ime prirode ostanite ono, što je s te ; i daleko od toga, da nam zavidite na opasnostima tako burnog života, zadovoljavajte se time, što ćete činiti, da mi na te opasnosti zaboravljamo, kad smo u krilu svojih porodica, što ćete nam upravljati pogled na divnu sliku djece, koju ste vi svojom nježnom brigom usrećile.“ Nesumnjivo je, da je radikalac Chaumette ovo prosto oteo iz usta najvećem broju naših muškaraca. I mi sma­ tramo, da je to pametna podjela rada, ostaviti muškarcima obranu zemlje, a ženama brigu o kući i ognjištu. A što se ostaloga tiče, govornički izlijev Chaumettov samo je jedna fraza. Sto on govori o mukama muškarčevim pri obradjivanju zemlje, nije tačno, jer u zemljoradnji, još od naj­ starijih vremena pa sve do današnjeg dana, žena nije imala najlakšu ulogu. Napori lova i trke nisu nikakovi „napori**, već jedna zabava muškarcima. A politika ima opasnosti samo za o n e , koji plivaju p r o t i v struje; uostalom, ona izaziva bar isto toliko zadovoljstva, koliko i napora. Iz ove besjede govori egoizam muškarca. Slična nastojanja, kakva izazvaše u Francuskoj pojava �280 enciklopedista i velika revolucija, pojavila su se u Sa­ veznim Državama, kad su se ove sedamdesetih i osam­ desetih godina borile za nezavisnost od Engleske i uvele demokratski ustav. T u je bila u prvom redu Mercy O ttis W arren i žena kasnijeg drugog predsjednika Saveznih Država Mrs. Adam s i njoj slične žene, koje su se izlo­ žile za političku ravnopravnost. Njihovom je uplivu trebalo zahvaliti, da je barem država New Yersey dala pravo glasa ženama oduzevši im ga opet već 1807. godine. Još prije provale revolucije u Francuskoj (1787.) bio je tu Condorcet, kasniji Girondista, koji se u jednom sjajnom eseju zauzeo za žensko pravo glasa i potpunu političku jednakost spolova. Potaknuta velikim dogadjajima u susjednoj zemlji, po­ digla je s onu stranu Kanala svoj glas 1759. rodjena hrabra Marija Wollstonecraft. 1790. pisaše ona knjigu proti Đurkeu, najžešćem protivniku francuske revolucije, u kojoj je branila traženje čovječjih prava. Ali vrlo skoro došla je ona do toga, da i za svoj vlastiti spol traži čo­ vječja prava. T o se dogodilo u njenoj, godine 1792. izašloj knjizi: A Vindication of the Rights of women (O prav­ danje ženskih prava), u kojoj je, kritikujući oštro svoj spol, tražila i smjelo branila za žene potpunu jednakopravnost. Ali je, što je i naravno, naišla na najžešći otpor i najteže i najnepravednije napadaje. Poslije teških duševnih borbi, ona je umrla (1797.) prezrena i ismijana od svojih savremenika. No najčudnije je to, što se u isto vrijeme, kad se u Francuskoj, Engleskoj i Saveznim Državama pojaviše piva ozbiljna nastojanja oko izvojštenja političke ravnopravnosti žena, našao u zaonda zaostaloj Njemačkoj jedan njemački spisatelj •— T h . G . v. H ippel — izdavši knjigu, u kojoj je, isprva anonimno, pod naslovom „O gradjanskom po­ boljšanju žena“, Berlin 1792., zagovarao jednakopravnost žena. T o bijaše u doba, kad bi u Njemačkoj jednako dobro došla i knjiga „ O gradjanskom poboljšanju muška­ raca". T o više se treba diviti smionosti toga čovjeka, što je u toj knjizi povlačio sve konzekvencije za socijalnu i �281 političku ravnopravnost spolova i sto je to vrlo spretno i s mnogo duha i branio. O donda je dugo vrijeme počivala tražbina političke ravnopravnosti žena s muškarcima, ali je taj zahtjev postao pomalo postulatom u naprednijem ženskom pokretu svih kulturnih zemalja, a u nekim je državama i ostvaren. U Francuskoj su se za društvenu jednakost spolova zauzeli St. Simonisti i Fourieristi i Fourierist Considerant je u ustavnoj komisiji francuskog parlamenta godine 1848. pred­ ložio, da se] ženama dadu jednaka politička prava. 1851. opetovao je Pierre Leroux predlog u komori, ali isto take bez uspjeha. Danas su stvari u bitnom drugačije. Čitavi se razvoj, sve su se prilike odonda znatno promijenile, pa su tako promijenile i položaj ženin. O ne su više, nego ikada svim strunama svojega bića vezane s tokom društvenog razvoja i više su, nego ikada samostalne. M i vidimo, kako u svim kulturnim državama stotine tisuća i milijuni žena rade jed­ nako muškarcima u najraznolikijim zanimanjima i kako iz godine u godinu raste broj onih, koje je vlastita snaga i vlastita sposobnost potaknula da vode borbu za egzistenciju. Ne može dakle ženama, isto kao ni muškarcima, biti ravno­ dušno, kako stoje naše socijalne i političke prilike. Pitanja na primjer, kao što s u : kakva se unutrašnja, a kakva spoljna politika vodi, da li ona izaziva mogućnost rata ili ne; hoće li država svake godine stotine hiljada zdravih ljudi prikivati za vojsku, a desetine hiljada odgoniti u tud jin u ; hoće li se najnužnije životne namirnice poskuplji­ vati porezima i carinama i u toliko više pritiskati onu po­ rodicu, koja je mnogobrojnija i to u doba, kad su kod velike većine sredstva za život u najvećoj mjeri skučena, — ta se pitanja isto toliko tiču žene, koliko i muškarca. I žena plaća izravne i neizravne poreze na svoj način života i od svojih dohodaka. Sistem odgajanja za nju je od najveće važnosti, jer način odgoja odlučuje u velikoj mjeri o polo­ žaju njezinoga sp o la ; kao mati ona je kod toga dvostruko zainteresovana. Dalje, stotine hiljada i milijuna žena u stotinama za­ nimanja lično su isto tako živo zainteresovane stanjem so^ �282 cijalnog zakonodavstva. Pitanja, koja se tiču dužine radnog vremena, noćnog, nedjeljnog i dječijeg rada, rokova u ko­ jima se plaća najamnica i otkazuje posao, zaštitnih mjera u tvornicama i radionicama, jednom riječi, radničke zaštite, dalje cijelo zakonodavstvo o osiguranju, sistem privrednih sudova i t. d. od najvećeg su interesa i za nju. Radnici poznaju samo nepotpuno ili baš nimalo stanje mnogih in­ dustrijskih grana, u kojima su žene isključivo ili pretežno uposlene. Poduzetnicima je sav interes u tome, da prikri­ vaju rdjavo stanje, za koje su oni krivi, a privredna in­ spekcija u mnogom se pogledu i ne prostire na one pri­ vredne grane, u kojima su žene isključivo uposlene, ili je još sasvim slaba, a tu su baš zaštitne mjere najnužnije. T reba tek potsjetiti na radne prostorije, u kojima po našim gradovima rade švelje, krojačice, čistiteljice i t. d. Odonud još ne dodje nikakva gotovo tužaljka, tamo ne prodre dosada nikakva još inspekcija. Z ena je kao privredno biće interesovana i na trgovačkom i carinskom zakonodav­ stvu i na čitavom gradjanskom pravu. Ne može dakle biti nikakve sumnje o tom, da ona ima isto toliko, koliko i muškarac interesa, da stekne upliva na stvaranje naših prilika po zakonodavstvu. Njezino učestvovanje u javnom životu dalo bi baš njemu veliki polet i otvorilo bi mu tolike nove vidike. Na sve te pretenzije dolazi kratak odgovor, koji odbija: žene se ništa ne razumiju u politiku, šta više, najveći broj njih ne će zato ni da čuje, a ne umiju ni da iskoriste pravo glasa. T o je istina i nije istina. Odista, dosada još nisu široki ženski krugovi, bar u Njemačkoj, tražili političku ravnopravnost. Prva žena, koja se još krajem šezdesetih godina u Njemačkoj za nju založila, bila je gospodja Hedwig Dohm. U novije vrijeme za nju se snažno bore radnice, koje su socijalno-demokratskog uvjerenja. Prigovorom, da su žene dosada pokazivale veoma slabo zanimanje prema političkom pokretu, ne dokazuje se ništa. A ko se žena dosad ništa nije ticala politika, time nije do­ kazano, da ih se ona n e m o r a ticati. Isti razlozi, koji se navode proti pravu glasa za žene, isticani su i u prvoj po­ lovini šezdesetih godina protiv općeg prava glasa za muškarce. �283 1 sam pisac ovoga djela pripadao je još 1863 onima, koji su bili p r o t i v njega, a četiri godine kasnije on je općem pravu glasa imao da zahvali, što je izabran u njemački državni sabor. Desetinama hiljada dogodilo se slično : svaki je od njih od Savla postao Pavao. P a ipak ima još mnogo ljudi, koji svoje političko pravo ili ne iskorišćuju ili ne umiju da ga iskoriste, ali to još nikako nije razlog, da im se ono oduzme, i ne ima nikoga, tko bi im ga htio oduzeti. Pri izborima za njemački državni sabor redovito ne glasa 25 do 30 procenata birača, a oni se rekrutiraju iz s v i h klasa A medju 70 do 75 procenata njih, koji učestvuju pri izbo­ rima, po našem mišljenju većina njih glasuju onako, kako n e bi smjeli glasati, kad bi pojmili svoj pravi interes. Sto oni to još nisu pojmili, uzrok je nedovoljno političko obra­ zovanje. A li se političko obrazovanje ne dobija na taj način, što će se mase držati daleko od javnih poslova, nego tako, što će se one pustiti, da vrše svoja politička prava. Nitko bez vježbanja ne postaje vještak. Vladajuće klase uspijevale su dosada, da u svom interesu veliku većinu naroda održa­ vaju u stanju političke maloljetnosti. Z bog toga je sve do danas zadatak jedne klasno svijesne i cilja svijesne manjine bio, da se sa energijom i oduševljenjem bori za interese cjeline i da tromu masu potresa i uzdigne na svoju visinu. A li je tako bilo do danas u svim pokretima, pa ne može ni da začudjava ni da oduzima hrabrost, što ni u ženskom pokretu nije drukčije. Dosadašnji uspjesi pokazuju, da su napori i žrtve bili nagradjeni, a budućnost donosi pobjedu. U času, kad žene dobiju ista prava, što ih imaju i muškarci, kod njih će se probuditi i svijest o dužnostima. Pozvane, da dadu svoje glasove, one će se zapitati: radi čega? Z a koga? Toga časa u odnosu izmedju muškaraca i žene javit će se čitavi niz podsticaja, koji će, daleko od toga da pogoršaju taj uzajamni odnos, naprotiv sasvim ga poboljšati. Z ena, koja je neupućenija, obratit će se, sasvim je prirodno, na muškarca, koji je obavješteniji. Posljedica je toga izmjena ideja i uzajamno poučavanje, stanje, kakvo je dosada samo u najrjedjim slučajevima postojalo izmedju muškarca i žene. T o će dati nove draži njenom životu. �284 Nesrećna razlika izmedju spolova u pogledu obrazovanosti i shvatanja, koja izaziva tolike diferencije u mišljenju i spo­ rove, čovjeka odvlači od tolikih njegovih dužnosti i nanosi štetu općenitom interesu, sve će više iščezavati. Umjesto kamena smutnje čovjek će u ženi istih pogleda dobiti oslon ; ona će, ako je sama svojim obvezama spriječena da uče­ stvuje u jednoj stvari, davati čovjeku podsticaja, da vrši svoju dužnost. O na će isto tako smatrati da je sasvim u redu, da se jedan dio prihoda daje na novine i agitacione svrhe, zbog toga, što i njoj novine služe za pouku i zabavu i zbog toga, što ona razumije, da su žrtve za agitaciju nužne, ako se hoće izvojevati ono, što njezin muž i njezina djeca nemaju — život, dostojan ljudi. T ako će obostrana briga za opći interes, koji je najtješnje spojen s ličnim, uticati tako, te će i muškarca i ženu oplemenjivati u najvećoj mjeri. Dogodit će se suprotno onome, što tvrde kratkovidni ljudi ili neprijatelji zajednice, koja bi počivala na potpunoj ravnopravnosti sviju. Ovaj odnošaj izmedju oba spola bit će u toliko ljepši, u koliko više društvene ustanove budu muškarca i ženu oslobodjavale materijalne brige i prekomjernog tereta rada. Nadalje će vježbanje i odgoj pomoći u ovom slučaju, kao i u svim ostalim. A ko ne idem u vodu, ne naučih nikad plivati; ako ne učim nijedan tudji jezik i ne vježbam se unjemu, nikad ne ću znati govoriti njime. Svaki nalazi,da je ovo sasvim prirodno, ali mnogi ne poimaju, da to isto važi i za državne i za društvene poslove. Z ar su naše žene nesposobnije od crnaca, koji mnogo niže stoje, a kojima je u sjevernoj Americi priznata politička ravnopravnost ? Ili, zar da jedna duševno visoko razvijena žena ima manje prava, no najsuroviji, najneobrazovaniji muškarac, no na­ primjer jedan nadničar iz zadnje Pomoranske, koji nema pojma ni o čemu, ili kakav ultramontanski poljski radnik na kanalima, i to samo zato, što ih je slučaj poslao na ovaj svijet kao muškarce ? Sin ima više prava od majke, od koje je naslijedio možda svoje najbolje osobine, koje su ga tek napravile onim, što je. Zbilja sm iješno! Uostalom, mi više ne riskiramo da skačemo u mrak, u područje, koje je nepoznato. Sjeverna Amerika, Nova �285 Zeelandija, Australija i Finska već su prokrčile put. O tom djelovanju pisao je već 12. studenoga 1872., sudac Kingmann iz Lasamie City u Ženskim Novinama (W om en’s Journal) u Chicagu ovo : „V eć su tri godine, kako su na našem teritoriju žene dobile pravo glasa, a tako isto i pravo, da budu na svim onim položajima, na kojima mogu biti i ostali biraći. Z a ovo vrijeme one su birale i bile birane za različite službe; one su vršile funkcije porotnika i mirovnih sudaca. O ne su u masama učestvovale u svim našim izborima i ma da mi se čini, da neki medju nama ne odobravaju princip ženinog miješanja, ipak mislim, nitko ne će moći ne pri­ znati, da je to miješanje izvršilo jedan u z g o j n i upliv na naše izbore. Z bog njega su izbori proticali mirno i u redu, a zbog njega su u isto vrijeme naši sudovi mogli pohvatati i kazniti razne vrsti krivaca, koji su dotle osta­ jali nekažnjeni. „Kad se naprimjer teritorij organizovao, nije bilo gotovo nikoga, tko sa sobom ne bi nosio revolver i pri najmanjem ga sporu upotrebljavao. Ja se ne sjećam baš nijednog slu­ čaja, da je porota, sastavljena od muškaraca, oglasila kao krivog ijednoga od onih, koji su iz revolvera pucali; ali kada bi medju porotnicima bile dvije ili tri žene, oni su se uvijek ravnali prema uputama (instructions) suda . . .“ A kako se dvadesetipet godina poslije uvedenja prava glasa za žene misli u W yomingu o tom pra u, o tom govori adresa, koju je 12. studenog 1894. narodno pred­ stavništvo ove države uputilo svim parlamentima na svijetu. U njoj se reklo o v o : „Pravo glasa, što ga žene u Wyomingu imaju i upo­ trebljavaju, nije imalo nikakvih rdjavih posljedica, već u m n o g o m p r a v c u v r l o d o b r i h ; ono je u znatnoj mjeri doprinjelo tome, da se zločini i siromaština iz ove države prognaju i to bez ikakvih nasilnih m jera; ovo je priporaoglo, da dodjemo do mirnih i urednih izbora, do dobre vlade, dosta visokog stupnja civilizacije i do javnog re d a ; i mi s ponosom ukazujemo na taj fakat, da od dva­ desetipet godina ovamo, otkako žene imaju pravo glasa, ni u jednom kotaru u Wyomingu ne postoji ubožnica, da �286 su nase tamnice gotovo prazne, a zločini skoro nepoznati. Oslanjajući se na naše iskustvo, mi neustrpljivo navaljujemo, da svaka civilizovana država na zemlji dade bez oklijevanja ženama pravo glasa. “ I ako odajemo svekoliko priznanje političkoj akciji žena u državi Wyoming, mi ipak ne idemo tako daleko, kao što to čine oduševljeni zastupnici ženinoga prava glasa u tamošnjem narodnom predstavništvu, pa da isključivo ženi­ nome pravu glasa pripisujemo ono zavidno stanje, u kome, prema opisu adrese, uživa ta država — jer tu odlučuje čitavi niz socijalnih momenata razne vrsti —; ali je nepo­ bitno to, da je ženino pravo glasa imalo n a j b l a g o t v o r n i j i uticaj na Wyoming, a da iz njega nije proizašla baš nikakva šteta. T o je n a j s j a j n i j a argumentacija za uvodjenje njegovo. Primjer W yominga našao je nasljednike. U Saveznim Državama dobiše žene političko pravo glasa godine 1893 u Koloradu, godine 1893 u Utahu, godine 1896 u Iđahu, godine 1908 u Južnoj Dakoti, godine 1909 u W ashingtonu i odmah izabraše nekoliko zastupnica. Godine 1899, pošto se to pravo u Koloradu moralo obnoviti poslije pet godina, zaključio je parlamenat sa 43 proti 3 glasa ovu rezoluciju: „Nalazeći, da j e d n a k o p r a v o g l a s a za o b a spola postoji već pet godina u Koloradu, za koje su ga vrijeme žene isto tako u masama iskorišćavale, kao god i ljudi, i to s takvim uspjehom, da su za javne službe birani p o g o d n i j i kandidati, da je izborni red p o b o l j š a n , zakonodavstvo u s a v r š e n o , opća obrazovanost u z d i g ­ n u t a , osjećanje političke odgovornosti zbog ženskog upliva j a č e r a z v i j e n o , donja kuća zaključuje, da s obzirom na ove rezultate p o l i t i č k u r a v n o p r a v n o s t žena p r e p o r u č i svakoj državi i svakom teritoriju sjeveroameričke Unije kao zakonodavnu mjeru, koja je u stanju da sa sobom donese više i bolje uredjenje. “ U cijelom nizu država zaključiše parlamenti uvedenje izbornog prava, ali je glasanje naroda uništilo ove zaključke. Tako u Kansasu, Oregonu, Nebraski, Indiani i Oklahomi; u Kansasu i Oklahomi taj se proces dvaput, u Oregonu �287 čak triput ponovio, ali su ipak većine proti političkoj eman­ cipaciji ^ženskog spola postale sve manje. ,.Z ene su postigle svu silu tih prava na komunalnom području, ali uzevši poprijeko, sva ta njihova napredovanja nijesu bas vrlo znatna. Razumije se samo po sebi, da žene posjeduju potpuno gradjansko pravo u onim četirim drža­ vama, gdje im je dano političko pravo izbora. Bez obzira na to, njima je tek u jednoj jedinoj državi, u Kansasu, priznato aktivno i pasivno pravo kod izbora za općine, pravo, koje u sebi uključuje aktivno i pasivno pravo kod izbora školskih oblasti i pravo referenduma kod stvaranja poreza. Aktivno pravo kod izbora za općine priznato je ženama u Michiganu već godine 1893., no to nije nikakvo opće pravo, jer je vezano sa svjedodžbom obrazovanja. Države Louisiana, Montana, Jowa i New-York podiieliše im pravo glasanja kod stvaranja općinskih nameta Z ene su stekle više upliva na području školske uprave, nego li na polju općenitih komunalnih prilika. O ne imaju aktivno i pasivno izborno pravo kod školskih oblasti u Connecticutu, Delaware, Illinois, M assachusettsu, Minnesoti, Montani, Nebraski, New Hampshireu, New Yerseyu, New Yorku, Sjevernoj i Južnoj Dakoti, Ohiu, Oregonu, Vermontu, W isconsinu, W ashingtonu i na teritoriju Arizone. Aktivno izborno pravo za škole imaju one u Kentuckyu i na teritoriju Oklahome, ali u prvoj državi dano je ono tek stanovitim klasama žena i tek pod stanovitim uslovima. U Kaliforniji, Jowi, Louisiani, Maini, Pennsylvaniji i RhodeIslandu dano je ženi pasivno izborno pravo za škole, ali samo za neka mjesta u školskoj upravi.4,1 U Novoj Zeelandiji imaju žene političko izborno pravo od 1893. godine. O ne su vrlo živo učestvovale kod izbora za parlamenat, čak življe od muškaraca; ali one posjeduju samo aktivno izborno pravo, izabrani mogu biti tek muškarci. O d 139.915 punoljetnih žena dalo ih se godine 1893. unesti u izborne liste 109.461, dakle 785 od 1000. Kod izbora sudjelovalo ih je 90.290, 645 od 1000. Godine 1 Klara Zetkin, K pitanju ženskog izbornog prava. Str. 64. do 6 5 . Berlin 1907. G odine 1909. dobiše žene izborno pravo u Južnoj Dakoti i W ashingtonu. �288 1896. glasalo ih je 108.783 (68 procenata), godine 1902. 138.565, godine 1905. 175.046. U Tasmaniji dobiše žene pravo, kod općinskih izbora godine 1884., a političko izborno pravo 1903. godine. U Južnoj Australiji imaju žene političko izborno pravo od 1895., u Zapadnoj Australiji od 1900., u Novom Južnom W alesu od 1902., u Queenslandu od 1905., u Victoriji od 1908. Savez tih kolonijalnih država već je godine 1902. uveo u saveznom parlamentu žensko pravo glasa. S pravom, da biraju, vezano je i pravo, da budu birane, ali dosad još nijedna žena nije birana u parlamenat. Punoljetnim ženama priznato je aktivno i pasivno iz­ borno pravo za parlamenat pod istim uslovima, koji vrijede za muškarce. Manje je demokratski uredjeno kod općinske uprave. Pravo sudjelovanja kod općinske uprave vezano je na vojničku dužnost. O d 1889. mogu žene, koje plaćaju porez, bitj birane u sirotinjske odbore gradskih i seoskih općina. Z ene se mogu birati i za predstojnice ubožnica, u školske odbore i školska ravnateljstva. Uslijed grandijoznog generalnog štrajka u listopadu 1905. i pobjede ruske revolucije opet je u Finskoj uspostavljen ustav. Radničkoj je klasi uspjelo vanjskim pritiskom ispo­ slovati toliko, te je sabor stališa uzeo opće izborno pravo — i za žene — u zakon. Isključeni su od toga prava oni, koji uživaju ubožničku potporu, i oni, koji državi duguju ličnog poreza, i to 2 marke za muškarce i 1 marku za ženske. Godine 1907. birano je narodno zastupstvo 19, godine 1908. 25 žena. U Norveškoj sudjeluju žene od 1889. u školskoj upravi. O ne mogu po gradovima biti pošiljane u školska^ vijeća. Z ene, što imadu djecu, mogu glasati kod izbora školskih nadzornika. N a ladanju imaju svi, koji plaćaju školski namet, bez razlike spola pravo prisustvovati kod skupština školskih odbora. Z ene mogu da vrše službu školskih nad­ zornika. Pomalo se ženama pušta upliv i na ostale komu­ nalne stvari. Godine 1901. dobile su aktivno i pasivno pravo kod općinskih izbora sve norveške žene, koje su dostigle 25. godinu života, koje su norveške državljanke i stanuju kroz pet godina u zemlji i koje su za posljednju �289 poreznu godinu platile ili same državnog ili općinskog po­ reza za najmanji godišnji dohodak od 337,50 maraka (300 kruna) u seoskim okružjima, 450 maraka (400 kruna) u gradovima, ili ako živu u zajednici dobara s jednim mužem, kojemu je nepokretni imetak oporezovan. 200.000 žena dobilo je pravo glasa, otuda 30.000 samo u Christianiji. Kod prvog izbora, u kom sudjelovahu žene, izabrano je u općinska i gradska zastupstva 90 žena (i 160 za­ mjenica), otuda u Christianiji šest gradskih zastupnica i jedna zamjenica. 1. srpnja 1907. dobiše norveške žene i političko izborno pravo. Ali ne pod istim uvjetima, kako ga imaju muškarci. Z a političko izborno pravo vrijede za žene iste odredbe, kao i kod komunalnog izbornog prava. Politički bespravno ostaje još 250.000 punoljetnih proletarka. U Švedskoj imaju od 1862. neudate žene aktivno bi­ račko pravo za okružne skupštine i za općine pod istim uslovima, pod kojima i muškarci, to jest, kad su puno­ ljetne, kad imaju oporezovan dohodak od najmanje 562,50 maraka i kad su platile svoje poreze. Još godine 1887. glasalo je tek 4000 žena od 62.000 njih. Pravo, da budu birane u općinske službe, bilo im je isprva posvema us­ kraćeno, 1889. dopušteno im je jednim zakonom, da budu birane u sirotinjske i školske odbore. A u veljači 1909. dobiše švedske žene pasivno izborno pravo za sva za­ stupstva, seoska i gradska. G odine 1902. odbiveno je u drugoj komori političko izborno pravo za žene sa 114 proti 64 glasa, a godine 1905. sa 109 proti 88 glasova. U Danskoj dobiše žene poslije mnogogodišnje agitacije u travnju 1908. aktivno i pasivno izborno pravo za općine. Pravo glasa imaju sve žene, koje su dostigle 25. godinu života, pa ili same imadu godišnji dohodak od najmanje 900 maraka u gradu (manje u ladanjskim okružjima) ili živu u zajednici dobara s jednim muškarcem, koji je oporezovao svoje nekretnine. Osim toga ima još izborno pravo ženska služincad, kojoj se košta i stan uračunavaju u plaću. Kod prvog izbora godine 1909. izabrano je u Kopenhagenu sedam žena za skupštinu gradskog zastupA . Bebel: Ž ena i socijalizam. 19 �290 stva. N a Islandu imaju žene aktivno i pasivno pravo bi­ ranja u općine od 1907. godine. A izvojevanje prava glasa za žene u Engleskoj ima za sobom čitavu historiju. Po starome pravu pravo glasa u srednjem vijeku imale su one žene, koje su bile vlasnice zemlje, a kao takve one su vršile i sudačku vlast. Tijekom vremena one izgubiše ova prava. U aktu o izbornoj re­ formi od 1832. bila je upotrebljena riječ „person4, što po 4 engleskim pojmovima obuhvata članove obiju spolova, muškarca i ženu. P a ipak se taj zakon za ženu s ograniničenjem tumačio i nju su odbijali, gdje god bi pokušala da sudjeluje u biranju. U billu o izbornoj reformi od 1867. staviše namjesto riječi „person4 riječ „man4 . John Stuart 4 4 Mill predlagao je, da se namjesto „man4 opet stavi 4 „person4 , sa izričitom motivacijom, da žene treba da imaju 4 pravo glasa pod istim uslovima, pod kojima i muškarci. Predlog bude odklonjen sa 194 glasova proti 73. Šesnaest godina poslije toga (1883.) opet se u donjoj kući učinio pokušaj, da se ženama dopusti pravo glasa. Predlog je bio zabačen većinom od samo 16 glasova. Daljnji pokušaj godine 1884. bio je, zbog nejednako posjećene kuće, odbiven sa 136 glasova većine. Ali manjina nije klonula. Godine 1886. podje joj za rukom, da u dva čitanja izvojšti primanje predloga, da se biračko pravo za parla­ menat dade ženama. Raspust parlamenta spriječio je ko­ načnu odluku. D ne 29. studenoga 1888. držao je lord Salisbury jedan govor u Edinburgu, u kom je izmedju ostaloga rekao o v o : „Ja se ozbiljno nadam, da više ne će biti daleko onaj dan, kada će žene dijeliti s muškarcima pravo glasa za parlamentarne izbore i zajedno s njima odredjivati politički pravac zemlje.4 A A lfred Russell W allace, poznati priro­ 4 doslovac i pristaša Darwinov, izjavio se o istom pitanju: „K ad muškarci i žene budu imali slobodu da idu za svojim najboljim impulzima, kad i jedni i drugi budu do­ bili što je moguće bolji odgoj, kad se nikakva lažna ogra­ ničenja ne budu nametala jednom ljudskom biću samo zato, što je ono slučajno drugoga spola, i kad javno mni­ jenje budu regulirali najmudriji i najbolji, a mladež budu �291 sistematski izoštravali, onda ćemo vidjeti, kako će zavla­ dati jedan sistem ljudskog odabiranja, koji za posljedicu mora imati preporodjeno čovječanstvo. Dokle god žene budu prinudjene, da udaju smatraju sredstvom, pomoću koga mogu izbjeći siromaštvu i zapuštenosti, one se na­ laze i ostaju u mnogo gorem položaju, kad se uporede s muškarcima. O tuda prvi korak u emancipovanju žena jest otklanjanje svih ograničenja, koja ih spriječavaju, da se s muškarcima natječu na svim područjima industrije i zanimanja. Ali mi moramo i dalje ići, pa da ženama do­ pustimo vršenje njihovih p o l i t i č k i h p r a v a . Mnoga ograničenja, zbog kojih su žene do danas patile, ne bi se javila, da su žene imale neposredno zastupstvo u parla­ mentu." Na 27. travnja 1892. opet je sa 175 proti 152 glasa uskraćeno čitanje jednog predloga od sira A . Rollita. N a­ suprot tomu prihvatila je 3. veljače 1897. donja kuća predlog, da se podijeli pravo glasa, ali uslijed raznih ma­ nevara njegovih protivnika nije dotični predlog dospio do trećeg čitanja. Godine 1904. opet se isti proces ponovio. O d zastupnika donje kuće, izabranih 1906., velika se ve­ ćina prije svog izbora izjavila povoljno o ženskom pravu glasa. D ne 21. lipnja 1908. odigrala se u Hydeparku grandijozna demonstracija. V eć na 28. veljače prihvaćen je sa 271 proti 92 glasa predlog Stangerov, da se prihvati žensko pravo glasa s uslovima, koji danas vrijede za muško iz­ borno pravo. Na području lokalne uprave sve se više širi žensko pravo glasa. U skupštinama crkvenih općina imaju oporezovane žene baš toliko pristupa i glasa, kao i muškarci. O d 1899. imadu žene u Engleskoj pod istim uslovima, kao i muškarci, aktivno i pasivno izborno pravo za općin­ sko vijeće, okružno vijeće i vijeće grofovije. Po seoskim općinskim i okružnim vijećima, kao i u ubožištima, svi posjednici i stanodavci — isto i ženski — imaju pravo glasa, ako stanuju u općini ili okružju. Pasivno izborno pravo u ova tijela imaju svi punoljetni stanovnici bez raz­ like spola. U školskim vijećima imaju žene aktivno, a od 1870. i pasivno izborno pravo pod istim uslovima, kao i �292 muškarci. Godine 1903. je reakcijonarni engleski školski zakon oduzeo ženama pasivno izborno pravo u školske oblasti londonske grofovije. O d 1869. imaju neodvisne i neudate žene pravo glasa kod izbora u državna vijeća. Dva zakona od godine 1907. ustanoviše za Englesku i Škotsku, da se neudate žene mogu birati u grofovijska i općinska vijeća. Ali žena, koja bude izabrana predsjed­ nicom takve skupštine, ne smije u isto vrijeme vršiti s tim vezanu službu mirovnog suca. One mogu osim toga biti sada birane i u sirotinjske odbore. Prva gradonačelnica birana je 9. studenoga 1908. u Aldeburghu. 1908. sjedilo je u engleskim sirotinjskim odborima 1162, a u školskim odborima 615 žena. U Irskoj imaju žene, ako su samo­ stalne i oporezovane, aktivno izborno pravo u općinama od 1887., a od 1896. imaju aktivno i pasivno pravo za sirotinjske odbore. U britskim kolonijama sjeveroameričkim postoji u većini pojedinih pokrajina žensko komunalno pravo glasa općenito pod istim uslovima, kao i u Engleskoj. Isto tako je na komunalnom području uvedeno žensko pravo glasa i u afričkim engleskim kolonijama* U Francuskoj je prvi mali napredak donio zakon od 27. veljače 1880. Njime je stvoreno jedno izborno tijelo, kome pripadaju školske predstojnice, nadinspektorice, nad­ zornice ubožišta. T o izborno tijelo ima da se bavi pučkim školama. Drugi zakon od 23. siječnja 1898. daje ženama trgovkinjama pravo, da sudjeluju kod trgovačkih sudova. Zakon od 27. ožujka 1907., reformirajući privredne sudove, dao je ženama aktivno izborno pravo u ta tijela, a od 25. studenoga 1908. imaju žene pasivno izborno pravo. U Italiji dobile su žene već 1893. (protivno od Nje­ mačke) aktivno i pasivno pravo glasa kod izbora za pri­ vredne sudove. O ne mogu da budu birane i kao pred­ stojnice i upraviteljice bolnica, ubožišta, sirotišta i školskih komisija. U Austriji mogu žene, koje po svom posjedu spadaju u veleposjedničku kuriju, vršiti aktivno pravo glasa kod izbora za državni parlamenat ili zemaljski sabor osobno ili po jednom muškom opunomoćeniku. U općini mogu žene sudjelovati kod općinskih izbora u toliko, u koliko one, �293 kad navrše 24. godinu života, plaćaju kao općinari izravni porez na svoj posjed, obrt ili p rihod; udate žene vrše svoje izborno pravo preko svog muža, ostale preko puno­ moćnika. Sto se tiće prava glasa kod izbora za zemaljske sabore, žene, koje spadaju u razred veleposjednika, imaju posvuda pravo glasa, samo ga — izuzevši Donju Austriju — ne mogu vršiti osobno. Samo u ovoj krunovini odredjuje zemaljski zakon od 1896., da veleposjednici moraju gla­ sovati svi osobno, bez razlike spola. Z a privredne sudove posjeduju žene, kao u Nizozemskoj, samo aktivno izborno pravo. U Njemačkoj su žene izrijekom isključene od aktivnog i pasivnog izbornog prava za prava parlamentarna tijela. U pojedinim zemljama, dotično dijelovima zemalja imaju žene pravo glasa kod izbora u općinska vijeća. Pasivno izborno pravo ne imaju žene baš ni u jednom gradu ili općini. U gradovima su one isključene i od aktivnog izbornog prava. Izuzetak od toga pravila čine jedino gradovi velike vojvo­ dine Sachsen—W eim ar— Eisenach, kneževine Schwarzburg— Rudolstadt i Schwarzburg— Sonderhausen, Bavarska s desne strane Rajne i Travemiinde, gradić u Liibecku. U bavarskim gradovima imadu pravo glasa sve k u ć ep o s j e d n i c e , a u saskoweimarskim i schwarzburskim sve g r a d j a n k e . A li samo u Travemiindenu imaju one pravo, da ga o s o b n o izvršuju.1 Sto se tiče seoskih općina, žene posjeduju aktivno izborno pravo redovno u onim općinama, gdje pravo glasa ovisi o posjedu zemlje ili o stanovitom plaćanju poreza. Samo moraju svoj glas dati preko svog zastupnika, a ne mogu biti ni birane. T ako u Pruskoj, Braunschweigu, Schleswig-Holsteinu, SachsenW eimaru, Hamburgu i Liibecku. U kraljevini Saskoj prema općinskom redu može žena vršiti izborno pravo samo onda, ako je posjednica zemlje i ako je n e u d a t a . A ko je udata, prelazi pravo glasa na njezinog muža. U državama, gdje je u općinama vezano pravo glasa sa općinskim gra-, djanskim pravom, ne imaju ga žene. T ako u Wiirttembergu, u bavarskom Pfalzu, u Badenu, H essenu, Oldenburgu, A nhaltu, G othi i Reussu j. L . U Sachsen-W eimar-Eisenachu, 1 Politički priručnik za žene. Str. 86. Berlin 1909. �294 Koburgu, Schwarzburg-Rudolstadtu i Schwarzburg-Sondershausenu ne samo da žene mogu pod istim uslovima, kao i muškarci, steći gradjansko pravo, već tu imadu i pravo glasa, koje je posve neovisno o posjedu. Dašto, da ga i tu ne mogu izvršivati osobno. U pruskim općinama, gdje postoji ograničeno izborno pravo žena, sudjeluju žene s pravom glasa izravno ili ne­ izravno kod izbora u okružna zastupstva. U izbornom sa­ vezu većih posjednika, zastupnika rudničkih i privrednih poduzeća, biraju žene okružne zastupnike direktno, dok ih po seoskim općinama biraju neizravno, jer tamo općinske skupštine i općinska vijeća ne biraju zastupnike same, već samo izbornike, i pošto okružna zastupstva biraju zastup­ nike u pokrajinske sabore, maleni broj žena s pravom glasa može vršiti tek vrlo skromni upliv na upravu po­ krajine. Zadnjih godina žene u sve većem broju i s najboljim uspjehom ulaze u njegovanje ubogih i sirota (iznimku čini samo Bavarska), u mnogim gradovima i u školske komisije (Pruska, Baden, Wiirttemberg, Bavarska, Saska) i u ko­ misije za istraživanje stanova (Mannheim). Jedino javno područje, na kom žene posjeduju aktivno i pasivno izborno pravo, ostaje osiguranje bolesnika; dok im je ostalo uskra­ ćeno izborno pravo za privredne i trgovačke sudove. Izborno dakle pravo u navedenim slučajevima u Nje­ mačkoj iAustriji gotovo je bez iznimke vezano ne za osobu, već za posjed. T o je vrlo poučno za vladajući državni moral i za postojeće pravo. N e ima li čovjek novca ili zemlje, on je u političkom pogledu ravan nuli. T u ne odlučuje ni razum ni inteligencija, već posjed. Princip, da ženi kao nepunoljetnoj ne treba dati ni­ kakvo pravo glasa, u stvari je dakle prebrodjen. Pa ipak se ljudi odupiru, da joj priznaju puno pravo. Veli se, opasno je dati pravo glasa ženi, jer je lako pristupačna religijskim predrasudama i jer je konzervativna. Ali je ona i jedno i drugo samo zbog toga, što nema znanja; uzgo­ jimo je i naučimo je, gdje je njen pravi interes. Uostalom, pretjeruje se s tim religijskim utijecajem, koji se pripisuje izborima. Ultramontanska agitacija bila je u Njemačkoj �295 toliko uspješna samo zato, što je znala s o c i j a l n i i n ­ t e r e s s p o j i t i s r e l i g i j s k i m . Ultramontanski ka­ pelani natjecali su se dugo vremena sa socijalnim demo­ kratima u otkrivanju društvene truleži. O tuda njihov upliv na mase. Sa završetkom kulturne borbe taj utjecaj poste­ peno iščezava. Svećenstvo je prinudjeno, da napusti svoju opoziciju prema državnoj vlasti, a jednovremeni porast raz­ redne suprotnosti primorava, da ima više obzira prema katoličkoj buržoaziji i katoličkom plemstvu, pa toga radi na socijalnoj oblasti mora da pokaže veću uzdržljivost. A time ono gubi upliv na radnike, koji pada naročito onda, kad ga obziri prema državnoj vlasti i vladajućim klasama na­ gone, da odobrava ili da trpi postupke i zakone, koji su upravljeni protiv interesa radničke klase. Isti razlozi dopri­ nose, da na kraju krajeva upliv svećenstva i kod žene padne. K ad čuje na skupštinama i u novinama i kad iz svog iskustva sazna, gdje je njen pravi interes, ona će se isto tako emancipirati od svećenstva, kao i muškarac.1 U Belgiji, gdje ultramontanizam još gotovo neograničeno vlada nad širokim slojevima narodnim, jedan dio katoličkog svećenstva vidi u davanju prava glasa ženama snažno oružje protiv socijalne demokracije i zbog toga ga i traži. A i u Njemačkoj bi se po koji konzervativni poslanik, kadgod bi u državnom saboru socijalna demokracija istaknula zahtjev, da se ženama dade pravo glasa, izjavio za to pravo, s mo­ tivacijom, da u njemu vidi oružje protiv socijalne demo­ kracije. Nesumnjivo je, da su ovaki pogledi jednim dijelom opravdani, kad se ima na umu političko neznanje, u kom 1 D a ova pogibao može nastupiti, vrlo je brzo uvidjelo svećenstvo. Kraj velikog značenja i opsega, sto ga je ženski pokret zauzeo čak u gradjanskim krugovima, uvidješe vodje katoličkog centruma, da s negira­ njem vise ne ide; oni se s toga potpuno izmijeniše. S onom lukavošću, koja je od vajkada resila sluge crkvene, podupire se sada ono, što se prije pobijalo. N e samo da se zagovara ženski studij, već se daje ženama i potpuna sloboda udruživanja i skupljanja. O ni, koji dalje gledaju, iz­ javljuju se čak i za to, da se ženama podijeli čak i pravo glasa, u nadi, da će otuda najviše profitirati crkva. Isto se tako zagovara organizacija ženskog spola, čak i organizacija ženske služinčadi. A li sva ta nastojanja ne podupiru se iz kakvog osjećaja za pravo, već lih toga radi, kako žena ne bi došla u ruke crkvenim i političkim protivnicima. �296 se žene danas još nalaze, i osobito silan upliv, što ga sve­ ćenstvo vrši na njih. Ali to još nikako nije razlog, da im se pravo glasa ne da. Danas isto tako ima još milijuna radnika, koji proti svom klasnom interesu biraju predstav­ nike buržoaskih i crkvenih stranaka dokazujući time svoju političku nezrelost, pa im se ipak zbog toga ne će da oduzme pravo glasa. Nedavanje prava glasa ne prakticira se zato, što se ljudi boje neznanja masa, — računajući tu i žene — , jer ono, što su one danas, vladajuće su ih klase takvima napravile, već zato, što se boje, da se one po­ stepeno ne opamete i podju svojim putem. U nekim njemačkim državama toliko se još zaostalo, da se ženama ne daje čak ni političko pravo udruživanja. U Pruskoj, Bavarskoj, Braunschweigu i čitavom jednom nizu drugih njemačkih država one ne smiju sastavljati ni­ kakva politička udruženja, u Pruskoj ne smiju sudjelovati čak ni na svetkovinama političkih udruženja, kao što je to vrhovni administrativni sud donio odluku još 1901. godine. Rektor berlinskog sveučilišta učinio je u jesen 1901. glupost, koja se smatrala nemogućom, zabranivši, da jedna žena drži predavanje u studentskom udruženju za socijalne nauke. A iste te godine policija je u Braunschweigu zabranila ženama, da sudjeluju u radu evangeličkog socijalnog kon­ gresa. T o, što je pruski ministar unutarnjih poslova godine 1902. milostivo izjavio, da je spreman dati ženama pravo slušanja na skupštinama političkih udruženja pod uslovom, da slično židovskim ženama u sinagozi zauzmu mjesto u naročitom odjelu dvorane, protivi se zakonu, ali karakteriše, koliko je sitan naš javni život. Još u veljači 1904. mogao je Posadow sky u državnom saboru svečano izjaviti: ,,U politiku neka žene ne diraju." Ali je dosadašnje stanje postalo nezgodno i samim gradjanskim strankama. Proletarski pokret žena svladao je sve zapreke prava udruživanja. I tako je konačno novi zakon od 19. travnja 1908. — to je jedina poboljšica, koja se može smatrati bitnom — donio ravnopravnost žena u životu udruženja i skupština. S aktivnim biračkim pravom mora, sasvim prirodno, da bude spojeno i pasivno. „Z ena na tribini njemačkog državnog sabora, to bi tek bilo lijepo," čujemo, gdje uz­ �297 vikuju. U stvari, u drugim državama one već stoje na tri­ binama parlamenta, a i mi smo već odavno navikli da žene na njihovim kongresima i skupštinama svih vrsta gle­ damo na tribini. U Sjevernoj Americi one se pojavljaju i na propovjedaonici i na porotnićkoj klupi, pa zašto onda ne bi i na tribini njemačkog državnog sabora? Prva žena, koja dodje u parlamenat, znati će imponovati. Kad su prvi radnici u njega stupili, mislilo se, da se i s njima može tjerati šala, i tvrdilo se, kako će radnici brzo uvidjeti, kakvu su budalaštinu ućinili, kad su takve ljude izabrali. Ali su njihovi predstavnici znali brzo izazvati respekt prema sebi i sad se boje, da takvih ne bude mnogo. Frivolni će komedijaši primijetiti: „A m a zamislite trudnu ženu na tri­ bini njemačkog državnog sabora, kako je to neestetično!“ A ta ista gospoda smatraju, da je sasvim u redu, da se trudne žene upotrebljavaju u onim najneestetićnijim poslo­ vima, gdje se potkopava žensko dostojanstvo, pristojnost i zdravlje. Bijedan je podlac o n a j čovjek, koji sa trudnom ženom može da tjera šalu. I sama pomisao na tc, da je nekad i njegova majka tako izgledala prije, no što je njega donijela na svijet, morala bi da mu u obraze natjera ru­ menilo stida, a pri drugoj pom isli: da on, baš glavom taj surovi podrugljivac, očekuje od sličnog stanja svoje žene ispunjenje vrhunca svojih želja, trebalo bi, da posramljen umukne.1 1 „Finske zastupnice su polovinom majke, odnosno supruge . . . O d udatih socijalno-demokratskih zastupnica naroda tri su postale za dosa­ dašnjeg zasijedanja majkama, i to bez posljedica. Njihova je trudnoća za vrijeme parlamentarne djelatnosti bila općenito smatrana kao nešto pri­ rodno, ne bijaše dakle na tom ništa čudnovato niti neobično. M oglo bi se , što više, reći, da je taj momenat djelovao uzgojno na skupštinu. Sto se pak tiče parlamentarnog rada žena u užem smislu, budi naglašeno, da su i one iz svojih stranaka birane u naročite komisije. A to je dokaz, da su stranke bile osvjedočene o radnoj sposobnosti žena. U komisiji za radničke odnošaje, gdje se pravljahu zakoni o radničkoj zaštiti, o osigu­ ranju radnika i novi privredni zakon, nalazile su se uz dvanaest muškaraca i četiri žene, dok su tri žene izabrane zamjenicama. U zakonsku komisiju, kao i u komisiju za ustav, birane su dvije žene kao redoviti članovi, a jedna kao zamjenica. 1 žene su se odista iskazale na svojim mjestima. G ospodjica H . Parssinen, članica iinskog sabora, Ž ensko pravo glasa i sudjelovanje žena u parlamentarnim radnjama Finske. „Dokumenti napredka“ 1909., srpanj, str. 5 4 2 do 548. �298 Z e n a koj a r ad ja d j e c u , č i ni d r u š t v u b a r i s t o t o l i k u u s l u g u , kol i ku i mu š k a r a c , koji s v o j i m ž i v o t o m b r a n i z e m l j u i o g n j i š t e od o s v a j a č k o g n e p r i j a t e l j a ; ona radja i uzgaja i kasnijeg čovjeka, čiji život nažalost vrlo često tone u krvi na tako­ zvanom „polju slave4 1 još nešto. Život ženin s t a v 1j e n *. j e n a k o c k u u svakom slučaju m aterinstva; sve naše majke pogledale su smrti u lice, kad su nas radjale, a mnoge su od njih i podlegle tomu aktu. „Primjerice u Pruskoj broj žena, umrlih kod porodjaja, nadmašuje vrlo znatno pomor od tifusa. Na tifusu je 1905 i 1906 umrlo po 0,73 i 0,62, a od porodjaja 2,13 i 1,97 računajući na 10.000 živih žena. Kakvi bi izgledali odnošaji, — opaža s pravom profesor Herff, — kad bi muškarci bili izloženi ovim mukama u jednakom broju? Ne bi li se sve pokrenulo ?<L < B r o j ž e n a , k o j e p r i l i k o m p o r o d j a j a u mr u ili s ve nu, m n o g o je v e ć i , no br oj m u š k a r a c a , koj i na b o j n o m p o l j u p a d n u ili b u d u r a nj e ni . O d godine 1816 do 1876 u Pruskoj je samo kao žrtva porodiljske groznice pala ne manje nego 321,791 žena — prosječno na godinu 5363. U Engleskoj je broj žena, koje umriješe u babinjama, od godine 1847 do 1901 iznosio 213.533, a godimice ih uprkos svim higijenskim mjerama umire ne manje nego 4000.2 T o je mnogo veći broj, no što je za to vrijeme u raznim ratovima ljudi poubijano ili umrlo od rana. A uz ovaj ogromno veliki broj žena, poumrlih od porodiljske groznice, dolazi još veći broj onih, koje zbog toga stalno venu ili prije vremena umiru.3 1 s toga razloga žena može da zahtijeva potpunu ravnopravnost s muškarcem, Ovo naročito mora da se rekne onima, koji muškarčevu dužnost, 1 Profesor Dr. O tto v. Herff, U borbi proti babinjama. Str. 26 6 . Leipzig 1908. 2 W . W illiam s, D eaths in Childbed. Str. 6. do 7. London 1904. 3 „N a svaku ženu, koja danas u babinjama umre, moramo da raču­ namo petnaest do dvadeset njih, koje budu vise ili manje teško zaražene, te im ovo tako razori organe u donjem dijelu tijela i cijelo zdravlje, da su poslije često puta cijelog života boležljive.“ G ospodja Dr. med. H . B. A dam s, Knjiga o ženama. 1 svezak, str. 3 6 3 . Stuttgar* 1894, Južnonjemački nakladni zavod. �299 da brani domovinu, ističu kao jedan momenat, koji ga vi­ soko uzdiže nad ženom. U z to najveći broj ljudi zbog ovakvih naših vojnih ustanova i ne vrši tu dužnost, ona za veliki broj njih postoji tek na papiru. Svi ovi površni prigovori, koji se ističu protiv javne akcije ženine, ne bi se mogli ni zamisliti, da je odnos izmedju spolova prirodan i da ne postoji umjetno naduveni antagonizam izmedju spolova. T a još se iz mladosti raz­ dvaja njihovo kretanje u društvu i njihov odgoj. A naročito je antagonizam, koji se ima pripisati kršćanstvu, taj, koji spolove stalno drži u razdvojenosti i medjusobnom nepo­ znavanju, a to spriječava slobodniji drugarski odnos, uza­ jamno povjerenje i uzajamno dopunjivanje njihovih karak­ ternih osobina.1 Jedan od prvih i najvažnijih zadataka razumno organizovanog društva mora biti to, da uništi ovu kobnu razdvo­ jenost, a prirodi vrati njena prava. Neprirodno stanje po­ čima još u školi. Prvo rastavljenost spolova, pa onda naopaka ili nikakva nastava o tom, što se čovjeka kao spolnog bića tiče. Istina, u svakoj se dobroj školi predaje danas prirodna historija: dijete doznaje, da ptice nose jaja, pa onda iz njih legu m lade; ono doznaje i to, kad počima doba parenja, da su zato potrebni mužjak i ženka, da oboje zidaju gnijezda, legu i njeguju mlade. O no saznaje dalje, da sisavci legu žive m lade; ono sluša o vremenu, kad se javlja spolni nagon, i o borbi mužjaka oko ženke, koja tada n astaje; ono doznaje, i koliko se obično mladih izleže, pa možda i to, koliko vremena traje ženkina trudnoća. A li sve, što se tiče postanka i razvoja njegovoga spola, ostaje u mraku, zavija se u tajanstvenu koprenu. Pa kad onda dijete pokuša, da svoju prirodnu žudnju za saznanjem zadovolji pitanjima, koja upućuje roditeljima i majci, — učitelju se ne usudjuje, — onda mu se izmišljaju najglupavije priče, koje ga ne mogu zadovoljiti i koje imaju u toliko gore djelovanje, kad ono jednog dana ipak sazna 1 Ljeta gospodnjeg 1902 općinski odbornici N eu ssa na Rajni odbili su pomoć za javno kupalište, jer zacijelo ne može pojačati moral to, kad djeca, obučena tek u jedne gaćice za kupanje, gledaju jedna drugima gola tijela. �300 prirodu svog porijekla. Bit će malo djece, koja to do svoje dvanaeste godine n i j e s u saznala. Uz ovo dolazi još i to, što u svakoj maloj varoši, a osobito na selu, djeca još od najranije mladosti posmatraju iz najbliže, najneposrednije blizine parenje pernate živadi, oplodjivanje domaćih živo­ tinja na dvorištu, ulici, goneći stoku na pašu i t. d. O na slušaju, kako zadovoljavanje nagona kao i akt radjanja raznih domaćih životinja postaje kod roditelja, slugu i starije braće i sestara pitanje, o kom se razvijaju važne diskusije do najmanjih detalja i bez ikakva stida. Sve to kod djeteta budi sumnju u ono, kako su mu roditelji opisali njegov dolazak na svijet. Na kraju krajeva dolazi ipak dan sazna­ nja, ali na drugi način, no što bi to došao kod prirodnog i razumnog uzgoja Djetetova tajna čini, da se ono što više udalju e od roditelja, a naročito od matere. Postizava se suprotnost onoga, što se u nerazumnosti i kratkovidnosti htjelo postići. T ko pomisli na svoje djetinstvo i na svoje drugove iz mladosti, zna, šta su često puta posljedice toga. jedna američka žena1 iznosi u jednom djelu izmedju ostalog to, kako je, da bi zadovoljila svog osmogodišnjeg sina sa njegovim neprestanim pitanjima, kako je došao na svijet, a ne hoteći da ga zaglupljuje pričama, otkrila mu njegovo pravo porijeklo. Dijete ju je slušalo s najvećom pažnjom i od toga dana, kad je saznalo, koliko je briga i bolova svojoj majci zadalo, prionulo je uz nju s tolikom nježnošću i visokim poštovanjem, kakvo dode nije poka­ zivalo, pa je to preneslo i na druge žene. Spisateljica po­ lazi od tačnog mišljenja, da se samo od prirodnog uzgoja može očekivati bitni popravak, a naročito veće poštovanje i savladjivanje muškog spola prema ženskom. T ko misli bez predrasuda, ne će moći doći ni do kojeg drugog za­ ključka. M a sa koje se tačke pošlo, kad kritikujemo današnje stanje, na kraju krajeva stalno se dolazi opet na o v o : nužna je t e m e l j i t a i z m j e n a n a š i h s o c i j a l n i h o d n o s a i sa njome korjenita izmjena u položaju spolova. 1 W om anhood, Its Sanctities and Fidelities by Isabella Becher-Hooker. Boston, L ee and Shepard, Publishers. N ew York 1874., L ee, Shepard and Dillingham. �301 Ž ena mora, da bi brže došla do cilja, obazrijeti se oko sebe, da nadje saveznike, s kojima će se sasvim naravno sresti u proletarskom pokretu. Klasno svijesni proletarijat već je odavno otpočeo juriš na tvrdjavu, klasnu državu, koja održava i vladavinu jednog spola nad drugim. Tvrdjavu valja sa svib strana opkoliti opkopima, a topovima svih kalibara na predaju prisiliti. Vojska, što vrši opsadu, na­ lazi sebi časnike i zgodno oružje na svim stranama. So­ cijalna nauka i prirodne znanosti, historiografija, pedagogija, higijena i statistika daju pokretu municije i oružja. Filo­ zofija ne zaostaje i u Mailanderovoj „Filozofiji spasenja" objavljuje skoro ostvarenje „idealne države". Osvajanje klasne države i njezinu reorganizaciju olak­ šava pocijepanost u redovima njenih branilaca, koji pri svekolikoj zajednici interesa prema zajedničkom neprijatelju obaraju jedan drugog u borbi oko pljačke. Interes jednog sloja stoji nasuprot interesu drugih. Dalje, što nama ko­ risti, jest buna u redovima neprijatelja, koja sve više raste, čiji su borci jednim velikim dijelom kost naše kosti, meso našeg mesa, no koji su se iz nerazumijevanja ili zavedeni dosada protiv nas i sebe samih borili, ali se sve više osvješćuju i nama pridružuju. Dalje, nama pomaže dezertiranje poštenih osviještenih ljudi iz redova današnjih ne­ prijateljski raspoloženih mislilaca, kojima njihovo više znanje, njihova bolja uvidjavnost daje impulza, da se uzdignu iznad svog niskog klasnog interesa, pa da se, idući za svojim idealnim nagonom prama pravdi, pridruže čovječan­ stvu, koje čezne za oslobodjenjem. Mnogima još nije postalo posve jasno stanje raspa­ danja, u kom se već nalazi država i društvo, pa je zato potrebno i ovo razlaganje, što sada dolazi. �Treći odsjek. Država i društvo. Šesnaesto poglavlje. K lasna država i m oderni proletarijat. 1* Naš javni život. Razvoj društva dobio je zadnjih decenija u svim kul­ turnim državama svijeta neobično brzi tempo, koji ubrzava svaki napredak na svim oblastima ljudske djelatnosti. Naši su socijalni odnosi time stavljeni u prije nikada nepoznato stanje nemira, vrijenja i raspadanja. Vladajuće klase ne osjećaju više čvrsta tla pod svojim nogama, a institucije gube sve više i više čvrstoću, da bi mogle prkositi navali, koja dolazi od svih strana. Svih krugova, najviših i naj­ nižih, uhvatio se osjećaj nelagodnosti, nesigurnosti i neza­ dovoljstva. Grčeviti napori, koje čine vladajuće klase, da bi šivanjem i krpanjem socijalnog tijela učinile kraj tomu nesnosnom stanju, pokazuju se kao ništetni, jer nijesu do­ voljni. Sve veća nesigurnost, koja otuda raste, povećava njihov nemir i njihovu nelagodnost. T ek što svoju trošnu kuću podupru kakvom gredom u obliku zakona, otkrivaju, da bi na deset drugih mjesta takva greda bila još po­ trebnija. I zbog toga se oni i sami nalaze u neprestanoj medjusobnoj svadji i razlici mišljenja. Sto jednoj stranci izgleda kao neophodno potrebno, da se donekle umire i pomire mase, koje postaju sve nezadovoljnijima, to druga smatra kao slabost i popustljivost, koja se nikad ne može oprostiti i koja samo izaziva želju za većim koncesijama. Z a to najjasnije svjedoče beskonačne rasprave u svim parlamentima, koje stvaraju uvijek nove zakone i ustanove, a da se ipak ne dolazi do mira i zadovoljstva. Medju samim vladajućim klasama postoje suprotnosti, koje se ne mogu izravnati, a ove još zaoštravaju društvene borbe. �303 V lade — i to ne samo u Njemačkoj — drhću kao trska na vjetru; one moraju da imadu potporu, jer bez potpore ne mogu postojati, i zato se oslanjaju sad na ovu, sad na onu stranu. Ni u jednoj gotovo naprednijoj državi Evrope ne ima vlada trajnu parlamentarnu većinu, s kojom bi mogla sigurno računati. Društvene opreke do­ vode majoritete u raspad i razlaz; i vječito promjenljivi kurs, osobito u Njemačkoj, pokapa i zadnji ostatak po­ vjerenja, što ga vladajuće klase imaju još u sebe. Danas je jedna strana nakovanj, druga kladivo, sjutra obratno. Jedna ruši ono, što je druga s naporom podigla. Smetnja biva sve većom, nezadovoljstvo sve trajnijim, frakcije se gomilaju i uništavaju u par mjeseci više sila, nego prije u isto tolikom broju godina. Pored toga stalno se povećavaju materijalne potrebe u obliku različnib prireza i poreza, a javni dugovi rastu u beskrajnost. Po svojoj prirodi i svom biću država je klasna država. Mi smo vidjeli, kako je ona bila potrebna, da štiti na­ stalo privatno vlasništvo i da državnim ustanovama i za­ konima regulira medjusobne odnose vlasnika, kako god i odnose izmedju njih i onih, koji nemaju nikakve svojine. U ma kakvim se oblicima u tijeku historijskog razvoja po­ javljivalo zadobijanje svojine, u prirodi same svojine je to, da su vlasnici najmoćnija lica u državi i da oni državu organizuju prema svojim interesima. A li u prirodi privatnog vlasništva je i to, da ona pojedinca nikad ne zadovoljava, on teži svim sredstvima, da ga poveća. O n se dakle trudi, da državu organizuje tako, da bi pomoću nje mogao što potpunije ostvariti svoju namjeru. Na taj način zakoni i ustanove države postaju tako reći sami po sebi klasni za­ koni i klasne ustanove. A li državna sila i svi, koji imaju interesa u održanju postojećeg državnog poretka, ne bi bili u stanju, da to uredjenje trajno održavaju nasuprot masi onih, koji nemaju ni najmanje interesa u njemu, kad bi samo ta masa došla do spoznaje, šta odista taj postojeći poredak znači. T o se dakle mora na svaki način spriječavati. Radi toga mora se masa održavati u što je moguće većem neznanju o prirodi postojećih odnošaja. No i to �304 nije dosta. Nju se mora učiti, kako je postojeći poredak bio vječit i vječno mora trajati, kako njega uništiti znači ustajati protiv poretka, koji je sam Bog^ uveo, i zato je religija uzeta u službu ovom uredjenju. Sto manje mase znaju i što su praznovjernije, u toliko bolje ; održati ih u tom, to je dakle u državnom, „javnom interesu'4, to jest u interesu klasa, kojima je postojeća država zaštita njihovih klasnih interesa. Vlasnici, državna i crkvena hierarhija, sve se to udružuje u svrhu zajedničkog rada oko zaštite svojih interesa. Ali sa težnjom za sticanjem imetka i množenjem imetaka diže se kultura. Sve veći biva krug onih, koji teže, da sudjeluju u zadobivenim napredcima i kojima to do stanovitog stupnja i uspijeva. Na toj novoj bazi podiže se jedna nova klasa, koju vladajuće klase ne priznaju kao ravnopravnu i jednako vrijednu, ali koja zalaže sve, da to postane. K onačno se javljaju nove klasne borbe, pa čak i nasilne revolucije, kojima nova klasa zadobija to, da joj se prizna, da zajedno vlada, naročito zbog toga, što ona po­ čima igrati ulogu branitelja širokih masa potlačenih i izrab­ ljivanih i njihovom pomoći izvojšti pobjedu. Ali čim nova klasa dobije silu i vlast pored starih, ona se udružuje sa svojim negdašnjim neprijateljima protiv svojih negdašnjih saveznika i poslije nekog vremena počimaju opet klasne borbe. No pošto nova vladajuća klasa, koja je za to vrijeme karakter uslova svoje egzistencije utisnula u cijelo društvo, može svoju moć i svoje imanje proširivati samo tako, što će jedan dio svojih kulturnih zadobitaka ostaviti i klasi, koju tlači i eksploatiše, ona time uzdiže na viši stupanj inteligenciju i sposobnost za akciju kod ove klase. A time ona sama daje oružje, kojim će biti uništena. Borba masa upravljena je sad protiv svake klasne vlada­ vine, ma u kom obliku ona postojala. Pošto je ova posljednja klasa moderni proletarijat, nje­ gova će onda misija donijeti sa sobom ne samo njegovo oslobodjenje, već i oslobodjenje svih ostalih, koji su po­ tlačeni, pa dakle i žena. Medjutim, u prirodi je klasne države ne samo to, da eksploatirane klase održava u što je moguće većem bes- �305 pravlju, nego još i to, da troškove i terete izdržavanja države u prvom redu svali na njihova ledja. Ovo je u toliko lakše, što način podnošenja tereta biva u oblicima, koji zatajuju pravo svoje značenje. Jasno je, da visoki ne­ posredni porezi za pokrivanje javnih izdataka moraju u toliko više izazvati buntovničko raspoloženje, u koliko je niži prihod, od koga se oni uzimaju. Lukavost dakle nalaže vladajučim klasama, da drže ovdje mjeru i da na mjesto neposrednih udare posredne, to jest poreze i prireze na najnužnije artikle potrošnje, jer se time tereti raspodjeljuju na svakodnevnu potrošnju i najvećim dijelom neprimjetno ulaze u cijenu robe i tako obvezanike obmanjuju o količini poreza, koje plaćaju. Koliko netko plaća poreza na kruh, sol, meso, šećer, kavu, pivo, petroulje ili carinu itd., većini je nepoznato, a i teško je izračunati; oni ni ne slute, ko­ liko ih se iscrpljuje. A ovi porezi rastu razmjerno s brojem članova obitelji, oni dakle predstavljaju najnepravedniji način oporezivanja, što se može zamisliti. O bratno pak, imućne se klase razmeću direktnim porezima, što ih plaćaju i prema visini njihovoj odmjeravaju sebi politička prava, koja ne daju proletarskoj klasi. U z to dolazi državna pomoć i državno potpomaganje, koje imućne klase dodjeljuju sebi putem poreznih premija i carina na sve moguće životne namirnice, kao i ostale subvencije u iznosu od mnogo sto­ tina milijuna svake godine, što se uzima na račun masa. Dalje, k tomu dolaze ogromna izrabljivanja putem povišice cijena u najrazličnijim potrebnim artiklima, što ih vrše krupnokapitalističke poduzetničke organizacije preko svojih saveza, trustova i sindikata, koje država unapredjuje svojom privrednom politikom i trpi bez imalo otpora, ako ih, šta više, još i ne potpomaže svojim sudjelovanjem. Doklegod su eksploatisane klase mogle biti održavane u nepoznavanju svih tih mjera, one za državu i vladajuće društvo ne skrivaju nikakvu opasnost Ali čim ih oštećene klase upoznadu, — a političko obrazovanje mase, koje se diže, omogućava im to sve više i više, — ove mjere, cija užasna nepravda postaje očevidna, izazivaju ogorčenje i pobunu masa. Posljednja iskra vjere u osjećanje pravde kod vladajućih sila gasi se i uvidja se priroda države, koja A . Bebel; Ž ena i socijalizam. 20 �306 takva sredstva primjenjuje, i bitnost društva, koje ih raz­ vija. Posljedica toga jest medjusobna borba do konačne istrage. U težnji, da zadovolje najsuprotnije interese, država i društvo gomilaju organizacije preko organizacija, ali se ni­ jedna stara temeljito ne odstrani, a nijedna nova ne pro­ vede se temeljito. Radi se polovično, tako, da nijedna strana nije zadovoljna. Kulturne potrebe, izašle iz narodnog života, traže, da se o njima povede račun, ako ne će, da se inače stavi sve na kocku; da bi ma i traljavo bile pod­ mirene, za njih mora da se dosta žrtvuje, i u toliko više, što se svuda nalazi velik broj parasita. Ali upo/edo s time, ustanove, koje su suprotne kulturnim ciljevima, ne samo da se održavaju, nego se, šta više, zbog postojećih klasnih suprotnosti proširuju, te su u toliko nesnosnije i teže, u koliko ih sve veća uvidjavnost glasno proklamuje i z l i š ­ n i m a . Policija, militarizam, sudstvo, tamnice, cjelokupni administrativni aparat postaju sve prošireniji i skuplji, ali se time ne pojačava ni vanjska ni unutrašnja sigurnost, već biva baš o b r a t n o . U internacijonalnim odnosima pojedinih naroda zavla­ dalo je postepeno jedno sasvim neprirodno stanje. Ovi se odnosi umnožavaju, u koliko raste proizvodnja robe, u koliko razmjena robe u masama postaje sve lakša pomoću prometnih sredstava, koja se stalno usavršuju, i u koliko privredni i naučni rezultati postaju općim dobrom svih na­ roda. Zaključuju se trgovinski i carinski ugovori, podižu se medjunarodnim sredstvima skupocjeni saobraćajni putovi (sueski kanal, gotthardski tunel i t. d.) Pojedine države potpomažu velikim svotama parobrodarske linije, koje utječu na jačanje prometa izmedju najrazličitijih zemalja na našoj zemlji. Osnovao se svjetski poštanski savez — jedan kul­ turni napredak prvoga reda, — sazivaju se internacionalni kongresi za sve moguće praktične i naučne ciljeve, rasprostiru se najodličniji duševni proizvodi pojedinih naroda prevodjenjem na razne jezike glavnih kulturnih naroda, i sa svim tim radi se sve više na i n t e r n a c i j o n a l i z o v a n j u i b r a t i m l j e n j u naroda. Ali političko i vojničko stanje Evrope i kulturnog svijeta stoji u čudnoj protivnosti s ovim �307 razvitkom. Narodnosna mržnja i šovinizam podstrekava se ovdje ondje umjetnim načinom. Posvuda vladajuće klase pokušavaju da održe uvjerenje, kako onaj tudjinski narod smrtno mrzi ovaj njihov i kako samo vreba trenutak, da skoči na njega i da ga uništi. M edjusobna konkurentska borba kapitalista u pojedinim zemljama dobija na interna­ cionalnom području karakter borbe kapitalističke klase jedne zemlje protiv kapitalističke klase druge zemlje, i pot­ pomagana političkim sljepilom masa izaziva takvu utakmicu u vojnim naoružanjima, kakvu svijet nikad nije vidio. Ova utakmica stvorila je vojske takve veličine, kakve nikad prije nijesu postojale, ona je stvorila orudja za ubijanje i razoravanje na kopnu i na moru, u tolikoj mjeri savršena, kako je to moguće samo u jednom vremenu najrazvijenije tehnike, kao što je naše. O va utakmica izaziva razvoj razornih sred­ stava, koji na kraju krajeva vodi do razorenja sama sebe. Uzdržavanje vojske i mornarice traži žrtava, koje svakom godinom bivaju veće i koje konačno upropaste i najbogatiji narod. Godine 1908. platila je Njemačka samo za svoju vojsku i mornaricu redovitih troškova — računajući tu i izdatke na mirovine i kamate državnog duga, u koliko je on učinjen za ratnu svrhu — znatno preko 1500 milijuna maraka, a ova svota raste godimice. Prema Neymarcku iznašahu izdaci evropskih država za 1866 1887 1870 1906 milijuna franaka Vojska i mornarica Državni dugovi . K a m a ti.......................... 3000 66000 2400 3500 75000 3000 4500 117000 5300 6 72 5 148000 60001 I tako Evropa plaća godišnjih 6725 milijuna franaka (5448 milijuna maraka) za vojsku i mornaricu, a 6000 mi­ lijuna franaka (4860 milijuna maraka) kao kamate od tih dugova, koji su većinom učinjeni u ratne svrhe 1 Odista prekrasno sta n je ! Primjer Evrope slijede Amerika i Azija. Savezne D r­ 1 A . Neymarck, La Statistique internationale des valeurs mobilieres u „Bulletin de l’institut international de Statistique“. 17. svezak, str. 40 3 . K openhagen 1908. �308 žave izdadoše godine 1875—386, 8, a godine 1907/08 — 1436, 9 milijuna maraka. U Japanu su redoviti izdaci za vojsku i mornaricu, računajući ovamo i penzije, iznosili godine 1875 — 20, 5, a godine 1908/09 — 220, 4 mili­ juna m araka! Kraj ovih izdataka pate obrazovni i kulturni ciljevi u najvećoj mjeri, zapuštaju se najnužnije kulturne zadaće, a izdaci za izvanjsku zaštitu rastu u tolikoj mjeri, te će po­ kopati i cilj same države. Sve to veće vojske sadrže u sebi najzdraviji i najsnažniji dio naroda, za njihov razvoj i obrazovanje upotrebljavaju se sve duševne i tjelesne sile na taj način, kao da je najviša zadača našeg vremena obra­ zovanje za ubijanje u masama. Uz to se orudja za rato­ vanje i ubijanje neprekidno usavršuju, ona su se toliko usavršila u pogledu brzine, djelovanja i savladjivanja zapreka, te su postala strahovita kako za neprijatelja, tako baš i za onoga, koji ih upotrebljava. Ako se jednog dana taj ogromni aparat stavi u pokret, — kojom će zgodom neprijateljske evropske sile izvesti na bojno polje 16 do 20 milijuna ljudi, — pokazat će se, d a j e v e ć p o s t a l o n e m o ­ g u ć e u p r a v l j a t i i r u k o v a t i n j i m e . Ne ima ge­ nerala, koji tolikim masama može zapovijedati, bojnog polja, koje je dovoljno veliko, da ih može primiti, i administra­ tivnog aparata, koji ih dugo vremena može hraniti. U slu­ čaju bitke nema dovoljno bolnica, u kojima bi mogli svi bolesnici dobiti mjesta, a sahranjivanje brojnih mrtvaca po­ staje gotovom nemogućnosti. Ako se uz to imaju na umu strahovite krize i pustoši, koje će u buduće jedan evropski rat izazvati na g o s p o ­ d a r s k o m području, onda se bez pretjerivanja smije kazati: p r v i i d u ć i v e l i k i r a t j e p o s l j e d n j i rat . Broj bankrota bit će tolik, kolik još nikada nije bio. Izvoz prestaje, zbog čega hiljade tvornica sasvim obustavljaju rad ; prestaje dovoz životnih namirnica, uslijed čega slijedi go­ lemo poskupljivanje životnih namirnica, a broj porodica, čiji hranitelji stoje na bojnome polju i kojima treba pomoći, iznosi na milijune. Ali otkuda da se uzmu sredstva ? 1 ako naprimjer stoji Njemačku uzdržavanje vojske i mornarice u ratu dnevno 45 do 50 milijuna maraka. �309 Političko i vojničko stanje Europe zauzelo je takov razvoj, te bi lako znalo svršiti s katastrofom, koja bi čitavo buržoasko društvo povukla u propast. Na vrhuncu svoga razvitka ovo je društvo stvorilo takvo stanje, da mu ono onemogućuje egzistenciju; ono priprema sebi propast sred­ stvima, koja je samo stvorilo, kao najrevolucionarnije od svih društava, što su do danas postojala. Veliki broj općina dolazi postepeno u očajan položaj, jer prosto ne zna, na koji će način da podmiri potrebe, koje su iz godine u godinu sve veće. Naročito su naši veliki gradovi i industrijska mjesta, koja brzo rastu, gdje ubrzani porast pučanstva ističe velik broj zahtjeva, kojima siromašne većinom općine ne mogu zadovoljiti drugačije, nego nametanjem velikih poreza i zaključivanjem zajmova. Škole, cestogradnje, centrale za osvjetljenje, kanalizacija, vodovodi, izdaci za zdravstvene, privredne i prosvjetne svrhe, za policiju i administraciju umnožavaju se iz godine u godinu. Pored toga dobro situirana manjina svuda traži od općina, da podmiruju njene najskuplje potrebe. Ona od njih zahtijeva, da podignu više prosvjetne zavode, kazališta i muzeje, da urede fine gradske četvrti i parkove i da ih snabdjenu luksusnim osvjetljenjem, taracom i t. d. Može se većina stanovništva i tužiti nad ovim priviligiranjem, ono leži u naravi odnošaja. Manjina ima moć i ona je upotrebljava za to, da bi na račun cjelokupnosti podmirila svoje kulturne potrebe. Protiv samih tih razvijenih kulturnih potreba ne može se ništa primjetiti, jer su one napredak, pogriješka je samo to, što se njima koriste poglavito imućne klase, dok bi trebalo da ih svikolici uživaju. Dalje je loše i to, što je uprava često ne baš najbolja i što je skupa. A nije rijetkost ni to, da su činovnici nepristupačni i da nemaju dovoljno pojma o mnogostrukim potrebama, za što često puta treba i velikog znanja. Općinski pak odbornici u najvećem broju imaju da rade i da se brinu za održanje svoje lične egzistencije, te tako nisu u stanju da podnesu žrtve, koje se traže za temeljito vršenje njihovih dužnosti. A često se ti položaji iskorišćuju za zadovoljenje ličnog interesa, a na grdnu štetu zajednice. Posljedice padaju na one, što plaćaju porez. Društvo ne može da pomišlja na �310 temeljitu promjenu tih odnošaja, koja bi donekle zadovoljila. M a u kakvom se obliku nametali porezi, nezadovoljstvo raste. Z a nekoliko decenija najveći broj ovih općina ne će biti u stanju, da ovakvim načinom uprave i kupljenja pri­ hoda podmiruje svoje potrebe. U općini, baš kao i u državi, korjenita reforma postaje neophodno nužnom, jer se općini u najvećoj mjeri postavljaju zahtjevi za ostvarenje kulturnih ciljeva, jer je ona jezgro, od koga ima da se poene izvršivati društveni preobražaj, ćim se za to bude imalo volje i moći. Ali kako će se toj potrebi zadovoljiti danas, kad pri­ vatni interesi vladaju nada svim, a interesi zajednice stav­ ljaju se iza njih? T o je u nekoliko riječi stanje našeg javnog života, a ono je samo ogledalo socijalnog stanja društva. 2. Zaoštrenje razrednih opreka. U našem socijalnom životu biva sve teža borba za opstanak. R at sviju proti svima rasplamsao se najžešće i biva nemilosrdan, vodjen često bez izbora sredstava. N a­ čelo: O te-toi de la, que je m’y mette (Digni se ti, da zasjednem ja) ostvaruje se u životnoj praksi snažnim gu­ ranjem lakata, silom i prijevarom. Slabiji mora uzmicati pred jačim. G dje nije dovoljna materijalna sila, moć novca i po­ sjeda, tamo se upotrebljavaju najrafiniranija i najnedostojnija sredstva, samo da se dodje do cilja. Počinja se laž, va­ ranje, prijevara, lažna mjenica, kriva prisega, najteži zločini, samo da se dodje do žudjena cilja. I kao što u toj borbi ustaje jedan proti drugomu, tako i klasa proti klasi, spol proti spolu, jedno doba starosti nasuprot drugom. Korist je jedini regulator ljudskih odnošaja, svaki drugi obzir mora da uzmakne. Hiljade i hiljade radnika i radnica bivaju^ iz­ bačene na cestu, čim to profit ushtije, i pošto utroše i posljednje, što su imali, bivaju upućivani na javnu milo­ stinju i život skitnica. Radnici putuju takoreći u krdima od mjesta do mjesta*, unakrst cijele zemlje, a društvo ih posmatra sa toliko većim strahom i toliko dubljom grozom, �311 u koliko više zbog duge besposlice njihov vanjski izgled postaje bijedan, a zatim i njihov unutrašnji život demoralisan. Pošteno društvo ne može ni da sluti, šta to znači mjesecima ne biti ustanju podmiriti svoju potrebu za urednošću i čistoćom, sa praznim želucem lutati od mjesta do mjesta i u najviše slučajeva biti susretan slabo sakri­ vanim gnjušanjem i preziranjem baš onih, koji su stupovi toga sistema. Obitelji ovih ubogara pate najužasniju ne­ volju i padaju na teret javnoj milostinji. Nerijetko očajanje nagoni roditelje na najužasnije zločine i prema sebi i prema djeci, na ubijstvo i samoubijstvo. Naročito se u vremenima krize umnožavaju brojevi tih očajničkih aktova u užasnoj mjeri. A li to sve ne smeta vladajuće klase. U istom broju novina, što javljaju takva djela nevolje i očajanja, stoje iz­ vješća o bučnim svečanostima i sjajnim službenim para­ dama, kao da sve pliva u veselju i obilju. Općenita bijeda i sve teža borba za egzistenciju tje­ raju žene i djevojke sve brojnije u prostituciju i propadanje. Demoralizacija, podivljalost i zločin gomilaju se, a ono, što prosperira, to su zatvori, tamnice i takozvana popravilišta, koja jedva mogu da dadu mjesta masama svojih stanovnika. Zločini stoje u najužoj vezi sa socijalnim stanjem društva, što ovo nikako ne će da prizna. O no tura poput noja glavu u pijesak, da ne bi moralo priznati prilika, što ga optužuju, i laže sebi i obmanjuje se, da je svemu tomu kriva „lijenost" i „požuda za uživanjem“ kod radnika i to, što ovi nemaju „religije". T o J e ili najgora samoobmama ili najodvratnije licemjerstvo. Sto je nepovoljnije stanje društva za većinu, to su mnogobrojniji i teži zločini. Borba za opstanak dobija najsuroviji i najnasilniji oblik, ona stvara stanje, u kome jedan gleda u drugome svog smrtnog ne­ prijatelja. Društvene se veze klimaju i čovjek stoji proti čovjeku kao neprijatelj.1 1 V e ć je Plato poznavao posljedice takvog stanja. O n piše: „Nije jedna država, u kojoj postoje klase, već d vije: jednu čine siromasi, drugu bogati, a obadvije stoje jedna pored druge vrebajući . . . Vladajuća klasa ne može konačno da vodi rata, jer se tu mora poslužiti masom, koje se, kad je ova naoružana, boji više od istog neprijatelja. Plato, Država. Aristotel veli: „Brojno osiromašivanje je zlo stanje, jer se ne može sprije­ čiti, da takvi ljudi postanu buntovnici.w A ristotel, Politika. �312 Vladajuće klase, koje ne vide ili ne će da vide ko­ rijen stvari, pokušavaju na svoj način da spriječe zlo. Ako rastu siromaština, bijeda i kao posljedica toga demoraliza­ cija i zločini, ne traži se u tom slučaju izvor zla, pa da se on odstrani, nego se kažnjavaju produkti takvog stanja. 1 u koliko veća zla bivaju i broj zločinaca raste, u toliko se — misli se — oštrija ganjanja i kazne moraju upotreb­ ljavati. Misli se, da se djavola može istjerati pomoću Beelzebubovom. 1 profesor Hackel nalazi, da je sasvim u redu, da se protiv zločina bori što je moguće težim kaznama, a naročito smrtnom kaznom.1 U tom se on najljepše slaže s natražnjacima svih dlaka, koji su mu neprijatelji na smrt. Hackel misli, da se nepopravljivi zločinci i ništarije imaju iskorijeniti kao drač, koji oduzima biljkama svijetlo, zrak i zemlju. D a se je Hackel bavio i sa studijem društvene nauke, umjesto da se isključivo bavljaše prirodnim znano­ stima, znao bi, da se ovi zločinci dadu promijeniti u korisne, uporabive članove ljudskog društva, ako im društvo dade odgovarajuće uslove života. O n bi našao, da uništavanje pojedinih zločinaca ili činjenje bezopasnima isto tako malo spriječava pojavu novih zločina, kao i kad se na jednoj njivi doduše pokida korov, ali se zaboravi počupati korijen i uništiti sjeme. Čovjeku ne će nikad biti mogućno, da apsolutno spriječi stvaranje štetnih organizama u prirodi, ali m u je m o g u ć n o , d a s v o j u , d r u š t v e n u o r g a ­ n i z a c i j u , k o j u je on s a m s t v o r i o , popr a vi tako, da ona s v im a s t v a r a p o v o l j n e uslove za e g z i s t e n c i j u , da s v a k o m p o j e d i n c u daje p o d j e d n a k u s l o b o d u r a z v i j a n j a , p a d a mu v i š e n i j e p o t r e b n o , da s v o j u g l a d ili s voj n a g o n za i m e t k o m ili s v o j u a m b i c i j u p o d ­ m i r u j e n a r a č u n os t a l i h. Neka se proučavaju u zr o c i zločina i neka se odstranjuju, pa će biti i zločini odstranjeni.2 1 Prirodna povjest stvaranja. Četvrto popravljeno izdanje. Str. 155. i 156. Berlin 1873. 2 Slično tvrdi Plato u svojoj „Državiu : „Zločini imaju svoj uzrok u neobrazovanosti i u zlom odgoju i uredjenju države.1 Plato je dakle su­ ' štinu društva poznao bolje, negoli učeni njegovi nasljednici poslije tridesetidva stoljeća. T o baš nije utješljivo. �313 Oni, koji hoće da zločine otklone na taj način, što će uništiti njihove uzroke, ne mogu dabogme da se sprijatelje s nasilnim mjerama za njihovo ugušivanje. O ni ne mogu spriječavati društvo, da se na svoj način zaštićava od zlo­ činaca, koje ne može mirno pustiti da vrše svoj posao; ali oni u toliko neodoljivije zahtijevaju izmjenu društva iz osnova, t. j. uništavanje uzroka, koji izazivaju zločine. Statističari i socijalni političari pokazali su toliko puta na tijesnu vezu izmedju socijalnog stanja društva i prestupa i zločina.1 Jedan od najobičnijih prestupa — koji naše društvo i pored svih kršćanskih učenja o milosrdju smatra kao prestup — jest prosjačenje u danima slabog posla. T u nam statistika kraljevine Saske pokazuje, da je broj lica sudbeno kažnjenih zbog prošnje rastao u toliko više, u koliko je rasla velika privredna kriza, koja je u Nje­ mačkoj počela 1890, a 1892 do 1893 dosegla svoj najviši stepen. Godine 1890 bilo je radi ovog delikta kažnjeno 8813, 1891 10075, 1892 — 13120 osoba. Slično je i u Austriji, gdje je radi skitanja i prosjačenja osudjeno god. 189) — 90926, a godine 1892 — 98998 osoba. 2 T o je vrlo veliki porast. Proletarizovanje masa na jednoj strani sa naglim go­ milanjem bogatstva na drugoj strani, to je uopće obilježje našeg perioda. Pravac razvoja, u kom se nalazimo, vidi se već iz te činjenice, što je u Saveznim Državama godine 1900 petorica ljudi, J. D. Rockfeller, nedavno umrli Harriman, D. Pierpont Morgan, W . N. Vanderbilt i G. D. Gould, posjedovalo preko 3200 milijuna maraka i što je njihov uticaj toliki, da vladaju ekonomskim životom Sjedi­ njenih Država, pa i jednim dijelom Evrope. U svim kul­ turnim zemljama kapitalistička velika udruženja, čiji soci­ jalni i politički uticaj postaje sve osudniji, predstavljaju najznačajniju pojavu novijega vremena. 1 M . Skursky, Iz najnovije literature o ekonomskim uzrocima krimi­ naliteta. „N ovo Vrijem e", 2 3 . godište, ? . svezak. 2 H . Herz, Zločin i zločinaštvo u Austriji. Str. 49. Tiibingen 1908. „Z a zločinačko djelo." veli pisac, „od velike je važnosti svaka ekonom­ ska forma. Organizacija proizvodnje i potrošnje i razdioba gospodarskih dobara djeluje često odlučno na zločine." �314 Sedamnaesto poglavlje. Proces koncentracije u kapitalističkoj industriji. Industrija potiskuje zemljoradnju. Kapitalistički privredni sistem vlada ne samo nad dru­ štvenom, već i nad političkom organizacijom; on upliviše i vlada nad osjećanjem i mišljenjem društva. Kapitalizam je gospodar i zapovjednik proletera, čiju radnu snagu on kupuje kao robu za upotrebu i iskorišćavanje, i to po ci­ jeni, čija se veličina kao i kod svake druge robe upravlja prema ponudi i potrošnji i oscilira oko troškova za njenu proizvodnju, čas iznad njih, čas ispod njih. Ali kapitalist ne kupuje radnu snagu „Boga radi" ili zato, da bi učinio veselje radniku, — premda on prikazuje stvar takovom, — već da od njenog rada dobije profit, koji trpa u svoj džep u obliku poduzetničke dobiti, kamata, zakupnine, rente od zemljišta. Ovaj višak vrijednosti, koji je iscijedjen iz rad­ nika i koji se kod poduzetnika iznova kristalizuje u ka­ pital, u koliko ga on ne potrati, daje kapitalistu moguć­ nosti, da stalno povećava svoje poduzeće, da usavršuje proces proizvodnje i da upotrebljava uvijek novu radnu snagu. A to mu opet omogućuje, da poput konjanika u oklopu stane naproti neoboružanom pješaku i da ga uništi. O va nejednaka borba razvija se sve jače i jače na svim područjima i poslije radne snage mladića i djece predstavlja žena u njoj sve veću ulogu, kao najjeftinija radna snaga. Posljedica takvog stanja je sve oštrija podjelba na jedan razmjerno mali broj moćnih kapitalista i na grdnu masu golaća, koji su bez ikakva kapitala upućeni na svakodnevnu prodaju svoje radne snage. Srednji stalež dolazi u ovakovu razvoju u sve nesigurniji položaj. Kapitalističko iskorišćavanje zahvata, jednu za drugom, sve oblasti rada, u kojima je dotle još vladao mali obrt. Medjusobna konkurencija kapitalista sili ih, da nalaze uvijek nova područja izrabljivanja. Kapital obilazi „kao ričući lav �315 i traži, koga će progutati". Male i slabije egzistencije uni­ štavaju se, pa ako im ne uspije da se spasu na drugo koje područje, — što je sve teže i sve manje moguće, — one zapadaju u klasu najamnih radnika ili katilinarskih egzistencija. Svi pokušaji, da se propadanje zanata i srednjeg staleža spriječi zakonima i ustanovama, koje se mogu uzeti samo iz ropotarnice prošlosti, pokazuju se bezus­ pješnima ; i ako bi za neko vrijeme održavali ovog ili onog u iluziji o njegovu položaju, ta iluzija iščezava brzo pred silinom (akata, koji se jave. Proces, u kom krupni gutaju sitne, istupa jakošću i neumoljivošću prirodnog za­ kona tako reći opipljivo pred oči. Kako se socijalna struktura Njemačke promijenila u kratkom razdoblju od dvadesetipet godina, — od 1882. do 1895. i od 1895. do 1907., — neka nam pokaže uporedjenje rezultata na dva privredna popisa u rečenim godinama. Bilo je : privred. u glavnom zanimanju 1882 Poljoprivreda . . Industrija . . . Trgovina i promet Kućanstvo . . . Javne službe i slobodni pozivi Bez zanimanja U kupno . . 189 5 više ili manje od 1882 1907 8236496 6396465 1570318 397582 8292692 9883257 8281220 11256254 2338511 34 7 7 6 2 6 471695 432491 10 3 1 1 4 7 1354486 1425961 2142808 + + + + 1646761 = 19,99 4 8 5 9 7 8 9 = 7 5 ,9 8 1 9 0 7 3 0 8 = 1 2 1 ,4 6 7 4 1 1 3 = 18,63 1738530 + 3404983 + 7 0 7 3 8 3 = 6 8 ,5 6 2 0 5 0 4 9 7 = 15 1 ,4 0 . 1 8 9 8 6 4 9 4 2 2 9 1 3 6 8 3 3 0 2 3 2 3 4 5 |+ 1 1 2 4 5 8 5 1 = privrednika sa članovima porodice 1 882 1 895 Ukupno . . više ili manje od 1882 1907 Poljoprivreda . . 19 2 2 5 4 5 5 1 8 5 0 1 3 0 7 1 7 6 8 1 1 7 6 Industrija . . . 1 6 0 5 8 0 8 0 2 0 2 5 3 2 4 1 2 6 3 8 6 5 3 7 Trgovina i promet 4 5 3 1 0 8 0 5 9 6 6 8 4 6 8 2 7 8 2 3 9 K ućanstvo . . . 938294 792748 886807 Javne službe i slobodni pozivi 2 2 2 2 9 8 2 2 8 3 5 0 1 4 3 4 0 7 1 2 6 Bez zanimanja 2246222 3327069 5174703 1544279= + 10328457 = + 3747159= — 145546= + + 18,18 6 4 ,2 5 8 2 ,6 9 15,57 1 1 8 4 1 4 4 = 5 3 ,3 3 2 9 2 8481 = 1 3 0.30 . 45222113 5177 0 2 8 4 61720529 + 16498416 = 60169 = 1324924 1339318 1264755 - U z to dolaze sluge 5 3 ,9 5 3 4 ,2 7 4 ,5 3 �316 Ovi brojevi pokazuju, da se u toku navedenih dvade­ setipet godina izvršila velika promjena stanovništva i nji­ hovih zanimanja. Stanovništvo, koje živi od industrije (ru­ darstva i graditeljstva), trgovine i prometa, umnožalo se na račun poljoprivrednog stanovništva; gotovo cijeli priraštaj — 6548171 od 1882 do 1895 i 9950245 od 1895 do 1907 — dolazi jedino na ono prvo stanovništvo. Istina, broj privrednika, kojima je poljoprivreda glavno zanimanje, porastao je za 1646761 glava, ali je on daleko zaostao iza prirasta cjelokupnog stanovništva, a broj cjelokupnog poljoprivrednog življa čak je spao za 1544279 = 8 pro­ cenata. Sasvim drugačije stoji stvar u industriji (uključivši ovamo graditeljstvo i rudarstvo), trgovini i prometu. U obadvim kategorijama veoma je jako porastao broj privrednika i čla­ nova njihovih porodica, i to u većoj mjeri, no što je raslo stanovništvo. Broj privrednika u industriji, koji je već go­ dine 1895 dostigao broj privrednika u poljoprivredi, pre­ stigao ga je sada za 1372997 glava ili za 15 postotaka. A broj članova njihovih porodica nadmašio je broj članova poljoprivrednih porodica za 8705361 glavu ili 49 proce­ nata (godine 1895. za 1751934). Još silnije se penje broj privrednika i članova njihovih porodica u trgovini i sao­ braćaju. R e z u l t a t j e t aj , d a p o l j o p r i v r e d n o s t a ­ n o v n i š t v o , to j e s t onaj pr a vi k o n z e r v a ­ tivni dio stanovništv a, koji sačinjava g l a v n i o s l o n a c s t a r o g p o r e t k a stvari, biva sve više p o tis k iv a n o i pr ekrivano sta nov­ ništvom, koje se bavi industrijom, trgo­ v i n o m i s a o b r a ć a j e m . Stvar ništa ne mijenja to, što se od 1882. isto tako znatno zajedno sa svojim po­ rodicama povećao i broj onih, koji živu od javnih služba i slobodnih zanimanja. Osim toga se još mora primjetiti, da je kod ovog odjela zanimanja prigodom zadnjeg popisa bilo nešto manje privrednika — barem relativno , ali broj članova njihovih porodica raste 1895. i 1897. još i dalje prema godini 1882., i ako je taj prirast mnogo manji - od 1882. do 1895. za 38,29, a od 1895. do 1907. �317 samo za 21,96 procenata. Jak priraštaj onih, koji su bez zanimanja zajedno sa članovima njihovih porodica, ima se pripisati namnožavanju rentijera, računajući tu i one, koji živu od rente za nesrećne slučajeve, za nesposobnost i za osiguranje u starosti, i većem broju onih, koji primaju milo­ stinje, studente svih vrsti, članove ubožnica, bolnica, lud­ nica i tamnica. Karakterističan je i sićušan priraštaj privrednika u kuć­ noj službi, kao god i direktno opadanje broja slugu, što dokazuje prvo, da se relativno smanjuje broj onih, kojima prihod dopušta da drže ta lica, a drugo, da je medju proletarcima, koji čeznu za većom ličnom nezavisnošću, sve manje obljubljeno ovo zanimanje. G odine 1882 privrednici, kojima je poljoprivreda glavno zanimanje, sačinjavali su 43,38 procenta, 1895— 36,19, a 1907 još samo 32,69 procenta od ukupnog broja privred­ nika; ukupni broj poljoprivrednika, iznosio je 1882— 42,51 procenta, 1895— 35,74, a 1907 ne više od 28,65 procenata. Nasuprot tome, broj privrednika, kojima je glavno zanimanje industrija (uključivši amo rudarstvo i graditeljstvo), iznosio je 1882— 33,69 procenta, 1895— 36,14, a godine 1907— 37,23 procenata. Z ajedno sa članovima svojih porodica sačinjavahu oni 1882— 35,51, .1 8 9 5 —39,12, ali godine 1907. već 42,75 procenta. Z a privrednike u trgovini i sa ­ obraćaju i članove njihovih porodica brojke su stajale ovako: S porodicom 1882 . 1895 . 1907. .. .. .. . 10,02 .1 1 ,5 2 .13.41 Bez nje 8,2 7 10,21 11,50 Vidimo dakle, da je sada 56,16 procenata (u Saskoj čak 74,5) čitavog pučanstva Njemačke upućeno na indu­ striju i trgovinu, dok poljoprivreda ne uposluje više od 28,65 (u Saskoj tek 10,07) procenata 2. Proletarizovanje napreduje. Prevlast velike industrije. Ali je važno konstatirati i to, kako se privredno p u ­ čanstvo dijeli na samostalne privrednike, namještenike i radnike, i kako se ove tri kategorije dijele po spolovima. T i brojevi naći će se na tabeli na str. 318. �318 Industrija Trgovina \ 346899 1977122 477290 1499832 2500974 3161 13 8 3 8 7 99076 2269 96807 66644 5881 60763 1882 261907 11987 | 249920 263745 9324 254071 96173 18107 78066 1895 505909 79689 426220 686007 63936 622071 98812 16264 82548 727262 1443 7 7 582885 ! 4096243 545229 3551014 5881819 2251860 3629959 1882 9071097 123 3 04 7 365005 836042 5 9 5 57 1 1 992302 4963409 5627794 2388148 3239646 1895 1 3 6 9 4 16 0 195 9 5 2 5 605043 1354482 8593125 1 562698 7030427 3028983 1907 Radnici 765551 14 1 5 4 8 7763858 Namještenici 246641 5 8 2 4 0 7 11308 39 1907 1012192 295957 39418 1907 4338123 11311 2941466 3745455 4161 9 6 1 17836121 159889 7 28 3 4 71 4254488 105 2 1 6 5 Samostalni privrednici 2568725 519492 2288033 27716«! 2010865! 2 2 2 1 8 2 6 1895 . . 2061764 1 skupa 579478 640941 1542272 2201146 202616 .1621668 . . ženski . . 550936 843557 . . \ skupa . . 15 0 5 7 2 | muški | muški 701508 4405039 . • ženski . { 4183039 106 9 0 0 7 1 Cn Oi to 10 0 7 2 1 8 621825 l j 307268 1 5490288 § 8 U > £ to co — to <1 i to 5 1 90687J 5474046 £ to to I? C o ° i s s< ST ST “ 7T C *o ® S« SJi ST H ° c N n< ° “ JT X) if t a X3 o' �319 O na pokazuje, da je u poljoprivredi broj samostalnih privrednika od 1882 do 1895 istina porastao za 280692 glave = 12,5 procenata, ali da je od 1895 do 1907 opet za 67751 glavu spao, tako da je prema godini 1882 broj samostalnih privrednika porastao tek za 212941 glavu = 9,2 procenata. Nasuprot tomu broj radnika, koji je od 1882. do 1895. spao za 254025 glava = 4,3 procenta, digao se od 1895. znatno — za 1655677 glava = 29,4 pro­ cenata. Posmatramo li taj priraštaj izbliže, naći ćemo, da se on ima pripisati umnožavanju članova porodica ženskog spola (za 170532 kod muškog, a za 1820398 kod ženskog, zajedno za 1990930). Uzmemo li u obzir nadničarski i družinski rad u poljoprivredi, pokazat će se nazadak muških radnika za 381 195 glava, a prirast ženskih za 45942, za­ jedno dakle znatni nazadak poljoprivrednih radnika za 335253 čovjeka. U poljoprivredi nije samo manji broj sa­ mostalnih privrednika, već i družine i nadničara; prirast privrednika, koji se bave poljodjelstvom, ima se prema prošlom popisu pripisati jakom namnožavanju porodičnih, naročito ženskih članova. Drugačije je u industriji. T u je u razdoblju od dvadesetipet godina broj samostalnih privrednika spao za 234024 = 10,6 procenata (od 1882 do 1895 za 139382 = 5,2 procenata), dok je stanovništvo poraslo za 36,48 procenata (od 1882 do 1895 za 14,48). A to su poduzeća sa jed­ nim ili sa dva pomoćnika, koji su od toga trpjeli. Broj radnika porastao je od 1882 do 1895 za 1859468, a od 1895. do 1907. za daljnih 2637414 glava. Uzmemo Ii pak samo prave radnike, ez članova njihovih porodica, broj je njihov od 5899708 u 1895. porastao na 8460338 ljudi u 1907. T ri četvrtine svih ljudi, zaposlenih u industrijskim zanimanjima, jesu radnici (75,16 procenata). O pet se obratni odnošaj pokazuje u trgovini i saobra­ ćaju, gdje je čak i broj samostalnih privrednika, ali kao i u industriji broj namještenika i radnika znatno porastao. Naročito su žene, koje se u trgovini kao samostalne pri­ vrednice umnožavaju, a to su ili udove, koje se tuku kroz život pomoću malog trgovanja, ili je to supruga, koja kuša na ovaj način umnožiti prihod svojega muža. Broj samo­ �320 stalnih privrednika popeo se od 1882 do 1907. za 310584 ~ 44,3 procenta, ali broj namještenika i radnika još se i više umnožio (za 364361 = 258,8 i za 1232263 = 169.4 procenata). T o je očiti dokaz, kako se velika trgo­ vina razvila, osobito od 1895. do 1907. Broj namješte­ nika gotovo se podvostručio, a u njem se broj ženskih namještenika pošesterostručio ! Općenito se od 1882. do 1907. broj samostalnih pri­ vrednika svih kategorija popeo za 5,7 procenata, pa je dakle znatno zaostao iza umnoženja stanovništva (36,48 procenata). Nasuprot tome digao se broj namještenika za 325.4 procenata, što je dokaz, da moćno razvijena velika industrija treba namještenika, dok je broj radnika porastao za 39,1 procenata. O vdje treba istaknuti, da se medju 5490288 samostalnih privrednika nalazi vrlo veliki broj ljudi, koji provode baš proleterski život. Tako je primjerice od 2086368 industrijskih poduzeća bilo ništa manje nego 994743 njih s jednim pomoćnikom, a 875518 njih, koja su uposlivala do pet pomoćnika. U trgovanju robom bilo je 1907. od 709231 glavnih poduzeća ne manje nego 232780 poduzeća s jednom osobom, nadalje je bilo medju samostalnim privrednicima u trgovini i saobraćaju 35306 kućaraca, zatim 5240 služnika, nadničara itd., tisuće age­ nata za osiguranje, kolportera itd. Dalje valja obratiti pažnju i na to, da se u sve tri kategorije broj samostalnih privrednika ne poklapa sa brojem poduzeća. A ko primjerice jedan vlasnik firme ima desetak podružnica, kao što je to na primjer slučaj u trgovini du­ hanom i cigarama, ili ako jedna potrošačka kooperativa ima toliko i toliko dućana, onda se svaka podružnica računa kao zasebno poduzeće. T o isto važi i za industrijska po­ duzeća, na primjer kad jedna fabrika strojeva ima i svoju livnicu gvoždja i stolarsku radionicu itd. Navedeni brojevi ne daju dakle tačnih obavještenja o koncentraciji poduzeća s jedne strane, ni o kvalitetu egzistencije na drugoj strani. Pa ipak, uprkos svim manjkavostima, podaci najnovijeg popisa obrtnih gazdinstava od 12. lipnja 1907. podaju sli^u najsnažnije koncentracije i centralizacije kapitala u indu­ striji, trgovini i prometu. O ni pokazuju, da zajedno s po- �321 spješnim industrijalizovanjem cijelog gospodarskog reda na­ preduje gigantskim koracima i koncentracija svih proizvodnih sredstava u malo ruku. Samostalni privrednici, radeći posve sami, koji su još 1882. pokazivali broj 1877872, opali su od godine 1895. još i više, godine 1895. bilo ih je nabrojenih 1714351, a 1907. još samo 1446286, dakle manjak za 431586 = 22,9 procenta. Malo je gazdinstvo padalo jako od popisa do popisa. 1882. iznosilo je ono 59,1 procenata, 1895. — 46.5, a godine 1907. još samo 37,3 procenata svih osoba, zaposlenih u privredi. Posve se protivno tomu razvijalo veliko gazdinstvo, koje se diglo od 22,0 na 29,6 i 1907. na 37,3 procenata. Sto su veća gazdinstva, to je brži po­ rast. O d 1895. do 1907. porastao je personal malih gaz­ dinstava za 12.2 procenata, onaj srednjih gazdinstava za 48,5 procenata, a personal velikih poduzeća za 75.7 po­ stotaka. Sa 5350025 ljudi, z poslenih u privredi, godine 1907.postalo je veliko gazdinstvo najveća grupa,dok je još 1882. uposlivalo znatno manje osoblja, nego lijedno gazdinstvo s jednim čovjekom. U grupi od sedmero zani­ manja ima ono vladajući položaj s više od polovice svega osoblja. T ako je od svakih 100 osoba zaposleno u velikim gazdinstvima: Rudarstvo . . . • . . . . 9 6 ,6 procenata „ Industrija str o je v a ................ 7 0 ,4 Kemijska industrija . . . . 6 9 ,8 „ Tekstilna industrija . . . . 6 7 ,5 „ „ Industrija p a p i r a ................5 8 ,4 Kamena i zemljana industrija 5 2 ,5 ,, Industrija sapuna, masti i ulja 5 2 ,3 „ U ostalim je grupama veliko gazdinstvo imalo već 1895* većinu, ali njegov se položaj još znatno pojačao (obradjivanje metala 47,0, poligrafski obrti 43,8, saobraćajni obrti 41.6. gradjevni obrt 40,5 procenata svih osoba, zaposlenih u privredi). T ako je gotovo na svim oblastima razvoj bio povoljan po veliko gazdinstvo. Koncentracija gazdinstva i, što je jedno te isto, koncen­ tracija kapitala vrši se osobito brzo tamo, gdje je kapita­ lističko gazdinstvo zavladalo u punoj mjeri. Uzmimo priA . Bebel. Ž en a i socijalizam . 21 �322 mjerice proizvodnju piva. U njemačkoj pivarskoj poreskoj oblasti, kamo ne ubrajamo Bavarsku, Wiirttemberg, Baden i Elsass-Lotaringiju, bilo je ukupno pivara G odina 1873. 1880. 1890. 1900. 1905. 1906. 1907. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13.561 11.5 6 4 8 .9 6 9 6 .9 0 3 5 .9 9 5 5 .7 8 5 5 .5 2 8 od tog broja zanatskih 1 0 .927 10 .374 8 .0 5 4 6 .2 8 3 5 .6 0 2 5 .4 2 3 5.251 sa proizvodnjom piva od 1000 hektolitara 19 65 5 21 .1 3 6 3 2 .2 7 9 44 .7 3 4 4 6 .2 6 4 4 5 .8 6 7 4 6 .3 5 5 Cjelokupni broj pivara spao je dakle od 1873. do 1907, za 8033 = 39,3 postotaka, broj zanatskih pivara spao je za 3676 = 51,9 procenat, dok se opet proizvodnja piva po­ većala za 26,700.000 hektolitara = 135,7 postotaka. T o znači propadanje sitnih i srednjih gazdinstava i ogromno povećavanje krupnih gazdinstava, čija se proizvodna moć silno razvija: godine 1873. došlo je na jednu pivaru 1450, a godine 1907.— 8385 hektolitara. Tako je svagdje, gdje do vlasti dolazi kapitalizam. U Austriji bilo je go­ dine 1876 — 2248 pivara, koje su proizvodile 11,671.278, a godine 1904-/05. bilo ih je još samo 1285, ali ove su proizvodile 19,098.540 hektolitara piva. Slične rezultate pokazuje proizvodnja kamenog ugljena i rudarska industrija u Njemačkoj. U prvoj se broj cen­ tralnih poduzeća, koji je 1871. do 1875. iznosio prosječno 623, sveo 1886. godine na 406, a istovremeno se proiz­ vodnja ugljena povećala od 34,485.400 tona na 67,342.200 tona, a prosječni broj radnika porastao je od 172.074 na 239.954 glava. Slijedeća tabela prikazuje zorno taj proces koncentracije u industriji kamenog i smedjeg ugljena do 1907. G od. 1900. 1905. 1906. 1907. Centralna Kameni ugljen Množina poduzeća Radnici (prosječ.) 1000 tona 338 331 322 313 4 1 3 .6 9 3 4 9 3 .3 0 8 5 1 1 .1 0 8 5 4 5 .3 3 0 10 9 2 9 0 ,2 1 2 1 2 9 8 .6 13 7 1 1 7 ,9 1 4 3 1 8 5 ,7 Centralna Smedji ugljen^ Množina poduzeća Radnici (prosječ.) 1000 tona 569 533 536 535 5 0 .911 5 4 .9 6 9 5 8 .6 3 7 6 6 .4 6 2 4 0 4 9 8 ,0 525 1 2 ,1 5 6 4 1 9 ,6 6 2 5 4 6 ,7 U proizvodnji kamenog ugljena smanjio se dakle od sedamdesetih godina broj gazdinstava za 49,8 postotaka, �323 dok je broj uposlenih radnika porastao za 216,9 procenata, a proizvodnja čak za 420,6 postotaka. U čitavoj rudarskoj industriji bilo je u godinama: Broj centralnih poduzeća 187 1 .— 7 5 . . . . 3034 188 7 ................................ 2 1 4 6 1889 ................................ 1962 190 5 ...................................... 1862 190 6 186 2 190 7 ................................ 1958 Prosječni broj radnika Množina 1000 tona 2 7 7 .8 7 8 3 3 7 .6 3 4 3 6 8 .8 9 6 6 6 1 .3 1 0 6 8 8 .8 5 3 7 3 4 .9 0 3 5 1 0 5 6 ,0 8 8 8 7 3 ,0 9 9 4 1 4 ,0 2 0 5 5 9 2 ,6 2 2 9 1 4 6 ,1 2 4 2 6 1 5 ,2 O vdje se dakle broj gazdinstava smanjio za 35,5 procenata, ali je zato porastao broj uposlenih radnika za 164r4 procenta, kao što i proizvodnja za 374,5 pro­ centa. Prema manjem, ali mnogo bogatijem broju poduzetnika stajaše nasuprot znatno porastao broj proletaraca. 1871. do 1875. došlo ih je prosječno na svako gazdinstvo 92, 1887. — 160, a 1907. bilo ih je 307, uprkos tomu, što se broj gazdinstava od 1862. u godini 1906. povećao na 1958 u 1907.1 ,,U rajnsko westfalskom industrijskom području bilo je 1907. istina još 156 rudnika, ali otuda ih je 34 (21,8 procenat) raspolagalo sa više od preko 50 procenata rad­ nika. I premda statistika gazdinstava navodi još 156 ruhrskih cehova, ipak je sindikat ugljena, iz kojega su isklju­ čeni svi rudnici, imao samo 76 članova; tako je već da­ leko bila napredovala koncentracija rudnika. Prema izvještaju iz veljače god. 1908. iznosila je brojka sudioništvovanja u ugljenom sindikatu 77,9 milijuna tona ugljena." 1 Godine 1871. bilo je u prometu 306 visokih peći sa 23.191 radnika, koji su proizvodili 1563.682 tone sirova željeza, a u godini 1907. proizvodilo je 303 visokih peći sa 45.201 radnikom već 12,875.200 tona, na svaku vi­ soku peć u godini 1871. — 5110 tona, u godini 1907. — 42.491 tona! „Prem a jednom popisu, što je u ožujku 1 O tto H u e, Prilozi k povjesnom razvoju rudarske industrije. „N ovo Vrijeme**, 27. godište, 1. svezak, str. 6 6 5 . �324 1896. objelodanjen u listu .Ocjel i željezo1 mogla je u ta , vrijeme sama jedna njemačka talionica, Oberhausen na Rtu dobre Nade, proizvoditi sirova željeza do 820 tona u 24 sata. Ali već godine 1907. bilo je 12 talionica, koje su mogle u 24 sata proizvesti 1000 i vise tona '*1 Godine 1871./72. obradilo je 311 tvornica u industriji repnog šećera 2,230.918 tona repe, godine 1907./08. na­ suprot 365 tvornica 13,482.730 tona. Prosječna obradba repe iznosila je na svaku tvornicu 1871./72. — 7237, a 1907./08. — 36.939 tona! Godine 1871./72. dobilo se 186.441 tona = 8,28 procenata obradjene repe, a 1907./08. — 2017071 tona = 14,96 procenata. I ta se tehnička revolucija vrši ne samo u industriji, nego i u saobraćaju. Njemačka pomorska trgovina imala je : G odine 1871 1901 1905 1 90 8 1909 Jedrilica Tovarna sposobnost u tonama . . . . 4372 . . . . 2270 . . . .2 2 9 4 . . . . 2345 . . . . 2361 manje nego 1871 2011 90 0 .3 6 1 5 2 5 .1 4 0 4 9 3 .6 4 4 4 3 3 .7 4 9 4 1 6 .5 1 4 manje 4 8 3 .8 4 7 P osade lj 34739 12922 1 2914 12800 12844 manje 21895 Brodarstvo pomoću jedrilica znatno dakle opada, ali u koliko ono još postoji, t o v a r n a s p o s o b n o s t l a d j e i b r o j p o s a d e o p a d a . 1871. na jednu jedrenjaču do­ lazila je tovarna sposobnost od 205,9 tona i posada od 7,9 ljudi; 1909. pak, jedrenjača je prosječno imala tovarnu sposobnost od 176,4 tona i posade samo 5,4 ljudi. Drugu sliku pokazuje njemačko parobrodarstvo na moru. Njemačka je imala: G odine 1871 1901 1905 1908 1909 vise nego 187V Parobroda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tovarna sposobnost 147 1390 16 5 7 1922 1953___________ 1806 Posade ljudi 81994 4736 1 ,3 4 7 .8 7 5 36801 1 .7 7 4 .0 7 2 46747 2 .2 5 6 .7 8 3 57995 2 .3 0 2 .9 1 0 ____________ 58451 2 ,2 2 1 .0 0 6 1 O tto H ue, u spomenutoj knjizi, str. 666. 53715 �325 N e samo dakle da se broj parnih ladja znatno povećao, nego se i njihova tovarna sposobnost još više povećala, a medjutim posada razmjerno pala. 1871. jedna parna ladja imala je prosječno tovarnu sposobnost od 558 tona, a posadu od 32,1 čovjeka; 1909. pak imao je jedan pa­ robrod prosječnu tovarnu sposobnost od 1230 tona i po­ sadu od svega 29 ljudi. Z a kapitalistički razvoj našeg gospodarstvenog poretka govori i brzi porast motorskih sila. Prema Viehbahnu u industriji carinskog područja bilo je 1861. upotrebljeno 99.761 konjskih sila.1 1875. upotrebljavalo se u Njemačkoj u poduzećima, gdje je bilo uposleno više od 5 ljudi 1055750 konjskih sila i to u 25.152 slučajeva, dok je go­ dine 1895. bilo upotrebljeno 2,938.526 konjskih sila, skoro tri puta toliko, u 60.176 slučajeva. Željeznička (i tramwajska) poduzeća i parobrodarstvo nijesu navedeni u toj statistici. U Pruskoj je bilo nabrojeno konjskih sila : G odine 1879 1896 1900 1905 1906 1907 Stojeći parostroji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 8 8 .0 0 0 2 ,5 3 4 .9 0 0 3 ,4 6 1 .7 0 0 4 ,6 8 4 .9 0 0 4 ,9 9 5 .7 0 0 5 ,1 9 0 .4 0 0 Pomični parostroji i lokomobili 4 7 .0 0 0 1 5 9 .4 0 0 2 2 9 .6 0 0 3 1 5 .2 0 0 3 3 4 .4 0 0 3 6 3 .2 0 0 U Pruskoj se dakle u razdoblju od 1879. do 1907. broj upotrebljenih konjskih sila gotovo pošesterostručio! Koliko je silno napredovao razvoj industrije prema popisu od 1895., vidi se otuda, što se u Pruskoj broj stojećih parostroja od 1896. do 1907. umnožio za 35 postotaka i što je čitava radna sposobnost strojeva u to vrijeme porasla čak za 105 procenata. Dok je godine 1898. ukupno 3305 parostroja sa 258726 konjskih sila služilo za tjeranje dinamostrojeva, godine 1907. bilo ih je 6191 sa 954945 konjskih sila, što znači porast za 87 odnosno 269 procenata.2 Slijedeće brojke pokazuju porast parne snage po konjskim silama u najvažnijim industrijam a: 1 A . H esse , Statistika privrede, Str. 168. Jeoa 1909. 2 A . H e s s e , u pomenutoj knjizi, str. 163. do 164. �326 Industrija Rudnici i talione . Kamen i opeke . . Obradba metala S t r o je v i..................... T e k s t i l ..................... 1879 . 5 1 6 .0 0 0 . 2 9 .0 0 0 . 2 3 .0 0 0 22.000 . 8 8 .0 0 0 1897 1907 1 ,430 0 0 0 1 3 2.000 5 7 .0 0 0 6 1 .0 0 0 2 4 3 .0 0 0 2 ,2 8 4 .0 0 0 2 5 5 .0 0 0 11 3 .0 0 0 3 2 9 .0 0 0 3 2 3 .0 0 0 1 naočigled ovom bajoslovnom razvoju produktivnih snaga i ove silne koncentracije kapitala hoće još neki da pokušavaju, kako bi ovu činjenicu oporekli. Na jedana­ estom zboru medjunarodnog statističkog instituta u Ko­ penhagenu (kolovoz 1907.) pokušao je to učiniti fran­ cuski ekonomista Yves Guyot. Na temelju jedne površne statistike predložio je on, da se riječ „koncentracija*4 od­ strani iz statistike. Njemu je izmedju ostaloga odgovorio Karl B iicher: „Apsolutno umnožavanje broja gazdinstava može se dapače vrlo lako dogadjati u isto vrijeme, dok se ona koncentrišu. Ali svagdje, gdje su poduzimani po­ pisi po gazdinstvima (etablissements), neizbježiva su dvo­ struka popisivanja; jedna banka sa 100 depozitnih blagajna broji se kao 101, jedna pivovara sa 50 pivotočja, što imaju lokal i inventar, daje 51 gazdinstvo. Dašto, da podaci jedne takve statistike ne dokazuju ništa u prilog navedenom pojavu.** „Prema dosadašnjim istraživanjima č i n i s e , da samo poljoprivreda nije podložna procesu koncentracije; u obla­ stima rudarstva, trgovine, saobraćaja, osiguranja i gradi­ teljstva ona je očita; u oblasti industrije nju je teže uočiti stoga, što svaki kulturni narod, koji se snažno raz­ vija, mora pokazivati proširivanje industrijske proizvodnje, i to radi četverih razloga: 1. Sto industrija preuzima ranije funkcije u kućnom gospodarstvu; 2. što se prirodni pro­ dukti u potrošnji nadomještavaju industrijskim produktima (drvo željezom, prirodne boje umjetnima i t. d.) ; 3. radi novih izuma (autom obil); 4. radi mogućnosti izvoza. Evo, tu se baš stoga dogadja najopsežnija koncentracija, a da se ipak ne smanjuje broj poduzeća, već se, šta više, umnaža. Posvuda, gdje industrija proizvodi uporabivu robu 1 Profesor dr. S. Reyer, Snaga. Ekonomske, tehničke i kulturnopovjesne studije o razvijanju državnih moći. Str. 348. Leipzig 1908. �327 tipičnog značenja, neizbježivo je uništenje samostalnih malih gazdinstava. T ako na najvažnijim oblastima gospodarstva napreduju brzo kapitalistički oblici proizvodnje. Nije mudro pobijati socijaliste u onom, u čemu imadu pravo, a u tvrdnji, da koncentracija raste, imadu oni bezuvjetno pravo. “ 1 Istu sliku, što je pruža ekonomski razvitak Njemačke, pokazuju sve industrijske države svijeta. Sve kulturne države nastoje, da postanu sve više i više industrijskim državama; ne samo, da one hoče proizvoditi industrijske artikle samo za svoju vlastitu porabu, one hoće da ih i izvažaju. I zato se ne govori samo o nekoj nacijonalnoj ekonomiji, već i o s v j e t s k o j . Svjetsko tržište regulira cijene bezbroju industrijskih i agrarnih produkata i vlada nad socijalnim položajem naroda. Proizvodno područje od najvažnijeg zna­ čenja po odnošaje svjetske trgovine, to je sada sjeveroamerikanska Unija, odakle dolazi glavna pobuda za revolucijoniranje odnošaja u svjetskoj trgovini i buržoaskom društvu. Popis od zadnjih trih decenija pokazao je slije­ deći rezultat. U industriju uloženikapital pokazivaše: 1680 1890 ..................... 1900 ..................... 2 7 9 0 milijuna dolara 6525 9813 Vrijednost industrije bila j e : 1880 . . • . . 5 3 6 9 milijuna dolara 1890 ..................... 9 3 7 2 1900 ........................1 3000 Savezne Države stoje dakle danas kao industrijska država na čelu svijeta, izvoz njihovih industrijskih i agrarnih proizvoda diže se od godine. do godine, a golema gomi­ lanja kapitala, kao posljedica toga razvoja, nastoje se upo­ trijebiti i izvan granica zemlje i uplivišu u velikoj mjeri na industriju i promet u Evropi. I sad to več nije pojedinački kapitalista, što stoji kao pokretač iza ovog razvoja, već su to konzorciji kapitalista i poduzetnika, koalicije kapitalista, koje unište i najjače privatne poduzetnike, ako se namjere na njih. Što će u tom razvoju početi srednji i mali podu­ zetnik, kad čak i veliki prepada? 1 Izvještaj medjunarodnog statističkog zavoda, 17. svezak, str. do 184. K openhagen 1908. 183. �328 3. Koncentracija bogatstva. Ekonomski je zakon, da sa koncentracijom gazdinstava i sve većom produktivnošću rada broj radnika relativno o p a d ' a , dok se naprotiv bogatstvo koncentriše u sve manji broj ruku procentualno prema ukupnom stanovništvu. T o najbolje pokazuje razdioba prihoda u raznim kul­ turnim zemljama. O d svih većih njemačkih država Saska ima najstariju i relativno najbolju statistiku poreza na prihod. Zakon, koji važi za taj porez, stupio je u život još 1879. Ali je bolje uzeti jednu od kasnijih godina razreza, jer su prvih go­ dina vršeni prosječno dosta niski razrezi. Stanovništvo Saske poraslo je od 1880. do 1905. za 51 procenat, broj oporezovanih lica narasao je od 1882. do 1904. za 160 postotaka, a prihod, procijenjen za porez, za 23 procenta. Do početka devedesetih godina godišnji prihod do 300 maraka bio je oslobodjen od poreza, a poslije do 400 maraka. Godine 1882. broj lica, oslobodjenih od poreza, iznosio je 75.697 = 6,61 procenata svih, kojima je raz­ rezan porez, 1904. medjutim 205.667 = 11,03 procenata. T reba još spomenuti, da se u Saskoj prihod žena i prihod članova porodice ispod 16 godina uračunava mužu, odnosno starješini porodice. Broj poreskih plataca od 400 do 800 maraka prihoda iznosio je 1882. 48 procenata svih, kojima je razrezan porez, 1904. samo 43,81 procenta, jedan dio njih dakle bio je uskočio u klase sa većim prihodima. Prosječni prihod oporezovanoga iz ove klase bio se popeo u toj periodi od 421 do 582 marke = 37 procenata, zaostajao je dakle još daleko za prosječnim prihodom od 600 maraka. Poreski obvezanici sa prihodom od 800 do 1250 maraka sačinjavahu 1882. 12 procenata svih, kojima je raz­ rezan porez, 1904. sačinjavahu 24,38 procenta svih opo­ rezovanih, broj oporezovanih sa prihodom od 1250 do 3300 (od 1895. sa 3400) maraka sačinjavao je, naprotiv, 1882. 20 postotaka, a 1904. samo 16,74 po sto od svih onih, kojima je porez razrezan. Godine 1882. imahu ispod 3300 maraka prihoda 97,60 postotaka oporezovanih, �329 a godine 1904. ispod 3400 maraka 95,96 postotaka. Ako se ima na umu, da je Lassalle 1863. računao, da u Pruskoj prihodi od preko 3000 maraka iznose do 4 procenta cje­ lokupnih prihoda, ali da su medjutim kirije, porezi i cijena gotovo svih životnih namirnica porasle, a isto se tako ja­ vile mnogobrojne potrebe, onda se položaj velikih masa relativno vrlo malo popravio. Srednji prihodi od 3400 do 10.000 maraka činili su 1904. samo 3,24 postotka svih, kojima je razrezan porez, a prihodi u iznosu od vise nego 10.000 maraka manje, nego 1 procenat (0,80). Broj poreskih obvezanika sa 12.000 do 20.000 maraka 0,80 pro­ centa. Broj prihoda u iznosu od preko 12.000 maraka po­ rastao je sa 4124 u 1882. na 11.771 u 1904., dakle za 188 procenata. Najviši prihod iznosio je 1882. 2,570.000 maraka, a 1906. 5,900.600 maraka. Rezultat je ovaj: niži prihodi su se istina malo podigli, ali je to povišenim cijenama više no izravnano, srednje su se klase procentu­ alno ponajmanje popravile, dok je medjutim broj i prihod najbogatijih ljudi najjače ponarastao. Klasne su se dakle suprotnosti zaoštrile. U svojim istraživanjima o podjeli pučkih prihoda u Pruskoj od 1892. do 1902. dolazi profesor Adolf W agner do slijedećih rezultata. O n dijeli žiteljstvo Pruske u tri velike skupine: donji stalež (najdonji do 420 maraka, srednji 420 do 900, najgornji 900 do 2100 maraka), srednji stalež (najdonji od 2100 do 3000, srednji od 3000 do 6000 i najgornji od 6000 do 9500 maraka) i na gornji stalež (najdonji od 9500 do 30.500, srednji od 30.500 do 100.000 i najgornji s prihodom od preko 100.000 maraka). Cjelokupni dohodak podjeljuje se u gotovo podjednakim dijelovima na ove tri grupe. 3,51 postotka gornjeg staleža raspolažu sa 32,1 procenta cjelokupnog prihoda, donji stalež, obuhvatajući 70,66 postotaka slobodnih od poreza, raspo­ laže isto tako sa prihodom od 32,9 procenata cjelokupnih prihoda, a srednji stalež sa 25,83 procenata raspolaže sa prihodom od 34,9 postotka sveukupnih prihoda. Uzme li se u obzir samo prihod, koji ima da odbacuje porez, vidjet će se, da na oporezovanike sa 900 do 3000 maraka pri­ hoda, koji su godine 1892. sačinjavali 86,99 postotaka, a �330 godine 1902. 88,04 postotaka svih poreznika, otpada nešto preko polovice oporezovanih prihoda, naime 51,05 postotak godine 1892., a godine 1902. 52,1 postotka. Na dohotke od preko 3000 maraka, koji predstavljaju 13 odnosno 12 postotaka svih cenzita, otpalo je od prilike 49 procenata godine 1892., a 48 procenata cjelokupnih oporezovanih prihoda godine 1902. Prosječni dohodak malih cenzita iznosio je u čitavoj Pruskoj godine 1892. od pri­ like 1374, a godine 1902. 1348 maraka, smanjio se dakle za 1,89 po sto. Nasuprot tomu porastao je prosječni prihod velikih cenzita od 8811 maraka u godini 1892. na 9118 maraka u godini 1902., dakle za 3,48 procenta. N a gornji stalež, koji je godine 1892. predstavljao samo 0,5, a godine 1902. 0,63 procenta svih cenzita, otpalo je godine 1892. 15,95 procenata, a godine 1902. 18,37 procenata sveukupnog prihoda. Najslabije je umnožavanje kod nižeg i imućnijeg srednjeg staleža, nešto jače kod najgornjeg donjeg staleža, a najjače, i to rastući s porastom prihoda od grupe do grupe kod najgomjeg srednjeg i kod čitavog gornjeg staleža. Sto je veći prihod cenzita jedne grupe, što su oni bogatiji, to se relativno više umnožava njihov broj. A sve više raste broj cenzita s većim i naj­ većim dohotkom, a oni prosječno svi dobijaju sve veće dohotke, što drugim riječima znači, dogadja se sve veća koncentracija prihoda ne samo kod pojedinaca osobito bo­ gatih, već kod svih viših i najviših ekonomskih slojeva pučanstva, koji brojno rastu, ako i predstavljaju jedan ap­ solutno ili relativno maleni broj. „O tuda slijedi zaključak, da moderni gospodarski razvoj na svaki način koristi čita­ vom narodu porastom prihoda, a svakoj ekonomsko-socijalnoj klasi množenjem njezinih članova, samo što se to dogadja u vrlo nejednakoj mjeri, najviše najbogatijoj, zatim donjoj klasi, a najmanje srednoj; da se je prema tome po­ većala diferencija klasa, u koliko ona ovisi o veličini pri­ hoda.4 1 * 1 A d olf W agner, Prilog metodi statistike narodnih prihoda i na­ rodnog imetka, i Daljnja statistička istraživanja o podjeli narodnih prihoda u Pruskoj na temelju nove prihodne statistike 1892. do 1902. „Časopis kraljevskog pruskog statističkog zemaljskog ureda*1 1904. �331 Prema poreznom popisu od 1908. bilo je u Pruskoj 104.994 oporezovanika s prihodom od preko 9500 ma­ raka i s cjelokupnim prihodom u iznosu od 3.123,273.000 maraka. Medju ovima njih 3796 s dohodcima od preko 100.000 maraka s čitavim prihodom, koji sačinjavaše 934,000.000 maraka. Bilo je nabrojeno 77 cenzita s više od jednog milijuna prihoda. 104.904 cenzita, ili 1,78 procenat, s više od 9500 maraka prihoda imalo je iste do­ hotke, kao i 3,109.540 (52.9 procenta) njih sa dohotkom od 900 do 1350 maraka! U Austriji otpadaju „na prosječno 12 do 13 proce­ nata cenzita u prihodnim stupnjevima od 4000 do 12000 kruna okruglo 24 procenta čitavog čistog prihoda. Uzme li se zajedno sav prihod do 12000 kruna, to u tu grupu ulazi 97 procenata cenzita i 74 procenta prihoda. N a ostala3 procenta oporezovanika dolazi o n d a 26 p r o c e n a t a s v e u k u p n o g d o h o t k a / * 1 Minimum, slobodan od poreza, veći je, no u Pruskoj — 1200 kruna ili 1014 maraka. Mali oporezovanici s pri­ hodom od 1200 do 4000 kruna sačinjavahu godine 1904. 84,3 procenata svih oporezovanika. Broj najbogatijih ljudi s više od 200.000 kruna prihoda činio je godine 1898. 255, godine 1904. — 307, to jest 0,032 procenta svih cenzita. U Velikoj Britaniji i Irskoj pripada, prema L. G . Chiozza Money, polovica svega narodnog prihoda (više od 16.600 milijuna maraka) jednoj devetini svega pučanstva. O n dijeli pučanstvo u tri skupine: bogataše s više od 700 funti šterlinga (14.000 maraka), imućnike s dohotkom od 160 (3200 maraka) do 700 funti šterlinga i neimućnike s manje od 160 funti šterlinga (3200 maraka) prihoda. . S obitelju Bogataši . Imućnici . Neim ućnici . . 2 5 0 .0 0 0 7 5 0 .0 0 0 5 ,0 0 0 .0 0 0 1 ,2 5 0 .0 0 0 3 ,7 5 0 .0 0 0 3 8 ,0 0 0 .0 0 0 4 3 ,0 0 0 .0 0 0 Prihod u funtama šterlinga 5 8 5 ,0 0 0 .0 0 0 2 4 5 ,0 0 0 .0 0 0 8 8 0 ,0 0 0 .0 0 0 1 .7 1 0 ,0 0 0 .0 0 0 1 F. Leiter, Podjela prihoda u Austriji. Str. 123. Leipzig 1908. �332 I tako vise od jedne trećine sveukupnog narodnog prihoda pripada manje nego jednoj trećini pućanstva. Boothsova istraživanja o Londonu i Rowntreesova o Yorku dokazaše, da 30 postotaka cijelog pučanstva mora da se kroz čitavi život muči u pandžama vječite nevolje. 1 Na temelju statistike baština pruža E. Levasseur slije­ deću skrižaljku za Francusku: „Dvije petine narodnog bo­ gatstva nalaze se u posjedu od 98 procenata vlasnika, koji posjeduju manje od 100.000 franaka; od prilike jedna trećina pripada maloj skupini od 1,7 procenta, a četvrtina čitavog narodnog prihoda čini posjed posve neznatne ma­ njine — 0,12 procenta!“ V idi se dakle iz toga, kako je velika množina onih, što ne posjeduju ništa, a kako je malen broj klasa, koje posjeduju mnogo. „Neoporeciva je — veli G . Schmoller — rastuća ne­ jednakost. N e će biti dvojbeno, da je podjela imetka Evrope od 1300. do 1900. bila nejednaka, dašto u vrlo različitoj mjeri u pojedinim zemljama . . . Noviji je razvoj sa sve jačim klasnim oprekama silno povećao nejednakost imetka i prihoda. “ 2 Ali ovaj proces kapitalističkog razvitka i koncentracije, koji se vrši u svim kulturnim državama, izaziva uslijed anarkije u načinu proizvodnje, koju još do danas nijedan trust ni savez nije mogao spriječiti, neminovnu suvišnu proizvodnju i zastoj na pijaci. Mi ulazimo u krizu. Osamnaesto poglavlje. Krize i konkurencija. 1. Uzroci i posljedice krize. Kriza se javlja zbog toga, što ne postoji nikakvo mje­ rilo, kojim bi se mogla prava potreba za nekom robom u svako vrijeme mjeriti i pregledati. U gradjanskom društvu 1 L . G . Chiozza M oney, Bogatstvo i uboštvo. Strana 41. do 4 3 . London 1908. 2 G . Schmoller, Nacrt opće nauke o narodnom gospodarstvu. 2. svezak, str. 4 5 4 , 4 6 3 . �333 ne ima te sile, koja bi mogla regulirati čitavu produkciju. Prvo, broj kupaca jedne robe razasut je širom cijeloga svijeta, a na sposobnost kupaca, od koje zavisi potrošnja u masi, utiče veliki broj stvari, koje pojedini producent ne može da kontrolira. Zatim, pored svakog producenta ima mnogo drugih, čiju proizvodnu sposobnost pojedinac ne zna. 1 sad, svaki se upinje svima sredstvima, koja mu stoje na raspolaganju — jeftinijom cijenom, reklamom, davanjem na što duži kredit, izašiljanjem putujućih agenata, pa čak i potajnim i podmuklim klevetanjem produkata svojih kon­ kurenata, sredstvo, koje naročito cvjeta u kritičnim danima — da pobijedi sve svoje konkurente. Cjelokupna proiz­ vodnja upućena je dakle na subjektivnu procjenu pojedinca. Svaki poduzetnik, hoće li da se održi, mora lifrovati odredjenu količinu robe; ali on hoće da proda još mnogo veći kvantum, jer od toga zavisi ne samo njegov veći prihod, nego i vjerovatnost, da će triumfirati nad svojim konkurentima i učvrstiti se u svom položaju. Z a neko je vrijeme prodaja obezbijedjena, pa čak i povećana; to na­ goni na proširivanje poduzeća i na proizvodnju u većoj masi. A li ti privremeni povoljniji odnosi ne nagone samo jednog poduzetnika, da napregne svoje sile, nego njih s v e . Proizvodnja predje daleko iznad potrebe. Najednom se tržište prepuni robom. Prodaja zapne, cijene padnu, pro­ dukcija se ograniči. Ograničenje proizvodnje u jednoj grani izaziva smanjivanje broja radnika, sniženje nadnica, ogra­ ničenje potrošnje u redovima radnika. Zastoj proizvodnje i prodaje u drugim granama nužna je posljedica. Mali za­ natlije svake ruke, trgovčići, gostioničari, pekari, mesari i t. d., čije su mušterije poglavito radnici, gube lijepu pro daju svoje robe, pa i oni padaju u bijedu. Kako djeluje jedna takva kriza, pokazuje statistika bes­ poslenih, što su je koncem siječnja 1902. sastavile berlinske strukovne organizacije. U Berlinu i njegovim predgradjima nabrojilo se preko 70.000 čisto besposlenih, a do 60.000 djelimično besposlenih radnika. D ne 13. veljače 1909. berlinske su strukovne organizacije upriličile novo popisi­ vanje besposlenih, pa se pokazalo, da ima 106722 (92655 �334 muškaraca i 14067 ženskinja) besposlenih.1 U Engleskoj se u rujnu 1908. godine nabrojilo 750.000 besposlenih. T o su radnici, koji su htjeli da rade, ali nisu mogli naći baš nikakva rada u ovom najboljem od svih svjetova. Č o­ vjek može da zamisli žalosne socijalne odnose tih ljudi! Jedna industrija liferuje drugoj sirovinu, jedna zavisi od druge, zbog toga jedna mora da trpi i podnosi udarce druge. Krug onih, koji sudjeluju u krizi i koji su njome pogodjeni, proširuje se. Veliki broj obveza, koje su se primile u nadi, da će povoljno stanje dugo vremena trajati, ne može da se izvrši i to još više pojačava krizu, koja iz mjeseca u mjesec biva sve ogromnijom. Masa nagomilane robe, orudja i strojeva postaje skoro bez vrijednosti. Mnoga se roba prodaje često u bescjenje. Ovo bacanje uništi često ne samo vlasnike te robe, već i na tucete drugih, koji su ovim bacanjem prisiljeni, da svoju robu prodaju isto tako ispod cijene troškova. No i za vrijeme krize po­ stojano se poboljšavaju načini proizvodnje s namjerom da se predusretne konkurenciji; ali to sredstvo krije u sebi opet uzroke novih kriza. Pošto je kriza dugo godina po­ trajala i pošto je suvišna proizvodnja pomalo odstranjena prodavanjem proizvoda u bescjenje, ograničenjem pro­ dukcije i uništenjem manjih poduzetnika, počima se društvo opet polagano oporavljati. Potreba se diže, ali za­ jedno s njom diže se odmah i proizvodnja. Iznajprije po­ lagano i oprezno, no čim povoljnije stanje potraje malo duže, počne staro natjecanje doskora iznova. H oće se na­ doknaditi ono, što se izgubilo, i ljudi se nadaju sakriti se, dok ne bukne nova kriza. Ali pošto se svi poduzetnici bave tom istom mišlju, svaki usavršava sredstva za proiz­ vodnju, da bi došao ,,iznad“ drugoga, katastrofa se nanovo izaziva, mnogo brže, još opasnijih posljedica. Bezbrojne egzistencije dignu se kao lopte u vis i padnu, i ta nepre­ kidna promjena izaziva ono strahovito stanje, što ga pro­ življavamo u svakoj krizi. Krize postaju u toliko češće, u koliko raste proizvodnja u masama i konkurentska borba ne samo izmedju pojedinaca, već izmedju cijelih naroda. 1 Besposlica i popisi besposlenih zimi 1 9 0 8 ./0 9 . kladom knjižare Vorvvarts. Berlin 1909. N a ­ �335 Borba oko mušterija u malom i potrošačkih područja u ve­ likom biva sve žešća i svršava konačno s golemim gubi­ cima. Roba i namirnice nagomilani su tu u velikim koli­ činama, medjutim masa ljudi, koja bi htjela da ih troši, ali ne može da ih kupi, trpi glad i nevolju. Godine 1901. i 1907./08. dokazale su još jednom ispravnost ovog prikazivanja. Poslije godina privredne potištenosti, u kojima je medjutim krupnokapitalistički razvitak činio neprestanih napredaka, otpočelo je povoljnije kretanje nalazeći priličnih pobuda u reformama i novim nabavama za vojsku i mornaricu. Z a vrijeme ove periode počeo je nicati bezbroj novih privrednih poduzeća najrazličitije vrsti, veliki broj drugih povećao se i usavršio u težnji da se uz­ digne na onu visinu, koju dopušta stanje tehnike, da raz­ vije svoju proizvodnu sposobnost. A li je u isto tolikoj mjeri porastao i broj poduzeća, koja su iz ruku pojedinih kapitalista prešla u vlasništvo kapitalističkih udruženja (dio­ ničkih društava), a to je promjena, za koju je vazda ve­ zano manje ili više znatno povećanje poduzeća. Mnoge hiljade milijuna maraka predstavlja kapital novoosnovanih dioničkih društava. S druge strane su kapitalisti svih ze­ malja u težnji, da osnuju nnacijonalne i internacijonalne saveze. Karteli, prstenovi, trustovi niču iz zemlje kao gljive, i njima je svrha, da se utvrde cijene i da se proizvodnja regulira na osnovci tačnih statističkih podataka, e da bi se izbjeglo suvišnoj proizvodnji i opadanju cijena. N astu­ pilo je gorostasno monopolizovanje cijelih industrijskih grana na korist poduzetnika, a na štetu radnika i potrošača, mo­ nopolizovanje, kakvog još nikad nije bilo. Mnogi su mislili, da je kapital tako došao u posjed sredstva, koje mu omo­ gućuje ovladanje tržištem na sve strane, na štetu publike, a na svoju korist. Ali izgled vara. Zakoni kapitalističke proizvodnje ukazuju se uvijek jači od najlukavijih predstav­ nika sistema, koji mišljahu, da u svojim rukama imaju nje­ govo reguliranje. Kriza je ipak nadošla i pokazalo se i opet, da su najlukavije proračunanosti bile opsjena i da gradjansko društvo ne će izbjeći svojoj sudbini. Ali kapitalizam radi u istom pravcu dalje, jer on ne može nikuda iz svoje kože. Način, kojim on mora da �336 djeluje, obara sve zakone gradjanske ekonomije. Slobodna konkurencija — alfa i omega gradjanskog društva — trebala bi na čelo poduzeća staviti najsposobnije. Iskustvo me­ djutim pokazuje, da ona na čelo stavlja redovito tek najbesavjesnije i najlukavije. A i dioničko društvo ukida svaku individualnost. Kartel, trust, prsten idu još i dalje, ne samo da pojedinac poduzetnik iščezava kao samostalna osoba, već i samo dioničko društvo postaje karikom u lancu, što ga u ruci ima jedan kapitalistički savez sa tom zadaćom, da pritište i pljačka publiku. Pregršt monopolista nametne se gospodarima društva, diktiraju mu cijene robi, a radni­ cima plaćevne i životne uslove. T aj razvoj pokazuje, kako je suvišan postao privatni poduzetnik, kao i to, da je proizvodnja, kojom upravlja cijeli narod i ljudska internacijonala, postala ciljem, prema kojemu kroči društvo. Samo s tom razlikom, što organizo­ vana proizvodnja i podjela dobara konačno n e ć e k a o d a n a s p r i p a d a t i k l a s i k a p i t a l i s t a , v e ć c j e l i ni . O pisana gospodarska revolucija, koju gradjansko društvo rapidnom brzinom goni k vrhuncu njenog razvitka, zaoštrava se neprestano novim važnim procesima. Dok sjeveroamerička konkurencija, koja se naglo povećava, potiskuje Evropu svake godine sve više sa njenih potrošačkih po­ dručja, a konačno i sa njenog vlastitog tržišta, dotle se podižu i neprijatelji na istoku, koji iz dana u dan čine sve k r i t i č n i j i m privredni položaj cijeloga svijeta. Konkurencija goni kapitalista po cijeloj zemaljskoj kugli, kako to kaže Komunistički Manifest O n neprestano traži nova područja potrošnje, to jest zemlje sa narodima, kod kojih može prodati svoju robu i izazvati nove potrebe. Jednu stranu ove težnje pokazuje revnost, kojom posljednjih decenija razne države traže kolonije, a naročito Njemačka, koja je doduše uspjela da okupira velika zemljišta, ali na­ seljena narodima na najprimitivnijem kulturnom stepenu, koji ne osjećaju znatnije potrebe za evropejskom robom. Druga strana ove težnje sastoji se u tome, da se moderna kapitalistička kultura unese u one narode, koji već stoje na jednom višem kulturnom stepenu, ali su se dosad više ili manje oštro odupirali prodiranju modernoga razvitka. �337 Tako Indijci, Japanci, a nadasve Kinezi. T u se radi o zem­ ljama, koje obuhvataju više od jedne trećine stanovništva cijele zemlje, ali i o takvima — kao što su to već Japanci pokazali u ratu proti Rusiji —, koje su, čim im se dade poticaj i primjer, same u stanju, da kod sebe razvijaju kapitalistički način privrede, i to pod takvim uslovima, koji će za naprednije narode biti od kobnih posljedica. Proizvadjačka sposobnost tih naroda van svake je sumnje, ali isto tako i njihove male potrebe — što ih prije svega omo­ gućuje klima — i spretnost, kojom se oni znadu prilagoditi novim prilikama, kad su već na to primorani. I tu nastaje starom svijetu, uključivši ovamo i Savezne države, jedan gospodarski konkurenat, koji će takodjer dokazati neodr­ živost kapitalističkog privrednog sistema na cijeloj zemljinoj kugli. Z a to vrijeme nastoje razni konkurentski narodi — u prvom redu Savezne Države, Engleska i Njemačka — da osvoje prvo mjesto i upotrebljuju sva sredstva, kako bi si osigurali što veći komad svjetskoga gospodstva. Borba oko vlasti na svjetskom tržištu dovodi do svjetske politike, do uplitanja u sve važne medjunarodne procese, a da bi se tu s uspjehom moglo intervenirati, vrše se pomorska naoru­ žanja u tolikom opsegu, kakav se ne pamti, a to opet nanovo izaziva opasnost novih velikih političkih katastrofa. Tako sa opsegom područja privredne konkurencije raste i opseg političke. Protivurječja dobivaju medjunarodni ka­ rakter i u svim kapitalistički razvijenim državama izazivaju iste pojave i iste borbe. A ovakvo nesrećno stanje po­ stalo je ne samo zbog oblika, u kome se proizvodi, nego i zbog načina, na koji se dijeli ono, što je proizvedeno. Preprodaja i poskupljivanje životnih namirnica. U ljudskom društvu svi su pojedinci vezani medju se tisućama veza, u toliko mnogostrukije, u koliko je v i š i kulturni stupanj jednog naroda. N astupe li krize, osjećaju ih svi članovi. Krize u proizvodnji uplivišu na distribuciju (podjelu) i potrošnju, i obratno. Karakteristično obilježje kapitalističke proizvodnje je A. Bebe.: Žena l tocijalizanu 22 �338 koncentriranje sredstava za proizvodnju u sve većim radio­ nicama. U distribuciji se opaža suprotna težnja. Kad ne­ koga strahovita konkurencija zbriše kao producenta iz reda samostalnih egzistencija, on onda u devet od deset sluča­ jeva pokušava, da se kao trgovčić utisne izmedju produ­ centa i kozumenta, da bi kako tako održao svoju egzi­ stenciju1. O tuda očiti porast mešetara, trgovčića, sitničara, piljaraca, trgovačkih posrednika, maklera, agenata, gostio­ ničara i t. d., kao što smo gore statistički utvrdili. Najveći broj ovih lica, medju kojima je naročito veliki broj žena, koje vode samostalan posao, živu životom, punim briga, i njihova je egzistencija jadna. D a bi se održali, mnogi su od njih prisiljeni računati sa n a j n i ž i m strastima ljudskim i zadovoljavati im. O tuda prevladjivanje reklame, osobito u svim onim poslovima, koji udovoljavaju zadovoljavanju strasti za uživanjem. Ne može se dakako poreći i posmatrano sa više tačke gledišta to je veoma dobra pojava, da se u modernom društvu opaža jak nagon za uživanjem života. Ljudi počimaju uvidjati, da se m o r a ž i v j e t i č o v j e č a n s k i , ako se hoće, da se bude čovjek, i oni tu potrebu pokušavaju da podmire u oblicima, koji odgovaraju njihovome pojmu o uživanju života. Ali po svojoj raspodjeli bogatstva društvo je postalo m n o g o a r i s t o k r a t i č n i j e , nego li je to bilo u ma kojoj ranijoj periodi. Izmedju najbogatijih i naj­ siromašnijih danas je jaz veći, no ikada, ali je društvo po 1 „Nazadovanje starog ručnog obrta nije jedini uzrok nerazmjernom podizanju malog trgovačkog privredjivanja. Postepeno industrijalizovanje i komercijalizovanje zemljišta stvara usprkos svojoj težnji za veleprivredom neprestano tlo za male poslove. Isto su tako i izumi, što ih stvaraju nove industrijske grane, jedan uzrok, da se za potrošnju ovih proizvoda javljaju nove male privrede. A li nadasve se jak porast sitničarenja tumači time, što je — kako to izvodi trgovačko-obrtna komora u Dresdenu u jednom odobrenju saskoj vladi (str. 18 brošure „Konzumne udruge i političari srednjeg staleža") — mala trgovina postala velikim utočištem za mnogo­ brojne osobe, koje su očajale zbog toga, što ne mogu privredjivati drugim načinom". Paul Lange, Sitničarenje i politika srednjeg staleža. „Novo Vrijeme", 2 5 . godište, 2. svezak, strana 6 9 5 . �339 svojim idejama i zakonima postalo d e m o k r a t i č n i j e . 1 Masa zahtijeva sve veću jednakost, a pošto još ne zna putove za njeno ostvarenje, ona teži izopačenoj jednakosti time, što pokušava da radi isto, što i oni iznad nje i da sebi stvori svako zadovoljstvo, koje se može postići. Sva moguća sredstva za nadraživanje služe tome, da eksploatišu ovaj nagon, a posljedice toga često su veoma ozbiljne. Jedna po sebi opravdana težnja vodi u velikom broju slu­ čajeva na stranputicu, čak i u zločin, i društvo ustaje na svoj način protiv toga ne mogući medjutim ni najmanje da izmijeni stvar. Povećanje broja posredujućih osoba ima mnogo rdjavih posljedica. Ma da ti ljudi najvećim dijelom imaju velikih napora i briga u svom radu, oni su većinom jedna klasa parasita, čiji je rad neproduktivan i koja isto tako živi od produkata rada drugih, kao god i poduzetnička klasa. Poskupica životnih potrepština neizbješiva je posljedica pre­ prodavanja O ne poskupljavaju toliko, da često puta stoje dva ili višeput veću cijenu od one, koju proizvadjač za njih dobiva.3 A ako veliko poskupljivanje robe nije za pre­ 1 Profesor A d o l f W a g n e r iznosi sličnu misao u prvoj preradi Rausovog „Udžbenika političke ekonomije". O n veli tu na str. 361 : „Socijalno pitanje jest svijest o protivurječju izmedju privrednoga razvitka i slobode i jednakosti, koje lebde kao ideal pred ljudima i ostvaruju se u političkom životu". 2 Tako saopčuje D r . E . S a c h s u svom spisu „Kućna industrija u Thiiringenu" izmedju ostaloga i to, da je u godini 1869. produkcija od 244'/2 milijuna pisaljki odbacila 1 2 2 .0 0 0 do 2 0 0 .0 0 0 forinti najam­ nice radnicima, a da se prodajna cijena iz posljednje ruke digla na 1,2 0 0 .0 0 0 forinti, dakle šest puta više od onoga, što je dobio producent. Ljeti 1888. plaćalo se za pet centi somovine iz prve ruke 5 maraka. Sitničar je velikom trgovcu platio 15, a publika je njemu platila 125 maraka. Isto se tako uništuju mase životnih namirnica, jer im cijene ne isplaćuju transporta. Tako u godinama preobilnog lova na haringe upo­ trebljavaju se čitave ladjice ove ribe za djubrenje, dok se u susjedstvu nalazi mnogo tisuća ljudi, koji ne mogu da kupe nijedne haringe. Slično se godine 1892. dogodilo u Kaliforniji kod preobilate žetve koruna. Kad su godine 1901. nisko pale cijene šećera, svjetovao je jedan stručni list ozbiljno, neka se veći dio gotovog šećera baci u vodu i uništi, da bi cijene poskočile. Isto je tako poznato, da je Charles Fourier bio po­ taknut na njegov socijetarni društveni sistem time, što mu je kao šegrtu jedne trgovačke radnje u Toulonu bilo naloženo, da potopi u moru jednu ladju riže, da bi joj na taj način cijene poskočile. O n je u sebi rekao, da društvo, koje se laća tako barbarskih i bezumnih mjera, mora imati lažnu podlogu, i postao je socijalista. �340 poruku i nije moguće, jer se tada umanjuje potrošnja, onda se ona na umjetan naćin pogoršava, onda se pribjegava patvaranju životnih namirnica, krivoj mjeri i vagi, samo da bi se došlo do profita, koji se na drugi naćin ne može postići. Kemičar C h e v a l i e r kaže, da su mu od raznih naćina za patvaranje životnih namirnica poznati 32 za kavu, 30 za vino, 28 za čokoladu, 24 za brašno, 23 za rakiju, 20 za kruh, 19 za mlijeko, 10 za maslac, 9 za maslinovo ulje, 6 za šećer itd. Najveća prevara vrši se u sitnićarskim radnjama pomoću prodaje ranije odmjerene ro b e ; ćesto se puta za jednu kilu daje samo 900 ili 950 grama, i tako se gleda, da se dvostruko nadoknadi ono, što je popušteno u cijeni. Najgore prolaze radnici i sitni gradjani, koji robu uzimaju na vjeresiju, pa stoga moraju da šute i onda, kad gledaju, kad se prevara vrši na njihove oči. Velika zlopo­ raba krive vage vrši se i kod prodaje peciva. Obm ane i prevare su vezane neizbježivo s našim socijalnim prilikama, a neke državne ustanove, kao na primjer visoki neizravni porezi i carine, podstrekavaju obmane i prevare. T u malo pomažu zakoni proti patvaranju životnih namirnica. Borba za egzistenciju sili varalice, da upotrebljavaju sve rafinira­ nija sredstva, a rijetko kada postoji t e m e l j i t a i s t r o g a kontrola. A biva i to, da se pod izgovorom, da je za hva­ tanje falzifikata potreban jedan veći i skuplji administra­ tivni aparat — što je sasvim tačno — onemogući svaka ozbiljnija kontrola. Ali ako nadzorne mjere imaju kakav uspjeh, onda one izazivaju povišicu cijena, jer je niža cijena bila moguća samo onda, kad se roba patvorila. D a bi se doskočilo ovim lošim stranama trgovine, od kojih uvijek i posvuda najviše trpi masa, pristupilo se osni­ vanju konzumnih udruga. Naročito su u Njemačkoj potro­ šačka udruženja vojničkih lica i činovnika dobila toliki opseg, da su upropastila mnogobrojne trgovačke radnje. Ali i radničke konzumne udruge razvile su se u posljednjih deset godina jako, pa su prešle čak i na to, da same proizvode neke potrebne stvari. Konzumne udruge u Hamburgu, Leipzigu, Draždjanima, Stuttgartu, Breslavi, Beču itd. po­ stale su uzorne ustanove, pa godišnji promet njemačkih potrošačkih udruženja dostiže do stotine milijuna maraka. �341 O d nekoliko godina ovamo postoji u Hamburgu za nje­ mačka radnička potrošačka udruženja jedna centrala, koja nabavlja robu u največim količinama i time omogućuje nje­ zino najjeftinije odaslanje na pojedine udruge. O va udru­ ženja dokazuju dakle, da je sitničarska posrednička trgo­ vina izlišna. T o je najveća korist od njih, a uz nju dolazi još i ta, što ona liferuju dobru robu. Materijalne koristi, do kojih dolaze njihovi članovi, nijesu bogzna kolike, a i olakšice, koje daju ta udruženja, nijesu dovoljne, da bi znatno poboljšale njihov položaj. Ali je osnivanje potro­ šačkih udruženja jedan simptom, da se i u najširim krugogovima uvidjelo, kako je posrednička trgovina izlišna. Društvo će najposlije doći do takve jedne organizacije, koja će trgovinu učiniti izlišnom na taj način, što će pro­ izvodi dolaziti u ruke potrošača bez ikakvih posrednika, osim onih, koji su potrebni za transport iz jednoga mjesta u drugo i za raspodjelu i koji stoji stoje u službi društva. Poslije zajedničkog nabavljanja životnih namirnica dolazi svakako i jedan dalji zahtjev: da se sve ono, što je lju­ dima potrebno, proizvodi zajednički, u najveličanstvenijem opsegu, što bi i opet u velike uštedilo snage, prostora, materijala i postupka svake vrsti. D e v e t n a e s t o poglavlje. Revolucija u poljoprivredi. 1. Prekomorska konkurencija i bjeganje iz zemlje. Gospodarska revolucija u našoj industriji i našim pro­ metnim odnosima zahvatila je u velikoj mjeri i poljopri­ vredne odnošaje. Trgovačke i industrijske krize osjećaju se takodjer i na selu. Stotine hiljada članova poljoprivredničkih porodica uposleni su privremeno ili sasvim u obrt­ nim i industrijskim poduzećima, i ova vrsta zanimanja širi se sve više i više, prvo zbog toga, što veliki broj sitnih poljoprivrednika nema dovoljno posla za sebe i članove svoje porodice na svom gospodarstvu, a zatim i zbog toga, što krupni poljoprivrednici smatraju, da je korisno, a k o �342 j e d a n d o b a r di o p r o i z v o d a svog z e ml j i š t a tu o d m a h , n a s v o m e i ma n j u , p r e t v o r e u i n d u s t r i j ­ s k i p r o d u k a t . O ni na taj način profitiraju velike troškove transportiranja sirovine, primjerice krumpira i žita za špirit, repe za šećer, žita za brašno ili za varenje piva itd .; oni dalje dobivaju mogućnost, da vrše naizmjence poljoprivrednu i industrijsku proizvodnju, pa mogu bolje iskoristiti radne snage, koje im stoje na raspolaganju i koje su osim toga i jeftinije i poslušnije, no u gradu i industrijskim okružjima. Isto su tako zgrade i stanovi mnogo jeftiniji, a porezi i iz­ daci niži, jer su gazde na selu tako reći i zakonodavci i izvršioci zakona: oni iz svoje sredine šalju veliki broj za­ stupnika i imaju u svojoj ruci upravu i policijsku vlast. T o su razlozi, zbog kojih raste broj parnih kotlova na selu. Zemljoradnja i industrija dolaze u sve tješnju uzajamnu vezu, jedna dobit, koja ide u korist naročito krupnom poljoprivredništvu. Kapitalistički razvitak, koji je i u Njemačkoj zahvatio krupni posjed, izazvao je jednim dijelom slične odnose, kao i u Engleskoj i Saveznim Državama Na ladanju već ne vladaju oni idilski odnosi, koji su postojali još pred malo decenija. Moderna kultura zapljuskuje postepeno i najskriveniji kutak sela. Naročito je militarizam i protiv svoje volje izvršio revolucionarni uticaj. Veliko umnožavanje stajaće vojske najviše opterećuje selo, u koliko je riječ o porezu u krvi. Veliki dio ljudi za stajaću vojsku uzima se u seoskom pučanstvu. Ali kad se sin seoskoga gazde, nad­ ničar ili sluga, vrati na selo poslije dvije ili tri godine, iz varoške ili kasarnske atmosfere, koja nije baš presićena uzvišenijim moralom, on se vraća sa velikim brojem novih pogleda i kulturnih potreba, kojima hoće da i u buduće zadovoljava. D a bi to mogao, on u prvom redu traži veće nadnice; stara umjerenost izgubila se u gradu. Ili on u mnogo slučajeva više voli da bude što dalje od sela i tu njegovu odluku ne mogu da izmijene svi pokušaji, potpo­ magani čak i vojničkim oblastima, da ga tamo vrate. A isto tako i saobraćajna sredstva, koja se sve više rasprostiru i usavršavaju, doprinose razvijanju potreba na selu. U saobra­ ćaju s gradom upoznaje čovjek sa sela svijet s jedne posve �343 nove i zamamljivije strane, njega obuzmu nove ideje i on upoznaje kulturne potrebe, koje su mu dosada bile po­ svema nepoznate. T o ga čini nezadovoljna s njegovim po­ ložajem. Sve veće ambicije grada, provincije, općine itd. pogadjaju i seljaka i zemljoradnika i izazivaju kod njih još u većoj mjeri buntovničko raspoloženje. K tomu pridolaze jos i drugi vrlo važni momenti. Evropska poljoprivreda, a specijalno i njemačka, dospjela je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća u novu fazu svog razvoja. Dok su dotle narodi bili upućeni na agrarne produkte svoje poljoprivrede ili, kao n. pr. Engleska, na poljoprivredu susjednih zemalja — Francuske i Njemačke — odonda se situacija promijenila. Uslijed veličanstveno usavršenih i razvijenih prometnih sredstava — brodarstva, željeznica u Sjevernoj Americi — počele su se životne namirnice uvoziti otuda u Evropu i obarati u njoj cijene žitu, tako da kultura glavnih vrsta žita u srednjoj i zapadnoj Evropi poče bivati malo rentabilnom,* te se tako cjelokupni odnosi proizvodnje izmijeniše. K tome je došlo i to, da se područje medjunarodne žitne produkcije znatno povećalo. Pored Rusije i Rumunjske, koja je pokušavala, da svoj izvoz žita popne što je moguće više, osvanulo je na tržištu naročito argentinsko, australsko, indijsko, a kadgod i ka­ nadsko žito. Tijekom daljega razvitka pridodje još jedan novi nepovoljni momenat. Sa sela otpočeše bježati mali seljaci i zemljoradnici, koji se zbog uzroka, što ih gore spomenusmo, iseljavaju ili na onu stranu oceana ili putuju sa sela gomilama u gradove i industrijska okružja, tako da je na selu uzmanjkalo radnih snaga. Preživjeli patrijarhalni odnosi, naročito u istočnoj Njemačkoj, rdjavo postupanje i u najvećem stupnju neslobodan položaj seoskoga radnika i sluge povećaše ovo bježanje sa sela. Koliki su gubitci zbog iseljivanja nastupili naprimjer od 1840 do pučkog popisa 1905, pokazuje to, što su pruske provincije Istočna i Z apadna Pruska, Pomoranska, Poznanjska, Šleska, Saska i Hanovera izgubile 4,049.200 ljudi, a za isto vrijeme Bavarska, W iirttemberška, Đaden i ElzasLotaringija pretrpjele gubitak od 2,026.500 lica, dok je �344 naprotiv primjerice Berlin u tom istom razmaku vremena dobio doseljavanjem okruglo 1,000.000 lica, Hamburg 402.000, kraljevina Saska 326.200, porajnske zemlje 343.000, W estfalska 246.100*. 2. Seljaci i veleposjednici. Sa svim ovim promjenama stajaše u vezi to, što je poljoprivreda počela da trpi od nestašice kapitala, što je raniji razvoj, koji je išao prema tomu, da veliki posjed prikupi srednji i sitni posjed, u mnogom pogledu ustupio mjesto drugoj tendenciji. Medjutim je onaj pritisak imao za posljedicu i to, što se tromi karakter poljoprivrednih poduzetnika počeo postepeno mijenjati, jer se uvidjelo, da se dosadašnjim putem ne može više iči, da se valja maknuti i početi sa novim načinima privrede. U njemačkom carstvu i njegovim pojedinim državama javi se težnja, da se pogodnom carinskom i prometnom politikom i velikim neposrednim izdacima za sve moguče svrhe na račun cje­ line pomogne „nuždi poljoprivrede". Naročito se sad opo­ ravlja srednji i krupni posjed, dašto pod uslovom, ako se njime gospodari na način, koji bar donekle odgovara visini, na kojoj stoji moderna tehnika. Z a to svjedoče cijene do­ bara, koje su posljednjih godina neobično poskočile. H oče li poljoprivreda da prosperira, nužno je, da u društvu, u kome vlada kapitalizam, i ona bude kapitali­ stička. Naročito je potrebno, da se i ovdje, kao i u indu­ striji ljudska radna snaga nadomjesti, odnosno podupre strojem i višom tehnikom. D a ovo u sve večoj mjeri biva, dokazuje to, što je u Njemačkoj u vremenu od 1882. do 1895. u poljoprivredi broj parnih plugova poskočio od 836 na 1696, a broj dinamostrojeva od 75.690 na 259.364. T o je vrlo malo, kad se uporedi sa onim, što bi se poljo­ privrednim mašinama moglo postiči, i dokaz je, s jedne strane, za veliku zaostalost poljoprivredne radinosti, ali, s druge strane i za to ,'d a je primjena mašine dosada bila nemoguča kako zbog nedovoljnih sredstava, tako i zbog 1 Četvrtgodišnjak statistike njemačkoga carstva 1908, I, str. 423. �345 nedostatnog prostora zemljišta, koje pojedinci obradjuju. Z a primjenu stroja potrebna je veća površina zemljišta jedne i iste kulture, ako se hoće da ona bude racijonalno iskorišćena. Tom e pak na mnogo mjesta stoji nasuprot veliki broj sitnih i srednjih seljaćkih gospodarstva sa svojim raspodijeljenim zemljištem i razlićitom kulturom. Na koji je naćin u njemaćkom carstvu raspodijeljena ona površina, koja se upotrebljava u poljoprivredi, pokazuju slijedeće tab e le : 1 Nazadak ili napredak Broj gospodarstva Poljoprivredna 1907. od 1882. do 1895. od 1895. do 1907. 3236367 1016318 998804 281767 250 6 1 3378509 100 6 2 7 7 1065539 262191 23566 +174536 + 34911 + 72199 + 257 + 70 +142142 10041 + 66735 19576 1495 5558317 5736082 + 281973 -1 7 7 7 6 5 gospodartva 1882. 18 95. ispod 2 hektara 2 do 5 „ 5 „ 20 „ 2 0 „ 100 „ preko 100 „ 30 6 1 8 3 1 981407 926605 281510 24991 5276344 Poljoprivredna površina u hektarima Nazadak ili napredak Poljoprivredna od 1895. do 1907. gospodarsva 1882. 1895. 1907. od 1882. do 1895. ispod 2 hektara 2 do 5 „ 5 „ 20 „ 20 100 „ preko 100 „ 1825938 3190203 9158398 9908170 7786263 1808444 3285984 9721875 9869837 783 1 8 0 1 1731317 3304872 10421565 9322106 7055013 17 4 9 4 + 95781 + 568477 - 38333 + 45538 - 70127 + 18888 + 699690 -5 4 7 7 3 1 -7 7 6 7 8 8 31868972 32 5 1 7 9 4 1 31834873 + 648969 -6 8 3 0 6 8 O d 5,736.082 gospodarstva u godini 1907. bilo ih je ništa manje nego 4,384.786 ispod 5 hektara = 76 8 pro­ cenata svih poljoprivrednih gospodarstva, koja, u koliko se ne obradjuju vrtljarski ili imadu izvrsnu zemlju, daju tek jadnu egzistencu obradjivaću. A veliki dio njih niti ne dolazi ovdje u raćun, pošto medju njima ima 2,731.055 takvih gospodarstva, koja imadu 1 hektar, pa i manje opsega. 1 Karl K autsky, Agrarno pitanje. Stuttgart 18 9 9 .; i Predbježni re­ zultati popisa poljoprivrednih poduzeća dne 12. lipnja 1901. Četvrtgodišnjak statistike njemačkog cartva 1909. 2 . sveščić. �346 No i medju gospodarstvima od preko 5 hektara ima ih mnogo, koja zbog nepovoljna zemljišta ili nepovoljnih kli­ matskih odnošaja ili zbog slaba geografskog položaja, zbog nedostatnih prometnih sredstava itd. svom obradjivaču uza sav teški i dugi rad omogućuju samo sirotinjsku egzisten­ ciju. Može se reći bez pretjeravanja, da čitavih devet de­ setina obradjivača zemlje ne imadu sredstava i znanja, pomoću kojih bi iskorišćivali svoju zemlju tako, kako bi se ona dala iskoristiti. A isto tako mali i srednji seljak ne dobiva za svoje proizvode cijenu, koju bi mogao dobiti, on ima posla s prekupcem, koji ga ima u ruci. Trgovac, koji na odredjene dane ili u stanovitim godišnjim dobama putuje ladanjem i redovito opet prodaje prekupcima, hoće da ima pri tom i svoju korist; medjutim njemu sakupljanje mnogih malih količina pravi mnogo više truda, nego li veliko stovarište kod velikog posjednika; mali i srednji seljak dobiva stoga za svoju robu manje, nego li veliki go­ spodar, pa ako je još i kvaliteta robe slabija, što se često dogadja kraj njegova primitivnog načina gospodarenja, on se mora zadovoljiti sa svakom cijenom. K. tome pridolazi, te seljak ili zakupnik često ne može da dočeka vrijeme, kad će postići najveću cijenu proizvod, što ga on nudja na prodaju. On ima da plati zakupninu, kamate, poreze, on mora povratiti učinjene zajmove, ili izravnati dugove kod trgovčića ili zanatlije, dugove, koji su vezani na stanoviti rok, on mora dakle da proda, ma koliko bilo nepovoljno vrijeme. D a bi svoju zemlju popravio, ili da bi se izravnao sa svojom djecom ili s onima, koji su zajedno s njime baštinici, on mora da uzme jednu hipoteku; ali on ne može da mnogo bira medju zajmodavcima i tako uvjeti bivaju nepovoljni. T u odmah dodju visoki kamati i odredjeni rokovi za povratak duga; jedna slaba žetva ili jedna pogrješna spekulacija s kvalitetom ploda, gdje računaše na veliku cijenu, dovode ga do ruba propasti. C e s t o je kupac plodina i zajmodavac kapitala jedna te ista osoba, i on je tada posvema u vlasti svojega dužnika. Seljaci čitavih mjesta i okružja nalaze se takvim načinom u ru­ kama nekolicine vjerovnika. Primjerice seljaci, što obradjuju hmelj, duhan i povrće u Južnoj Njemačkoj i na Rajni, �347 mali seljani u srednjoj Njemačkoj. Vlasnik hipoteke isisat će im i posljednju kaplju krvi, on ih pušta, da kao po­ sjednici sjede na parceli, koja zapravo njima već i ne pri­ pada. Kapitalistički vampir nalazi često, da je mnogo ko­ risnije gospodariti na taj način, nego li da preuzme zem­ ljište i da na njemu sam gospodari ili da ga proda. T ako se u katastrima navode kao vlasnici tisuće seljaka, koji faktično već i nijesu vlasnici. Doduše, kao žrtva kapitali­ stičkoga krvnika padne i po koji veleposjednik, koji nije umio gospodariti ili je imao nesreću ili je pod nepovoljnim uslovima preuzeo gospodarstvo. Kapitalista postaje gospodar zemlje i zemljišta i da bi istjerao dvostruki profit, on dijeli zemljišta; on parcelira imanje, jer tako dobiva za nj nesravnjivo veću cijenu, nego li da ga proda čitavoga. A osim toga on uz veliki broj malih posjednika ima najbolji izgled provoditi svoj lihvarski posao s najboljim uspjehom. Kao što je poznato, i one kuće u gradu, koje imaju mnogo malih stanova, daju najveći prihod od iznajmljivanja. Javlja se velik broj reflektanata i kupi jedan dio parceliranog imanja, kapitalistički dobročinac pripravan je i na to, da im za malu naplatu prepusti i veće komade, a ostatak kupovne cijene pušta on da stoji na otplati kao hipoteka sa dobrim kamatima. A li tu baš i leži zec. A ko mali po­ sjednik zemlje ima sreću, pa mu uspije, da sa krajnjim naporom svojih sila izvuče iz svoje zemlje nešto malo pri­ hoda ili da izuzetno dodje do jeftinijeg novca, on može da se spasi, inače je propao, kako je to opisano. Propadne li malom seljaku ili zakupniku nekoliko ko­ mada stoke, to je za njega velika nesreća; uda li kćer, izdaci za nju povećaju njegove dugove, a uz to gubi jednu jeftinu radnu snagu; ženi li mu se sin, taj ga traži svoju parcelu zemljišta ili izravnanje novcem. O n mora vrlo često da propusti nužan popravak tla ; ne dadne li mu njegova marva dovoljno gnojiva — a to nije rijetko — proizvod zemlje nazaduje, jer on ne može da kupuje djubre. Cesto mu fale sredstva, da nabavi bolje sjeme, koje daje više prinosa; on ne može da rentabilno iskorišćuje strojeve; on često ne može da izmijeni plodove, koji odgovaraju kemij­ skim saS'tojinama njegova zemljišta. Isto tako on ne može �348 da iskoristi napretke, koje pruža znanost i iskustvo radi boljeg iskorisćivanja blaga. T o sprječava nedostatna krma, neprikladne staje, manjak ostalih prikladnih ustanova. 1 tako ima mnogo uzroka, koji malom i zadnjem seljaku oteščavaju život.1 Drugačije stoji stvar s velikom poljoprivredom, koja se proteže na razmjerno maleni broj gospodarstva, ali zato na znatnu površinu tla. Mi vidimo iz navedene statistike, da 23.566 gospodarstva sa 7,055.013 hektara poljoprivredno iskorišćene zemlje imaju još 2,019.824 hektara više, nego li 4,384.786 gospodarstva sa manje od 5 hektara površine. Ali se statistika gospodarstva ne pokriva sa statistikom posjeda, tako je godine 1895. bilo ništa manje nego 912.959 čisto zakupničkih gospodarstva sviju veličina, 1,694.251 gospodarstvo, koje ima jednim dijelom svoju vlastitu zemlju, a jednim dijelom zakupljenu zemlju, i 983.917 gazdinstva, na kojima se privredjivalo u drugim oblicima, na primjer, deputati, služba na tudjoj zemlji, rad na jednom dijelu općinske zemlje i t. d. Obratno, ima pojedinaca, čiji je imetak čitav niz poljo­ privrednih gospodarstva. Najveći njemački zemljoposjednik jest kralj Pruske, hoji posjeduje 83 imanja sa 98.746 hek­ tara, a poslije njega dolaze knez od Plessa . . . sa 75 imanja i 70.170 hektara „ 59.968 knez Hohenzollern Sigm. „ 24 „ 39.742 hercog od Ujesta „ 52 — „ 39.365 knez H ohenlohe-Ohringen „ 33.096 knez od Ratibora „ 51 Godine 1895. (ideikomisom vezano vlasništvo u Pruskoj obuhvatalo je u 1045 fideikomisa areal od 2,121.636 hektara ili 6,09 postotaka cjelokupne površine zemljišta. 1045 fideikomisa nalazilo se u rukama 939 posjednika i to njihovo fideikomisno imanje veće je za 206.600 hektara od kraljevine W iirttemberga, koja je velika okruglo 1,915.000 hektara. Godine 1903. posjedovalo je 1034 posjednika 1 152 fideikomisa, tako da su pojedinci imali više fideiko1 V idi A . Hofor, Seljak kao odgojitelj. „Novo Vrijeme" 1 9 0 8 ./0 9 ., 2. svezak, str. 7 14, 7 86, 8 1 0 . �349 misa. Fideikomisom vezana površina obuhvatala je 1903. 2,197.115, 1904. 2,232.592 hektara, a otuda ih je do 90 postotaka sjedinjeno u kompleksima od preko 1000 hek­ tara. Do 10 procenata fideikomisnih posjednika imalo je u svojim rukama preko 5000 hektara i 53'3 procenta ve­ zane površine.1 Srednji i krupni posjed ima, razumije se, interesa, da se održi postojeće stanje. Drukčije mali po­ sjed, koji bi iz racijonalne promjene prilika izvukao velike koristi. V eć je u samoj prirodi stvari, da veliki posjed teži, da se sve više i više uveća i da prigrabi sebi svukoliku seljaćku zemlju, koja mu samo dopadne šaka, tako u Gornjoj Šleskoj, Lausitzu, velikoj vojvodini H essen i t. d., krajevi, u kojima se svaki čas i u velikom broju objavljuje kupovanje seljačkih imanja. U Austriji vlada veliki zemljoposjed mnogo više, no u Njemačkoj, odnosno Pruskoj. Kraj plemstva i buržoazije tu je katolička crkva, koja je za se osigurala glavni dio plijena u zemlji i zemljištu. Isto je tako u Austriji u punom jeku i izbacivanje seljaka sa njihovih imanja. U Štajerskoj, Tirolu, Salzburškoj, Gornjoj i Donjoj Austriji, Sudetima nastoji se svim sredstvima seljake potisnuti sa njihove rodjene grude i seljačku zemlju pretvoriti u gospodsko dobro. Isti prizor, što ga nekoć pružaše Škotska i Irska, odigrava se sada u najljepšim krajevima Austrije. Kako pojedinci, tako i udruženja kupuju goleme komplekse zemljišta, a ono, što se za sada ne može kupiti, zakupljuje se, da bi se pretvorilo u lovišta. Novi gospodari spriječe svaki pristup dolinama, visovima i zaseocima, a tvrdoglavi posjednici po­ jedinih majura i šuma, koji ne će da se pokore gospodi, bivaju primoravani svim mogućim šikanama, da svoje imanje prodaji bogatim vlasnicima šuma. Staro obradjivano zem ­ ljište, koje je tisućljećima ishranjivalo mnoge generacije, pretvara se u pustinju, gdje se udome jeleni i srne, dok planinski vrhovi, koje plemićski ili buržoaski kapitalist na­ ziva svojim posjedom, postaju stanom divokoza. Čitave općine padaju u siromaštvo, jer im je onemogućeno tjeranje 1 J. Conrad, Fideikomisi. Priručni riječnik državnih znanosti. 4. sve­ zak. 3. naklada, str. 1 2 0 - 1 2 3 . �350 stoke na alpinske pašnjake ili im se to pravo paše uopće odriče. A tko su ti atentatori na dobro seljaka i njegovu samostalnost? Uz Rothschilda i baruna Mayer-Melnhofa vojvode od Koburga i Meiningena, knezovi i prinčevi od Hohenlohea, knez Liechtenstein, vojvoda od Braganze, knjeginja Rosenberg, knez od Plessa, grofovi Schonfeld, Festetics, Schafgotsch, Trauttmannsdorf, lovačko udruženje grofa Karolyja, lovačko društvo baruna Gustadsa, plemićsko lovačko udruženje iz Đliihnbacha itd. Posvuda se širi ve­ liki zemljoposjed. T ako je godine 1875. bilo u Donjoj Austriji samo 9 osoba, od kojih je svaka posjedovala više od 5000 jutara sa cjelokupnom površinom od 89.490 hek­ tara, a godine 1895. bilo je već 24 osoba, koje posjedo­ vahu u svemu 213.574 hektara. U čitavoj Austriji obasiže veliki zemljoposjed površinu od 8,700.000 hektara, dok na mali zemljoposjed otpadaju 21,300.000 hektara. Fideikomisni posjednici, 297 obitelji, posjeduju 1,200.000 hektara. Milijunima malih zemljopo­ sjednika, koji obradjuju 71 procenat čitave površine, stoje nasuprot nekolike tisuće velikih zemljoposjednika, koji ras­ polažu sa preko 29 postotaka čitave površine u Austriji. Ima tek malo poreznih kotara, u kojima ne bi imao imanje nijedan veliki zemljoposjednik. U većini kotara ima dva ili više velikih zemljoposjednika, koji vrše mjerodavni politički, socijalni i društveni upliv. Skoro polovica veleposjednika imaju imanja u više okružja, a mnogi od njih u nekoliko krunovina carstva. U Donjoj Austriji, Češkoj, Moravskoj i Sleskoj ne ima kotara bez njih. T ek industriji je uspjelo, da ih donekle potisne, tako primjerice u sjevernoj Češkoj i na češko-moravskoj granici. Inače se veliki posjed pro­ širuje posvuda: u gornjoj Austriji, gdje je od svih kruno­ vina još najbolje situiran seljački stališ, isto kao i u Gorici i Gradiški, u Štajerskoj, u Šalzburškoj, u Galiciji i u Bu­ kovini, manje već u oni zemljama, koje su već i bez toga domena veleposjednika, naime u Češkoj, Moravskoj, Sleskoj i donjoj Austriji. U donjoj Austriji od čitave površine zemljišta, koja opsiše 1,982.300 hektara, otpadaju na veleposjed (393 po­ sjednika) 540.655 hektara, na crkvu 79.181 hektar. 13 �351 posjeda, svaki sa više od 1000 hektara, obuhvataju zajedno 425.079 hektara = 9 procenata svekolike površine, medju njima grof Hoyos-Sprinzenstein sa 33.124 hektara. Cijela površina Moravske iznosi 2,181.220 hektara, od toga otpa­ daju na crkvu 81.857 hektara (3,8 procenta), 116 posjeda preko 1000 hektara obuhvataju više, nego li 500 000 po­ sjeda do 10 hektara, koji čine 92,1 postotka svihkolikih posjeda. O d 514.677 hektara površine austrijske Sleske posjedovala je crkva 50.845 hektara, a 79 posjednika za­ jedno 204.118 hektara. Češka s površinom od 5,194.500 hektara ima od prilike 1,237.085 zemljoposjednika. Podjela zemljoposjeda karakterizovana je neobično velikim brojem vrlo malih posjeda i brojnim veleposjedom. Gotovo 43 procenata svih manji su od 1/a hektara, a preko četiri petine njih ne nadmašuju 5 hektara. Ovih 703.577 zemljo­ posjeda (81 postotak) obuhvataju tek 12,5 postotaka čitave površine Češke. Nasuprot tomu 776 osoba posjeduje 35,6 procenata cijele površine, dok čine tek 0,1 procenta svih zemljoposjeda. Još gore izgledje ta podjela posjeda, analizujemo li veču kategoriju od „preko 200 hektara1 T u *. se pokazuje ovaj rezultat: hektara 380 osoba posjeduje . . . . 141 .................................... 104 151 „ . . . . ukupni broj hektara 2 0 0 do 5 0 0 5 0 0 „ 1000 1000 „ 2 0 0 0 preko „ 2 0 0 0 116.143 101.748 150.567 1 ,4 3 6 .0 8 4 O d posljednje grupe posjeduje 31 osoba od 5000 do 10.000 hektara, 21 osoba od 10.000 do 20.000 hektara, a knezovi Mor. Lobkowitz, Ferdinand Kinsky, Karl Schwarzenberg, Alfred W indischgratz, grofovi Ernst W aldstein, Johann Harrah, Karl Buquoi od 20.000 do 30.000 hek­ tara, Clam-Gallas i Sar. Czernin svaki preko 30.000 hek­ tara, Joh. knez od Lichtensteina 36.189 hektara, knez Max Egon Fiirstenberg 39.162 hektara, Jos. knez ColloredoMannsfeld 57.691 hektar i Joh. A d. knez od Schwarzenberga 177.310 hektara = 3,4 procenta čitave površme u Češkoj. Carski posjedi obuhvatatuju 35.873 hektara. Čitavi posjed tih 64 velikih zemljoposjeda iznosi 1,082.884 hek­ tara = 20,9 procenata površine Češke. Crkva posjeduje �352 150.395 hektara = 3 procenta čitave površine u Češkoj.1 Tako je bilo g. 1896., a medjutim je postalo još i gore. Prema podacima poljoprivrednog popisa od 1902. otpadalo je na 18.437 gospodarstva (0,7 procenta čitavog broja) 9,929.920 hektara ili jedna trećina čitave površine ! U sudbenom okružju Schwarz novi su gospodari zem­ ljišta uzeli i pretvorili u l o v i š t a sedam, u sudbenom okružju Zell šestnaest dobara, koja su dotle služila za pašu stoke. Na čitavo gorje Karvendel z a b r a n j e n o j e izgonjenje stoke. Visoko plemstvo Austrije i Njemačke zaj dno s bogatim buržoaskim pridošlicama pokupovalo je do 70.000 i više jutara površine, u alpinskim zemljama i pretvorilo ih u lovačka okružja. Čitava sela, stotine majura nestaju, stanovnici se tjeraju sa grude i zemljišta, a na mjesto ljudi i marve, odredjene ljudima za hranu, dolaze srne, jeleni i divokoze. Pa još čak neki od tih, što su na takav način opustošili skoro cijele pokrajine, dolaze ka­ snije u parlamentu i govore o „seljakovoj nuždi*4 i zlorabe svoju moć, tražeći za njih državnu pomoć u obliku carina na žito, drvo, marvu i meso, poreznih premija na rakiju 1 t. d., što sve ide na račun onih, koji ništa ne posjeduju. U najnaprednijim industrijskim državama nijesu, kao u Austriji, luksusne potrebe privilegovanih klasa ono, što po­ tiskuje mali posjed, nego je to potreba, da se pred za­ htjevima jednog stanovništva, koje postaje sve brojnije, način privredjivanja organizuje kapitalistički, da bi se mogle proizvoditi potrebne količine hrane T o se opaža naročito u industrijski veoma razvijenoj Belgiji. Prema statističkom godišnjaku (Annuaire statistique), što ga citira Emil Vandervelde u članku „Zemljoposjed u Belgiji u razdoblju od 1834. do 1899.“ , navodi se : Smanjio se isključivo broj onih gospodarstva ispod 5 hektara a naročito onih ispod 2 hektara. Nasuprot su ona gospodarstva, što obasižu više nego 10 hektara narasla do 3789. Koncentracija zemljoposjeda, koja odgovara napredovanju krupnoga gazdinstva i racijonalnom stočarstvu, jasno nam se ovdje 1 Pobliže o tom u : Posjednici i beskućnici u Austriji, od T . W . Teifena. B eč 1906., Prva pučka knjižara (Ignaz Brand). �353 ukazuje. O d 1880. nastao je jedan pokret, koji teče baš obratno, nego li onaj od godine 1866. do 1880. Dok je godine 1880. bilo još 910396 poljoprivrednih go­ spodarstva, godine 1895. bilo ih je još samo 829625, a to je u petnaest godina nazadak za 80.771 gospodarstvo = 9 postotaka. 1 to cjelokupni broj ovog opadanja važi samo za gospodarstva, koja imaju manje od 5 hektara, dok su se gospodarstva sa 5 do 10 hektara umnožila za 675, ona od 10 do 20 hektara za 2168, ona od 20 do 30 hektara za 414, ona od 30 do 40 hektara za 164, ona od 40 do 50 hektara za 187, a ona od preko 50 hek­ tara za 181 gospodarstvo. 3. Oprjeka medju g r a d o m i ladanjem. Stanje zemljišta i njegova obradba od najveće su važ­ nosti po razvoj naše kulture. O d zemlje i zemljišta i nji­ hovih proizvoda ovisi u prvom redu egzistencija pučanstva. Zemlja i zemljište ne da se uvećavati po volji; i zato je to važnije za sve, kako će se ono obradjivati i iskorišćavati. Njemačka, kojoj stanovništvo godimice raste za od prilike 870 000 glava, treba znatan uvoz žitne i mesnate hrane, ako se hoće, da cijene najnužnijih životnih namir­ nica budu bar donekle pristupačne. T u se pako javljaju oštri, suprotni interesi izmedju poljoprivrednog i industrijskog pučanstva, O no pučanstvo, koje se ne bavi poljodjelstvom, ima interesa u tom, da dobije jeftine životne namirnice, jer o tom ovisi njegovo uspijevanje kao ljudi i kao industrijskih i trgovačkih poje­ dinaca. Svako poskupljivanje životnih namirnica izaziva goru ishranu jednog velikog dijela pučanstva, ma da se isto toliko povećavaju najamnice i drugi prihodi onoga dijela stanovništva, koji mora da kupuje agrarne produkte. Jer sa dizanjem najamnica diže se i cijena industrijskih pro­ izvoda, a to, prema općem stanju na svjetskom tržištu, može povući za sobom opadanje prodaje. A ako se pak i pored skupljih agrarnih produkata prihodi ne povećaju, onda to znači ograničavanje ostalih potreba, u kom slučaju u prvom redu strada industrija i trgovina. A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 23 �354 Z a poljodjelca stoji stvar sasvim drugačije. Kao indu­ strijalac i on hoće da postigne što veću korist svojim za­ nimanjem, i njemu je ravnodušno, kojim će je proizvodom postići. Ako ga dovoz stranog žita spriječava, da gajenjem žita dodje do dobiti, za kojom žudi i koja mu se čini potrebna, on onda svoje zemljište posvećuje kulturi ma kojeg drugog proizvoda, koji mu donosi koristi. O n sadi sladornu repu za proizvodnju šećera, krumpir i žito za pe­ čenje špirita, umjesto raži i ječma za kruh. Najplodnije dijelove zemljišta upotrijebi on za gajenje duhana, umjesto za gajenja povrća i voća. Drugi upotrijebe tisuće hektara zemljišta za pašu konja, jer konji za vojničke i ratne svrhe stoje u vrlo visokoj cijeni. Na drugoj strani, ogromne šumske oblasti, koje bi se mogle upotrijebiti za zemljorad, rezerviraju se za lovačko zadovoljstvo otmjene gospode, često puta i u onim predjelima, u kojima bi se moglo posjeći nekoliko stotina ili hiljada hektara šume i pretvoriti u kulturno zemljište, a da to umanjivanje šume nimalo štetno ne utiče na razvijanje vlage u tom predjelu. S ovoga gledišta mogle bi se u Njemačkoj još hiljade kvadratnih kilometara plodnoga zemljišta upotrijebiti za zemljorad. A li se ovim promjenama protivi kako materi­ jalni interes jednog dijela činovničke hijerarhije, šumarskih činovnika, tako i lovački interesi veleposjednika, koji ne će dopustiti, da im se ograničava zemljište za lov i lovačka zadovoljstva. Razumije se samo sobom, da bi se krčenje šume smjelo vršiti samo ondje, gdje je to stvarna dobit. S druge strane mogli bi se na korist zemlje pošumiti pro­ strani predjeli, naročito gorski krajevi i pustoši. U novije doba poriče se veliki upliv šume na razvoj vlage. T o je očito krivo. U kolikom stepenu djeluje šuma na vlagu kraja i time na plodnost zemlje i zemljišta, o tom jasne dokaze daje knjiga Parvusa i Dra. Lehmana „Gladna Rusija". Pisci konstatiraše vlastitim posmatranjem, da su krčenja šuma u najplodnijim pokrajinama Rusije, silna i bez plana, znatno prouzročila slabe žetve, od kojih u posljed­ njim decenijama trpe ovi tako plodni nekada krajevi. Uz mnoge druge činjenice oni ustanoviše, da je tijekom go­ dina u stavropolskom okružju nestalo pet malih riječica i �355 šest jezera, da su u okružju Đusuluka nestale četiri riječice i četiri jezera, u samarskom okružju šest malih riječica, u okružju Buguruslava dvije male riječice. U nikolajevskom i i novouzenskom okrugu četiri rijeke održane su teškom mukom spriječavajući ih nabacivanjem djubreta, da ne poniru. Mnoga sela, što su prije u svojoj blizini imala voda tekućica, ne imadu ih sada, na mnogim mjestima bunar mora da se kopa 45 do 60 metara u dubinu. Zemljište je zbog toga tvrdo i ispucalo. Siječenjem šuma presušiše izvori i smanjiše se kiše. Kapitalističko iscrpljivanje zemljišta dovodi i kapita­ lističke odnose. Jedan dio naših poljoprivrednika vukao je primjerice mnogo godina goleme profite iz obradjivanja repe i proizvodnje sladora, koja je s time vezana. Sistem oporezivanja unapredjivao je izvoz šećera, i to time, što su prinosi od oporezivanja sladorne repe i potrošnje šećera jednim znatnim dijelom izdani na izvozne premije. Premija, koja je fabrikantima šećera davana na dvo­ struku centu izvezenog šećera, bila je mnogo veća, no porez na repu, koji su oni plaćali, i tako im je ta premija omogućavala, da izvoze u inostranstvo ogrome količine šećera i da ih tamo jeftino prodaju sve na račun poreznih plataca u zemlji, te se tako gajenje šećerne repe rasprostranjivalo sve više i više. Profit, do koga su dolazile fabrike šećera pomoću ovog poreznog sistema, iznosio je godišnje preko 31 milijun maraka. Stotine tisuće hektara zemljišta (godine 1907/08. 450030), koje je prije bilo namijenjeno gajenju žita i t. d., pretvorene su u zemljište za sijanje sladorne repe, digoše se tvornice i opet nove tvornice i nužna posljedica bijaše krah. A i veliki prinos šećerne repe uplivisao je povoljno na cijenu zemljišta. O na se dizala. Posljedica toga bila je kupovanje sitnih imanja, čije je vlasnike visoka cijena mamila na prodaju. Zemlja je iskorišćavana za industrijsku spekulaciju, a proizvodnja žita i krumpira ograničena na zemljište gore kvalitete, uslijed čega se povećala potreba uvoza životnih namirnica iz inozemstva, Konačno je to zlo stanje nastalo zbog po­ litike premija na šećer i dobivši internacijonalni karakter, �356 prinudilo vlade i parlamente da ukinu davanje premija i da se stvari povrate bar koliko toliko prirodnim odnosima. Prema svim okolnostima ni sitni, pa čak ni srednji se­ ljaci ne mogu pored svih napora, briga i oskudica postići onaj socijalni položaj, na koji kao gradjani jedne kulturne države imaju pravo. Sve, što država i društvo budu činili, da održe te slojeve, koji su u biti osnov postojećeg držav­ nog i društvenog uredjenja, bit će uvijek samo krpež i petljanje. Agrarne carine škode ovome dijelu zemljoradnika više, no što mu korisfe. Velika većina njih ne proizvodi toliko, koliko im je potrebno za održanje života; oni su upućeni na kupovanje jednoga dijela svojih životnih po­ trepština, a do sredstava za to dolaze industrijskim ili drugim kojim sporednim zanimanjem. Jedan veliki dio naših sitnih seljaka ima u povoljnom stanju industrije i prometa većeg interesa, no u poljoprivredi, jer industrija i promet obezbjedjuju egzistenciju njegovoj djeci, za koju on ne bi mogao naći rada ni prihoda ni na kojem drugom mjestu. Jedna nepovoljna žetva umnožava broj onih seljaka, koji su prinudjeni kupovati poljoprivredne produkte. I šta mu onda koriste agrarne carine, zabrana uvoza i agrarne preventivne mjere, njemu, koji ne ima da proda baš ništa ili ima samo nešto malo, ali koji mora da kupuje nešto, a u prilikama i mnogo toga? A u tom se položaju nalazi najmanje 80 procenata svih poljoprivrednih gospodarstva. Kako će privredjivati obradjivač zemlje u eri privatnog vlasništva, to je njegova lična stvar. O n gaji ono, što mu se čini najrentabilnije, bez obzira na potrebe ili interes društva ; dakle: slobodno. Industrijalac radi isto tako. O n fabricira sramotne slike, nećudoredne knjige i osniva tvornice za patvaranje hrane. O ve i mnoge druge djelatnosti škodljive su društvu, one potkapaju moral i dižu korupciju. Ali one donose novaca, i to mnogo više, nego li ćudoredne slike, znanstvene knjige i prodaja nepatvorenih životnih namirnica. Pohlepni za profitom industrijalac mora da se brine samo oko toga, da ga ne otkrije oko policije, i on može da tjera svoj sra­ motni zanat, siguran, da mu zbog novca, što ga pri tom zasluži, zavidi društvo gledajući na nj s dubokim počitanjem. �357 Mamonski karakter našeg doba karakteriše najočitije burza i njezine makinacije. Zemljište i industrijski proiz­ vodi, prometna sredstva, promjene u temperaturi i politici, oskudica i preobilje, nevolja masa i nesreće, javni dugovi, izumi i otkrića, zdravlje ili bolest i smrt uplivnih osoba, rat i ratna uzbuna, često puta namjerice smišljena, sve to i još mnogo drugo postaje stvar spekulacije i upotrebljava se za izrabljivanje i medjusobno ucjenjivanje. Kapitalistički matadori zadobivaju najodlučniji upliv na stanje čitavog društva i pomagani svojim moćnim sredstvima i vezama, gomilaju golema bogatstva. U njihovim rukama bivaju mi­ nistri i vlade lutkama, koje moraju da plešu, kako već matadori burze vuku žicu iza kulisa. Državna vlast ne ima burzu, već burza ima u ruci državnu vlast. 1 preko svoje volje ministar mora da gnoji „otrovno stablo", koje bi naj­ radije iščupao, i mora da mu daje nove životne snage. Zbog svih tih činjenica, koje svakomu padaju sve više u oči, jer zlo svakim danom sve više raste, potrebna je brza i temeljita pomoć. A li društvo stoji pred svim tim zlom ne znajući šta da radi, baš kao izvjesna životinja na b rd u ; ono se stalno, kao konj na mlinskom kolu, okreće u krugu, nemoćno, bez ideje, slika bijede i tuposti. Oni, koji bi trebali da se pridruže ovima, ne imadu još uvidjavnosti; oni, koji bi mogli pomoći, ne će ; oni, se osla­ njaju na silu i u najboljem slučaju misle oni zajedno sa gospodjom P om padour: A pres nous le deluge (iza nas neka dodje potop). Ali ako potop dodje još za njihova života ? �Četvrti odsjek. Socijalizovanje društva. Dvadeseto poglavlje. Socijalna revolucija. 1* Preobrazba društva. Val se diže i zapljuskuje iundamenat, na kom počiva naša državna i društvena zgrada. Sav svijet osjeća, da se temelji klimaju i da ga još mogu spasti tek jaki potpornji. Ali to traži velikih žrtava, koje bi morale doprinijeti vla­ dajuće .klase. T u je pako sva zapreka. Svaki predlog, čije ostvarenje nanosi krupnih -šteta materijalnim interesima vla­ daj ućih klasa i dovodi ,u pitanje njihov privilegovani po­ ložaj, biva od njihove strane ljuto suzbijen i žigosan kao težnja za prevratom postojećeg državnog i društvenog po­ retka. Medjutim, ovaj bolesni svijet ne može se izliječiti, a da se ne dovedu u pitanje i najzad unište povlastice vladajućih razreda. „Borba za oslobodjenje radničkih klasa nije borba za povlastice, već borba za jednaka prava i jednake du­ žnosti i odstranjenje sviju povlastica*, stoji u socijalnodemokratskom programu. O tuda slijedi, da ništa nije učinjeno polovičnim mjerama i malim koncesijama. Ali vladajuće klase smatraju svoj privilegovani položaj kao sasvim prirodan i sam po sebi razumljiv, kao položaj, u čiju se opravdanost i dalje trajanje ne bi smjelo ni malo sumnjati, i tako je i opet razumljivo, što one odbijaju^ i pobijaju svaki pokušaj, da se njihov privilegovani položaj uzdrma. Je li samo u pitanju njihova kesa, njih bacaju u najveću uzrujanost čak i oni predloži i zakoni, koji ne m jenjaju osnove postojećeg društvenog uredjenja niti njihov privilegovani položaj. U parlamentima niču čitava brda �359 papira, na kojima su naštampani govori i — tresu se brda, rodi se miš. I najrazumljivijim zahtjevima o radničkoj za­ štiti staje se na put s toliko otpora, kao da o tom ovisi opstanak društva. P a kada se nakon beskonačnih borbi izvojuje od njih par koncesija, oni se prave, kao da su žrtvovali veliki dio svoga imetka. O ni pokazuju isti tvrdo­ glavi otpor, kad se radi o tom, da se potlačene klase priznadu formalno ravnopravnima i kad se traži, da one primjerice u pitanjima radnog ugovora pregovaraju s njima kao jednakopravne, Ovaj otpor kod stvari najjednostavnijih i zahtjeva naj­ razumljivijih potvrdjuje staro ono iskustvo, da se nikoja klasa, što vlada, ne može osvjedočiti r a z l o z i m a , ako je sila prilika ne prisili na uvidjavnost i popuštanje. A sila prilika sastoji se u sve većoj svijesti, koju kod potlačenih izaziva razvoj naših odnošaja Razredne suprotnosti bivaju sve oštrije, vidljivije i osjetljivije. U potlačene i izrabljivane razrede ulazi spoznaja o neodrživosti postojećeg stan ja; njihova srditost raste i one sve zapovjednije traže promjenu i čovječanskije odnošaje. I dokle ova spoznaja osvaja sve šire krugove, o n a n a k o n c u o s v o j i g o l e m u v e ­ ć i n u d r u š t v a , k o j a i ma na j i z r a v n i j eg i n t e ­ r e s a n a t o j p r o m j e n i . A li u istoj mjeri, u kolikoj se kod mase diže svijest o neodrživosti postojećeg stanja i spoznaja o nuždi promjene, p a d a s p o s o b n o s t o t ­ p o r a u klasi, ko j a v l a d a i koj oj moć p oč i va na n e z n a n j u i n e o s v ij e š t e n o s t i p o t l a č e n i h i i z r a b l j i v a n i h k l a s a . Ovo uzajamno djelovanje očito je i zbog toga se mora smatrati kao dobro došlo sve, što razvija taj odnos u tom smislu. Prema krupnokapitalističkim napredovanjima na jednoj strani oruši ravno­ težu na drugoj strani sve razvijenija svijest o protuslovlju, u kom stoji postojeći društveni poredak sa dobrom goleme većine naroda I ako riješenje i uništenje društvenih su­ protnosti stoji krupnih žrtava i velikih napora, to riješenje će se naći odmah onoga časa, kad suprotnosti dostignu vrhunac svog razvitka, prama kome one tako rapidno hrle. Kakve se mjere moraju poduzeti u pojedinim fazama razvoja, to ovisi o momentanim okolnostima. Nemoguće je �360 unaprijed reći, kakve će mjere učiniti nužnim okolnosti u pojedinom slučaju. Nijedna vlada, nijedan ministar, pa bio on i najmoćniji, ne zna već unaprijed, na sto će ga u slijedećoj godini prisiliti prilike. A još se manje može reći o mjerama, na koje će uplivisati okolnosti, čije nastu­ panje ne može nitko pouzdano proračunati ni proreći. Pitanje o sredstvima je pitanje o taktici u jednoj borbi. A taktika se ravna prema protivniku i onda prema pomoćnim sredstvima, koja obim strankama stoje na raspolaganju. Jedno sredstvo, koje je danas izvrsno, može sjutra biti pogubno, jer su se promijenile prilike, koje su jučer oprav­ davale njegovu upotrebu. Neka čovjek ima pred očima cilj, a sredstva za njegovo ostvarenje zavise od vremena i okolnosti; potrebno je samo to, da se upotrebe najdjedjelotvornija i n a j o š t r i j a s r e d s t v a , k o j a s u moguća u jed nom vremenu i u stanovitim o k o l n o s t i m a . Dakle, kad se čovjek upušta u slikanje budućih preobražaja, može postupati samo hipotetički, mora isticati predpostavke, za koje uzima, da su već nastupile. P o l a z e ć i s o v o g a s t a n o v i š t a , mi p r e d p o s t a v l j a m o , d a će u j e d n o m o d r e d j e n o m č a s u s v a t a zla, k o j a s m o o p i s a l i , d o s e ­ g nut i svoj vrhunac, pa će velikoj većini na r o da biti tako vidljiva i osjetljiva, p r i k a z u j u ć i joj se n e p o d n o s i v a tako, te će j u o b u z e t i o p ć e n i t a i n e s a v l a d i v a t a žel j a za t e m e l j i t i m p r e o b r a ž a j e m , kod č e g a će ona n a jb r ž u p o m o ć s m a t r a t i i najzgodnijom. Sva društvena zla imaju bez iznimke svoj izvor u druš­ tvenom poretku stvari, koji sada, kao što je pokazano, po­ čiva na kapitalizmu, na kapitalističkom načinu proizvodnje, pomoću kojega je klasa kapitalista vlasnik sviju sredstava rada — zemlje i zemljišta, rudnika i majdana, sirovina, orudja, strojeva, prometnih sredstava — i pomoću kojega ona vrši izrabljivanje i potlačivanje velike većine naroda, poslije čega slijedi sve veća nesigurnost egzistencije, potlačivanje i ponizivanje pljačkanih razreda. Prema tome b i �361 najbrži i najkraći korak bio, da se ovo kapitalističko vlas­ ništvo eksproprijacijom pretvori u društveno vlasništvo. P r o ­ i z v o d n j a robe p r e t v a r a se u soc i j a l i s t i č ku p r o i z v o d n j u , k o j u v r š i c i j e l o d r u š t v o i za cijelo društvo. Kr upno gazdinstvo i s v e v eć a p r o i z v a d j a č k a s p o s o b n o s t d r u š t v e n o g a rada, d o s a d a i z v o r b i j e d i i p o t l a č i v a n j u i zr abl j eni h klasa, p o s t a j u s a d a i z vor n a j v e ć e g b l a g o ­ s t a n j a i h a r m o n i j s k o g u s a v r š a v a n j a svi j u. 2. Eksproprijacija i eksproprijatori. Preobražaj svih sredstava rada u vlasništvo sviju daje društvu novu osnovku. Sad su iz temelja drugi životni i radni uslovi o b i j u spolova u industriji, zemljoradnji, pro­ metu, odgoju, braku, u znanstvenom, umjetničkom i društ­ venom životu. Čovječja egzistencija zadobija nov sadržaj. Pomalo i državna organizacija gubi tlo, d r ž a v a n e s t a j e ; ona se u neku ruku sama ukida. U prvom je odsjeku ove knjige pokazano, zašto je država morala nastati. O na je produkat društvenog razvoja iz primitivnog, na komunizmu osnovanog društva, koje ne­ staje u tolikoj mjeri, u kolikoj se razvija p r i v a t n o v l a s ­ n i š t v o . Dolaskom privatnog vlasništva javljaju se u društvu antagonistički interesi. Nastaju stališke i razredne suprot­ nosti, koje nužno donose sa sobom razredne borbe medju različitim interesnim grupama prijeteći opstanku novog ure­ djenja. A da bi se mogli suzbiti protivnici novoga uredjenja i zaštititi vlasnici, protiv kojih oni ustaju, potrebna je jedna organizacija, koja će odbijati te napade i proklamirati vlas­ ništvo kao ,,pravno“ i ,,sveto“. O v a o r g a n i z a c i j a i sila, k o j a š t i t i i u z d r ž a v a v l a s n i š t v o , j e s t d r ž a v a . O na zakonima zajamčuje vlasniku njegov posjed i na temelju zakonski utvrdjenog uredjenja izlazi pred na­ padača kao sudac i osvetnik. Prema tome, interes jedne vladajuće klase vlasnika i interes državne vlasti uvijek je, po svojoj najdubljoj suštini, konzervativan. Državna se organizacija mijenja tek onda, kad to zahtijeva interes vlas­ ništva. Ako je tako država n u ž n a organizacija društvenog �362 uredjenja, koje počiva na razrednom gospodstvu, ona gubi n u ž n o s t svojeg o p s t a n k a i mo g u ćn o s t svojeg o p s t a n k a onim ćasom, kad padnu klasne suprotnosti ukinućem privatnog vlasništva. Država postepeno prestaje, kad se uništi vlast čovjeka nad čovjekom, baš kao što prestaje religija, kad ne ima vjere u nadnaravna bića ili u razumne, svrhunaravske sile. Riječi trebaju da imadu neki sadržaj; kad ga izgube, one prestaju bitisati kao pojmovi. Ovdje će možda, koji čitalac, pristaša kapitalizma, reći, da je sve to dobro i lijepo, ali kojim „pravom4 će društvo * opravdati ove iz temelja prevratne promjene? T o je pravo ono isto, koje je uvijek postojalo, kad se radilo o sličnim promjenama i preobražajima, naime o p ć i i n t e r e s . Izvor prava nije država, već društvo, državna je sila tek agenat društva, koji ima da upravlja pravom i da ga primjenjuje. Vladajuće društvo bilo je dosada uvijek tek jedna sitna manjina, ali koja je radila u ime čitavog društva (naroda), gradeći se „društvom4, kao što se Ljudevit X IV . držaše 4 državom : „ L ’etat c’est moi. (Država sam ja.) Kad naše no­ vine pišu : sezona otpočinje, društvo ide u grad; ili: sezona je pri kraju, društvo polazi na ladanje, one pod tim ne misle narod, već najgornjih deset tisuća, koje sačinjavaju „društvo4 , kao što sačinjavaju „državu4. Većina — to je 4 4 plebs, vile multitude, ološ, narod. Prema ovakvom stanju stvari, sve, što država u ime društva radi za „opći interes4, 4 ide u prvom redu na korist vladajućih klasa. U njihovom se interesu prave zakoni. „Salus reipublicae suprema lex esto4 (Dobro zajednice neka bude vrhovni zakon) je staro4 rimsko pravno osnovno načelo, kao što je poznato. Ali tko je stvorio rimsko društvo ? Z ar podjarmljeni narodi, milijuni robova? N e! razmjerno maleni broj rimskih gradjana, u prvom redu rimsko plemstvo, koje se dalo hraniti od podjarmljenih. Kad su u srednjem vijeku plemići i knezovi otimali zajedničku svojinu, oni su to činili ,,s pravom4 u „općem 4 interesu4 , a šta se tada radilo sa zajedničkom svojinom i 4 svojinom nemoćnih seljaka, to nam na svakom svom listu pokazuje historija srednjega vijeka sve do novoga vremena. Agrarna historija posljednje hiljade godina jest historija �363 neprekidne pljačke zajedničke i seljačke svojine, koju su u svim kulturnim državama Evrope vršili plemstvo i crkva. Kad je zatim velika francuska revolucija ekspropriirala plemićska i crkvena dobra, ona je to učinila ,,u ime općeg interesa**, i najveći dio od osam milijuna zemljoposjednika, koji sačinjavaju temelj gradjanske Francuske, imaju da svoju egzistenciju zahvale toj eksproprijaciji. U ime „općeg dobra“ zaplijenila je Spanija crkvena dobra češće, a Italija ih konfiskova sasvim, uz burni pljesak najgorljivijih branilaca „svetog vlasništva**. Englesko je plemstvo diljem stoljeća pljačkalo svojinu irskog i engleskog naroda i obdarilo samo sebe od 1804. do 1832. „zakonito**, ,,u interesu općeg dobra** sa ne manje od 3,511.710 akra zajedničke zemlje. A kad u velikom sjeveroameričkom ratu za oslobodjenje robova bijahu pušteni na slobodu milijuni robova, koji su dotle bili pravo vlasništvo svojih gospodara, kad ih pustiše na slobodu bez ikakve odštete, dogodilo se to takodjer ,,u ime općeg interesa**. Čitav naš buržoaski razvoj nepre­ kidan je proces izvlaštivanja i konfisciranja, u kojem izvlaštuje i siše tvorničar zanatliju, veliki zemljoposjednik se­ ljaka, veliki trgovac kramara i konačno jedan kapitalista drugoga, to jest veći manjega. Hoćem o li vjerovati buržo­ aziji, sve se to dogadja za dobro „općeg i n t e r e s a n a „korist društva**. Napoleonovci „spasiše** 18. brumairea i 2. prosinca „društvo** i „društvo" im je odobravalo; kad društvo bude jednog dana spasilo samo sebe na taj način, što će vlas­ ništvo, koje je stvorilo, preuzeti opet u svoje ruke, ono če počiniti najslavniji akt u historiji, j e r s e t u n e ć e p o d j a r m i t i j e d n i u k o r i s t d r u g i h , v e ć će se s v i m a p r u ž i t i j e d n a k i us l ovi za život, a sva­ kom o m o g u ć i t i e g z i s t e n c i j a , d o s t o j n a čo­ v j e k a . T o je u ćudorednom pogledu najveličanstveniji akt, što će ga društvo ikad izvršiti. U kojim će se oblicima izvršiti taj veliki društven proces eksproprijacije i pod kojim uslovima, to se ne moze proricati. Jer tko zna, kakove će tada biti prilike. U svom četvrtom socijalnom pismu v. Kirchmannu, �364 pod naslovom „K apital",1 veli Rodbertus na str. 117: „Ukidanje svega kapitalističkoga vlasništva nad zemljištem nije n i k a k v a obmama, već je sa nacijonalno-ekonomskog gledišta vrlo mogućno. A to bi jamačno bila i n a j r a d i ­ k a l n i j a p o m o ć d r u š t v u , kojemu, kao što se ukratko može reći, porast rente — rente na zemljište i kapital — stvara nesreću. Stoga bi to bio jedini oblik ukidanja svo­ jine nad zemljištem i kapitalom, k o j i ni z a t r e n u t a k n e bi p r e k i n u o p r o m e j i n a p r e d o v a n j e n a ­ r o d n o g a b o g a t s t v a . * 1 Šio će reći naši agrarci na ovaj nazor jednoga od bivših njihovih drugova? Kako će se poslije takva koraka stvari vjerojatno for­ mirati, ne može se pouzdano pokazati. Nijedan čovjek ne može znati, kako će buduća pokoljenja obrazovati u poje­ dinostima svoje organizacije i kako će na najsavršeniji način udovoljavati svojim potrebama. Kao što i u prirodi, tako se i u društvu nalazi sve u stanju neprestanog tijeka, jedno dolazi, drugo propada, staro, izumrlo biva nadomještavano novim, sposobnijim za život. Izumi, otkrića i po­ pravci najbrojniji i najraznolikiji, kojima se ne može pred­ vidjeti domašaj i važnost, javljaju se i revolucioniraju i mijenjaju već prema svom značenju način ljudskoga ži­ vota, cijelo društvo. Prem a tome, u izlaganju, što slijedi, može se dakle raditi samo o razvijanju općenitih principa, koji se, prema svemu, što dosada pisasmo, i sami ističu i čija se prak­ tična primjena može dogledati do jednog izvjesnog stupnja. Društvo nije ni do danas bilo nikakva zajednica, koja bi se dala upravljati i voditi pojedincima, ma da je često puta tako izgledalo — „čovjek misli, da gura, a biva guran “ — već je to jedan organizam, koji se razvija po odredjenim imanentnim zakonim a; u budućnosti će me­ djutim biti još više nemogućno svako vodjenje i upravljanje prema volji pojedinaca. Društvo će tada predstavljati jednu demokraciju, koja je odgonetnuta tajnu svojega bivstva, ono je otkrilo zakone svog razvoja i, svijesno svrhe, primje­ njuje ih sada na svoj daljnji razvoj. 1 Berlin 1884. �365 Dvadesetiprvo poglavlje. Osnovni zakoni socijalističkog društva. 1. Davanje posla svima, koji su za rad sposobni. Čim društvo uzme u svoje ruke sva sredstva rada, bi t i će r a d n a d u ž n o s t s v i h oni h, k o j i su s p o ­ s o b n i za r a d b e z r a z l i k e s pol a , o s n o v n i za­ k o n s o c i j a l i z o v a n o g d r u š t v a . Društvo ne može bez rada opstojati. O no dakle ima pravo da traži, da svatko, tko hoće zadovoljiti svojim potrebama, radi prema svojim tjelesnim i duševnim sposobnostima kod priredjivanja predmeta, koji služe udovoljenju potreba. Glupa tvrdnja, da socijalisti hoće da ukinu rad, besmislica je bez primjera. Onih, koji ne rade, ljenivaca ima s a m o u buržoaskom svijetu. Socijalizam se slaže s biblijom, dok ova veli: T ko ne radi, neka i ne jede. No rad treba da uz to bude i korisna, produktivna djelatnost. Novo će dakle društvo zahtijevati, da se svatko prihvati jednog izvjesnog industrijskog, zanatlijskog ili ma kakvog drugog korisnog posla, kojim će on sa svoje strane doprinijeti nešto podmirenju društvenih potreba. B e z r a d a n e m a uživanja, n i k a k a v rad be z uživanja. Pošto su svi obvezani da rade, svi imaju jednaki in­ teres na tom, da vide ispunjena ova tri uslova kod rada. Prvo, da vrijeme rada bude umjereno i da se nitko suviše ne n apreže; drugo, da rad bude što je više moguće ugo­ dan i da pruža prom jenu; treće, da rad bude što više produktivniji, jer o tom ovisi vrijeme rada i stepen uži­ vanja. O va pako tri uslova ovise opet o vrsti i množini radnih sredstava i radnih snaga, koje su na raspoloženju, i od zahtjeva i života budućega društva. Socijalističko dru­ štvo ne ide za tim, da živi proletarski, v e ć d a o d ­ strani proletarski način života velikoj v e ć i n i l j u d i . O no nastoji, da svakome pruži što je moguće veću mjeru životnih ugodnosti i tako nastaje pi­ tanje : kolike će biti potrebe društva? D a bi se to moglo ustanoviti, potrebna je jedna uprava, �366 koja će obuhvatati sva područja djelatnosti u društvu. Z a ovu svrhu čine naše općine jednu prikladnu podlogu, ako su one prevelike, da bi se dobio laki pregled, njih se dijeli u okružja. Kao nekoć u prastarom društvu, tako i sada svi punoljetni pripadnici općine, b e z r a z l i k e s p o l a , sudjeluju u izborima, koji dodju i odredjuju po­ vjerljive osobe, koje će voditi upravu. Na čelu svih lokalnih uprava stoji jedna uprava centralna — valja spomenuti, da to nije nikakva vlada sa silom u ruci, već neki egzekutivni upravni kolegij. — Ravnodušno je kod toga, da li je ta centralna uprava imenovana po skupnosti ili po općinskim upravama. T a pitanja ne će u budućnosti više imati zna­ čenje, što ga danas imaju, jer tu ne će biti u pitanju za­ uzimanje položaja, koji daje veću vlast i upliv i bolje prihode, nego povjereničke dužnosti, za koje će se uzimati najprikladnije lice, b i o t o m u š k a r a c i l i ž e n a , i ko­ jima se ta zvanja mogu oduzeti ili ponovo izborom dati, prema tome, kako potreba zahtijeva i kako birači žele. Svi se položaji zauzimaju samo za jedno odredjeno vrijeme. O ni dakle, koji zauzimaju ta mjesta, ne će imati nikakvu posebnu „činovničku kvalifikaciju", tu ne ima svojstva trajne funkcije i hijerarhijski red unapredjivanja. Iz nave­ denih razloga isto je tako ravnodušno, postoje li izmedju centralne uprave i lokalnih uprava stupnjevi, kao na pri­ mjer provincijalna uprava itd. Budu li nužni, ustanovit će ih. ne budu li nužni, ne će ih ni biti. O svemu tome od­ lučuje potreba, kako se ona u praksi javi. Ako je razvitak društva učinio izlišnima stare organizacije, ukinut će ih bez huke i buke i bez svadje, jer nitko ne ima ličnog interesa, da one i dalje postoje, a na njihovo će mjesto ustanoviti nove. O v a u p r a v a , k o j a s e z a s n i v a n a n a j ­ širem d e m o k r a t s k o m temelju, razlikuje s e i z o s n o v a o d d a n a š n j e . Koliko li borbi u no­ vinama, koliko li jezičnoga boja u našim parlamentima, koliko li sudara aktova u našim kancelarijama, dok se iz­ vrši i jedna najsitnija promjena u upravi i vladi I Prije svega je glavni zadatak to, da se ustanovi broj i vrsta raspoloživih snaga, broj i vrsta radnih sredstava, fa­ brika, radiona, prometnih sredstava, zemlje i zemljišta itd. �367 i dotadašnja njihova proizvodna sposobnost. Dalje valja ustvrditi, koliko ima gotovih proizvoda i kolika je množina artikla i stvari potrebne, da se udovolji potrebi za neko izvjesno razdoblje. Kao god što,danas država i razne za­ jednice utvrdjuju svake godine svoj proračun, isto će to u budućnosti važiti i za cjelokupno društvenu potrebu, pri čemu će se moći u punoj mjeri uzeti u obzir promjene, koje su posljedica proširenih i novih potreba. Statistika igra tu glavnu ulogu; ona je najvažnija pomoćna znanost u novom društvu, ona pruža mjerilo za cjelokupnu druš­ tvenu djelatnost. Statistika se već danas primjenjuje u velikom objamu za slične ciljeve. Proračuni carevine, države i općine osni­ vaju se na velikom broju statističkih podataka, koji se kupe svake godine u pojedinim upravnim granama. Duže iskustvo i izvjesna stabilnost u tekućim potrebama omo­ gućavaju to. P a i svaki poduzetnik jedne veće fabrike, svaki trgovac, u n o r m a l n i m prilikama, može odrediti tačno, kakve potrebe ima za slijedeće četvrtgodište i na kakvi način mora da uredi svoju proizvodnju i svoju ku­ povinu. A ko ne nastupe kakve ekscesivne promjene, on sve to može izračunati lako i bez muke. Iskustvo, da krize nastaju uslijed slijepe anarhijske proizvodnje, to jest uslijed toga, što se ne zna, koliko ima već proizvedenih predmeta, kolika je potrošnja i potreba raznih artikla na svjetskom tržištu, nagnalo je, kao što smo već naglasili, krupne industrijalce najrazličitijih grana indu­ strije, da se sjedine u kartelima i trustovima, s jedne strane zbog toga, da se utvrde cijene, a s druge strane zato, da se na temelju stečenih iskustva i prispjelih narudžaba re­ gulira proizvodnja. Prema proizvodnoj sposobnosti svakog pojedinog poduzeća i prema vjerojatnoj potrošnji utvrdjuje se, koliko svako poduzeće posebice smije proizvesti za nekoliko najbližih mjeseci. Prekoračavanja tih granica ka­ žnjavaju se velikim ugovorenim kaznama i izbacivanjem iz udruženja. Poduzetnici sklapaju ove ugovore ne na korist, već na štetu publike, a na svoju korist. Njihov je cilj, da moć koalicije iskoriste radi toga, da bi došli do što je moguće većeg profita. H oće se, da se regulisanjem pro- �368 izvodnje postignu kod publike tolike cijene, do kojih se nikad ne bi došlo u konkurentskoj borbi izmedju pojedinih po­ duzetnika. Obogaćuje se dakle na račun konzumenata* koji moraju platiti traženu cijenu za jedan proizvod, što ga trebaju. Pa kako je kartelima, trustovima i t. d. oštećivan potrošač, tako je i radnik. Kad poduzetnici regulišu pro­ izvodnju, jedan dio činovnika i radnika postaje suvišnim, i da bi mogao živjeti, on konkuriše svojim drugovima radeći za manju nadnicu. Osim toga je socijalna moć kartela tako velika, te su i same radničke organizacije rijetko kadre, da im na put stanu. Poduzetnici imaju dakle dvostruku korist, oni primaju veće cijene i plaćaju manje nadnice. Ovo re­ guliranje proizvodnje, koje vrše poduzetnički savezi, s uprotno je o n o m e r e g u l i s a n j u , k a k v o ć e b i t i u s o c i j a l i s t i č k o m d r u š t v u . Danas je mje­ rodavan interes poduzetnika, u buduće će to biti interes cjelokupnosti. Medjutim u buržoaskome društvu ni najbolje organizovani kartel ne može predvidjeti i unijeti u račun sve faktore; konkurencija i špekulacija na svjetskom tržištu bijesne i dalje u prkos kartela, i tada se najednom pokaže, da je u računu jedna rupa i cijela se umjetno načinjena zgrada sruši. Kako velika industrija, tako i trgovina ima opsežne statistike. Svakog tjedna izdaju veća trgovačka i lučka mjesta preglede o skladištima petroleja, kave, vune, šećera, žita i t. d. Statistike, koje su često puta sasvim sigurno netačne, jer posjednici robe imaju nerijetko ličnog interesa ne puštati, da se sazna prava istina. Ali u cjelini su ove statistike prilično sigurne i daju interesentima pregled, kako će tržište izgledati u najbližem vremenu. No i ovdje valja imati na umu spekulaciju, koja pravi iluzornima i ruši sve račune, a često puta onemogućava svaki realni posao. A kao god što je u buržoaskom društvu nemoguće opće regulisanje proizvodnje zbog toga, što su tu hiljade privatnih proizvodjača sa medjusobno suprotnim interesima, isto je tako nemoguće regulisanje distribucije (podjele proizvoda) zbog spekulativne naravi, što je ima trgovina, zbog velikog broja trgovaca i borbe njihovih interesa. Ono, što je već dosada učinjeno, pokazuje samo, što bi se tek dalo uraditi, kad bi privatni interes iščezao i nad svime zavladao opći �369 interes. Z a ovo su jedan dokaz statistike žita, sto ih izdaje država, i koje se kupe svake godine u raznim kulturnim državama i omogućuju izvodjenje zaključaka o veličini že­ tvenih prinosa, o stepenu podmirivanja domaćeg tržišta i o vjerojatnosti cijena. Medjutim. u jednom socijalizovanom društvu prilike su potpuno uredjene, čitavo je društvo vezano solidarnošću. Sve se vrši po planu i redu i tako je lako utvrditi mjerilo za razne potrebe. A tek kad se ima pred sobom nešto iskustva, onda se vrši sve kao u igri. A ko se na primjer statistički utvrdi, kolika je prosječna potreba u pekarskim, mesarskim, cipelarskim, rubeninskim i t. d. artiklima, pa ako se s druge strane tačno zna proizvodna sposobnost ustanova za produkciju tih predmeta, o n d a s e i z t o g a može i z n a ć i p r o s j e č n a mj e r a za d n e v n o d r u ­ š t v e n o p o t r e b n o r a d n o v r i j e me . Iz t o g a se d al j e m o ž e uvi dj et i , d a l i su n u ž n i i z v j e s n i z a v o d i za p r o i z v o d n j u o d r e d j e n i h artikla, ili s u i z l i š n i i d a li s e m o g u u p o t r i j e b i t i z a d r uge svrhe. Svaki pojedinac odlučuje o grani rada, u kojoj bi htio biti zaposlen. Veliki broj najrazličitijih područja rada daje mogućnosti, da se vodi račun o najrazličitijim željama. P o ­ kaže li se na jednom području suvišak, a na drugome nedostak sila, uprava mora poduzeti nužne korake, da bi poravnala odnose. Organizovati proizvodnju i različitim snagama pružiti mogućnost, da ih se upotrijebi na pravome mjestu, to će biti glavni zadatak izabranih funkcijonara. U koliko se više sve snage dopunjuju, u toliko se sa manje trvenja okreću točkovi. Pojedine grane rada i odje­ ljenja biraju svoje redatelje, koji će upravljati poslom. T o nijesu priganjači, kao što su današnji nadzornici i poslovodje, već su to drugovi, koji namjesto proizvodjačke funkcije imaju da vrše tu upravljačku funkciju, koja im je dodijeljena. Nije isključena i ta mogućnost, da sa usavr­ šavanjem organizacije i razvitkom obrazovanosti kod svih članova ove funkcije postanu naizmjenične, tako, da ih po jednom odredjenom redu vrše svi radnici b e z r a z l i k e spola. A . Bebel: Ž ena i todjalizamk. 24 �370 2. Harmonija interesa. Rad, organizovan na temelju pune slobode i demo­ kratske ravnopravnosti, kod kojega je jedan za sve i svi za jednoga, u kojem dakle vlada potpuna solidarnost, izazvat će takvu volju za stvaranjem i takvu utakmicu, kakva se u današnjem privrednom sistemu nigdje ne može naći. A takav duh, to uživanje u stvaranju, upliviše takodjer i na produktivnost rada. Dalje z b o g t o g a , š t o s v i u z a j a m n o r a d e j e d n i z a d r u g e, svi imaju interesa, da svi predmeti budu što je više moguće bolji i savršeniji i da se proiz­ vode sa što je moguće manjim trošenjem snage i vremena rada, bilo zato, da se skrati vrijeme rada, ili zbog toga, da se dobije vremena za proizvodjenje novih produkata, koji podmiruju više potrebe. O v a j z a j e d n i č k i i nt e r e s d a j e s v i m a p o v o d a , da r a d e na usa­ vršavanju, razvijanju i ubrzavanju pro­ c e s a rada. Sl avol j ubl j e, da se ne š t o p r o n a d j e i ot kri j e, d o b i t će u n a j v e ć e m s t e p e n u p o d s t i ­ caj a, s v a k i će t eži t i , da s v o j i m p r e d l o z i ma i i d e j a m a n a t k r i l i d r u g o g a . 1 Nastupit će dakle baš suprotno od onoga, što tvrde protivnici socijalizma. Koliko li izumilaca i pronalazača propada u buržoaskom društvu! Koliko li ih se izrabi i onda odbaci I Kad bi na čelu buržoaskoga društva stajali duh i talenat namjesto imanja, 1 „M oć utakmice, koja potiče čovjeka na najogromnije napore, samo da bi izazvao pohvalu i divljenje drugih, pokazuje se, kao sto nam isku­ stvo potvrdjuje, vrlo korisnom svuda, gdje se ljudi javno takmiče, čak i tamo, gdje su u pitanju frivolne i takve stvari, od kojih publika nema nikakve koristi. A utakmica, koja bi se vršila i koristila općem dobru, jeste jedna vrsta konkurencije, protiv koje socijalisti ne ustaju." J o h n S t u a r t M i l l , „Politička ekonomija". Svaki savez, svako udruženje lica, koja imaju iste ciljeve i težnje, daje nam isto tako mnogobrojnih pri­ mjera uzvišenijih napora, kojima se ne dolazi ni do kakvih materijalnih, već samo do idealnih uspjeha. Istina, utakmičare pokreće slavoljublje, žudnja da se istaknu, težnja da koriste općoj stvari. A li je ova vrsta slavoljublja jedna vrlina, ona se razvija na sreću sviju zadovoljavajući u isti mak i žudnju pojedinca. Slavoljublje je štetno i za odbacivanje samo onda, kad ono ide na štetu cjeline ili na račun drugih. �371 o n d a bi n a j v e ć i b r o j k a p t a l i s t a m o r a o u s t u p i t i s v o j a m j e s t a r a d n i c i m a , p o s i o v o dj a m a, t e h n i ­ č a r i ma , i n ž i n i r i m a , k e m i č a r i m a i t. d. T o su ljudi, koji su u devedesetidevet od sto slučajeva učinili prona­ laske, otkrića i usavršivanja, koje poslije toga izrabljuje čovjek s velikom kesom. Koliko je tisuća izumitelja i pro­ nalazača propalo zbog toga, što nijesu našli čovjeka, koji bi dao sredstava za izvedenje njihovih pronalazaka i izuma, koliko zaslužnih pronalažača i otkrivača gnječi socijalna mizerija svagdašnjeg života, to se ne da izračunati. Ne gospodare svijetom bistre glave i ljudi oštra razuma, već ljudi, koji imaju mnogo sredstava, što još ne znači, da se ne može naći zajedno bistra glava i puna kesa. Svaki, koji se kreće u praktičnome životu, zna sa ko­ likim nepovjerenjem radnik danas gleda na svako usavr­ šavanje, na svaki nov pronalazak, koji se zavede. 1 s pravom. Redovito on od toga ne ima nikakve koristi, već samo onaj, koji tu novost primijeni; on se mora bojati toga, da će ga novi stroj, usavršenje, koje se uvede, baciti na ulicu kao prekobrojnog. Umjesto da sa radošću dočeka jedan pronalazak, koji čovječanstvu čini čast i treba da donese korist, sa njegovih se usana otima protest i kletva. A ko­ liko usavršavanja procesa proizvodnje, koja otkrije kakav radnik, ostane neizvedeno. Radnik prećuti takvo otkriće, jer se plaši, da od toga ne će imati korist, već samo štetu. T o su prirodne posljedice suprotnosti interesa.1 1 v. T h ii n e n, „Izolovana država" (R oatock), v e li: ,,U suprotnosti interesa nalazi se razlog, zbog kojega proletarac i vlasnik stoje jedan prema drugome kao neprijatelji i zbog koga će biti nepomirljivi sve dotle, d o k s e n e u n i š t i p o d v o j e n o s t i n t e r e s a . S vremena na vrijeme, fabričkim otkrićima, podizanjem chaussea i željeznica, stvaranjem novih trgovinskih veza, može se povećati ne samo blagostanje njegovog najam­ nog gospodara, već i nacijonalni prihod. A li pri našem sadašnjem dru­ štvenom uredjenju radnik ne vidi od toga nimalo koristi, njegov položaj ostaje, kakav je i bio, a c j e l o k u p a n p r i r a š t a j p r i h o d a i d e u d ž e p o v e p o d u z e t n i k a , k a p i t a l i s t a i veleposjednika". Ovaj posljednji stav jest gotovo doslovna anticipacija one izjave, koju je G ladstone 1864. učinio u engleskom parlamentu rekavši: »Ovaj bujni prirast prihoda i moći (koji je z» posljednjih dvadeset godina Engleska postigla) ograničio se isključivo na imućne klase". A na strani 20 7 . svo­ �372 U socijalističkom društvu biti će u n i š t e n a suprot­ nost interesa. Svaki će razvijati svoje sposobnosti, da bi koristio sebi, a time u isti mah i zajednici. Danas su za­ dovoljenje ličnoga egoizma i općega interesa većinom s up r o t n o s t i , koje jedna drugu isključuju; u novom su društvu ove suprotnosti uklonjene, z a d o v o l j e n j e lič ­ n o g e g o i z m a i r a d na o p ć e m d o b r u s t oj e u m e d j u s o b n o j h a r mo n i j i , oni se pokrivaju.1 Veličanstveno djelovanje jednog takvog stanja očigledno je. Produktivnost rada silno će porasti. Naročito će produk­ tivnost rada silno porasti još i zbog toga, što će prestati ovo prekomjerno d i j e l j e n j e r a d n i h s n a g a po hi­ ljadama i milijunima malih poduzeća, koja proizvode najnesavršenijim orudjima i alatima. Prije smo pokazali, na koliko je bezbrojnih sitnih, srednjih i krupnih poduzeća razdijeljen privredni život Njemačke. Slivanjem sitnih i srednjih gazdinstava u krupna poduzeća, koja raspolažu svim preimućstvima najmodernije tehnike, izbjeći će se današnje ogromno traćenje snaga, vremena, materija svih vrsta (svijetlosti, toplote i t. d.) i prostora, a produktiv­ nost rada bit će mnogo veća. Kolika razlika postoji iz­ medju produktivnosti sitnih, srednjih i krupnih gazdinstava, neka nam pokaže jedan primjer iz industrijskog popisa države M assachusetts od 1890. godine. Tam o su podu­ zeća deset glavnih industrijskih grana podijelili u tri kate­ jega djela veli v. T h iin en : „ S v e z l o l e ž i u o d v a j a n j u o d n j e g o v a p r o i z v o d a". r a d n ik a M o r e 11 y izjavljuje ovo u svojim „Principima zakonodavstva" : „Svojina nas dijeli na dvije klase, na bogate i siromahe. Oni ljube svoje imanje, a ne mogu da brane državu ; ovi apsolutno ne mogu vo­ ljeti otadžbinu, jer ih ona ne dariva ničim drugim, nego bijedom. M e­ djutim, kad je zajednica dobara, svaki voli svoju otadžbinu, jer ona svakom daje život i sreću". 1 Ocjenjujući korisne i štetne strane komunizma kaže John Stuart M ill u svojoj „Političkoj ekonom iji": „Nijedno polje ne može biti po­ voljnije za razvitak takvog jednog shvatanja (da je javni interes u isti mah i lični), nego što je to jedna komunistička zajednicu. Svekoliko sla­ voljublje, kao i sva fizička i duhovna akcija, koje danas naporno teže zadovoljenju pojedinih i samoživih interesa, tražili bi drugu vlast rada i samo po sebi našli ju u težnji za općim blagostanjem zajednice". �373 gorije. O na poduzeća, koja su stvarala ukupnu vrijednost manju od 40.000 dolara, uračunata su u nižu klasu, ona, koja su proizvodila vrijednost izmedju 40.000 i 150 000 dolara, u srednju klasu, a ona, koja su producirala vrijed­ nost iznad 150.000 dolara, u višu klasu. Rezultat je bio ovaj: Broj poduzeća Niža klasa . . Srednja klasa V isa klasa . . 2042 968 686 Ukupno . . . 3696 Procenat svih poduzeća 5 5 ,2 2 6 ,2 18,6 100 Cjelokupna suma Procenat proizvedene vrijed­ cjelokupne pro­ nosti pojedinih izvedene vri­ klasa dolara jednosti 5 1 ,6 6 0 .6 1 7 1 0 6 ,8 6 8 .6 3 5 3 9 0 ,8 1 7 .3 0 0 5 4 9 ,3 4 6 .5 5 2 9 ,4 19.5 71.1 100 Sitna poduzeća, kojih je bilo dva puta više, no sred­ njih i krupnih gazdinstava, proizvela su dakle samo 9,4 procenata cjelokupnoga produkta, dok su krupna poduzeća, čiji je broj iznosio svega 23 procenta svih poduzeća, pro­ izvela gotovo dva i po puta veći kvantum produkata od svih ostalih poduzeća. Ali bi se i krupna poduzeća mogla organizovati još mnogo racijonalnije, tako, da bi se sa najsavršenijim tehničkim oblikom produkcije mogla stvoriti m n o g o v e ć a r količina proizvoda. Koliko se može uštediti na vremenu, kad je proizvodnja organizovana na najracionalnijoj bazi, o tome je 1886. T h. H ertzka iznio jedan interesantan račun u svojoj knjizi „Zakoni društvenog razvitka". O n je ispitivao, koliko je radnih snaga i vremena potrebno utrošiti, pa da se krup­ nom proizvodnjom podmire potrebe stanovništva Austrije, koje je tada imalo 22 milijuna glava. Radi ovoga je Hertzka tražio obavještenja o produktivnoj sposobnosti krupnih po­ duzeća u raznim granama rada, pa je onda prema tome sastavio svoj račun. T u je uračunato i privredjivanje na 101/* milijuna hektara oraće zemlje i 3 milijuna hektara pašnjaka, koji bi bili dovoljni za taj broj stanovništva, pa �374 da podmire njegovu potrebu u zemljoradničkim produktima i mesu. Dalje, Hertzka je unio u taj svoj račun i podi­ zanje stanova, tako, da svaka porodica dobiva svoju kućicu od 150 kvadratnih metara sa pet odjeljaka, koja će se moći održavati 50 godina. Izašlo je, da je za poljoprivredu, gradjevinarstvo, proizvodnju brašna i šećera, industriju ugljena, željeza i strojeva, industriju odijela i kemijsku indu­ striju potrebno 615.000 radnih snaga, koje bi morale raditi dnevno kroz godinu onoliko, koliko to sad prosječno iznosi radno vrijeme. Ali tih 615.000 glava predstavljale su s a m o 12,3 p r o c e n a t a s t a n o v n i š t a u A u s t r i j i , k o j e j e s p o s o b n o za r ad, ne r a č u n a j u ć i t u ni ­ j e d n u ž e n u , k a o n i m u š k a r c e i s p o d 16 i i z n a d 50 g o d i n a . Kada bi 5 milijuna ljudi, koliko ih je bilo sposobnih za rad u vrijeme pravljenja ovoga računa, bilo uposleno kao i onih 615.000, o n d a b i b i l o p o t r e b n o , d a s v a k i o d n j i h r a d i s a m o 36,9 d a n a , u o k r u g l o m 6 t j e d a n a , pa da se proizvedu najnužnije životne namirnice za 22 milijuna ljudi. Ali ako uzmemo 300 radnih dana u godini umjesto 37, onda bi — uzimajući, da je sad radni dan 1 1 sati — pri novoj organizaciji bio p o t r e b a n r a d o d s v e g a 13/s s a t a , pa da se p o d m i r e n a j n u ž n i j e p ot r e b e . Hertzka unosi u račun i luksusne potrebe bolje situ­ iranih i nalazi, da bi za njihovu proizvodnju kod stanov­ ništva od 22 milijuna duša bilo potrebno još 315.000 radnika. Ukupno bi tada po Hertzkinom računu s obzirom na nekoliko industrija, koje u Austriji nijesu dovoljno raz­ vijene, bio potreban okruglo jedan milijun, to jest 20 pro­ cenata muškog stanovništa sposobnog za rad, isključivši one ispod 16 i preko 50 godina, pa da se za 60 dana podmire svekolike potrebe stanovništva. A ko pak unesemo u račun cjelokupno muško stanovništvo, koje je sposobno za rad, tada bi njemu bilo potrebno d a d n e v n o r a d i s v e g a d v a i po s a t a p r o s j e č n o . 1 1 U svojim „Krivim naukama'4 ruga se gospodin Eugen Richter ogromnom skraćivanju vremena, koje mi stavljamo u izgled, kad se uvede opća obvezatnost rada i najsavršenija tehnička organizacija procesa rada. On kusa umanjiti što je moguće više produktivnu sposobnost krupne in- �375 Ovaj račun ne će iznenaditi nikoga, koji ima pregled nad prilikama. Uzmimo sad, da pri tako umjerenom vre­ menu rada izuzimajući bolesnike i invalide mogu još da rade i ljudi stariji od 50 godina, dalje, da bi mogla raditi i mladež ispod 16 godina, a isto tako i jedan veliki broj žena, u koliko ne bi bile spriječene odgajanjem djece, spremanjem hrane i t. d., u tom slučaju vrijeme rada moglo bi se još više skratiti ili bi se u znatnoj mjeri mogle pod­ miriti i druge, nove, sve više potrebe. A isto tako nitko valjda ne će tvrditi, da ne će biti još vrlo važnih napredaka i usavršenja u procesu rada, koji se ne mogu dogledati, a koji će čovječanstvu donijeti novih blagodati. S druge strane radi se na tome, da se kod sviju zado­ volji veliki broj potreba, koje danas može da zadovoljava samo jedna manjina, a sa sve jačim kulturnim razvijanjem javljaju se uvijek nove potrebe, koje isto tako hoće da budu podmirene. M o r a s e u v i j e k p o n a v l j a t i : n o v o d r u š t v o ne će da ži vi p r o l e t a r s k i , o n o za­ h t j e v a da ž i v i k a o j e d a n v i s o k o r a z v i j e n kul­ t ur ni n a r o d i to sa s v i m a s voj i m č l a n o v i m a o d p r v o g d o p o s l j e d n j e g . A li ono ne će podmi­ rivati tek svoje materijalne potrebe, ono će isto tako svima dati dovoljno vremena da se obrazuju u umjetnostima i znanostima svake ruke, a isto tako će im omogućiti i odmor. 3. Organizacija rada. Još i u drugim, vrlo bitnim tačkama razlikovat će se socijalistička komuna od buržoaskog društva. T u otpada načelo „jeftinog i lošeg” , koje je za jedan veliki dio buržoaske produkcije mjerodavno i mora biti mjerodavno, pošto veći dio mušterija može da kupuje samo jeftinu robu, koja postaje brzo neuporabiva. T u će se proizvoditi samo najbolje, što duže traje i rjedje treba da bude nadomješ* tavano. Budalaštine mode i ludosti mode, koje izazivaju dustrije, a naprotiv da silom nadme značenje sitnog zanatstva, da bi mogao tvrditi kako tada produkcija ne će biti veća. D a bi socijalizam predstavili kao nemoguć, braniči postojećeg ,,reda“ moraju diskreditirati dobre odlike svog vlastitog društvenog uredjenja. �376 samo rasipavanje, a često i neukus, prestaju. Nesumnjivo je, da će se tada oblačiti i ukusnije i dopadljivije, nego li danas — mimogred budi rečeno, mode za posljednjih sto godina, naročito kod muškaraca, odlikuju se potpunim ne­ dostatkom ukusa —, ali se tada ne će više uvoditi svakog trećeg mjesece nova moda, jedna ludost, koja stoji u naj­ užoj vezi s jedne strane sa medjusobnom konkurentskom borbom žena, a s druge strane sa uživanjem u kićenju i i sa taštinom i sa potrebom pokazivati svoje bogatstvo. Isto tako, danas veliki broj lica živi od tih ludosti mode i njihov interes ih nagoni, da tu modu još više stimuli­ raju i forsiraju. S tim pomodnim budalaštinama u odije­ vanju pada i ludost mode u stilu stanova. T u je ekscen­ tričnost otišla do najgorih krajnosti. Stilovi, za čije su raz­ vijanje bile potrebne stotine godina i koji su postali kod najrazličitijih naroda — ne zadovoljava se više stilovima Evropljana, već se prelazi na stilove Indijanaca, Japanaca, Kineza itd. — izlaze iz mode za nekoliko godina i od­ bacuju se. Naši umjetnički zanatlije ne znaju već, što će sa tolikim svojim uzorcima i modelima i kamo će s njima. T ek što su se sortirali u jednom „stilu” i tek što misle, da izvuku troškove, koje su oko njega imali, već je tu jedan novi „stil” , koji opet traži velike žrtve vremena i novca, duševnih i tjelesnih sila. U ovoj trci i jurnjavi od jedne mode k drugoj, od jednog stila k drugomu očituje se najasnije nervoznost vremena. Nitko ne će ustvrditi, da u toj žurbi i uzburkanosti ima smisla i razumnosti i da se to može smatrati kao znak društvenoga zdravlja. , T e k će s o c i j a l i z a m u n i j e t i ve ću s t a b i l ­ n o s t u ž i v o t i n a v i k e d r u š t v a ; on će omogućiti mir i uživanje i bit će osloboditelj od današnje užurba­ nosti i uzrujanosti. T ad a će nestati i nervoznost, taj bič našeg vremena. Ali i rad treba da bude što je više moguće prijatan. Z a to su potrebne ukusno i praktično uredjene radionice, onemogućavanje svake opasnosti, odstranjenje neugodnih zadaha, isparina, dima itd., ukratko svih zdravlju štetnih i nesnosnih upliva. U početku će novo društvo proizvoditi pomoćnim sredstvima za rad, koja su mu ostala od starog �377 uredjenja. Ali to nije dovoljno. Mnogobrojne raštrkane ra­ dionice, u svakom pogledu nezgodne u svakoj mjeri, manj­ kavi alati i strojevi, koji su za svašta bili upotrebljavani, niti su dovoljni za broj ljudi, koji će biti uposleni, a niti mogu zadovoljiti njihovu težnju za udobnošću i prijatnošću. Najvažnija je dakle potreba, da se uredi mnogo velikih, svijetlih, zračnih, savršeno snabdjevenih i ukrašenih radnih prostorija. I umjetnost i tehnika, spretnost glave i ruku naći će u času opsežno polje rada. Sve grane strojarstva, fabrikacije alata, graditeljstva i poslova oko unutrašnjeg uredjivanja zgrada dobivaju najbogatije prilike za rad. Sad vće se u praksi izvesti sve ono, što je ljudski pronalazački duh mogao da stvori u pogledu udobnih i prijatnih gradjevina, dobre ventilacije, osvjetljenja i loženja, mašinskih i tehničkih uredaba i čistoće. Radi štednje u motornim sna­ gama, ogrjevu, osvjetljenju, vremenu, kao god i radi prijatnosti rada i života svih ljudi izvršit će se što je mo­ guće pogodnija k o n c e n t r a c i j a radionica na nekoliko točaka. Stanovi će se odijeliti od radnih prostorija i nepri­ jatnosti industrijskog i obrtničkog rada. A sve će nepri­ jatnosti opet pogodnim uredbama i preventivnim mjerama svake ruke biti svedene na najmanju mjeru, pa najzad i sasvim otklonjene. Sadašnje stanje tehnike ima već do­ voljno sredstava, da najopasnije vrste poslova, kao što su ludarstvo, kemijski radovi itd., p o t p u n o oslobodi od svih opasnosti. T a se sredstva ne upotrebljavaju u buržoaskome društvu, jer prouzrokuju velike troškove i jer ne postoji nikakva obveza, da se za zaštitu radnika pruži što više od onoga, što je najpotrebnije. Neprijatnosti, koje su spojene na primjer sa radom u rudnicima, mogle bi biti otklonjene drugom vrstom uredjenja, jakom ventilacijom, uvodjenjem električne rasvjete, znatnim skraćivanjem radnog vremena i čestom izmjenom radnih snaga. Isto tako nije potrebna nikakva osobita oštroumnost, da se pronadju za­ štitna sredstva, koja će primjerice kod gradnja učiniti go­ tovo nemogućim svaki slučaj nesreće i učiniti taj rad jednim od najprijatnijih. T ako se u dovoljnoj mjeri kod najvećih gradnja mogu podići obilne zaštitne mjere protiv sunčane žege i kiše, kao i kod radnja pod otvorenim nebom. �378 Isto će se tako u jednom društvu, kao što je socijali­ stičko, kojemu radne snage stoje u izobilju na raspoloženju, moći lakše izvesti češća izmjena u upotrebi radnih snaga i koncentracija izvjesnih radova u odredjeno doba godine i dana. Pitanje o odstranjenju prašine, dima, čadja i neugodnih smradova može se i danas već potpuno riješiti kemijom i tehnikom, što se ne dogadja nikako ili se dogadja tek dje­ lomično samo zato, što privatni poduzetnici za tu svrhu ne će žrtvovati potrebnih sredstava. Mjesta proizvodnje u budućnosti, gdjegod se ona nalazila, pod zemljom ili nad zemljom, razlikovat će se dakle od sadašnjih u smislu naj­ povoljnijem. Usavršavanje uredaba je za privatno gazdin­ stvo u prvom redu pitanje novca, i ono glasi: dopušta li to posao, rentira li se to? Ako se to ne rentira, radnik može i da propadne. Kapital ne učestvuje ondje, gdje ne ima profita. Čovječnost ne ima tečaja na burzi.1 U socijalističkom je društvu pitanje o profitu doigralo svoju ulogu, ono i ma vu vidu s a m o b l a g o s t a n j e s v o j i h č l a n o v a . Sto njima koristi i što njih štiti, to mora biti uvedeno, što njima škodi, to je izbačeno. Nitko nije primoravan sudjelovati u jednoj opasnoj igri. Pa ako će se poduzimati poduzeća, gdje će postojati pogibli, mo­ žemo biti sigurni, da će se javiti množina dobrovoljaca, to više, što se tu ne može raditi o poduzećima, koja smetaju kulturi, već samo o onakvima, koja je unapredjuju. 4. Porast radne produktivnosti. Svestrana primjena motorskih snaga i najsavršenijih strojeva i alata, najšira podjela rada i spretna kombinacija radnih sila dovesti će proizvodnju na takovu visinu, te će se za proizvodnju nužnog kvantuma životnih namirnica v r l o z n a t n o r e d u c i r a t i r a d n o v r i j e m e . Po­ većana proizvodnja donosi svima koristi; u d i o p o j e1 „K apital", veli „Quarterly Reviewer", „bježi od strke i svadje i bojažljive je naravi. T o je vrlo istinito, ali to jo i nije sasvim istinito. Kapital se užasava mjesta, gdje ne ima profita, ili gdje je vrlo mali profit, baš kao sto se priroda užasava praznog prostora. U koliko je veći profit, u toliko je kapital smioniji. A k o je sigurnih deset procenata, svuda �379 d i n c a na p r o d u k t u r a s t e sa p r o d u k t i v n o š ću rada, a sve ve ć a p r o d u k t i v n o s t o p e t omo­ gućuje skraćivanje odredjenoga radnog vremena, koje je d r u š t v u p o t r e b n o . Medju motornim snagama, koje će se tada primjenji­ vati, zauzimati će elektriciteta odlučni položaj. V eć i samo buržoasko društvo nastoji, da je svagdje upotrijebi. I u što se opsežnijoj i savršenijoj mjeri to dogadja, to bolje po općeniti napredak. Djelovanje ove najače od svih pri­ rodnih sila, djelovanje, što revolucijonira, raskidati će t o p r i j e veze buržoaskog svijeta i otvoriti vrata socijalizmn. Ali će ova snaga biti u najpunijoj mjeri iskorišćena i u najvećem opsegu primijenjena tek u socijalizovanome dru­ štvu. O na će i kao motorna snaga i kao izvor svijetla i toplote doprinijeti u ogromnoj mjeri poboljšanju uslova za život cijeloga društva. Elektriciteta se odlikuje od svih drugih sila time, što je u prirodi ima i suviše. Naši vo­ dopadi, morska plima i osjeka, vjetar, sunčano svijetlo dat će bezbroj konjskih sila, čim ih budemo znali iskorišćavati potpuno i za jednu svrhu. „Silno bogatstvo energije, koje nadmašuje svaku potrebu, pružaju oni dijelovi zemaljske površine, kojima sunčana toplota, i to baš ondje većim dijelom neiskorišćena, pa čak i nesnosna, pritiče tako stalno, da bi se njome moglo pro­ vesti i jedno stalno tehničko poduzeće. M ožda ne bi bilo pretjerano, kad bi sebi jedan narod već sada osigurao jedan dio tih krajeva. A zato nijesu ni potrebne velike površine zem lje; n e k o l i k o k v a d r a t n i h m i l j a u s j e v e r n o j A f r i c i d o t i c a t i će p o t r e b i j e d n e z e m l j e , k a o š t o j e N j e m a č k a . Koncentracijom sunčane toplote dade se proizvesti visoka temperatura, a s njom sve ostalo, transportni mehanički posao, nabijanje akumulatora, svijetlo i toplota, a elektrolizom izravno ćete ga n a ć i; kod 2 0 procenata on je već živahan; kod 5 0 procenata, onda je već sasvim sigurno vratoloman ; z a 100 p r o c e n a t a o n b a c a p o d n o g e s v e l j u d s k e z a k o n e ; z a 300 p r o c e n a t a , t u v e ć d « ima z l o č i n a , za k o j i će r i s k i r a t i , č a k a k o mu p r i j e t , i p o g i b a o , d a d o d j e n a v j e š a l a . Kad gungula i svadja donose ptofita, on će kuražno jurnuti u oboje." Karl Marks, „K apital", I. svezak 2. naklada. Bilješka na str. 2 5 0 . �380 i materijal za ogrjev. “ 1 Čovjek, koji pruža ovakvu per­ spektivu, nije nikakvi fantasta, već ugledni profesor berlin­ skog sveučilišta i predsjednik fizikalno-tehničkog državnog zavoda, čovjek dakle, koji u znanosti zauzima prvi red. A na 79. kongresu britskog udruženja u Winnipegu (K anada) rekao je u svom nastupnom govoru (kolovoza 1909) znameniti engleski fizičar Sir S. Thom son: „Nije daleko dan, kad će iskorišćivanje sunčevih zraka revolucijonirati naš život, kad će se čovjek osloboditi svoje ovi­ snosti od ugljena i vodene sile, i kad će svi veliki gradovi biti okruženi silnim aparatima, pravim hvataljkama sunčanih zraka, u kojima će se hvatati sunčana toplina i gdje će se zadobivena energija nakupljati u golemim rezervoarima. T o je snaga sunca, koja u ugljenu, u vodopadima, uhrani, obavlja sav rad na svijetu. Kako je silna ta množina snage, što je sunce izbacuje na nas, bit će jasno, čim uvažimo, da toplota, što je zemlja prima o podne za vedra dana, prema istraživanjima Langleyevim, odgovara onergiji od 7000 konjskih sila po jednom akru. P a ako naši inžiniri za sada još i nijesu našli načina, kako da iskoriste ovaj golemi izvor snage, ja ne sumnjam u to, da će im to konačno uspjeti. Kad će jednoć biti iscrpljene zalihe ugljena u zemlji, kad već snaga vode ne će doticati našoj potrebi, tada ćemo iz toga izvora crpsti svu energiju, koja je potrebna, da se rad na zemlji dovrši. T ada će se centri industrije prenijeti u žarke pustinje saharske, a vrijednost jedne zemlje mjerit će se po tom, koliko ona može da izloži velikih „hvataljka sunčevih z ra k a ".* Prem a tome bila bi uklonjena briga, da će nam jednoć uzmanjkati i ogrjevnog materijala. A pošto nam pronalazak akumulatora omogućava prikupljati veliku količinu snaga, pa da je nosimo, gdje hoćemo, ili štedimo, za kad hoćemo, tako, da pored 1 Energija rada i primjena električne struje, napisao Fr. Kohlrausch Leipzig 1900, Dunckei & H umblot. * V e ć godine 1864 učinio je Augustin Monchot pokus, da sunčanu toplotu upotrijebi za industrijske svrhe i konstruirao je jedan sunčani stroj, popravljen jo i od Pifrea. Najveći sunčani stroi (heliomotor) stoji u Kaliforniji i služi kao sisaljka. V od a se iz studenaca siše brzinom od 1 1 0 0 0 litara u minuti. �381 snage, koju nam daje sunce, plima i osjeka, možemo raču­ nati i iskoristiti i snagu vjetra i nabujalih gorskih potoka, koji se samo s vremena na vrijeme javljaju, onda na koncu konca ne će biti nijedne ljudske akcije, kojoj ne bi stajale na raspoloženju motorne snage, ako je potrebno. T ek pomoću elektricitete postaje moguća izgradnja vo­ denih sila u velikom stilu. Prem a T . Koehnu ima u osam evropskih država r a s p o l o ž i v i h v o d e n i h s n a g a : V elik a Britanija . . . N j e m a č k a .................... . Švicarska . . . . I t a l i j a .......................... . Francuska . . . . . Austro-Ugarska . . . Švedska ..................... ,. N o r v e š k a .................... , . . . . . . . Konjskih sila 9 6 3 .0 0 0 1 ,4 2 5 .0 0 0 1 ,5 0 0 .0 0 0 5 ,5 0 0 .0 0 0 5 .8 5 7 .0 0 0 6 ,4 6 0 .0 0 0 6 ,7 5 0 .0 0 0 7 ,5 0 0 .0 0 0 N a 100 stanovnika 23,1 2 4 ,5 138 150 169 4 5 4 ,5 1290 3409 O d njemačkih saveznih država Đadenska i Bavarska raspolažu s najviše vodenih snaga. Đadenska može na samoj gornjoj Rajni dobiti oko 200.000 konjskih snaga, a Bavarska raspolaže s preko 300.000 neupotrebljenih (kraj 100.000 upotrebljenih) konjskih sila. Profesor Rehbock u Karlsruhe procjenjuje teoretski energiju cijele vode, što optiče zemaljsku površinu, na 8 milijarda konjskih snaga. Kad bi se otuda mogao iskoristiti rentabilno samo šesnaesti dio, još bi se uvijek zadobilo 500 milijuna konjskih snaga, koje trajno djeluju, jedna suma energije, koja bi više od deset puta nadmašila energiju ugljena, koja je izračunata godine 1907. približno (1000 milijuna tona). Pa ako su takvi računi za sada još i teorije, oni opet pokazuju, ka­ kovim li se tvorevinama imamo nadati u daljnjoj buduć­ nosti od „bijelog ugljena.“ Samo iz slapova rijeke Niagare, koja dolazi iz oblasti jezera s površinom od 231 880 če­ tvornih kilometara — to je od prilike 43 procenta površine čitave Njemačke sa 540.000 kvadratnih kilometara, — može se postići više vodenih snaga, nego ih imaju zajedno Engleska, Njemačka i Švicarska.1 Prem a drugom jednom 1 T . K ohn, O nekim velikim evropskim zalihama vode i o njihovu gospodarskom značenju. Elektrotehničko glasilo 1 909., svezak 38. �382 računu, koji se navodi u jednom službenom izvještaju, ima u Sjedinjenim Državama Amerike ništa manje nego 20 milijuna konjskih sila, koje godimice čine ekvivalenat 300 milijuna tona ugljena.1 Tvornice, koje će biti opskrbljene ovim „bijelim** ili „zelenim** ugljenom sa silom šumnih nabujalih potoka i vodopada, ne će imati dimnjaka ni vatre. Elektriciteta će omogućiti i to, da će se brzina naših željeznica i više nego podvostručiti. Ako je početkom devedesetih godina prošloga stoljeća gospodin Meems u Đaltimoru držao, da će biti moguće sagraditi jedna elek­ trična kola, koja će u satu prevaljivati 300 kilometara, i ako je prof. Elihu Thomson u Lynnu (M assachusetts) vjerovao u izgradnju elektromotora, koji će prevaljivati kod željeznica u satu do 260 kilometara, ta su se već očeki­ vanja gotovo i ispunila. Pokusne vožnje, poduzete 1901. i 1902. na vojničkoj željeznici Berlin-Zossen, pokazaše već mogućnost do 150 kilometara prevaljivanja na sat. A kod preduzetih pokusa u godini 1903. Siemensova su kola dosegla brzinu od 201 kilometra, dok su kola općeg elek­ tričkog društva dosegla brzinu od 208 kilometara. Slijedećih godina kod pokusa s brzovlakovima s parnim lokomotivama postignute su brzine od 150 i više kilometara u satu. Sada je lozinka 200 kilometara na sat. 1 na areni se već javlja August Scherl sa svojim novim projektom o brzovlacima, koji dosadašnje željezničke pruge predaje trgo­ vačkom prometu, dok će veći gradovi biti vezani jednotračnim željeznicama sa 200 kilometara brzine.2 Pitanje o uvedenju elektrike na željeznicama na dnev­ nom je redu u Engleskoj, Austriji, Italiji i Americi. Z a prugu izmedju Philadelphije i New Yorka projektiran je električni brzovlak s brzinom od 200 kilometara po satu. Isto će tako porasti brzina morskih parobroda. Naj­ 1 Supply and distribution Of Cotton. Str. 37. W ashington 1908. 2 Novim redom za željeznice i promet od 4. studenoga 1904. usta" novljena je za osobne vlakove brzina od 100 kilometara po satu. G odine 1908. zaključilo je prusko ministarstvo javnih radnja, da parni promet na željezničkim linijama Leipzig— Bitterfeld- -Magdeburg i (Leipzig H alle pretvori u električni promet. �383 važniju ulogu igrat će pri tom parna turbina1. „O na je danas prva u interesnoj sferi tehničara. Cini se, da je ona jedina, koja će potisnuti parostroj, osnovan na poluzi, ako se bude primjenjivala opsežno. Dok je većina inžinira smatrala parni vijak tek zadaćom budućnosti, on je postao pitanjem sadašnjosti, upozorivši svojim uspjesima čitav tehničarski svijet na se . . . T ek je elektrotehnika sa svojim brzim strojevima pribavila proširenu primjenu novim mo­ tornim strojevima. Najveći broj svih današnjih parnih vijaka služi tjeranju dinamostroja“ 2. Parni je vijak svoju premoć nad starim strojevima sa polugama pokazao naročito kod plovidaba oceanom. T ako je engleski oceanski parobrod „Lusitania", providjen parnim vijcima, u kolovozu 1909. prevalio put od Irske do New Yorka u 4 dana 1 1 sati i 42 časa prosječnom brzinom od 25 85 uzlova (oko 48 ki­ lometara) u satu. Godine 1863. sagradjen parobrod „Amerika*, zaonda najbrži parobrod, prevaljivao je 12,5 uzlova (23,16 kilometara).1 A nije daleko dan, kad će električno tjeranje propelerom igrati vrlo veliku ulogu kod velikih brodova. Ono se već upotrebljava kod malih bro­ dova. Jednostavno usidrenje i velika sigurnost djelovanja, dobra regulacija i slobodna vožnja bez potresanja — sve to čini parni vijak idealnom snagom za stvaranje energije na brodu. I rukom o ruku s uvodjenjem elektrike na že­ ljeznicama ići će i uvodjenje elektrike u cijelom brodarstvu. Pomoću elektriciteta revolucijonirat će se i tehnika dizanja tereta. „A ko je sila pare uopće pružila mogućnost graditi dizala, prenašanje elektriciteta izazvalo je pravu revoluciju u graditeljstvu strojeva za dizanje u toliko, što je tim strojevima dalo slobodno kretanje i neprestanu 1 D ok stari parostroj miče svoja kolesa posredovanjem pomične po­ luge, parni vijak stavlja parostroj u gibanje izravno, kao što vjetar stavlja u gibanje vjetrenjaču. 2 C. M atchoss, Razvoj parostroja. 2. svezak, strana 6 0 6 do 607. Berlin 19 08. 8 „Pedesetih godina trebalo je jedrenjakom do N ew Yorka šest tje­ dana, parobrodom dva tjedna, devedesetih se godina isti put prevaljivao u jednom tjednu, a danas u dana. Dva dijela svijeta su uslijed ovih napredaka jedan drugomu bliži, no Berlin i Beč pred sto godina." E. Reyer, Sila. Str. 173. Leipzig 1908. �?84 pripravnost**. Promet s elektricitetom izazvao je medju ostalim najopsežniju promjenu u gradnji dizala. „Svojim masivnim zavinutim kljunom od lijevana željeza, počivajući na teškom kvadratnom temelju, laganim kretnjama i ne­ snosnim šumom pare, što se izbija, čini parno dizalo utisak gorostasne životinje prije potopa. Kad je zahvatilo, ono razvija silnu snagu dizanja, ali ono treba ljudi, koji če ga rukovoditi, ljudi, koji če lancima učvrstiti teret na njegovu kljunu. Z bog svoje nespretnosti u hvatanju, zbog polaganosti i tromosti ono je prikladno tek za velike terete, a ne može se upotrebljavati kod brzog dizanja masa . . . Posve drugu sliku pruža več izvana moderno, elektrikom tjerano dizalo od ocjeli: vidimo lijepog, slobodnog, nad dvoranom • ocjelnog nosioca, gdje je na sve strane pustio svoje vitke i pomične hvataljke, čitav stroj ravna jedan jedini čovjek pritiščuči lakim pritiskom puce na električnoj struji i sileči na brzu kretnju ocjelna uda dizala tako, te ona bez ičije pomoči hvataju užarenu ocjelnu ploču i dižu je u vis; tu se ne čuje nikaki drugi šum, do li tiho zujanje elektromotora**.1 Bez pomoči ovih strojeva ne bi se dao svladavati svakim danom sve veči transport u masama. Razvoj, koji se od sredine devetnaestog stoljeća ovamo vršio u pogledu snage dizanja i prenošenja, pruža uporedba dizala u Puli i u Kielu. Prenosna sila prvoga iznosi 60 tona, a drugoga 200 tona. Jedna Bessemerova ljeva­ onica ne bi se dala ni zamisliti, kad ne bi bilo takvih brzih dizala, jer se inače silne množine rastopljenog ocjela, stvorene u kratkome vremenu, ne bi dale prenositi u ovom obliku. U Kruppovoj tvornici u Essenu radi 608 dizala s ukupnom silom od 6513 tona, što je jednako teretnom vlaku od 650 vagona. Mali troškovi oko prekomorske prevoznine, koji su životni uvjet današnjega svjetskog pro­ meta, ne bi bili mogući, kad se kapital, nagomilan u bro­ dovima, ne bi mogao iscrpiti brzim rasterećivanjem. O tkad su brodovi providjeni električnim dizalima na palubi, spao je sav godišnji trošak od 23.000 na 13.000 maraka, dakle skoro za polovicu. A ta poredba pruža sliku napretka tek o jednom deceniju. 1 O . Kammerer, Tehnika (lizanja nekoć i danaa. Str. 2 6 0 . Berlin 1907- �385 Na svim oblastima prometne tehnike donosi svaki dan sa sobom golemih uspjeha. Problem lijetanja, neriješen još pred dva decenija, danas je već riješen. Pa ako sada upravljivi zrakoplovi i različiti strojevi za letenje još i ne služe lakšem i jeftinijem transportu masa, već samo športu i militarizmu, oni će kasnije umnožati i produktivne snage društva. U velike napreduje i bezžični sistem telegrafije i telefonije ; njegovo upotrebljavanje u industrijske svrhe množi se svakim danom. U malo će dakle godina čitav promet statična novu podlogu. Čitavo se rudarstvo nalazi danas u preokretu, kojega je pred deset godina bilo teško i zamisliti. T aj preokret stoji u uvodjenju elektricitete u rezervoare vode, ventila­ ciju, izgradjivanje rovova i dizanje radnika. Radnje s elek­ tromotorima revolucijoniraše radne strojeve, sisaljke, dizala. Bajoslovna su mišljenja i ona, što ih je nekadašnji francuski ministar nastave Berthelot (umro 18. ožujka 1907.) objavio u proljeću 1894. na jednom banketu saveza kemičkih tvorničara u jednom govoru o značenju kemije u budućnosti. Gospodin Berthelot opisivaše u svom govoru, kako će kemija stajati oko godine 2000, i ma da njegov opis sadrži kojeto humoristično pretjerivanje, opet ima u njem i mnogo toga stvarnog, u čem ga možemo slijediti. Gospodin je Berthelot prikazao, što je kemija stvorila u par desetljeća i označio je kao njezine tvorevine slijedeće : „Fabrikacija sumporne kiseline, sode, bijeljenje i bojadisanje, šećer od repe, terapeutski alkaloidi, plin, pozlata i posrebrivanje i t. d . ; tada je došla elektrokemija preokrenuvši metalurgiju iz temelja, thermokemija i kemija pra­ skavih tvari opskrbljujući industriju mina i vodjenje rata novim energijama, čuda organske kemije u pravljenju boja, mirisa, terapeutskih i antiseptičnih sredstava i t. d .“ A to je tek p o č e t a k , doskora će se poći na rješavanje mnogo znatnijih problema. U godini 2000 ne će već biti ni po­ ljoprivrede ni seljaka, jer će kemija odstraniti dosadašnji zemljorad. N e će već biti ugljenika, a prema tomu ni ru­ darskih štrajkova. G o r i v e t v a r i nadomjestit će kemij­ ski i fizikalni procesi. Carine i rata više ne im a ; p l o ­ v i d b a u z d u h o m služeći se kemijskim tvarima kao A . Bebel: Ž ena l »odjallzam. 25 �386 sredstvima pokretanja izrekla je smrtnu osudu ovim zastar­ jelim ustanovama. Problem industrije stoji u tom, da se nadju izvori snagć, koji su neiscrpni i koji se mogu obno­ viti sa što manje rada. Dosada smo stvarali paru kemiiskom energijom izgorjela ugljena; ali se ugljen teško dobija i zaliha je njegova danomice sve manja. Treba misliti na to, kako će se upotrijebiti s u n č e v a t o p l o t a i ž a r z e m l j i n e u n u t r a š n j o s t i . Postoji temeljita nada, da će se oba ova izvora upotrebljavati do u beskonačnost. Izdupsti rov od 3000 do 4000 metara ne presiže znanje današnjih, a još će manje presizati sposobnosti budućih inžinira. Time bi bilo otvoreno vrelo svekolike topline i svekolike indu­ strije ; ako se tomu još v o d a pridoda, mogu se na zemlji staviti u gibanje svi mogući strojevi, ovaj izvor snaga jedva će u stotinama godina pokazati kakvo smanjivanje. Iskorišćavanjem zemljine topline bili bi riješeni mnogo­ brojni kemijski problemi, medju njima najviši problem ke­ mije, pravljenje h r a n e kemijskim putem. U principu je taj problem već riješen; sinteza masti i ulja odavna je poznata, šećer i ugljeni hidrati isto su tako već izučeni, a uskoro će se upoznati i sastojine dušikovih elemenata. Problem životnih namirnica čisto je kemijski problem ; onoga dana, kad se dodje do jeftine snage, koja tomu odgovara, proizvodit će se potrebite životne namirnice pomoću ugljika iz ugljične kiseline, vodika i kisika iz vode i dušika iz atmosfere. O no, što su dosada činile b i 1i n e, činit će i n d u s t r i j a , i još s a v r š e n i j e , nego li priroda. Doći će vrijeme, kad bude svatko nosio uza se u džepu dozu s kemikalijama, iz koje će udovoljavati svojim potrebama bjelančevine, masti i ugljičnih hidrata, bez obzira na doba dana i godine, na kišu i sušu, bez obzira na studen, tuču i nametljive insekte. T ada će nastupiti jedan preokret, 0 kome danas ljudi ne mogu imati čak ni pojma. Iščeznut će njive, vinogradi i pašnjaci; čovjek će postati mnogo blaži i moralniji, jer više ne će živjeti od ubijanja i raza­ ranja živih bića. T ad a će iščeznuti razlika izmedju plodnih 1 neplodnih predjela, i možda će za ljude p u s t i n j e p o s t a t i mjest a, u k o j ima će oni n a j r a d i j e ž i v j e t i , jer je tamo zdravije, no na vlažnom, podvodnom �387 zemljištu i barovitim, trulim ravnicama, gdje se danas gaji poljodjeljstvo. T ada ce se potpuno razviti i u m j e t n o s t zajedno sa svim ljepotama ljudskoga života. Zemlja više neće biti takoreći nagrdjena geometrijskim figurama, koje povlači zemljoradnja, već će postati v r t o m , u kome će bujati do mile volje trava i cvijeće, džbunje i šuma, i u kome će ljudski rod živjeti u izobilju, kao i u zlatno doba. Čovjek se zbog toga ne će odavati lijenosti i korupciji. R ad postaje srećom i čovjek će raditi više no ikad, zato, sto radi samo za s e b e , da bi se duševno, moralno i estetski razvio do najvišeg stepena. Čitatelj može u predavanju Berthelotovu držati oprav­ danim, što ga je volja, tek je pouzdano, da će u buduć­ nosti, hvala najrazličitijim napredcima, kvalitet, količina i raznovrsnost produkata porasti silno i da će ugodnost života budućih generacija biti u neslućenoj mjeri veća. Profesor Elihu Thomson, slaže se sa W erner Siemensom, koji je već godine 1887. na berlinskom kongresu prirodoznanaca izrekao: da će se k e m i j s k i e l e m e n t i moći električnim putem d i r e k t n o p r e t v a r a t i u h r a n u . Dok je W erner Siemens mislio, da će se jednom, ma i u dalekoj budućnosti, moći umjetno sastavljati kakav ugljeni hidrat, kao naprimjer groždjani šećer, a zatim i škrob, koji mu je toliko srodan, čime će biti pružena mogućnost „pra­ viti kruh od kamena", kemičar Dr. V . Meyer tvrdi, da će biti moguće, da drvena vlakna budu izvorom ljudske hrane. Medjutim je (1890.) Emil Fischer faktično umjetnim na­ činom proizveo groždjani šećer, učinivši time jedno otkriće, koje W erner Siemens smatraše vjerovatnim tek ,,u dalekoj b u d u ć n o s tiO d o n d a je kemija učinila i dalja napredovanja. Sad su već umjetnim načinom proizvedeni indigo, vanilin, kamfor. Godine 1906. uspjelo je W . Lobu provesti asimi­ laciju ugljične kiseline izvan biljke sve do šećera djelovanjem velikih električnih napetosti. 1907. našao je Emil Fischer jedno od najkompliciranijih sintetičnih tijela, koje je vrlo slično naravnom proteinu (jedna sastojina bjelančevine). A u godini 1908. iznalaze R. W illstatter i Benz klorofil (biljevno zelenilo) u naravnom stanju i dokazuju, e je to jedan spoj s magnezijem. Osim toga, umjetnim je načinom �388 iznadjen čitav niz najvažnijih tjelesa, te igraju neku ulogu u oplodjivanju i nasljedjivanju. 1 tako se riješenje glavnoga problema organske kemije — dobivanje bjelančevine — pomaklo u oblast ne baš daleke budućnosti. 5. Ukidanje suprotnosti izmedju duševnog i ručnog rada. Jedna u ljudskoj prirodi duboko usadjena potreba jest potreba slobode odabiranja i mogućnosti poslovne pro­ mjene. 1 kao što neprestano ponavljanje čini odvratnim i najbolje jelo, tako je i sa djelatnošću, koja se danomice, jednim te istim redom opetuje; ona otupljuje i umara, čovjek radi tek mehanički ono, što mora, ali bez višeg zanosa i užitka. U s v a k o m čovjeku ima čitav niz spo­ sobnosti i nagona, koji treba da budu samo probudjeni i razvijeni, da bi, postigli najljepše efekte, stavljeni jednom u djelatnost. Čovjek biva tek na taj način savršenim čo­ vjekom. Socijalističko će društvo pružiti najpotpuniju mo­ gućnost ovoj želji za promjenom. Silno umnožavanje pro­ duktivnih snaga, zajedno sa sve većim uproštavanjem radnoga procesa, ne samo da omogućuje znatno skraćivanje radnog vremena, već o l a k š a v a i i z u č a v a n j e n a j r a z ­ novr s ni j i h vještina. Stari se naučni sistem već preživio, on još tek egzi­ stira i moguć je još tek u n a t r a ž n i m , z a s t a r j e l i m oblicima proizvodnje, kako ih reprezentira zanatlijstvo. A pošto ovo u novom društvu iščezava, iščezavaju zajedno s njime i sve ustanove i forme, koje su mu svojstvene. Nove dolaze na njihovo mjesto. V eć sada pokazuje svaka tvornica, kako je u njoj malo radnika, koji bi još slijedili svoje zanatlijsko zvanje. T u radnici pripadaju najrazličitijim granama poslova, u najviše slučajeva dovoljno je vrlo kratko vrijeme, da se izvježbaju u svome poslu, koji je^ samo jedan dio cjelokupnoga rada, pa da ih onda, kao što to biva pod današnjim vladajućim sistemom, upregnu uz dugo radno vrijeme bez ikakvih promjena i bez obzira na nji- �389 hove sklonosti praveći ih mašinama pored mašina.1 I ovo će stanje iščeznuti sa promjenom društvene organizacije. Z a usavršavanje u fizičkim radovima i za umjetnička za­ natska vježbanja bit će i suviše vremena na raspoloženju. Velike učeničke radionice, snabdjevene svim udobnostima, tehnički potpuno usavršene, olakšat će i mladom i starom izučavanje pojedinih radova. Bit će u izobilju kemijskih i fizikalnih laboratorija, koji odgovaraju svim zahtjevima i stanju tih nauka, a isto tako bit će i dovoljno učiteljskih sila. T ek će se tada vidjeti, kako je kapitalistički sistem proizvodnje ugušio ili uputio na pogrješan put razvijanja čitav jedan svijet nagona i sposobnosti.2 Ali ne će posto­ jati tek mogućnost, da se vodiračuna o potrebiza pro­ mjenom, već mora biti i c i 1jd r u š t v a, da tupotrebu podmiri, jer se na njoj osnivah a r m o n i j s k o r a z v i ­ j a n j e č o v j e k a . Profesionalne fizijonomije, koje danas pokazuje naše društvo — sastojala se profesija u jedno­ stranome radu ma koje vrsti ili u lijenosti — postepeno će iščeznuti. Danas ima vrlo malo ljudi, koji imaju mo­ gućnosti, da se naizmjence odaju različitim poslovima. Nadje se gdjekoji u osobito povoljnim prilikama, koji iz­ bjegne monotoniju svakodnevnog posla, pa pošto je platio svoj porez fizičkome radu, traži razonodjenje i lijek u du­ ševnom. Obratno, naidjemo ovdje ondje na gdjekojeg mnogog radnika, koji se zanima nekom vrstom ručnog 1 „Velika masa radnika u Engleskoj, kao god i u najvećem broju ostalih zemalja, ima tako malo slobode za izbor svog zanimanja i za za­ državanje u njemu, ona je, praktično uzevši, toliko zavisna od utvrdjenih pravila i tudje volje, kako to nije moguće ni pod kojim drugim sistemom, izuzev pravo ropstvo." John Stuart M ill, Politička ekonomija. Hamburg 1864. 2 Jedan francuski radnik vraćajući se iz San Franciska p iš e : „Nikad ne bih vjerovao, da sam sposoban za sve one poslove, koje sam u Kaliforniji vršio. Bio sam čvrsto uvjeren, da osim slagarskog zanata nijesam ni za što drugo . . . A li našav se u sredini ovoga svijeta pusto­ lova, koji lakše promijene svoj zanat, nego li svoju košulju, vjere mi I ja sam radio, kao i ostali. Pošto mi rudarski posao nije donosio do­ voljno prihoda, ja ga napustih i odoh u grad, gdje sam naizmjence bivao tipograf, pokrivač krovova, lijevalac olova i t. d. Stekavši to iskustvo, da sam sposoban za sve radove, ja se manje osjećam kao molusk, a više kao čovjek." Karl Marx, Kapital, 1. svezak. �390 rada, vrtljarstvom i t. d. Blagotvoran utjecaj jedne akcije, koja se osniva na naizmjeničnosti umnoga i fizičkoga rada, potvrdit će svaki higijeničar, o n a j e j e d i n a p r i ­ r o d n a . Pretpostavlja se, da se svaka akcija v r š i u m j e ­ r e n o i da odgovara individualnim snagama. U svom spisu „Značenje znanosti i umjetnosti" grof Lav Tolstoj šiba hipertrofični i nenaravni karakter, koji su zbog nenaravnosti našega društva dobile umjetnost i nauka. O n najoštrije osudjuje preziranje fizičkoga rada, koje je u današnjem društvu zauzelo mjesto, i preporuča povratak u prirodne odnose. Svaki čovjek, koji hoće da živi prirodno i s uživanjem, trebao bi, prvo, da provede dan tjelesnim radom na polju, drugo, u zanatlijskom radu, treće, u du­ ševnom radu, četvrto, u obrazovanom društvenom saobra­ ćaju. Čovjek ne bi smio da fizički posao vrši duže od osam sati. Tolstoj, koji primjenjuje u praksi ovaj način života, i tek otkad ga primjenjuje, kako on kaže, osjeća se kao čovjek, zaboravlja samo, da je to, što je za njega, nezavisnog čovjeka, mogućno, nemogućno u današnjim od­ nosima za veliku masu ljudi. Jedan čovjek, koji dnevno teško radi deset do dvanaest, a čestoput i više sati, samo da bi obezbijedio svoj jadan život, čovjek, odgojen u ne­ izvjesnosti, ne može zadobiti Tolstojevo naziranje na život. T o ne mogu ni svi oni, koji se nalaze u borbi za op­ stanak i koji se moraju pokoravati njenim zahtjevima, a ono malo njih, koji bi mogli raditi, što i Tolstoj, najvećim dijelom ne osjećaju nikakvu potrebu za tim. T o je jedna od onih iluzija, kojima se Tolstoj odaje, misleći, da će propovijedima i primjerom moći izmijeniti društvo. Iskustva, do kojih je Tolstoj došao tim svojim načinom života, do­ kazuju, koliko je on razuman, ali da bi se takav način života mogao zavesti kao opći običaj, potrebni su dru­ gačiji društveni odnosi, jedno novo društvo. B u d u ć e d r u š t v o imat će ove od n o s e , u n j e m u ć e b i t i b e z b r o j u č e n j a k a i u m j e tn i k a s v a k e v r s t i , a l i ć e s v a k i o d n j i h fi ­ zički raditi je d a n dio dana, a ostalo �391 v r i j e m e u p o t r i j e b i t i po s v o m e u k u s u na studije, um jetnost i dru štv e n i život.1 Suprotnost izmedju duševnoga i fizičkoga rada, su­ protnost, koja postoji i koju vladajuće klase zaoštravaju Što mogu više, da bi i duhovnim sredstvima obezbijedile sebi vladavinu, m o r a t i ć e d a k l e i š č e z n u t i . 6. Dizanje konzumcione sposobnostiIz ovoga, što smo dosada rekli, izlazi dalje, da su u budućem društvu onemogućeni dani krize i besposlice. Krize potiču otuda, što kapitalistička proizvodnja, nadražena profitom i bez ikakva mjerila za stvarnu potrebu, prepunjava tržišta, ide do suvišne proizvodnje. Pošto u kapitalističkom privrednom sistemu produkti imaju karakter robe, koju njihovi vlasnici nastoje da izmijene, potrošnja robe zavisi od k u p o v n e m o ć i konzumenta. Medjutim kupovna moć ogromne većine stanovništva, čiji se rad plaća ispod vrijednosti i čija se radna snaga ne upotrebljava, kad poslodavac ne može iz nje iscijediti višak vrijednosti, ogra­ ničena je. K u p o v n a m o ć i p o t r o š a č k a m o ć u u b u r ž o a s k o m su s v i j e t u d v i je r a z l i č i t e s t v a r i . Mnogi milijuni imaju potrebu novih odijela, ci­ pela, pokućstva, rublja, robe za jelo i pilo, ali ne imadu novaca, pa zato njihove potrebe, to jest njihova p o t r o ­ š a č k a m o ć , ostaju nezadovoljene. Tržište robom je pre­ 1 Sto može da od čovjeka postane u povoljnim uvjetima razvijanja, vidimo primjerice na L e o n a r d u d a V i n c i j u , koji bijaše izvrstan slikar, znamenit vajar, traženi graditelj i inžinir, odličan graditelj za ratna utvrdjenja, muzičar i improvizator. B e n v e n u t o C e l l i n i bijaše zna­ menit zlatar, izvrstan m odelista, dobar vajar, priznati majstor za ratna utvrdjenja, odličan vojnik i spreman glazbenik. A b r a h a m L i n c o l n bio je tesar, zemljoradnik, ladjar, trgovački pomoćnik i odvjetnik, dok se nije uzdigao na predsjedničku stolicu Saveznih Država. M ože se ka­ zati bez pretjerivanja, da najveći broj ljudi ima onu profesiju, koja n e odgovara njihovim sposobnostim a, zato, što u nju nisu stupili po slo ­ bodnoj volji, već po sili prilika. M nogi rdjav profesor mogao bi kao po­ stolar dati i što valjano, a gdjekoji valjani postolar biti isto tako valjan profesor. �392 natrpano, ali gomila gladuje; ona hoće da radi, ali ne na­ lazi nikoga, tko bi htio kupiti njihov rad, jer poduzetnik ne može pri tom ništa da zasluži. Umri, propadni, postani skitnicom, zločincem, ja, kapitalista, ne mogu to da pro­ mijenim, ja ne mogu potrebovati robu, za koju ne nalazim kupca sa stanovitim profitoih. I čovjek ima sa svoje strane potpuno pravo. U novom će društvu biti uklonjeno ovo protuslovlje. O no ne će proizvoditi ,,robu“, da je „kupuje" i „prodaje", ono će p r o i z v o d i t i ž i v o t n e n a m i r n i c e , k o j e će bi t i za p o t r o š n j u , za konzum, jer i n a č e n e i m a j u n i k a k v u s v r h u . U njemu ne će potrošačku moć ograničavati kao u buržoaskom svijetu ku­ povna moć pojedinca, v e ć p r o d u k t i v n a m o ć c j e ­ l i n e . Ako bude dovoljno sredstava za rad i radnih snaga, onda će s v a k a potreba biti zadovoljena. Granica dru­ štvene potrošačke moći biti će samo — z a s i ć e n o s t potrošača. Ali kao god što u novom društvu ne če biti „robe", tako isto najzad ne će biti ni novaca. Novac prividno iz­ gleda kao nešto suprotno robi, a medjutim i on je sam ro b a ! Ali novac, ma da je i sam roba, predstavlja u isti mah i društveni oblik ekvivalenta, mjerilo vrijednosti za svaku robu. Medjutim novo društvo ne će proizvoditi robu, već predmete, koji podmiruju potrebu, upotrebne vrijed­ nosti, za čiju je proizvodnju potrebna izvjesna količina dru­ štvenog radnog vremena. Vrijeme rada, koje je prosječno nužno za proizvodnju nekog predmeta, bit će jedino mje­ rilo za njegovu upotrebu u društvu. Deset minuta društvenog radnog vremena, utrošenih na jedan predmet, jesu ravno deset minuta društvenog radnog vremena, utrošenih na drugi koji predmet, ni više ni manje. Društvo ne će da „zaradi \ ono hoće, da se medju njegovim članovima razmjenjuju predmeti istoga kvaliteta, iste upotrebne vrijednosti, a na kraju krajeva njemu ne će biti potrebno, da utvrdjuje čak ni upotrebnu vrijednost, ono če proizvoditi ono, što mu treba. A ko naprimjer društvo nadje, da je za proizvodnju svih potrebnih produkata nužno radno vrijeme od tri sata �393 dnevno, ono će onda uvesti trosatni radni dan.1 Usavrše li se načini proizvodnje toliko, da se potreba može pod­ mirivati društvenim radom od dva sata dnevno, ono će utvrditi radno vrijeme od dva sata. A ko nasuprot cjelina traži, da se podmire njene više potrebe, za što je, i pored povećanog broja radnih snaga i pojačane produktivnosti radnog procesa, potrebno radno vrijeme od dva ili tri sata dnevno, društvo će uvesti veći broj radnih sati.Njegova volja bit će njegovo carstvo nebesko. Koliko je potrebno društvenog radnog vremena za pro­ izvodnju jednog produkta, lako je izračunati.2 A na osnovu toga mjeri se odnos tog dijela radnog vremena prema cjelo­ kupnom radnom vremenu. M a kakav certifikat, jedan štam­ pani komadić papira, zlato ili lim, ovjerava vrijeme utroše­ noga rada i daje mogućnosti svome posjedniku, da taj znak razmjenjuje za predmete, koji podmiruju potrebe najrazličitijih vrsti.3 A ko on nadje, da su mu potrebe manje od 1 V alja stalno imati na umu, da će cjelokupna proizvodnja biti or­ ganizovana na najvišem tehničkom stupnju i da će s v i raditi, tako da će pod takvim prilikama i trosatni radni dan biti predug. O w en, koji je bio veliki tvorničar, dakle može važiti kao stručnjak, smatrao je — u prvoj četvrtini devetnaestog vijeka — dovoljnim radni dan od dva sata. 2 „N ije potrebno, da se okolišajući utvrdjuje, kolika količina druš­ tvenoga rada leži u jednom produktu; dnevno iskustvo direktno pokazuje, koliko je prosječno toga rada potrebno za jedan predmet. Društvo može jednostavno da izračuna, koliko je sati rada uloženo u jedan parostroj, u jedan hektolitar pšenice od posljednje žetve, u sto kvadratnih metara tkanine ove ili one kakvoće. Njemu poslije ne će padati na pamet, da kvantume rada, koji leže u produktima i koje je ono sad izmjerilo direktno i apsolutno, izražava još i nekom relativnom, nestalnom, nedo­ voljnom mjerom, kojom se služilo tek za nevolju, nekim drugim pro­ duktom, umjesto njihovom prirodnom, adekvatnom, apsolutnom mjerom, vremenom . . . Društvo će plan za proizvodnju organizovati prema sred­ stvima za proizvodnju, u koja naročito spadaju i radne snage. Efekti ko­ risnosti raznih predmeta za upotrebu, uporedjivanih medju sobom i mje­ renih količinama rada, koje su potrebne za njihovu proizvodnju, odredjivati će na koncu konca taj plan. Ljudi će urediti sve stvari vrlo jednostavno, bez miješanja mnogohvaljene „vrijednosti"." Fr. Engels, Prevrat znanosti po gospodinu Eugenu Diihringu. Stuttgart, J. H . W . D ietz. 3 G ospodina Eugena Richters toliko iznenadjuje iščezavanje novca u socijalističkom e društvu — novac se ne će ukinuti, on će kao suvišan iščeznuti sam sa uništenjem sistema, koji radnome produktu daje z n a č a j �394 onoga, što za svoj rad dobija, onda on radi za toliko manje vremena. Ako hoće kome da pokloni ono, što sam nije upotrijebio, nitko ga ne spriječava; hoće li d o b r o ­ v o l j n o da radi za drugoga, tako da ovaj uživa dolce far niente, ili ako hoće da zajedno s njime upotrebljava društvene produkte, nitko mu ne brani. Ali nitko ga ne može primoravati, da radi u korist drugoga, nitko ne može prisvajati sebi jedan dio njegovih prava, koja je on stekao svojim radom. Svaki može zadovoljavati sve svoje želje i pretenzije, koje se mogu ispuniti, ali ne na račun drugih. O n dobija ono, što uradi za društvo, ni više ni manje, i nitko ga treći ne može ni najmanje eksploatirati. 7. Jednaka obvezatnost rada za sve. „Ali gdje će ostati razlika izmedju lijenih i marljivih, izmedju inteligenata i glupaka?“ T o je jedno od glavnih pitanja naših protivnika, a odgovor na nj izaziva u njih tešku glavobolju. A nijedan od ovih lukavaca i mudračina ne misli na to, da se primjerice u našoj činovničkoj hierarhiji ne čini ta razlika izmedju „lijenih4 i „marljivih4 , * 4 r o b e — te on tomu posvećuje čitavu jednu glavu u svojoj knjiz^ „Krive nauke". Naročito mu nije jasno, kako je to sasvim svejedno, da ii će uputnica, koja glasi na jedno izvjesno vrijeme izvršenoga rada, biti komadić papira, zlato ili lim. O n k a ž e : A li sa novcem bi se i djavo iz sadašnjeg uredjenja svijeta uvukao u socijalnodemokratsku državu — da će na koncu konca postojati samo socijalističko društvo, a nikakva socijalnodemokratska „država", preko toga gospodin Richter tvrdoglavno pre­ lazi, pošto inače dobar dio njegove polemike ne bi imao smisla — , jer zlato ima samostalnu vrijednost kao kovina, može se lako čuvati, i tako bi onaj, koji ima zlata, mogao lako nagomilavati vrijednosti, iskupljivati se od obvezatnosti rada, pa čak i davati zajmove pod kamate. V alja smatrati čitatelje velikm glupanima, kad im se takav lim daje za naše zlato. G ospodin Richter, koji ne može da so otrgne od pojma kapitala, ne može dašto da shvati ni to, da gdje nema nikakva kapitala, nikakve robe, tu ne može biti ni „novca", a gdje nema ni kapitala ni novca, tu ne može biti ni kamata. G ospodin Richter je toliko začaran pojmom kapitala, da prosto ne može da zamisli svijet bez „kapitala • M i bismo htjeli znati, kako član socijalističkoga društva da „uštedi" svoj zlatni certifikat rada ili čak i drugima da ga pozajmi i iz­ vuče otuda „kamate", kad svi ostali imaju isto to, što im on nudi i od č e g a on živi. �395 „inteligenata" i „glupaka“, već o visini plaće, a većinom i o unapredjenju odlučuje s t a r o s t s l u ž b e , ma se i tražila za više koje mjesto osobita obrazovanost. Učitelj, profesor — a baš su ovi posljednji najnaivniji pitači — ne dolaze do plaće, koju donosi sa sobom položaj, po svojoj kvaliteti. V eć i vrapci na krovovima znadu, u ko­ likim slučajevima u našoj vojničkoj, činovničkoj i naučenjačkoj hierarhiji ne zapadaju unapredjenja najspremnije, već one, koji su srećni po rodu, rodbinskim vezama, prija­ teljstvu, ženskoj milosti. A da se ni bogatstvo ne mjeri po marljivosti i obrazovanosti, tomu su jaki dokaz berlinski gostioničari, pekari, mesari, koje biraju u prvom razredu pruskog trorazrednog izbornog sistema, a mnogo puta ne znaju razlikovati ni dativ od akuzativa, dok se berlinska inte­ ligencija, ljudi od nauke, najviši činovnici carstva i države biraju u drugom ili trećem razredu. Razlika izmedju lijenih i marljivih, inteligentnih i glupih ne postoji, jer je iščezlo ono, što pod time razumijevasmo. ,,Ljenivcem“ zove društvo primjerice onoga, koji je izbačen iz posla, primoran na skitanje, i konačno doista postane skitnicom, ili onoga, koji je propao zbog lošeg odgoja. T ko bi pak nazvao ljenivcem onoga, što sjedi na novcu i provodi vrijeme u neradu i žderanju, taj počinja uvredu, jer onaj je „častan” čovjek. P a kako će ovo biti u novom društvu? Svi se razvi­ jaju u jednakim životnim uslovima i svaki radi t a m o , kuda ga uputi sklonost i spretnost, zbog toga će biti ma­ lene razlike u produktima1. Atmosfera društva, koja sva­ koga potiče, da se istakne pred drugim, pomoći će isto tako, da se razlike izjednače. Nadje li tkogod, da ne može na jednom području izvesti ono, što izvode drugi, odabrat će sebi drugo područje, koje odgovara njegovim silama i sposobnostima. T ko je radio zajedno sa većim brojem ljudi na jednom poslu, taj zna, kako je onaj, koji 1 „Svi normalni ljudi r a d j a j u s e g o t o v o s a j e d n a k i m r a z u m o m , ali o d g o j , z a k o n i i p r i l i k e s t v a r a j u razlike i z m e d j u n j i h . Pravo shvaćeni pojedinačni interes sliva se sa za­ jedničkim interesom ili javnim interesom." H elvetius, O čovjeku i njegovu odgoju. S obzirom na vrlo v e l i k u većinu ljudi H elvetius ima Pr® * v° ono, što je kod njih različito, to su dispozicije pojedinaca za najrazlicitije vrste radova. �396 se za izvjestan rad pokazao nesposoban i neupotrebljiv, pa namješten na drugo mjesto vršio svoju novu dužnost na najveće zadovoljstvo sviju. S kakvim pravom može netko da traži povlastice prema drugima? Ako je priroda bila prema nekome maćeha, da on ni pored najbolje volje ne može da uradi ono, što drugi urade, d r u š t v o g a o n d a ne m o ž e k a ž n j a v a t i za p o g r i j e š k e p r i r o d e . A ko je obratno priroda dala nekom toliko sposobnosti, da ga one uzdižu iznad ostalih, d r u š t v o o n d a n i j e o b ­ v e z a n o n a g r a d j i v a t i ga za ono, š t o ni j e n j e ­ g o v a l i č n a z a s l u g a . Dalje je načelo socijalističkoga društva to, da svi imaju jednake uslove za život i odgoj, da se svakome pruži mogućnost da razvije svoje znanje i sposobnosti prema svojim dispozicijama i sklonostima, i tako je time dano jamstvo, da će u socijalističkom društvu znanje i sposobnosti ne samo stajati na mnogo višem ste­ penu, no u buržoaskom društvu, već i da će biti r a v n o ­ p r a v n i j e raspodijeljeni, a ipak m n o g o s t r u č n i j i . Kad je G oethe na jednom putovanju po Rajni pro­ učavao kolnsku katedralu, on je u aktima o podizanju gradjevine našao, da su stari graditelji svoje radnike plaćali jednako visoko prema vremenu; oni su to činili, jer su htjeli imati valjan i savjesno izveden posao. T o buržoaskom društvu u mnogom izgleda kao anomalija. O no je zavelo sustav rada po komadu, zbog kojega radnici natjeruju jedni druge na pretjeran rad i time daju poslodavcu mogućnost, da ih plaća u toliko manje, da im spušta nadnice sve niže i niže. A kako god stoji stvar s fizičkim radom, tako ona stoji i s duševnim. Čovjek je produkat vremena i prilika, u kojima živi. Jedan Goethe, da je pod isto tako povolj­ nim uslovima rodjen u četvrtom mjestu u osamnaestom vijeku, bio bi umjesto pjesnik i prirodoznanac vjerovatno k a k a v v e l i k i c r k v e n i o t a c , koji bi zasjenio možda čak i sv. Augustina. Naprotiv, da je Goethe došao na svijet kao sin kakvog siromašnog obućara u Frankfurtu umjesto kao sin bogatog frankfurtskog patricija, on ne samo da bi teško postao ministrom weimarskog velikog vojvode, već bi najvjerovatnije ostao obućar i umro kao pošten postolarski majstor. G oethe je i sam priznao, da je za njega �397 to bila srećna okolnost, što se rodio u materijalno i druš­ tveno povoljnom položaju i time dobio mogućnosti, da se razvija; tako naprimjer u svom „Meštru Vilimu“. D a se Napoleon I. rodio deset godina kasnije, nikad ne bi bio postao carem Francuske. A isto tako ne bi ni Gambetta postao onim, što je postao, da nije bilo rata od 1870./71. Ostavite kod divljaka dijete inteligentnih roditelja, koje ima lijepih dispozicija, i od njega će postati divljak. D r u š t v o j e d a k l e u č i n i l o s v a k o g a o n i m, š t o on j e s t . Ideje nijesu produkt, koji pod nekom višom inspiracijom, inspiracijom odozgo, nastaje u glavama pojedinaca, već je to produkt, koji u glavama pojedinaca stvara društveni život i razvoj, u kojemu se on kreće, „ d u h v r e m e n a “. Jedan Aristotel nije mogao imati ideje jednoga Darwina, i jedan je Darwin morao misliti drugačije, nego li jedan Aristotel. Svaki misli onako, kako ga primora misliti duh vremena, to jest njegova okolina i njezine pojave. O tuda biva često, da različiti ljudi misle u i s t i m a h jedno te isto, da se na mjestima, koja su jedna od drugih veoma udaljena, u isto vrijeme prave sasvim jednaka otkrića i izumi. O tuda se tumači i činjenica, da je jedna ideja, izrečena pedeset godina ranije, ostavila svijet hladnim, dok je pokrenula čitav svijet ponovljena poslije pedeset godina. Car Sigismund mogao se 1415. usuditi da prekine riječ, zadanu Husu, i da ga dade spaliti u K onstanzi; Karlo V ., i ako daleko veći fanatićar, morao je 1521. pustiti Luthera, da podje svojim putom s državnog sabora u Wormsu. Ideje su produkat društvenog zajedničkog djelovanja, društvenog života. A što važi za društvo uopće, to specijalno važi i za razne klase, od kojih je sastavljeno jedno društvo u jednoj odredjenoj historijskoj eposi. Kako svaka klasa ima svoje posebne interese, ona ima i svoje posebne ideje i naziranja, koja vode onim razrednim borbama, kojima je ispunjeno historijsko razdoblje čovječanstva, a koje dostižu svoj vrhunac u razrednim suprotnostima i razrednim bor­ bama sadašnjosti. N e radi se dakle samo o tom, u kojem v r e m e n u netko živi, već i u kojem d r u š t v e n o m s l o j u jednog vremena, čime se odredjuje njegovo osje­ ćanje, mišljenje i djelovanje. �398 Bez modernog društva ne bi bilo nikakvih modernih ideja. T o je, čini se, jasno i očevidno. A u korist novoga društva ide još i ta činjenica, što će sva sredstva, koja su ljudima potrebna za izobrazbu, biti v l a s n i š t v o d r u š t v a . I onda se od društva ne može zahtijevati, da posebice nagradjuje ono, što ono omogućava i što je n j e g o v proizvod. Toliko o kvalificiranju tjelesnog i duševnog rada. O tuda izlazi dalje, da ne može postojati nikakva razlika izmedju višeg i nižeg rada, kao što naprimjer danas jedan meha­ ničar smatra sebe za nešto više od nadničara, koji vrši radove na ulici i slično. Društvo će dati, da se obavljaju samo društvu korisni poslovi i tako će svaki rad za društvo biti jednako vrijedan. A ko se neugodni, odvratni radovi ne budu mogli vršiti mehaničkim, dotično kemijskim putom ili ma kojim procesom pretvoriti u prijatne radove — a u ovo n e t r e b a s u m n j a ti, ako se samo imaju na umu napredci, koji su postignuti u oblasti tehnike i kemije — i ako se ne nadju dobrovoljne snage, potrebne za taj posao, onda će svaki primiti na sebe obvezu, da odradi svoj dio posla, čim bude došao red na njega. T u ne će biti nika­ kvog lažnog stida i nikakvog besmislenog preziranja nad korisnim radom. T o postoji tek u našoj trutovskoj državi, u kojoj se nerad smatra kao sreća, na kojoj čovjeku treba zavidjeti, a radnik se u toliko više prezire, u koliko su teži, naporniji i neprijatniji poslovi, što ih on vrši, i u koliko se više pokazuju kao nužni za društvo. Danas se Tad plaća u tolikoj mjeri slabije, u koliko je on neugodniji. T om u je razlog jedan velik broj radnih snaga, koje stoje na najnižem kulturnom stupnju i koje je stalno revolucioniranje procesa produkcije izbacilo na ulicu kao rezervnu vojsku, i ove radne snage, da bi živjele, prodaju se za najniže radove pod tako nisku cijenu, da se za te radove „ne isplati** uvoditi čak i strojeve. Primjerice tucanje ka­ mena je jedan tako slabo plaćen i tako neprijatan posao, te je to već ušlo i u poslovicu. Bila bi malenkost, kad bi se tucanje kamena, kao što je to u Saveznim Državama, obavljalo pomoću strojeva, ali mi imamo toliko jeftinih �399 radnih snaga, te se uvodjenje stroja ne „isplati*'.1 Čišćenje ulica, čišćenje kanala, izbacivanje djubreta, kopanje zemlje u dubinu itd., svi bi se ti radovi već pri današnjem stanju našega razvitka mogli pomoću strojeva i tehničkih uredaba tako organizovati, te u njima ne bi više bilo ni traga od onih neprijatnosti, koje su danas u mnogom pogledu neizbježive za radnike. Ali pravo uzevši jedan radnik, koji čisti kanale, da bi čuvao ljude od zdravlju škodljivih mijazama, vrlo je koristan član društva, dok su naprotiv jedan profesor, koji predaje krivotvorenu povjest u interesu vladajućih klasa, ili jedan bogoslov, koji nastoji zamagliti moz­ gove svrhunaravnim transcendentnim naukama, u najvećoj mjeri škodljivi individui. Naši učenjaci, kojima su danas dana zvanja i časti, reprezentiraju velikim dijelom ceh, odredjen i plaćen za to, <Ja bi branio i opravdavao autoritetom znanosti vlast vo­ dećih klasa, da bi je prikazivao pravednom i potrebnom i da bi uzdržavao na snazi postojeće predrasude. Zapravo ovaj ceh u velikom dijelu goji nadrinauku, truje mozgove, 1 „Kad bi se imalo birati izmedju komunizma sa svim njegovim izgle­ dima i današnjeg društvenog stanja sa svim njegovim patnjama i neprav­ dama ; kad bi neizbježiva posljedica institucije privatnog vlasništva bila to, da se plod rada dijeli ovako, kao što danas vidimo, gotovo u obrat­ nom razmjeru prema radu — d a n a j v e ć i d i j e l o v i p r i p a d a j u o ni ma , ko j i u o p ć e n i k a k o n i j e s u r a di l i ; ma l o ma nj i d i j e ­ l o v i oni ma, ćiji je rad g o t o v o s a m o n o mi n a l a n , i t ako r e d o m na ni ž e, d a j u ć i s v e m a n j u n a k n a d u , š t o je rad t ež i i n e p r i j a t ni j i , d o k na k o n c u n a j n a p o r n i j i i n a j n e s n o s n i j i r ad ne m o ž e r a č u n a t i s p o u z d a n o š ć u , da će d o b i t i č ak n i o n o l i k o , k o l i k o j e n a j n u ž n i j e z a ž i v o t ; k a d bi , v e l i m o , a l t e r n a t i v a b i l a : o v o i l i k o m u n i z a m , o n d a bi s v i p r i g o ­ v o r i k o m u n i z m a , v e l i k i i ma l i , p r e d s t a v l j a l i s a m o p l j e v u n a v a g i . " John Stuart M ill, Politička ekonomija. M ili se jako upinjao, da „reformira" i „opameti" gradjanski svijet. Naravski, uzalud. I tako je on, kao i svaki uvidjavan čovjek, koji poznaje stanje stvari, konačno postao socijalistom . A li on se ne usudjivaše priznati to za svojega života, ali je upriličio, da se poslije njegove smrti objelodani njegova autobio­ grafija, koja sadrži njegovu socijalističku ispovijest. S njim je bilo kao i s Darvvinom, koji nije htio, da ga za života smatraju ateistom. T o je komedija, na koju buržoasko društvo primorava tisuće. Buržoazija hini lojalnost, vjeru i vjerovanje u autoritet zato, što se njezina vlast osniva na narodu, koji usvaja te „vrline", medjutim se u sebi ona svemu tomu sm ije. �m radi na štetu kulture, vrši duševni najamni rad u interesu buržoazije i njezinih klijenata.1 Društvena organizacija, koja će u budućnosti onemogućiti egzistenciju takvim elemen­ tima, izvršit će djelo oslobodjenja čovječanstva. S druge strane, prava je nauka vrlo ćesto vezana za neprijatan odvratan rad. Naprimjer, kad liječnik secira le­ šinu, koja se nalazi u stanju raspadanja, ili kad operira zagnojene dijelove tijela, ili kad kemičar istražuje izmetine, to su radovi, koji su često puta odvratniji od najodvrat­ nijih poslova, koje obavljaju nadničari i neuki radnici. Nitko ni ne misli, da to prizna. Razlika sastoji u tome, što jedan posao, da bi se obavljao, traži opsežnih studija, dok drugi rad može vršiti svatko bez velikih studija. Z bog toga se radovi i cijene iz temelja različno. Ali društvo, u kome će potpuna, svima zagarantovana mogućnost obrazovanja ukinuti današnju razliku izmedju obrazovanih i neobrazo­ vanih, uništava u isti mah i suprotnost izmedju kvalifici­ ranog i nekvalificiranog rada, to više, što razvoj tehnike ne zna za granice, iza kojih bi bilo nemoguće zamijeniti ručni rad strojevima ili tehničkim procesima. Treba tek pogledati na razvoj naših umjetničkih zanata, primjerice na rezanju u bakru, na ksilografiju i t. d. Kao što su najneprijatniji radovi često puta najkorisniji, tako je i naš pojam o ugodnom i neugodnom radu površan, vezan samo za vanjski izgled stvari, kao god i toliki drugi pojmovi u buržoaskome društvu. 8. Ukidanje trgovine. Preokret u prometu. Čim se cjelokupna proizvodnja novoga društva postavi na bazu, sličnu ovoj, koju skicirasmo, ono će proizvoditi, kao što već primijetismo, ne više robu, već predmete za potrošnju, za potrebu društva. A time prestaje i trgovina, u koliko saobraćaj s drugim narodima, koji još stoje na buržoaskom temelju, ne bude činio nužnim stari oblik trgo­ vine, koji ima smisla i mogućnosti da postoji tek u društvu, 1 „U čenost služi često isto toliko Đucklc, Povjest engleske civilizacije. neznanju, koliko i napredku. �401 zasnovanom na proizvodnji robe. N a taj se način pokreće na produktivnu djelatnost velika vojska osoba obih spolova. T a velika vojska sad je slobodna i može da proizvodi; ona sad proizvodi artikle, koji podmiruju potrebu i tako omogućava, da se u većoj mjeri troše, ili, upotrebljena za rad, utiče na smanjivanje društveno potrebnog radnog vre­ mena. Danas se hrane te osobe više ili manje kao parasiti radnim proizvodima drugih i moraju se, što nitko ne će poreći, često toliko brinuti i mučiti, ne mogući ipak da sebi obezbijede pristojnu egzistenciju. U novom će društvu oni biti suvišni kao trgovci, gostioničari, mešetari, posred­ nici. Na mjesto tuceta, stotina i tisuća dućana i trgovačkih lokala svih vrsta, koliko ih danas svaka općina u razmjeru prema svojoj veličini ima, doći će velika općinska skladišta artikla, elegantni bazari, čitave izložbe, za koje će trebati razmjerno mali upravni personal. Čitava trgovačka akcija bit će pretvorena u jednu centralizovanu, čisto administra­ tivnu akciju, koja će imati da vrši veoma jednostavne po­ slove i koja će centralizovanjem svih društvenih ustanova biti sve jednostavnija i jednostavnija. Sličan će preobražaj doživjeti i čitav prometni sistem. Telegrafi, telefoni, željeznice, pošte, riječni i morski brodovi, ulične željeznice, teretni i osobni automobili, zra­ koplovi i strojevi za lijetanje i kako se već zovu sve te ustanove i sredstva za vožnju, sve će to biti d r u š t v e n o vlasništvo. Mnoge od tih ustanova, kao pošta, telegraf, brzojav i većina željeznica u Njemačkoj su već državni istituti, pa je njihova promjena u društveno vlasništvo tek pitanje forme. T u se već ne mogu povrijediti privatni inte­ resi. A ako država poradi u istom pravcu dalje, to bolje. Ali ova poduzeća, kojima država upravlja, nijesu n i m a l o socijalistička poduzeća, kao što se pogriješno misli. T o su poduzeća, koja se od države isto tako kapitalistički izrab­ ljuju, kao da su u rukama privatnih poduzetnika. Nikakve osobite koristi ne imadu od toga ni činovnici ni radnici. Država ne postupa prema njima nimalo drukčije, no pri­ vatni poduzetnik; kad se naprimjer u radionama državne mornarice i u željezničkoj upravi u Njemačkoj izdaju na­ redbe, da se na rad ne primaju radnici stariji od četrdeset A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 2C �402 godina, onda je to jedna mjera, koja jasno ističe klasni karakter države kao države eksploatatora i koja nagoni radnika, da se buni protiv države. T e i slične mjere, kojih se država laća kao poslodavac, mnogo su gore od onih, koje poduzima privatni poduzetnik. Ovaj je prema državi uvijek tek jedan mali poduzetnik, i posao, koji on otkaže, dat će možda koji drugi. Država pako može kao monopolizovani poslodavac ovakvim načelima jednim mahom survati u bijedu tisuće. T u se dakle ne radi socijalistički, već kapitalistički, i socijalisti imaju i suviše razloga ustajati protiv toga, što se današnje državno gazdinstvo smatra kao socijalističko i kao ostvarenje socijalističkih težnja. Kao god što će na mjesto milijuna privatnih poduzet­ nika, trgovaca i posrednika svake vrsti stupiti veliki centralizovani zavodi, tako će isto i čitav transportni sistem zadobiti drugo lice. Milijuni sitnih pošiljaka, koje se sva­ koga dana upućuju gotovo isto tolikom broju vlasnika i izazivaju veliki gubitak rada, vremena i materijala, sliti će se sada u velike transporte, koji idu u općinska skladišta i centralna mjesta za proizvodnju. Rad će dakle biti i ovdje mnogo jednostavniji. Kao što se god naprimjer transport sirovina za jedno poduzeće od hiljadu radnika vrši mnogo jednostavnije i lakše, nego li transport za sto­ tinu sitnih poduzeća, razbacanih amo tamo, tako će i centralizovana mjesta produkcije i distribucije za čitave općine ili njihove dijelove omogućiti veliku prištednju svake ruke. T o ide na korist cijelome društvu, ali i s v a k o m p o j e ­ d i n c u , jer se sad zajednički interes pokriva s pojedinač­ nim interesom. Tim e se sasvim mijenja izgled naših mjesta za proizvodnju, prometnog sistema, a naročito naših obitavališta, sve to dobija mnogo prijatniji izgled. U glavnom prestaje huka, buka i trka naših velikih gradova s hilja­ dama kola i raznovrsnih prometnih sredstava. Gradnje cesta, čišćenje ulica, sav način stanovanja i života, medjusobni ljudski saobraćaj, sve se to u velike mijenja. Sad se s la­ koćom mogu provoditi higijenske mjere, koje se danas ili ne vrše nikako ili tek sa najvećim troškovima, pa i to ne sasvim potpuno, ili se često puta vrše samo u otmjenijoj četvrti. �403 U takvim će se prilikama komunikacioni sistem usavr­ šiti u najvećoj m jeri; možda će tada najotmjenije saobra­ ćajno sredstvo biti zrakoplov. Saobraćajna su sredstva žile, kroz koje se vrši izmjena proizvoda — kolanje krvi — po cijelom društvu, ona omogućuju osobne i duševne odnošaje medju ljudima, ona su zato u najvećem stepenu kadra, da kroz cijelo drušjtvo rasprostru i s t i n i v e a u blagostanja i obrazovanosti. Sirenje i razgranjivanje najsavršenijih saobra­ ćajnih sredstava do najzabačenijih mjesta u unutrašnjosti jest dakle j e d n a n u ž n o s t i j e d a n o p ć i d r u š v e n i i n t e r e s . Ovdje nastaju za novo društvo zadaci, koji da­ leko natkriljuju one, što ih sadašnje društvo može sebi sta­ viti. A opet, s druge strane, ovaj komunikacioni sistem, usavršen do vrhunca, utjecati će sretno na decentralizaciju, na rasporedjivanje po cijeloj zemlji onih ljudskih masa, koje su se danas natrpale po velikim gradovima i indu­ strijskim središtima, pa će tako biti od presudnog značenja kako za zdravlje tako i za napredak duševne i materijalne kulture. Dvadesetidrugo poglavlje. Socijalizam i poljoprivreda. 1. Ukidanje privatnog vlasništva nad zemljom i zemljištem. Zajedno sa sredstvima za proizvodnju i promet društvu pripada i zemlja kao prvobitni predmet svega ljudskog rada i temelj svekolike ljudske egzistencije društva. Društvo na najsavršenijem stupnju ponovo uzima u svoje ruke ono, što je u svom početku imalo. Kod svih naroda, koji su se uspeli na izvjestan stupanj kulture, postojala je z a j e d ­ n i č k a s v o j i n a zemlje. Zajedničko vlasništvo čini temelj svakog primitivnog društva i bez njega ono nije moguće. T ek je, kao što smo vidjeli, postankom i razvitkom pri­ vatnog vlasništva i o b l i k a v l a d a v i n e , koji su s njim spojeni, ukinuto poslije teških borba zajedničko vlasništvo i uzurpirano kao privatno vlasništvo. Otmica zemlje i njeno �404 pretvaranje u ličnu svojinu bili su prvi uzrok podjarmlji­ vanju ljudi, koje je počinjući od ropstva pa do „slobodnog“ najamnog radnika u dvadesetom stoljeću prošlo kroz sve moguće stupnjeve, dok konačno poslije dugog razvoja od toliko hiljada godina podjarmljeni iznova ne budu pre­ tvorili zemlju u zajedničko vlasništvo. Važnost zemlje za ljudsku egzistenciju bila je uzrok, zbog kojega je u svim društvenim borbama svijeta — u Indiji, Kini, Egiptu, Grčkoj (Kleomenes), Rimu (brača Gracchi), kršćanskom srednjem vijeku (religijozne sekte, Miin7eri, seljačka buna), u kraljevstvu Azteka i Inka, u socijalnim pokretima novih vremena — vlasništvo zemljišta bilo glavni zahtjev onih, koji su stupali u borbu. Pa još i sada nalaze ljudi opravdanim vlasništvo nad zemljom i zem­ ljištem — Adolf Samter, Adolf W agner, Dr. Schaffle, H enry George i drugi — ma da ne će ni čuti o zajed­ ničkom vlasništvu na ostalim područjima.1 1 Pa ni crkveni oci, pape i biskupi nijesu se mogli uzdržati, da se ne utrkuju u komunističkom pravcu u vjekovima, kada je zajednička svo­ jina doduše još prevladjivala, ali kada je pljačka zemlje bila u svom jeku. D ašto, da syllabus i enciklike devetnaestog vijeka ne poznaju više taj ton, a i rimski pape postali su podložni buržoaskome društvu i bivaju njegovi — nasuprot socijalistima — najrevniji branitelji. Tako je rekao biskup K l e m e n t I. (umro 102 našega računanja): „Upotrebljavanje svih stvari na tom svijetu treba da bude svima zajedničko. Nepravednost je kazati: to je moja svojina, to pripada meni, a ono drugomu. O datle je došla svadja medju ljudima.4 Biskup A m b r o z i j e milanski, koji je * živio oko 3 7 4 ., uskliknuo j e : „Priroda daje sva dobra svim ljudima zajed­ nički; jer Bog je sve stvari stvorio, da bude užitak zajednički za sve i da z e m l j a b u d e z a j e d n i č k i p o s j e d . Priroda je dakle stvorila pravo zajednice i samo je nepravedno zauzeće (Usurpatio) to, što stvara pravo vlasništva.4 S v . I v a n C h r y s o s t o m (umro 4 0 7 ) izjavio je ovo u 4 svojim homilijama, upravljenim protiv nemorala i korupcije carigradskog stanov­ ništva: „ N e k a n i t k o n e n a z o v e n e š t o s v o j i m v l a s n i š t v o m ; od Boga smo sve primili za zajednički užitak, a M o j e i T v o j e r i ­ j e č i s u l a ž i ! 4 S v . A u g u s t i n (umro 4 3 0 ) je izjavio: „Jer postoji 4 individualna svojina, postoje i raspre, neprijateljstva, zadjevice, ratovi, ustanci, grijesi, nepravde, umorstva. O dakle svi ti bičevi ? Jedino od vlas­ ništva. Uzdržimo se dakle, braćo, od toga, d a j e d n u s t v a r p o s j e ­ d u j e m o k a o s v o j e v l a s n i š t v o ili se uzdržimo barem od toga. d a j e l j u b i m o .4 Papa G r g u r V e l i k i izjavio je oko 6 0 0 : „Treba 4 da znate, d a j e z e m l j a , o d k o j e v i potičete i od koje ste stvoreni, svim ljudima z a j e d n i č k a , i da zbog toga plodovi, koje daje zemlja. �405 Blagostanje pučanstva ovisi u prvomu redu o obradbi i iskorišćivanju zemlje i zemljišta. Dignuti kulturu zemljišta na najviši stupanj, to je u najeminentnijem smislu opći in­ teres. A već smo pokazali, da taj najviši razvoj nije moguć u obliku privatnog vlasništva. Medjutim, potpuno iskorišća­ vanje zemlje ne zavisi samo od načina, na koji se njome gospodari, već tu dolaze u obzir još i faktori, kojima nije dorastao ni najkrupniji pojedini posjednik, a ni najmoćnije udruženje, faktori, koji u izvjesnim slučajevima prelaze čak i preko granice država, pa postaju internacijonalni. 2. Melioracije zemljišta. Društvo mora imati u vidu zemljište kao cjelinu, njegove t o p o g r a f s k e osebine, njegove gore, ravnice, šume, je­ zera, rijeke, ribnjake, pašnjake, močvare, bare i baruštine. O ve topografske osebine poied geografskoga položaja, koji je nepromjenljiv, imaju izvjesnih utjecaja na klimu i kvalitet zemljišta. T u se pruža najprostranije polje za djelatnost, na kome se može dobiti još^veliki broj iskustava i poku­ šati mnoštvo eksperimenata. Sto je dosada država vršila u tom pravcu, to je malo. Prvo, ona za takve kulturne za­ datke daje neznatna sredstva, a osim toga, čak i kad bi imala volju da više poradi na tome, spriječili bi je krupni privatni posjednici, koji vode prvu riječ u zakonodavstvu. t r e b a d a p r i p a d a j u s v i m a b e z r a z l i k e .“ B o s s u e t, zna­ meniti biskup od M eauxa, umro 1 7 04., veli u svojoj „Politici svetoga pisma44: „Kad ne bi bilo vlada, zemlja bi zajedno sa svim svojim dobrima pripadala ljudima isto onako, kao i uzduh i sv ijetlo st; po prvobitnome pravu prirode nitko nema specijalnog prava ma na što. S v e p r i p a d a s v i m a ; o d b u r ž o a s l č e v l a d e p o t j e č e s v o j i n a .4 Ovaj po­ * sljednji stavak trebalo bi jasnije 'iskazati o v a k o : P ošto se zajedničko vla­ sništvo pretvorilo u privatno, mi smo dobili buržoasku vladu, koja mora da ga štiti. A jedan od modernih, Zacharia, veli u svojih „Četrdeset knjiga o državi*4 : „Sve nevolje, s kojima se moraju boriti civilizovani na­ rodi, mogu se svesti Ba jedan uzrok, n a p r i v a t n o v l a s n i š t v o n a d z e m l j o m i z e m l j i š t e m.4 Svi ovi skupa shvatili su više ili ‘ manje pravilno narav privatnog vlasništva, koje je, otkako postoji, kako sasvim tačno kaže sv. Augustin, izazivalo procese, neprijateljstva, zadje­ vice, ratove, ustanke, nepravde, umorstva, sama zla, koja će iščeznuti, kad se ono ukine. �406 A bez znatnih ograničenja prava privatnog vlasništva ne može se na ovom području ništa postići. Ali egzistencija države temelji se na proklamiranju privatnog vlasništva „svetinjom*4, krupni privatni posjednici njezini su najvažniji stupovi, i tako ona ne ima snage da kroči u tom pravcu. Moralo bi se pristupiti velikim i opsežnim melioracijama zemljišta, pošumljivanjima i rašumljivanjima, navodnjavanjima i odvodnjavanjima, miješanjima zemlje, izmjenama terena, rasadima i t. d., pa da prinos zemljišta dosegne svoj naj­ viši vrhunac. Jedna vrlo važna stvar za kultiviranje zemljišta je op­ sežna, sistematski organizovana mreža od rijeka i kanala, koja se mora izvesti prema naučnim principima. Pitanje o jeftinijem transportu na vodenim putovima — tako važno za današnje društvo — bilo bi doduše od malog značenja za novo društvo, ali se vodenim putevima mora dati velika pažnja zbog toga, što oni omogućuju transport s najmanjim trošenjem snage i materijala. No najvažniju ulogu igra sistem rijeka i kanala zbog svog značenja za opsežno od­ vodnjavanje i navodnjavanje, za liferovanje djubreta i ma­ terijala za melioracije, za izvoz žetve i t. d. Iskustvom je utvrdjeno, da zemlje, oskudne vodom, pate mnogo više od hladnih zima i vrućih ljeta, nego li zemlje bogate >odom, i zato su primjerice u primorjima ti ekstremi u temperaturi tek izuzetni. Ali ovakovi ekstremi u vremenu nijesu ni korisni ni ugodni ni bilinama, a niti ljudima. T u bi nesumnjivo povoljno uplivisao prostrani sistem kanala u vezi sa kultivisanjem šuma. Takav sistem kanala, spojen s uredjenjem velikih bassina za prikupljanje i čuvanje vode­ nih masa, bio bi od velike koristi u danima, kada rijeke nabujaju i razliju se zbog velike vlage i bujnih kiša. Isto bi to bilo potrebno za planinske rijeke i planinske potoke. T ad a bi bile nemoguće poplave sa svojim pustošenjima. Prostrane i koncentrirane vodene površine uplivisale bi vjerovatno i na urednije padanje kiša. A one bi nadalje omogućavale i namještanje sisaljki i ostalih sprava za obilno navodnjavanje zemljišta, čim to bude zatrebalo. Velike površine zemlje, koje su dosada skoro neplodne, mogle bi se umjetnim navodnjavanjem pretvoriti u plodne �407 predjele. Tam o, gdje danas ovce jedva nalaze bijednu hranu i gdje u najboljem slučaju sušičavi borovi pružaju k nebu svoje mršave grane, mogle bi rasti bujne žetve i gusto stanovništvo naći hrane i uživanja. T ako je na­ primjer u pitanju samo to, hoće li se i koliko će se utro­ šiti rada, pa da se goleme pjeskovite prostorije Marke, ove „kutije pjeska u svetom njemačkom carstvu**, pretvore u plodni Eden. T o je u jednom predavanju prigodom njemačke poljoprivredne izložbe u Berlinu proljećem 1894. istaknuo jedan govornik.1 Ali veleposjednici Marke nijesu u stanju podignuti potrebne kanale, uredjenja za navod­ njavanje, melioracije, miješanja zemlje i t. d., i tako baš pred vratima carske prijestolnice stoje ogromne prostorije zemlje u takvom kulturnom stanju, koje će potonjim na­ raštajima izgledati nepojmljivo. S druge se strane kanali­ zacijama može izvršiti odvodnjavanje ogromnih barovitih prostorija i močvara i tako ih omogućiti za kulturu, kao naprimjer na sjeveru i jugu Njemačke. Isto bi se tako tekući kanali mogli iskoristiti za gojenje ribarstva pružajući obilan izvor hrane, oni bi dalje općinama, koje nemaju rijeka, omogućili podizanje najljepših kupališta.2 Nekoliko primjera, da se vidi, u kolikoj mjeri djeluje navodnjavanje. U blizini W eissenfelsa dalo je 7 l/a hektara dobro navodnjenih livada 480 centi otave, dok je odmah uz njih 5 hektara nenavodnjenih livada iste kvalitete dalo tek 32 centa. Prve dakle livade u odnošaju prema po­ tonjima dale su dakle više no deset puta veći prihod. Kod Riese u Saskoj povećalo je 65 hektara navodnjenih livada čist prihod od 5850 maraka na 1 1.100 maraka. Po 1 I u službenom izvješću o svjetskoj izložbi u Chicagu veli s e : „Valja sve vise nastojati oko toga, da se voda upotrijebi u voćarstvu i u povrćarstvu, i vodarska udruženja, upriličena za tu svrhu, mogla bi kod nas od pustinja stvoriti rajeve." 2 „T a primjerice na jednoj od najkultiviranijih oblasti austrijske monarkije — u Češkoj — ima 6 5 6 .0 0 0 hektara oranice, što čini četvrtinu cjelokupne površine, oranice, koja treba da se odvodni, a od livada je jedna trećina odviše suha ili odveć mokra. Naravski da je još mnogo gore u predjelima, koji su uopće nazadovali u gospodarskom razvoju, poimence u G aliciji." Dr. Eugen v. Philippovich, Narodnogospodarska politika. Str. 97. Tiibingen 1909. �408 Buchenbengeru je neplodno tlo pašnjaka u Bocku, na desnoj obali Lippe, navodnjavanjem, na koje se svega skupa potrošilo 124.000 maraka, dalo godišnji čisti prihod okruglo oko 400.000 maraka dok je prije bilo posve neplodno. Poboljšavanja zemljišta u Donjoj Austriji povećavala su sa troškom od 1 milijuna kruna čisti prihod za 6 milijuna kruna. Veliki troškovi oko navodnjavanja rentirali su se. U Njemačkoj pak, osim Marke, ima još mnogo predjela, čije zemljište, u glavnom pjeskovito, daje prilično dobar prinos, samo neka dodje koje vrlo vlažno ljeto. Ovi bi predjeli, isprepleteni kanalima i navodnjeni i na taki način popravljeni, davaji za kratko vrijeme pet puta i deset puta veći prihod. U Španjolskoj ima primjera, gdje je prihod dobro navodnjena zemljišta bio tridesetisedam puta toliki naprama nenavodnjenom zemljištu. Dajte dakle vode i nove, ogromne količine hrane niknuti će za tren oka iz zemlje. N e prodje gotovo nijedna godina, a da u najrazličitijim pokrajinama, u najrazličitijim državama ne navale jedan, dva i češće puta više ili manje velike poplave potoka, rijeka i rječina. Velike površine plodna tla bivaju odne­ sene silom valova, druge se pokrijj pijeskom, kamenjem i muljem ostajući tako neplodne kroz par godina ili zauvijek. Iskorijenjeni bivaju cijeli nasadi voćnjaka, koji su trebali decenije za svoj razvitak. Isprane bivaju kuće, mostovi, ceste, nasipi, ruinirane željezničke tračnice, nastradali ljudski životi, upropaštena marva, razorene melioracije zemljišta i uništena sjetva. Široke površine zemljišta, izložene čestim pogibeljima poplave, ne osiguravaju se nikako ili tek slabo, da ne bi štetovale neprestano. Poplave pojačavaju pusto­ šenja šuma, naročito na brjegovima i naročito po privatnim poduzećima. Besmislenom pustošenju šuma, koje ciljaše za profitom, ima se pripisati opadanje plodnosti „ u pokra­ jinama Pruskoj i ^Pomoraniji, u Koruškoj i Štajerskoj, Italiji, Francuskoj, Španiji, Rusiji i t. d. Posljedice pustošenja šuma po brdskim predjelima jesu poplave. Poplave Rajne, O dre i Visle mogu se pri­ pisati poglavito pustošenju šuma u Švicarskoj, odnosno u Galiciji i Poljskoj. Jednaki uzroci skrivili su česte poplave �409 u Italiji, poimence poplave Pada. A s istih razloga izgu­ bili su najveći dio svoje plodnosti Madeira, veliki djelovi Španjolske, naplodnije provincije Rusije, široki, nekoć bujni i plodoviti predjeli u Prednjoj A ziji.1 Konačno se već i u buržoaskom društvu uvidjelo, da na tom području ništa nije učinjeno samim puštanjem i da se sile, koje razaraju kulturu, razumnim mjerama mogu pre­ tvoriti u sile, koje će kulturu unapredjivati. I tako se pošlo k izgradnji velikih ustava, koji prikupljaju vodu u velikim množinama, pa se onda snage ove vode upotrebljavaju za elektrizovanje industrije i zemljorada. Naročito se u Ba­ varskoj mnogo radi oko ustavljanja brdskih rijeka i potoka, da bi se time dobilo sila za elektrizovanje željeznica i svih mogućih industrijskih ustanova. I tako se stara, agrarna Bavarska sve više pretvara u modernu, industrijsku zemlju. 3. Preobražaj u zemljoradu. Samo se po sebi razumije, da se ove velike zadaće ne mogu izvršiti za tren oka, ali će novo društvo napreg­ nuti sve svoje snage za taj cilj, jer je njegov j e d i n i za­ datak raditi na k u l t u r n i m s t v a r i m a i o t k l a n j a t i s v a k u n j i h o v u z a p r e k u . O no će tijekom vremena stvarati takva djela, na koja današnje društvo ne može ni da pomisli, jer ga već i pri samoj pomisli hvata vrtoglavica. Cjelokupno obradjivanje zemlje usavršit će se znatno bolje mjerama, koje opisasmo i njima sličnim. Pored na­ vedenih već načina za što bolje iskorišćivanje zemljišta dolaze još i drugi. Danas se mnoge kvadratne milje ze­ mljišta nasadjuju krumpirom, da bi se od njega pravile ve­ like količine rakije, koju onda konzumira isključivo naše siromašno pučanstvo, koje živi u nuždi i nevolji. Rakija je jedini stimulus, „rastjerivač briga“, koji ono može da nabavi. Z a kulturnog čovjeka ovog novog društva nestalo je trošenja rakije, i tako će jedan dobar dio zemljišta i radnih snaga 1 Veliku korist pruža, po Schwappachu, šuma vežući tlo, naročito u brdinama spriječavajući oticanje i u ravnicama umirivanjem pustoga pi­ jeska Rašumljivanje je jedan od poglavitih uzroka, što se oranice u Rusiji pretvoriše u pjeskovite predjele. �410 biti oslobodjen i upotrebljen za proizvodnju hrane. V eć smo upozorili i na to, kako se danas goji šećerna repa i fabricira slador za izvoz. V iše od 400.000 hektara naj­ boljeg zemljišta za kulturu pšenice upotrebljava se kod nas godimice za gajenje sladorne repe, da bi se šećerom opskrbila Engleska, Švicarska, Savezne države i t. d. T o je konkurencija, u kojoj podliježu one zemlje, kojima pod­ neblje omogućuje obradjivanje sladorne trstike. Naša stajaća vojska, rastrgana produkcija, rastrgan promet, rastrgano poljodjelstvo i t. d. traže milijune konja, a isto tako ogromne prostorije zemljišta za hranu i uzgoj mladih konja. Posvema promijenjeni socijalni i politički odnošaji u budućem društvu oslobodit će one površine zemljišta, koje su danas za to upotrebljene. I tako su i opet za druge kulturne potrebe zadobivene velike površine zemljišta i mnoge radne snage. U novije se doba ogromne površine zemljišta, u objamu od mnogo kvadratnih kilometara, oduzimaju poljoprivredi i čitava se mjesta sravnjuju sa zemljom, jer novo oružje, koje daleko nosi, pa onda novi način borbe zahtijeva vjež­ bališta, na kojima će moći manevrirati čitavi vojnički zbo­ rovi. T o će isto tako prestati u budućem društvu. Veliko polje gospodarenja sa zemljom, šumom i vodom već je odavno predmet pretresanja vrlo opsežne literature. Nijedno područje nije ostalo netaknuto: šumarstvo, navodnjivanje i razvodnjivanje, gojenje žita, mahuna i graška, povrćarstvo, gajenje voća, jagoda, cvijeća i uresnih bili na, gajenje bilina hranivih za inarvu, livadarstvo, razumno sto­ čarstvo, ribarstvo, peradarstvo i pčelarstvo, elementi i sred­ stva za gnojenje, upotreba otpadaka u gospodarstvu i indu­ striji, kemijsko istraživanje zemljišta i njegova upotreba i dotjerivanje za ovu ili onu kulturu, kvalitet sjemena, plodored, strojevi i posudja, pogodne ustanove svih vrsta za gospo­ darstvo, promjenljivost vremena i t. d., sve je to uzeto u krug znanstvenih pretresanja i istraživanja. Ne prodje go­ tovo ni jedan dan, a da se ne dodje do novih otkrića i iskustava, koja imaju za posljedicu poboljšavanja i opleme­ njivanja na ovom ili onom području. Obradjivanje zemlje postalo je poslije T haera i J. v. Liebiga znanošću, i to jednom od prvih i najvažnijih znanosti, postigavši toliki �411 opseg i značenje, kao rijetko koja akcija u oblasti materijalne proizvodnje. A li ako uporedimo ovo golemo izobilje napredaka svih vrsta sa stvarnim stanjem naše poljoprivrede, mor a se k o n s t a t i r a t i , da je s a mo j e d a n vrlo n e z n a t a n b r oj p r i v a t n i h p o s j e d n i k a bio u stanju, da bar d o n e k l e i s k o r i s t i o v e n a p r e t k e i to da svi ovi imaju u vidu samo svoj privatni interes, bez obzira na zajedničko dobro. Najveći dio naših poljo­ privrednika, može se slobodno reći 99 procenata, nije nikako u stanju, da se koristi svim onim koristima i napredcima, koje im pruža znanost i napredovanje tehnike, oni ili nemaju sredstava ili nemaju znanja, ili ni jednoga ni drugoga. Ovdje novo društvo nailazi na jedno polje, koje je i teoretski i praktički dobro pripravljeno i koje treba samo da se organizuje, pa da postigne najveličanstvenije rezultate. 4. V elika i m alena poduzeća. Razvitak elektrokulture. Dok se još čak i u socijalističkim krugovima zastupa mišljenje, da se sitno gazdinstvo može održati u konku­ renciji sa krupnim, samo ako su gazde i njihovi pomoćnici marljivi, dotle u stručnjačkim krugovima odavno vlada su­ protno mišljenje. Može seljak naprezati do vrhunca i svoju snagu i snagu svojih ukućana, već i sa stanovišta kulturnog čovjeka njegov se položaj može samo sažaljevati. Ma koliko on proizveo naprežući se i skučavajući svoje potrebe, mo­ derna tehnika i znanost o obradjivanju zemlje proizvodi mnogo više. A prije svega, primjena tehnike i znanosti jedina je u stanju, da i seljaka učini potpuno kulturnim čovjekom, dok je on danas samo rob svoga posjeda i helot svojih vjerovnika. Neizmjerne su koristi, što ih veliko poduzimanje u poljoprivredi pruža, samo ako se razumno upotrebljavaju sva preimućstva. Ponajprije znači ono znatno proširenje površine, koja se ima iskoristiti, jer se njime izbjegava bezbroj kolnih i pješačkih putova i ograda, koje su po­ sljedice raskomadana posjeda. Nadalje se uklanjanjem sitnih �412 gazdinstava uštedjuje velika količina vremena, koje se dotle tratilo. Pedeset lica, uposlenih u krupnom gazdinstvu, može bez obzira na racijonalnija radna sredstva proizvesti mnogo više, no pedeset lica, uposlenih u sitnim gazdinstvima. Samo u velikom poduzeću moguće je kombiniranje i diri­ giranje radnih snaga, koje najbolje odgovara svrsi. Uz to još dolaze goleme koristi, koje sa sobom donosi primjena i iskorišćavanje svih mogućih strojeva i usavršenih ustanova, industrijsko eksploatisanje prihoda, racijonalnije marvogojstvo i peradarstvo itd. A naročito donosi koristi primjena elek­ triciteta u poljoprivredi, primjena, koja baca u sjenu sve ostale metode obradjivanja zemlje. P . M ack1 utvrdjuje, da se uvodjenjem rada sa strojem postiže ušteda od preko 5000 konjskih dana, a pri izdatku od 40.000 maraka kapitala pojeftinjavanje produkata za više od 12.000 maraka ili 48 maraka po jednom hektaru, ne uzimajući tu u obzir veći prihod kod uvodjenja duboke kulture kao i egzaktnijeg kultiviranja i djelovanja strojeva.3 Višak prinosa u zrnu, koji sobom donosi duboka kul­ tura, cijeni se na 20 do 40 procenata, dok bi se prinosi biljaka, čiji je plod u zemlji, popeli na 50 procenata. Ali uzmimo, da višak prinosa iznosi prosječno samo 20 pro­ cenata, i tada se na imanju, o kome je riječ, prinos po­ većava za 55,45 maraka od hektara, što čini sa spome­ nutom već prištednjom zajedno 103,45 marke od hektara. A ko se uzme, da je cijena jednog hektara zemlje 800 maraka, onda je to nuzgredna dobit od 13l/a procenata. Trebalo bi dakle još samo, da se urede potrebne električne cen­ trale, pomoću kojih će se vršiti proizvodnja. No tada se 1 P . M ack, A lthof-R agnit, Rittmeister a. D . und Rittergutsbesitzer, Polet naših poljoprivrednih gazdinstava uslijed pojeftinjavanja troškova oko proizvodnje. Rasprava o uslugama, što ih poljoprivredi pruža tehnika strojeva i elektriciteta. Konigsberg 1900. 2 V elik o značenje postigao je zadnjih godina duboki kopač (Cam p­ bells), pomoću kojega se postiglo golemih uspjeha u beskišnim predje­ lima Sjeverne Amerike. M ogućnost, da se prištedi na ljudima, uzrokovala je konstruiranje ulagača za skretaljke, strojeve za dizanje sječke itd. Isti nedostatak ljudskih snaga izazvao je dalje i upotrebljavanje strojeva, ko­ jima se prištedi na poslu, kao stroj za dijeljenje koruna, stroj za sadjenje koruna, apaiati za sušenje, strojevi za držanje sijena itd. �413 ne će samo pokretati sve moguće mašine, koje se upo­ trebljavaju u gospodarstvu, nego će se doći još i do ogrijeva i osvjetljenja. Pomoću električnih ustanova mogu se osim stanova i ulica opskrbiti električnim svijetlom i staje, suše, podrumi, skladišta i tvornice, a kada to traži potreba, može se noću i žnjeti. Mack je izračunao, da bi se općenitim uvodjenjem elektricitete u poljoprivredi mogle uštediti dvije trećine dosadašnjih teglećih životinja (1,741.300 komada), što bi dalo godišnji čisti prihod od 1.002,989.000 maraka. Odračunaju li se od te svote troškovi za električnu snagu, ostaje godišnja ušteda od okruglih 741,794.000 maraka. Uvodjenje elektricitete daje poljoprivredi sve više značaj čisto tehničko-industrijskog procesa. Sliku raznolikog upotrebljavanja elektriciteta u poljoprivredi podaje slijedeća statistika i1 Elektromotorom se mogu goniti: 1. Strojevi, koji po­ većavaju čisti p rihod: a) za narudžbu: strojevi za čišćenje žita, trieuri, električni plugovi (usavršeni razvoj); b) za žetvu: strojevi za kosidbu (obradjuju se), strojevi za žetvu krumpira (postoje već u takvoj savršenosti, te bi se jedva dali dalje usavršavati), ustanove za navodnjivanje 2. Stro­ jevi, koji smanjuju troškove: a) dizala, ustanove za rasterećivanje u sušama, elevatori za dizanje žita i slame na livadama i u sušama, kao i za dizanje sijena na sjenike, dizala za vreće, sisaljke; b) transportna sredstva: trans­ portni žlijebovi i vezovi, kao i puhaljke za čišćenje zrna, poljske željeznice, koloturi za dizanje teških tere ta ; c) za prodaju: preše za slamu, mlinovi. 3. Strojevi poljoprivredne industrije: a) strojevi za spaljivanje i strojevi za fabrikaciju škroba, vodene sisaljke za svaku svrhu; b) mljekarstvo: ohladjivači mlijeka, centrifuge, lonci za maslac, preše itd .; c) mlinovi za rezanje, kružne pile i druge vrsti pila; d) strojevi za dubenje, skretaljke. 4. Strojevi za pripremanje krmiva: rezač repe, preše za krumpir, raž itd., vodene sisaljke. Prem a izvještajima može se već pomoću elektro­ motora obavljati 13 postotaka čitavog rada na imanjima, 1 Kurt Krohne, Prošireno uvodjenje elektriciteta u poljoprivredi. E lek­ trotehnički časopis 1908., svesci 3 9 do 4 1 . �414 gotovo sve na ovaj način, ekonomskim iskorišćavanjem vremena i privrednih sredstava. Evo, koliko je postignuto, da bi se očistilo i otposlalo 1000 kilograma žita : Radni sati 1. Kad se sve radnje obavljaju rukom . . . 104 2. Kad se upotrijebe mali strojevi za čišćenje . 41,4 3. Kad se upotrijebi elektrikom tjerani ormar za čišćenje s motorom od 20 konjskih snaga . 26,4 4. Kad se ogromni ormar za čišćenje zajedno sa ulagačem, puhaljkom za sječku i prešom za slamu tjera motorom od 60 konjskih snaga . 10,5 Sad već ne stoji ništa na putu sveopćem upotreblja­ v ah u električnog pluga u poljoprivrednim poduzećima. Kao i električne transportne željeznice postigli su već i elek­ trični aparati za oranje veliki stupanj savršenosti. Veliki i skupi parni plug radi racijonalno tek na najvećoj površini zemlje kao plug za duboko oranje. O n u glavnom služi samo tomu, da bi se postigli što veći prihodi plodova. Nasuprot tomu može se električni plug jednako upotrijebiti za oranje u dubinu i ravninu, pa je kadar da osvoji i srednje gospodarstvo. O n omogućuje obradjivanje strmih prisoja, gdje na poteškoće nailazi i sam obični plug. On u velikoj mjeri uštedi na vremenu, kao što će to pokazati slijedeća tabela troškova kod upotrebe električnog pluga u poredbi s konjskim, volovskim i parnim plugom. Troškovi po jutru kod pluženja na palac srednje dubine 4 K o n j i ..................................... V o l o v i .............................................. Parni plug, unajmljen od . . . n » « do . . . Parni plug, vlastiti od . . . . •• .» rt do . . . . Električni plug, konjskih snaga 40 „ .. .. 60 » 80 6 8 11 14 2 ,5 0 3 ,6 5 6 ,0 0 7 ,5 0 4 ,5 0 6 ,0 0 2 ,7 0 2 ,6 5 2 ,5 0 3 ,0 0 4 ,6 5 6 ,7 0 8 ,4 0 5 ,0 0 6 ,7 0 3 ,5 5 3 ,4 0 3 ,1 5 4 ,2 0 5 ,8 0 7 ,6 0 9 ,3 5 5 ,8 5 7 ,6 0 4 ,6 0 4 ,3 0 3 ,9 0 7 ,7 0 7 ,9 0 9,1 5 1 1,00 7 ,3 0 9 ,1 5 6 ,2 5 5 ,7 0 5 ,2 0 13 ,3 0 1 0,20 10,70 12,55 8 ,8 5 10,70 7 ,9 5 7 ,1 0 6 ,5 0 �415 Lako dovodjenje i djeljivost električne energije, osobita jednostavnost posluge i tjeranje električnih strojeva sači­ njavaju velike koristi u poljoprivredi, gdje je za dovodjenje snage potrebna tek jedna tanka žica. A pošto se za upo­ trebu električnih strojeva predpostavlja jedna mreža iz cen­ trale, jedna organizovana električna mreža, to čak i uvodjenje elektriciteta u poljoprivredu može biti vezano s e l e k t r o k u l t u r o m , direktnim uplivisanjem elektricitete na rastenje bilina. Posljednjih su godina fizijolozi biljaka, a uz njih i praktični agronomi najrevnije proučavali uplivisanje elektri­ citeta na rast i oplodjivanje važnih kulturnih bilina, naro­ čito naših žitarica. Ovu je zadaću riješio godine 1906 umrli profesor K. S. Lemstrom. O n je velike plohe kulti­ viranog zemljšta prekrio žičanom mrežom, pa je toj mreži u većini slučajeva pomoću strojeva za influenciranje dao pozitivnu napetost, dok je negativni pol ležao na tlima, a onda je za čitave vegetacijone perijode ili kroz jedan dio nje pustio tamnu struju na takvo pokusno polje, dok je drugo polje za kontrolu ostalo neuplivisano. Pokusi su obavljeni u različitim širinama i gotovo svi od reda pokazaše ponajprije povećanje žetvenog prinosa, koji je kolebao izmedju 30 i preko 100 procenata, zatim skraćenje vre­ mena, potrebnog za dozrijevanje’ i napokon znatno bolju , kvalitetu. Ali kod ove se metode pojavio cijeli niz prak­ tičnih neprilika, koje je znao odstraniti Newman, jedan engleski gospodar. Njemu je uspjelo, da za Lemstromovu metodu zainteresira znamenitog engleskog fizičara Oliver Lodgea. Prem a jednom novijem Lodgeovom izvještaju po­ kusi su se od 1906 do 1908 godine protegli na površinu od 10 hektara, pa se tu pokazalo važnim, da žičana mreža može nad zemljom visjeti u visini od 5 metara, a da to ništa ne smeta povoljnom uplivisanju na žetveni prinos. O va visina dopušta ispod sebe prolaziti posve lagodno visoko natovarena žetvena kola, a isto se tako pod njom mogu obavljati svi poljoprivredni poslovi bez smetnje, dok po Lemstromu žičana mreža ne smije nad bilinama stajati �416 više od 40 centimetara.1 Različiti mlinari pravili su pokuse i našli su, da je elektrizovana pšenica dala mnogo bolj& brašno od one, koja nije bila elektrizovana. 1 tako je novi način dozrio, da se s uspjehom uvede u poljoprivrednu praksu i vrtljarstvo. D a bi se Fowlerov parni plug sa dvije Compoundove lokomotive mogao iskoristiti, kao što treba, potreban je areal od 5000 hektara, što znači veću površinu, no što iznosi sva oraća zemlja velikog broja seoskih općina. R a ­ čuna se naprimjer, da bi se prištedilo 1600 milijana ma­ raka, kad bi se onoliko kultivirano zemljište, koliko je iz­ nosilo 1895 godine, obradjivalo najrazličitijim strojevima i uopće svim savršenijim procesima. Po Ruhlandu3 bi već i samo suzbijanje žitnih bolesti bilo dovoljno, pa da sadašnji uvoz žita u Njemačku postane suvišan. U brošuri „Korov po našim livadama i poljima" od Dr. med. Sonnenberga u Wormsu veli se, da prema rezultatu jedne službene ankete u Bavarskoj bavarska poljoprivreda zbog korova u svojim poljima trpi u žetvi gubitak od 30 procenata na godinu. Posmatrajući dvije površine od četiri kvadratna metra, od kojih je jedna bila zarasla u korov, a druga očišćena od korova,Nowatzki je našao ove rezultate: Vlati N a površini zarasloj u korovu . . . 216 „ „ očišćenoj od korova . . . 423 Zrna 180 528 Slame 239 1077 grama „ Dr. v. Riimker, profesor na poljoprivrednome institutu sveučilišta u Breslavi, izjavljuje, da u cijeloj Njemačkoj ne ima ni traga od kakvog ekonomisanja hranljivim sastojinama zemljišta na temelju statistike obradjivanja zemlje Sije se i obradjuje se zemljište često puta jednostavno po stano­ vitoj shemi, bez ikakva razmišljanja i sa tako nesavršenim i nezgodnim orudjima, te rezultat muka i napora mora uvijek da bude vrlo neznatan. N j e m a č k i p o l j o p r i 1 M . Breslauer, Uplivisanje elektriciteta na porast bilina. Elektroteh­ nički časopis 1908. svezak 38. str. 1915. Pod vodstvom Breslauerovim gradi se kraj Berlina jedno takovo pokušalište. 2 Dr. G . Ruhland, Tem eljna načela aktualne agrarne politike. Tiibingen 1893, Lauppova knjižara. �417 vrednicinevršeč nje s j e me n a , koj e v. R ii m k e r pokazuje ranjem sjemena mogao a k ni r a c i j o n a l n o s o r t i r a ­ je tako l akposao. Pr of e sor ovom tabelom, koliko bi se sorti­ povećati prinos od hektara: N e s o r t i rana od hektara u kilogramima Ukupna žetva . . . . 8 0 0 0 Zrna ..................... , , 1668 Slame i pljeve . . . . 6 3 3 2 Težina žetve u 7 7,2 hektolitrima . . . . Pšenica je davala Sortirana od hektara u kilogramima 10800. 2885 791 5 7 8 ,7 V išak prinosa sortiranog usjeva u kilogramima + 2800 + 1217 + 1583 + 1,5 Višak prinosa uslijed sortiranja iznosi dakle prema toj tabeli 1200 kilograma zrnja od hektara, koji, procijenjen sa 15 maraka po dvostrukoj centi, čini novčanu vrijednost od 180 maraka. A ko se uzme, da troškovi na sortiranje iznose najviše 4*40 marke, ostaje još č i s t i p r i h o d o d p r o d a j e s a m o g z r n j a 175*60 m a r a k a o d h e k ­ tara, ne u r a č u n a v š i o v a m o v i š a k p r i n o s a u s l ami i pljevi. Na t e m e l j u j e d n o g ni z a r e z u l ­ t a t a , d o k o j i h j e d o š a o k u š a n j i m a, R i i m k e r d a l j e i znos i , da s e i z b o r o m sorta, koj e d a j u najveći prinos, u p o j ed i n i m m j e s t i ma pro­ sj ečno mo že žet i više: raži . pšenice ječma zobi . 9„ m . 300—700 kilograma zrnja ili oko 42— 98 maraka od hektara . 300 — 800 „ „ „ 45— 120 „ „ .. .2 0 0 — 700 „ „ 34— 119 „ „ .2 0 0 - 1 2 0 0 „ „ „ „ 26— 156 „ „ „ „ A ko uzmemo ukupni višak prinosa uslijed sortiranja sjemena i uslijed pravilnog izbora sorte za pšenicu, onda bi se pri samoj proizvodnji pšenice prinos mogao povećati za 1500 d o 2000 k i l o g r a m a z r n a i l i z a 220 d o 295 m a r a k a o d h e k t a r a . U jednom spisu „Budućnost njemačke poljoprivrede“ 1 pokazuje se, koliki bi se ogroman višak prinosa mogao postići kod svih poljoprivrednih produkata, kad bi se obil­ nim i pametnim gnojenjem — dovoženjem mineralnog dju1 Napisao komercijalni savjetnik Heinrich Albert-Bieberich radnju učitelja gospodarstva H omutha. Friedenau-Đerlin 1901. A . Bebel: Ž en a I socijalizam. uz sa27 �418 breta : superfosfata i djubreta od Thomasovog brašna, kainita i fosfornih kiselina — zemljište osposobilo za veći prinos. T ada bi se u Njemačkoj od zemljišta, na kome se goji pjjenica, moglo vrlo lako dobijati prosječni prinos od 36 dvostrukih centi, a od zemljišta, na kome se goji raž, prosječni prinos od 24 dvostruka centa od hektara. A isto tako jedan dobar dio zemljišta, na kome se goji raž, mogao bi biti boljim gnojenjem i obradjivanjem iskorišćen za proizvodnju pšenice, tako, da bi prosječni prinos oraće zemlje, na kojoj se goje žitarice za kruh — dvije petine pšenice, tri petine raži — mogao iznijeti do 28'8 dvostrukih centi od hektara. Kad se oduzme ono, što treba za sjeme i žito, koje ne valja, onda za prehranu na­ roda ostaje 26 dvostrukih centi. Uz 7*9 milijuna hektara, na kojima se sada goje hljebna žita, mogao bi doći još i 1*5 milijun pašnjaka, zemlje na ugaru i puste zemlje — lugovi i močvare1 — tako, da bi se pri prosječnom pri­ nosu od 26 dvostrukih centi od hektara i obradjenom ze­ mljištu od 9*4 milijuna hektara moglo godišnje proizvesti 251 *92 milijuna dvostrukih centi hljebnog žita. Ako se ra­ čuna godišnja potrošnja od 175 kilograma po glavi, o n d a b i b i l o h l j e b n i h ž i t a z a 144 m i l i j u n a l j u d i . Pri popisu stanovništva godine 1900 imala je Njemačka okruglo 56,345.000 stanovnika, dakle, prema tadašnjem stanju tehnike i znanosti njemačka bi zemlja mogla opskr­ biti hljebom čak dva i pol puta veće stanovništvo. Pri sadašnjem načinu privrede, rastepenom privatnom posjedu, Njemačka je prinudjena, da uvozi iz inozemstva prosječno jednu devetinu hljebnih žita, koja su joj potrebna. Ako bi se htjelo, da se pri sadašnjem načinu privredjivanja pro­ izvodi ma i približno onoliki prinos, to bi izazvalo tako visoke cijene životnih namirnica, te većina ljudi ne bi bila u stanju kupovati ih, čime bi bio promašen cilj. Samo se komunističkom proizvodnjom na najsavršenijem stupnju mogu postići oni rezultati, a na ovo, razumije se, spome­ 1 O d sadašnjih 5 milijuna hektara puste zemlje, v zemlje na ugaru pašnjaka i t. d. odračunata su 4 */* milijuna hektara. Sto je od toga iz višega pošumljeno, moglo bi se postići promjenom u oraću zemlju ili pašnjake. �419 nuti pisci i ne pomišljaju. Po jednom računu, koji su oni sastavili, organizovanjem intenzivnije kulture, moglo bi se u njemačkoj poljoprivredi proizvesti v i š e : H ljebnih ž i t a .................................... 145.1 milijuna dvostrukih centi K r u m p i r a ...................................... 4 4 4 ,0 „ „ „ Z ob i, ječma, graška i boba . 7 6 ,7 „ „ » ......................................... 146,2 „ „ „ Sijena O t a v e ....................................................110,0 Krmivo r e p e ................................. 2 2 6 ,0 „ „ „ A ako uzmemo u obzir još i to, da bi se prema predlozima Mackovim, koje gore navedosmo, uvodjenjem elek­ triciteta uštedio vrlo velik broj životinja za teglenje, onda bi se gojenje stoke za klanje moglo u znatnoj mjeri pove­ ćati, ili bi se zemljište, koje je zato potrebno, iskoristilo za kultiviranje ljudske hrane. Drugo jedno područje poljoprivredne djelatnosti, koja se u mnogo većoj mjeri dade eksploatisati, jest gojenje peradi i proizvodnja jaja. Vrijednost jaja, koja se godimice uvoze u Njemačku, iznosi od prilike 149,7 milijuna ma­ raka (1907), a vrijednost žive pernate živine preko 40 mi­ lijuna maraka. Na ovim različitim oblastima još su veoma zaostale ustanove za gajenje i kulturu. Dalje, koncentracija staja, stovarišta svih vrsta, podruma, odjeljenja za krmu i hranjenje stoke, radionica djubreta, što će sve biti poslje­ dica koncentracije gazdinstava, ne će samo uštediti vrlo mnogo vremena, snage i materijala, već će to biti mnogo zgodnije i za racijonalno iskorišćivanje, što je kod sitnih i srednjih poduzeća nemoguće, a kod krupnih rijedak slučaj. Kako su primjerice jadne higijenske ustanove u velikoj većini staja, kako je oskudna hrana i njega stoke i pernate živine! D a su čistoća, svijetlo i uzduh isto tako potrebni životinjama kao i ljudima i da povoljno utiču na njihovo zdravlje, to je još malo poznata činjenica seljaku iz dva­ desetog stoljeća. A samo se sobom razumije, da će se ispunjavanjem ovih uslova mlijeko, maslac, sir, jaja, med, meso dobivati i proizvoditi pod mnogo racijonalnijim, zdra­ vijim i korisnijim odnosima. A vještim spajanjem i iskorišćivanjem ljudskih i mašinskih snaga, koje stoje na raspoloženju, ne samo da će �420 se usavršiti u neslućenoj mjeri obradjivanje zemljišta, već i^ samo prikupljanje ploda. Podizanje velikih* prostorija za čuvanje ploda, sušnica i t. d. omogućit će žetvu, ma ka­ kovo bilo vrijeme, a brzim prikupljanjem onoga, što je požeto, izbjeći će se golemim gubicima, koji su danas tako česti. Tako, kako v. d. Goltz tvrdi, pri jednoj jedinoj žetvi, kad je nepovoljno vrijeme, u Mecklenburgu propadne žetvenoga prinosa u vrijednosti od 8 do 9 miijuna ma­ raka, u okružju Konigsberg u vrijednosti od 12 do 15 milijuna maraka. 5. Vinogradarstvo u budućnosti. Isto će tako i kultura voća, jagoda i povrća dosegnuti u budućnosti toliki razvitak, kakav se danas drži nemo­ gućim, i umnožit će u velike njihov prinos. Koliko se kod nas još griješi obzirom na voćarstvo, i ako baš Njemačka ima osobito povoljno podneblje za gojenje jabuka, vidi se otuda, što se godišnje uvozi više od 40 milijuna maraka svježeg voća, a preko 20 milijuna osušenog. Dovoljno je samo jednim pogledom pogledati na loše stanje naših voćaka u ogromnom dijelu Njemačke, čak i u zemljama, koje su zbog svoga voćarstva izašle na glas, kao Wiirttemberg, pa da stvar postane pojmljivom. Ovdje se pruža veliko polje djelatnosti poljoprivrednoj i vrtljarskoj. Slično je i s kulturom jagoda, koja je tek u svom početku. Primjenom umjetne toplote i vlage u velikim, zaštićenim dvoranama omogućit će se gojenje povrća, voća i jagoda na veliko i u svako doba godine. Dućani cvijeća u našim velikim gradovima proizvode usred najoštrije zime cvijet, koji se natječe s onim, što se u ljetu nalazi. Jedan od najveličanstvenijih napredaka u oblasti umjetnog voćarstva predstavlja na primjer umjetni „vinograd“ ravnatelja vrta H aupta u Đnegu u Sleziji, koji je medjutim našao veliki broj podražavača, a koji je još odavno imao predhodnika u drugim zemljama, primjerice u Engleskoj. Njegovo ure­ djenje i rezultati opisani su u „Vossovim Novinama** od 27. rujna 1890. tako zamamljivo, te možemo ovdje iznijeti izvadak iz toga opisa. U tom se listu kaže: �421 „Na jednoj gotovo kvadratnoj površini od 500 kva­ dratnih metara, to jest na jednoj petini jutra, podignula je staklena kućica od 4,5 do 5 metara visine, ćiji su zidovi okrenuti taćno prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu. U smjeru od juga prema sjeveru namješteno je u dvanaest redova sve dva po dva stupca, na razmaku od 1,8 metra, na koje se u isti mah oslanja i ravan krov. T u se nalazi jedna gredica od 1.25 metra dubine na jednom nasipu debelom 25 centimetara, kroz koji prolaze cijevi za dre­ nažu zajedno sa vertikalnim cijevima za ventilaciju zemlje. U ovu gredicu, čija je tvrda zemlja napravljena mekšom, rahlijom i plodnijom na taj naćin, što je u nju nabacan kreć i malter, pijesak, staro djubre, brašno od kosti i kali­ jeva sol, gospodin H aupt je zasadio uz one stupce tristotineišezdeset ćokota svih vrsta, koji u rajnskim vinogradima daju najplemenitije sokove od vinove loze, dakle: bijeli i crveni rizling, traminac, bijeli i plavi muškat i burgundovac. „Ventilacija ove prostorije vrši se pored više otvora na zidovima pomoću velikih jezićaca na krovu, koji se pro­ stiru u dužinu od 20 metara. O ve jezićce zatvara i otvara neka vrsta gvozdene poluge, snabdjevene jednim zavrtnjem i rućicom, tako da se mogu držati u svakom položaju, ma kolika bila bura. Cokoti se navodnjavaju pomoću 26 tuševa, koji su pričvršćeni za cijevi od kaučuka, od kojih je svaka dugačka 1,25 metar i visi na jednom vodovodu, koji je doveden gore. A li je gospodin H aupt uveo u svojoj ,vinarskoj radnji' i svom .vinogradu' jedno zbilja duhovito sred­ stvo za brzo i izobilno navodnjavanje: a p a r a t z a u m j e t n o p r a v l j e n j e k i š e . Gore ispod krova na­ laze se četiri duge bakrene cijevi, koje su u razmacima od pol metra fino izbušene. Fini mlazovi vode, koji izlaze kroz te otvore, padaju u mala okrugla sita od prozorske gaze i prolazeći kroz njih raspadaju se u snop tanahnih mlazova kao vodoskok: da bi se bašta tuševima dobro nakvasila, potrebno je uvijek po nekoliko sa ti; ovdje me­ djutim treba tek okrenuti pipac i po cijeloj kući struji blaga, svježa kiša, padajući odozgo ravnomjerno na čokote, zemlju i stepenice od granitnih pločica. Temperatura, koja nije izazvana nikakvim umjetnim grijanjem, već povećana samo �422 prirodnim svojstvima jedne staklene baste, iznosi 8 do 10 stupnjeva Reaumura više od temperature vanjskoga uzdu ha. Da bi se čokoti očuvali od najstrašnijeg i najopasnijeg ne­ prijatelja, filoksere, ako bi se ona slučajno javila, dovoljno je samo zatvoriti sve cijevi za drenažu, a otvoriti sve pipce na vodovodima. Kao što je poznato, ovaj neprijatelj ne može da se održi na ovlaženim čokotima. O d bure, hlad­ noće, mrazova, prekomjernih kiša čuvaju umjetni vinograd stakleni krov i zidovi; od tuče fine rešetke od žica, kojima je prekriven krov; od suše sprave za umjetno pravljenje kiše. Vinogradar ovog .vinograda* sam glavom vedri i oblači nad njime i može se smijati opasnostima svih nenadanih ćudi i zloba ,ravnodušne* ili okrutne prirode, koje prijete da sasvim unište plod tolikih muka i napora običnog vino­ gradara. ,,Ono,v što je gospodin H aupt očekivao, potpuno se ispunilo. Cokoti su odlično uspijevali u ravnomjernoj toploj klimi. Groždje je potpuno i sasvim sazrelo i dalo je već u jesen 1685. takav mošt, da on po bogatoj sadržini šećera, a maloj količini kiselina nije ni po čemu zaostajao iza mošta, koji se dobijao u rajnskim predjelima. Isto je tako izvrsno uspijevalo groždje slijedeće godine i nepovoljne 1887. godine. U ovom se prostoru, kad čokoti budu do­ stigli svoju potpunu visinu od 5 metara i ponijeli guste grozdove sve do vrha, može godišnje proizvoditi oko 20 hektolitara vina, i tada troškovi oko proizvodnje jedne boce najfinijega vina ne će stajati više od 40 pfeniga. „Ovaj potpuno tvornički način proizvodnje novoga vino­ gradarstva daje najveće i najravnomjernije prinose, a mi ne možemo da vidimo ni jednu okolnost, koja bi ga mogla u čem spriječavati, kad bi se on vršio na veliko. Staklene bašče ove vrsti, zahvatajući Ve jutra zemlje, mogu se bez sumnje podići i na ostalim velikim poljskim dobrima sa istim spravama za ventilaciju i navodnjavanje, drenažu i proizvodjenje kiše. I u njima će vegetacija niknuti još za nekoliko tjedana prije, nego na otvorenom polju, loza će biti zaštićena od svibanjskih mrazova, kiše, hladnoće za vrijeme cvjetanja, od suše za vrijeme, dok izbijaju zrna, od ptica, koje kljucaju, i ljudi, koji kradu groždje, od vlage �423 za vrijeme zrijenja, od filoksere za vrijeme cijele godine i visjet će do studenog prosinca na čokotu. U svom pre­ davanju, koje je 1888. držao pred društvom za unapredjivanje vrtljarstva, koje ga je tada posjetilo, predavanju, iz kojega sam i ja uzeo nekoliko tehničkih podataka za opis ovoga .vinograda*, pronalažač i osnivač njegov razvio je pri kraju još i ovu zamamljivu perspektivu budućnosti: Pošto je ova vrsta vinogradarstva moguća po cijeloj Nje­ mačkoj, a naročito i na zemljištu, koje je inače neplodno, pjeskovito i kamenito (kao na primjer na najgorem zem­ ljištu Marke), koje se na ovaj način može učiniti urbarnim: nakvasiti, onda se iz toga vidi, od koliko je velikog kul­ turnog interesa po zemlju takvo .vinogradarstvo pod staklom*. Mogao bih ovu kulturu nazvati . v i n o g r a d a r s t v o m b u d u ć n o s t i ‘.“ Pisac zatim opisuje, kako je vino, dobiveno iz toga groždja, naišlo na najveću pohvalu stručnjaka, pa d odaje: „da vinograd ostavlja dovoljno prostora i za njegovanje drugih nuzgrednih, takodjer rentabilnih kultura. T ako na­ primjer gospodin H aupt izmedju svaka dva čokota zasadjuje po jedan grm ruža, koji u travnju i svibnju daje jedan divan bokor, a uz istočni i zapadni zid breskve, čiji bujni cvijet u travnju daje unutrašnjosti ove staklene vinske palače tako čaroban izgled, te to podsjeća na priče**. U novije .vrijeme poklanja ovom načinu voćarstva mnogo pažnje naročito Belgija. No i u Njemačkoj ima ta metoda kultivisanja velik opseg, primjerice gajenje ananasa. Ništa ne priječi, da se još u mnogo veličanstvenijem objamu zavedu slične ustanove za najrazličitije vrsti kultura, tako da nam mnogi produkti donesu dvaput ili triput veću žetvu, koja će nam omogućiti i luksus. Danas su takva poduzeća u prvom redu pitanje rentabilnosti, a do njihovih produkata dolaze tek privilegovani članovi društva, koji mogu za njih platiti. Socijalističko društvo ne zna ni za kakvo drugo pitanje, do za to, ima li dovoljno radnih snaga, a ako toga ima dovoljno, onda će se djelo izvesti na korist sviju. �424 6. Mjere proti iscrpljenju zemljišta. 1 tako vidimo, kako se već u današnjim prilikama utire put za potpun preobražaj u načinu ishrane. A l i j e i s ­ korišćavanje svih ovih otkrića sporo, da ne m o ž e bi ti spor i j e, jer m o ć n e k l a s e — agrarci i njihovi socijalni i politički p o m a g a č i — i m a j u n a j v i š e i n t e r e s a u t o me , da se ova o t k r i ć a ne p r i m i j e n e u praksi. Istina, u proljeće se svake nedjelje u svim crkvama moli za dobru žetvu, ali uvijek sa onom tihom rezervom, sa kojom se, kako se veli, mole poklonici svetog Florijana: Sveti Florijane, zaštiti moju kuću, uždi drugu I Jer ako je žetva u svim zemljama dobra, onda cijene silno padnu, a od toga agrarca obuzima jeza. Njemu škodi ono, što svim drugima koristi, i zbog toga je on potajni protivnik svakog izuma i otkrića, koje ne donosi koristi samo njemu, već i ostalima. Naše je društvo posvuda u protuslovlju sa samim sobom. Uzdržavanje zemljišta u plodnom stanju i povećavanje njegove plodnosti ovisi u prvom redu od dovoljno gnojiva materijala. Zbog toga će dobijanje gnoja biti i za novo društvo jedna od najvažnijih zadaća.1 Gnoj je za zemlju ono, što je za čovjeka hrana, i za zemlju nije s v a k i gnoj od jednake vrijednosti, kao što ni za čovjeka svaka hrana nije jednako hraniva. Zemlji se moraju vratiti baš oni sastavni kemijski dijelovi, koje je 1 „Ima jedan recept za plodnost polja i za vječito trajanje njihovih p rinosa; ako se ovo sredstvo dosljedno primjenjuje, donijet će poljo­ privredi više koristi, nego li ijed n a mjera dosada; on je u ovom e: Svaki gospodar, koji odveze u grad vreću žita, ili centu riže, ili repe, krumpira i t. d., morao bi, kao kineski kuli, da donese sa sobom iz grada isto toliko (ako je moguće, i više) sastavnih dijelova zemlje, koliko je utro­ šeno na taj plod, pa da vrati polju ono, što mu je oduzeto; on ne treba da 8 prezirom gleda nijednu ljusku od krumpira, nijednu slamku, već uvijek mora misliti na to, da jednom njegovom krumpiru treba ljuska, a jednom njegovom klasu vlat. Izdatak njegov za taj uvoz je neznatan, a ulagaaje sigurno, nijedaa štedionica nije sigurnija i uijedan kapital ne donosi veću rentu; površina njegova polja p o d v o s t r u č i t c e s e s v o j i m p r i n o s o m v e ć z a d e s e t g o d i n a , on će proizvoditi više zrna, više mesa i više sira, a da ne utroši više rada ni vremena, i �425 ona izgubila u jednoj žetvi, a moraju joj se u pojačanoj mjeri dati oni sastavni kemijski dijelovi, koji su u prvom redu potrebni, da bi se na njoj mogla gojiti jedna odredjena vrsta bilina. I zato će studij kemije i njezino prak­ tično primjenjivanje postići toliki stepen, kakav se danas ni ne sluti. Tvari životinjskih i ljudskih otpadaka sadrže sve one kemijske sastojine, koje su potrebne za ponovno proizvodjenje ljudske hrane Mora se dakle nastojati, da se do njih dodje u što većoj mjeri i da se one što racijonalnije rasporedjuju. U tom se danas vrlo mnogo griješi. Naročito su gradovi i industrijska mjesta, kamo se hrana dovozi u grdnim količinama, a otkuda se vraća zemlji tek jedan mali dio najdragocjenijih izmetina i otpadaka. Posljedica je ta, da dobra, udaljena od gradova i industrijskih mjesta, koja svake godine najveći dio svojih produkata izvoze tamo, osjećaju veliku oskudicu u materijalu za gnojenje — jer najčešće puta nije dovoljno djubre ljudi i stoke, koji živu na tim imanjima, pošto oni troše samo jedan dio žetve — i tako bi zavladao pljačkaški sistem, koji bi ze­ mljištu oduzimao snage i smanjivao žetve, da se dovažanjem umjetnoga gnoja ne nadoknadjuje oskudica prirodnog. Sve zemlje, koje proizvode poljoprivredne proizvode, a nikako ne vrše gnojenje, moraju prije ili kasnije propasti zbog iscrpljenosti zemljišta, tako Ugarska, Rusija, države oko Dunava i t. d. Liebig je polovicom prošlog stoljeća razvio teoriju o načinu, na koji će se oraćoj zemlji nadoknaditi iscrpljene materije i otuda je slijedilo upotrebljavanje koncentriranoga gnoja. Schulze-Lupitz je upozorio na to, kako su izvjesne biljke, ma da nikako nisu nadjubrivane dušikom, ipak obo­ gaćivale zemlju dušikom, jedan fenomen, koji je objasnio on tada ne će nemirno očekivati nova nepoznata sredstva, kojih nema, da mu na drugi neki način učine polje plodnim . . . Stare kosti, čadja, pepeo, izlužen ili neizlužen, krv životinja i otpatci svake vrsti trebali bi da se sakupljaju u naročitim zavodima, pa da se odatle razašilju . . . V lad e i redarstvene oblasti u gradovima morale bi se brinuti za to, da s e zgodno udešenim djubriitima i kloakama spriječi gubitak ovih tvari.“ L iebig, Kemijski listovi. Leipzig i H eidelberg 1865. �426 i riješio Hellriegel. O n je pokazao, da su milijarde bakcila one, koje u symbiozi sa stanovitim mahunastim plodovima dobavljaju neposredno iz uzduha dušik i stavljaju biljkama na raspoloženje.1 Dok agrikulturna kemija predstavlja od vremena Liebigova jednu stranu naučnoga kultiviranja zem­ ljišta, dotle agrikulturna bakteriologija predstavlja drugu stranu. Osim toga Njemačka ima u svojim rudnicima kalija i kainita u Thomasovu brašnu, u superfofatu i fosfornoj ki­ selini cijeli niz izvora mineralnog djubreta i kad bi se ono pravilno upotrijebilo, a zemlja razumno obradjivala, mogle bi se proizvoditi ogromne količine hrane. O značenju ovih raznovrsnih umjetnih sredstava za gnojivo pruža sliku podatak, što ih je Njemačka g. 1906. potrošila za 300 milijuna maraka, od toga sumpornokiselog amonijaka za 58,3 milijuna, čilske salitre za 120, dok ostatak otpada na Thomasovo brašno i superfosfat, kalijeve soli, guano i ostale vrsti gnojivih sredstava. O d ovih je sredstava za djubrenje najvažnije djubrenje dušikom. Koliko je vanredno njegovo djelovanje, pokazuje slijedeče. Dok je nasuprot dobrom nagnojivanju prema Wagnerovim istra­ živanjima prinos zobi na hessenskom zemljištu pomanj­ kanjem fosforne kiseline spao za 17 procenata, pomanj­ kanjem kalija za 19 procenata, dotle je pomanjkanjem du­ šika spao za 89 procenata. U svim je pokusima, računajuči kao s jednom godinom i jednim hektarom, postignuto čistog dob itk a: 96 maraka, ako se djubrilo potpuno, 62 marke, ako je u potpunom djubretu manjkao kalij, 48 ma­ raka, kad je u djubretu falila fosforna kiselina, 5 maraka, kad je manjkao dušik. Izračunato je, da bi Njemačka, podvostručivši svoje djubrenje dušikom, ne samo pokrila svoje potrepštine žita i krumpira, več bi joj ostale i zna­ menite količine za izvoz. A izvori ovih najvrjednijih gno­ jivih sredstava, naslage salitre u Chili, naslage guana isto tako, brzo se iscrpljuju, dok je sve veča potreba dušikovih preparata — u Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i po­ 1 Njemačka poljoprivreda u početku novog stoljeća. Svečan govor, držan na kraljevskoj gospodarskoj akademiji dne 12. siječnja 1900. po Dr. M aksu Delbriicku. �427 sljednjih deset godišta u Saveznim Državama Amerike. Engleski kemičar William Crookes nabacio je to pitanje već u godini 1899. i označio, da to pitanje ima daleko veće značenje, nego li mogućnost skorog iscrpljenja britskih ugljenika. Prema tomu smatraše on glavnim zadatkom ke­ mije riješenje problema, kako da se dušična sredstva za djubrenje proizvode iz golemog rezervoara dušičnog, iz uzduha. T reba tek podsjetiti na to, da kvantum zraka, na­ lazeći se nad jednim kvadratnim centimetrom zemlje, važe okruglo jedan kilogram i da su od toga četiri petine dušik, odakle izlazi, da zemaljska atmosfera sadrži okruglih 4000 milijuna tona dušika, Sadašnja godišnja potrošnja salitre odgovara 300.000 tonama dušika. K ad dakle i ne bi po­ stojala mogućnost nadoknadjivanja dušikom, njegov bi ke­ mijski spoj bio dovoljan, da pokrije za vrijeme od 14000 milijuna godina današnju potrebu salitra. I ovaj je zadatak medjutim već riješen. V eć godine 1899. stvorili su A . Frank i N. Caro djelovanjem atmos­ ferskog dušika na kalcijev karbid (vapno i ugljen) uz visoku temperaturu kalcijev cyjanamid, koji u svom sirovom stanju sadrži 14 do 22 procenta dušika. Novo sredstvo za gno­ jenje uvedeno je u trgovinu pod imenom vapnenog dušika. Ali to nije jedino. Norvežanima E. Birkelandu i S. Eydeu uspjelo je godine 1903. izgorio dušik pomoću elek­ tricitete pretvoriti u salitrenu kiselinu. Ovaj drugi po­ stupak daje jedan produkat, koji je u svakom pogledu ravan čilskoj salitri, pa je na nekim vrstima zemlje čak i nadmašuje. O d nekoliko godina ovamo taj se produkat na njemačkom tržištu gnojem prodaje pod imenom norveške salitre. A godine 1903 uspjelo je O ttu Schonherru naći jedan proces, koji je u tehničkom pogledu još korisniji od Birkeland'Eydeova procesa. Osim električne snage taj po­ stupak treba tek najjeftinije materijalije, naime vodu i vapnenac. Nasuprot tomu za stvaranje vapnenoga dušika potreban je još i ugljen, te se potrebni dušik ne moze upo­ trijebiti u obliku uzduha, već se od njega mora naročito odijeliti. I tako je u poljopvrivredu uvedeno novo jedno sredstvo za djubrenje, koje se proizvodi pomoću čistog �428 tehničko-industrijskog procesa stojeći na raspoloženju u bezmjernim količinama. 1 Po A . Miilleru jedan zdrav, odrastao čovjek luči go­ dišnje popriječno 48,5 kilograma čvrstih i 438 kilograma tekućih ekskremenata. Prema današnjem stanju cijena za gnojivo, kad bi se tolika materija mogla upotrijebiti bez gubitka uslijed isparivanja i t. d., predstavlja vrijednost od 5, 15 maraka. Velika poteškoća za potpuno iskorišćavanje ovih materija jest u glavnom u podizanju zgodnih i pro­ stranih ustanova, gdje će se one sakupljati, i u velikim transportnim troškovima. Veliki dio ekskremenata iz gra­ dova odvodi se u naše rijeke i prlja ih. Isto se tako naj­ veći dio otpadaka po kuhinjama, zanatlijskim radionicama i tvornicama lakomišljeno baca, dok bi se i on takodjer mogao upotrijebiti kao djubre. Novo će društvo naći sredstva i načina, da toj rastroš­ nosti stane na put. Ono će riješiti lakše ovo pitanje, pa i na taj način, š t o ć e u n j e m u v e l i k i g r a d o v i p o č e t i p o s t e p e n o da i š č e z a v a j u , j e r će se stanovništvo decentralizovati. 7. Ukidanje suprotnosti medju gradom i ladanjem. Današnje podizanje naših velikih gradova nitko ne će smatrati kao zdrav produkat. Vladajući industrijski i pri­ vredni sistem odvodi postojano velike mase pučanstva u velike gradove. Tam o je glavno sjedište industrije i trgo­ vine, tamo se sastaju prometni putovi, tamo sjede posjed­ 1 P o profesoru Đernthsenu, O solnoj kiselini u uzduhu. Predavanje, držano na sedmom medjunarodnom kongresu u Londonu. Časopis za pri­ mijenjenu kemiju. 1909, svezak 2 4 . Pošto nova industrija za proizvodjenje elektriciteta potrebuje jeftinih vodenih snaga, badenska tvornica anilina i sode i druge njemačke kemijske tvornice u savezu sa norveško-francuskim društvom, što su ga osnovali Birkeland-Eyde, osiguraše sebi prikladne vodene snage u Norveškoj. O snovala su so dva društva, svako a dio­ ničkim kapitalom od 1 6 ,000.000 kruna, za iskoriščivanje norveških vodenih snaga i za proizvodjenje salitre. Osim toga je badenska tvornica anilina i sode zamolila bavarsku vladu zu koncesijoniranje jednog nacrta, kojim bi se imalo zadobiti oko 5 0 .0 0 0 električnih konjskih snaga iz A lze i urediti jedna tvornica blizu Burghausena u južnoistočnoj Bavarskoj. �429 nici velikih blaga, centralne oblasti, vojnička zapovjedništva, viša sudišta. Tam o su veliki obrazovni zavodi, umjetničke akademije, velika uživališta i zabavišta, izložbe, muzeji, ka­ zališta, koncertne dvorane i t. d. Onamo tisuće vuče zvanje, tisuće uživanja, još više tisuća njih vuče onamo nada u lakšu zaslužbu i ugodniji život.1 Ali ovo stvaranje velikih gradova, izraženo slikovito, ostavlja dojam čovjeka, kome se trbuh neprestano pove­ ćava, dok medjutim noge bivaju sve tanje i tanje, tako, te najposlije nijesu kadre nositi toliki teret. U neposrednoj blizini ovih gradova sva sela dobivaju isto tako gradski ka­ rakter i u njima se proletarijat nagomilava. Njihove općine koje su najvećim dijelom bez ikakva imanja, moraju do vr­ hunca da naprežu poresku svoju snagu, pa opet ne mogu da zadovolje zahtjevima, koji se stavljaju. Približe li se na­ pokon velikome gradu ili ovaj njima, one ulete u nj baš kao planeta, koja se odviše približila suncu. Ali se ovim ništa ne poboljšavaju životni uslovi cjelokupnoga gradskog pučanstva. O ni dapače bivaju sve nepovoljniji uslijed nagomilavanja gomila u prenapunjenim stanovima. Ovo nagomilavanje masa, koje se pod današnjim razvitkom mora vr­ šiti i koje na neki način predstavlja revolucionarna središta, doigrati će svoju ulogu uvodjenjem novog društva. O d toga časa bit će potrebno, da se te mase rasturaju, a to će se 1 Prema popisu stanovništva od 12. lipnja 1907. Njemačka je imala 42 velegrada s preko 100 0 0 0 stanovnika. G odine 1816. postojala su Njemačkoj samo 2 grada, svaki s preko 1 0 0 .0 0 0 1871. bilo ih je samo 8. Berlin je godine 1871. brojio okruglo 8 2 6 .0 0 0 , 1900. — 1888000, 1905 — 2 0 4 0 1 4 8 , narastao je dakle više nego za dvostruko (147 pro­ cenata) „V eliki B erlin- brojio je 1871. - 8 7 5 3 2 8 , 1900. - 2 4 6 9 0 0 9 stanovnika. G odine 1907. imala su 4 2 velegrada 1 1 7 90000 stanovnika. V eliki broj ovih velegradova osjetio se primoran, da industrijom bogata predgradja, koja prema broju svojih stanovnika predstavljaju čitave gra­ dove, uzme u svoju gradsku vezu, čime se broj stanovništva jednim mahom silno povećao. U razdoblju od 1885. do 1905. porastao je Leipzig od 1 7 0.000 na 5 0 3 .6 7 2 stanovnika, Koln od 161 0 0 0 na 4 2 8 .7 2 2 , Magdeburg od I l 4 .0 0 0 na 2 4 0 .6 3 3 , M iinchen od 2 7 0 .0 0 0 na 5 3 8 9 8 3 . Breslau od 2 9 9 0 0 0 na 4 7 0 9 0 4 , Frankfurt na M . od 154000 na 3 4 4 .9 7 8 , Hannover od 140.000 na 2 5 0 .0 2 4 , Dusseldorf od 115 0 0 0 na 2 5 3 .2 7 4 , Niirnberg od 115 .0 0 0 na 2 9 4 .4 2 6 , Chemnitz od 1 1 1.000 na 2 9 4 .9 2 7 , E ssen od 6 5 .0 7 4 na 2 3 9 .6 9 2 stanovnika i t. d. �430 izvršiti jednim procesom, koji je suprotan današnjem, p o š t o će s a d a o b r a t n o s t a n o v n i š t v o iz ve­ l i k i h g r a d o v a o d l a z i t i u sel a, t amo o s n i ­ vati nove općine, koje odg ovaraju promi­ jen jenim prilikama, i svoju ind ust rij sk u d j e l a t n o s t s p o j i t i sa p o l j o p r i v r e d n o m . Čim gradsko stanovništvo usavršenjem saobraćajnog si­ stema, načina za proizvodnju i t. d. dobije mogućnosti, da prenese na selo sve, čime je naviklo podmirivati svoje kul­ turne potrebe, da tamo opet ima svoje obrazovne zavode, muzeje, kazališta, koncertne dvorane, biblioteke, društvene lokale i t. d., iseljivanje će odmah započeti. Život će imati sve ugodnosti dosadašnjeg velegradskog života b e z n j e ­ g o v i h š t e t n i h s t r a n a . Stanovništvo će stanovati daleko zdravije i ugodnije. Poljoprivredno pučanstvo sudje­ lovati će u industriji, a industrijsko stanovništvo u poljo­ djelstvu i vrtljarstvu, jedno mijenjanje zanimanja, u kome danas može da uživa tek mali broj ljudi, pa i to pod uvjetom prekomjernog radnog vremena i napora. Kao god na svim područjima, tako i ovdje buržoasko društvo razvija stvari u ovome pravcu prenoseći na selo iz godine u godinu sve veći broj industrijskih poduzeća. Nepovoljni životni uslovi velikoga grada, skupe stanarine, povišice plaća primoravaju mnoge poduzetnike na ovo ise­ ljavanje. S druge strane krupni posjednici postaju sve više industrijalcima (tvorničari šećera, rakije, piva, cementa, robe od ilovače, crijepova, drvene preradbe, papira i t. d ). Pa već i danas po predgradjima velikih gradova stanuju dese­ tine hiljada onih, koji rade u tim gradovima, a kojima usa­ vršena saobraćajna sredstva omogućuju stanovanje po pred­ gradjima. D e c e n t r a l i z o v a n j e m p u č a n s tv a iščez­ nut i će i s a d a š n j a s u p r o t n o s t izmedju seo­ skog i gradskog stanovništva. Seljak, taj moderni helot, koji je dosada, osamljen na selu, bio odsiječen od svakoga kulturnog razvitka, postat će sada slobodnim čovjekom, jer će biti kulturnim čovje­ �431 kom u najvećoj mjeri.1 Negdašnja želja kneza Bismarcka, da vidi uništene velike gradove, bit će ispunjena, ali u sasvim drugom smislu, no što je on očekivao.* Dvadesetitreće poglavlje. Ukidanje države. A ko pregledamo ono, što smo dosad izložili, naći ćemo, da će ukidanjem privatnog vlasništva .nad sredstvima za proizvodnju i njegovim preobražajem u društveno vlasništvo nestati pomalo množina zala, što ih buržoasko društvo na svakom svom koraku pokazuje, a koja postaju sve nesnosnija. Vladavina jedne klase prestaje, društvo razvija cje­ lokupnu svoju djelatnost po planu, koji je samo sebi utvr­ dilo i samo sobom upravlja i samo sebe nadzire. Kao god što se ukidanjem najamnoga sistema onemogućuje svaka eksploatacija čovjeka čovjekom, isto će tako sad prestati i svaka prevara i podvala, patvaranje životnih namirnica, špekulacija na burzi i t. d. Dvorane Mammonova hrama stajati će prazne, jer su državni papiri, akcije, mjenice i 1 Profesor A d olf W agner kaže ovo u svom već citiranom djelu „U d ž­ benik političke ekonomije" od Raua : „Privatno, sitno seosko vlasništvo nad zemljom sačinjava ekonomski temelj za jedan vrlo važan dio stanov­ ništva, za jedan nezavisan, samostalan seljački položaj i funkciju, temelj, koji se ne može zamijeniti nikojim drugim “ D a se autor za ljubav svojih konzervativnih prijatelja ne oduševljava a tout prix sitnim seljakom, on bi naše sitne seljake morao smatrati kao jednu vrstu najsiromašnijih ljudi. Sitni seljak je u d a n a š n j i m prilikama gotovo nepristupačan za višu kulturu, on se napreže od jutra do mraka vršeći najteži rad, a često puta živi gore i od psa. M eso, maslo, jaja, mlijeko, koje' proizvodi, ne uživa on, već to proizvodi za d ruge, on se u sadašnjim odnosima ne može uspeti ni na kakav viši stupanj života, pa zbog toga postaje elementom, koji s p r i j e č a v a k u l t u r u . Tko voli natražnjaštvo zbog toga, što mu to ide u račun, taj može biti zadovoljan, što ovaj društveni sloj i dalje egzistira ; medjutim ljudski napredak traži, da on iščezne. * K nez Bismarck jo u erfurtskome „Parlamentu za uniju" od 1850 grmio proti velikim gradovima „kao ognjištima revolucije", koja treba srav­ niti sa zemljom. O n je imao pravo, gradjansko društvo stvara u moder­ nom proletarijatu svoje „grobare". �432 obveznice, hipotekarni listovi postali papirom za umatanje. Schillerova riječ: „Neka se uništi naša knjiga dugova, neka se umiri cio svijet'4, bit će sama stvarnost, a biblijska riječ: ,,U znoju svoga lica jesti ćeš kruh“, vrijedit će od­ sada i za burzovske junake i trutove kapitalističke. M e­ djutim rad, koji će oni kao ravnopravni članovi društva imati da obavljaju, ne će ih udaviti, nego će im u fizičkom pogledu još i koristiti. Briga oko posjeda, koju je po pate­ tičnim uvjeravanjima naših poduzetnika i kapitalista često puta teže podnositi, no nesigurnu i bijednu sudbinu rad­ ničku, bit će im sasvim skinuta s ramena. Naši burzanci bit će poštedjeni od svih uzbudjenja prilikom špekulacija, koje od njih izazivaju toliko srčanih bolova i kaplja i prouzrokuju nervoznost. 1 oni i njihovi potomci živjeti će b e z ­ b r i ž n o i osjećat će se vrlo ugodno pri tom. Ukidanjem privatnog vlasništva i razrednih suprotnosti iščezava postepeno i država. „Pošto kapitalistički način proizvodnje sve veći i veći broj stanovništva pretvara u proletarijat, on stvara silu, koja ima da vrši taj preokret, jer inače propada sama. A kapitalizam, koji sve više i više pretvara u državno vlasništvo sredstva za proizvodnju, sam pokazuje toj sili put, kojim će izvršiti preobražaj . . . „Država je bila oficijelni reprezentant cijelog društva, njegova organizacija u obliku jednog vidljivog tijela, ali je ona ovo bila samo u toliko, u k o l i k o j e b i l a d r ­ ž a v a o n e k l a s e , koja je u svoje doba predstavljala cijelo društvo: u starom vijeku gradjana, koji su držali robove, u srednjem vijeku feudalnoga plemstva, u naše doba buržoazije. A kad najzad zbilja postane reprezentant cijeloga društva, o n a s a m u s e b e č i n i s u v i š n o m . Čim više ne bude bilo nijedne društvene klase, koja se mora ugnjetavati, čim prestane borba za pojedinački op­ stanak, koja je posljedica klasne vladavine i anarkije u proizvodnji, i kolizije i ekscesi, koji proističu iz te borbe, nije više potreban nikakvi pritisak, radi kojega je bila po­ trebna jedna represivna sila, država. Prvi akt, u kome se država pojavljuje zbilja kao reprezentant cijeloga društva eksproprijacija sredstava za proizvodnju u ime društva , jest u isti mah i njezin posljednji samostalni akt kao dr­ �433 žave. Intervencija državne vlasti u društvenim odnosima postajat će suvišnom u jednom području za drugim, dok sama po sebi sasvim ne iščezne. Namjesto vladavine nad licima dolazi administracija nad stvarima i upravljanje pro­ cesom produkcije. Država se ne ,ukida*, ona umi r e * * . 1 Zajedno s državom iščezavaju i njezini reprezentanti: ministri, sabori, stajaća vojska, policija i žandari, sudovi, odvjetnici i državni odvjetnici, tamničari, porezne i carinske oblasti, jednom riječju: čitav politički aparat. Kasarne i ostale vojničke zgrade, sudske i administrativne palače, tamnice i t. d. čekaju sada na bolje odredjenje. Desetine tisuća zakona, naredaba i propisa postaju sada makulaturom i imaju tek historijsku vrijednost. Velike, a ipak tako si­ ćušne parlamentarne borbe, u kojima ljudi od jezika umi­ šljaju sebi, da svojim govorima upravljaju i vode svijet, prestaju sada, one ustupaju mjesto administrativnim kolegijama i administravnim delegacijama, koje imaju da se bave što boljim uredjenjem proizvodnje, distribucije, odredjivanjem količine potrebnih namirnica, uvodjenjem i pri­ mjenjivanjem valjanih novosti u umjetnosti, uzgoju, saobra­ ćaju, procesu proizvodnje i t. d., u industriji i poljoprivredi. T o su sve praktične, vidljive i opipljive stvari, koje može svaki riješavati objektivno, jer ljudi ne će imati nijedan lični interes, koji bi bio suprotan društvenome. Nitko ne će imati kakav drugi interes osim zajednicu, interes, koji se sastoji u tome, da se sve organizuje i proizvodi najbolje, najpogodnije i na najveću korist sviju. Stotine tisuća nekadašnjih reprezentanata države prelaze u najraznolikija zanimanja i pomažu svojom inteligencijom i snagom na umnožavanju društvenog bogatstva i ugodnosti. Budućnost ne će znati ni za političke ni za proste zločine i prestupe. Tatova je nestalo, jer je iščeznulo privatno vlasništvo i jer u novom društvu svaki može lako i bez poteškoće radom zadovoljiti svoje potrebe. Ne će biti ni „skitnica** ni „vagabunda**, oni su produkat jednog društva, koje se zasniva na privatnom vlasništvu, i oni iščezavaju, 1 Fr. E ngels, Preobražaj znanosti gospodina Eugena Ddhringa. Treće, pregledano i umnoženo izdanje, str. 3 0 1 . i 3 0 2 . Stuttgart 1894. A. Bebel: Ž ena t socijalizam. 28 �434 čim iščezne takovo društvo. Umorstvo? Z ašto? Nijedan se ne može obogatiti preko drugoga, a umorstvo zbog mržnje ili osvete odvisi direktno ili indirektno od socijalnih prilika u društvu. Kriva prisega, krivotvorenje dokumenata, prevara, varanje s nasljedjem, prijevarni bankrot? Ne će biti privatnog vlasništva, na kojem se i proti komu se vrše ova zločinstva. Podmetanje požara? Tko će u tom tražiti veselje i zadovoljstvo, dok društvo oduzima svaku mogućnost mržnje? Patvaranje novca? „A h novac je samo obmama", sva bi muka bila uzalud. Preziranje vjeroispovijesti ? N esm isao; ostavit će se svemogućem i predragom Bogu, da kazni onoga, koji ga je uvrijedio, ako se tada uopće i bude prepiralo o tome, postoji li Bog ili ne. T ako će se svi temelji današnjeg „uredjenja" pretvoriti u mit. Roditelji će kasnije pričati o tom djeci kao o sta­ rim bajoslovnim vremenima. A priče o mučenjima i pro­ gonima ljudi, koji su nekad propovijedali ove nove ideje, doći će im isto onako, kao nama, kad slušamo o spalji­ vanju krivovjeraca i vještica. Imena svih ,,velikihu ljudi, koji su se istakli ganjanjima novih ideja i za to bili oba­ sipani odobravanjima svojih ograničenih savremenika, bit će zaboravljena i na njih će naići tek po koji historičar, kad stane prelistavati stare knjige. Nažalost mi još ne ži­ vimo u tom sretnom vremenu, kada će čovječanstvo smjeti disati s l o b o d n o . D v a d e s e t i č e t v r t o poglavlje. Budućnost religije. A kako država, tako će proći i religija. O na ne će biti „ukinuta", niti će se Bog „svrgnuti", a niti će se „vjera iščupati ljudima iz srca", i kako sve ne glase one glupe izreke, kojima se optužuje ateističke socijalne demo­ krate. Takve ludorije ostavlja socijalna demokracija buržo­ askim ideolozima, koji su u francuskoj revoluciji pokušali ovakva sredstva i naravno doživjeli jadni brodolom. Vjerske �435 organizacije, a s njima i crkve iščeznuti će pomalo bez nasilnog napadanja i potlačivanja mišljenja, bila ona kakova mu drago. Religija je transcendentni odraz svakog društvenog stanja. U koliko ljudski razvitak kroči naprijed, u koliko se društvo transformira, transformira se i religija, ona je, kako Marx veli, čežnja za iluzornom srećom naroda, koja se javlja u onom društvu, k o m e j e p o t r e b n a i l u z i j a , 1 a iščezava, čim masa sazna, u čemu je prava sreća i kako se ona može ostvariti. Vladajuće klase u svom vlastitom interesu nastoje spriječiti ovu spoznaju i pokušavaju reli­ giju očuvati kao jedno sredstvo svojega gospodstva, što se najjasnije izražava u poznatoj rečenici: „ N a r o d u se mora sačuvati religija." T aj posao postaje vrlo važna službena funkcija u jednom društvu, koje se zasniva na gospodstvu klase. Formira se jedna kasta, koja preuzima ovu funkciju i sa svim svojim oštroumljem nastoji sačuvati i proširiti ovu zgradu, jer time raste njezin vlastiti ugled i moć. U početku fetišizam na najnižem stepenu kulture, u primitivnim društvenim odnosima, religija postaje politeizmom u višem razvitku, monoteizmom u još naprednijoj kulturi. Nijesu bogovi stvorili ljude, već su ljudi napravili sebi bo­ gove, Boga. „O n (čovjek) je njega (Boga) stvorio na sliku i priliku svoju", a ne obratno. V eć se i monoteizam pre­ tvorio u jedan panteizam, koji obuhvata sve i rasplinjava se sve više i više. Prirodna je nauka dokazala, da je teo­ rija o stvaranju zemlje za šest dana samo priča; astrono­ mija, matematika i fizika učiniše od nebesa samo jedan uzdušni prostor, a od zvijezda na nebeskom svodu, na ko­ jima angjeli stanuju, sunca i planete, čija priroda ne daje ni jednom angjelu živjeti na njima. V ladajuća klasa, videći se ugrožena u svojoj egzisten­ ciji, grčevito se pripija uz religiju kao uza stup svih auto­ riteta, kao god što su radile i sve vladajuće klase prije nje.2 1 Karl Marx, O paske uz kritiku H egelove pravne filozofije. N je ­ mačko francuski godišnjaci, 1. i 2 . svezak Paris 1844. 2 Kako su o tome mislili već stari, pokazuje slijedeća izjava A ri­ stotelova : „Tiran (ime samovladara u staroj Grčkoj) mora se p r i č i n j a t i �436 Buržoazija sama ne vjeruje ni u što, ona je cijelim svojim razvitkom, modernom naukom, koja je ponikla iz njenoga krila, razorila svaku vjeru u religiju i svaki autoritet. Njezina je vjera tek prividna vjera, a crkva uzima u pomoć ove lažne prijateljice zato, jer treba pomoći. „Vjera je po­ trebna narodu. “ U novom društvu ne postoje nikakvi obziri. Njemu je lozinkom neprestani napredak i nepatvorena znanost. Ima li još tkogod religijoznih potreba, neka ih zadovoljava s onima, koji su mu ravni. Društva se to ne tiće. I sve­ ćenik mora raditi, da bi živio, a pošto će on pri tom i ućiti, doći će i za njega vrijeme, kad bude uvidio, da je na juz višenije: biti ćovjekom. Ćudorednost i moral postoje i bez religije; protivno tvrde samo glupani i farizeji. Ćudorednost i moral izrazi su za one pojmove, koji odredjuju medjusobne odnošaje ljudi prema nadnaravnim bićima. No kakogod religija, tako i pojmovi o moralu proistiću iz svakog socijalnog stanja ljudi.1 Kanibal smatra Ijudožderstvo vrlo moralnim; mo­ ralnim smatrahu Grci i Rimljani ropstvo, feudalni plemić srednjega vijeka kmetstvo i podložništvo; vrlo moralnim se modernom kapitalistu ćini odnošaj najamnoga rada, izrablji­ vanje žena i demoralizovanje djece zanatlijskim radom. Četiri društvena stupnja i četiri pojma o moralu, ali nijedan k ao'd a religiju smatra vrlo ozbiljnom stvari. Jer kad podanici misle, da im je vladalac bogobojazan i pobožan, oni smatraju, da on ne radi ništa nezakonito, a s druge strane ne smiju da ustanu protiv njega, pošto on ima uza se pomoć bogova." Aristotel, Politika. „Vladar mora imati dobra ljudska svojstva, ili još bolje, d a s o p r a v i ka o da ih ima; on n a r o č i t o mo ra da s e pr a v i k a o s a s v i m p o b o ž a n , s a s v i m r e l i g i j o z a n . A ko ga nekoji i progledaju, oni ipak ćute ; jer državno veličanstvo štiti vladara, i on uz tu zaštitu, a k o t o t r a ž i n j e g o v i n t e r e s , može da utamani pro­ tivničku stranku. Zato, što je u mnogo prilika pokazao bogobojažljivost, k a d g a t o n i š t a n i j e s t a j a l o , većina podanika smatrat će ga kao čovjeka, koji se mora poštivati, čak i onda, kad bi radio protiv poštenja, vjere i religije. U o s t a l o m , v l a d a r t r e b a d a u n a j" v e ć o j m j e r i p o m a ž e i r a z v i j a k u l t i c r k v u.“ M acchiavelli u svom znamenitom djelu: Vladar, 18. poglavlje. 1 V idi K . Kautsky, Etika i materijalističko shvatanje historije. Stutt­ gart 1905, Nakladom J. H . W . Dietzovih naslj. �437 od njih ne predstavlja najuzvišeniji pojam morala.1 Najuzvisenije moralno stanje jest ono, u kome ljudi stoje jedni prema drugima kao s l o b o d n i i j e d n a k i , u kome za sve ljudske odnose vrijedi ono osnovno načelo: „Sto ne ćeš, da se tebi čini, ne čini ni ti drugome. “ U srednjem je vijeku vrijedilo rodbinsko stablo, danas odlučuje posjed, u budućnosti će čovjek vrijediti kao čovjek. A budućnost pripada socijalizmu. Dvadesetipeto poglavlje. Socijalistički uzgoj. Pokojni narodni zastupnik Dr. Lasker držao je sedam­ desetih godina u Berlinu jedno predavanje, u kome je do­ šao do zaključka: jednak niveau obrazovanja mogućan je za sve članove društva. Dr. Lasker je bio antisocijalista, uporni pristaša privatnog vlasništva i kapitalizma, a pitanje uzgoja danas je p i t a n j e n o v c a u najeminentnijem zna­ čenju ove riječi. Pod ovakovim uslovima n e m o g u ć je jednaki niveau obrazovanja za sve. U relativno povoljnijim okolnostima, svladavanjem mnogih teškoća i velikim na­ porom energije, koje mnogi nemaju, pojedinci mogu steći više obrazovanje. M asa nikada, doklegod živi u socijalnoj podčinjenosti i ovisnosti.2 1 A k o je buržoa u neprilici za razloge, kojima će opravdati nedo­ pušteno, možemo se kladiti za tisuću prema jedan, da će se pozvati na „ćudorednost*. Tako je u proljeće 1894. jedan „liberalni** savjetnik ber­ linskog komorskog suda izjavio na jednom evangeličkom sinodalnom zboru, kako smatra „moralnim**, da izborno pravo za crkvenu općinu ima samo onaj, koji plaća porez. (I) 2 „Izvjestan stupanj kulture i blagostanja nuždan je vanjski pred­ uvjet za razvitak filozofskog duha . . . Z ato vidimo, da se počelo filo­ zofirati samo u onih naroda, koji su se digli do znatnog stepena blago­ stanja i kulture.*4 Tennem ann. Bilješka kod Đucklea, u spomenutom djelu, 1. svezak, str. 10. — „Materijalni i intelektualni interesi idu zajedno. Jedan ne može biti bez drugoga. O ba su vezana kao tijelo i duh; rastaviti ih, značilo bi izazvati smrt.** v. Thiinen, Izolirana država. — „Najbolji život kako za pojedinca, tako i za državu, je onaj, u kome je vrlina sa v a n j s k i m dobrima tako spojena, te se time omogućuje aktivno sudje­ lovanje u lijepim i dobrim djelima.** Aristotel, Politika. �438 U novom su društvu uslovi egzistencije jednaki za sve. Potrebe su i sklonosti različite i ostati će različite, jer tako zahtijeva čovječja priroda, ali svatko se može razvijati po mjerilu životnih uslova, koji su za svekolike jednaki. Jeddnakost uniformna, koja se podvaljuje socijalizmu, besmi­ slica je, kao mnoge ostale. Kad bi on išao za njom, on bi radio nerazumno, jer bi dospio u protuslovlje sa samom prirodom ljudskoga bića i morao bi se odreći toga, da vidi, gdje se društvo razvija prema njegovim načelima.1 Čak ako bi socijalizmu i pošlo za rukom, da društvo pre­ vrne i u neprirodne odnose zgura, ovi novi odnosi, koji bi se osjećali kao okovi, bili bi za kratko vrijeme raspr­ snuti i socijalizmu bi zanavijek odzvonilo. Društvo se raz­ vija i ono radi prema svojim imanentnim zakonima.2 Jedna od najvažnijih zadaća novog društva mora biti uzgajanje potomstva. Svako dijete, što se rodi, jest pri­ nova, koja je društvu dobro došla; ono gleda u tome mo­ gućnost svoga opstanka, svoj daljnji razvitak; ono osjeća 1 G ospodin Eugen Richter preživa u svojim „Krivim naukama" ne­ prestano otrcanu frazu, da socijalisti hoće neku „prisilnu državu" — da 0 državi ne može biti govora, moralo je već postati jasno Čitaocu naše knjige — ; on dakle priča, kako će društvo dati samom sebi „državu** ili društveno uredjenje, k o j e j e p r o t i v n j e g o v i h i n t e r e s a . A l i n e m o ž « s e s v o j e v o l j n o s t v a r a t i od jedne države iz temelja različita država ili novo društveno uredjenje, to bi bilo proti svim zakonima, po kojima država i društvo postaju i razvijaju se. Neka se tješe gospodin Eugen Richter i njegovi jednovjernici; ako socijalizam ima besmislenih težnji, koje mu oni pripisuju, on će i bez njih propasti. Isto su tako lude primjedbe Richterove: da bi u društvenom stanju, kakovo hoće socijalisti, ljudi morali biti „angjelima". Kao što je poznato, angjela ne ima, a niti ih mi trebamo. S jedne će strane prilike uplivisati na ljude, a s druge strane ljudi na prilike, i ovo posljednje će bivati to češće, što bolje budu ljudi poznavali prirodu društva, k o j e o n i s a m i s t v a r a j u , i svoja iskustva p r i m j e n j i v a l i s v i j e s n o na s v o j u d r u š t v e n u o r g a n i z a c i j u . T o j e s o c i j a l i z a m . Nama nisu potrebni d r u g i l j u d i , a l i s u n a m p o t r e b n i p a ­ m e t n i j i i u v i d j a v n i j i , no š t o su v e ć i m d i j e l o m danas, 1 da bismo ih učinili pametnijima i uvidjavnijima, mi agitiramo i objelo­ danjujemo spise, kao što je i ovo jedan* 2 Ćudno je, da pri neograničenoj ograničenosti protivnici socijalizma ne tvrde, e će u socijalističkome društvu svaki dobiti jednaku porciju hrane i jednako velike komade rublja i odijela, da se tako „okruni" djelo uniformne jednakosti. �439 dakle obvezu, da se svim silama založi za novo živo biće. Prvi predmet njegove brige bit će prema tome rodilja, mati. Ugodan stan, prijatna okolina, ustanove svih vrsta koje ovom stadiju materinstva odgovaraju, pažljiva njega za nju i za dijete, to su prvi uslovi. Majčine grudi sačuvati djetetu dotle, dok je potrebno i moguće, razumije se samo po sebi. Moleschott, Sonderegger, svi se higijeničari i li­ ječnici slažu u tome, da hranu majčinu ne može ništa pot­ puno nadoknaditi. O ne, koji se kao Eugen Richter bune proti tomu, da mlada mati dolazi u rodilište, gdje je okružena svim onim, što danas omogućuje tek bogatsvo, a i ovo ne može da dade sve ono, što mogu dati ovakvi naročito uredjeni za­ vodi, treba podsjetiti na to, da se u današnjem društvu n a j m a n j e č e t i r i p e t i n e ljudi radjaju u n a j p r i ­ m i t i v n i j i m prilikama i odnosima, koji su uvrjeda našoj kulturi i civilizaciji. A od posljednje petine naših matera samo je manjina u stanju, da barem donekle uživa njegu i ugodnosti, koje bi trebala da uživa jedna žena u ovakvom stanju. U s t v a r i , u g r a d o v i m a s a d o b r i m r o d i ­ l i š t i m a i ma i d a n a s ne ma l o žena, koje, či m o s j e t e , da se p r i b l i ž u j e čas, o du u te z a v o d e i o č e k u j u p o r o d j a j . Al i su t r o š k o v i u tim z a v o d i m a t a k o veliki, te se s a m o m a l i b r o j ž e n a m o ž e k o r i s t i t i n j i ma , o s t a l e s e u s t e ž u z b o g p r e d r a s u d a . I ovdje dakle imamo primjer, k a k o b u r ž o a s k o %d r u š t v o u u t r o b i svojoj nosi svuda klicu budućeg. Materinstvo većine otmjenih gospodja dobija naročitu odliku u tome, što one prenose svoje materinske dužnosti, što brže mogu, na — p r o l e t e r s k u d o j i l j u . Kao što je primjerice poznato, vendski je Lausitz (Spreewald) kraj, odakle nabavljaju dojilje one žene berlinske buržo­ azije, koje ne će ili ne mogu da same doje svoju novorodjenčad. Spremanje za dojilje, koje se vrši na taj način, što se same djevojke puste da zatrudne, da bi poslije po­ rodjaja svoje djece mogle stupiti kao dojilje u imućnim berlinskim porodicama, postalo je danas z a n a t o m . N i­ jesu nikakva rijetkost djevojke, koje rode troje i četvero �440 vanbračne djece, da bi se poslije toga mogle najmiti kao dojkinje, a kad u ovom poslu zarade, oko njih se momci iz Spreewalda otimaju. Sa gledišta buržoaskog morala ova je radnja nedopuštena, ali sa stanovišta familijskog interesa buržoazije ona se čini pohvalnom i poželjnom. Cim je dijete postalo veće, očekuju ga vršnjaci za za­ jedničku igru pod zajedničkim nadzorom. Sve, što se za njegov duševni i tjelesni razvoj prema stupnju uvidjavnosti i potrebe može da učini, tu je. Svatko, tko je promatrao djecu, zna, d a s e o n a n a j l a k š e u z g a j a j u u d r u š t v u s v o j i h v r š n j a k a ; u njih je veoma živ nagon druženja i oponašanja. Naročito manja djeca uzimaju rado odrasliju za ugled i primjer i njih slušaju više, nego svoje roditelje. O va se svojstva dadu korisno upotrijebiti u uzgoju.1 Z a uredjenjem dvorana za igru i dječjih vrtova slijedi uvodjenje putem igre u početke znanja i različnih privrednih zanimanja. Slijedi primjeren duševni i tjelesni rad, spojen s gimnastičkim vježbama i slobodnim kretanjem na igralištu i vježbalištu, na sklizalištu, u kupalištu; vjež­ banja u marširanju, borenju i egzercirima za oba spola. T reba razviti zdravo, otvrdnuto, tjelesno i duševno nor malno razvijeno pokoljenje. Korak po korak vrši se uvo­ djenje u najrazličitije praktične radove, vrtljarstvo, poljo­ djelstvo, tvornički rad, tehniku proizvodnog procesa. Ne zanemaruje se duševno obrazovanje u različitim oblastima znanja. U sistemu uzgoja izvtšit će se isti proces čišćenja i popravljanja kao i u sistemu proizvodnje. Ukida se ^množina zastarjelih, suvišnih metoda i učila, koja spriječavaju duševni i tjelesni razvitak. Kad poznavanje prirodnih stvari bude dovedeno u sklad sa razumom, nagon za učenjem razbuktat će se mnogo jače, nego kad kao danas jedan nastavni predmet protuslovi drugome, naprimjer, kad se na jednoj strani predaje religija na osnovu biblije, a na drugoj strani prirodne znanosti i povjest prirode. Uredjenje učionica, 1 T o je sjajno izložio Fourier, i ako je u izvodjenju svojih ideja dospio u utopiju. A . Bebel, Charles Fourier, njegov život i njegove teo­ rije. 3. naklada. Stuttgart 1907. �441 uzgojnih zavoda i sredstava za obrazovanje odgovarat će visokom kulturnom stepenu novog društva. Sredstva za obrazovanje i učenje, odijelo, izdržavanje daje društvo; nijedan pitomac ne će biti zapostavljen prema drugome.1 T o je i opet jedno poglavlje, „proti kojemu se bune naši buržoaski „ljudi od poretka**.2 Škola će biti kasarnom, ro­ diteljima će se oduzeti svaki upliv na djecu, dovikuju pro­ tivnici. O svemu tome ne ima ni govora. Pošto će rodi­ telji u novom društvu imati daleko više slobodna vremena, nego što je danas slučaj sa vrlo velikom većinom — da podsjetimo na desetsatno i još višesatno radno vrijeme većine radnika, poštanskih, željezničkih i policajnih činov­ nika i t. d., na zauzetost poslom zanatlija, malih seljaka, trgovaca, vojnika, mnogih liječnika i t. d. — , oni će se moći posvetiti svojoj djeci više nego danas. O s i m t o g a će r o d i t e l j i i mat i u r e d j e n j e n a s t a v e u s v o j i m r u k a m a , j er će o n i o d r e d j i v a t i mj e r e i ustanove, koje treb a p r e d u z e t i i uvesti. Mi ć e m o t a d a ž i v j e t i u j e d n o m s k r o z i na­ skroz d em o k ra ts k o m društvu. Nastavni o d b o r i , koj i b u d u p o s t o j a l i , bi t će s a s t a v ­ l j e ni od r o d i t e l j a — m u ž e v a i ž e n a — i od­ g o j i t e l j a . Može li se vjerovati, da će oni raditi protiv svojih osjećaja i interesa ? T o se dogadja u današnjem društvu, u kome država provodi svoje uzgojne interese protiv volje većine roditelja. Naši protivnici misle, da je najveća ugodnost rodite­ ljima imati čitavi dan djecu oko sebe, da ih uzgajaju. Z a ­ pravo je posve drugačije. Sa koliko je teškoća i muke skopčano uzgajanje djece, najbolje znaju oni roditelji, koji 1 C o n d o r c e t je tražio u svom uzgojnom planu : „Nastava mora biti besplatna, jednaka, općenita, zorna, duševna, industrijska i politička i mora smjerati k stvarnoj jednakosti." Isto tako R o u s s e a u u svojoj „Političkoj ekonomiji" ; „Specijalno mora biti uzgoj javan, jednak i za­ jednički, stvarati ljude i gradjane." I A r i s t o t e l traži: „Pošto država ima samo jedan cilj, ona mora dati svim svojim gradjanima samo jednu istu nastavu, a briga oko nje mora pripasti državi, a ne smije biti pri­ vatna stvar." * Tako Eugen Richter u svojim „Krivim naukama". �442 su u tom položaju sada ili su bili. V iše djece olakša uzgoj, ali ona traže toliko posla i truda, da majka radosno oče­ kuje dan, kad će ih škola za stanovito vrijeme preko dana odvesti od kuće. Većina roditelja ne ima mogućnosti, da uzgaja svoju djecu, kako treba. Vrlo velika većina nema za to vremena; oci imaju svoj posao, a matere treba da se brinu oko kućanstva, ako ne moraju da se bave privredjivanjem. Pa ako i imaju vremena za uzgajanje, u mnogo­ brojnim im slučajevima manjka za to s p o s o b n o s t . Ko­ liko je roditelja u stanju da prati uzgajanje svoje djece u školi i da im bude pri ruci? Vrlo malo njih. Majka, koja bi to najprije mogla učiniti, rijetko kad ima sposobnosti, jer nije zato prethodno spremljena. A osim toga se na­ stavne metode i nastavna gradja mijenjaju tako često, te to roditeljima ostaje nepoznato. Nadalje su kućne prilike daleko većeg broja djece tako oskudne, te ne nalaze ni potrebne ugodnosti, ni reda, ni mira, da bi mogla kod kuće izraditi svoje školske zadaće ili naći ovdje primjerenu pomoć. Z a tu svrhu manjka često ono, što je najpotrebnije. Stan je oskudan i prenatrpan, svi se tu kreću u najužem prostoru; pokućstvo je ubogo i ne pruža nikakovih pogodnosti djetetu, koje hoće da radi. Nerijetko fali svijetlo, uzduh i toplota; materijalija za učenje i rad, ako ih uopće ima, od najloše su kvalitete; često cvili i glad u utrobama mališa oduzimajući im svaki smisao i radost za posao. Osim toga se mnoge stotine hiljada djece nagone u sve moguće domaće i privredne poslove, koji im ogorčuju mladost čineći ih nesposobnima za obav­ ljanje njihovih malih obrazovnih zadaća. A često puta imaju djeca da svladaju upornost ograničenih roditelja, kad traže vremena za školske zadatke ili za igru. Ukratko, ima. tako beskonačno mnogo tih zapreka, te je čudo, da je mladost uzgojena još i tako dobro. T o je jedan dokaz za zdravlje ljudske prirode i njezin unutrašnji nagon za napretkom i usavršavanjem. Đuržoasko društvo priznaje jedan dio ovih zala samim tim, što olakšava uzgajanje mladeži uvodjenjem besplatne nastave, a gdjegdje daje besplatno i nastavni materijal* dvije stvari, koje je još sredinom osamdesetih godina tadašnj �443 saksonski ministar nastave, odgovarajući socijalističkim na­ rodnim zastupnicima, nazvao „ s o c i j a l p o d e m o k r a t s k i m z a h t j e v i m a " . U Francuskoj, gdje je poslije duge zanemarenosti odgoj naroda to više napredovao, otišlo se, barem u Parizu, još i dalje, i d j e c a s e z a j e d n i č k i h r a n e o o p ć i n s k o m t r o š k u . Siromasi dobijaju hranu badava, a djeca imućnijih roditelja plaćaju malu svotu općinskoj blagajni. T o je dakle već jedna komunistička ustanova, koja se na zadovoljstvo roditelja i djece najbo­ ljom pokazala. Nedostatak današnjeg školskog sistema — on ne ispu­ njava ni najobičnije zadatke, koje je sebi postavio — vidi se dalje u tome, što su hiljade djece u s l i j e d n e d o ­ voljne hr ane n e s p o s o b n a , da isp u n ja va ju s v o j e š k o l s k e d u ž n o s t i . N e p r o d j e ni j e d n a zi ma, a d a u n a š i m g r a d o v i m a h i l j a d e d j e c e n e o d e u š k o l u b e z d o r u č k a . Hrana stotina hiljada druge djece n e d o v o l j n a je . Z a svu ovu djecu bilo bi javno hranjenje i odijevanje veliko dobročinstvo; ona ne će gledati „popravilište" u jednom društvu, koje ih urednim hranjenjem i odijevanjem nauči, što to znači biti čovjek. Ovu nevolju ne može poreći buržoasko društvo i samilosne duše osnivaju zavode za doručak i juhu, da bi p u t e m d o b r o č i n s t v a barem donekle ispunile ono, što je dužnost društva. U novije se doba i jedan broj općina počima brinuti oko toga i pruža siromašnoj djeci potrebnu opskrbu. Ali je sve to nedovoljno i pruža se kao dobročinstvo, što bi imalo da bude pravo.1 S pravom su u našim školama takozvani domaći školski zadaci što je moguće više ograničeni, jer se saznalo za nedostatke školskih radova, koji se vrše u roditeljskom stanu. Djak imućnijih roditelja prema siromašnijim nije samo privilegovan po vanjskom položaju, već i po tome, što 1 „Sada u 2 0 pariških gradskih četvrti postoje školske kantine, u kojima se daje objed — m eso i povrće. Samo je to obligatorno, dok neke gradske četvrti daju doručak i večeru.“ H elena Simon, Škola i kruh. Str. 4 4 . Hamburg 1907. Zahvaliti je inicijativi radničke stranke, te se u Engleskoj uputilo jednoj komisiji godine 1906. uredjenje školske prehrane. �444 često puta ima na raspolaganju guvernante i domaće uči­ telje, koji mu pomažu. Nasuprot tome kod bogatog uče­ nika lijenost i nemarnost dolaze od bogatstva, koje im učenje čini suvišnim, a često mu dolaze na oči moralno ružni primjeri, koji ga zavode. T ko svakog dana i svakog sata sluša i gleda, kako rang, stanje i bogatstvo sve znače, stiče čudnovate pojmove o čovjeku i njegovim dužnostima i o državnim i društvenim ustanovama. Strogo uzevši, buržoasko društvo nema razloga, da se buni protiv komunističkog uzgajanja djece, koje socijalisti hoće, jer je ono jednim dijelom već i uvedeno za povla­ štene krugove, s a m o u n e d o v o l j n o j m j e r i . Mi potsjećamo na k a d e t s k e k u ć e , v o j n i č k a s i r o t i š t a , a l u m n a t e , s e m i n a r e , b o g o s l o v i j e itd. U ovima se mnogo hiljada djece, dijelom iz najviših sta­ leža, odgajaju n a n a j j e d n o s t r a n i j i i n a j i z o p a č e n i j i način i u n a j s t r o ž o j s a m o s t a n s k o j k l a u z u r i i obrazuju za odredjena zvanja. A mnogi roditelji iz imućnijih klasa, koji kao liječnici, svećenici, činovnici, tvorničari, posjednici, veliki seljaci itd. stanuju na ladanju ili u malim mjestima, gdje viših škola ne ima, daju svoju djecu u veće gradove na opskrbu i preko cijele godine vide se s njima najviše za vrijeme praznika. Apsurdno je dakle, kad se naši protivnici bune protiv komunističkog odgoja djece i otudjenja od roditelja, a s a m i su z a v e l i s l i č a n o d g o j za s v o j u ro­ djen u djecu, samo u iskvarenom, lažnom i n e p o t p u n o m o b l i k u . I o uzgajanju djece imućnih razreda pomoću dadilja, bona, guvernanta, kućnih učitelja moglo bi se pisati naročito poglavlje i to bi bacilo neobično svijetlo na njihov porodični život. Pokazalo bi se, d a i ovdje vlada u mnogočemu licemjerstvo, a n i k a k v o i d e a l n o s t a n j e , ni k o d n a s t a v ­ n i k a , n i k o d u č e n i k a. Odgovarajući potpuno izmijenjenom sistemu uzgoja, koje ima u vidu duševni razvoj i obrazovanje djeteta, broj uči­ teljskih sila morati će porasti. Uzgoju društvenog podmlatka morat će se pokloniti ista briga, kao u vojsci za obuku vojnika, gdje jedan podčasnik dolazi na osam do �445 deset prostih vojnika. A ko u budućem društvu jednak broj učenika bude učio jedan učitelj, moći će se postići, što se postići mora. I uvodjenje u mehaničke radove, u najsavršenijim školskim radionicama, uvodjenje u vrtljarstvo i zemljoradnju, činit će bitan dio uzgoja mladeži. Sve će se to provesti naizmjenično i bez naprezanja, da bi se odga­ jali što je više moguće potpuni ljudi. Uzgoj mora nadalje da bude j e d n a k i z a j e d ­ n i č k i z a o b a s p o l a . Rastavljenost je opravdana samo u slučajevima, gdje ju različitost spolova čini apso­ lutno nužnom. U ovom načinu uzgoja su Savezne Države već daleko pred nama. O ndje je uzgoj obih spolova od primarne škole do univerziteta zajednički. Ne samo n astava, već i n a s t a v n a s r e d s t v a su b e s ­ p l a t n a o b u h v a t a j ući tu i p r e d m e t e za r u č ni rad i o b u k u u ku h a n j u , pa o bu k u iz k e m i j e i f i z i k e , i p r e d m e t e , k o j i su u č e n i k u p o t r e b n i kod e k s p e r i m e n t i r a n j a i r a d a. Uz većinu škola nalaze se dvorane za gombanje, kupanje, plivanje i igranje. U višim školama obrazuje se ženski spol u gombanju (plivanju) veslanju i marširanju.1 Socijalistički uzgojni sistem učiniti će još i više. Dobro reguliran i uredjen i stavljen pod dobru kontrolu, on će trajati do doba, kada društvo prizna svojoj mladeži, da je punoljetna. T ad a su oba spola u najpunijoj mjeri sposobna, da udovoljavaju svim pravima i dužnostima u svakom pravcu. Sada je društvo sigurno, da je uzgojilo članove spretne, razvijene potpuno, ljude, kojima ništa ljudsko nije strano, koji poznaju svoju vlastitu prirodu i svoje rodjeno biće, kao i biće i stanje društva, u koje oni stupaju kao punopravni. Tako će kod naše današnje mladeži nestati rdjavih navika, kojih je iz dana u dan sve više i koje su prirodna posljedica truleži i raspadanja društvenoga stanja. Razuzdanost, nediscipliniranost, nemoralnost i gruba žudnja za 1 Profesor Dr. Emil H ausknecht, Amerikansko školstvo. Znanstveni prilog godišnjem izvještaju druge gradske realke u Berlinu. Uskrs 1894. Gartnerova naklada. �446 užitkom, što se pokazuje naročito a omladini naših viših prosvjetnih zavoda, na našim gimnazijama, politehnikama, sveučilištima itd., grijesi su, koje izazivaju i pojačavaju razorenost i nespokojstvo domaćeg života i otrovni uplivi dru­ štva. Isto će tako nestati i zli uplivi fabričkog sistema, loše stambene prilike, neobuzdanost i raspuštenost mladeži u godinama, u kojima je čovjeku najviše potreba uzda i samoodgoja. Svim ovim zlima izbjeći će buduće društvo i bez upotrebljavanja prisilnih sredstava. Društvene ustanove i duševna atmosfera, koja će društvom zavladati, učiniti će ta zla nemogućima. Kao što u prirodi bolesti i uništa­ vanja organizama mogu da nastupe samo tamo, gdje se vrši proces raspadanja, tako je i u društvu. Nitko ne će poricati, da naš današnji obrazovni i uz­ gojni sistem boluje od velikih i opasnih bolesti, i to da od njih više boluju više škole i obrazovni zavodi, nego li niže. Seoska škola je uzor moralnoga zdravlja naprama jednoj gimnaziji, ženska radnička škola za siromašnu djecu uzor je moralnosti naprama velikom broju otmjenih penzionata. Razlog tome ne treba tražiti daleko. U gornjim društvenim klasama ugušena je svaka težnja za višim ci­ ljevima, o n e n e m a j u v i š e i d e a l e . U s l i j e d n e ­ d o s t a t k a i d e a l a i v i š e g r a d a , k o j i j e svi j e s t a n svrhe, r a s p r o s t i r e se ž u d n j a zauživ a n j e m i r a z v r a t sa s v o j i m f i z i č k i m i mo­ r a l n i m p o r o c i m a . Kako da bude drugačijom mladež, odrasla u toj atmosferi ? Ono, što ona vidi i upoznaje, to je materijalno uživanje života bez mjere i granice. Cemu težiti, kad bogatstvo roditelja čini težnje suvišnima ? M a k s i" m u m obrazovanosti velike većine sinova naše buržoazije sastoji se u tome, što dragovoljno polažu jednogodišnji dobrovoljački ispit. Kad je to postignuto, onda ^>ni misle, da su se uspeli na Pelion i O ssu i osjećaju se polubozima. Imaju li patent pričuvnog časnika u džepu, njihova gordost i ponos ne poznaje više granica. Upliv, što ga danas ima ova generacija, pretežno vlada karakterom i znanjem,^ ali jaka u sjetilnim nasladama i štreberstvu, označuje sadašnje doba kao vijek rezervnih oficira. Njena je oznaka to, što ima mnogo putenosti, ali nikakov karakter i malo znanja. Servilnost prema gore, gordost i brutalnost prema dolje. �447 Kćeri viših razreda uzgajaju se velikim dijelom za lutke, pomodne ludjakinje i salonske dame, koje jure od užitka do užitka, pa konačno, site svega, pate qd dosade i svih mogućih faktičnih i uobraženih bolesti. Kad ostare, one postaju pobožne bogomoljke i spiritistkinje, koje se zgra­ žaju nad pokvarenošću svijeta i propovijedaju ascezu. Stepen obrazovanosti nižih slojeva gledaju da spuste što niže. Proletarac bi mogao da postane i suviše pametan, nasititi se ropskog položaja i pobuniti se proti svojim ze­ maljskim bogovima. Sto je masa glupavija, to se lakše dade njome vladati i upravljati. „Najgluplji radnik nama je najmiliji, “ izjaviše opetovano puta istočnolabski vele­ posjednici na svojim skupštinama. U ovoj jednoj rečenici stoji čitav jedan program. T ako je s obzirom na nastavno i uzgojno pitanje da­ našnje društvo isto tako besciljno i bespomoćno, kao i obzirom na sva ostala socijalna pitanja. Sto čini ono ? Ono grabi za batinu i propovijeda religiju, to jest pokornost i zadovoljstvo onima, koji su i suviše pokorni i zadovoljni; ono propovijeda uzdržaljivost ondje, gdje se čovjek mora uzdržati i od najnužnijeg, jer ni to ne ima. Koji se u svojoj surovosti bune, njih se šalje u takozvana popravilišta, koja stoje pod uplivom pietista. 1 tu smo pri koncu pedagoške mudrosti našeg društva. Čitavu zanemarenost odgojnih metoda za zapuštenu proletersku djecu pokazuju brojni slučajevi zlostavljanja, koja vrše vodeće osobe u takozvanim uzgojnim domovima i koja često dovode do kaznenih procesa proti njima Ovdje se otkriva, kako je fanatična religijoznost kriva najstrahovitijim zlostavljanjima, koja se vrše sa pravim sadističkim veseljem. A koliko je još tih strahota skrivano od javnosti! Dvadesetišesto poglavlje. Umjetnost i književnost u socija­ lističkom društvu. Cim novo društvo odgoji svoj podmladak do puno­ ljetnosti, svakomu će pojedincu biti ostavljeno njegovo �448 daljnje obrazovanje. Svaki će se baviti i vježbati u onom, na što ga goni sklonost i predispozicije. Jedni će se odati prirodnim naukama, koje se sve sjajnije razvijaju; antro­ pologiji, zoologiji, botanici, mineralogiji, geologiji, fizici, kemiji, prehistorijskim znanostima i t. d. i t. d., drugi će se opet dati na povjest, jezikoslovlje, studij umjetnosti i t. d. Ovi iz pasije postaju muzićarima, oni slikarima, kiparima, glumcima. U buduće ne će biti ni cehovskih umjetnika, ni cehovskih učenjaka, ni cehovskih zanatlija. Tisuće tih sjajnih talenata, te su dosada bivali ugušivani, razvit će se i pokazati svoje znanje i umijeće, kad se tomu pruži pri­ goda. Ne će već biti muzičara, glumaca, umjetnika i naučenjaka zbog profesije, ali zato to više zbog o d u š e v 1jen j a i t a l e n t a i g e n i j a l n o s t i . I što oni budu dali, nadmašiti će sadašnje rezultate u tim oblastima isto tako, kao što će djela industrije, tehnike i agrikulture bu­ dućeg društva nadmašiti današnja. Nastat će za umjetnosti i znanosti jedna era, kakve svijet još nije vidio, a tome će odgovarati i tvorevine, koje ona bude dala. Kakav će preporod doživjeti umjetnost, kad jednom nastanu prilike, čovjeka dostojne, nije slutio nitko manji, nego pokojni R i k a r d W a g n e r , koji je o tom već 1850 govorio u svom djelu „Umjetnost i revolucija'*. Ovaj je spis već i zbog toga osobit, što je izašao neposredno poslije jedne ugušene revolucije, u kojoj je sudjelovao i W a g n e r . W agner proriče, što će sa sobom donijeti budućnost; on se obraća izravno na radničku klasu, neka ona pomogne umjetnicima stvoriti pravu umjetnost. Medju ostalim veli o n : „Kad našim b u d u ć i m s l o ­ b o d n i m l j u d i m a pribavljanje sredstava za život n e b u d e v i š e c i l j ž i v o t a , nego kad nas, blagodareći novoj djelotvornoj vjeri ili b o l j e z n a n j u , pribavljanje sredstava za život b u d e k a o n a g r a d a n a š e g r a d a l i š i l o s v i h b r i g a , ukratko, kad industrija već ne bude naša gospodarica, već naša služavka, o n d a će n a š cilj ž i v o t a bi ti u ž i v o t n o j r a d o ­ s t i , a mi ć e m o s e t r u d i t i , d a n a š u d j e c u uzgojimo sp o s o b n o m i spremnom. Pola­ �449 z e ć i od v j e ž b a n j a snage, od n j e g o v a n j a t j e l e s n e l j e p o t e , u z g o j ć e v e ć iz l j u b a v i p r e m a d j e t e t u i z b o g r a d o s t i na c v j e t a ­ nju n j e g o v e ljepote biti cisto umjet­ n i č k i i s v a k i će č o v j e k u ma k o j e m po­ g l e d u b i t i p r a v i u m j e t n i k . R a z l i k a u pri­ r o dn i m s k l o n o s t i m a r a zv i t će najrazlič i t i j e p r a v c e d o n e s l u ć e n o g b o g a t s t v a !“ T o je potpuno socijalistički posmatrano i podudara se savršeno s našim izlaganjima. U budućnosti će društveni život bivati sve više javnim životom. Kuda se smjera, vidimo najočitije na sasvim pro­ mijenjenom položaju žene prema ranijim vremenima. D o­ maći život bit će ograničen na najpotrebnije, zato će me­ djutim biti otvoreno najviše polje potrebi društvenosti. Velike dvorane za predavanja i diskusije i pretresanja svih društvenih stvari, o kojima će buduće društvo suvereno odlučivati, dvorane za ručanje i igru, čitaonice, biblioteke, koncertni lokali i kazališta, muzeji, igrališta i gombališta, parkovi i promenade, javne kupelji, obrazovni i uzgojni zavodi svake ruke, laboratoriji i t. d., sve to uredjeno naj­ bolje, pružiti će umjetnosti i znanosti i svakoj vrsti zabave najbogatiju priliku, da stvara ono, što je najviše. Isto će tako odgovarati najvišim potrebama zavodi za njegovanje bolesnih, okuženih i ostarjelih. Kako li će naprama tomu izgledati nekoć tako hva­ ljeno naše doba! O vo ulizavanje za naklonost i smiješak odozgo, ova ponizna, pseća pokornost, ova uzajamna lju­ bomorna borba s najgadnijim, najnižim sredstvima oko privilegovanog položaja; ovo potlačivanje pravog uvjerenja, skrivanje dobrih svojstava, koja bi se mogla ne svidjati, kastriranje značaja, licemjerstvo savjesti i osjećaja — ta svojstva, koja se kratko m o g u o z n a č i t i k u k a v i č ­ l u k o m i b e z n a č a j n o š ć u , dolaze danomice svć odvratnija. O no, što čovjeka podiže i oplemenjuje, osje­ ćanje vlastitog dostojanstva, nezavisnost i nepotkupljivost savjesti, svoje uvjerenje, slobodno iskazivanje svojih misli, u današnjim prilikama biva obično pogriješka i prestup. O ve osebine često puta unište čovjeka, ako ih nije spoA . Bebel: Ž ena i socijalizam. 29 �450 soban ugušiti. Mnogi čak i ne osjećaju svoje poniženje, jer su se već navikli na to. Pas smatra kao sasvim pri­ rodno, što ima gospodara, koji će mu, kad je zlovoljan, dati da osjeti bič. Sa pomenutim promjenama u društvenom životu doži­ vjet će temeljitu promjenu i cijela literarna produkcija. Bogoslovske literature, koja danas u godišnjim katalozima literarnih pojava pokazuje najveći broj, nestati će zajedno s jurističkom. Z a jednu nema interesa, za drugu nema više potrebe ; iščeznut će i projzvodi, koji se odnose na svag­ dašnju borbu oko državnih institucija, jer će te institucije prestati postojati. T e će studije postati kulturnohistorijskima. O tpasti će masa htcdh literarnih proizvoda, kao znak pokvarena ukusa, često puta omogućena samo žrtvama, što ih pisac donosi iz taštine. Sa gledišta naših sadašnjih od­ nosa može se bez pretjeravanja reći, da će četiri petine svih literarnih proizvoda nestati sa tržišta, a d a o d t o g a ni j e d a n j e d i n i k u l t u r n i i n t e r e s ne s t r a da . Tako je velika masa površnih ili štetnih proizvoda i oči­ glednog djubreta u oblasti literarne proizvodnje. Beletristiku i novinarstvo zadesiti će ista sudbina. Nema ništa površnije i po duhu praznije, nego što je najveći dio novinarske literature. A ko bi se stanje naših kulturnih te­ čevina i naših naučnih pogleda mjerilo po sadržini naših novina, vidjelo bi se, da ono stoji vrlo nisko. Rad lica i stanje stvari ocjenjuje se sa gledišta, koja odgovaraju pro­ šlim vjekovima i koja odavna ne mogu da izdrže kritiku naše nauke. Pretežni dio naših žumalista čine ljudi koji su, kao što je nekada Bismarck tačno rekao, „promašili svoj poziv“, ali čije gledište i čije potrebe odgovaraju spe­ kulativnim interesima buržoazije. Uz to ove novine kao većina beletrističkih listova imaju zadatak, da u svojim oglasima daju mjesta najprljavijim reklamama, svojim bur­ zovnim dijelom one služe istom interesu na drugom jednom polju. Materijalni interes poduzetnika odredjuje sadržinu. Beletristička literatura, p r o s j e č n o uzevši, nije mnogo bolja od novinarske literature: ovdje se naročito njeguje spolni život s njegovim eks^psima, sad se popušta be­ stidnoj otvorenosti, sad najneukusnijim predrasudama i pra- �451 znovjericama. Svrha je, da se buržoaski svijet, ne vodeći računa o svim njegovim nedostacima, koji se u sitnicama priznaju, prikaže kao najbolji od svih svjetova. N a tom širokom i važnom području buduće će društvo morati stvari temeljito raščistiti. Znanost, istina, ljepota, borba ideja, samo to će vladati. Svakome, koji valjano stvara, dati će se prilika sudjelovati. O n već ne će ovi­ siti o milosti knjižara, o novčanom interesu, o predrasudi, već od nezainteresovanih stručnjaka, koji i pod njegovim uplivom stoje i protiv čije odluke, ako mu je nepovoljna, uvijek može apelirati na cjelinu, a to mu je danas nemo­ guće i u novinarskoj redakciji i kod izdavača, koji vodi računa samo o svojim privatnim interesima. Naivno mi­ šljenje, da će u socijalističkom društvu borba mišljenja biti ugušena, mogu zastupati samo oni, koji u buržoaskom svijetu gledaju najsavršenije društvo i iz neprijateljstva na­ stoje da socijalizam ponize i okleveću. Društvo, koje po­ čiva na potpuno demokratskoj jednakosti, ne poznaje i ne trpi nikakvo ugnjetavanje. S a m o n a j p o t p u n i j a s l o ­ b o d a m i š l j e n j a o m o g u ć u j e n a p r e d a k , k oj i j e ž i v o t n i p r i n c i p d r u š t v a . Isto je tako velika obmama, kad se buržoasko društvo prikazuje kao zaštitnik prave slobode mišljenja. Stranke, koje zastupaju klasni interes vladajućih, objavljuju u štampi samo ono, što ovom klasnom interesu ne nanosi štete, i teško onome, koji se o to ogriješi. Njegovo je socijalno uništenje zapečaćeno, i to zna svatko, koji pozna prilike. A kako se izdavači i knjižari odnose prema literarnim radovima, koji im nisu po volji, o tome bi nam znali književnici otpjevati po koju pje­ smicu. Najzad i naše krivično zakonodavstvo i zakon o štampi pokazuju, kakav duh gospodari vladajućim i gospodarećim klasama. Prava sloboda mišljenja izgleda im kao najopasnije od svih zala. Dvadesetisedmo poglavlje. Slobodan razvoj osobnosti. 1. Bezbrižnost života. Čovjeku treba dati mogućnosti, da se potpuno razvije, to treba da bude cilj ljudskoga društvenog života, on ne �452 smije da bude privezan za grudu zemlje, na kojoj je slu­ čajno rodjen. Ljude i svijet ne treba poznavati samo iz knjiga i novina, za to je potrebno lično promatranje i praktičan studij. Buduće društvo mora dakle omogućiti svima ono, što je mnogima u današnjem već moguće, i ako se u većini slučajeva ljudi kreću pod pritiskom bijede. P o t r e b a p r o m j e n e u svim ž i v o t n i m odnoš a j i m a d u b o k o je u s a d j e n a u l j u d s k o j na­ r a v i . O na izlazi iz nagona za usavršivanjem, koji je sva­ kom živom biću imanentan. Biljka, koja stoji u tamnom prostoru, diže se i uspravlja, kao da je svijesna svijetla, što upada kroz jednu rupu. Tako i čovjek. Nagonu, koji je čovjeku prirodjen, mora se udovoljavati na razuman na­ čin. Nagonu za promjenom ne će se protiviti novo društvo, naprotiv, tek će ono omogućiti svima zadovoljenje ovog nagona. T o će biti olakšano saobraćajnim odnosima, koji će biti razvijeni u najvećoj mjeri, medjunarodni će odnosi poticati na to. U buduće će mnogo više ljudi s najrazli­ čitijim svrhama putovati po svijetu, nego li danas. Društvu će nadalje biti potrebna bogata riznica svih sredstava za život, da bi zadovoljilo svoje potrebe. Prema tomu će društvo odredjivati radno vrijeme po potrebi; ono će ga odredjivati čas duže, čas kraće, prema potrebama i naravi godišnjeg vremena. O no će se odavati u jedno doba godine pretežno poljoprivrednoj, u drugo više industrijskoj i umjetničkoj proizvodnji; ono će upravljati radnim sna­ gama, kako bude potreba iziskivala : kombiniranjem mno­ gobrojne radne snage, najsavršenijom tehnikom ono će moći u igri izvesti ono, što se danas pričinja nemoguće. Kao što društvo preuzima brigu oko svoje mladeži, tako i oko svojih staraca, bolesnika i invalida. T ko bude ma rad kakvog uzroka postao nesposoban za rad, za njega će se pobrinuti cjelina. I tu se ne će raditi o jednom aktu dobročinstva, već o d u ž n o s t i , ne o mrvici kruha, već o zasluženoj njezi i pomoći, koja mora pripasti onome, koji je u godinama snage i sposobnosti za rad ispunjavao svoje dužnosti prema cjelini. Večer života bit će^ starosti poljepšana sa svime, što će društvo moći da pruži. Jer se svaki nada, da će jednom i sam uživati ono, što starima �453 čini. Sad već starce ne muči pomisao, da drugi čekaju na njihovu smrt, kako bi baštinili. A isto je tako iščeznula i bojazan, e će biti bačeni u stranu kao isisani limuni, kad ostare i oslabe. O ni ne će biti upućeni ni na milost i pomoć svoje djece, ni na prosjačke krajcare svojih općina.1 Vrlo je dobro poznato, u kakovom se položaju nalazi ve­ ćina roditelja, koji su u starosti upućeni na pomoć svoje djece. I kako nada u b a š t i n u demorališe djecu, a još više rodjake. Kako se niske strasti bude i koliko se zlo­ čina time izazove. Umorstvo, podvala, kriva prisega, iznudjivanje. Moralno i fizičko stanje društva, način rada, stanovanja, hranjenja i odijevanja, njegov društveni život, sve će pri­ donijeti tome, da nesrećnih slučejeva, oboljevanja i iznemo­ glosti bude što manje. Naravna smrt, izumiranje prirodnih snaga postat će tada sve više i više pravilom. Uvjerenje, da je nebo na zemlji i da umrijeti znači svršiti, pobudit će ljude, da živu pametno. Najviše uživa onaj, koji uživa dugo. Dug život najbolje zna da cijeni svećenstvo, koje priprema ljude za „onaj svijet'*. Bezbrižnost života daje im mogućnost, da dostignu prosječno najvišu starost. 2. Preokret u ishrani. Z a život je u prvom redu potrebno jelo i pilo. Prija­ telji takozvanog „prirodnog načina života" pitaju često, za­ što je socijalna demokracija ravnodušna prema vegeterijanstvu. Evo z ašto : svatko neka živi, kako ga je volja. Vegeterijanstvo, to jest prehrana bilinama, našla je zemljišta 1 „Čovjek, koji je cio svoj život probavio u poštenom i napornom radu, ne treba da živi u starosti svojoj ni od milosti svoje djece ni od buržoaskog društva. Nezavisna, bezbrižna i osigurana starost je najpri­ rodnija nagrada za besprekidne napore u danima snage i zdravlja.*4 v. Thiinen, Izolovana država. N o kako izgleda u buržoaskom društvu ? Milijuni gledaju sa jezom u budućnost, kada će, ostarjeli, biti izbačeni na ulicu. A naš industrijski sistem čini ljude rano starima. Zakonsko osiguranje u starosti i nemoći u Njemačkoj, toliko hvaljeno, pruža vrlo malu naknadu, to svi priznaju. Pom oć, koju ono zajamčuje, mnogo je nedostatnija od mirovina, koje države daju velikoj većini umirovljenih činovnika. �454 ponajprije u takovim krugovima, koji su u ugodnom polo­ žaju, da mogu birati izmedju vegetabilne i animalne hrane. Medjutim, za veliku većinu čovječanstva ne postoji taj izbor, ona je primorana živjeti prema svojim sredstvima, sredstvima, koja je upućuju zbog oskudice isključivo na vegetabilnu hranu, koja je najmanje hraniva. Našem radnom pučanstvu u Sleskoj, Saskoj, Thiirinškoj i t. d. korun je glavna hrana, pa čak i kruh dolazi tek na drugo m jesto; meso, pa i ono slabije kvalitete, dolazi rijetko na stol. Najveći dio ladanjskog puka, ma da goji marvu, rijetko se hrani mesom, on mora marvu da proda, kako bi stečenim novcem zadovoljio drugim potrebama. Z a mnogobrojne ljude, koji su primorani da živu kao vegeterijanci, dobro bi došlo, da s vremena na vrijeme dobiju koji biftek ili koju šunku.1 U koliko se vegeterijanstvo okreće protiv p r e c j e n j i v a n j a hranivosti mesa, ono je u pravu; ali nema prava, kad iz vrlo sentimentalnih razloga ustaje protiv upotrebe mesne hrane kao štetne i kobne. N a primjer zbog toga, što prirodni osjećaj ne do­ pušta, da se životinje tamane i „lešina" jede. Ali želja za ugodnim i spokojnim životom goni nas, da objavimo rat velikom broju životinja, kukaca razne vrsti i da ih tama­ nimo, a da ne budemo sami pojedeni, moramo da ubijamo i istrjebljujemo divlje životinje. Kad bi se štedio život 1 D a je tomu odista tako, potvrdjuju pokusi s prehranom, o kojima u novije vrijeme izvijestile dva talijanska istraživača. Ispitivano je mije­ njanje tvari kod jednog pučanstva, koje se već od davnih vremena hrani vegetabilnom hranom. Takvo pučanstvo, živući u jadnim ekonomskim prilikama, nalazi se na jugu Italije, u Abruzzima. Hrana mu sastoji od kuruznoga brašna, povrća i maslinova ulja. Tamo ne jedu ni mlijeka, ni sira, ni jaja. N a stol njihov dolazi meso tek tri do četiri puta na godinu. Radi pokusa dalo im se u hranu meso, i to tako, da je svaka osoba kroz 15 dana dobila 100 grama mesa, a kroz daljnjih 15 dana 2 0 0 grama mesa. Pokazalo se, „da su se procesi asimilovanja razvili znatno povoljnije- Neobično veliki isprva gubici hranivih tvari dodjoše do najmanje mjere. N e samo da se dodana životinjska bje­ lančevina probavila potpuno, već se i vegetabilna hrana probavljala bolje, nego prije. T o je tim značajnije, što je bila 'teško probavljiva, sastojeći gotovo od same kuruze, koja ima mnogo celuloze.1 D i. med. A . Lip4 schiitz, Reformiranje naše prehrane? „Novo Vrijeme*', 27. godište, 1. svezak, str. 9 1 5 . �455 „dobrih čovjekovih prijatelja1, domaćih životinja, ovih bi 4 se „dobrih prijatelja** za deset godina toliko namnožilo, da bi nas „pojeli** lišavajući nas hrane. Lažna je tvrdnja, da bilinska brana pripitomljuje osjećaje u čovjeka. U dobro­ ćudnom Indijancu, koji se hrani biljem, probudi se „zvijer**, čim ga na otpor izazove surovost Englezova. Hranivost jedne hrane ne smije se prosudjivati po sadr­ žim bjelančevine, što je sadržana u njoj. Mora se uzeti u obzir i to, koliko ostane neprobavljeno bjelančevine u toj hranivoj tvari. S toga gledišta stoje primjerice meso i riža odnosno krumpir obzirom na bjelančevinu jedno prema drugome kao 2,5 i 20 odnosno 22, to jest, od 100 grama bjelančevine, koja je uzeta s mesom pojavi se 2,5 grama u izmetini, od 100 grama bjelančevine, koja je uzeta s rižom ili krumpirom, 20 odnosno 22 grama. Znameniti ruski fizijolog Pavlov i njegova škola dokazaše, da se kod probave kruha izlučuje daleko više fermenta, nego li kod probave mesa. Pavlov je dalje pokazao, da probavni sokovi, koji izlaze iz želučanih žlijezda, sastoje od dvije veličine ob­ zirom na kvantitet: želučani sok izlazi s jedne strane na podražaj želučane sluznice, a s druge strane kao „tekovni sok“ na podražaj sjetilnih organa pomoću dotične hrane. Množina tekovnog soka ovisna je o našem duševnom stanju, primjerice o gladi, brizi, srditosti, ve elju itd., a onda i o naravi dotične hrane. Ali značenje toga tekovnoga soka različito je kod probavljanja različitih hrana. Mnoga hrana, kao naprimjer kruh, kuhana jaja ili čisti škrob, ne mogu se, kao što je pokusima neposredno dokazano, uopće pro­ bavljati, ako pri njihovoj probavi ne djeluje taj tekovni sok: ona se može probaviti samo onda, kad ju se uzima s tekom (ili s drugim hranivim sredstvima). Naprotiv se meso, kao što je to Pavlov dokazao, može djelimično pro­ baviti i bez tekovnoga soka, dok je probavljanje mesa s tekovnim sokom daleko brže (skoro za pet puta). „ M i dakle mo ram o uzeti u obzir prilike, koje su v e z a n e za d u š u č o v j e k a . O v d j e je po­ stavljen most izmedju činjenica hranbene ( i z i j o l o g i j e i s o c i j a l n i h prilika. M o d e r n i g ra dj an in , n a r o č i t o r a d n i č k a klasa, živi �456 u t a k v i m s o c i j a l n i m pr i l i kama, koje mor aj u u n j e m u u g u š i t i s v a k i n o r m a l n i t ek. R a d u tvornici, b e s p r e k i d n a briga oko svag­ d a š n j e g a kruha, n e d o s t a t a k d u š e v n o g od­ mora i radosti, pot p u n a tjelesna iscrplje­ nost , s v e su to m o m e n t i , koj i u n i š t a v a j u t e k . U ovakovom duševnom stanju mi nijesmo kadri da izlučujemo tekovni sok, koji je potreban, da se probavi vegetabilna hrana. Naprotiv je meso takva hrana, što se — da se tako izrazimo — sama brine za svoju probavu; ne samo da se ona dobrim dijelom dade probaviti i bez teka, već je ona i moćan podraživač našega teka. Tako meso pomaže probavu onih vegetabilija, koja smo zajedno s njime uzeli. Cini nam se, da u tom leži velika prednost životinjske hrane za modernog čovjeka.4,1 Sonderegger pogadja jezgro »tvari, kad veli: „Ne po­ stoji nikakav red po rangu u nužnosti sredstava za hra­ njenje, postoji tek nepromjenljiv zakon miješanja njihovih hranivih materija. “ Ispravno je, da se samo mesnom hra­ nom nitko ne može da hrani, medjutim bilinskom može, predpostavljajući, da je izabere. S druge strane, nitko se ne će zadovoljiti stanovitom bilinskom hranom, ma bila ona i najhranivija. T ako su bob, grašak, leća, jednom riječi leguminosa, najhranivije od svih hranivih materija. Ali bi bila tortura hraniti se isključivo samo njima, što bi trebalo da bude moguće. T ako u prvom svesku „Kapitala** na­ vodi Karl Marx, da čilenski posjednici rudnika sile svoje radnike, da jedu godinama bob, jer im ovaj daje veliku količinu snage, te mogu snositi napore, kao ni od koje hrane. Radnici se odriču boba, i ako je tako hraniv, ali ih oni nagone, da ga jedu. Ni u kojem slučaju sreća i zdravlje ljudi ne zavise od ove ili one vrsti hrane, kao što to tvrde fanatici medju vegeterijancima. Klima, socijalni odnosi, na­ vika i lični ukus, to je mjerodavno.2 1 A . Lipschiitz, u pomenutoj knjizi, str. 9 1 4 do 9 1 5 . 8 „Zdrava hrana isključivo je vegetabilna s malim pridodatkom ani­ malnih supstancija. M eso se u seljačkoj hrani upotrebljava vrlo malo. D anas ne če nitko poreći, da se na taj način dade dobro živjeti. Cak i isključivo vegetabilna hrana uz dobro mijenjanje ne škodi zdravlju. �457 U koliko se više razvija kultura, na mjesto gotovo isklju­ čivo mesne hrane, kao kod lovačkih i pastirskih naroda, stupa sve više biljevna. Raznovrsnost njegovanja bilja znak je više kulture. Sa polja odredjene veličine može se dobiti mnogo više vegetabilnih hranivih materija, nego što se ga­ jenjem stoke može dobiti mesa. Ovaj razvitak daje biljnoj hrani sve veće preimućstvo. Prevoz mesa, koji se danas vrši, blagodareći ekstenzivnoj privredi, iz dalekih zemalja, naročito iz Južne Amerike i Australije, bit će za nekoliko decenija obustavljen. S druge strane, stoka se ne gaji samo radi mesa, već i radi vune, dlaka, ščetina, kože, mlijeka, jaja itd. O tom ovise mnoge industrije i mnogo ljudskih potreba. Isto se tako velika količina otpadaka, koje daje industrija i domaće gospodarstvo, ne može upotrijebiti ko­ risnije, nego za gajenje stoke. U budućnosti će more morati pružati čovječanstvu mnogo više životinjske hrane, nego dosada. T eško da će se tada dogadjati još, da se pri bogatom ribolovu čitavi tovari upotrijebe za djubre, kao što to danas biva, jer sredstva za transport i konzerviranje ne daju mogućnosti, da se čuvaju ili pak visoka cijena transporta spriječava izvoz. A vrlo je vjerojatno, da će, sa ukidanjem suprotnosti izmedju grada i ladanja, kad se sta­ novništvo preseli iz velikih gradova na ladanje, kad se rad u zatvorenim tvorničkim prostorima sjedini s poljoprivrednim, mesna hrana zaostati za biljevnom. Nedostatak sredstava za podraživanje u biljevnoj hrani može se nadoknaditi ra­ zumnim priredjivanjem mirodija. Ali čisto vegeterijanski način života nije za buduće društvo ni vjerovatan ni po­ treban. A li se posvuda, po svim kontinentima javlja očigledno druga jedna želja, napušta se prva jednostavna hrana, traže se dodaci i sredstva, koja bude tek, a ovamo spada i m eso, koje se u kuhinji dade na sto raznih načina prirediti. O va težnja za promjenom hrane opaža se posvuda, pa kako iščezavaju jednostavni običaji, navike, narodne nošnje, tako se pobijaju i stariji načini prehrane. Ovaj se preokret zapaža u svim zemljama, i u Japanu, gdje je prije vladala naročita hrana, potiskuje evropska stari režim, a mornarica je čak zavela novu hranu, jer je ova kompedijoznija pokazavši se boljom za radnike, koji su u poslu. O pćenita je težnja doći do koncentrirane, masne i ukusne hrane.“ M . Rubner, Pitanja narodne prehrane. Str. 3 1 . do 32 . Leipzig 1908. �458 3. Komunistička kuhinja. Ali kod hrane je daleko važnji k v a 1i t e t, nego kvantitet; mnogo ne pomaže, ako to mnogo nije dobro. A kvalitet se znatno popravlja načinom pripravljanja. Ako se hoće postići najveći stepen koristi, p r i p r a v l j a n j e h r a n e m o r a da o d g o v a r a z n a n o s t i i s t o tako, kao s va k a d ru g a l ju ds k a djelatnost. Zat o treba z n a n j a i s r e d s t a v a . Nije treba dokazivati, da naše žene, kojima danas pripravljanje hrane poglavito pripada, često puta ovoga znanja n e m a j u i ne mogu da imaju. T ehnika velikih kuhinja dostigla je već savršenstvo, za koje ne znaju ni najbolje uredjene porodične kuhinje. N a­ ročito odgovara željama kuhinja sa električnim grijanjem i svijetlom. Ni dima, ni vrućine, ni p a re ; kuhinja nalikuje više jednom salonu, nego li jednom radnom prostoru sa svim mogućim tehničkim i mašinskim uredbama, koje brzo i lako vrše najneugodnije i najdangubnije poslove. T u su električne sprave za Ijuštenje krumpira i voća, aparati za vadjenje jezgra, alat za punjenje kobasica, preša za slaninu, stroj za siječenje i drobljenje mesa, aparati za pečenje, mlinovi za kavu i mirodije, aparat za rezanje hruha, stroj za drobljenje leda, aparati za vadjenje čepova i stotine drugih orudja i strojeva, pomoću kojih relativno mali broj lica sa umjerenim naporom može da zgotovi jelo za sto­ tine gostiju. Isti je slučaj s priborom za pranje i čišćenje. Privatna je kuhinja za milijune žena jedna ustanova, koja traži najveće napore, najveću dangubu i najveće ra­ sipanje, ona im oduzima zdravlje i dobro raspoloženje i predmet je svagdašnje brige, naročito kad su sredstva, kao kod većine porodica, najoskudnija što mogu biti. Ukidanje privatne kuhinje znači za mnoge žene oslobo­ djenje. Privatna je kuhinja isto tako nazadna i preživljena ustanova, kao i radionice sitnog majstora, obje znače naj­ veću protivnost ekonomiji, veliki gubitak vremena, snage, materijala za ogrijev i svijetlo, hrane i t. d. Hranivost jela povećava se time, ako se ona dadu lako asimilirati; ovo je odlučno.1 Prirodni načm hranjenja kod 1 Sposobnost asimilacije jela od presudnog je značenja za pojedinca. Niemeyer, Nauka o zdravlju. �459 sviju omogućit će tek novo društvo. Cato hvali stari Rim, da je do šestog vijeka od osnivanja grada (200 prije Krista) bilo poznavalaca ljekarstva, ali nije bilo rada. Rimljani su živjeli tako trijezno i jednostavno, te su bo­ lesti bile rijetke, a običan oblik smrti bijaše smrt od ostarjelosti. Stvari su se iz temelja promijenile tek onda, kad su se razvili na jednoj strani požuda i lijenost, ukratko raspuštenost, a na drugoj strani nevolja i pretjeran rad. U budućnosti će biti nemoguća pohotljivost i raspuštenost, ali i nevolja, bijeda i oskudica. Svega je dovoljno za sve. V eć je Heinrich H eine pjevao: N a zemlji ima hljeba dost Z a svekolike ljude I R uže i mirte, ljepota i radost I šećerni grašak je tude. D a, šećerni grašak svakome, Cim mahuna pukne jednom ! N ebesa mi prepuštamo A ngjelu, vrapcu vriednom.1 „Tko jede malo, živi dobro “ (to jest dugo) rekao je Talijanac Cornaro u šesnaestom vijeku, kako ga citira Niemeyer. Najposlije će u buduće i kemija pridonijeti mnogo više, nego li dosad, pripravljanju nove i bolje hrane. D anas se znanost mnogo zlorabi, da bi se omogućila patvorenja i iznudjivanja; medjutim je jasno, da kemijskim načinom zgotovljeno jelo, koje ima sva svojstva prirodnog proizvoda, pokazuje isti rezultat. Način dobijanja sporedna je stvar, ako proizvod u svem ostalom daje ono, što se od njega traži. 4. Preobražaj u domaćem životu. Kako u kuhinji, revolucija će se odigrati u cjelokupnom domaćem životu i otpasti će mnogi poslovi, koji se danas moraju obavljati. Kako će u buduće zavodi za centralno pripremanje hrane učiniti potpuno suvišnom domaću ku­ hinju, isto će tako sa centralnim grijanjem i centralnim električnim svijetlom otpasti svi poslovi, koje je dosada 1 Heinrich H eine, Njemačka, zimska priča. �460 iziskivalo loženje peći i spremanje svjetiljaka i aparata za svijetlo. Vodovod sa toplom kao i sa hladnom vodom omogućiti će svakomu, da bez pomoćnih lica ima i pranje i kupalište. Centralni zavodi za pranje i sušenje po­ duzeti će čišćenje i sušenje rublja; centralni zavodi za či­ šćenje vršiti će čišćenje odijela i sagova. U Chicagu su bili izloženi strojevi, koji su obavljali čišćenje sagova a naj­ kraćem vremenu, što je izazvalo čudjenje i divljenje dama, koje su posjetile izložbu. Električna se vrata otvaraju pod lakim pritiskom prsta i sama se zatvore. Električna insta­ lacija raznosi pisma i novine u sva kućna odijelenja i sve spratove, električna kola prištedjuju penjanje uza stube. Unutrašnji kućni namještaj, pod, zastiranje zidova, po­ kućstvo, bit će udešeni tako, te će se sve moći najlakše čistiti, da ne bude sakupljača prašine i bakterija. Djubre i otpaci iznosit će se iz kuće na sličan način, kao što vo­ dovod odvodi upotrebljenu vodu. U Saveznim Državama u gdjekojim evropskim gradovima, naprimjer u Ziinchu, Berlinu i njegovim predgradjima, Londonu, Beču, Miinchenu, ima već takvih kuća, uredjenih sa svim rafinemanom, u kojima stanuju mnogobrojne imućne porodice — ostale ne mogu da podnose troškove — i uživaju veliki dio opisanih udobnosti.1 1 O d 2521 stanova, koji su godine 1908. nastali u W ilmersdorfu, imalo j e : Centralno lo ž e n j e .............1001 ili 39,71 procenata Opskrbu toplom vodom . . 1373 „ 5 4 ,4 6 „ Električno svijetlo . * . . . 1288 „ 5 1 ,0 9 „ K u p a o n u .................................... 2 0 6 3 „ 8 1 ,8 3 „ L i f t .................................. 6 9 9 „ 2 7 ,7 3 Sakupljač p r a š in e ..................... 3 0 4 „ 12,06 „ Plin je bio uveden u sve stanove. U Berlinu i oko njega postoji već i više kuća s jednom kuhinjom. O vdje se, u zajedničkoj kuhinji, gotovi jelo za sve stanovnike kuće. Tako već na svim područjima buržoasko društvo nosi u sebi klice socija­ lističkog preobražaja društvenog: ,.Grad budućnosti imat će osim zajed­ ničke kuće sa plinskom, elekričnom centralom za loženje, ^osim škola i prostorije za sastajanje i centralnu kuhinju za čitavu zajednicu. Tada ne će biti nemoguće direktnim telefonskim pozivom zatražiti u stanove jelo, koje će se dovoziti na malim automatskim kolicima, slično, kao^ što se u velegradovima raznose pisma pomoću podzemne električne pošte. T o je daleko manje teško i daleko izvedljivije, nego li riješenje problema o letenju, koji se još do nedavna činio tako utopističkim. E. Lilienthal, Reforma kućanstva. Dokumenti napretka. Svezak 9. 1909. �461 Ovdje imamo i opet jedan dokaz o tome, kako bur­ žoasko društvo utire put revolucijoniranju domaćeg života, ali samo svojim izabranicima. A čim se domaći život bude na ovaj način iz osnova promijenio, nestati će sluge, ovoga „roba za sve ćudi gospodjine“. Zajedno s njim nestati će i dame. „Bez slugu nema kulture“, uzviknut će gospodin v. Treitschke sa komičnim patosom. O n je isto tako malo sposoban da zamisli društvo bez slugu, kao što ga Aristolel nije mogao da zamisli bez r o b o v a . Čudno je, što gospodin v. Treitschke smatra naše sluge „nosiocima naše kulture**. Treitschkeu kao i Eugenu Richteru zadaje mnogo brige i čišćenje cipela i odijela, u čemu se pak svaki ne će sam za sebe brinuti. No u devet desetina slučajeva danas to svaki sam radi, ili radi žena za muža, ili kćer i sin za porodicu, i moglo bi se odgovoriti time, da što danas čine devet desetina, može činiti i ona jedna desetina. Našao bi se i drugi izlaz. Zašto da se u buduće m l a d e ž bez razlike spola ne upotrijebi za takove i slične poslove? Rad ne sramoti čovjeka, pa sastajao se on i u čišćenju cipela, to je iskusio i mnogi oficir iz staroga plemstva, koji je zbog dugova otpirio u Savezne Države i tamo postao slugom ili čističizmom. Gospodin Eugen Richter prikazuje u jednoj svojoj brošuri, kako na pitanju čišćenja cipela pada „socijalistička država budućnosti**. „Socijalistički državni kancelar** odreći će se naime toga, da čisti sebi cipele i eto, to će biti njegova nesreća. Protivnici su se silno ushićivali tom kri­ tikom i time posvjedočili svoju skromnost u tome, šta traže od kritike socijalizma. G ospodin Eugen Richter morao je doživjeti poraz, jer ne samo da je jedan od njegovih stranačkih drugova u Niirnbergu odmah poslije štampanja njegove brošure pronašao s t r o j z a č i š ć e n j e c i p e l a , već je na chikaškoj svjetskoj izložbi 1893. bila izložena jedna e l e k t r i č n a m a š i n a z a č i š ć e n j e c i p e l a , koja je taj posao obavljala potpuno i savršeno. Tako je glavni prigovor, koji su Richter i Treitschke podizali protiv socija­ lističkog društva, propao u praksi pred jednim izumom, koji je nadjen u buržoaskom društvu. Revolucionarni preobražaj, koji iz temelja mijenja sve �462 životne odnose ljudi, a naročito položaj žene, vrši se već pred našim očima. Samo je pitanje v r e m e n a , kad će taj preobražaj u najvećim razmjerima uzeti u svoje ruke samo društvo, ubrzati ga i uopćiti ga i s t i m e p r u ž i t i pr i l i ke, da svi b e z i z n i m k e s u d j e l u j u na nj e­ g o v i m m n o g o b r o j n i m r a z n o v r s n i m kor i s t i ma. D v a d e s e t i o s m o poglavlje. Žena u budućnosti. O vo poglavlje može biti vrlo kratko. O no sadrži samo konzekvencije, koje iz onoga, što je dosada kazano, izlaze za položaj žene u budućem društvu, konzekvencije, koje dapače i sam čitalac može lako izvući. Z ena novoga društva bit će socijalno i ekonomski potpuno nezavisna, ona ne će biti više potčinjena ni sjenci od gospodstva i izrabljivanja, ona će stajati prema muš­ karcu kao slobodna, jednaka i biti će gospodaricom svoje sudbine. Njezin je uzgoj jednak čovjekovom izuzimajući nastranosti, uvjetovane razlikom spola i njezinim spolnim funkcijama; živući u prirodnim životnim uslovima, ona može razvijati i upotrebljavati svoje fizičke i duševne sile prema p o trebi; za svoju djelatnost ona odabire one oblasti, koje odgovaraju njezinim željama, sklonostima i predispo­ zicijama, i radi pod istim uslovima kao i muškarac. Jedan dio dana radit će kao praktična radnica ma kakav posao, drugi dio dana bit će odgojiteljica, ućiteljica, dadilja, treći dio dana zanimat će se umjetnošću ili naukom, četvrti dio dana vršit će ma koju administrativnu funkciju. O na će stu­ dirati, raditi, uživati, zabavljati se sa sebi ravnima ili s muš­ karcima, kako ona hoće i kakova već bude prilika. U izboru ljubavi bit će kao i muškarac slobodna i nespriječavana. O na prosi ili se udaje i sklapa brak jedino s obzirom na svoju naklonost. Taj je brak privatan ugovor bez posredovanja kakvog funkcijonara, kao god što je brak do srednjega vijeka bio privatan ugovor. Socijalizam ovdje ne stvara ništa novo, on samo na višem kulturnom stupnju �463 i pod novim društvenim formama uspostavlja ono, š t o j e b i l o o p ć e n i t o p r i z n a t o p r i j e , no š t o je p r i ­ v a t n o v l a s n i š t v o z a g o s p o d a r i l o društvom. Pretpostavljajući, da zadovoljavanjem svojih nagona ne nanosi nikome nikakve štete, čovjek ima sam sobom da raspolaže. P o d m i r e n j e s p o l n o g n a g o n a je isto tako lična stvar svakog pojedinca, kao i p o d m i r e n j e svakog drugog prirod­ n o g n a g o n a . Nitko nema o tome da polaže račun drugome i nitko nepozvani nema u to da se miješa. Kako ja jedem, pijem i spavam i kako se odijevam, to je moja lična stvar, a isto je tako lična stvar moj saobraćaj sa licem drugog spola. Uvidjavnost i obrazovanje, potpuna lična nezavisnost, osebine, koje će se sa uzgojem i odnosima u budućem društvu same po sebi javiti, sačuvat će sva­ koga, da ne radi ono, što mu nanosi štetu. Muškarci i žene budućeg društva imat će u mnogo većem stepenu samoodgoje i poznavanja vlastitog bića, nego što je to danas. A samim tim, što će nestati onog glupog i smiješnog skrivanja spolnih stvari, saobraćaj spolova bit će mnogo naravniji, nego danas. A ko se izmedju dvoje, koji su sklopili brak, pojavi nesloga, razočaranje ili mržnja, moral nalaže, da se neprirodna i zato nemoralna veza raskine. A pošto će iščeznuti odnosi, koji su dosada veliki broj žena osudjivali na vanbračnost ili prodaju svojega tijela, to će nestati i nadmoćnosti muškaraca. S druge strane, potpuno novo društveno stanje otklonit će mnoge smetnje i zapreke, koje danas uplivišu na bračni život i koje ga često čine nedovoljno razvijenim ili sasvim nemogućim. Zapreke, apsurdnosti i neprirodnosti u današnjem po­ ložaju žene dolaze sve više u svijest širokih krugova na­ lazeći živa izražaja u socijalnoj literaturi, kao i u roma­ nima ; često medjutim u neskladnoj formi. Nitko, tko misli, ne će poreći, da današnji brak sve manje odgovara svojoj svrsi, i zato nije nikakvo čudo, što slobodan izbor ljubavi i slobodno raskidanje podržavanih odnošaja smatraju kao nešto prirodno čak i oni, koji uostalom nijesu skloni^ da otuda izvuku konzekvencije za promjenu našeg sadašnjeg društvenog stanja; oni drže, da samo privilegovanim kla­ �464 sama treba priznati slobodu spolnog saobraćaja. M a t i l d a R e i c h h a r d t-S t r o m b e r g o v a veli naprimjer u jednoj polemici1 protiv emancipatorskih težnja spisateljice F a n n y Lewaldove: „Kad V i (F. L .) tražite potpunu ravnopravnost žene s muškarcem u socijalnom i političkom životu, to mora imati pravo i G e o r g e S a n d o v a u svojim emancipatorskim težnjama, koje sadrže samo ono, što muškarac odavna neosporno ima. J e r s e n e m o ž e n a ć i n i ­ j e d a n u p r a v o p a m e t a n r a z l o g z a t o, d a u ovoj r a v n o p r a v n o s t i su djeluje samo glava, a ne i s r c e ž e n i n o i da ona ne bude slobodna davati i primati kao i m u š k a r a c . N aprotiv: ako žena prema svojoj prirodi ima prava, a s tim i dužnost - jer mi nismo dužni zako­ pavati blago, koje nam je dano — da u duševnoj utak­ mici s drugim spolom napreže vlakna moždjana do krajnje granice, ona mora imati i pravo, d a r a d i o d r ž a n j a r a v n o t e ž e u s p o s o b n o s t i m a ubrza krvo­ t o k s r c a n a n a č i n , k o j i j o j s e č i n i naj p o d e s n i j i m. Bez ikakvog moralnog uzbudjenja svi mi čitamo naprimjer kod G o e t h e a — da uzmemo naj­ većeg za primjer — kako je često rasipao toplotu svojega srca i oduševljenje svoje velike duše na druge žene. Uvidjavan čovjek nalazi, da je to prirodno, baš zbog nje­ gove velike duše, koja se teško zadovoljava, a samo ogra­ ničena moralnost ne odobrava tome. Zašto se dakle Vi rugate .velikim dušama’ medju ženama 1 . . . Uzmimo, da je cijeli ženski spol bez iznimke sastavljen od George Sandičinih velikih d u ša ; svaka je žena Lukrecija Floriani, čija su sva djeca djeca ljubavi, ali koja je svu ovu djecu odgojila kako pravom materinskom ljubavlju i predanošću, tako i uvidjavnošću i razumom. Sto bi tada bilo od svi­ jeta ? N e m a s u m n j e , d a b i s v i j e t m o g a o p o s t o j a t i i n a p r e d o v a t i i tada, kao i da­ n a s , i d a b i s e m o ž d a b o l j e o s j e ć a o. “ 1 Ženino pravo i ženina dužnost. Odgovor na pisma Fanny L e ­ w aldove: Z a i protiv žena. 2. naklada. Bonn 1871. �465 Ali zašto da na to imaju pravo samo „velike duše“ ? Kad su mogli jedan Goethe i jedna George Sandova, da izuzmemo njih dvoje izmedju mnogih drugih, koji su radili i rade kao i oni, živjeti po sklonostima svog srca, kad je naročito o Goetheovim ljubavnim aferama štampano knjiga za pol biblioteke, koje njegovi obožavaoci i obožavateljice sa ushićenjem gutaju, zašto ne odobravati kod drugih ono, što je predmet zanosnog udivljenja, kad dolazi od jednoga G oethea ili jedne George Sandove? Dakako, sloboda u izboru ljubavi nije moguća u bur­ žoaskom društvu — u tom i leži vrhunac našeg dokazi­ vanja —, ali neka se svi ljudi stave u slične socijalne uslove, 'koji danas vrijede samo za izabrane u materijalnom i duševnom pogledu, pa će svi imati mogućnosti za pravu slobodu. U ,,Jacques“-u opisuje George Sandeova jednog muža, koji o brakolomnom odnošaju svoje žene sa drugim ovako su d i: „Nijedno ljudsko biće ne može zapovijedati nad ljubavlju i nitko nije kriv, ako je osjeća ili ako je nema. Sto ženu ponizuje, jest la ž ; što ruši brak, nije čas, što ga ona ljubavniku pruži, v e ć n o ć , k o j u o n a p o ­ s l i j e t o g a p r o v e d e s a s v o j i m m u ž e m . “ Jacques se osjeća obvezanim, da zbog ovakovog shvatanja ustupi mjesto svome suparniku (Borelu) i tada ovako umuje: „Borel bi na mome mjestu svoju ženu mirne savjesti istukao i ne bi se zarumenio, da ju tada primi u zagrljaj, poniženu njegovim batinama i cjelovima. Ima ljudi, koji bez razmišljanja, po istočnjačkom običaju ubijaju svoju nevjernu ženu, jer je smatraju kao zakonito vlasništvo. Drugi se tuku sa svojim suparnikom, ubiju ga ili udave, i tada ženu, koja im reče, da ih voli, mole za cjelove i milovanja, dok se ona usteže puna straha ili predaje u očajanju. T o je u bračnoj ljubavi običan način ponašanja i meni se čini, da je ljubav svinja manje podla i manje surova od ljubavi takvih ljudi.” 1 Brandes dodaje ovim navedenim rečenicama o v o : „O ve istine, koje za naš da­ našnji o b r a z o v a n i svijet važe kao elementarne, bile su *) G eorge Brandes, Literatura Leipzig 1883. V eit & Co. A . Bebel: Ž en a i socijalizam. devetnaestog stoljeća. 5. svezak. 30 �466 prije pedeset godina vapijući u nebo sofizmi." Ali ni danas se „imućni i obrazovani svijet" ne usudjuje, da se otvo­ reno izjavi za načela George Sandove, i ako faktično po njima živi. Kao što je licemjeran u moralu i religiji, tako isto i u braku. Ono, što su radili Goethe i George Sandova, rade danas tisuće drugih, koji se ne mogu uporediti s Goetheom ili Sandovom, pa ipak ne gube ništa na društvenom ugledu. T reba čovjek samo da ima ugledan položaj i sve ide samo od sebe. Bez obzira na to, slobode jednoga Goethea ili jedne George Sandove vrijede sa stanovišta gradjanskoga morala kao nemoralne, jer se sukobljuju sa moralnim zako­ nima, koje je društvo stvorilo, i sa prirodom našeg dru­ štvenog stanja. Prisilni je brak za gradjansko društvo nor­ malan brak, jedini „moralni" savez spolova, svaki je drugi spolni savez nemoralan. Đuržoaski je brak, kako smo nepo­ bitno dokazali, posljedica buržoaskih prilika s obzirom na vlasništvo. Stojeći u najužoj vezi sa privatnim vlasništvom i nasljednim pravom, on se sklapa radi dobijanja „zako­ nite" djece za nasljednike. A pod pritiskom društvenih prilika on je nametnut i onima, koji nemaju ništa da nasli­ jede, 1 on postaje društveno pravo, koje država kaznom štiti, zatvarajući u tamnice ljude i žene, koji živu van­ bračno ili se rastave. Ali u socijalističkom društvu ne če se imati šta na­ sljeđivati, i ako se kao baština smatra pokućstvo i lične stvari, i sa te tačke gledišta današnji oblik braka otpada. T im e je svršeno i sa pitanjem o nasljednom pravu, koje socijalizam ne treba da ukida. Ne ima li privatnog vlasni­ štva, ne može biti ni nasljednog prava. Ž ena će dakle biti s l o b o d n a i djeca, koju bude imala, ne će joj ovu 1 U svom djelu ,,Gradja i život društvenoga tijela4 veli Dr. S c h a f (1 e : „Slabljenje bračne veze olakšavanjem rastave braka ne može se zacijelo željeti, ono bi bilo protivno moralnim zadacima ljudskog parenja i štetno za održanje stanovništva i odgoj djece." Prema onome, što smo rekli, izlazi, da mi smatramo ova naziranja ne samo netačnima, već smo pripravni, da ih smatramo i nećudoredniraa.4^ Medjutim će i Dr. Schaffle priznati, da je nemoguće, u jednom društvu daleko kul­ turnijem, nego li je sadašnje, uvoditi ili održati ustanove, k o j e s e k o s e s n j e g o v i m p o j m o v i m a o moral u. �467 slobodu umanjiti, ona joj mogu samo uvećati radost života. Dadilje, odgojiteljice, prijateljice, odrasla ženska mladež bit će joj u pomoći u slučajevima, u kojima joj je pomoć potrebna. Moguće je, da će u buduće biti ljudi, koji će reći slično A . H u m b o l d t u : „Ja nisam stvoren, da budem otac porodice. Osim toga ja smatram ženidbu za grijeh, radjanje djece za zločin “ P a šta onda? Moć prirodnog nagona pobrinut će se kod ostalih za ravnotežu. Nas ne uznemiruje ni neprijateljstvo prema braku jednog Humboldta ni filozofski pesimizam jednoga Schopenhauera, Mainlandera ili v. Hartmanna, koji u „idealnoj državi“ stavljaju čovječanstvu u izgled samouništavanje. Mi smo ovdje istog mišljenja kao i Fr. Ratzel, koji piše sa punim pravom: „ Č o v j e k se ne s m i j e d u l j e s m a t r a t i kao i z u z e t a k od p r i r o d n i h zakona, ne go neka već jednom počne tražiti z akonitost u s v o j i m v l a s t i t i m r a d n j a m a i m i s l i m a i neka na s t o j i , da živi po p r i r o d n i m z a koni ma. O n ć e p o s t i ć i t o, d a z a j e d n i č k i ž i v o t s a n j e m u j e d n a k i m a , to j e s t p o r o d i c u i dr­ žavu, u r e d i ne po n a č e l i m a d a l e k i h vje­ k o v a , već po r a z u m n i m p r i n c i p i m a n a r a v n e s p o z n a j e . P o l i t i k a , m o r a l , p r a v n a n a č e la , k o j a s a d a k u l j a j u iz s v i h m o g u ć i h izvora, d o ć i će u p o t p u n i s k l a d sa z a k o n i m a pri­ r o d e . Ž i v o t , d o s t o j a n č o v j e k a , o k o m e se p r i č a t i s u ć l j e ć i m a , p o s t a t i će k o n a č n o i s t i n o m.**1 Ovo se vrijeme približava o r i j a š k i m k o r a c i m a . Ljudsko je društvo tijekom hiljada godina prošlo kroz sve faze razvoja, da bi najposlije došlo dotle, odakle će ući u komunističko vlasništvo i potpunu jednakost i bratstvo, ali ne više samo suplemenika, v e ć s v i h l j u d i . T o je veliki napredak, koji ono čini. Slobodu, bratstvo i jedna­ kost svih ljudi, za čime je buržoasko društvo uzalud te­ žilo, na čemu nasijeda i mora da nasjedne, ostvariti če 1 Citat u H ackelevoj „Prirodnoj povjesti stvaranja1'. 4. naklada. �468 socijalizam. Đuržoasko je društvo moglo postaviti samo teoriju, koja je, kao i u mnogim drugim stvarima, u pro­ tivnosti sa praksom. Socijalizam će združiti teoriju i praksu. Povratak čovječanstva polaznoj tački njegovog razvitka biva na daleko višem kulturnom stupnju, negošto jeonaj, od koga je pošlo. Prvobitno je društvo imalozajedničku svojinu u rodu i bratstvu, ali tek u najgrubljoj formi i na nerazvijenom stupnju. Razvitak, koji je otada učinjen, ra­ stočio je zajedničku svojinu do najsitnijih beznačajnih osta­ taka, razorio rod i cijelo društvo rastvorio u atome, ali on je u svojim različitim fazama silno podigao produktivne snage društvene i mnogostrukost potreba, od rodova i ple­ mena stvorio narode i države i time opet proizveo stanje, koje je sa potrebama društvenim u vapijućoj protivnosti. Z adatak je budućnosti, da ovu protivnost razriješi time, što će izvršiti na najširoj osnovi pretvaranje privatne svojine i sredstava za rad u zajedničku svojinu. Društvo uzima u svoje ruke ono, što je nekada imalo i samo stvorilo, ono omogućuje svima, u skladu s novim uslovima života, da živu na n a j v i š e m kulturnom stupnju, to jest, o n o d a j e s v i m a o n o , š t o j e u p r i m i ­ t i v n i m o d n o s i m a m o g l o b i t i s a mo pr i vi l eg p o j e d i n a c a i l i p o j e d i n i h k l a s a - A sada i žena o p e t uzima a k t i v n u ulogu, koju je nekad imala u prvobitnom društvu, ali ne kao gospodarica, već kao rav­ nopravna. „Konac državnog razvoja nalikuje početku ljudskog ži­ vota. Prvobitna se jednakost vraća opet. Život, zasnovan na materinstvu, otvara i zaključuje kružno kretanje ljudskih stvari,“ piše Đachofen u svom djelu „Materinsko pravo*. A Morgan veli: „Sa nastankom civilizacije porast bogatstva postao je tako ogroman, njegovi oblici tako raznovrsni, njegova pri­ mjena tako opsežna, a u p r a v l j a n j e n j i m e u d e ' š e n o je t a k o v j e š t o u i n t e r e s u vlasnika, te ovo b o g a t s t v o s t o j i d a n a s p r e m a na­ r o d u k a o n e s a v l a d i v a s i l a . Ljudski duh stoji sputan i bez pomoći pred vlastitim svojim djelom. Ali ipak će doći vrijeme, kad će ljudski razum ojačati za vladavinu �469 nad bogatstvom, kad će utvrditi kako pdnos države prema vlasništvu, što ga ona štiti, tako i granice pravima vlasnika. I n t e r e s i d r u š t v a s u a p s o l u t n o p re č i, n e g o i n t e r e s i p o j e d i n a c a , i j e d n i i d r u g i mo r a j u biti d o v e d e n i u pra v ed a n i harmoničan o d n o š a j ; puki lov za bogatstvom nije krajnja meta čovječanstva, progres će postati zakonom budućnosti, kao što je bio za prošlost. Vrijeme, koje je proteklo od osvita civilizacije, jest samo jedan mali dio vremena u dosadaš­ njem životu čovječanstva, samo jedan mali dio vremena u njegovom životu. P r o p a s t d r u š t v a s t o j i p r e d nama kao kraj j e d n o g h i s t o r i j s k o g raz­ vitka, čiji je j e d i n i k o n a č n i cilj bio bo­ g a t s t v o ; j e r t a k a v r a z v i t a k s adr ži e l e ment e svoga vlastitog uništenja. ,,D e m o k r a c i j a u upravi, bratstvo u d r u š t v u , j e d n a k o s t pr ava, o p ć e n i t i uzgoj p o s v e t i t će n a j b l i ž i , viši s t u p a n j društva, za koj i p o s t o j a n o r a d e i s k u s t v o , r a zum i znanost. „ O n o će bi t i o b n o v a — ali u v i š e m obl i ku — slobode, jed n a k o sti i bratstva starih rodova."1 T ako ljudi različitih stajališta dolaze do istih rezultata na osnovi svojih znanstvenih istraživanja. Potpuna eman­ cipacija žene i njezina ravnopravnost s muškarcem jedan je od ciljeva našega kulturnog razvitka, i njezino ostva­ renje ne može spriječiti nikoja sila svijeta. Ali ona je mo­ guća samo na temelju preobražaja, koji ukida vlast čo­ vjeka nad čovjekom, dakle i kapitalista nad radnikom. T ek onda će čovječanstvo dostići najvišu tačku svojega razvoja. Najzad će doći „zlatno doba“, o kom su ljudi tisućlje­ ćima sanjali i za kojim su čeznuli. K l a s n o g o s p o d ­ st vo s v r š i t će z an a vi j e k, a s njim i gos­ p o d s t v o m u š k a r c a nad ženom. 1 Morgan, u pomenutoj knjizi, atr. 474 do 475. �470 Dvadesetideveto poglavlje. Internacijonalnost. Život, dostojan čovjeka, za sve, ne može biti stvar jednog povlaštenog naroda, koji, izolovan od svih ostalih naroda, ne bi mogao ovo stanje ni zasnovati ni održati. Cijeli naš razvitak jest proizvod zajedničkog rada nacijonalnih i internacionalnih snaga i odnosa. 1 ma da nacijonalna ideja u mnogome još vlada glavama i služi kao sredstvo za održanje političke i socijalne vlasti, jer je ova moguća tek u krugu nacijonalnih granica, mi smo već du­ boko zapali u internacijonalizam. Trgovački, carinski i brodarski ugovori, svjetski po­ štanski savez, medjunarodne izložbe,* kongresi za medjunarodno pravo i medjunarodni novčani saobraćaj, ostali internacijonalni naučni kongresi i savezi, medjunarodne istraživačke ekspedicije, naša trgovina i promet, naročito medjunarodni kongresi radnika, koji su nosioci novog vre­ mena i čijem se moralnom utjecaju ima zahvaliti, te je u proljeće 1890. na poziv njemačkog carstva održana u Ber­ linu prva medjunarodna konferencija za zaštitu radnika, sve je to svjedočanstvo medjunarodnoga značaja, što ga zauzeše odnošaji izmedju različitih kulturnih naroda, bez obzira na njihovu nacijonalnu zatvorenost, koja se sve više narušava. Nasuprot nacijonalnoj privredi mi govorimo o s v j e t s k o j p r i v r e d i i pridajemo joj veći značaj, jer o njoj u bit­ nosti zavisi dobro i blagostanje pojedinih naroda. Veliki dio naših proizvoda zamjenjuje se za proizvode stranih zemalja, bez kojih ne možemo da već egzistiramo. I kao što jedna industrijska grana nanosi štetu drugoj, ako u jednoj od njih nastupi kriza, tako isto kriza obuzme na­ cijonalnu proizvodnju jedne zemlje, ako se proizvodnja druge ukoči. Odnosi izmedju pojedinih zemalja postaju sve tješnji, bez obzira na sve prolazne smetnje, kao što su ratovi i nacionalistička izazivanja, jer njima gospodare materijalni interesi, najjači od svih ostalih. Ove odnose pojačava svaki novi prometni put, poboljšanje svakog pro­ metnog sredstva, svaki izum ili usavršenje u procesu pro- �471 izvodnje, po čemu postaje roba jeftinijom. Lakoća ličnog saobraćaja izmedju zemalja i naroda, daleko udaljenih medju se, jest jedan novi bitan faktor u lancu veza. Ise­ ljivanje i kolonizacija jesu druga moćna poluga. Jedan narod uči se od drugoga, jedan nastoji da drugoga nadvisi u utakmici. Pored razmjene materijalnih produkata najrazličitije vrsti razmjenjuju se i duševni proizvodi, kako u iz­ vorniku, tako i u prijevodima. Z a milijune postaje nuždom izučavanje stranih živih jezika. Ali pored materijalne ko­ risti ništa ne pridonosi više tome, da se antipatije uklone i probude simpatije od upoznavanja sa jezikom i duševnim proizvodima tudjeg naroda. Djelovanje toga procesa približavanja, što se vrši na medjunarodnoj ljestvici, jest to, da različite zemlje p os t a j u s ve s l i č n i j e u s v o j i m s o c i j a l n i m pri­ l i k a m a . Kod najnaprednijih i z b o g t o g a m j e r o ­ d a v n i h kulturnih naroda ta je sličnost već tolika, da onaj, koji je upoznao ekonomsku strukturu jednog naroda, pozna u glavnom već i one ostalih. O d prilike tako, kao što kostur životinja iste vrsti ima istu organizaciju i grad ju, pa ako čovjek ima njegove pojedine dijelove, može da teoretski konstruira cijelu životinju. Daljnja je posljedica ta, da moraju biti i jednake po­ sljedice tamo, gdje postoje jednaki socijalni tem elji: gomi­ lanje velikoga bogatstva i protivno ovome najamno ropstvo, zarobljivanje masa mašinerijom, vlast bogate manjine nad masama, sa svim posljedicama, koje slijede otuda. Mi vidimo doista, da klasne opreke i razredne borbe, koje bijesne u Njemačkoj, pokreću čitavom Evropom, Sa­ veznim Državama, Australijom i t. d. U Evropi vlada od Rusije do Portugalske, od Balkana, Ugarske i Italije do Engleske i Irske isti duh nezadovoljstva, opažaju se iste pojave socijalnog vrijenja, sveopće revoltiranosti i rasula. Izvana raznoliki, već prema stepenu razvoja, karakteru pu­ čanstva i obliku njihovoga političkog stanja, u bitnosti su ovi pokreti posvuda jednaki. Njihov su uzrok duboke društvene suprotnosti. Svakom se godinom one sve vise zaoštravaju, vrijenje i nezadovoljstvo prodire sve dublje i na šire u društveno tijelo, dok konačno jedna pobuda, �472 možda i neznatna, ne izazove eksploziju, koja će se poput munje proširiti preko čitavog kulturnog svijeta izazvavši na bojno polje za i proti sve duhove. Borba novog svijeta proti starom se rasplamsala. Na pozornicu dolaze mase, borba se vodi punoćom inteligen­ cije, što još nikada ne vidje svijet ni u jednoj borbi i kao što ne će nikad više vidjeti u sličnoj borbi. J e r to j e p o s l j e d n j a d r u š t v e n a b o r b a . Stojeći u početku dvadesetog stoljeća, mi vidimo, kako se ta borba približava posljednjoj svojoj fazi, u kojoj pobjedjuju nove ideje. Novo će se društvo podići na medjunarodnoj osnovi. Narodi će se zbratimiti, oni će jedan drugome pružiti ruke i raditi na tome, da novo stanje postepeno prošire na sve narode na zemlji.1 Jedan narod ne će više dolaziti drugome kao neprijatelj, da ga eksploatiše i ugnjetava, kao predstavnik tudje vjere, koju mu hoće da nametne, već kao prijatelj, koji hoće da uzgoji sve ljude za kulturne. Kulturni i kolonizatorski radovi novoga društva bit će po svojoj prirodi i svojim sredstvima isto tako različni od sa­ dašnjih, kao što su oba društva u suštini svojoj različna. N e će se upotrebljavati ni barut, ni olovo, ni alkohol, ni biblija; kulturna će se misija preduzimati samo mirnim sredstvima, koja će učiniti, da barbari i divljaci gledaju u civilizatorima ne svoje neprijatelje, već svoje d o b r o t v o r e . Pametni putnici i istraživači znaju već odavna, kako je taj put uspješan. K ad se jednom kulturni narodi ujedine u jednu veliku federaciju, tada će zauvijek „umuknuti ratne bure“. Vječni mir ne će tada biti san, kao što danas gospoda u uni­ formi hoće da prikažu. Ovo će vrijeme doći, čim narodi upoznaju prave svoje interese. A ovi se ne će unapredjivati ni borbom, ni svadjom, ni oružanjima, sto upropašćuju zemlje i narode, već mirnim sporazumom i za­ jedničkim kulturnim radom. Osim toga se vladajuće klase i njihove vlade brinu, kao što je gore izloženo, da se 1 „Nacijonalni interes i interes čovječanstva nalaze se danas u neprijateljstvu. N a jednom višem stupnju civilizacije oba će se interesa poklopiti i postati jedno." v. Thiinen, Izolirana država. �473 militarističkim oružanjima i ratovima stane na kraj zbog njihove ogromnosti. T ako će posljednje oružje, kao i to­ lika prije njega, otići u muzeje, neka buduća pokoljenja vide, kako su se prošle generacije hiljadama godina klale kao divlje životinje — dokle čovjek konačno nije triumfirao nad životinjom u sebi. D a su samo nacijonalne osobitosti i suprotnosti interesa — koje vladajuće klase u svim zemljama umjetno podstrekavaju, da bi u zgodnom času dobile u jednom velikom ratu kanal za odvodjenje opasnih struja — ono, što izaziva ratove, potvrdjuje jedna izjava pokojnoga generala feldmaršala M o 11 k e a. U prvom svesku njegove ostavštine, koji obradjuje njemačko-francuski rat od 1870— 71., veli se medju ostalim i ovo u uvodnim opaskam a: „ Do k l e n a r o d i ži vu o d i j e l j e n i m život om, bi t će i n e p r i j a t e l j s t a v a , k o j a se mogu i z r a v ­ n a t i s a m o o r u ž j e m , ali j e ž e l j e t i u i n t e r e s u č o v j e č a n s t v a , d a r a t o v i p o s t a n u rj edj i , kao što su p o s t a l i strašniji." Eto, ovaj zasebni nacijonalni život, to jest neprijateljsko ogradjivanje jednog naroda proti drugom, iščezava sve više u prkos svim suprotnim nastojanjima, da se održi, i bu­ duće generacije moći će bez muke ostvariti i one zadatke, na koje su genijalne glave mislile odavna i za čija su riješenja činile bezuspješne pokušaje. V eć je Condorcet imao ideju, da uvede u život jedan opći svjetski jezik. A ne­ kadašnji predsjednik Saveznih Država, pokojni Ulysses Grant, rekao je u jednom govoru: „Pošto su trgovina, na­ stava i brzi prenos misli i materija pomoću telegrafa i pare promijenili sve, ja vjerujem, da Bog priprema svijet, da postane j e d a n narod, da govoii j e d a n jezik, da po­ stigne takvo savršenstvo, u k o m e v i š e n e ć e b i t i p o t r e b n e ni v o j s k e ni r a t n e m o r n a r i c e . " N a­ ravno, kod jćdnog punokrvnog yankeea dragi Bog igra ulogu izravnjavanja, koje je jedino proizvod historijskog razvoja. N e treba se tome čuditi. Licemjerstvo ili čak i borniranost u pitanjima religije nigdje nije veće, nego u Saveznim Državama. Što manje državna vlast svojom or­ ganizacijom upravlja masama, u toliko više mora to činiti �474 religija, crkva. O tuda buržoazija izgleda uvijek najpobožnija tamo, gdje je državna vlast ^najslabija. Pored Saveznih Država u Engleskoj, Belgiji, Švicarskoj. I revolucijonarac Robespierre, koji se glavama aristokrata i popova sigraše ka loptama, bio je, kao što je poznato, vrlo religijozan, radi čega je dao svečano uspostaviti najviše biće, koje je kratko vrijeme prije toga — isto tako neukusno — kon­ venat objavio kao zbačeno. 1 pošto su se prije velike re­ volucije najlakoumniji i najblaziraniji aristokrati u Francuskoj razmetali svojim ateizmom, Robespierre ga je smatrao ari­ stokratskim i denuncirao ga je pred konventom u svome govoru o najvišem biću ovim riječima: „ A t e i z a m j e a r i s t o k r a t s k i . Ideja o najvišem biću, koje bdije nad potlačenom nevinošću i kažnjava triumfatorski zločin, pot­ puno je demokratska. K a d B o g a n e bi b i l o , m o r a o bi s e j e d a n t a k a v i z m i s l i t i . " Kreposni je Robes­ pierre slutio, da njegova kreposna buržoaska republika ne može izgladiti socialne opreke, o t u d a vjerovanje u naj­ više biće, koje vrši odmazdu i gleda da izravna ono, što u njegovo vrijeme ljudi još nijesu mogli izravnati, otuda je i vjera bila jedna nužda za prvu republiku. Ovo će vrijeme proći. Jedan kulturni napredak iza­ zvati će drugi, čovječanstvo će postavljati sebi uvijek nove zadatke i dospjeti do takvog kulturnog razvitka, koji ne će više znati za narodnosnu mržnju, ratove, religijozne borbe i slične natražnosti. Trideseto poglavlje. Pitanje naseljenosti i socijalizam. 1. Strah od prenapučenosti. Ima ljudi, koji p i t a n j e n a s e l j e n o s t i smatraju najvažnijim i najaktuelnijim od svih pitanja, jer prijeti opas­ nost od „prenapučenosti", šta više, ona već postoji. Ovo se pitanje mora pretresati specijalno sa medjunarodnog sta­ jališta, jer ishrana i razmještaj naroda postaju sve vise �475 medjunarodna stvar. Oko zakona o naseljenosti vodjene su poslije Malthusa mnoge prepirke. U sv6me djelu, koje je postalo slavno i glasovito, „Prilog principu naseljenosti koje Karl Marx označuje „djački površnim i popovski izdeklamovanim plagijatom iz Sir Jamesa Stewarta, Townsenda, Franklina, W allacea itd.“, „bez ijedne samostalne ideje“, Malthus iznosi gledište, da ljudstvo ima tendenciju, da se umnožava u geometrijskoj progresiji (1, 2, 4, 8, 16, 32 itd.), dok se hrana može da uvećava tek u aritmetičkoj progresiji (1, 2, 3, 4, 5 itd.). Nužna posljedica toga jest, da se izmedju broja ljudi i količine hrane brzo javila nerazmjernost, koja neminovno vodi bijedi u masi i pomoru u masi. Z ato je potrebno „uzdržavati se “ od pravljenja djece. Ne smije se ženiti onaj, koji ne ima dovoljno sred­ stava za ishranu svoje porodice, jer za „stolom prirode** nema mjesta za potomstvo. Strah od prenaseljenosti vrlo je star. Njega je bilo, kao što ispitivanja u spomenutom spisu pokazuju, već kod Grka i Rimljana, a tako isto pri izlazu iz srednjeg vijeka. O n je vladao Platonom i Aristotelom, Rimljanima, sitnim gradjanima srednjega vijeka, on je vladao i nad Voltaireom, koji je o tome štampao jednu raspravu u prvoj četvrti osam­ naestog vijeka. Drugi su se književnici ugledali u njega, dok se najposlije u Malthusu nije javio onaj, koji je ovim strahovanjima dao najjači izraz. Strah od prenaseljenosti javlja se uvijek u perijodama socijalnog raspadanja. O pće nezadovoljstvo, koje se tada javlja, hoće da se pripiš'e u prvom redu suvišku ljudi, a ne nedostatku životnih namirnica i načinu pribavljanja i podjele njihove Svako izrabljivanje čovjeka po čovjeku osniva se na klasnoj vladavini. A prvo i najbolje sredstvo klasne vlada­ vine jest zauzimanje zemljišta. Iz zajedničkog posjeda po­ staje postepeno privatni posjed. Masa ostaje bez vlasništva i primorana je, da svoju porciju životnih namirnica zaradjuje u službi kod imućnih. U takvim prilikama svaki pri­ raštaj u porodici ili novi konkurenat pada kao teret. Javlja se sablast prenaseljenosti, koja u toliko veći strah širi, u koliko se zemlja sve više monopolizira, a u produktivnosti �476 gubi, bilo što se dovoljno ne obradjuje, ili što se najbolje zemljište pretvara u pašnjake, ili što se kao lovna oblast rezervira za uživanje gospodarovo i tako otkida obradjivanju za ishranu naroda. Rim i Italija trpjeli su najveću oskudicu u hrani, kada se zemlja nalazila u rukama otpri­ like tri tisuće latifundijskih posjednika. O tuda očajni uzvik: Latifundija uništavaju Rim. Zemljište Italije bilo je pretvo­ reno u ogromne lovske oblasti ili u vrtove za uživanje plemićskih posjednika, a često je ležalo neobdjelano, jer je obradjivanje robovima bilo skuplje, nego li cijena žitu, koje se dovozilo iz Afrike i Sicilije, stanje, koje je širom otvo­ rilo vrata lihvarenju sa žitom, kojim se bavilo opet u prvom redu bogato plemstvo Rima. T o je bio glavni razlog, da se napusti obdjelavanje domaće zemlje. Plemstvo je dobijalo na lihvi sa žitom više, nego na proizvodjenju žita na svom ladanju. U takvim su se odnosima rimski gradjani ili osirotjelo plemstvo radije odricali braka i djece, što nije moglo biti spriječeno svima premijama, koje su se davale na zaklju­ čenje brakova i djecu, da bi se spriječilo umanjivanje vla­ dajuće klase. Slična se pojava javila krajem srednjega vijeka, pošto su plemstvo i svećenstvo u nizu vjekova svima sredstvima lukavstva i nasilja lišili vlasništva mnogobrojne seljake i i prigrabili sebi općinsku zemlju. Z bog pretrpljenih zlostav­ ljanja seljaci su se bunili, no bili su potučeni, a plemstvo je tek tada nastavilo svoj otimački zanat još na višoj ljestvici, što su reformovani knezovi prakticirali i prema crkvenim dobrima, uslijed čega je broj hajduka, prosjaka i skitnica porastao kao nikada prije. Njihov je broj bio naj­ veći poslije reformacije. Izvlašteno seosko stanovništvo teklo je u gradove. A ovdje su, zbog uzroka, koje smo prije naveli, životni odnosi postajali sve gori i tako se „prena­ pučenost*1 javila posvuda. Pojava Malthusova pada u onu perijodu engleske indu­ strije, kada su uslijed novih pronašašća Hargreavesovih, Arkwrightovih i W attovih nastali silni preobražaji u meha­ nici i tehnici, koji su provedeni poglavito u pamučnoj i platnenoj industriji i ostavili bez kruha desetine hiljada �477 radnika dotičnih kućnih industrija. Koncentracija posjeda i razvitak krupne industrije uzeli su u ono vrijeme u E n­ gleskoj velike dimenzije. Sa brzim porastom bogatstva na jednoj strani brzo je rasla bijeda mase na drugoj strani. U jedno takvo doba vladajuće klase, koje su imale sve raz­ loge, da postojeći svijet smatraju najboljim, morale su tražiti jedno vjerovatno objašnjenje za jednu tako protuslovnu pojavu, kao što je osiromašivanje masa uslijed sve većeg bogatstva i najvećeg cvjetanja industrije. Ništa zgodnije, nego krivicu pripisati suviše brzom namnožavanju radnika radjanjem djece, a ne tome, što su oni učinjeni suvišnima procesom kapitalističke proizvodnje i akumulacijom zemlje u rukama lordova. U takvim prilikama „djački površni, popovski izdeklamovani plagijatu Malthusov sadrži objaš­ njenje postojećeg zla, koje odgovara najskrivenijim mislima i željama vladajuće klase i koje ju pred svijetom oprav­ dava. Tim e se tumači i ogromno odobravanje, koje je naišao na drugoj strani. Malthus je za englesku buržoaziju r e k a o u p r a v o v r i j e m e p r a v u r i j e č i t a k o j e, u s ­ p r k o s t o m e , š t o n j e g o v s p i s n e m a ni j e d n e j e d i n e „ s a m o s t a l n e mi sl i ", p o s t a o v e l i k i s l a v a n č o v j e k , a n j e g o v o i m e n a z i v za čitavuteoriju.1 2 Proizvodnja u prenaseljenosti. Prilike, koje su izazvale kod Malthusa očajni krik i njegove brutalne teorije — on ih je uputio radničkoj klasi i tako zajedno s neuspjehom požeo i porugu — poslije toga su se od decenija do decenija još jače rasprostrle. N e samo u otadžbini Malthusovoj, u Velikoj Britaniji, već u svim zemljama na svijetu sa kapitalistićkim načinom pro­ izvodnje, koji povlači za sobom ekstenzivni sistem u poljo­ privredi i podjarmljenje masa mašinerijom i fabrikom. ^Ovaj se sistem sastoji, kao što je pokazano, u tome, što je radnik odvojen od sredstava za rad, bila ona zemlja ili 1 Što su Darwin i drugi postali takodjer pristašama Malthusovim, pokazuje samo to, kako nedostatak ekonomskih studija vodi k najjedcostranijim posmatranjima u prirodonaučnoj oblasti. �478 alat, i što su sredstva za rad prešla u ruke kapitalista. Taj sistem stvara neprestano nove grane industrije, razvija ih i koncentriše, ali i baca stalno nove mase naroda na ulicu, čini ih „prekobrojnima". U mnogom pogledu on ide na ruku, kao u starom Rimu, latifundijama sa svim njihovim posljedicama. Irska je klasična zemlja u Evropi, koju je engleska ekspanzivna privreda najgore pogodila. O na je imala već 1874. 12,378.244 akra livada i pašnjaka, a samo 3,373.508 akra oraće zemlje, i svake godine stanovništvo se smanjuje, a oranice se pretvaraju u livade i pašnjake za ovce i goveda i u lovačke oblasti za lordove.1 (Godine 1908. 14,805.046 akra lhada i pašnjaka, a 2,328.906 akra oranice). Irska oranica nalazi se kao zakup u rukama veli­ kog broja malih i najmanjih zakupnika, koji nisu u stanju da iskoriste zemlju u većim razmjerima. Tako pruža Irska izgled zemlje, koja se iznova vratila od zemljorada k sto­ čarstvu. Pri tom je stanovništvo, koje je početkom devet­ naestog vijeka brojilo preko 8 milijuna glava, opalo danas na 4, 3 milijuna, a još su uvijek nekoliki milijuni „preko­ brojni". Pobuna Iraca protiv Engleske tumači se ovim vrlo jednostavno. Š k o t s k a pokazuje u svojim odnosima vla­ sništva i obdjelavanja zemlje posve sličnu sliku kao Irska.2 1 Ferdinand Freiligrath pjeva u dirljivoj pjesmi „Irska" : T ako se stara gospodar, da ga jelen i vo, T o jest: da ga njegov seljak tovi, Um jesto da isuši svoje dolove V i ih znate v e ć : irske bare I O n ostavlja zemlju da leži bez koristi, N a kojoj bi se struk do struka njihao ; O n je ostavlja ludo vodenoj kokoši, Vivku i divljoj patci. 1 eto, prokletstvo: — Močvare 1 pustoš od četiri milijuna milja. ‘ ,,D v a m i l i j u n a a k r a , koji obuhvataju n a j p l o d n i j u zemlju 2 Škotske, postali su potpuno p u s t i . Prirodna trava u predjelu Glen Tilt spada u najhranivije trave u grofoviji P e r th ; Deer forest (divlji park) u predjelu Ben Auldera bijaše najbolji pašnjak u prostranoj oblasti Baden och a; jedan dio Black Mount Foresta bio je najboljiškotski pašnjak za crne ovce. O prostranosti zapuštene i opustjele zemlje za 1 o v a č k a u ž i v a n j a može se stvoriti predodžba iz toga, što ona obuhvata veći prostor, nego što je cijela grofovija Perth. Gubitak, koji zemlja uslijed �479 Slično se stanje ponavlja u U g a r s k o j , koja je tek po­ sljednjih decenija stupila u moderni razvitak. Zemlja, tako bogata radnim zemljištem kao malo koja u Evropi, zadu­ žena je, njeno stanovništvo osiromašilo i dopalo lihvarskih šaka. U očajanju iseljava se u masama. Ali zemlja je kon­ centrirana u ruke modernih kapitalističkih magnata, koji vode sa šumama i njivama najekstenzivniju privredu, tako da će Ugarska doskora prestati biti zemlja, koja izvozi žito. Slično je stanje i u Italiji. U Italiji je političko jedin­ stvo naroda, kao i u Njemačkoj, išlo na ruku kapitali­ stičkom razvitku, ali vrijedni seljaci iz Piemonta i Lom­ bardije, Toscane, Romagne i Sicilije osiromašuju sve više i propadaju. V eć se iznova počimaju stvarati močvare i bare tamo, gdje su bili još pred nekoliko decenija dobro obradjeni vrtovi i njive sitnih seljaka. Pred vratima Rima, u takozvanoj Campagni, leži zapušteno stotinu hiljada hek­ tara zemlje, u predjelu dakle, koji je nekada bio najbujniji u starom Rimu. Močvare pokrivaju zemlju i izdišu svoje otrovne mijazme. Kad bi se primjenom zgodnih sred­ stava uredili temeljiti kanali i dobro navodnjavanje, stanov­ ništvo Rima dobilo bi bogat izvoz hrane i uživanja. Ali Italija pati od žudnje da bude velevlast, ona upropaštuje stanovništvo lošom upravom, militarističkim i mornaričkim oružanjem i „kolonizacijama", i tako nema sredstava za kulturne zadatke, kao što je taj, da Campagnu učini plod­ nom. Slično stanje ovome u Campagni jest i u Južnoj Ita­ liji i Siciliji. O va, nekada žitnica Rima, sve više osiroma­ šuje ; iscrpljenijeg, oskudnijeg, zlostavljenijeg stanovništva nema u cijeloj Evropi. Sinovi najljepše zemlje u Evropi poplavljuju pola Evrope i Amerike kao nadničari ili se u grupama zauvijek iseljavaju, jer ne će da umru od gladi na očinskoj zemlji, koja nije njihovo vlasništvo. Malarija, ovog silnog opustošenja u izvorima proizvodnje ima, može se cijeniti po tome, sto bi zemlja divljeg parka Đen Auldera mogla ishraniti 15.000 ovaca i što ona čini, samo jedan t r i d e s e t i d i o c j e l o k u p n e l o ­ v a č k e o b l a s t i u Š k o t s k o j . . . Sva je ova lovačka zemlja skroz neproduktivna . . . O na bi se mogla bez uštrba potopiti u valovima Sje­ vernog mora.'* Londonski „Economist*', 2. srpnja 1866, citiran kod Karla Marža, K apital, 1. svezak, 2. izdanje. �480 ona strašna groznica, širi se po cijeloj Italiji u takim d i­ menzijama, da je vlada, u strahu od nje, već 1882. nare­ dila istraživanje, koje je dalo žalosni rezultat, da je od 69 provincija zemlje ova bolest u velikoj mjeri snašla 32, 32 su već dohvaćene, a samo je još 5 ostalo poštedjeno. Bolest, koja je prije bila poznata samo na selu, prodrla je u gradove, jer tamo nagomilani proletarijat, uvećan proleta­ riziranim seoskim stanovništvom, čini ognjište za zarazne bolesti. 3. Siromaštvo i plodnost. S koje god strane posmatrali kapitalistički privredni si­ stem, uvjeravamo se, da bijeda i nevolja masa nijesu po­ sljedica oskudice u sredstvima za hranu i život, već i posljedica nejednake njihove podjele i naopakog načina privredjivanja, koji jednima daje u izobilju, a druge pri­ morava na skapanje. Malthusove tvrdnje imaju smisla samo sa gledišta kapitalističkog načina proizvodnje. Na drugoj strani sam kapitalistički način proizvodnje goni djecu u proizvodnju ; njemu su potrebne jeftine dječje „ruke' za radionice i tvornice. Kod proletera postaje rad djece nekom vrsti računa, ona moraju sama sebi steći sredstva za život. Proletarac u kućnoj industriji primoran je da ima mnogo djece, jer u tom leži jedna garancija za njegovu sposobnost u konkurenciji. T o je jamačno užasan sistem, on pojačava osiromašenje radnika i njegovu zavisnost od poduzetnika. Proletarac je prisiljen da radi za sve bjedniju nagradu. 1 svaka ustanova radničke zaštite, svaki viši izdatak za ovu ili onu socijalnu dužnost, koji ne obvezuje poduzetnika i za kućne radnike, koji za njega rade, podstiće ga, da pro­ širi krug kućnih radnika; kućna industrija daje poduzetniku koristi, kakve mu lako ne pruža nijedan drugi oblik pro­ izvodnje, predpostavljajući, da se on može provesti prema prirodi proizvodnog procesa. No kapitalistički proizvodni sistem stvara ne samo hiperprodukciju robe i radnika, već i inteligencije. 1 inteli­ gencija obezbjedjuje sebi opstanak sve teže, ponuda uvijek �481 nadmašuje potragu. Samo jedno nije u ovom kapitalističkom ^ svijetu suvišno, a to je kapital i njegov vlasnik, kapitalista. A ko su buržoaski ekonomi malthusijanci, oni su ono, što u buržoaskom interesu moraju da budu, samo svoje buržoaske mušice ne treba da prenose na socijalističko društvo. John Stuart Mill v e li: „Komunizam je upravo ono stanje stvari, kod kojega se smije očekivati, da će se javno mišljenje najintenzivnije izjaviti proti ovoj vrsti samožive neumjerenosti. Svako namnožanje naroda, koje bi umanjilo ugodni položaj stanovništva ili povećalo njegove napore, moralo bi imati kao posljedicu za svakog pojedinca u društvu neposrednu i očiglednu bijedu, a ona se tada ne bi mogla pripisati samoživosti poslodavaca ili nepravednim povlasticama bogataša. U tako promijenjenim prilikama ne bi moglo izostati, da javno mišljenje ne pokaže svoje nego­ dovanje, a ako ono ne bi bilo dovoljno, da se kaznama ma koje vrsti uguši ova ili koja druga za društvo štetna neuzdržaljivost. Prem a tome komunistička teorija ne zaslu­ žuje nikako naročiti prigovor sa gledišta opasnosti od prenapučennosti; šta više, ona se preporučuje time, što ima tendenciju, da ovo zlo u velikoj mjeri spriječava. “ A pro­ fesor A d . W agner veli na strani 376. Rausovog „U džbe­ nika političke ekonomije'*: „Najmanje bi se u jednom soci­ jalističkom društvu mogla priznati sloboda braka i sloboda radjanja djece." O ni dakle polaze od pretpostavke, da je težnja za prenaseljenošću zajednička svim društvenim sta­ njima, ali obojica pripisuju socijalizmu osobinu, da će odnos stanovništva i hrane moći dovesti u ravnotežu bolje, nego svaki drugi društveni oblik. Posljednje je tačno, prvo nije. Bilo je doduše pojedinih socijalista, koji zaneseni Malthusovim idejama strahovahu, da opasnost od prenaseljenosti „stoji blizu". A li je ovih socijalističkih malthusijanaca ne­ stalo. Dublji pogled u narav i suštinu buržoaskog društva naučio ih je nečemu boljem. A i tužaljke naših agraraca pokazuju nam, da mi proizvodimo — sa gledišta svjetskog tržišta — i suviše hrane, tako, da niske cijene, koje otuda potiču, čine njezinu proizvodnju nerentabilnom. _ ^ Naši malhusijanci uobražavaju sebi, a zbor buržoaskih predstavnika ponavlja za njima bez smisla, da će socijalisA. Bebel: Ž ena I wocljallzam. 31 �482 tičko društvo, u kome postoji slobodan izbor ljubavi i život dostojan čovjeka, postati „stajom kunića"; da će potonuti u neograničeno spolno uživanje i proizvodjenje djece u masi. M ože se očekivati baš suprotno. Dosada su imali prosječno najveći broj djece ne bolje situirani slo­ jevi, već obratno, najgore situirani. Može se čak bez pre­ tjeravanja reći . - u k o l i k o j e o s k u d n i j i p o l o ž a j j e d n o g p r o l e t e r s k o g sloja, u t oliko je pro­ sječno obilatiji b l ag os lov u djeci, izni­ m a k a i ma i na j e d n o j i na d r u g o j s t r a ni . T o potvrdjuje i Virchow, koji je sredinom prošlog vijeka p isao: „Kao što engleski radnik u svojoj najdubljoj potonulosti, u najvećoj otupjelosti duha zna na kraju krajeva još jedino za dva izvora uživanja, za, pijanstvo i spolno općenje, tako je i stanovništvo gornje Sleske koncentriralo p r i j e m a l o g o d i n a sve želje, svu težnju na ove dvije stvari. Uživanje rakije i podmirenje spolnog nagona potpuno su ovladali njima, i tako se lako dade objasniti, što je to stanovništvo isto tako brzo raslo u broju, kao što je gubilo na fizičkoj snazi i ćudorednosti." Karl Marx daje u „Kapitalu" sličnu izjavu pišući: „Faktično ne samo broj rodjenja i smrtnih slučajeva, već apsolutna većina porodica stoji u obratnom razmjeru prema visini najamnice, dakle prema količini životnih sredstava, kojom raspolažu različite kategorije radnika. O v a j z a k o n kapitalističkog drušva zvoni besmisleno m e d j u d i v l j a c i m a ili č a k c i v i l i z i r a n i m ko­ l o n i s t i m a . O n podsjeća na sirovu produkciju živo­ tinjskih vrsta, koje su individualno slabe i izložene zatira­ nju." Dalje citira Marx Lainga, koji v e li: „Kad bi se sav svijet nalazio u povoljnim prilikama, brzo bi o pustio/ Laing je dakle suprotnog mišljenja M althusovu: dobar način života pridonosi ne umnožavanju, već opadanju poroda. Slično veli i H erbert S p e n c er: ,,U v i j e k i p o s v u d a se usavršavanje i sposobnost održanja potomstva sukob­ ljavaju medju sobom. O tuda slijedi, da će dalji razvitak čovječanstva imati za posljedicu v j e r o v a t n o o p a d an j e umnožavanja. “ Ovdje se dakle slažu mišljenja ljudi, koji stoje inače na potpuno različitim gledištima, a njihovom shvatanju pridružujemo se i mi. �483 4 . Nedostatak ljudi i suvišak hrane. Cijelo pitanje naselja moglo bi se ukratko riješiti re­ kavši, da strah od prenaseljenosti ne ima u doglednom vremenu nikakva smisla, jer se nalazimo pred jednim suviškom hrane, koji svake godine prijeti čak da bude veći, i da ima više smisla briga oko toga, kuda ćemo s tolikim bogatstvom, nego li oko toga, hoće li ono biti dovoljno. Proizvodjačima životnih namirnica bila bi najveća želja brži porast potrošača. Ali naši su malthusijanci u prigovavaranju nepotrebni i protiv njih moramo ustati, da im ne bi ostao izgovor, kako im se ne zna odgovoriti. O ni tvrde, da opasnost prenaseljenosti u skoroj buduućnosti leži u zakonu „opadanja zemljišnog prinosa". Naše kulturno zemljište postaje „umorno za prinos", sve veće žetve ne mogu se više očekivati, a pošto zemljište spo­ sobno za kulturu, koje se još može obdjelavati, postaje sve rjedje, to je opasnost od nedostataka hrane pri daljem porastu stanovništva neposredna. U ovom djelu, u poglav­ ljima o poljoprivrednom iskorišćivanju zemlje, već je, kako mislimo, nepobitno dokazano, kolike goleme napretke čo­ vječanstvo može učiniti u pogledu dobijanja novih količina hrane čak i sa gledišta današnje nauke o obradbi zemlje, ali hoćemo da priložimo tome novih primjera. Jedan vrlo valjani veleposjednik i priznati narodni gospodar, dakle čovjek, koji u oba pravca daleko natkriljuje Malthusa, rekao je već 1850., dakle u vrijeme, kad je još agrikulturna ke­ mija ležala u povojim a: „Produktivnost proizvodnje siro­ vina, naročito h r a ne, ne će u buduće zaostajati za produktivnošću u fabrikaciji i tra n s p o rtu ... T ek u našim da­ nima počima agrikulturna kemija otvarati izglede za poljo­ privredu, koji će bez sumnje zavesti još u mnogu zabludu, a li k o j i će na k r a j u k r a j e v a s t v a r a n j e h r a n e d o v e s t i u z a v i s n o s t od d r uš t va , kao št o danas leži u n j e g o v o j vl asti , k o l i k o će i k a k v o g će p l a t n a p r o i z v e s t i , samo kad ima gotova pam uka."1 Justus v. Liebig, tvorac agrikulturne kemije, misli, „da je zemlja neiscrpiva i da neprekidno daje najobilatije žetve, 1 Rodbertus, Prilog tumačenju socijalnog pitanja. 1850. �484 ako ima u dovoljnoj količini ljudskog rada i sredstava za gnojenje4 Zakon opadanja zemljišnog prinosa Malthusova *. je tvrdnja, koja je mogla biti prihvaćena u njegovo vrijeme sa vrlo nerazvijenim poljoprivrednim stanjem, ali koja je odavno oprovrgnuta naukom i iskustvom. Sta više, zakon je : P r i n o s j e d n o g p o l j a s t o j i u u p r a v n o m r a z m j e r u p r e m a l j u d s k o m r a d u , k o j i se na n j e g a u p o t r i j e b i (uključivši ovamo znanost i teh­ niku), i p r e m a d j u b r e t u , k o j e s e n a n j e g a d o b r o u t r o š i . Kad je sitnoseljačkoj Francuskoj bilo moguće, da svoj zemljišni prinos u posljednjih devedeset godina više nego učetverostruči, dok se stanovništvo nije ni udvojilo, to se mogu očekivati potpuno drugi rezultati od društva sa socijalističkom privredom. Naši malthusijanci ne vide dalje, da pri današnjim odnosima ne ulazi u obzir samo naše zemljište, već zemljište cijelog svijeta, t. j. većim dijelom zemlje, čija plodnost daje dvadeset, trideset i još više puta toliko, koliko naše zemljište iste veličine. Zemlja je doduše prilično jako zauzeta od ljudi, ali s a i z u z e t k o m j e d ­ n o g m a l o g d i j e l a o n a n i j e n i g d j e t a k o o bd j e l a n a i i s k o r i š ć e n a , k a o š t o bi m o g l a b i t i o b d j e l a n a i i s k o r i š ć e n a . Ne samo da bi Velika Britanija mogla proizvesti veću količinu hrane, nego danas već i Francuska, Njemačka, Austrija i još u daleko većem stepenu ostale zemlje u Evropi. U malom Wiirttembergu sa njegovih 879.970 hektara zemlje, zasijanih žitom, mogla bi se samo primjenom parnog pluga pro­ sječna žetva podići od 6,140.000 centi na 9,000.000 centi žita. E v r o p s k a Rusija, uzimajući za mjerilo stanje stanov­ ništva u Njemačkoj, mogla bi ishraniti mjesto oko 100 mi­ lijuna, koliko danas broji, 475 milijuna. Danas broji ev­ ropska Rusija otprilike 19 ’4 stanovnika po kvadratnom metru, Saska preko 300. Istina je, da Rusija ima prostranih oblasti zemlje, ko­ jima je klima onemogućila veću plodnost, ali na jugu ima klimu i plodnost zemlje, kakva Njemačkoj ni izdaleka nije poznata. Dalje, sa porastom naseljenosti i kulture zemlje izazivaju se promjene u klimi, koje se danas ne dadu iz­ �485 mjeriti Posvuda, gdje se čovjek skuplja u gustim masama, vrše se i klimatske promjene. Mi pridajemo ovim poja­ vama premalo značenja, mi ih čak nijesmo kadri ni iz­ mjeriti u cijelom opsegu, jer nemamo zato povoda, a kako stvari danas stoje, ni mogućnosti za eksperimente u veli­ kom. T ako isto i danas tako rijetko naseljena Švedska i Norveška sa njihovim ogromnim šumama, neiscrpnim bo­ gatstvom kovina, sa njihovim rijekama i morskim oblastima mogle bi biti bogat izvor za ishranu jednoga gusto nase­ ljenog stanovništva. U današnjim prilikama nije moguće steći zgodnih sredstava i ustanova, koje bi otvorile pristup k bogatstvu ovih zemalja, i tako se jedan dio raštrkanog stanovništva iseljava. Sto se o sjeveru može da reče, dobija dileko veće značenje za jug Evrohe : za Portugalsku, Spaniju, Italiju, Grčku, zemlje oko Dunava, Ugarsku, Tursku i t.d. Naj­ povoljnija klima, zemlja bujna i plodna, kakva se teško nalazi u najboljim predjelima Saveznih Država, davala je nekad nebrojenom stanovništvu n a j b o g a t i j u hranu. Trule političke i socijalne prilike ovih zemalja učinile su, da stotine hiljada žitelja iz Evrope isele preko oceana, mjesto da ostanu u otadžbini ili da se nastane u onim zem­ ljama, koje su mnogo bliže i ugodnije za stanovanje. Cim se ov­ dje budu našle pametne socijalne i političke ustanove, bit će potrebni novi milijuni ljudi, da se ove prostrane i plodne zemlje podignu na viši kulturni stepen. Z a dugo vrijeme mi imamo u Evropi, da bismo b a r d o n e k l e postigli više kulturne ciljeve, ne suvišak, već prije n e d o s t a t a k u ljudima, a u takvim je okolnostima apsurdno podavati se ma kakvoj bojazni zbog prenaselje­ nosti.1 Pri tom se mora uvijek imati na umu, da iskorišćenje postojećih izvora hrane primjenom nauke i rada n e zn a za g r a n i c e i s v a k i dan donosi n a mn o v a 1 T o naročito vrijedi o Njemačkoj. U prkos neprestanom namnožavanju pučanstva tako je isto stalno i opadanje njegovo u iseljivanju: ono je primjerice 1891- brojilo 1 2 0 .0 8 9 glava, 1907. još satno 3 1 .6 9 6 glava. Naprotiv je poraslo useljavanje, jer u različitim industrijskim gra­ nama (ali domaćih radnika. Broj useljenih bio je primjerice 1900. 7 5 7 .1 5 1 , a godine 1905. — 1 ,0 0 7 .1 4 9 . �486 o t k r i ć a i p r o n a l a s k e , k o j i u m n o ž a v a j u iz­ v o r e za d o b i j a n j e hrane. Idemo li od Evrope u druge dijelove svijeta, n e d o ­ s t a t a k na l j u d i m a i s u v i š a k u z e ml j i po­ k a z u j e s e j o š u m n o g o v i š e m s t e p e n u . Naj­ plodnije i najbujnije oblasti na zemlji leže još p o t p u n o ili skoro potpuno neiskorišćene, jer se njihova obradba i eksploatacija ne može da otpočne sa nekoliko hiljada ljudi, v e ć se t r a ž e k o l o n i j e sa m a s o m od m n o g o m i l i j u n a , d a bi s e b a r d o n e k l e z a g o s p o d a ­ r i l o p r e b u j n o m p r i r o d o m . Ovamo dolaze pored ostalih centralna i južna Amerika, jedan teren sa stotinama hiljada kvadratnih milja. Argentina je 1892. kultivirala tek oko 5 milijuna hektara, a zemlja ima na raspoloženju 96 milijuna hektara plodnog zemljišta. U južnoj Americi ima zemlje, zgodne za uspijevanje pšenice, koja leži još neobdjelana, najmanje na 200 milijuna hektara; Savezne Države, Austrougarska, Velika Britanija i Irska, Njemačka i Fran­ cuska zajedno imaju za strmna žita samo oko 105 mili­ juna hektara obradjene zemlje. C a r e y je tvrdio prije četrdeset godina, da je sama dolina Orinoka sa 360 milja dužine kadra da pruži toliku količinu hrane, k o l i k o j e p o t r e b n o c j e l o k u p n o m č o v j e č a n s t v u . U z­ mimo samo polovicu toga, preobilato je. Svakako bi sama Južna Amerika mogla ishraniti v i š e p u t a toliko ljudi, koliko ih danas na zemlji ima. Hraniva vrijednost jednog terena, zasadjenog bananima, i isto tolikog terena, zasijanog pšenicom, odnosi se kao 133 prema 1. Dok naša pšenica na povoljnom zemljištu nosi dvanaesterostruki do dvadeseterostruki plod, riža daje u svojoj domovini 80 do 100struki, kuruza 250 do 300 struki, a u gdjekojim predje­ lima, kao na primjer na Filipinima, prihod riže cijeni se na 400struku količinu sjemena. Kod svih ovih hrana bilo je pitanje u tome, da se pripravom učine što hranivijima. U pitanjima prehrane kemija ima pred sobom neiscrpivo polje razvitka. Centralna i Južna Amerika, naročito Brazilija, k°ja je sama skoro tako velika kao cijela Evropa — Brazilija ima 8,524 000 četvornih kilometara s oko 22 milijuna stanov- �487 nika napram Evropi s 9,897.010 četvornih kilometara i otprilike 430 milijuna stanovnika — nabrekle su bujnošću i plodnošču, koja izaziva udivljenje i čudo svih putnika, a ove su zemlje neiscrpivo bogate i rudama i metalima. Ali one su za svijet još gotovo zatvorene, jer je njihovo sta­ novništvo indolentno, brojno slabo i kulturno stoji prenisko, da bi postalo gospodar silne prirode. Kako stvar izgleda u Africi, pokazala su nam otkrića posljednjih decenija. 1 ako jedan dio centralne Afrike ne će nikad biti upotrebljiv za evropsku kulturu zemlje, druge teritorije velikog opsega dade se veoma dobro iskoristiti, čim se postupa po razumnim principima kolonizacije. S druge strane ima u Aziji pro­ stranih, plodnih zemalja, koje mogu hraniti nebrojene mili­ june ljudi. Prošlost nam je pokazala, kako tamo u sada neplodnim, gotovo pustim predjelima blaga klima izmami zemlji bogatu hranu, ako čovjek razumije, da joj dovede blagoslovljenu vodu. Sa uništenjem veličanstvenih vodovoda i ustanova za navodnjivanje u prednjoj Aziji, u zemljama Tigrisa i Eufrata it. d., u pustošnim osvajačkim ratovima i ludim ugnjetavanjem stanovništva zemlje hiljade kvadratnih milja pretvoriše su u puste pješčane pustinje.1 Kako u Aziji, tako i u Sjevernoj Africi, Meksiku, Peru. Stvorite milijune civilizovanih ljudi, bit će vam otvoreni neiscrpivi izvori hrane. Datuljina palma uspijeva u Aziji i Africi u nevjerovatnoj količini i traži pri tom tako malo mjesta, da 200 drveta pokrivaju tek jedno jutro zemlje. Durrha nosi u Egiptu više nego 3000 struki plod, pa ipak je zemlja siromašna. N e uslijed suviška ljudi, već uslijed jednog pljačkaškog sistema, koji je doveo tome, da se pustinja od decenija do decenija sve više širila. Nije moguće pro­ računati, kako bi srednjevropski način obradbe oranica i vrtova pokazao veličanstvene rezultate u svim ovim zemljama. S a v e z n e D r ž a v e Sjeverne Amerike mogu, prema d a n a š n j e m stanju zemljorada, ishraniti l a k o petnaest 1 Karger cijeni prihod u A natoliji čak i kod neuspjele žetve na 9 do 13 dvostrukih centi, u prosjeku na 2 6 , 4 0 do 3 9 dvostrukih centi, na dobro djubrenom i navodnjenom zemljištu na 6 6 dvostrukih centi. (M edjunarodna poljoprivredna konkurencija, jedan kapitalistički problem. N a ­ pisao profesor Dr. G ustav Ruhland. Berlin 1 9 01.) �488 do dvadeset puta više od svog sadašnjeg stanovništva (85 milijuna), dakle 1250 do 1700 milijuna; K a n a d a bi mogla dati hrane, po istom razmjeru, mjesto za šest mili­ juna za više stotina milijuna. Dalje imamo Australiju, mno­ gobrojna, dijelom velika i izvanredno plodna ostrva Veli­ kog i Indijskog oceana i t. d. N a m n o ž a v a t i l j u d e , a ne umanjivati, to je poklik, koji se u ime kulture upućuje čovječanstvu. Posvuda su socijalne ustanove — postojeći n a č i n p r o i z v o d n j e i p o d j e l e p r o i z v o d a — uzrok oskudici i bijedi, a n e p r e k o b r o j n o s t ljudi. Neko­ liko bogatih žetava u z a s t o p c e obore cijene hrani tako, da zbog toga propadne veliki dio naših poljoprivrednika. Umjesto da dovede producente u bolji položaj, oni dodju u gori. Veliki dio gospodara g l e d a d a n a s u d o b r o j ž e t v i n e s r e ć u , jer ona obara cijene tako nisko, te se teško pokriju troškovi oko proizvodnje. I to da su pametne prilike ? D a bi se bogate žetve drugih zemalja odstranile od nas, uvode se visoke carine na žito, pomoću kojih se uvoz stranog žita oteščava i cijena domaćem podiže. M i n e m a m o n e d o s t a t a k , v e ć su v i š a k u h r a n i , k a o što imamo s u v i š a k u i n d u s t r i j s k i m p r o i z ­ v o d i m a . Kao što milijuni ljudi imaju potrebu za indu­ strijskim proizvodima svih vrsta, ali je u sadašnjim odno­ sima vlasništva i rada ne mogu da podmire, tako isto mi­ lijuni oskudijevaju u najnužnijim sredstvima za život, jer ne mogu da ih plate, i ako ih ima suviše. Očigledna je ludost takvih prilika. Pri bogatoj žetvi naši špekulanti sa žitom često puta namjerice uništavaju plod, jer znadu, da cijena u toliko jače skače, u koliko je ploda manje, i tu bi se mi morali plašiti od prenaseljenosti! U Rusiji, južnoj Evropi i mnogim drugim zemljam svijeta propadaju s t ot i n e h i l j a d a centi žita godišnje, jer nema prikladnih skladišta i podesnih prometnih sredstava. Mnogi se mi­ lijuni centi hrane godimice uništavaju, bilo što su pripreme za žetvu nepotpune, bilo što u onome času nema do­ voljno radnih ruku. Cak se gdjekoji hambar, gdjekoja puna žitnica i cijeli domazluk spale, jer premija osiguranja ispla­ ćuje bolje od prodaje; sredstva za život uništavaju se iz �489 toga istog razloga, zbog kojega se ladje sa ljudima i mi­ ševima potapaju u more.1 Z a vrijeme naših vojnih vježba upropaste se godišnje veliki žetveni prinosi — troškovi jednog manevra, koji traje tek nekoliko dana, iznose na stotine hiljada, procjena je, kao što se zna, uvijek umje­ rena — a takvih manevara ima svake godine sve više. Radi istih svrha obriju čitava sela i velike predjele otrgnu od svake kulture. N e smije se zaboraviti, da u spomenute izvore dolazi i more, čija se vodena površina prema kopnu odnosi kao 18 prema 7, dakle dva i pol puta veća, i koje još oče­ kuje na racijonalniju eksploataciju svojeg ogromnog bo­ gatstva u hrani. Pred nama se dakle otvara za budućnost slika, koja je vrlo različita prema tamnim slikama, što ih naši malthusijanci slikaju. T ko može uopće reći, gdje se imaju postaviti granice našim kemijskim, fizikalnim i fizijološkim znanjima? T ko smije proreći, koja će divovska poduzeća u kasnijim vje­ kovima izvoditi čovječanstvo, da bi postiglo bitne promjene u klimatskim odnosima zemalja i eksploataciji njihova ze­ mljišta? Mi vidimo već danas u kapitalističkom društvu podu­ zeća, koja su se prije jednog vijeka smatrala kao nemoguća i luda. Mnoge su prevlake prosiječene i mora spojena. Milje dugački tuneli, probušeni kroz utrobu zemljinu, spajaju zemlje, rastavljene najvišim b rd im a ; drugi su probušeni ispod morskog dna, da bi se udaljenost skratila, a iz­ bjegle smetnje i opasnosti, koje postoje za zemlje, morima rastavljene. G dje je dakle tačka, na kojoj bi netko mogao re ć i: „Dovle i ne dalje !“ N e samo, da „zakon opadanja 1 V e ć su u vrijeme svetog Bazilija (umro 3 7 9 ) morale postojati slične prilike, jer on dovikuje bogatašim a: „ V i jadnici, što ćete od­ govoriti višnjem sucu ? V i zastirete tapetima golost vaših zidova, a ne pokrivate odjećama nagost čovjeka I V i kitite konje skupocjenim mekim gunjevima, a prezirete vašu braću, pokrivenu traljama. V i u n i š t av a t e s v o j e ž i t o u ž i t n i c a m a i n a gumni ma, a n e ć e t e č a k n i p o g l e d a t i n a o n e , k o j i h l j e b a n e m a j u .“ Moralne propovijedi malo su pom agale kod vladajućih, a ne će ništa pomagati ni u buduće. Treba izmijeniti socijalne ustanove, da nitko prema bližnjem ne može biti nepravedan, i svijet će se dobro osjećati. �490 zemljišnog prinosa" pada pred našim sadašnjim iskustvom, već za kulturu sposobne zemlje pretiče i milijuni ljudi bili bi potrebni, da je obrade. Kad bi se u isto vrijeme otpočeo rad na svim ovim kulturnim zadacima, i m a l i b i s m o n e p r e v i š e , v e ć p r e m a l o l j u d i . Čovječanstvo se mora još jako namnožavati, da bi udovoljilo svim zadacima, koji ga čekaju. Niti je obradjena zemlja iskorišćena, kao što treba da bude iskorišćena, n i t i z a g o t o v o t r i č e t v r t i n e z e m a l j s k e p o v r š i n e i m a l j udi , koj i j e m o g u o b r a d i t i . Relativna prenaseljenost, koju danas redovno stvara kapita­ listički sistem na štetu radnika i društva, p o k a z a t ć e se na v i š e m s t u p n j u k u l t u r e ka o b l a g o d a t . Sto mnogobrojnije stanovništvo nije zapreka, već sredstvo kulturnog napretka, i to baš onako, kao što su današnja hiperproduckija robe i životnih namirnica, razoravanje braka upotrebom žena i djece u industriji, izvlaštenje srednjih slojeva krupnim kapitalom prethodni uslovi za viši stepen kulture. 5. Socijalne prilike i sposobnost namnožavanja. Druga strana pitanja glasi: Namnožavaju li se ljudi u dovoljnom broju i i m a j u li p o t r e b e z a t o ? D a bi dokazali veliku sposobnost ljudi za množenje, malthusijanci se rado oslanjaju na abnormalne slučajeve pojedinih porodica i plemena. Ali se time ništa ne do­ kazuje. Nasuprot tim slučajevima ima drugih, u kojima se usprkos povoljnih uslova za život javi poslije kratkog vre­ mena potpuna^ sterilnost ili tek vrlo mala sposobnost na­ množavanja. Čudo je, kako često puta brzo izumiru dobro situirane porodice. I ako Savezne Države imaju, kao nikoja druga zemlja, povoljne uslove za namnožavanje stanovništva i ma da se svake godine useljavaju stotine hiljada u naj­ jačoj dobi života, njihovo se stanovništvo udvoji tek za trideset godina. Z a tvrdnju, da se stanovništvo udvoji^ u vremenu od dvanaest ili dvadeset godina, nema nigdje jačeg dokaza. Kao što je već naglašeno citatima Virchowa i Marxa, �491 stanovništvo se množi najbrže tamo, g d j e j e n a j s i r o ­ m a š n i j e , jer je, kao što Virchow s pravom iznosi, spolno uživanje pored pića njegovo jedino zadovoljstvo. Kad je Grgur VII. naturio svećenstvu celibat, svećenstvo dijeceze Mainz, kao što smo iznijeli, tužilo se, da ono nema sva uživanja kao prelati i da je žena njihova j e d i n a radost. N edostatak raznovrsnog zanimanja možda je uzrok, što su prosječno brakovi seoskih svećenika tako blagoslovljeni djecom. Nepobitno je dalje, da naši najsiromašniji okruži u Njemačkoj, šleska Sumava, Lausitz, Tiirinška šuma, H arz itd. jesu mjesta najgušćeg stanovništva, čija je glavna hrana krumpir. Dalje je utvrdjeno, da je spolni nagon kod tuberkuloznih osobito jako razvijen i da oni često puta prave djecu još u stadiju slabosti, u kome se ne bi vje­ rovalo, da je to moguće. Prirodni je zakon, koji je izražen i u citatima Herberta Spencera i Lainga, da se naknadi u kvantiteti, što se iz­ gubi na kvaliteti. Najsavršenije i najjače životinje: lav, slon, deva itd., naša domaća marva, kao konj, magarac, goveče donose na svijet vrlo malo mladih, dok se naprotiv niže organizovane životinje množe u obratnom razmjeru, primjerice sve vrsti kukaca, većina riba itd., manji sisavci, kao zečevi, parcovi, miševi itd. S druge je strane Darwin utvrdio, da izvjesne životinje, čim dodju iz divljine pod čovjekovu ruku i pripitome se, gube svoju plodnost, na­ primjer slon. T im e je dokazano, d a p r o m i j e n j e n i u sl ovi ž i v o t a i p r o m i j e n j e n i na č i n života, k o j i z a t i m d o l a z i , i g r a j u o d l u č n u u l o g u za v i š e i l i m a n j e v e l i k u s p o s o b n o s t n a mn o * ž a v a n j a. A li su baš darwinisti, koji se takodjer plaše prenase­ ljenosti, oni, na koje se naši moderni malthusijanci kao na autorite oslanjaju. Naši su darwinovci uvijek nesretne ruke, čim svoje teorije primijene na ljude, jer pri tom postupaju grubo empirijski i ne vode računa, da je i čovjek životinja najviše organizacije, ali nasuprot ostalim životinjama saznaje prirodne zakone i umije da ih svijesno upotrijebi i iskoristi. Teorija borbe za opstanak, nauka, da klica za nova bića ima daleko više, nego što se prema količini sredstava �492 za život može da održi sposobno za život, mogla bi vri­ jediti i za ljude, kad bi oni, mjesto umnih napora i upo­ trebe tehnike za svijesno iskorišćivanje uzduha, zemlje i vode, pasli travu kao stočna stada ili neograničeno zado­ voljavali spolni nagon kao majmuni. Uzgred da napomenemo, da je sam fakat, što spolni nagon nije vezan za odredjena vremena osim kod ljudi samo još kod majmuna, jasan dokaz za njihovo srodstvo. Ali ako su bliski rodjaci, nijesu jedno te isto, ne mogu se staviti na isti stupanj i mjeriti istom mjerom. D a u današnijim odnosima vlasništva i proizvodnje borba za opstanak postoji i za pojedinog čovjeka i da mnogi ne nadju potrebne uslove za život, tačno je. Ali oni nisu našli sredstava za život zato, što ih ne bi bilo, već zato, što im ih ne daju socijalne prilike, i kad ih naj­ više pretiče. A pogriješno je dalje izvoditi iz toga, da je to, što je dosada bilo, nepromjenljivo i da tako mora vječno ostati. T o je tačka, na kojoj darwinisti udaraju stramputice, oni proučavaju povjest prirode i antropologiju, ali ne i socijologiju, već bez razmišljanja idu za našim buržoaskim ideolozima. Tako oni dolaze do svojih krivih zaključaka. Spolni nagon kod čovjeka traje preko cijele godine, on je njegov najjači nagon, koji traži da bude podmiren, ako njegovo zdravlje ne će da strada. Redovito i ovaj je nagon u toliko jači, u koliko je zdravije i normalnije razvijen čovjek, kao što dobar tek i dobra probava pokazuju zdrav želudac i čine osnovne uvjete za zdravo tijelo. Ali podmi­ renje spolnog nagona i začeće nijesu jedno te isto. O plodnosti ljudskoga roda postavljene su najrazličitije teorije. Uopće mi u ovim tako važnim pitanjima tumaramo još u mraku, i to naročito zbog toga, što je kroz mnoge vjekove postojala najljuća bojazan od ispitivanja zakona postanka i razvitka ljudi, od studiranja zakona stvaranja i razvijanja. T o postaje postepeno drukčije i mora postati još mnogo drukčije. S jedne se strane postavlja teorija, da viši umni razvoj i jači umni rad, uopće viša nervna radnja ugušuje spolni nagon i slabi sposobnost stvaranja. Drugi to poriču. P o ­ �493 kazuje se na fakat, da bolje situirana klasa ima prosječno manje djece i da se to nema pripisati samo preventivnim mjerama. Izvjesno je, da jako napregnut duševni rad ugušuje spolni nagon, ali se mora poreći, da se tim radom bavi većina naše imućne klase. S druge strane i pretjerani tjelesni napori djeluju zatorno. A svako pretjerano na­ prezanje je štetno i iz tog razloga treba da se odbaci. Drugi tvrde, da način života, naročito hrana, odredjuje pored izvjesnih fizičkih stanja kod žena sposobnost stvara­ nja i začeća. Pogodna hrana, kao što se pokazuje i kod životinja, odredjuje više od svega posljedice akta stvaranja. O vo je odista presudno. O d kakvog je upliva način hranjenja na organizam izvjesnih životinja, konstatirano je kod pčela, koje, dajući naroćitu hranu, proizvode sebi kraljicu. Pčele su dakle u poznavanju svoga spolnog razvitka otišle dalje od ljudi. P o svoj prilici njima nije hiljadama godina nitko propovijedao, da je „nepristojno4 i „nemoralno4 brinuti * 4 se o spolnim stvarima. Poznato je dalje, da biljke na dobrom zemljištu i dobro nagnojenom bujaju, ali ne daju sjemena. D a i kod ljudi način hranjenja utiče na sastav muškog sjemena kao i na sposobnost oplodjenja ženskog jajeta, teško može biti pod sumnjom, prema tome bi u velikoj mjeri od načina hranjenja zavisila sposobnost množenja stanovništva. Drugi faktori, čija je priroda još malo poznata, igraju takodjer izvjesnu ulogu. U pitanju stanovništva bit će u buduće od presudnog značaja jedno. T o je viši, slobodniji položaj, koji će tada naše žene bez iznimke imati. Inteligentne i energične žene — bez obzira na iznimke — obično nemaju volje da daju život većem broju djece kao „promislu božjem4 i da 4 tako najbolje godine života provedu u stanju trudnoće ili sa djetetom na grudima. O vo negodovanje prema mnogoj djeci, koje danas osjeća većina žena, bit će bez obzira na svu brigu, koju će socijalističko društvo posvećivati trudnim ženama i materama, prije pojačano, nego li uma­ njeno, i u tome, po našem mišljenju, leži velika vjerovatnost, da će se stanovništvo u socijalističkom društvu sporije množiti, nego u buržoaskom. �494 Naši malthusijanci nemaju nikakva razloga da razbijaju glavu zbog namnožavanja ljudstva u budućnosti. Dosada su narodi propadali uslijed brojnog opadanja, a nikada zbog prekobrojnosti. Najposlije, reguliranje broja ljudstva u društvu, koje živi u skladu sa prirodom, vrši se bez štetne uzdržaljivosti i bez neprirodnog preventivnog snošaja. Karlu Marxu budućnost će dati i ovdje pravo; njegovo shvatanje, da svaki period ekonomskog razvitka ima svoj zakon po­ pulacije obistinit će se i pod vladom socijalizma. U spisu „Umjetno ograničavanje broja djece“ zastupa H . Ferdy m išljenje: Svojim oponiranjem malthusijanizmu socijalna demokracija ima za cilj jednu huljariju. Brzo mno­ ženje ljudstva priprema proletarizaciju u masi, a ova vodi k nezadovoljstvu. A ko se uspije, da se prenaseljenost sa­ vlada, učinit će se kraj i širenju socijalne demokracije i njezina socijaldemokratska država sa svima njenim ljepo­ tama bit će za uvijek zakopana. Ovdje se malthusijanizam javlja kao novo sredstvo uz mnoga draga, kojima se soci" jalna demokracija ubi^a.1 Medju ovima, koji pate od straha pred prenaseljenošću i zato traže naročito za radnike ograničenje brakova i slo­ bode naseljivanja, nalazi se i profesor Dr. Rudolf Wagner. O n se tuži, da se radnici u poredbi sa srednjom klasom žene prerano. Samo što on, kao i drugi sa sličnim naziranjima, ne vide, da muškarci srednjih klasa dolaze tek u većoj starosti do takvog životnog položaja, koji im omo­ gućuje odgovarajući brak. Ali zbog ovog odricanja oni se zadržavaju kod prostitucije. A ko li se pak radniku oteščava sklapanje braka, upućuje ga se na isti put. Ali neka se 1 K olosalno neznanje socijalistoždera Ferdyja u pogledu socijalne demokracije vidi se najbolje iz ovih rečenica, koje su nalaze na 40 strani njegova s p isa : „Socijalna će demokracija otići u svojim zahtjevima dalje od neomalthusijanizma. O na će tražiti, da se minimalna nadnica odmjeri tako, da svaki radnik može graditi djece prema društvenom stanju hrane. Čim bi jedamput bile izvučene posljednje konzekvencije socijalne demo­ kracije i privatna svojina bila ukinuta, odmah bi i najzatucaniji rekao! Z ašto moram ja raditi duže i napornije samo radi toga,, što se mom susjedu svidjelo, da deset novih članova unese u društvo ? Treba prvo znati abocedu socijalizma prije, nego što se neko usudi pisati o njemu, i to još tako neskladne gluposti. �495 onda nitko ne jada na posljedice i neka ne viče o „pro­ padanju ćudorednosti i morala". I neka se onda nitko ne buni, ako muškarci i žene, pošto ove potonje imaju iste nagone kao i muškarci, živu u nezakonitoj vezi, da bi za­ dovoljili svom prirodnom nagonu i vanbračnom djecom naselili gradove i sela. Nazori W agnera i drugova protive se i interesima buržoazije i našem gospodarskom razvoju, koji treba što više ruku i radnih snaga, koje će biti spo­ sobne za utakmicu na svjetskom tržištu. Sićušnim, kratko­ vidnim filistarstvom i natražnjaštvom ne liječe se zla. Ni­ jedna klasa, nijedna državna sila nije na početku dvade­ setog vijeka dosta jaka, da zadrži ili spriječi naravni razvoj društva. Svaki će pokušaj svršiti sa neuspjehom. Struja razvitka tako je jaka, da će prevaliti svaku zapreku. Ne natrag, već naprijed, to je lozinka, a onaj, koji misli na spriječavanje, taj je zasukanac. Č o v j e č a n s t v o će u s o c i j a l i s t i č k o m društ vu, u k o m e će t e k b i t i s t v a r n o s l o b o d n o i na pr i ­ rodan temelj postavljeno, svijesno rukovo­ diti svojim razvitkom. U svim dosadašnj im e p o h a m a ono je u p o g l e d u p r oi z v o d n j e i po­ d j e l e k a o i n a m n o ž a v a n j a s t a n o v n i š t v a radilo b e z p o z n a v a n j a s v o j i h z a k o n a , d a k l e nesvij e s n o ; u n o v o m d r u š t v u o n o će r a di t i sa po­ znavanjem zakona svoga razvoja svijesno i po planu. S o c i j a l i z a m j e n a s v i m o b l a s t i m a ljudskoga rada primjenjena znanost. �Kraj. Naša izlaganja pokazuju, da je ostvarenje socijalizma stvar ne svojevoljnog rušenja i gradjenja, već prirodnog historijskog postajanja. Svi faktori, koji igraju ulogu s jedne strane u procesu rušenja, a s druge strane u procesu po­ stajanja, faktori su, koji rade, kao što moraju da rade. Niti „genijalni državnici“ niti „buntovni demagozi4 ne * mogu rukovoditi stvarima po svojoj volji. „O ni misle, da pokreću, a ono njih pokreće.“ Ali mi smo blizu trenutku, „kad je vrijeme, da se završi**. Mi smo u ovim izlaganjima ćešće govorili o hiperpro­ dukciji robe, koja stvara krize, jedna pojava, koja je ka­ rakteristična za buržoaski svijet i koja se nije pojavila ni u jednom ranijem perijodu razvitka. Ali buržoaski svijet ne stvara samo hiperprodukciju robe i radnika, već i inteligencije. Njemačka je klasična zemlja, koja u velikom razmjeru stvara ovu hiperprodukciju inteligencije, koju buržoaski svijet ne umije više da isko­ risti. Stanje, koje je bilo vjekovima nesreća za njemački razvitak, bitno je pridonijelo ovoj pojavi. T o je postojanje sitnih državica i smetnja, koju je ovo političko stanje činilo krupnokapitalističkom razvitku. Sitne su državice decentralizovale duševni život naroda, one su stvorile mnoge male centre duševnog života, koji su utjecali na cjelinu. U tom odnosu prema pojedinoj centralnoj vladi mnogim državicama treba neobično velik činovnički aparat, kojemu je potrebna stanovita viša obrazovanost. Tako su postale kao ni u jednoj drugoj zemlji Evrope velike škole i univerze u masi. Ljubomornost i taština raznih vlada igrale su pri tom veliku ulogu. Slično se dogodilo, kad su pojedine vlade otpočele uvoditi obvezatnu narodnu nastavu. Težnja, da se ne zaostane iza susjedne države, donijela je ovdje dobar plod. Potreba u inteligenciji je porasla, kad je rasprostiranje obra­ �• 497 zovanosti, idući zajedno sa materijalnim razvitkom bur­ žoazije, probudilo težnju za političkim radom, narodnim predstavništvom i općinskom samoupravom. T o su bila sitna tijela za sitne zemlje i okruge, ali su ona izazvala kod sinova viših klasa pobudu, da dobiju mjesta u njima i da prema tome udese svoje obrazovanje. Kako sa znanostima, tako i sa umjetnostima. Nijedna zemlja u Evropi nema razmjerno toliko slikarskih i umjet­ ničkih i tehničkih škola, muzeja i umjetničkih zbiraka kao Njemačka. O stale zemlje mogu možda pokazati u tom po­ gledu u svojim prijestolnicama nešto većeg značaja, ali takva razdioba preko cijelog carstva kao u Njemačkoj ne postoji više nigdje. U pogledu umjetnosti samo u Italiji. Cijeli ovaj razvitak utjecao je, da njemački duh postane dublji, oskudica u velikim političkim borbama davala je dovoljno vremena za izvjestan duševni život. Dok su se drugi narodi borili oko prevlasti na svjetskom tržištu, dok su zemlju medju sobom dijelili i vodili velike unutrašnje političke borbe, Nijemci su sjedili kod kuće i sanjali i filozofirali. A ovo sanjanje, spintiziranje i mudrovanje, kome ide na ruku klima, koja goni kućnom životu i naporima, stvorilo je onaj kritički, posmatralački duh, kojim su se Nijemci počeli odlikovati poslije svoga probudjenja. Dokle je engleska buržoazija sredinom sedamnaestog, francuska krajem osamnaestog vijeka izvojevala za sebe pretežni upliv na državu, njemačkoj buržoaziji pošlo je za rukom da osvoji relativno vrlo umjeren upliv na državnu vlast tek sa 1848 godinom. Ali 1848 bijaše godina ro­ djenja njemačke buržoazije kao svijesne klase, koja, oličena u liberalizmu, stupa sada na pozornicu kao samostalna politička partija. I ovdje se pokazala osobitost njemačkog razvitka. T o nisu bili fabrikanti, trgovci, ljudi od trgovine i financija, koji su vodili prvu riječ, već u prvom redu liberalizmom zadojeno stališko plemstvo, profesori, knji­ ževnici, pravnici i doktori svih fakulteta. T o su bili nje­ mački ideolozi i zbog toga je njihovo djelo propalo. Poslije 1848 buržoazija je neko vrijeme politički ću ta la ; ali vri­ jeme političke grobne tišine pedesetih godina ona je izrabila u toliko temeljitije, da razvije svoje privredne poslove. A. Bebel: Ž ena I toctjalizam. 32 �498 Austro-talijanski rat i početak regenstva u Pruskoj pokrenuše buržoaziju iznova, da pruži ruku za političkom vlasti. O tpoče pokret nacijonalnih udruženja. Buržoazija je već bila i suviše razvijena, da bi i dalje mogla trpjeti mnoge političke, a u isto vrijeme i ekonomske zapreke u okviru mnogih pojedinih država; ona dade znak, da postaje revo­ lucionarnom. Gospodin v. Bismarck shvati situaciju i isko­ risti je na svoj način, da pomiri interese buržoazije sa interesima pruskoga kraljevstva, kome buržoazija nije nikada bila neprijatelj, jer se bojala revolucije i mase. Najzad padoše zapreke, koje su spriječavale materijalni njezin razvitak. Sa bogatstvom Njemačke u ugljenu i rudi i sa inteligentnom radničkom klasom skromnih potreba buržoazija je za nekoliko decenija pokazala tako kolosalan razvitak, kakav osim Saveznih Država za isto tako kratko vrijeme i u istom opsegu nije postigla buržoazija nijedne zemlje. Tako je Njemačka kao industrijska i trgovačka zemlja brzo došla na drugo mjesto u Evropi, a žudi za prvim. Ovaj brzi materijalni razvitak imao je i svoju drugu stranu. Sistem ogradjivanja, koji je postojao do osnivanja jedinstva N jem ačke medju svim njemačkim državama, pružao je uslove za život jednom neobično mnogobrojnom staležu zanatlija i sitnih seljaka. Sa naglim raskidanjem svih brana oni su se odjedamput našli prama neobuzdanom razvijenom kapitalističkom procesu proizvodnje. Zbog toga su oni došli u očajan položaj. Uslijed prosperiteta početkom se­ damdesetih godina opasnost se činila manje opasna, ali se osjetila to jače, kad je nastala kriza. Buržoazija je izrabila epohu prosperiteta za svoj kolosalni razvitak i pro­ dukcijom u masi pojačala je pritisak deset puta. O dsada se jaz izmedju imućnih i neimućnih proširio brzo i naglo. Ovaj proces rastvaranja i asimilovanja, koji se vrši sve brže, pokreće na jednoj strani porast materijalne moći, na drugoj opadanje otporne snage; baca čitave klase u sve veći tje­ snac. O ne vide svoj životni položaj u sve većoj opasnosti i sa matematičnom sigurnošću vide, da su odsudjene na propast. U toj očajnoj borbi mnogi teže, da se po mogućnosti spasu promjenom zanimanja. Starci ne mogu vise tu pro- �499 mjenu da izvedu, imanje mogu da ostave djeci u najrjedjim slučajevima, pa se čine posljednji napori i daju zadnja sredstva, da se sinovima i kćerima zagarantuju položaji s utvrdjenim dohotkom, za koji kapital nije potreban. T o su činovnička mjesta u državnoj i općinskoj službi, na­ stavnički poziv, poštanska i željeznička služba, viši položaji u službi buržoazije, za komptoarima, u magazinima i fabri­ kama, kao knjigovodje, magazinari, kemičari, tehničari, inžiniri, konstrukteri i t. d., dalje takozvana liberalna zvanja: pravnici, liječnici, bogoslovi, književnici, umjetnici, graditelji, učitelji i učiteljice i t. d. Hiljade i hiljade, koje bi se prije odale privredi, obziru se sada ma za kakvim položajem u spomenutim zvanjima, jer nema više nikakve mogućnosti za samostalan život, s kojim bi se moglo izaći na kraj. Sve se gura na više škole i studije. Realke, gimnazije, politehnike i t. d. niču kao gljive iz zemlje, a one, što postoje, prenatrpavaju se, u istom razmjeru raste broj studenata na univerzama, slušalaca u kemijskim i fizikalnim laboratorijima, u umjet­ ničkim školama, privrednim i trgovačkim školama, višim ženskim uzgojnim zavodima svih vrsta. U svim je strukama bez izuzetka prepuno, a rijeka postaje sve jača. Stalno se traži osnivanje novih gimnazija i viših škola za uzgoj, koje bi primile taj broj učenika i djaka. Vlasti i privatnici vopo minju, da se ne ide na studije ove ili one struke. Cak i teologija, koja je prije zbog oskudice u kandidatima bila u opasnosti, da ne usahne, dobiva blagodati od ove prenagomilanosti i vidi sve svoje zadužbine iznova popunjene. „Propovijedam vjeru o deset tisuća bogova i djavola, ako se traži, samo neka mi se stvori mjesto, gdje ću moći živjeti, “ razliježe se sa svih strana. Cesto puta ministri ne dadu dozvole za osnivanje novih, viših škola, „pošto su postojeće obilno pokrile potrebu u kandidatima svih struka". O vo se stanje zaoštrava time, što medjusobna borba buržoazije i konkurencija do istrebljenja nagoni jedan dio njenih sinova, da traže sebi javne položaje. Dalje, stajaća vojska, koja sve više raste sa čitavom vojskom oficira, vodi k penzioniranju množine časnika u najboljem dobu, koji, protežirani od države, traže utočišta u svim mogućim �500 položajima. Velika masa kandidata za civilnu službu iz nižih vojnih činova oduzima hljeb drugim slojevima. K tomu pridolazi, da velika vojska državnih i općinskih činovnika svih klasa tvori i mora da tvori svoju djecu za struke, kao što su već spomenute. Socijalni položaj, obrazovanje i pretenzije ovih krugova traže otudjenje djece od tako­ zvanih niskih vrsta zanimanja, koja su i preko toga takodjer prenatrpana. Sistem jednogodišnjih dobrovoljaca, koji po sticanju iz­ vjesnog stepena obrazovanosti za stanovitu materijalnu žrtvu dopušta vojnu službu za jednu mjesto za dvije ili tri godine, takodjer umnožava broj kandidata za činovničke službe i položaje. Naročito se to tiče mnogih imućnijih seljačkih sinova, kojima se više ne svidi povratak na selo i očinskom zanimanju. Z bog svih ovih razloga Njemačka ima više nego ikoja druga zemlja brojan učenjački i umjetnički proletarijat, veliki proletarijat u takozvanim liberalnim zanimanjima, koji se neprestano množi i nosi vrijenje i nezadovoljstvo sa po­ stojećim prilikama u više krugove društvene. O va mladež biva potaknuta na kritiku onoga, što postoji, i pomaže znatno ubrzati sveopći rad na raspadanju. I tako se od svih strana napada na postojeći poredak i tako ga se potkopava. Sve su te prilike dovele do toga, da je njemačka so­ cijalna demokracija preuzela prvu ulogu u velikoj borbi budućnosti Njemački su socijalisti bili oni, koji su otkrili zakone kretanja modernog društva i socijalizam znanstveno obrazložili kao društvenu formu budućnosti. U prvom redu Karl Marx i Friedrich Engels, a idući za njima i bacajući žar u mase Ferdinand Lassale. Isto tako su njemački so­ cijalisti pioniri, koji šire medju radnicima najrazličitijih na­ roda misao socijalizma. Na osnovu proučavanja njemačkih duševnih i obrazov­ nih prilika mogao je Buckle prije pol vijeka pisati, da Njemačka ima doduše veliki broj najvećih mislilaca, ali da ne ima zemlje, u kojoj bi jaz izmedju klase učenjaka i mase naroda bio tako velik, kao baš u njoj. T o danas v e ć n i j e tačno. T o je vrijedilo dotle, dok se u Njemačkoj �501 znanost ograničavala na naučenjačke krugove, koji stajahu daleko od praktičnog života. O tkada je Njemačka revolulucijonirana ekonomski, odonda je i znanost primorana, da stupi u službu praktičnom životu. Z nanost je sama postala praktičnom. Shvatilo se, da ona ima tek onda potpunu vrijednost, kad postane sredstvom za život, čemu je mnogo dodprinio razvoj krupnokapitalističke proizvodnje. Tim e su n Njemačkoj za posljednjih decenija sve znanstvene struke jako demokratizovane. Ponajprije je velik broj mladih ljudi, obrazovanih za vise pozive, mnogo učinio, da se znanost unese u narod, a onda je i opća školska obrazovanost, koja u Njemačkoj stoji na višem stepenu, nego u većini drugih zemalja, olakšala masama shvatanje jedne količine duševnih proizvoda. Ali je duševni niveau masa podigao znatno naročito socijalistički pokret sa svojom literaturom, svojom žurnalistikom, svojim udruženjima i skupštinama, svojim parlamentarnim zastupanjem i kritikom, koju na svim poljima javnoga života vrše svi ovi faktori. I iznimni zakon proti socijalnoj demokraciji (od 1878. do 1890.) nije u ovome učinio nikakovu promjenu. O n je nešto malo pritisnuo pokret i usporio njegov tempo, ali je s druge strane pomogao, da se pokret spusti u dubinu i stvori veliko ogorčenje protiv vladajućih klasa i državne vlasti, Konačan pad iznimnog zakona bijaše samo posljedica razvitka socijaldemokratske stranke pod njim i ekonomskog razvoja naroda, i tako pokret maršira, kao što u danim odnosima mora da maršira. A kako u Njemačkoj, socijalnodemokratski pokret je učinio posljednjih decenija neslućene napretke u svim kul­ turnim državama, o čemu daju rječitu svjedodžbu medju­ narodni radnički kongresi sa sve jačim sudjelovanjem. T ako se u svim kulturnim državama rasplamtjela velika borba duhova, koja se vodi sa sve većim žarom. Pored socijalne nauke arsenal, iz kojega se oružje uzima, čine široka oblast prirodnih nauka, higijena, kulturna historija i filozofija. Temelji postojećeg stanja napadnuti su sa s v i h strana i najsilniji udarci upućeni su protiv stupova starog društva. Revolucionarne misli prodiru u najkonzervativnije krugove i dovode redove naših neprijatelja u najpuniju za­ �502 bunu. Zanatlije i učenjaci, zemljoradnici i umjetnici, trgovci i činovnici, čak i fabrikanti i bankiri, ukratko ljudi svih položaja pridružuju se radnicima, koji čine veliku vojsku, koja se bori za pobjedu i koja će je izvojevati. Svi se uzajamno pomažu i dopunjuju. 1 od žene uopće, a naročito proleterke traži se, da ne izostane u ovoj borbi, koja se tiče i njezina oslobodjenja. O na ima da dokaže, da je pojmila svoj pravi položaj u pokretu i u borbama sadašnjosti za bolju budućnost i da se odlučila, da sudjeluje u njima. Stvar je muškaraca, da je pomognu, kako će prekinuti sa svim predrasudama i sudjelovati u borbi. Neka nitko ne potcjenjuje svoju snagu držeći, da do njegove osobe nije stalo. U borbi za na­ predak čovječanstva ne može biti nepotrebna nijedna snaga, ma kako ona slaba bila. Neprekidni udar kaplje probuši najzad i najtvrdji kamen. A od mnogih kapljica postaje potok, od potoka rijeka, od više rijeka velika rijeka. N a kraju krajeva nema više zapreke, koja bi bila dovoljno jaka, da je spriječi u njenom veličanstvenom tijeku. T ako isto ide u kulturnom životu čovječanstva. Budu li u ovoj borbi punom snagom radili svi, koji se osjećaju pozva­ nima, konačna pobjeda ne će izostati. O va će pobjeda biti jednom to veća, u koliko svakr pojedinac bude išao obilježenim putem sa više revnosti i sa punijim požrtvovanjem. Pomisao, da li će pojedinac bez obzira na žrtve, rad i trud doživjeti početak novog, ljepšeg kulturnog perijoda, da li će uživati plodove po­ bjede, ne smije nikoga odbiti, još manje ga smije odvratiti s puta, kojim je pošao. Mi doduše ne možemo odrediti ni trajanje ni narav faze, razvitka, kroz koju ova borba za najviše ciljeve ima da prodje, nama je nemoguće znati pouzdano dužinu svog života. Ali kao što ovladjuje nama volja za životom, možemo gojiti n a d u , da ovu pobjedu doživimo. Z ar ne živimo u vijeku, koji juri naprijed sa čizmama od sedam milja, od čega drhću svi neprijatelji n o v o g v i š e g društvenog poretka? O brzom razvitku i sve silnijem rasprostiranju socija­ lističkih ideja svaki dan pruža novih dokaza. U svim se oblastima komeša i potiskuje napred. Jutarnja zora silno �503 mami na lijepi dan. Borimo se i težimo stalno napred, ne obzirući se ni „gdje" ni „kad" stoje udarene medje novog, boljeg doba za čovječanstvo. A ako mi padnemo u toku ove velike borbe za oslobodjenje čovječanstva, na naše mjesto stupaju oni, koji teže za nama. Mi padamo svijesni, da smo naš dug kao ljudi odužili, i s a u v j e r e n j e m , d a če c i l j b i t i p o s t i g n u t , m a ka k o se t o me o p i r a l e i p r o t i v i l e sile, k o j e su ne pr i j a ­ telji ljud sk og napre tka . „Socijalizmu pripada budućnost, to znači u prvom redu radniku i ženi.“ �Dodatak. U svojoj knjizi „Supruga i mati u pravnom razvoju“ Marijana W eberova polemizuje proti mome nazoru, da je i kod Grka postojalo materinsko pravo. O na veli doslovce (strana 5 9 ): „Jer je posve nemoguće, s pristašama teorije, e je materinsko pravo bilo jedna svim narodima zajednička, sta­ rija faza razvoja — primjerice s popularnim spisateljem A . Bebelom — uzimati problematiku u Oresteji Eshilovoj kao primjer ,,potlačivanja“ starije epohe mate­ rinskog prava i njezine moralnosti po mladjem očinskom pravu u Grka. Bebel naime — a s njime (prema Bachofenu) mnogi — misli, da je osvećivanje ubojstva matere po starim prirodnim božanstvima jedan dokaz, da je nekoć u Grčkoj krvna veza izmedju matere i sina bila veća, nego Ii izmedju oca i sina, i da je očinsko pravo, koje je štićeno od mladjih božanstva svijetla, naročito od Apolona, istom produkat kasnijeg razvoja. Na ovo treba reći, da baš stotine godina starija homerska pjesma, od koje je Eshil uzeo siže, ne zna ništa o tragici konflikta izmedju neminovne, od Boga samog nametnute sinovske dužnosti, koji ubija majku, da bi osvetio oca. Šta više, kod Homera leži sva težina na tom, što O rest ispunjava dužnost krvne osvete na Egisju, koji je zajedno sa Klitemnestrom ubio Agamemnona. Sto on pri tom ubija i majku, stvar je sporedna i u tom nema nikakva problema. “ » Nasuprot ovim izvodima ja ostajem kod svog shvatanja. Ponajprije konstatiram, da sam materinsko pravo kod Grka izričito stavio pred vrijeme heroja. (Vidi stranu 24. ove knjige, kojoj je sadržaj jednak ranijim nakladama). Ali to ne isključuje, nego se čak samo po sebi razumijeva, da se prelaz od starog stanja u novo vršio tijekom stoljeća, jer �505 se faze društvenog razvoja u ono vrijeme izvršavahu pola­ ganije, nego što je to danas kod nas. Pa čak i u našem divljem, brzom vremenu postoje najjače suprotnosti tijesno jedna uz drugu u društvenom razvoju. Herojsko doba Grčke početak je perijode očinskog prava. No da je još i u he­ rojsko doba medju Grcima, koji su se borili ispod Troje, postojalo materinsko pravo, izlazi iz onog mjesta Ilijade, gdje Lykaon, sin Priamov, moli Ahila za smilovanje : Ne ubij me, j e r j a n i j e s a m t j e l e s n i b r a t H e k t o r o v, koji ti ubi prijatelja, blagog i hrabrog! Homer je branitelj novog prava. K ad on dogadjaje svo­ jega vremena prikazuje s ovog stanovišta, onda to odgo­ vara jednakoj pojavi u naše doba. Koliki pjesnici i povjes­ ničari mogu ili hoće prikazivati dogadjaje drugačije, nego što to odgovara njihovim planovima i interesima? Kod H o ­ mera dakle Eshil nije mogao naći gradivo za svoju Oresteju, ali jamačno kod — H esioda. Prema historijskim podacima imao bi ovaj biti za dva ljudska vijeka mladji od Homera. O n je dakle stajao još posred bojeva i slušao je uspomene, koje se pričahu medju različitim narodima onih vremena o prelazu materinskog prava u očinsko. U ono se vrijeme, prema Bachofenu,1 govorilo čak o jednoj Heziodovoj pobjedi nad Homerom kod svečanog pogreba Amfidamasova. Stoji, da je H eziod nasuprot Homeru bio branič starog poretka, a Eshil, koji je iz prikazivanja Heziodova uzeo gradivo za svoju tragediju, opisao je histo­ rijsku istinu, to jest zabilježio je nazore, koji su tu i tamo vladali faktično o odnošaju spolova. A ko je u Homeru sporedna stvar to, što O rest ubija i svoju majku, onda je to shvatanje nerazumljivo. Umorstvo majke ne bi bila sporedna stvar ni sa gledišta očinskog prava. O rest, ubijajući svoju mater, kaznio je u njoj uzrok umorstvu muža i oca i spasio je čast uvrijedjenog muža. Očito je, da se Homeru nije činilo zgodnim, da u ono uzburkano doba opravdava umorstvo matere. I tako ono u njegovu prikazivanju izlazi kao „sporedna stvar“. O ba shvatanja, Homerovo i Eshil-Heziodovo, jedno 1 Materinsko pravo, str. 298. �506 pored pored drugoga, ne bude u objektivnom kritičaru sumnju o tom, e je samo posljednje shvatanje ono, koje odgovara pravom stanju stvari. O vdje bi još samo na to upozorio, da se u Ilijadi i Odiseji žena i majka posve različito procjenjuju. Gdje se u Ilijadi govori o ženi i majci, ili kad se govori njoj, onda su atributi ppčitanje i ljubav. Drukčije u Odiseji. Primjerice, prosto je brutalan način, kojim Telemah postupa sa svojom majkom Penelopom. A način, kojim prosci pozivahu T elemaha, neka otpravi majku i neka joj zapovijedi, da uzme onoga za muža, kojega joj izabere otac, pokazuje najgori prezir, koji se može dati jednoj ženi ili majci. Sudeći po ovome, Odiseja je nastala u kasnijem vre­ menu, kad je već u velike napredovalo omalovaženje žene. ��� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žena i socijalizam Creator An entity primarily responsible for making the resource August Bebel Publisher An entity responsible for making the resource available "Naša snaga", Jugoslavenska socijalistička nakladna zadruga, Zagreb Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1913. Contributor An entity responsible for making contributions to the resource Socijalistička biblioteka IV Prevod: Ljubomir Wiesner Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 66-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 506 str. 1913. August Bebel bračni zakon Darvin feudalizam majčinstvo prostitucija razvod braka reformacija socijalizam žene žene u industriji žene u privredi žene u socijalizmu žensko pitanje https://www.afzarhiv.org/files/original/b86dc0feddc477822f5bf8aa80ae4a27.jpg 4655d3f58901f74bb0b5f4cc07043935 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Video materijali Video A series of visual representations imparting an impression of motion when shown in succession. Examples include animations, movies, television programs, videos, zoetropes, or visual output from a simulation. Duration Length of time involved (seconds, minutes, hours, days, class periods, etc.) 3X52 minute Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Želimir Žilnik: Jedna žena - jedan vek Description An account of the resource Dokumentarni film na principima iskaza, intervjua i rekonstrukcije - kroz životnu priču junakinje Dragice Srzentić osvetljava niz značajnih događaja i ličnosti vezanih za jugoslovensku istoriju pre i posle Drugog svetskog rata. Kroz sliku jednog veka života žene heroja, otvaraju se retko pominjani segmenti eks jugoslovenskih intelektualnih i ideoloških lavirinata kroz koje se prolazilo u stvaranju i propadanju 8 država u kojima je živela ova Istrijanka iz Sovinjaka - (Austrougarska, Kraljevina Italija, Kraljevina SHS, NDH, FNRJ, SFRJ, Hrvatska, Srbija). Najzanimljiviji aspekt Dragicinog iskustva je njena hrabrost da, kao devojčica iz siromašne istarske seljačke porodice, krene u avanturu života: po dolasku italijanskog fašizma i ukidanja hrvatskih škola, ona odlazi u Karlovac, pa u Zagreb, gde završava srednju ekonomsku školu. Zatim sa bratom, studentom poljoprivrede, odlazi u Beograd. Tu se zapošljava kao činovnica, a paralelno sarađuje i druži se sa najznačajnijim antifašističkim intelektualcima, iz cele Jugoslavije, okupljenim u izdavačkom preduzeću NOLIT i oko redakcije časopisa “Nova literatura”. Časopis su osnovali Pavle i Oto Bihalji, pisci i istoričari umetnosti, koji su krajem dvadesetih godina u Berlinu bili saradnici i urednici časopisa proleterske literature “Die Linkskurve”, koji je zabranjen 1932. Po povratku u Beograd, braća Bihalji osnivaju NOLIT i pokreću "Novu literaturu" te nastavljaju da okupljaju najznačajnija intelektualna imena međuratnog antifašizma – domaća i strana. Izdaju knjige Đerđa Lukača, Džeka Londona, Hajnriha Mana, Isaka Babelja, Gorkog, Stajnbeka. Poznanstva i obrazovanje koje je Dragica stekla u tim godinama, obeležila su i njen kasniji život. Bila je među osnivačima nedeljnika NIN (1935. godine) koji je upozoravao na opasnosti fašizma, zatim mesečnika “Žena danas”, prve publikacije u predratnoj Jugoslaviji koja je analizirala žensko pitanje i promovisala ravnopravnost polova. Sa okupacijom 1941. godine, Dragica je stupila u redove ilegalnih boraca, prošla je sa partizanskim jedinicama borbe u Crnoj Gori, Albaniji, Kosovu, Makedoniji i Grčkoj, ali je bila i zatvarana od strane okupatora. U proleće 1944. bila je među organizatorima Antifašističke skupštine Crne Gore, a zatim je sa suprugom Vojom Srzentićem, pozvana u Titov Vrhovni štab na ostrvu Vis, odakle su poslati u vojnu misiju u London. Na BBC-u je Dragica imala emisiju, izveštavajući jugoslovenske slušaoce o napredovanju saveznika i o osnivanju nove vlasti na oslobođenim teritorijama. Ta iskustva kao i poznavanje ljudi su Dragicu kvalifikovali da je 1945. u Ministarstvu inostranih poslova imenovana u personalnu komisiju, koja je predlagala ambasadore Nove Jugoslavije. Duboko prožeta vrednostima borbe protiv nepravde i izrabljivanja, u posleratnoj hijerarhiji je došla u politički sukob zbog zalaganja za egalitarizam. Posle obavljene misije koju je imala 1948. godine - kada je dobila nalog da odnese Titovo pismo Staljinu i sačeka Staljinov odgovor u burnim ideološkim debatama pedesetih godina, ona i njen muž su bili proglašeni za političke protivnike sistema, te su poslati na izdržavanje “administrativne kazne”, u zatvore i logore koju su funkcionisali na staljinističkim metodama. Međutim, i sada, ulazeći u stotu godinu života, Dragica sa sjajnom memorijom, energijom, pa i optimizmom, zaključuje da nije prošlo vreme kada se treba zalagati “za novi, pravedniji svet”. Scenario i režija: Želimir Žilnik Kamera: Miodrag Milošević Montaža: Vuk Vukmirović Crtež i animacija: Aleksandar Rot, Aleksandar Ilić Obrada zvuka: Filip Vlatković Producentkinja: Sarita Matijević Učestvuju: Dragica Vitolović Srzentić, Ljiljana Đakonović, Dražen Vitolović, Dario Vitolović, Ondina Vitolović, Davor Lukas, Đulijano Vivoda, Marsel Žigante, Ines Akvavita, Ivanka Bošnjak, Josip Petranović Produkcija: Playground produkcija, Novi Sad Creator An entity primarily responsible for making the resource Želimir Žilnik Source A related resource from which the described resource is derived https://vimeo.com/playgroundprodukcija Link 1: https://vimeo.com/260089124 Link 2: https://vimeo.com/260118667 Link 3: https://vimeo.com/261477029 Publisher An entity responsible for making the resource available Playground produkcija, Novi Sad Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2011. Rights Information about rights held in and over the resource Playground produkcija Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource Online video - dokumentarni film Language A language of the resource Srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 2-VM Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 3 videa X 52 minute 2011 dokumentarni film Dragica Srzentić Drugi svjetski rat Jedna žena - jedan vek Josip Broz Tito Jugoslavija NIN NOB Nolit Novi Sad One woman - one century ravnopravnost žena Staljin štampa Želimir Žilnik Žena danas žensko pitanje https://www.afzarhiv.org/files/original/071b37df7c63079e10b4c786aafb9f3d.pdf dddd876ec2c76df76bdc6aebcc0b3a0c PDF Text Text Александра Ђорђевић УДК329.75-055.2(497.1)”1945/1950” Другарице и (не)пријатељице – учешће Антифашистичког фронта жена Југославије у раду Међународне демократске федерације жена 1945–1950. АПСТРАКТУМ: Чланак истражује претпоставке Xладног рата које су обликовале политичке околности у којима су женске организације успеле да формирају једну светску женску организацију која је окупљала жене, претежно левичарке, из оба блока. У тој организацији истакнуто место нашле су и Југословенке. Разматра се на који начин су чланице Антифашистичког фронта жена Југославије учествовале у оснивању и активностима Међународне демократске федерације жена као и разлози који су довели до избацивање АФЖЈ из Федерације. У изради рада коришћени су часопис Жена данас, главно гласило АФЖЈ, као и архивска грађа доступна у Архиву Југославије. КЉУЧНЕ РЕЧИ: АФЖЈ, Међународна демократска федерација жена, Хладни рат, жене, женско питање, женска сарадња, Жена данас Увод Стварањем Краљевине СХС положај жене у друштву је добио потпуно нову димензију. До тада су се у Србији женске организације бавиле искључиво социјалним темама и хуманитарним радом, али је Први светски рат у Краљевини СХС изнедрио и једну од главних карактеристика првог таласа феминизма а то је питање права гласа за жене. Оснивањем Женске странке 1927. године али и преко бројних организација жене су стално упућивале захтеве држави за право гласа и изједначавање са мушкарцима у погледу радног и породичног права.1 Комунистичка партија Југославије се у овим захтевима издвајала по идеолошком основу који је, једини у том периоду, видео жене као равноправне са мушкарцима. У оквиру Партије жене су имале право да бирају и да буду биране на функције, а након доношења Обзнане имале су и 1 Ивана Пантелић, „Неки аспекти положаја жена у Краљевини Југославији“, Књиженство, часопис за студије књижевности, рода и културе, 2011. http://www.knjizenstvo. rs/magazine.php? text=17 (приступљено 5. 10. 2017). �А. Ђорђевић, Другарице и (не)пријатељице – учешће АФЖЈ у раду МДФ 147 задатак да шире комунистичку идеологију у легалним оквирима преко сарадње са Женским покретом.2 Коренита промена положаја жена на овим просторима почела је завршетком Другог светског рата и то пре свега њиховог правног положаја, а затим и друштвеног у складу са новом државном политиком. Услед формирања партизанске војске дошло је до наглог пораста учешћа жена у рату, што је и довело до њиховог даљег политичког организовања. То организовање је добило коначан облик на конференцији у Босанском Петровцу када је формиран Антифашистички фронт жена Југославије као јединствена женска организација, која је наставила деловање и у послератном периоду.3 Идеолошки рад Антифашистичког фронта жена Југославије (АФЖЈ)4 био је ослоњен на темељна опредељења КПЈ да жене морају бити равноправне са мушкарцима у свим сегментима живота и рада тако да отпора укључивању жена у рад готово да није ни било. Први послератни Устав женама је гарантовао и право гласа које им је раније било ускраћено.5 Тада су у оквиру нове државне идеологије женама прво потврђена изборна права, која су већ уживале у оквиру КПЈ; убрзо су добиле и једнака законска права у односу на мушкарце у свим осталим сегментима живота и рада. Социјалистичка идеологија није посматрала еманципацију жена ван система радништва (радничке класе) и зато се мера женске еманципације, пре свега, одређивала у односу на права из области рада.6 Пишући о активностима чланица АФЖЈ желели смо, између осталог, и да истакнемо да је еманципација жена од стега патријархалне културе била један од задатака АФЖЈ.7 2 3 4 5 6 7 Stanislava Barać, „Pacifistički i antipacifistički diskurs u časopisu Žena danas (1936–1941)“, u: Zbornik radova s Desničinih susreta, urednik Drago Rosandić, Zagreb 2011, 221. Neda Božinović, „Žensko pitanje u Srbiji u XIX i XX veku“, (Beograd: Žene u crnom, Devedesetčetvrta, 1996), 141. АФЖ Југославије je представљао организацију Народноослободилачког покрета Југославије насталу са циљем да окупи жене у борби против фашиста под окриљем КПЈ. Основан је на Првој земаљској конференцији одржаној у Босанском Петровцу 6. децембра 1942. После Другог светског рата и ослобођења Југославије, АФЖ је и даље радио на политичкој мобилизацији жена као и у свим облицима друштвене делатности. Први конгрес АФЖЈ одржан је јуна 1945, а други јануара 1948, оба у Београду. Трећи конгрес АФЖЈ одржан је у Загребу 1950. године, а четврти 1953. у Београду. На том конгресу укинут је АФЖ као посебна и јединствена организација након чега је основан Савез женских друштава, који се превасходно бавио питањима из области социјалног рада. Вера Гудац Додић, „Положај жене у Србији (1945–2000)“, у: Србија у модернизацијским процесима 19. и 20. века: Жене и деца, бр. 4, уредница Латинка Перовић (Београд: Хелсиншки одбор за људска права, 2006), 34. Gordana Stojaković, „AFŽ 1945–1953: pregled kroz AFŽ štampu“, u: Rod i levica, zbornik (Beograd: Ženski informaciono-dokumеntacioni trening centar, 2012), 13. Lydija Sklevicky, Konji, žene, ratovi (Zagreb: Ženska infoteka, 1996), 25. �148 Архив, часопис Архива Југославије, 1–2, 2017 У предвечерје Другог светског рата комунисткиње из Југославије су одржавале контакте са феминисткињама из света, активно писале о борби жена Азије за слободу и учествовале у Шпанском грађанском рату, извештавале о конгресима и конференцијама посвећеним женама из западног света итд. На тај начин су, пре свега преко Комунистичке партије Југославије, дошле у контакт са антифашисткињама из целога света, а у послератном раздобљу ступиле су и на међународну политичку сцену. Представнице Антифашистичког фронта Југославије учествовале су у великом подухвату да се након рата формира једна међународна организација жена која ће се, за њих, на „прави“ односно левичарски начин бавити женским питањима. Иако је Међународна демократска федерација жена основана у Паризу –са супротне стране гвоздене завесе иза које је била комунистичка Југославија, и оне се у својој кореспонденцији називају пријатељицама8 а не другарицама – јасно је из пописа организација које су учествовале у раду Федерације да су то листом женске левичарске организације из оба блока. Стога овај рад има за циљ да покаже како су се Југословенке снашле у том хладноратовском вакуму односно како су из њега успеле да изађу и наставе своју борбу у измењеним политичким околностима, пратећи линију Комунистичке партије Југославије. Формирање Међународне демократске федерације жена Из извештаја чланица АФЖЈ видљиво је да су се жене у целом свету након Другог светског рата налазиле пред решавањем скоро идентичних проблема и задатака. Та истоветност задатака дала је повода госпођи Котон, председници Савеза француских жена, да домаћим и страним делегаткињама које су биле гошће Конгреса француских жена предложи да се удруже и створе Интернационални иницијативни одбор за припрему и организацију међународног конгреса жена, а све у циљу координације активности жена из целог света.9 У Иницијативни одбор за одржавање конференције, који је бројао 15 чланица, ушла је и др Олга Милошевић као делегаткиња АФЖ Југославије док је, осим ње, Конгресу присуствовала и Јана Бичанић. Основна програмска концепција будућег конгреса МДФЖ свела се на четири тачке: „уништити фашизам и осигурати демократију у свим земљама, припремити 8 9 У доступној кореспонденцији уочљиво је да се чланице АФЖЈ и МДФЖ ословљавају са драге пријатељице. АЈ, АФЖЈ, 141-17-5; АЈ, АФЖЈ, 141-14-23; итд. У првих неколико писама чланице АФЖЈ обраћале су се руководству МДФЖ и са другарице, али је та пракса ишчезнула у каснијој комуникацији. АЈ, АФЖЈ, 141-17-38. АЈ, АФЖЈ, 141-17-3, Интернационални иницијални одбор за припрему и организовање међународне конференције жена. �А. Ђорђевић, Другарице и (не)пријатељице – учешће АФЖЈ у раду МДФ 149 срећну будућност новим покољењима, дати женама права изражена у Интернационалној повељи жена.“10 Секретаријат Иницијативног одбора, поверен француској секцији, настојао је да од почетка рада заинтересује што више демократских женских друштава из целог света слањем депеша, радио порука и држањем митинга. Штампан је и месечни билтен о раду Одбора, чији је први број изашао у септембру 1945. До Конгреса Иницијативни одбор је успео да успостави контакт са организацијама, углавном левичарским и комунистичким, из готово свих земаља Европе, Азије али и из САД. Други састанак Иницијативног одбора одржан је у Паризу 5–6. септембра 1945. На њему су делегаткиње представиле дотадашњи рад и бавиле се питањима организационих припрема за Међународни конгрес жена. Југославију је поново представљала др Олга Милошевић и она је у име АФЖ-а Југославије, у коме су уједињене жене свих националности, прихватила програм Иницијативног одбора. После реферата свих делегаткиња Иницијативни одбор је закључио да се Конгрес одржи новембра исте године.11 Одлучено је које ће делегације изложити своје реферате, док ће остале делегаткиње имати могућност да учествују у дискусији. Реферат о теми „Проблем деце и васпитања“ добила је југословенска делегација, тако да је од малих земаља једино Југославија имала реферат на Конгресу.12 На састанку је одлучено да се оснује Извршни одбор у који су ушле делегаткиње из 25 земаља од присутних 40, а једна од њих била је и Митра Митровић.13 У периоду до Конгреса, пријатељице су одржавале живу комуникацију и кореспонденцију; чак су преко АФЖЈ слале писма женским организацијама Балкана са циљем да се и оне укључе у рад МДФЖ.14 Први Међународни конгрес жена, којем је присуствовало 850 делегаткиња из преко 40 земаља, одржан је од 27. новембра до 1. децембра у Паризу.15 Број делегаткиња је одређен према броју становника.16 То су биле жене 10 Исто. 11 Исто. 12 Исто. 13 14 15 16 АЈ, АФЖЈ, 141-17-651 (1–31). АЈ, АФЖЈ, 141-17-38. АЈ, АФЖЈ, 141-17-85, Статут Међународне демократске федерације жена. У употреби су била четири језика: енглески, француски, руски и шпански. Број делегаткиња је одређен у складу са бројем становника: земље од 5 милиона становника имале су право на 5 делегата, од 15 милиона – 10, од 30 милиона – 15 делегата итд. За делегаткиње из многољудних земаља као што је Кина нема података о бројности делегације, а чланица Иницијативног одбора из Кине била је Ли Хсиен Минг. Жене из колонија су позване да присуствују Конгресу независно од својих метропола. Оне су имале права �150 Архив, часопис Архива Југославије, 1–2, 2017 различитих година, занимања и организација, чланице различитих политичких партија, али су све биле левичарских опредељења. На конгресу је званично основана Међународна демократска федерација жена (МДФЖ) у којој је АФЖЈ активно сарађивао, како у њеном оснивању тако и у даљем раду. Првом заседању Конгреса председавала је Ежени Котон, научница и председница Савеза француских жена. У свом говору она је одала почаст и изразила захвалност свим херојским женама света које су својим пожртвовањем допринеле победи над непријатељем и слободи. Изложила је радни програм Конгреса који је обухватао будућу улогу жена у коначном уништењу фашизма, у међународном развоју демократског друштва и остваривању права жена. Радно представништво Конгреса17 израдило је и прихватило Статут који утврђује циљеве и програм организације, њен састав и пријем у чланство, као и обавезе и права њених чланова.18 Рад прве конференције се завршио 1. децембра великим митингом који је приређен на Зимском аеродрому и полагањем заклетве МДФЖ. Говорило је више делегата, међу којима и Ла Пасионарија. Конгресу су као делегаткиње АФЖ Југославије присуствовале: Митра Митровић,19 Анка Берус, Милева Родић, Олга Хумо, Ката Пејиновић, др Олга 17 18 19 на исти број делегаткиња као и независне земље. Видети: „Са међународног конгреса жена“, Жена данас, бр. 37 (1945), 9–10. Радно представништво чиниле су: Попова (СССР), Анка Берус (Југославија), Долорес Ибарури – Ла Пасионарија (Шпанија), Котон и Вермеш (Француска), Хоракова (Чехословачка). Видети: „Са међународног конгреса жена“, Жена данас, бр. 37, (1945), 9–10. Федерацијом управља Извршни одбор који чини 31 чланица из 17 земаља, а на чијем челу је госпођа Котон. У савез су ушле све организације представљене на Конгресу и 72 организације из 7 земаља које нису могле да присуствују Конгресу. Видети: „Са међународног конгреса жена“, Жена данас, бр. 37, децембар 1945, 9–10. Митра Митровић (Ужичка Пожега, 1912 – Београд, 2001), зaвршила је Филозофски факултет, одсек за словенску филологију и књижевност Универзитета у Београду. Чланица КПЈ је постала у међуратном периоду када се ангажовала у илегалном раду. Године 1935. основала је и Омладинску секцију у оквиру Женског покрета како би илегални пропагандни рад Партије могао бити настављен у некаквим легалним оквирима. Наредне године је основан часопис Жена данас, који ће касније постати централно гласило АФЖЈ и организација које су проистекле из њега. Почетком рата прикључује се партизанској борби и ради у ПК КПЈ за Србију. За заслуге у рату додељено јој је више одликовања. Након рата била је посланица и прва министарка просвете, а налазила се и на челу Агитпропа за Србију. Била је једина чланица Политбироа ЦK КПЈ Србије, уз Спасенију Цану Бабовић. Као истакнута чланица АФЖЈ узела је учешћа у раду МДФЖ где је на заседању Извршног одбора изабрана за делегаткињу. Из Партије је искључена 1956. када је подржала тада већ бившег супруга Милована Ђиласа. Своја сећања на Други светски рат преточила је у књигу Ратно путовање објављену 1962. Детаљније: �А. Ђорђевић, Другарице и (не)пријатељице – учешће АФЖЈ у раду МДФ 151 Милошевић, Веселинска Малинска, Ана Хефнер, Милица Станишић, Евгенија Селић, Нада Сремац и Криста Ђорђевић.20 Као делегаткиње на Конгресу, у име југословенске делегације, подједнако су биле заступљене чланице руководства АФЖЈ и чланице осталих секција као и образоване и мање образовне жене, јер су на тај начин желеле превазићи евентуалне разлике али и истаћи колико је било важни показати солидарност и бригу кроз заједничко суделовање у културном, политичком и друштвеном животу.21 У име југословенске делегације Митра Митровић је поздравила француске жене, изложила борбу југословенских жена против фашистичких освајача и нагласила: „У име југословенских жена, а на основу њиховог искуства, тврдимо да без потпуног уништења фашизма и њихове реакције у свету не може бити мира, онога мира које толико желе све жене у свету. Исто тако нема без тога правих гаранција за женска права. Ми ћемо наставити заједно са женама целог света борбу за одбрану мира и демократије“.22 Централни одбор АФЖЈ је издао значку у част Међународног конгреса жена. Конгрес је био велика манифестација јединства жена читавог света, без обзира на њихову расну, верску или националну припадност, у борби за мир и демократију. Истинска равноправност жене, како је истакнуто, представља једну од основних одлика праве демократије. У Резолуцији, констатујући да у већини земаља „жене имају положај подређен власти мушкараца“, Конгрес је тражио да све женске организације у сарадњи са синдикатима поведу борбу за остваривање следећих захтева жена: право на рад, на приступ свим службама, једнаку плату за једнак рад, право на социјално, једнако наследно право, право да бира и буде бирана. Главно питање Конгреса је било како да жене читавог света помогну што бржем и сигурнијем обезбеђивању мира у свету. Због тога је Конгрес настојао да добије место саветодавног члана при УН и залагао се за стављање атомске бомбе под контролу УН, ради постизања општег мира.23 Стварањем МДФЖ родиле су се и многе дужности и обавезе жена широм света. Чланице су се обавезале и на више резолуција, између осталог и : Резолуција о задацима жена свих демократских земаља у борби за коначно 20 21 22 23 АЈ, АФЖЈ, 141-13-17, Митра Митровић (Велимира) – Ђилас; Жене Србије у НОБ..., уред. Б. Цветић, 56; Ivana Pantеlić, Partizankе kao građankе (Bеograd: Institut za savremenu istoriju, Evoluta, 2011), 131–133. АЈ, АФЖЈ, 141-17-7. Chiara Bonfiglioli, „Biografije aktivistкinja AFŽ-a: Intersekcionalna analiza ženskog delovanja“, u: Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava, zbornik, ured. Andreja Dugandžić i Tijana Okić (Sarajevo: Udruženje za kulturu i umjetnost Crvena, 2016), 35. АЈ, АФЖЈ, 141-17-378. АЈ, АФЖЈ, 141-17-4. �152 Архив, часопис Архива Југославије, 1–2, 2017 уништење фашизма, за сталан и трајан мир и за демократију,24 Резолуција о проблемима детињства и васпитања,25 Резолуција Међународног конгреса жена о економском, правном и социјалном положају жене.26 У њима је закључено да су се жене свих земаља херојски понеле у рату, да су саме поднеле велики део ратних страхота, као и да су целом свету показале како су способне да буду мајке, болничарке и боркиње. У миру, како је констатовано, положај жене је сличан ономе пре рата: жене су у већини земаља и даље подређене мушкарцима. Учешћем у борби против фашизма жене су доказале да могу бити равноправне са мушкарцима у свакодневној борби. У извештају са Конгреса чланице АФЖЈ истичу да не може бити демократије ни пуне слободе у земљама где жене чине више од половине становништва а не уживају једнака социјална права и где не учествују у културном и политичком животу.27 Извршни одбор, који је координирао радом МДФЖ, одржао је седницу наредне године, од 27. до 29. јуна 1946. Присуство великог броја чланица, које су дошле из удаљених делова света представља одраз дубоке посвећености и оданости националних секција програму Савеза, закључила је госпођа Котон.28 Ширење организације и међународне мисије МДФЖ У периоду између два конгреса МДФЖ је своје активности развијао и координирао преко Пленума и Извршног одбора. У Прагу је Пленум заседао од 21. фебруара до 1. марта 1947. године.29 На заседању су биле присутне 73 представнице из 44 земље, а примљене су и нове чланице.30 Том приликом су поједине делегаткиње говориле о активностима у својим земљама. Наредни састанак Извршног одбора је одржан 1–6. септембра 1947. у Стокхолму. Као велики успеси, у периоду од Прага до Стокхолма, представљени су: слање међународне комисије правника у Шпанију ради анкете о терору над заробљеницима; анкета о начину суђења и третману политичких затвореника у 24 25 26 27 28 29 30 АЈ, АФЖЈ, 141-17-311-318, Резолуција о задацима жена свих демократских земаља у борби за коначно уништење фашизма, за сталан и трајан мир и за демократију. АЈ, АФЖ, 141-17-303-310. АЈ, АФЖЈ, 141-17-298-301, Резолуција Међународног конгреса жена о економском правном и социјалном положају жене. АЈ, АФЖЈ, 141-17-57. Извршни одбор је одржао пет заседања: прво, 27–29. јуна 1946. у Паризу; друго, 10–15. октобар 1945. у Москви; треће, 1–6. септембар 1947. у Стокхолму; четврто, 15–19. мај 1948. у Риму; пето, 7. април 1949. у Паризу. Одржана су два пленума МДФЖ-а; први 21. фебруар – 1. март 1947, други у Москви 17–22. новембра 1949. Новопримљене националне организације су из Мексика, Монголије, Северне Кореје, Бразилије, Вијетнама, Палестине, Холандије, Јужне Африке и Јулијанске крајине. �А. Ђорђевић, Другарице и (не)пријатељице – учешће АФЖЈ у раду МДФ 153 затворима; анкета у Западној Немачкој о денацификацији и демократизацији. Делегаткиње АФЖ Југославије су активно учествовале у раду Извршног одбора и биле део разних делегација. Ванда Новосел је била чланица делегације која је посетила француску и совјетску зону у Немачкој, о чему је написала извештај где је истакла предности совјетске управе у односу на француску у окупационим зонама.31 МДФЖ и оснивање других женских организација Оснивање сличних међународних организација, које додуше нису биле левичарских опредељења, чланице МДФЖ су оштро санкционисале у својим гласилима и међусобној преписци. Тако Жена данас доноси текст под насловом „Неуспјели покушај разбијања Међународне демократске федерације жена“.32 Постојање међународних организација које се баве сличном проблематиком чланице МДФЖ су сматрале директним покушајем разбијања њихове организације, о чему сведочи и следећи цитат: „После стварања МДФЖ крајем прошле године у Паризу постало је јасно да мимо и поред ње нема места другим међународним женским организацијама чији би се програм у целини или делимично поклапао са програмом Федерације. Па ипак дошло је до више таквих појава...“.33 Оцењено је да реакција, да би спречила окупљање демократских жена на платформи МДФЖ, настоји да обнови некадашње организације као и да оснива нове. Чланицама МДФЖ је нарочито засметала Међународна алијанса жена, коју је водила Маргарет Корбет Ешби, али и сазив Интернационалне скупштине жена октобра 1946. у САД. Како се у тексту каже: „У том позиву на скупштину се ниједном речју не спомиње МДФЖ, чије је оснивање одјекнуло широм света, а у чији састав је ушло осам организација из САД“, разумљиво не и оне које су биле чланице МДФЖ. Федерација је „активна организација која има подршку и ужива углед својих националних организација и самим тим сваки покушај разбијања организације унапред је осуђен на пропаст“. Нарочито су се обрушиле на организацију коју је водила Корбетова: „ То је феминистичка организација основана 1904. која до данас има непромењен програм, остваривање грађанске и друштвене једнакости жена са мушкарцима и њене економске равноправности... Постављамо питање – зашто се сад оживљава таква организација када су се у животу жене после рата догодиле тако крупне промене, феминисткиње као да су преспавале и овај рат или све31 32 33 „Комисија Демократске федерације жена у Немачкој – Изјава наше делегаткиње Ванде Новосел“, Жена данас, бр. 49, (1947), 45. „Неуспјели покушаји разбијања међународне демократске федерације жена“, Жена данас, бр. 46, (1946), 6. Исто. �154 Архив, часопис Архива Југославије, 1–2, 2017 сно затварају очи пред дубоким социјалним и друштвеним променама које је рат донио... Колби сматра да Федерација може да учини велике услуге ослобођеним женама средње и југоисточне Европе, које су по њеном мишљењу толико некултурне и заостале да им нова демократија, што по њеним речима значи „комунистичка тиранија“, у садашњем тренутку одговара. Насупрот тим земљама она ставља земље са боље развијеним демократским системом – Шведску, Швајцарску, САД. Другим речима, интереси жена „западне демократије“ из темеља се разликују од интереса „новоослобођених жена“ у земљама средње и југоисточне Европе и према томе нема ни заједничке базе за изградњу међународне солидарности жена“.34 Разлог за такву острашћеност лежи у томе што ове организације нису биле левичарских опредељења, а што МДФЖ у својој суштини јесте била, нарочито ако узмемо у обзир политичку припадност врха њеног руководства. На конгресима МДФЖ су учествовале и жене из земаља које нису биле део комунистичког блока, али су оне припадале левичарским, комунистичким или лабуристичким партијама. Ипак, могуће је закључити да је МДФЖ имао комунистичку идеологију односно да је то био разлог за овакво оштро иступање чланица.35 Жена данас је 1948. године поново објавила текстове о организацијама које су радиле на рушењу МДФЖ. Сада је разбијање стављено у задатак десној социјалисткињи, како се каже у тексту: „већ познатој по издајничкој раду“, Габријели Профт. Профтова је сазвала неколико конференција, на којима је основала Међународну женску социјалистичку организацију.36 Како преноси Жена данас, десне социјалисткиње су покушале да расцепе национални женски покрет у низу земаља. Тако су у Аустрији на иницијативу Габријеле Профт социјалисткиње иступиле под изговором да је МДФЖ тобоже „замаскирана комунистичка женска организација“. Ипак, ове акције нису довеле до већег расипања чланства и биле су концентрисане на активности Профтове у Аустрији, где је било седиште њене организације. Други конгрес Међународне демократске федерације жена У време сукоба Југославије са Информбироом у Будимпешти је од 1. до 6. децембра 1948. одржан Други конгрес МДФЖ. Из доступне грађе се може закључити да су припреме за Конгрес протекле глатко и без икаквих индиција да је сукоб Тита и Стаљина имао последице по учешће АФЖЈ у једној светској организацији. У записнику са припремног састанка поводом Конгреса 34 Исто. 35 36 I. Pantеlić, Partizankе kao građankе, 90. „Разбијачки подухвати десних социјалисткиња“, Жена данас, бр. 53, (1948), 29. �А. Ђорђевић, Другарице и (не)пријатељице – учешће АФЖЈ у раду МДФ 155 наводи се да АФЖЈ има одређених проблема са делегацијама из света али не и са МДФЖ: „...али ма колико они буду настојали да нас и даље ометају, они неће успети да жене Југославије изолују од светског демократског покрета жена, јер ми се нећемо дати скренути са пута по којем нас води наша Партија и друг Тито“.37 Делегацију АФЖЈ на конгресу у Будимпешти су чиниле: Митра Митровић, Ванда Новосел, Олга Милошевић, Неда Стефановић, Душанка Ковачевић, Гоја Ђурић, Бранка Савић, Божидарка Илијева, Милада Рајтер, Босиљка Ђуровић, Зима Вршчај, Блаженка Мимица и Милица Дедијер.38 Централне теме су биле расправе о политичким и економским правима жена, али су представљени и предлози о унапређењу демократског положаја жена у земљама Азије и Африке.39 Митра Митровић је у име југословенске делегације истакла пожртвованост југословенских жена у обнови земље, а затим је говорила о активностима АФЖЈ у изградњи обданишта и о збрињавању ратне сирочади. Жене Југославије су веома срећне што су победу у рату извојевале под руководством Јосипа Броза Тита и што с њим на челу сада граде нову земљу, закључила је Митра Митровић.40 Ипак, у својим извештајима оне истичу да су се као чланице југословенске делегације осећале дискриминисано. Међу заставама чланица МДФЖ недостајала је само југословенска, али је након протеста код Президијума застава постављена.41 Током рада су уследиле оштре провокације, нарочито од Демократског савеза мађарских жена које су искористиле прилику да нападају југословенско политичко руководство.42 Дељен је и лист француске Комунистичке партије Imаnitе (L’Humаnitе)43 који је негативно приказивао догађаје у Југославији после 1948. године. Руководство МДФЖ, и поред уложених жалби, није спречило провокације.44 Нарочито су оштро замериле што руководство МДФЖ није реаговало на чланак Женет Вермеш у коме се криво 37 38 39 40 41 42 43 44 АЈ, АФЖЈ, 141-17-469. АЈ, АФЖЈ, 141-17-455. „Пред Други конгрес Међународне демократске конференције жена“, Жена данас, бр. 55, (1948), 27–28. I. Pantеlić, Partizankе kao građankе, 103. АЈ, АФЖЈ, 141-17-461, Изјава југословенске делегације на Извршном одбору МДФЖ. „Извештај о раду АФЖ на Другом конгресу Међународне демократске федерације жена – Извршни одбор АФЖ Југославије осудио је покушаје вређања наше делегације и наше земље“, Жена данас, бр. 63, (1949), 16. I. Pantеlić, Partizankе kao građankе, 103. „Извештај о раду АФЖ на Другом конгресу Међународне демократске федерације жена – Извршни одбор АФЖ Југославије осудио је покушаје вређања наше делегације и наше земље“, Жена данас, бр. 63, (1949), 16. �156 Архив, часопис Архива Југославије, 1–2, 2017 приказује борба жена ФНРЈ у току НОП-а и изградње социјализма.45 Оцењено је да такви поступци доприносе слабљењу Федерације, али „...само захваљујући држању наше делегације, у интересу јединства, упркос вређању наше социјалистичке земље, народа који се борио и који се бори, ми смо сваки дан прелазили преко тих гестова према нама и покушавали да спречимо то одвраћање пажње са најважнијих питања борбе против нових империјалистичких потпаљивача рата и угњетавања“.46 Само два месеца након завршетка Конгреса, у фебруару 1949, Комунистичка партија Француске је преко свог гласила Imаnitе објавила писмо у којем тражи искључење АФЖЈ из МДФЖ. Биро француских жена је том приликом истакао да је за њих „немогуће седети поред жена које претендују да представљају жене Југославије“.47 АФЖЈ је у новембру 1949. штампао публикацију Жене Југославије у изграђивању социјализма на енглеском, француском и руском језику, као одговор на појачану пропаганду у информбировској штампи која је тежила да умањи значај југословенских жена у рату и да их сврста на страну фашиста. Негативна кампања ће се наставити, са обе стране, и после искључења АФЖ-а. Избацивање АФЖ из МДФЖ Дешавања с краја 1949. године, односно избацивање АФЖ из МДФЖ, могла су се наслутити већ на састанку Пленума одржаном у Паризу почетком 1949. године. Тада је МДФЖ дефинисао свој став према Југословенкама односно АФЖЈ: „Ви Југословени сте се борили и част вам је за то, али рат је завршен и сада се ради на учвршћивању и изградњи демократије у свету. То је сада посао великих народа, а ви сте мала и заостала балканска земља, и ваш би се удео разликовао од вашег удела у рату“.48 Делегаткиње АФЖ-а у Извршном одбору добиле су у септембру 1949. писмо од Секретаријата МДФЖ у коме их он обавештава да на захтев неких националних секција повлачи позив за долазак на Пленум заказан за 15. новембар 1949. у Москви. Секретаријат се одлучио на тај потез само месец дана након упућивања позива за присуствовање Конгресу. У писму се понављају негодовања на рачун политике Југославије односно познате информбировске фразе: „... да је ствар издао Тито прешавши отворено у табор империјали- 45 46 47 48 АЈ, АФЖЈ, 141-17-461, Изјава југословенске делегације на Извршном одбору МДФЖ. Исто. „Информбировска клика у МДФЖ разбијач међународног јединства демократских жена и МДФЖ“, Жена данас, бр. 64, (1949), 4–5. АЈ, АФЖЈ, 141-7-16. �А. Ђорђевић, Другарице и (не)пријатељице – учешће АФЖЈ у раду МДФ 157 зма“.49 Митра Митровић, Ванда Новосел, Олга Милошевић и Вида Томшич – како је оцењено – не могу се више сматрати истинским представницама демократских жена Југославије и одлучено је да им се повуче позив за учешће на следећем заседању Пленума МДФЖ који треба да се одржи у Москви.50 У депеши пријатељице, како се ословљавају у међусобној кореспонденцији, пишу: „Ми смо уверене да ове жене, жена Ђиласова десне руке Тита она подржава и одобрава у свему Титове акте, не говори у име милиона жена Југославије... оних дивних жена које смо ми виделе на Првом оснивачком конгресу МДФЖ“.51 На првом конгресу била је и Митра Митровић као једна од истакнутијих чланица делегације, а коју оне сад називају само „жена Ђиласова“ због истакнутог места који је Милован Ђилас имао у сукобу са Стаљином. Секретаријат је констатовао да „политика југословенских чланова Пленума МДФЖ који подржавају Тита ни мало не изражава интересе и тежње демократских жена Југославије, већ да она иде против циљева демократије и мира МДФЖ“.52 И југословенске жене сигурно осећају велику захвалност према Совјетском Савезу „који их је ослободио и који се бори за мир“ – констатује се на крају писма.53 На повлачење позива АФЖЈ је одговорио Меморандумом у коме је изложио своје ставове зашто стоји на позицији Тита односно Југославије. Затражено је и присуствовање Конгресу, не би ли се одбиле оптужбе, или барем прочитао Меморандум.54 Избацивање чланица Конгреса, како је констатовано, супротно је Статуту МДФЖ.55 Амбасадор ФНРЈ у Москви известио је руководство АФЖЈ да није било могућности да се Конгресу доставе захтеви који су му послати. Руководство АФЖ је затим наложило југословенском амбасадору да прати Конгрес и да пошаље извештај, што је и учињено.56 Негативна кампања против Југославије није се зауставила на избацивању АФЖ. И током наредних година се могао наћи по неки чланак у информбировској штампи о актуелним догађајима у земљи где је руководство представљано као фашистичко односно реакционарно. АФЖЈ је искористио своја гласила – главно, републичка и мањинска како би обавестио жене Југославије о догађањима у вези са МДФЖ.57 Тако је 49 50 51 52 53 54 55 56 57 АЈ, АФЖЈ, 141-18-94. Исто. АЈ, АФЖЈ, 141-18-400. Исто. Исто. АЈ, АФЖЈ, 141-18-397. АЈ, АФЖЈ, 141-18-510. АЈ, АФЖЈ, 141-18-96. АЈ, АФЖЈ, 141-18-156, Жене Југославије су се упознале са одлукама Извршног одбора �158 Архив, часопис Архива Југославије, 1–2, 2017 Жена данас, преко текстова из пера чланица АФЖЈ које су биле директно прозване, обавестила југословенску јавност о дешавањима унутар МДФЖ. Већ сами наслови говоре о томе како је АФЖ видео сукоб, односно како се сукоб Југославије и Информбироа пренео на једну међународну организацију. То су текстови: Информбировска клика у МДФЖ разбијач јединства демократских жена и МДФЖ;58 Женама Југославије нико не може одузети место које им припада у редовима демократских снага света;59 Цео демократски покрет са гнушањем ће пратити разбијање Демократске федерације жена60 и тако даље. Руководство АФЖЈ је настојало да обавести и међународну јавност о стању у МДФЖ. Министарству иностраних дела је упућена молба да се текстови говора Митре Митровић и Спасеније Цане Бабовић доставе амбасадама ФНРЈ у Лондону и Паризу као и посланству у Риму, са циљем да их они проследе подружним организацијама МДФЖ у тим земљама, али и другим напредним организацијама.61 Такође, у Архиву Југославије се могу наћи писма и поруке подршке АФЖЈ из целе земље. Жена данас је објавила извештаје са митинга против одлуке МДФЖ који су организовале чланице АФЖЈ у читавој земљи, као и телеграме подршке које је Централни одбор добијао од својих чланица. У Београду је 18. новембра 1949. одржан централни митинг на којем је главна говорница била Спасенија Цана Бабовић као потпредседница АФЖЈ. Совјетски Савез, по њеним речима, користи многе међународне организације, међу њима и МДФЖ, за спровођење политике против Југославије. Рад АФЖЈ се није променио, напротив, променила се политика МДФЖ, истакла је С. Бабовић.62 На пленуму МДФЖ у Москви одржаном у новембру 1949, којем Југословенке нису присуствовале, Долорес Ибарури ла Пасионарија је обавестила присутне да је једногласно донета одлука о избацивању АФЖЈ из МДФЖ. Поводом избацивања из Федерације Митра Митровић је у чланку објављеном у Жени данас поновила став да нема граница у искоришћавању МДФЖ за спровођење мутних циљева СССР против наше земље.63 58 59 60 61 62 63 Међународне демократске федерације жена. „Информбировска клика у МДФЖ разбијач међународног јединства демократских жена и МДФЖ“, Жена данас, бр. 64, (1949), 4–5. „Женама Југославије нико не може одузети место које има припада у демократским снагама света“, Жена данас, бр. 65, (1949), 8. „Цео демократски покрет ће с гнушањем пратити разбијање Демократске федерације жена“, Жена данас, бр. 65, (1949), 7–9. АЈ, АФЖЈ, 141-18-95. Исто. „Међународни покрет треба бранити од оних који га вуку назад“, Жена данас, бр. 66, �А. Ђорђевић, Другарице и (не)пријатељице – учешће АФЖЈ у раду МДФ 159 Питање МДФЖ-а је било актуелно и на наредном састанку ЦО АФЖ, када је Митра Митровић поновила да стоји чињеница да је руководство Федерације напросто постало информбировска филијала. На страницама Жене данас ће се повремено наћи и изводи из информбировске штампе где су се уреднице врло критички освртале на активност Долорес Ибарури, познатије као Ла Пасионарија. У претходном периоду она је била врло цењена од стране АФЖЈ али и уредништва; њени говори и поздрави Титу и народима Југославије радо су преношени на страницама часописа. Како ће у каснијем периоду доћи до попуштања политичких стега, односно како ће југословенска политика оријентације према земљама Трећег света добијати све већи значај, тако ће доћи до обнављања контаката између Ла Пасионарије и женских организација које су наследиле АФЖЈ.64 Током 1950. скупу напредних жена у Паризу обратила се и др Олга Милошевић. Том приликом покушана је опструкција од стране Савеза француских жена, који је и даље подржавао Информбиро и чак штампао билтен МДФЖ у коме се Олга Милошевић оптужује да је „Титов агент који има задатак да разбије међународно јединство демократских снага“.65 Ипак, она је успела да одржи говор и истакне следећи став: „Проблем заштите деце значајан је и по томе што не може бити равноправности жене тамо где тај проблем није решен, тамо где материнство није заштићено“.66 Она је покушала да истакне значај социјалне заштите и укаже на бројне нерегуларности у заштити жене и деце у колонијама, Шпанији, Грчкој и осталим напредним земљама у којима делују организације МДФЖ, а које су раније осудиле и избациле Југославију из свог чланства. Вероватно је то и разлог због којег је др Олга Милошевић доживела опструкцију на скупу у Паризу. Последњи текст у Жени данас о сукобу АФЖЈ и МДФЖ објављен је фебруара 1950. и говори о обележавању петогодишњице оснивања МДФЖ. У ту част је штампан билтен у којем је изложен историјат организације, али се у њему не спомиње искључење АФЖЈ Југославије. Овим текстом АФЖЈ је преко свог гласила Жене данас заокружио своју причу са Међународном демократском федерацијом жена и није је више спомињао на страницама листа. 64 65 66 (1949), 7. Др Саша Божовић је своју рано преминулу ћерку назвала Долорес управо по Ла Пасионарији; о томе је писала у својој ратној аутобиографији. Saša Božović, Tebi moja Dolores, (Beograd: 4 juli, 1981), XI. „Ми немамо чега да се бојимо“, Жена данас, бр. 75, (1950), 13. АЈ, АФЖЈ, 141-18-254. �160 Архив, часопис Архива Југославије, 1–2, 2017 После свега На пленуму Партије одржаном у фебруару 1950. донета је одлука да се већа пажња посвети заштити мајке и детета, да се ради на оспособљавању мреже установа за заштиту мајки и деце и да се укаже помоћ радној жени. Пленум је у Резолуцији поводом искључења АФЖЈ из МДФЖ у Москви оценио да је искључење последица потчињавања ове организације циљевима Информбироа.67 Након разлаза са МДФЖ, управа АФЖЈ је своје међународне активности преоријентисала на проблеме мајки и деце, учествујући на скуповима који су били посвећени задругама и жени на радном месту.68 Разлоге за то можемо потражити у новој спољној политици Југославије окренутој земљама Трећег света. Тако Жена данас доноси бројне прилоге у којима се истиче значај посета угледних жена и пише о утисцима које су оне понеле из Југославије.69 Почев од 1950. теме мајки и деце се све више појављују у гласилима АФЖЈ, нарочито у Жени данас. Текстови у Жени данас и доступна архивска грађа поткрепљују тврдњу коју је изнела Гордана Стојаковић у својој дисертацији, а то је да постоје два доминантна периода у историји организације АФЖЈ: период доминације активних женских улога и успињања запослених жена на друштвеној лествици (1945–1950) и период доминације улога из економије неге и бриге (1950–1953).70 Гашењем АФЖ Југославије постало је јасно да законска права нису довољна и да је потребно појачати друштвени рад, јер је најтежи део процеса еманципације друштва ипак био процес трансформације мишљења мушкараца и жена.71 Међународна демократска федерација жена је наставила рад у истом правцу као и АФЖЈ, преоријентишући се на социјалне теме. Потребно је, ипак, нагласити да је МДФЖ подржавала, изузимајући југословенски пример који је био условљен политичким околностима, жене из „првог“, „другог“ или „трећег света“ као и угледне жене које нису себе сматрале комунисткињама.72 67 Мирјана Станишић, Друштвени положај жене у Србији (1944–1955), необјaвљена магистарска теза, Филозофски факултет Универзитета у Београду, 2003, 138. 68 „Наша делегација на конгресу женске задружне гилде“, Жена данас, бр 73, (1950), 12. 69 „Против клевета и дезинформација, сведоци о нашој земљи“, Жена данас, бр. 70, (1950), 14. 70 Гордана Стојаковић, Родна перспектива новина АФЖ у Војводини 1942–1953, (Нови Сад, Завод за равноправност полова: 2012), 7. 71 А. Ђорђевић, „Главно гласило АФЖЈ Жена данас (1943–1953)“, дипломски рад, Филозофски факултет, 2013, 120. 72 Franciska De Haan, „Continuing Cold War Paradigms in Western Historiography of Transna- �А. Ђорђевић, Другарице и (не)пријатељице – учешће АФЖЈ у раду МДФ 161 Повратак социјалним темама од стране АФЖЈ и МДФЖ поклопио се са повлачењем жена из политичког живота које је наступило почетком 50-их година. У томе није било разлике између источног и западног блока, јер је мали вакум који је омогућио женама активније учешће на политичкој мапи света за време и непосредно након Другог светског рата управо нестајао како се сукоб Истока и Запада распламсавао. Закључак Антифашистички фронт жена Југославије је током посматраног периода био свестан сложеног политичког тренутка у којем се нашла Југославија. Заоштрени међународни односи и клима Хладнога рата су непосредно утицали на готово све међународне организације у којима је комунистичка Југославија узимала учешћа, односно пријем националних организација у међународне организације зависио је од блоковске припадности поједине државе. Остајући изван блокова, АФЖЈ није више тражио пријем ни у једну међународну женску организацију која је била јасно политички оријентисана, већ се до краја свог постојања 1953. године концентрисао на сарадњу са ОУН-ом, задругама и гилдама, Трећим светом, а све у циљу побољшању услова живота жене и деце. Иако раздвојена вишим политичким разлозима у годинама које су уследиле, Међународна демократска федерација жена се на исти начин преоријентисала и бавила социјалним темама. У једном од последњих писама из доступне кореспонденције, АФЖЈ истиче како треба одбацити политичке флоскуле и показати солидарност са женама света без обзира на њихово политичко опредељење: „Зато смо ми то овде изнеле, да би Федерација, њено руководство, помогла – на линији јачања борбе против империјализма и остварења програма Федерације – да јединство међу женама не буде натруњено никаквим увредама, јер је то у интересу борбе демократских снага света“.73 Нажалост, то јединство другарице нису показале једне према другима, као што се готово никада нису тако називале иако су имале лева опредељења ,али зато јесу непријатељство, које је било изнуђено политичким околностима, иако су све до последњег писма остале пријатељице. 73 tional Women’s Organizations : the case of Women’s International Democratic Federation (WIDF)“, u: Woman’s History Review, (2010), 564. AJ, АФЖЈ, 141-17-461, Изјава југословенске делегације на Извршном одбору МДФЖ. �162 Архив, часопис Архива Југославије, 1–2, 2017 Извори и литература Архивски фондови Архив Југославије, Антифашистички фронт жена Југославије (АФЖЈ), фонд 141 Периодика Жена данас, главно гласило АФЖЈ, 1945–1953. Литература Bоnfigliоli, Chiаrа, Biоgrаfijе аktivistinjа AFŽ-а: Intеrsеkciоnаlаnа аnаlizа žеnskоg dеlоvаnjа. Izgubljеnа rеvоlucijа: AFŽ izmеđu mitа i zаbоrаvа, zbоrnik. Urеd. Andrеjа Dugаndžić i Tijаnа Okić. Sаrаjеvо: Udružеnjе zа kulturu i umjеtnоst Crvеnа, 2016. Bоžinоvić, Nеdа, Žеnskо pitаnjе u Srbiji u XIX i XX vеku. Bеоgrаd: Žеnе u crnоm, Dеvеdеsеtčеtvrtа, 1996. Bаrаć, Stаnislаvа, „Pаcifistički i аntifаšistički diskurs u listu Žеnа dаnаs (1936– 1941)“. U: Intеlеktuаlci i rаt 1939–1947. Urеdnik Drаgо Rоsаndić. Filоzоfski fаkultеt Zаgrеb 2011. Bоžоvić, Sаšа, Tеbi mоjа Dоlоrеs. Bеоgrаd: 4. juli, 1981. Гудац, Додић, Вера. „Положај жене у Србији (1945–2000)“. У: Србија у модернизацијским процесима 19. и 20. века: Жене и деца, бр. 4. Уредница Латинка Перовић. Београд: Хелсиншки одбор за људска права, 2006. Dе Hааn, Frаnciskа, „Cоntinuing Cоld Wаr Pаrаdigms in Wеstеrn Histоriоgrаphy оf Trаnsnаtiоnаl Wоmеn’s Orgаnizаtiоns : thе cаsе оf Wоmеn’s Intеrnаtiоnаl Dеmоcrаtic Fеdеrаtiоn (WIDF) “, u: Wоmаn’s Histоry Rеviеw, 2010. Ђорђевић, Александра, „Главно гласило АФЖЈ Жена данас (1943–1953)“. Дипломски рад, Филозофски факултет, 2013. Pаntеlić, Ivаnа, Pаrtizаnkе kао grаđаnkе. Bеоgrаd: Institut zа sаvrеmеnu istоriju, Evоlutа, 2011. Sklеvicky, Lydijа, Kоnji, žеnе, rаtоvi. Zаgrеb: Žеnskа infоtеkа, 1996. Stоjаkоvić, Gоrdаnа, AFŽ 1945–1953 : prеglеd krоz AFŽ štаmpu, u: Rоd i lеvicа, zbоrnik. Bеоgrаd: Žеnski infоrmаciоnо-dоkumеntаciоni trеning cеntаr, 2012. Stоjаkоvić, Gоrdаnа, Rоdnа pеrspеktivа nоvinа Antifаšističkоg frоntа žеnа u pеriоdu 1945–1953. Nоvi Sаd: Zаvоd zа rаvnоprаvnоst pоlоvа, 2012. Интернет извори http://www.knjizеnstvо.rs/mаgаzinе.php?tеxt=17 (приступљено 5. 10. 2017) � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Istraživački radovi Ostalo Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Drugarice i (ne)prijateljice - učešće Antifašističkog fronta žena Jugoslavije u radu Međunarodne demokratske federacije žena 1945 - 1950 - Aleksandra Đorđević Creator An entity primarily responsible for making the resource Aleksandra Đorđević Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv, časopis Arhiva Jugoslavije Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1-2 2017 Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv, časopis Arhiva Jugoslavije, Aleksandra Đorđević Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource S-H Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 15-IR Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 15 str. AFŽ Jugoslavije Aleksandra Đorđević Hladni rat MDFŽ Međunarodna demokratska federacija žena Žena danas žene ženske organizacije žensko pitanje https://www.afzarhiv.org/files/original/1fcca515bd78ebada74e8b8153a67c0c.pdf 958031bc1d2b69b06558dba81be28ba2 PDF Text Text ŽENSKO PITANJE U SRBIJI U XIX I XX VEKU ��NEDA BOŽINOVIĆ ŽENSKO PITANJE U SRBIJI U XIX i XX VEKU ��rano preminuloj ćerki Mirjani CENTAR ZA M f E p K N J I 2 N I C ^ in b v. r.^ sign ��SADRŽAJ UVOD...........................................................................................................................................0 FEMINIZAM U EVROPI U XIX VEK U ................................................................................. 7 1. Feminizam na prelazu u X IX v e k .........................................................................................7 2. Položaj žene u kapitalizmu - ideje i p o k re ti........................................................................9 3 'Teoretičar liberalnog fem inizm a Dž. S. M i l ......................................................................12 14 4. Teorija socijalističkog fem in izm a ............... 5. Ostvarivanje prava na jednako obrazovanje.....................................................................16 6. Pravo g la s a ........................................... IV 7. Ženski pokret u Sjedinjenim Američkim Državama .......................................................18 ŽENE U VOJVODINI I U SRBIJI - PRVA POLOVINA XIX V E K A ...............................20 1. Opšte prilike, počeci pismenosti ..........................................................................................20 2. Položaj žene početkom X IX v e k a ......................................................................................... 21 3. Žene u Vojvodini i prve učenice.......................................................................................... 22 4. Prosvetitelji i prve ideje o školovanju.................................................................................23 5. Počeci kulturnog preobražaja u S r b iji................................................................................26 6. P osela...................................................................................................................................... 27 7. Pravni položaj že n e ................................................................................................................ 29 UJEDINJENA OMLADINA SRPSKA I EMANCIPACIJA Ž E N A ................................... 30 1. Osnivanje Ujedinjene omladine srp ske ............................................................................. 30 2. UOS i organizovanjc ž e n a .................................................................................................. 31 3. Ideolozi UOS o ulozi žene .................................................................................................... 34 4. Draga Dejanović - prva fem inistkinja ...............................................................................36 5. Shvatanje Svetozara Markovića o ženskom p ita n ju ........................................................37 6. Omladinska i socijalistička š ta m p a ................................................................................... 44 OBRAZOVANJE ŽENA U SRBIJI U XIX V E K U .................................................................51 1. Osnovno obrazovanje ženske dece ......................................................................................51 2. Viša ženska š k o la ................................................................................................................... 53 3. Ženska deca u gim nazijam a.................................................................................................55 4. Studentkinje na Velikoj školi i na U niverzitetu............................................................... 58 PRVA GENERACIJA SOCIJALISTKINJA U S R B IJI........................................................61 1. Socijalistkinje - prve studcntkinjc u inostranstvu ..........................................................61 2. Rad i sudbina prve generacije so cijalistkinja................................................................. 62 3. lika. Marković ....................................................................................................................... 64 ŽENSKA DRUŠTVA................................................................................................................ 66 1. Prva ženska, društva - osnivanje i počeci r a d a ................................................................66 2. Žensko društvo - Škole i ustanove..................................................................................... 67 3. Osnivanje novih ženskih društava..................................................................................... 69 MEĐUNARODNE ŽENSKE ORGANIZACIJE I SRPSKI NARODNI ŽENSKI SAVEZ... 71 1. Mirovni pokreti i že n e .......................................................................................................... VI 2. Međunarodne ženske organizacije i osnivanje Srpskog ženskog saveza......................V3 3. Rad Srpskog narodnog ženskog saveza............................................................................ V5 ZANIMANJA I ZAPOSLENOST ŽENA POČETKOM XX VEKA....................................V 8 1. Zanimanja že n a ................................................................................................................... V 8 2. Položaj žena u zanim anjim a.............................................................................................. V9 3. Učiteljice, nastavnice, lekarke............................................................................................ 80 4. Prva ženska, radnička, organizacija - S v e s t......................................................................82 5. Sekretarijat žena socijaldemokrata.................................................................................. 83 �ŽENSKA ŠTAMPA.................................................................................................................... 85 1. Prvi ženski časopis u Srbiji - „Vospitatel ž e n s k u " ................................. ...................... 85 2. „Domaćica" i druga ženska štampa do Prvog svetskog r a t a .......................................86 ŽENE U RATOVIMA............................................................................................................... 89 KRATAK OSVRT NA POLOŽAJ ŽENA U ZEMLJAMA KOJE SU 1918. GODINE UŠLE U SASTAV KRALJEVINE SRBA,HRVATA I SLOVENACA................................91 1. Bosna, i H ercegovina........................................................................................................... ... 2. Crna G o ra ............................................................................................................................. ... 3. H rva tsk a ............................................................................................................................... 95 4. M akedonija............................................................................................................................ 97 5. S lo ve n ija ................................................................................................................................ 98 ŽENSKI POKRET U JUGOSLAVIJI 1918-1941...............................................................100 1. Opšti podaci ..........................................................................................................................100 2. Ženski radnički p o k r e t.......................................................................................................10 1 3. Narodni ženski savez Srba, Hrvata i Slovenaca ............ 104 4. Društvo za prosvećivanje žene i zaštitu njenih prava - Ženski p o k re t....................... 109 5. Alijansa, ženskih p o k re ta ..................................................................................................... 112 6. Nova fem inistička društva...................................................................................................114 7. Om ladinske sekcije i om ladinke u ženskom p o k r e tu .....................................................116 8. Stvaranje masovnog ženskog p o k re ta ............................................................................... 118 9. Nastajanje antifašističkog ženskog p o k r e ta .................................................................... 119 10. Ženski lis to v i........................................................................................................................12 1 11. Nesuglasice u A lijansi ženskih p o k re ta ......................................................................... 122 12. „Žena dana.su i akcija za. pravo g la s a .............................................................................123 13. Prestanak rada Alijanse ženskih p o k re ta ...................................................................... 125 14. Kom unistička partija Jugoslavije i žensko p ita n je ......................................................127 ŽENE U RATU - ANTIFAŠISTIČKI FRONT Ž E N A ....................................................... 130 1. Otpor okupatoru ..................................................................................................................130 2. Žene i pripreme za oružani o tp o r.......................................................................................130 3. Organizovanje žena - definisanje njihovih ciljeva i za d a ta k a ...................................134 4. Žene u vojnom sanitetu i žene bork i n j e ........................................................................... 135 5. Stradanja žena u Srbiji ...................................................................................................... 140 6. Osnivanje Antifašističkog fronta žena. Jugoslavije........................................................141 7. Osnivanje Antifašističkog fronta žena u S r b iji.............................................................. 144 8. Žene u organima vlasti ....................................................................................................... 145 9. Druge ženske organizacije u. ratu ....................................................................................14® ANTIFAŠISTIČKI FRONT ŽENA U OBNOVI I IZG RA D N JI................... :................. 148 1. Slobodne i ravnopravne ......................................................................................................148 2. Prve akcije žena posle završetka ra ta ................................................................................14Jj 3. Prvi petogodišnji plan i. aktivnost ž e n a .......................................................................... 4. Dečje ustanove, zapošljavanje žena ................................................................................ 5. Skidanje žara. i feredže...................................................................................................... 6. R ad na prosvećivanju ž e n a ................................................................................................^ 7. Pravni položaj žena.............................................................................................................. rj? 8. Međunarodne v eze ............................................................................................................. UKIDANJE ANTIFAŠISTIČKOG FRONTA ŽENA I OSNIVANJE SAVEZA ŽENSKIH DRUŠTAVA....................................................................... 1. Žene su subjekti svog vlastitog oslobođenja................................................................... 10 1 2. Posebno organizovanje žena - d a ili n e ? ....................................................................... 3. Organizovati žene suprotno iskustvim a p ra k se ............................................................. 100 4. Otpori i kom prom isi............................................................................................................100 j” �SAVEZ ŽENSKIH DRUŠTAVA JUGOSLAVIJE (1953-1961)....................................... 171 1 Smanjivanje aktivnosti žena u novim u slo vim a............................................................ 171 2 Rod na selu - opismenjavanje, zdravstveno i domaćičko prosvećivanje.................... 173 3. Zaposlenost i položaj žene u r a d u 174 4 Promene položaja žene u braku i porodici..................................................................... 175 5. Modernizacije u oblasti domaćinstva i svakodnevnog živ o ta .......................................176 6. „Porodica i domaćinstvo “ ................................................................................................ 179 7. Zapošljavanje žena ............................................................................................................ 180 8. Ukidanje Saveza ženskih društava...................................................................................181 KONFERENCIJA ZA DRUŠTVENU AKTIVNOST ŽENA (1961-1965).................... 185 1. Od samostalne organizacije do postepenog integrisanja u S S R N ..............................185 2. Problemi dečje za štite ......................................................................................................... 187 3. Planiranje porodice.............................................................................................................187 4. Problemi društvenog položaja žene u samoupravnom d r u š tv u ................................... 189 5. Konferencija za društvenu aktivnost žena kao pomoćno telo Socijalističkog saveza .... 192 6. Pokušaji posebnog organizovanja žena ........................................................................... 195 7. „Žena danas “ ........................................................................................................................196 8. Međunarodne v e ze ............................................................................................................... 196 FOTOGRAFIJE........................................................................................................................197 NOVE INICIJATIVE............................................................................................................... 219 PRILOG..................................................................................................................................... 223 OSNOVNI STATISTIČKI PODACI O POLOŽAJU ŽENE U JUGOSLAVIJI 223 1. Posleratna situacija - opšte napomene ............................................................................ 223 2. Stanovništvo..........................................................................................................................224 3. Iskorenjivanje nepism enosti...............................................................................................225 4. Učenice u osnovnim, nižim i srednjim šk o la m a ............................................................. 227 5. Studentkinje na višim i visokim školama, fakultetima i umetničkim akademijama .. 229 6. Zaposlenost ž e n a .................................................................................................................. 230 7. Zdravstvena zaštita žene..................................................................................................... 231 8. Dečje ustanove ..................................................................................................................... 233 9. Učešće žena u Saveznoj, republičkim, pokrajinskim i opštinskim skupštinam a 233 TABELE....................................................................................................................................236 UMESTO ZAKLJUČAKA......................................................................................................251 SUMMARY.............................................................................................................................. 256 1. Serbia and Vojvodina (1804-1918) ................................................................................. 256 2. Yugoslavia Between the Two Wars (1918-1941)............................................................258 3. Women in the People's Liberation War (1941-1945)..................................................... 260 4. Women's Issue in Socialist Yugoslavia............................................................................261 ODABRANA LITERATURA.................................................................................................266 IMENSKI REGISTAR........................................................................................................... 271 ��Krajem XVIII i početkom XIX veka, inspirisani evropskim prosvetiteljstvom, misao o emancipaciji žena prvi put na ovim prostorima - tačnije u Vojvodini - pri­ hvatili su, delimično, Orfelin, još potpunije Dositej Obradović i Jevstahija ot Arsič. Kasnije su ih u praksi, naročito u pitanjima školovanja ženske dece, sledili i drugi. Ekonomski i u svakom drugom pogledu nerazvijena Srbija, tek izašla iz borbe za oslobođenje od Turaka i iz revolucije, tražila je puteve svog napredovanja. Najpre preko Srba koji su u Srbiju dolazili uglavnom iz Vojvodine i drugih k rčeva Austro­ ugarske, a kasnije preko mladih ljudi koje je slala na školovanje u inostranstvo, prihvatila je civilizacijske evropske tekovine i različita shvatanja o uređenju novog društva u nastajanju. Načela Francuske revolucije o slobodi, jednakosti i svojini našla su svoj odraz u konstituisanju mlade srpske države i njenog zakonodavstva. I, mada su dugo zadržavala relikte srpskog ruralnog patrijarhalnog društva, na izvestan način ta načela reflektovala su se i na položaj žene u toj novoj zajednici. Čini se da se ne može govoriti o emancipaciji žena u Srbiji u XIX veku bez uvida u tadašnje ideje i praksu o tom pitanju u ostalim evropskim zemljama, kao što se ne može preći preko opštih društvenih prilika koje su tada vladale u Srbiji. Da bi se stekla makar približna slika o istinskom položaju žena u Srbiji potrebno je - pored opisivanja tog stanja - uporediti ga sa položajem žena u drugim zemlja­ ma. Ma koliko da su takva upoređenja nepotpuna, često i neadekvatna, ona ipak pružaju osnovnu orijentaciju o tome u kakvom su položaju žene Srbije bile na poče­ tku XIX veka, u odnosu na žene u drugim evropskim zemljama, u pogledu osnovnih kulturnih, građanskih, ekonomskih i političkih prava. Ta upoređenja pokazuju daje u ustaničko-revolucionarnoj Srbiji, zaostaloj u svakom pogledu, položaj žene menjan nabolje, da su one u relativno kratkom vre­ menu uz sve teškoće i otpore dostigle u osnovi sličan stepen emancipacije koji su imale i žene u većini ekonomski manje razvijenih zemalja Evrope. U drugoj polovini XIX veka žensko pitanje okupiralo je sve misleće napre­ dne duhove u Srbiji; oni su svojim idejama i praksom nastojali da načnu nasleđena shvatanja, teško iskorenjive običaje, versku i kulturnu zatucanost. Ideje prosvetitelja, m aterialist a, radikalnih filozofa, raznih socijalističkih struja, primenjene na položaj žene, kao i praksa u menjanju njenog položeja, još u XIX veku - nasleđe su koje nam je ostalo. Na toj potki, u prvoj polovini XX veka, nove generacije žena u Srbiji mogle su da nastave u drugim, nešto povoljnijim uslovima, rad i delovanje na emancipaciji žena u svim oblastima društvenog života, kao i rad na njihovom samoosvešćivanju. Još od vremena kada sam pre Drugog svetskog rata prišla ženskom pokretu impresionirale su me žene koje su začinjale i razvijale ženski pokret. Ne manje ose- �6 ćarga g^jim prema ženama svoje generacije koje su, naročito u ratu, ne štedeći sebe, pa ni svoje živote, dale svoj puni doprinos za ostvarenje fundamentalnih pretpo­ stavki ženskog oslobođenja. Moje duboko ubeđepje je da su žene svih generacija, u svom vremenu sa svim njegovim i svojim vlastitim ograničenjima, uradile što je bilo moguće. Nažalost, stalno prisutna patrijarhalna svest - tako snažno ispoijena u ovom ratu - ruga se svim slobodarskim idejama, svim težnjama žena za h u m a n i, jim odnosima među polovima. Sva dostignuća žena teži da poništi, a u najmanju ruku da ih omalovaži. Umesto daJjeg širenja njihove slobode i afirmacije njihovih ljudskih vrednosti primerenih ovom vremenu, svedoci smo da se ženama nudi vra­ ćanje u davna vremena i ovekoveči ženska potčinjenost. Ovaj rad je pokušaj da se na svetio dana izvuku tokovi misli koje su struja­ le srpskim društvom o oslobađanju žena, napori prvih feministkinja i feminista da smelo ukažu na patrijarhalno okruženje u kojem su žene živele, da lome stare i umesto njih ustoliče nove vrednosti, koje bi kao krajnji rezultat imale to da žena u budućnosti konačno postane ravnopravno ljudsko biće. To je i pokušaj da se na jednom mestu prikaže istorija pokreta žena u Srbiji, da se ukaže i na napore i upor­ nost samih žena da doprinesu promenama, da menjaju svoj status, na podršku i osporavanja koje su u tome imale. Jer, one su umnogom zaboravljene - o njima isto­ rija malo piše. X �FEMINIZAM U EVROPI U XIX VEKU 1. Feminizam na prelazu u XIX vek U Francuskoj, kolevci evropskog feminizma, reč feminizam prvi put se javlja početkom XIX veka. Notirana je u rečniku Robert 1837. godine, gde stoji daje femi­ nizam „doktrina čiji je predmet širenje prava i uloge žena u društvu4. Reč je prvi * upotrebio Šari Furije.1 U prvoj francuskoj revoluciji, 1789. godine, žene su učestvovale naviše na­ čina: bile su u brojnim oružanim odredima, a osnivale su i posebne ženske borbene odrede, radile su u pomoćnim vojnim službama, osnivale su mnoštvo ženskih i mešovitih klubova koji su pomagali revoluciju. Usput, one su preko mnogobrojnih pe­ ticija Ustavotvornoj skupštini tražile pravo glasa, pravo na jednako školovanje i izjednačenje sa muškarcima u građanskim pravima.2 Sve što je u zapadnoevropskoj književnosti i filozofiji u XVII i XVIII veku nastajalo kao misao o jednakosti žena i muškaraca, kondenzovano je uoči Francu­ ske revolucije u delima i praksi francuskih feministkinja i feminista - najpre Kondorsea, Olemp de Guž i Fransoa Boasela, kao i u delima Engleskinje Meri Vulstonkraft i Nemca Teodora Hipela. Inspirisana idejama radikalnog liberalizma, Meri Vulstonkraft je napisala delo Odbrana prava žena (Windication of the Right of Women), u kojem je izložila svoja shvatanja o pravima žena. Smatrala je da će se oslobođenje žena postići jed­ nakim i zajedničkim vaspitanjem ženske i muške dece i omladine. Po njenom mišlje­ nju, takvo vaspitanje za decu iz građanske klase ključ je za rešavanje ženskih prob­ lema. Dva pola su stvorena da žive zajedno i od detinjstva ih treba navikavati na zajednički život i zajedničko obrazovanje, tako da i žene i muškarci uče iste stvari i na isti način. Takođe, ona propagira i pravo žena da se bave svim zanimanjima kojima se bave muškarci, jer je to za siromašne žene pitanje njihovog opstanka. Pi­ tanje političkih prava žena u njenom delu u drugom je planu.1 Ekonomist, sociolog i matematičar, sekretar Francuske akademije, Kondorse, u vreme Francuske revolucije, 1789-1795. godine, kao član Zakonodavne skup­ štine, podnosio je predloge da se ženama da pravo na obrazovanje kao i pravo glasa. Svoja gledišta sažeo je u sledeće tvrdnje: muškarci su razorili princip jednakosti; mirno su lišili polovinu čovečanstva građanskih prava; prirodno je pravo žene da LAndree Michel, Le feminisme, Presse universitaire de France, deuxieme edition, 1980. Isto, str. 50-55. a Sheila Rowbotham, Svest žena - svet muškaraca, Beograd 1983, str. 4-10. �8 se protiv toga buni; žena nije inferiorna - razumna je. Razlike među polovima, po njemu, nastaju zbog nejednakog vaspitanja žena i muškaraca. On se zalagao za pot­ punu ravnopravnost žena, u skladu sa Deklaracijom o pravima čoveka.1 Spisateljica Olemp de Guž, po ugledu na Deklaraciju o pravima čoveka i gra­ đanina, 1791. godine, napisala je Deklaraciju o pravima žene i građanke. U toj De­ klaraciji ona je zahtevala da se otkloni dvosmislenost koju izaziva termin ljudi i umesto tog term ina unela je term ine građanka!građanin i muškarac/žena. Smatra­ la je da su žene hrabrije od muškaraca, da se one rađaju slobodne i da moraju imati ista prava kao i muškarci. Prem a njoj, Deklaracija o pravima čoveka i građanina, primenjena na ženu, podrazumeva da su neotuđiva prirodna prava žene: sloboda ograničena samo slobodom drugog, svojina, sigurnost i, naročito, pravo na otpor ugnjetavanju. Svaka vlast koja ne proizlazi iz volje koju izražavaju i muškarac i že­ na - ništavna je. Ona se zalagala za apsolutnu ravnopravnost žena i muškaraca, za pristup žena svim funkcijama, za podjednako učešće žena u svim obavezama, kao i u kontroli administracije. Po njoj, brak je ugovor muškarca i žene koji trcge dok tr^je uzajamna naklonost. Olemp de Guž je izrekla i poznatu misao: „Žena ima pravo da se popne na giljotinu. Ona mora imati pravo da se popne i na govornicu".2 A pošto je zaboravila na „vrline koje pripadaju njenom polu" giljotinirana je 3. de­ cembra 1793. godine.3 Fransoa Boasel, socijalist-utopist, propagirao je uništenje braka kao insti­ tucije koju je izmislio muškarac da bi osigurao svoje carstvo. Smatrao je da su pri­ vatno vlasništvo, religija i brak suprotni društvenim interesim a.4 U Nemačkoj u to vreme slične ideje je zastupao publicista Teodor Hipel u svom delu O poboljšanju građanskog položaja žena, koje je 1790. godine objavio pod pseudonimom. To delo se sm atra prvim manifestom nemačkog feminizma.5 Godine 1789, Francuska revolucija je stvorila preduslove za realizovanje ideje o ravnopravnosti žena i muškaraca. Žene su u njoj učestvovale podjednako kao i muškarci. No, one su svoju borbu za ostvarenje ženskih prava podredile borbi protiv feudalizma. U revoluciji su preovladale snage građanskog staleža i sitnog seljaštva i njihove vođe, te su žene - umesto da im se zahvale za njihov doprinos u borbi za novo društvo i umesto priznanja koje su svojom borbom zaslužile - odvo­ dili u zatvore, a mnoge su poslali i na giljotinu. N^jpre zato što su zahtevi žena za ravnopravnošću u imovinsko-pravnim odnosima, koje su one u revoluciji postav­ ljale, ugrožavali mušku dominaciju i, što je još važnije, predstavljali potencijalnu opasnost za privatno vlasništvo.6Građanski zakonik, poznat i kao Napoleonov za­ konik, donet 1804. godine, spretno je prilagodio rimsko, kanonsko i običjgno pravo novim odnosima uspostavljenim buržoaskom revolucijom i postao jedan od osno­ va novog buržoaskog društvenog sistema. Prem a ženi tgj zakonik je bio izrazito neprijateljski. Na pragu novog vremena, koje je u prvi plan isticalo slobodu ijedna1 M a lte Albistur, Daniel Armogathe, Histoirc du fćminismc franqais, Ed. Des femmes, kiy. I, str. 307-344; Leon Abensour, Histoirc generale du fćm inism c dcs origincs a nos jours, Delgrave, Paris 1921. 2 Andree Michel, n. d, str. 53. 3 M a lte Albistur, n. d, str. 318-338. 4 Isto. b August Bebel, Žena i socijalizam, Beograd, 1956, str. 226-227. f Simon de Bovoar, Drugi pol, knj. I, str. 19 i 153-155. > �kost u svim pravima, pa i u pravima svojine, mogao se očekivati liberalniji odnos prema ženi. Ali, suprotno tome, zakon je ukinuo i poslednje tragove prava koje su žene određenih slojeva imale u ranijem društvenom sistemu: pravo na samostalno obavljanje zanata, pravo na članstvo u cehovima, pravo plemkinja da samostalno raspolažu svojom imovinom, pravo predstavljanja i pravo glasa u staleškim organi­ zacijama, obavljanje svešteničkog poziva, i slično. Iako je donet odmah nakon revolucije, kao njena tekovina, Napoleonov za­ konik je mužu dao vlast nad suprugom i uspostavio vlast oca porodice. Cilj braka je reprodukcija, muškarcu pripadaju javni poslovi, sticanje i odlučivanje o nasleđivanju stečene imovine, a ženina je dužnost da se brine za dom i porodicu. Zakonik je udatu ženu, u pogledu pravne sposobnosti, sveo na maloletnicu, uporedio je sa kriminalcima i mentalno zaostalim, i za njenog staratelja odredio muža; ograničio je uslove za razvod braka, zabranio istraživanje očinstva, a odnose među supružni­ cima postavio na odnose posedovanja. U jednoj primedbi na nacrt ovog zakona sto­ ji: „Žena, deca, maloletnici, sluge nemaju svojine, jer oni su sami svojina: žena zato što je deo muškarca, deca zato što su njihov proizvod, sluge jer su prosto oruđe; njihovo vreme, njihov trud, njihove industrije - sve pripada gospodaru*'.1Francu­ ski građanski zakonik značajno je uticao na zakonodavstva više evropskih zema­ lja; takođe i na Srpski građanski zakonik iz 1844. godine, posebno u delu koji se odnosi na položaj žene u braku i u građanskim pravima. 2. Položaj žene u kapitalizmu - ideje i pokreti Ograničenja nam etnuta ženi postajala su sve veća kočnica ekonomskog ra­ zvoja a ugrožavala su i njenu egzistenciju. Još krajem XVIII veka, industrija u ev­ ropskim zemljama je apsorbovala veliki broj žena lišenih sredstava za život usled propadanja kućnih zanata i kućne radinosti, kao i zbog osiromašenja seljaštva. Osavremenjivanje industrije, tj. uvođenje mašina, omogućilo je zapošljavanje fizi­ čki slabije radne snage, pa je i broj zaposlenih žena i dece stalno rastao. Za fabrikante ovakva radna snaga je bila rentabilnija jer je slabije plaćena, a uticala je i na smanjivanje nadnica muškaraca. Beda radničke porodice naterala je žene da prihvataju nečovečne uslove rada - u pogledu dužine radnog vremena, higijenskih i drugih uslova i, naravno, visine nadnica. Uslovi stanovanja samo su potencirali eksploataciju kojoj su žene, muškarci i deca bili izloženi. A prostitucija je bila neizbežni pratilac bezdušnog izrabljivanja radnica, kao dodatni izvor prihoda za održa­ vanje golog života.2 Žene iz vladajućih slojeva živele su lagodno u blagostanju, a ako su se i bavi­ le politikom i feminizmom - bila je to više salonska zabava dokonih. Supruge ban­ kara, trgovaca i industrijalaca oponašale su luksuz i način života na plemićkim dvorovima, no počele su da se bave i finansijskim transakcijama. Žene osiromaše­ nog seoskog plemstva, žene iz srednjih i nižih slojeva, činovničkih krugova, sitnih LM alte Albistur i D. A, n. d, knj. II, str. 359-370. z August Bebel, n. d, str. 88, 121-126, 264, 291, 295; Simon de Bovoar, n. d, knj. I, str. 163-164; Andree Michel, str. 58-60; Karl Marks, Kapital, Treće izdanje, Tom I, Beograd 1958, str. 288-290, 333-335, 337, 355-360; dr Saša Đuranović-Janda. Žena u radnom odnosu, Zagreb 1960, str. 14-38. �10 trgovaca, zanatima i sličnih zanimanja sve manje su bile u mogućnosti da svoju eg­ zistenciju obezbeđuju udajom. Stoga su sve glasnije postavljale zahteve za školovanjem i profesionalnim obrazovanjem. Zapošljavanje na što povoljnijim poslovi­ ma za njih je značilo obezbeđenje života, a da bi to postigle bilo je neophodno da steknu potrebne kvalifikacije.1 Surova eksploatacija radnika i radnica izazvala je mnoge kritike kapitali­ stičkog načina proizvodnje i raspodele, kao i kritiku svih političkih i međuljudskih odnosa nastalih na tim ekonomskim temeljima: na neograničenom individualiz­ mu i slobodnoj konkurenciji. Uočena je posebno teška situacija žena i dece; na nji­ ma su se reljefno prelamale sve posledice jednog sistema u kojem je profit postao vrhovni zakon. Među piscima, političarima, ekonomistima i filozofima pojavljuju se reformisti koji traže da se poboljša funkcionisanje postojećih društvenih insti­ tucija, da se izvrši reforma obrazovanja, da se zaštite radnici i radnice, posebno že­ ne i deca. Udružujući se u razne vrste kooperativa, pojavljuju se i ideolozi koopera­ tivnih pokreta i prvi socijalisti-utopisti koji traže mogućnosti promene vladajućeg sistema. Značajniji predstavnici svih socijalističkih struja u okviru svojih vizija bu­ dućeg društva razm atrah su i položgj žena u društvu, porodici i braku, dajući im manje ih više značaja. U Engleskoj je Vilijam Tompson, 1825. godine, uz saradnju Eni Viler, napi­ sao Apel u kojem je istakao da se oslobođenje žena ne može postići u sistemu č|ji je osnov slobodna konkurencija. Jer - nejednaka moć proizvodi i nejednake posle­ dice. On je zagovarao društvo zasnovano na dobrovoljnom udruživanju i saradnji u kojem bi žene bile ravnopravne. Protivio se dominaciji muškaraca i instituciji braka, jer je brak po njemu doživotni zatvor za žene. Zalagao se, takođe, za eko­ nomsku samostalnost žena, za njihovo pravo na rad, ah i za odgovornost društva u podizanju i vaspitanju dece i za društvenu podršku materinstvu. Upoređivao je položaj žena sa ropskim položajem crnaca i crnkinja. Smatrao je da su žene potčinjene, jer su fizički slabije i opterećene brigom o deci. U njegovo vreme u Engleskoj se javljaju protesti žena protiv porasta cena, kao i prvi pojedinačni zahtevi za pravo glasa.2 U Francuskoj revoluciji, od 1830. godine, uporedo sa buržoazijom i radni­ štvom, ponovo su se zatalasale i žene svih slojeva. Socijalisti su nudili nove kon­ cepcije o preobražaju starog i uređenju novog društva, kao i nove koncepcije o od­ nosima m uškaraca i žena, i novu praksu u eksperimentalnim kooperativnim dru­ štvenim zajednicama. Sen Simon je propagirao ukidanje ropstva žena i slobodnu ljubav, a njegovi sledbenici stvaranje slobodnih zajednica muškaraca i žena.3 Šari Furije je kritički pisao o seksualnom ugnjetavanju žena i o ryihovom položaju u društvu, o braku i obrazovanju žena. Otkrivao je istorjjske korene potčinjenosti žena. Uočavao je posledice ekonomske zavisnosti žena; smatrao je da je brak, kao jedina mogućnost za ženu da obezbedi svoju egzistenciju, zapravo prikri­ vena prostitucija; on je, takođe, položaj žene upoređivao sa položajem crnaca i crn1 August Bebel, n. d, str. 294-295. 2 Sheila Rowbotham, n. d, str. 12-17. Puni naslov Apela glasi: Apel jedne polovine čovečanstva, pro­ tiv pretenzije druge polovine, to je s t muškaraca, da ih zadrže u građanskom i domaćem ropstvu. &Leon Abensour, n. d, str. 205-210; M a lte Albistur, n. d, knj. I, str. 390-402. �11 kiEua. Autor je čuvene misli: „Menjanje jedne istorijske epohe može se uvek odre­ diti srazmemo napretku žena ka slobodi, jer se u odnosu žene prema čoveku, sla­ boga prema jakome, najočitije javlja pobeda ljudske prirode nad brutalnošću. Stu­ panj ženske emancipacije jeste prirodna mera opšte emancipacije4. U falansterija' ma koje je osnivao kao model njegovog utopijskog društva žene ekonomski nisu zavisile od muškaraca, bile su ravnopravne u tim zajednicama. A uspostavljanjem društvenog domaćinstva oslobođene su robovanja domaćim poslovima. U Evropi su falansterije bile retke, dok ih je u SAD bilo više i duže su opstggale.' U Engleskoj žene se uključuju u radnički, čartistički pokret, i organizuju se da bi tražile pravo glasa. Robert Oven, socijalist-reformator i saradnik femini­ stičkih listova, propoveda da su privatno vlasništvo, brak i religija izvor svih zala i da se mogu ukloniti jedino prosvećivanjem. Svoje kolonije - u Nju Larnaku u En­ gleskoj i u opštini Nju Harmoni u SAD - organizovao je na komunističkim princi­ pima; u njima su žene imale jednaka prava kao i muškarci. Gotovo istovremeno, u Francuskoj su se pojavile dve struje hrišćanskog fe­ minizma. Jedna struja zastupala je pravo na obrazovanje žena. No, osnovni motiv tog zalaganja za obrazovanje žena bio je da one postanu dobre supruge i mggke. Pripadnice te struje prihvatile su hrišćanski brak i potčinjenost, osuđivale su bor­ bu za politička prava žena i teorije o slobodnoj ljubavi. Godine 1832, pokrenule su svoj list Journal des femmes, u kojem su propagirale svoje ideje. Druga struja bila je bliska jednoj grupi feministkinja građanske orijentacije. I one su izdavale list La. gazette des femmes, od 1836. do 1838. godine, kao politički ženski časopis. Tra­ žile su novu ženu, ali se nisu zalagale za promene postojećeg sistema. Zaktevale su građanska i politička prava za žene, pravo na obrazovanje i pravo da ženama budu dostupna sva zanimanja. Njihove osnovne akcije bile su podnošenje peticija, pomaganje svih kampanja, kao i podržavanje svih mera vlade u korist žena i kriti­ ka svih napada na žene.2 Među nekoliko žena koje su propagirale žensko oslobođenje bila je i Flora Tristan. Bežeći od muža, koji nije hteo da joj da razvod braka i sa kojim se sporila oko dece, sklonila se u Englesku. Tamo se susrela sa liberalnim radikalima i čartistima - sa Eni Viler, Ovenom i drugima - i u druženju sa njima otkrila klasnu borbu, bedu radnika i ugnjetavanje Iraca i Irkinja. Prihvatila je socijalizam, ali je kao fe­ ministkinja u svojim razmišljanjima o radničkom pokretu i pokretu za oslobođenje žena došla na ideju da te pokrete i idejno i u praksi poveže. U svom delu Radnička unija, (L’Union ouvriere), 1843. godine, ona je izlo­ žila svoj program organizovanja radnica i radnika. Po njoj, svi radnici i sve radnice moraju se organizovati kao klasa u jednu jedinstvenu i čvrstu Uniju. Jer do svog oslobođenja mogu doći samo sopstvenim delovanjem. Polazeći od toga da društveni prevrat sam po sebi neće resiti specifične probleme žena, ona je u svoj program oslo­ bođenja rada unela i posebne zahteve žena: jednako pravo na rad, pravo na jedna­ ko moralno, umno i profesionalno obrazovanje, izjednačenje žena i muškaraca u porodici i u braku, pravo na razvod braka, pravo na jednake nadnice za jednak rad. Predlagala je da se radničke unije obrazuju u svim departmanima, da organizuju svoje domove, otvorene podjednako ženama i muškarcima. Pošto je, po njenom mi­ Isto, Citat prema: Karl Marks i Fridrih Engels, Sveta porodica, Beograd 1959, str. 276. r M altž Albistur i D. A. n. d. str. 402-440. �12 šljenju, radnica radniku drugarica u neznanju i bedi, u domovima bi se ostvariva­ lo zajedničko obrazovanje oba pola. Istakla je da jednakost žena i muškaraca nije moguće ostvariti bez promena uslovljenih mentaliteta i običaja koji vladaju između muškaraca i žena: „Najugnjeteniji muškarac ugnjetava svoju ženu. Ona je proleter proletera**. Flora Tristan zamislila je da se u domovima Radničke unije poučavaju i radnička deca, a u njima bi mogli naći mesta stari, bolesni i invalidi. Naišla je na snažan otpor u svim slojevima, kao i među socijalistima raznih struja. Pisala je: „Imam skoro čitav svet protiv sebe. Muškarce zbog toga što tražim emancipaciju žena, vlasnike zato što tražim emancipaciju najamnih radnika**. Flora Tristan je, dakle, teorijski povezala feminizam sa borbom radničke klase radi revolucionar­ nog preobražaja društva. Ali u Francuskoj su bili retki njeni savremenici, uključu­ jući i socijaliste, koji su njene ideje razumeli i podržali.1 Žan Deroan je pokušala da realizuje ideju Flore Tristan o organizovanju radnika i radnica i da osnuje Uniju radničkih udruženja. Na osnivačkoj skupštini našli su se delegati i delegatkinje iz preko sto radničkih društava, ali su delegatki­ nje pohapšene, jer je ženama dekretom vlade okupljanje bilo izričito zabranjeno. A pod pritiskom svojih drugova odrekla se autorstva ideje o sazivanju skupštine. Oni su, naime, sm atrali da bi ideja i rad na udruživanju radnika izgubili važnost ako bi se saznalo da je autor(ka) ideje - žena.2 Ali zato je pokret žena oživeo. Revolucionarni nacionalni pokreti, 1848. go­ dine, pokrenuli su i žene u raznim zemljama. U Francuskoj su osnivani brojni fe­ ministički klubovi i pokretane feminističke novine koje su tražile pravo glasa za žene. Eženi Niboaje, Žan Deroan i druge žene na čelu raznih struja u feminističkom pokretu, osnivale su svoje dnevne listove i preko njih široko plasirale svoje ideje. Da bi branile ženske ekonomske interese, pored klubova, pojavile su se i prve pro­ fesionalne organizacije žena. Osim prava glasa za žene, one su tražile i poboljšale uslova rada, skraćenje radnog dana i povećanje nadnica. Među feministkinjama bi­ lo je i pokušaja formiranja ženskih zadruga, biblioteka, javnih restorana, perionica i ustanova za čuvanje dece. 3. Teoretičar liberalnog fem inizm a Dz. S. MU Apeli Meri Vulstonkraft i Viliama Tompsona u Engleskoj, koji su se svoje­ vremeno usudili da postave pitanje položega žena, ostali su usamljeni. Ah sve veća zaposlenost žena u m anufakturam a i fabrikama, i uz to veći broj neudatih žena, udovica i drugih žena bez sredstava za život - dovodili su u pitanje tradicionalni način življenja većine žena, naročito onih iz srednje klase i radničkih slojeva. Herijet Tejlor obnavlja zahteve za žensko pravo glasa i zahteva pravnu i političku jed­ nakost žena i muškaraca. Krajem četrdesetih godina žene u Engleskoj osnivaju ženske koledže i traže da im se omogući jednako školovanje kao i muškarcima, a sredinom pedesetih podnose Parlam entu peticiju žena za pravo kontrole nad svo­ 1 Isto, str. 440— 449; Andree Michel, n. d, str. 62-64; Opširna biografija Flore Tristan kao prilog njenom delu Lc Tour de France. z Isto; Leon Abensour, n. d, str. 220-221. �13 jom vlastitom imovinom (kojom je upravljao muž), koju Parlament nije prihvatio. Pored zahteva za pravo na jednako školovanje, za pravo udatih žena da kontrolišu raspolaganje svojom imovinom i svojim zaradama i za povećanje nadnica - one po­ stavljaju i zahteve za pravo glasa, jer im se čini da će im učešće žena u Parlamentu omogućiti da promene svoju sudbinu. Njihove probleme i težnje izrazio je Dž. S. Mil u svojoj knjizi Potčinjenost žena., koju je napisao, kako sam kaže, pod uticajem svoje žene Herijet Tejlor. Propagirajući učenje radikalnog liberalizma i unoseći etičke principe u društvene i pravne odnose, Milje u svoju koncepciju društva zasnovanog na slobo­ di ličnosti i potpunoj demokratiji uključio i ženu. Smatrao je da se ravnopravnost žena može ostvariti u kapitalizmu - poboljšanjem funkcionisanja njegovih institu­ cija, a naročito unošenjem etičkih principa u odnose u braku i porodici, koje on ne dovodi u pitanje. Njegove osnovne ideje su: intelektualne razlike među polovima su rezultat prinudnog ograničavanja i neprirodnog podsticanja da se razvijaju jed­ ne sposobnosti žene na račun drugih; brak je jedini vid ropstva koji zakon prizna­ je; zakon mora dati pravo ženi da, na principima ravnopravnosti, bračnim ugovo­ rom zaštiti svoja imovinska i druga prava; ženama moraju biti dostupna sva zani­ manja i sve dužnosti. Najveća nepravda naneta ženama jeste to što su one - mada čine polovinu čovečanstva - zbog pola isključene iz društva, iako su sposobne da rade sve što i muškarac; žene su deo svoje klase i njene svesti, pa možda samo u pitanju ženske ravnopravnosti mogu imati drugačije stavove od muškaraca iz svo­ je klase. Ako žene loše obavljaju svoje poslove, to je zbog toga što ih apsorbuju poro­ dica, kuća i deca i zato što one svom zanimanju posvećuju samo ono vreme koje su drugima zakinule, pa ono što žene na poslu rade - urade kad stignu. Potčinjena žena je potpuno u vlasti svog gospodara. Ta vlast je bazirana na sili koja nema os­ nova. Ali žena izbegava da se pobuni jer je izložena stalnom zastrašivanju i potku­ pljivanju, i u pobuni bi morala da žrtvuje sve „ugodnosti** koje uživa. Samo je vlast muža nad suprugom uspela u tome da se njegova podanica odrekne same sebe, jer su žene vaspitavane tako da njihov ideal postaje da žive za druge i da popuštaju tuđoj volji i vlasti. Muškarac koristi prirodno privlačenje polova, ekonomsku zavis­ nost žene i to što njen društveni status i ugled zavise od statusa njenog muža. Tako on u potpunosti ostvaruje pokornost žene. Pravda i potreba zahtevaju da se jedini ostaci ograničavanja ličnosti u zakonodavstvu koji se odnose samo na ženu u no­ vom svetu koji se hvali napretkom - otklone, na taj način što će se i u braku, kao i u drugim odnosima, zakonom uspostaviti potpuna jednakost muškaraca i žena.1 Mil nije ostao samo na teoriji; 1866. godine u engleskom Parlamentu podr­ žao je peticiju žena za pravo glasa, a 1867. je podneo zahtev da se žene uvedu u bi­ račke spiskove. Njegovo učenje bilo je osnova engleskog ženskog pokreta u drugoj polovini XIX veka, ali su se zahtevi pokreta vrlo sporo ostvarivah. Tek krajem XIX veka žene u Engleskoj su stekle pravo da budu imenovane za inspektorke rada, da budu birane u školske odbore i u gradske savete, kao i u opštinske i okružne skup­ štine, ako su ispunjavale imovinski cenzus. Pravo glasa za izbore u Parlament, žene su uporno postavljale, ah je njihove zahteve Parlament odbijao. A stekle su pravo školovanja na pojedinim univerzitetima. 1 J. S. Mili, Potčinjenost ženskinja, Beograd 1871. �14 U Nemačkoj i u drugim evropskim zemljama ženski pokret bio je, takođe, pod uticgjem liberalnih teorija. Lujza Oto, jedna od vodećih nemačkih feministkinja, 1848. godine, učestvo­ vala je u liberalnom nacionalnom pokretu. Ona je sm atrala da nemački feministi­ čki pokret pre svega mora biti nacionalan. Dugo godina je vodila jednu srednju žensku školu u kojoj su stasale mnoge feministkinje, među ostalima i Klara Cetkin. Takođe, Lujza Oto je, 1865. godine, osnovala Opštenemački ženski savez. A istica­ la je i potrebu jednakog obrazovanja i poboljšanja položaja radnica. U Francuskoj je, 1869. godine, formiran umereni Savez za ženska prava. No, on nije imao mnogo uspeha u realizovanju ženskih zahteva, pored ostalog i zbog rascepa u samom pokretu - na liberalno-buržoasku i socijalističku struju. Li­ beralno-buržoaska struja postavljala je one zahteve koje u datom društvu može da ostvari, i sve do 1901. nije postavljala zahtev za pravo glasa. Žene su dobile pravo da budu birane u Viši savet za rad i da budu primljene na umetničke akade­ mije. U Poljskoj su se žene učesnice nacionalno-oslobodilačkog pokreta zalagale za emancipaciju žena, naglašavajući da je ta emancipacija jedan od bitnih eleme­ nata oslobođenja zemlje. U borbi za nacionalno oslobođenje poljskog naroda žene su se bavile rešavanjem socijalnih problema koji su se u toj borbi javljali. I u dru­ gim zemljama - Mađarskoj, Italiji, Srbiji, itd. - uz nacionalno-oslobodilačke pokre­ te, javljaju se i pokreti žena, kao njihov deo ili samostalno organizovani. 4. Teorija socijalističkog feminizma Oslanjajući se na ideje prvih socijalista i socijalistkinja - Furijea, Sen Simo­ na, Ovena, Flore T ristan i drugih - o svojini, o organizaciji i ceni rada, o odnosima polova, Marks i Engels su u Komunističkom manifestu (1848. godine), u Marksovom Kapitalu (objavljen 1867) i u Nemačkoj ideologiji (napisana 1845. a objavlje­ na 1888. godine), izložili svoje shvatanje o položaju žene-radnice u kapitalizmu i o njenom oslobođenju. Po njima, žene su, kao fizički slabije i manje kvalifikovam deo radničke klase, bile besprimerno eksploatisane u radu, a u privatnom životu potčinjene svom mužu, koji je njihovu radnu snagu i radnu snagu dece prodavao kao robu. Oblik porodice i položaj žene u društvu menjali su se zajedno sa ekonomskim prilikama i svojinskim odnosima, pa je i položaj žene zavisan od njenog istorljski uslovJjenog i promenljivog materijalnog položaja!, odnosno od položaja u proizvod­ nji. U kapitalizmu je žena - otuđena od svoje prirode - definitivno postala samo oruđe za proizvodpju svog vlastitog života pomoću rada, kao i oruđe za proizvod­ nju tuđeg života i za povećanje broja najamnih radnika pomoću rađanja. I sve to se javlja kao dvostruki odnos: istovremeno i kao prirodni i kao društveni. Po njima, ekonomska nezavisnost žene preduslov je za oslobođenje žena od svih oblika zavisnosti; nerazdvojno je povezama sa borbom radničke klase, a oslo­ bođenje žena biće posledica oslobođenja proletarijata od kapitadističke eksploataci­ je. Pošto su smatradi da će u socijalističkoj revoluciji nestati eksploatacija Čoveka po čoveku, neljudski odnosi u procesu radai, u životu radnice i radnika, te da samim tim ni žena neće više biti potčinjena muškarcu, već će postati autonomna ličnost �15 i osloboditi se svih vrsta otuđenja - Marks i Engels se nisu bavili praktičnim pita­ njima ženskog oslobođenja.1 Većina radničkih društava okupljenih u Prvoj internacionali (osnovana 1864) uglavnom su se protivila zapošljavanju žena, jer su radnici žene na poslu smatrali konkurencijom. A u pogledu njihove uloge i položaja u društvu, pod uticajem Prudona, Lasala i njihovih sledbenika, smatrali su daje mesto žene u kući. Prva internacionala je stoga izbegavala da žensko pitanje i pitanje porodice stavi na dnevni red, mada su se Marks i Engels suprotstavljali antifeminizmu Prudona i Lasala.2 Nezapažena kada je nastala, marksistička teorija o ženi i društvu počela je da se otima od zaborava i širi u radničkom pokretu u Zapadnoj Evropi tek od 1877. godine - u Francuskoj preko teoretičara i osnivača Francuske radničke partije Žila Geda i Pola Lafarga, a u drugim evropskim zemljama preko dela Augusta Bebela. August Bebel objavljuje delo Žena i socijalizam, u kojem, oslonjen na Marksovo i Engelsovo učenje, na popularan način opširno izlaže istorijat ženske potčinjenosti, socijalističku teoriju ženskog oslobođenja, kao i perspektive žene u socijali­ zmu. On podržava i druge savremene feminističke ideje i pokrete, naročito pokrete za obrazovanje žena. Smatrao je da su žene uopšte, a posebno radnice, dužne da učestvuju u pokretu za preobražaj društva, jer se istovremeno sa ukidanjem klasne vladavine čoveka nad čovekom radi i o oslobođenju žene, tj. o ukidanju dominacije muškarca nad ženom. Delo je prvi put objavljeno u Nemačkoj 1879. Do kraja veka doživelo je preko pedeset izdanja, a prevedeno je na više jezika i u svoje vreme uti­ calo na aktivistkinje ženskih pokreta u Evropi. Nakon osnivanja više ženskih radničkih društava i savlađivanja otpora u redovima samih socijalista, nemačka Socijaldemokratska partija, 1891, na inicija­ tivu Klare Cetkin, uključila je u svoj program i ostvarenje ravnopravnosti žena. Socijalizam je našao svoje pristalice i u Rusiji. Među onima koji su ga pri­ hvatili istakao se ideolog ruskog revolucionarnog demokratskog pokreta N. G. Černiševski. Po njemu, prelazak u socijalističko društvo moguć je putem seljačke revo­ lucije, pri čemu bi, da bi se izbegle posledice prvobitne akumulacije - ruska opština u kojoj je bila sačuvana kolektivna svojina i udružena proizvodnja, mogla biti iskorišćena kao prelazna forma ka savršenijim oblicima proizvodnje. Polazeći od toga da u socijalističkom društvu svi ljudi moraju biti slobodni, u svom učenju Černiševski je propagirao misao o potpunom ekonomskom, građanskom i političkom oslo­ bođenju žene, kao i o nužnosti ravnopravnih odnosa žene i muškarca u braku, koji se zasniva na prijateljstvu, uzajamnom poštovanju, ljubavi i uzajamnom pomaga­ nju. U svom romanu Šta da se radi, koji je napisao 1863. godine, opširno je izložio , 1 Karl Marks i Fridrih Engels, M anifest Kom unističke partije; Nemačka ideologija, u: Rani radovi Zagreb 1953, str. 295-304; Karl Marks, Kapital, tom I, Kultura, Beograd, str. 333-356. 2 Andree Michel, n. d, str. 66-67; Svetozar Marković, R u ski revolucionari i Ncčajcv, u: Sabrani spisi, knj. II, str. 379-380. Prudon je smatrao daje položaj žene rezultat njene prirode i daje potčinjenost žene, u kojoj se ona „dobro oseća" - prirodna. U njegovom učenju o društvu bez države, osnov društva je patrijarhalna porodica u kojoj nema ravnopravnosti polova i u kojoj je mužu u određenim slučajevima dopušteno i da ubije suprugu. Žena je za qjega nemoralna i glupa, služi samo za rađanje, i zato treba za rađaaje odabirati „rasne žene“. Smatrao je da su zahtevi za ravnopravnost polova, za pravo glasa i pravo na rad - nedopustivi. �16 svoja shvatanja o „novim ljudima4 i „novim ženama4 i o novim odnosima u braku, ' ', kao osnovi revolucionarnog preobražaja društva i oslobađanja žena. Ovo delo sna­ žno je uticalo na rusku inteligenciju i omladinu, naročito na žene. One su se u revo­ lucionarni pokret uključile kao ravnopravne učesnice - „nove žene“ - oslobođene vekovnih predrasuda. I kasnije, među narodnjacima, anarhistim a i socijalistima ruske žene su igrale značajnu ulogu. Kao ravnopravne učesnice u revolucionar­ nim pokretima, one su se, boreći se za narod, borile i za svoju ravnopravnost.1 Malobrojne socijalističke partije u svojim programima proklamuju jedna­ kost žena i muškaraca - u Francuskoj 1879, u Nemačkoj 1891. godine, itd. Klara Cetkin, 1907. godine, u okviru Druge internacionale organizuje prvu međunarod­ nu konferenciju žena socijaldemokratkinja. Sledeća međunarodna konferencija žena u Kopenhagenu, 1910. godine, usvojila je njen predlog da se osmi m art prosla­ vlja kao Dan međunarodne solidarnosti žena. Od 1869. godine ideje o socijalističkom preobražaju društva i o oslobođenju žena u Srbiji je najdoslednije zastupao Svetozar Marković. 5. Ostvarivanje prava na jednako obrazovanje U svim evropskim zemljama školovanje žena zaostajalo je za školovanjem muškaraca, i uglavnom je bilo pod neposrednim uticajem katoličke crkve, koja se energično suprotstavljala obrazovanju žena. Reformacija je, ipak, u mnogim ev­ ropskim zemljama postigla da se škole otrgnu ovim uticajima i da se školovanje u javnim - ali samo osnovnim - školama proširi i na žensku decu (Nemačka, Š v i­ carska, Holandija, Engleska, skandinavske zemlje). S izuzetkom Nemačke, Rusije i SAD, sve do druge polovine XIX veka, srednjih škola za devojke gotovo da nije ni bilo. Tako na primer, u Francuskoj je tek 1850. godine bilo naređeno da se u svim mestima sa 800 stanovnika (kasnije 500) otvori po jedna škola za devojčice. Posle te naredbe otvorena je samo poneka škola pod kontrolom katoličke crkve. Pokušaj da se otvori srednja ženska škola, 1865/66. godine, zbog otpora nije uspeo. Tek 1867. go­ dine organizovani su tečajevi za odrasle za drugi stepen obrazovanja, kao i tečajevi za osnovno i profesionalno obrazovanje, i to uglavnom samo za trgovinu i umetničke zanate. Osnovano je i više medicinskih škola, ali su devojke koje su te škole za­ vršile morale da odlaze u Tursku i u Alžir, jer se u Francuskoj nisu mogle zaposliti. Od 1784. godine u Rusiji i Poljskoj osnivane su osnovne i srednje škole za žensku decu koje su - kako je to K atarina Velika pisala Volteru - vaspitavale dobre domaćice i majke. Pohađale su ih devojke iz plemićkih i građanskih slojeva, u razmeri 1:1. Sredinom XIX veka proširena je mreža ženskih srednjih škola. One su dobile rang gimnazije, bile su otvorene za sve staleže i sve veroispovesti, a zadatak im je - između ostalog - bio da razvijaju umne i moralne osobine žena. Po završet­ ku ovih škola devojke su postajale učiteljice ili su pohađale dvogodišnje pedagoške tečajeve i osposobljavale se da budu nastavnice u gimnazijama. LLatinka Perović, Planirana revolucija, Beograd/Zagreb 1988, str. 123— 126; Isto, Srpski socijalisti 19 veka, Beograd 1986, kuj. I, str. 98-105; Leon Abensour, n. d, str. 257-259; Vitomir Vuletić, Svetozar Marković i ruski socijalni demokrati, Novi Sad 1964, str. 82-83. �17 U Nemačkoj je Prva ženska reaika osnovana još 1698. godine, u Berlinu, a u XVIII veku realke su se počele osnivati i u drugim mestima. U Švicarskoj je Srednja devojačka škola osnovana 1836. U Engleskoj je 1878. godine devojkama dozvoljeno da pohađanju srednju školu u Londonu, a u Holandyi je u to vreme devoj­ kama dozvoljeno da pohađanju sve srednje škole u zemlji. U Belgiji je Društvo za žensko industrijsko obrazovale osnivalo trgovačke i zanatske škole. Srednje žen­ ske škole nisu dopuštade devojkama da maturiraju, pa su one koje su htele da se upišu na univerzitet - što im je bilo dozvoljeno - morale privatno polagati maturske ispite. Otpor obrazovanju žena, naročito univerzitetskom, pružali su i katolički i protestantski sveštenici, a oni su uglavnom imali kontrolu nad svim evropskim univerzitetima. Među naučnicima, filozofima, lekarima i drugima dugo vremena su se vodile diskusije o tome da li je žena umno jednako sposobna kao i muškarac. Univerzitet u Cirihu umešao se u tu diskusiju tako što je eksperimentom hteo da proveri suprotstavljena shvatanja, pa je 1863. godine dozvolio ženama da na nje­ mu studiraju. Ruskinje su, kao najobrazovanije žene u Evropi, prve krenule u Cirili na studije medicine, a zatim su na ciriški univerzitet stizale studentkinje iz goto­ vo čitave Evrope. Krajem veka one su činile petinu od ukupnog broja studenata. U Francuskoj je ženama bilo dozvoljeno da pohađaju razne tečajeve koji su se održa­ vali na Univerzitetu u Parizu, ali žene za njih nisu pokazale veći interes, tako da je 1868. na tim tečajevima bilo svega četiri, a 1886. godine - 119 studentkinja, s tim što su strankinje bile brojnije od Francuskinja. U Engleskoj su žene osnivale kole­ dže za žene još krgjem četrdesetih godina. A na univerzitete u Kembridžu i Oksfordu žene su prvi put primljene 1870, odnosno 1878. godine. I u drugim zemljama ženama je dozvoljeno da studiraju na pojedinim, ali ne uvek na svim univerzitetima u dotičnoj zemlji: u Holandiji 1870, u Finskoj 1890, u Danskoj 1877, u Švedskoj i Norveškoj 1884, u Belgiji 1890, u Nemačkoj 1899, a u Rumuniji i Italiji do kraja veka. U ove zemlje valja uračunati i Srbiju, u kojoj upis ženama na Veliku školu nije bio zabranjen, pa se na nju već 1871. godine upisala jedna studentkinja, a sledeće dve studentkinje upisale su se tek 1887. godine. Od tada su se devojke kontinuirano upisivale na Veliku školu, uglavnom na Filozofski fakultet. 6. Pravo glasa Do krnja veka u evropskim zemljama ženama uglavnom nisu priznavana politička prava. U XIX veku u nekim zemljama ženama su čak ukinuta biračka pra­ va koja su imale u feudalnom poretku, a koja su one uživale po osnovu posedovanja imovine, ili na osnovu obavljanja određenog zanata ih profesije (na primer - veleposednice ih žene koje su hčno plaćale porez u Austro-Ugarskoj i u Francuskoj). Na Novom Zelandu 1886, a u ostalim australjjskim državama 1896. godine, žene su dobile aktivno i pasivno biračko pravo za opštinske skupštine, dok su za izbore u Parlament u pojedinim državama to pravo dobile između 1893. i 1908. go­ dine. U Engleskoj su žene od 1894. godine, pod istim uslovima kao i muškarci, ima­ le aktivno i pasivno pravo glasa za opštinske izbore, okružne i grofovyske skupšti­ ne. U Švedskoj su aktivno biračko pravo dobile samo za opštinske i okružne skup­ �18 štine. U pojedinim nemačkim opštinama biračko pravo imale su vlasnice zemlje i neudate žene, ali je u nekim drugim nemačkim opštinama ženama bilo zabranjeno da se udružuju u politička udružena (Pruska, Bavarska, Braunšvajg) ili da učestvu­ ju na političkim zborovima (Pruska). U više zemalja žene su dobile pravo da uče­ stvuju u izborima za školske uprave, a ponegde da u te uprave budu i birane. Slično je bilo i sa sirotinjskim odborima, tamo gde su oni postojali. Tek posle Prvog svetskog rata nekoliko zemalja dalo je pravo glasa ženama, ali više njih je to pravo ženama i dalje osporavalo, te su tamo žene biračko pravo dobile tek posle Drugog svetskog rata. 7. Ženski pokret u SjedinjeJiim Američkim Državama Prve doseljenice na novi kontinent učestvovale su u pionirskim poduhvati­ ma podjednako kao i muškarci. Jedno vreme su bile malobrojnije i obrazovanije od muškaraca, pa su u porodici imale dominantnu ulogu. No politička prava su im bila uskraćena. A postepeno su ograničavane i u drugim pravima. Pokret žena, koji vode kvekerke, tridesetih godina počinje sa zahtevima za pravo glasa. One su, osim toga, pokrenule i kampanju za oslobođenje crnaca i crnki­ nja. U tim kampanjama organizovale su izuzetno veliki broj raznih skupova, koji­ ma su prisustvovali i muškarci i žene. Ah, pošto su ih muškarci u akcijama stalno potiskivah, odlučile su da samostalno istaknu svoje zahteve za ravnopravnost. Kon­ gresu u Seneka Folsu u državi Njujork, 19. jula 1848. godine, prisustvovale su žene iz svih delova SAD. One su, po ugledu na američku Deklaraciju o nezavisnosti, donele Deklaraciju o pravima žena. Osnovne teze ove deklaracije bile su: istorija ljud­ skog roda je istorija nepravdi i nasilja nad ženama; Tvorac je podario i muškarci­ ma i ženama jednaka neotuđiva ljudska prava i vlada je dužna da ta prava čuva, a ako to ne čini pravo je građana da se pobune i da zahtevaju novu vladu. Muškarci donose zakone bez ikakve odluke žena. Oni su monopohsah sva lukrativna zani­ manja, onemogućili da se žene obrazuju za ugledne profesije i crkvene poslove, oduzeh su ženi sva građanska prava, stvorili dvojni moral, uništili veru u ženine sposobnosti i njeno samopoštovanje i naterah je da dobrovoljno prihvati zavisnost i poniženje. Zadatak žena je da odbiju zakone muškaraca i povrate sva prava koja im kao ravnopravnim građankama SAD pripadaju. Najavile su da će se za ostvare­ nje svojih zahteva služiti svim sredstvima i da će se boriti u svim krčevim a SAD da bi u tome uspele. Razvile su široku i raznovrsnu kampanju za postizanje svojih ciljeva. Obrazovale su i udruženja žena-radnica za postizanje boljih uslova rada, a 1869. godine osnovale su Nacionalno uduženje za pravo glasa žena.1 SAD su prve dozvolile ženama da studirali, i to 1850. godine u državi Utah, a do kraja veka i u drugim državama. Početkom XX veka u SAD bilo je 2.438 lekar­ ki, 2.163 arhitektkinja, 500 žurnahstkinja, 105 sveštenicai 110 advokatkinja. LDr Jovan Đorđević, Žensko pitanjc\ Prva deklaracija o pravima žena doneta 1848. godine u Seneka Folsu, str. 223-231. �19 U SAD žene su, prvo u državi Vggoming 1869. godine, dobile pravo glasa, a zatim do te g a veka gotovo i u svim drugim državama. * * * Učenje o neotuđivim prirodnim pravima, o pravu na slobodu, jednakost i svojinu, kao i pravo na pobunu, u XIX veku, podstaklo je feministkinje i feministe da formulišu građanska prava žena. Na prvom mestu isticali su da društvene ne­ jednakosti nisu uslovljene prirodom polova, već nejednakim obrazovanjem. Zato su zahtevali jednako obrazovanje za muškarce i žene, kao i dostupnost ženama svim zanimanjima za koje su se osposobile. Pobunili su se i protiv institucije braka i ogra­ ničenja koje je zakon nametao udatim ženama, zahtevali su ravnopravnost u bra­ ku, naročito da žena može slobodno i samostalno raspolagati svojom imovinom ili svojom zaradom, kao i pravo na razvod braka. Socijalisti nisu verovali u građansko društvo. Njihovo učenje polazilo je od toga daje položžg žene uslovljen načinom proizvodnje i raspodele, društvenim od­ nosima u proizvodnji i raspodeli. Žena je dvostruko ugnjetavana - kao pol i kao pripadnica klase - pa se njen položaj može temeljito promeniti samo revolucionar­ nom promenom društva. Zahtevali su za žene pravo na rad pod jednakim uslovima, pravo na jednaku nadnicu za jednak rad, pravo na jednako, zajedničko i bespla­ tno opšte i profesionalno školovanje ženske i muške dece, ukidanje braka kao insti­ tucije, i pravo žene da slobodno raspolaže svojim telom. I jedni i drugi su zahtevali i politička prava za žene, u prvom redu pravo glasa. U svojim dugotrajnim i upornim nastojanjima žene su, u toku i potkraj XIX veka, uspele da se približno izjednače sa muškarcima u pravu na školovanje i u pravu na zapošljavanje u nekim, ali ne svim, zanimanjima. U nekim zemljama postignuta su i izvesna ublažavanja zakonskih ograničenja u bračnom i građan­ skom pravu (u pogledu poslovne sposobnosti i raspolaganja zaradom, i si). Sve to je uglavnom bilo uslovljeno povećanim potrebama društva za određenim profilima zaposlenih i težnjom vlasnika kapitala da dođe do jeftine radne snage. Sva druga istaknuta prava - naročito politička - ženama su bila uskraćena, i borba za njiho­ vo ostvarenje gotovo u svim evropskim zemljama preneta je u XX vek. Pokreti žena koji su nastali na koncepcijama liberalnog građanskog društva i pokreti žena socijalistkinja razdvgj^ju se negde sredinom XIX veka. Bitna razli­ ka među njima je to što su liberalni i drugi građanski pokreti položaj žena nasto­ jali da poboljšaju reformama u postojećem društvu, a socijalistički pokreti žena su smatrali da se oslobođenje žena može postići samo preobražajem društva, pa su socijalistkinje svoj rad i svoju borbu povezale sa radničkim pokretom. Ah za neke struje u socijalističkim pokretima žensko pitanje samo po sebi ni ne postoji. �ŽENE U VOJVODINI IU SRBIJI - PRVA POLOVINA XIX VEKA 1. Opšte prilike, počeci pism enosti U Srbiji, koja je po svom položaju na vetrometini i sudaru različitih intere­ sa i svetova, turskim osvajanjima je prekinut ekonomski, društveni, kulturni i sva­ ki drugi razvoj. Neuspele bune, ustanci i ratovi na njenim prostorima dovodili su do masovnih iseljavanja ili uništavanja stanovništva. Dok je u Evropi tehnički na­ predak pokrenuo trgovinu, saobraćaj, industriju, i doveo do ekonomskog napret­ ka i društvenih revolucionarnih promena, Srbija je imala samo jednu brigu - kako održati goli život njenih stanovnika i stanovnica. Zbegovi i seobe, teror, progoni, bolesti i beda - to je bila stvarnost Srbije s kraja XVII veka i kroz ceo XVIII vek. Neuspeh Prvog srpskog ustanka doneo je nove nevolje srpskom narodu još jednu seču knezova na obalama Save i Dunava i još jednu seobu Srba, 1813. go­ dine. Ko nije uspeo da prebegne u Vojvodinu bio je izložen svakojakom stradanju. Po opustošenoj zemlji Turci su hvatali žene i decu i prodavali ih kao roblje, ako ih nisu zadržavali u haremima. (U toku borbi slično su postupali i Srbi: oni su turske žene sa decom tovarili na lađe i puštali ih niz Dunav, a neke su zadržavali u svo­ jim haremima, koje su držali po ugledu na Turke.) Zabeležno je nekoliko slučajeva da su srpske žene kolektivno, zajedno sa decom skakale u Moravu, Savu i Dunav da bi izbegle zarobljavanje i torturu. Drugi srpski ustanak je uspešno završen, ali Srbija je bila zemlja bede i o&ga; bila je ispražnjena, opustošena, izložena boleštinama, gladi i smrti (kuga 1813-1815, a 1816. i 1817. nerodica i glad). Navodi se da je beogradski pašaluk brojao jedva 100.000 stanovnika, d aje narod gotovo podivljao, da su šume pune begunaca, haj­ duka, odmetnika, d aje moral bio takav „da se bez groze ne može pominjatiV Narod je ipak opstao i, nedugo iza Drugog srpskog ustanka, uprkos svim nedaćama, počeo je da se oporavlja. Kragujevac je postao prestonica, oživljavali su trgovina i zanatstvo, vraćale su se izbeglice iz Vojvodine, ali i iz drugih krajeva koji su još bili pod Turcima. Vođa Drugog srpskog ustanka, Miloš Obrenović (1813-1839. i 1858-1860) uspeo je da u pregovorima sa Turcima ostvari izvesnu unutrašnju au­ tonomiju Srbije. Turci su se povukli u gradove beogradskog pašaluka, a Miloš je preuzeo odgovornost za izvršavanje obaveza naroda prema turskoj vlasti i za uspoLVuk Stefanović Karadžić, Pravitclstvujušći sovjet scrbskij za vremena Kara-Đorđijeva ili otimanje ondašnjih velikaša oko vlasti, Dodatak, str. 56. �21 stavljanje reda u zemlji. On se 1817. godine proglasio za naslednog kneza. Vladao je po svom nahođenju, jer zemlja tada još nije imala zakona; zaveo je nove namete i kuluke, stoje izazivalo nezadovoljstvo naroda i povremene bune. Oko sebe je okupio nekoliko učenih ljudi i na svoj način počeo da organizuje domaće organe vlasti. Oslo­ bodio se uticaja sveštenstva, prisvajajući sebi pravo da se meša i u crkvene poslove. 2. Položaj žene početkom XIX veka Malo je podataka o tome šta se posebno zbivalo sa ženama za vreme turske okupacije i u ustancima. Tu i tamo zabeleženo je da su žene prodavane kao roblje, odvođene u hareme, obeščašćene i ubijane. Odnos Srba prema ženi zasnivao se na nasleđenim patrijarhalnim shvatanjima i običajima, koji su, uostalom, bili karak­ teristični i za druge zemlje. Žena je nečista, pa joj je tek 1730. godine bilo dozvo­ ljeno da uđe u crkvu.1U narodnim pričama žene se često prikazuju kao zle veštice. Od starijih žena se moglo čuti da su veštice spaljivane, a zabeležen je i podatak daje poslednja veštica spaljena 1803. godine. Nešto više se zna o položili žene u srpskom društvu početkom XIX veka. Vladsguće mišljenje, koje nesumpjivo ima svoje korene u prošlosti, bilo je daje žena niže biće, a da je čovek samo - muškarac. Prem a tradiciji muškarac je u porodici bio gospodar, vlasnik, dok žena nije mogla ništa posedovati, pa joj nisu pripadala čak ni njena vlastita deca. U kući i u polju žene su radile i teške poslove, a kada su obavljale i one najteže, za muškarca je bilo nedostojno da im pomogne, jer su žene bile sluge a muškarci gospodari. Žena nije imala pravo ni da jede za stolom svoga gospodara - njena je dužnost bila da dvori muža i njegove goste. Takav položaj ima­ la je dugo i kneginja Ljubica, supruga kneza Miloša. Tek 1834. godine on je nare­ dio da Ljubica sedi za stolom sa njim, ali gaje i tada morala poljubiti u ruku i poslu­ žiti rakijom. Međutim, kada su u kući bili gosti, Ljubica nije sedela za stolom. Žena je bila imovina koja se kupovala i prodavala kao i svaka druga roba. Za ženu je slo­ boda kretanja bila prestup, a preljuba zločin koji se kažnjavao kamenovanjem. Muž je imao pravo da ženu tuče. Ona se morala pokoravati svim muškim ukućanima, prva je ustajala a poslednja odlazila na počinak. „Ona je prirodna potreba i naslada svome mužu, izvor radne snage i produ­ ženja loze.**2 Turci su nametnuli i neke svoje običaje u odnosu na žene. Nametnuli su im poseban kuluk, rad u kućama spahija na „ženskim poslovima**. Bile su osim toga izložene svakovrsnom teroru, ali su služile Turcima i za „n a s la d u p r i čemu nije bilo u pitanju samo obično silovanje koje je bilo gotovo normalno u akcijama odma­ zde prema onim ženama koje nisu uspele da pobegnu. Nije, naime, bio redak ni slučaj posebnog nasilja nad ženama, kada je domaćin kuće sam nudio Turcima, ko­ ji bi mu se nametnuli kao gosti, svoju žensku čeljad, uključujući i nedozrele devojčice, samo da bi ih odobrovoljio.3 2 Jovan Skerlić, Svctozar Marković, Beograd 1966, str. 263. Tihomir R. Đorđević, O Srpskim ženama (predavanje u srpskom patriotskom društvu, Šabac 27. XI 1911. godine). Tihomir R. Đorđević, Srbija prc sto godina, 1946, str. 5-48. �22 Sve do 1830. godine, prema turskim propisima i srpske žene su maramama morale da kriju lice, a feredžom telo i odeću.1 U bračnim odnosima, koji nisu bili pošteđeni turskog uticaja, vladalo je ša­ renilo. Stari zakoni i pravila o sklapanju i razvodu braka su nestali, novih nije bilo, pa su i Srbi ponekad, po ugledu na Turke, imali i po dve žene, a pojedine starešine imale su i svoje hareme. Bračne sporove rešavali su i turski i srpski sudovi, crkvene vlasti, seoski kmetovi, pa i sam knez Miloš. Na ulicama su se retko mogle videti žene, a ako su se i pojavile išle su pokrivene, i Srpkinje kao i Turkinje. Sklanjale su se sa puta ne samo odraslim muškarcima već i muškom detetu, a ako su sedele ispred kuće ustajale bi kada bi oni pored njih prolazili. Prilikom kakvih svečanos­ ti žene su se zatvarale u kuće dok su povorke prolazile ulicama. Tako ni na velikim svečanostima proglašenja hatišerifa i berata, 1830. godine, kojima je Srbiji prizna­ ta autonomija, a Milošu Obrenoviću dato nasledno kneževsko dostojanstvo nije bilo nijedne žene među više hiljada učesnika koji su došli iz svih krajeva Srbije.2 Ženski kuluk, uveden za vreme Turaka kao poseban kuluk, i dalje je zadr­ žan. Žene više nisu kulučile na imanjima T uraka nego na posedima nahijskih kne­ zova, visokih i drugih činovnika, kao i na posedima i konacima kneza Miloša. Oba­ vljale su sve „ženske poslove“ na imanjima, sve domaće poslove u kućama i oko kuće, češljale su, prele i plele, tkale, vezle i šile, prale, itd. Miloš je u konak u Kragujevcu pozivao „na kulučenje“ žene njegovih činovnika, između ostalih, i ženu svog sekretara Dimitrija Davidovića. Kada mu se to prohtelo, slao je pandure da dovedu žene na igranke u njegov dom. Uživao je u tome da šalama ponizi svoje vi­ soke činovnike, sveštenike, a nije štedeo ni žene. Činio je to ponekad bez osećanja mere, sa namerom da ih do kraja ponizi i javno osramoti. 3. Žene u Vojvodini i prve učenice Srbi i srpske žene koji su u seobama dospevali u Vojvodinu živeli su krajem XVIII i početkom XIX veka u sasvim drugoj kulturi, koja je podrazumevala i nešto povoljniji položaj žena. Turci su iz jednog dela Vojvodine istisnuti 1692, ali su se iz cele Vojvodine definitivno povukli tek 1716. godine. Ugarsko društvo bilo je pri­ vredno i kulturno razvijenije, što se odrazilo i na Vojvodinu, pa je ona krggem XVIII i početkom XIX veka, doživela znatan uspon privrede, a uz to i prosvete i kulture. U okviru Ugarske, Srbi u Vojvodini su postigli crkveno-školsku autonomiju, gra­ đansku i versku ravnopravnost, pa su osnivali svoje škole, osnovne i srednje. Uporedo je nastajala i nova građanska srpska inteligencija školovana na evropskim univerzitetima, koja se razvijala pod uticajem racionalista, a kasnije i liberala. Ona je svojim prosvetiteljskim i liberalnim idejama, naročito u prvoj polovini XIX ve­ ka, presudno uticala na prosvetni i kulturni život u Srbiji, a samim tim i na položaj žene. Osim toga, žena je u ugarskom građanskom pravu bila gotovo izjednačena sa muškarcem: nije bila pod tutorstvom muža, imala je poslovnu sposobnost, mogla 1 Dr Milka Jovanović, Nošnje u Beogradu u X IX veku, u: Istorija Beograda, knj. 2, str. 556-565. 1 Vuk Stefanović Karadžić, Istorijski spisi, Beograd 1969, str. 184-198; Mihailo S. Petrović, Beograd prc sto god in a , Beograd 1930, str. 160. �23 je otvoriti radryu, nasleđivala je oca ravnopravno sa braćom, slobodno je raspola­ gala svojom očevinom i delom zajedničke tečevine u braku. Bračnim ugovorom čak je sebi mogla obezbediti i neku nadoknadu za „službu suprugu4. Ali Srpkinje su 4 se retko koristile ovim prednostima i pravima, pa su se tako i sestre prilikom nasleđivanja držale običajnog prava i odricale se nasledstva u korist braće.1 Školovanje ženske dece u Ugarskoj nije se mnogo razlikovalo od drugih evrop­ skih zemalja. Iako im školovanje nije bilo onemogućeno ni u XVIII veku, mali broj ženske dece išao je u javne osnovne škole, i taj se broj sporo povećavao. Na primer, u Bačkoj je 1757. godine u osnovnim školama bilo 214 učenika i 17 učenica, a u Ze­ munu je tokom XVIII veka osnovnu školu završilo samo nekoliko desetina devojčica. Početkom XEX veka bilo je više ženske dece u mešovitim osnovnim školama, a od 1822. godine one se u sve većem broju školuju i u dvogodišnjim osnovnim produ­ žnim školama. U Zemunu je 1840. godine osnovana i Prva srpska ženska osnovna škola. Podržavgjući osnivanje ženskih škola, srpska crkvena opština u Zemunu izrazila je i svoje mišljenje - daje potrebno podizanje ženskih škola na viši stepen, jer se radi o polovini ljudskog roda. Devojke iz bogatih kuća pohađale su ženske institute, uglavnom u Austriji i Ugarskoj. Školske 1755/56. godine u Prvu srpsku gimnaziju u Novom Sadu upisa­ la se Marta Neškova, ćerka Neška Petrovića, uglednog građanina, najpre Beogra­ da, a zatim i Novog Sada.2 4. Prosvetitelji i prve ideje o školovanju O srpskoj ženi prvi je progovorio istoričar i izdavač, pristalica racionalizma i prosvećenosti, književnik Zaharije Orfelin (1726-1785) u Slaveno-serbskom ma­ gazinu, prvom srpskom almanahu. On je uzeo u odbranu žene za koje su, po nje­ mu, neki tvrdili da „koštujut menše ot ničto“. U magazinu je ženi posvećen ijedan sonet za koji se tvrdi daje prvi sonet u srpskoj književnosti. U sonetu je izloženo nekoliko klasičnih primera o poštovanju žene, ljubavi prema njoj, njenoj mudrosti, kao i primer Aspazije koju je Sokrat u nauci slušao. Anonimni pisac se na kraju zapitao zašto hule na žene kad nikog na svetu nema kome žena život nije dala: „Ako su te ničto: kako govoret sad, To tko rožden ot žene, ii nju obožajet ima biti ii ravan, ii gorši od nje jest4.3 4 Nešto kasnije, Dositej Obradović, rationalist, prosvetitelj, raspop, erudita 1putnik u svom bogatom i raznovrsnom književnom delu izložio je i svoja shvata­ nja o ženi, kako su je videli i pojedini prosvetitelji i filozofi, književnici ih političari tadašnje Evrope. Iz njihovih dela on je odabirao ono što će, po njegovom mišlje­ nju, unaprediti Vojvodinu i Srbiju, što neće istrčavati daleko napred, ah će ženu osloboditi verskog uticaja, i kao kritika stanja i kao pouka, naučiti je da slobodno razmišlja i tako dođe do istine o svom položaju u srpskom društvu. Smatrao je da LŽenski pokret u Vojvodini, Novi Sad 1933, str. 9-39. 2 Isto. 1 Isto, str. 54-65. �24 napredak srpskog društva zavisi od vaspitanja njene omladine - i muške i ženske. Suprotstavljajući se verskoj zatucanosti, sujeveiju i predrasudama, on je još 1784. godine napisao: „Nek se ne uzda jedan narod do veka k prosvešteniju razuma doći u kojemu žene u prostoti i varvarstvu ostaju4. Vredi malo opširnije navesti ideje * jednog buntovnog duha, jer i danas neke od njih još zvuče aktuelno. Kritikujući rasipanje crkvenog novca na besmisleno zidanje dve zvonare pred jednom crkvom, Dositej se zalaže za zidanje škola i za prosvećivanje: „Zrno pameti neće se deci našoj pridodati, ako ćedu im do veka zvona lupati4. On smatra * daje bolje jedna knjiga „prevedena i naštam pana4 nego dvanaest nazidanih zvona­ * ra. Knjigom će se narod osloboditi sujeveija koje vodi u prostotu i propast. „Knjige, braćo moja, knjige, a ne zvona i praporce4 - njegov je poziv na akciju prosvećivanja * u koju uključuje i devojke. On predlaže da se na trošak države pošalju mladići u inostranstvo da uče da postanu učitelji, nastavnici ili prevodioci i da nauče da pišu knjige. (Tada ni u inostranstvu nije bilo škola za profesionalno osposobljavanje devojaka.) „Ai dok se oni uče, mi ćemo ovde zidati... Najpre ćemo sazidati dve komodne i krasne škole: jednu za mušku decu, a drugu za devojke4. Devojčice, koje su ro­ 4 đene da postanu majke, postajući prosvećene nada su svenarodnog prosvećivanja. Zato one od pete do dvanaeste godine treba da provedu u školi svakog dana osim nedelje po četiri časa i da uče: istoriju, geografiju, logiku i etiku, i to na svom maternjem jeziku. Prosvećenu ženu od detinjstva valja učiti i razmišljanju kako bi svoje sposobnosti korisnije upotrebila. Samo tako obrazovana majka moći će da is­ puni svoje prirodne dužnosti supruge, imgke i „domostrojiteljice4 *.1 Ističući na više mesta da se žena rađa da „bude supruga, mati i vospitatelnica“, on se ipak eksplicitno opredeljuje za brak iz ljubavi. U određenim slučajevi­ ma protivio se zabrani razvoda braka. Mislio je da bi ženi koju je muž napustio i nestao crkva trebala da dopusti razvod, a ako se odbegli muž pojavi, rešenje je, po njemu, prosto - neka nađe drugu ženu. Isto tako, smatrao je da bi ženi kojoj su um rla tri muža valjalo dozvoliti da se uda i po četvrti put, jer među takvim ženama ima i mladih. On navodi da su zakone o zabrani razvoda Srbima doneli „sveti oci4, * a to su pustinjaci i kaluđeri - zakleti neprijatelji braka i „čadorodija4, te „da se oni * u tuđe posle nisu mešali, iljadu bi puta pametnije učinili... Postovi i molitve decu ne rađaju, nego česni i zakoni brak, jer tako oće Bog i tako mora biti vo vjeki vjekov, a ne inače4. Dositej je napisao i opširan članak o slavnim ženama koje su se istakle * kao hrabre, mudre, ili su ih krasile neke druge vrline. Verovao je da i među seljan­ kama i seljacima ima „prekrasni’, veliki’ i slavni’ duša4, koje bi u drugačijim prili­ * kama svetu poznate bile. Isticao je daje „duša kako u mužeskom tako i u ženskom polu jednoga istoga roda“. Dositej nije idealizovao žene. I kod njih je nalazio ponašanja koja je oštro kritikovao; pomodarstvo, kinđurenje, povođenje za modom, isprazni razgovori o modi i, naročito, navike ogovaranja, prema njegovom mišljenju, nisu dostojni ra­ zumnih žena. On ženama preporučuje da se ugledaju na slavne žene o kojima je pisao, da neguju vrline koje su one posedovale i da se okite znanjem i sposobnos­ tima, između ostalih i državničkim. Žene koje se zanose ništavnim stvarima su ,,makine“ (mašine) koje nikada ništa neće ni da čuju, niti smeju da kažu. Ako žive LDositej Obradović, Ne kaj se dobro čineći, Dela, peto državno izdanje, Beograd 1911, str. 103. �25 po modi i običajima one „slovesni ljudi... sebe samovoljno u beslovesne makine pretvargyu**.1 Prosvetitejjske ideje prodirale su postepeno među muškarce i među pisme­ ne žene u Vojvodini. Onda kada su napisane Dositejeve knjige nisu bile dostupne u Srbiji. Ako je koji primerak i prokrijumčaren, zbog uslova života, i zbog toga što u Srbiji nije bilo pismenih ni muškaraca ni žena - nije imao ko da ga čita. Dositeja, početkom XIX veka, sledi obrazovana, bogata i za svoje vreme do­ voljno emancipovana - Jevstahija ot Arsič, prva srpska spisateljica. Uz hrišćansku etiku, ona je prihvatila i prosvetiteljske ideje, izvorno i preko Dositeja, kao i preko književnika i popularizatora nauke, Atanasija Stojkovića (1773-1832). U svojim delima Jevstahija izlaže svoje verovanje u čoveka obdarenog razumom, zalaže se za prosvećivanje, sanjari o budućem boljem životu, te srpskim i rumunskim devojkama savetuje da prihvate ideje vladajuće u građanskim krugovima Srednje Evro­ pe, koje su daleko ispred shvatanja o ženi među Srpkinjama i Srbima, za koje su žene u Vojvodini samo ,,domohraniteljice“. Ona devojkama savetuje da kupuju knji­ ge, da se vidi „daje i u sadašnjem veku bilo čitateljica našeg pola... Ako ne možemo veliku nauku postignuti, jer to našem polu nije ni od potrebe, čitanjem knjiga sve predele sveta obilazimo**. Preporučuje devojkama da čitaju novine na „našem jezi­ ku**, iz kojih sve mogu saznati. Čitanjem devojke ukrašavaju svoju prirodu, bogate misli, domaćinstvom mudro upravljaju, one su „domohraniteljice kao matica u košnici“. Jevstahija Arsič još tada je uočila jednu karakterističnu „bolest** koja se javlja kod žena koje osim poslova u domaćinstvu drugih zanimanja nemaju, o čemu se u savremenim teorijama o feminizmu i danas piše. Prema njoj: „nema veće nesreće od besposlene žene. Ona je bolesna kada je dugo u svom domu. Hrvati kažu ‘svakom dospela’, a Srbi: ‘ta je svakoj ptici kobac’. Ženskom polu ne priliči da zna samo jed­ no, niti se ujedno zaljubiti, nego da zna vreme rasporediti i za rad i za veselje... “. U starosti žena je mužu nežna i verna supruga, ali ona ne treba da bude ropkinja svojih strasti, jer je m^jka-vaspitačica i mora da čita i knjige, za svoju korist i na slavu Boga. „U načelu je rečeno da bez lične duhovne nezavisnosti nema blagopolučija** (sreće) - formulisala je ona svoj stav o ženama. Naravno, u situaciji kada zapošljavanje žena nije ni kao ideja doprla do ekonomski nerazvijenog srpskog društva, Jevstahija nije ni mogla da postavi neko drugo pitanje oslobođenja žena, osim pitanja njenog obrazovanja, bolje reći - samoobrazovanja. Ona usvaja Dositejevu ideju da ženska deca treba da uče istoriju, geografiju, filozofiju, etiku, a to im je sada moguće jer im je, kaže ona, istoričar i književnik Jovan Rajić „dao sloven­ ski jezik, a Stojković je svojim knjigama izgonio sujeveije iz svog roda“. Ona smatra daje ženski pol „cveće na zemlji (...) raznog oblika, jedno je lepog lica, ali bez miri­ sa, neko je zlo, mirisa oštrog, svako se lakomi na krasnu ružicu, opasno je uzbrati je jer ima i trnja strasti koje roditelji čiste prosvećenošću, dobrotom i čestitošću**. Jevstahija se gnuša svega ružnog, i potpuno je za prosvećivanje mladih.2 Isto, O slavnim ženama, str. 300-304; Etika, str. 401; Mczimac, Jc li čovek makina ili nije, str. 435-436. Jevstahija ot Arsič, Sovjet maternij oboega pola junosti scrbskoj i valahijskoj, aki iščadije nežnogo čuvstvovanija, imžc blago iščastic otrasli roda svoega obimaet sočinitclnica, Budim 1814. i Polcznaja razmišlenija o četireh godištnih vremenah, s osobenim pribavlcnijcm o trodoljubiji čelovjeka i otudu proishodjašćej vseopštej polzjc, Budim 1816. �26 Dositej je pred kraj svoga života, 1807. godine, došao u Beograd da pomog­ ne ustaničkoj vladi. Ustanici i njihove vođe, mada i sami nepismeni, svesni su toga daje srpskom narodu pre svega neophodna prosveta. U prvom Praviteljstvujščem sovjetu osnovano je i Popečiteljstvo (ministarstvo) prosvete i crkvenih dela, koje je povereno Dositeju. Odgovoran za manastire, crkve, učitelje i sve što je potrebno za vaspitanje, brinuo se, u ratnim uslovima, za osnivanje prvih srpskih škola, u koji­ ma ženske dece nije moglo ni biti. Među Srbima koji posle Drugog srpskog ustanka dolaze u Srbiju je i Dimi­ trije Davidović (1789-1838), novinar, prosvetitelj i diplomata. On je ubrzo postao sekretar kneza Miloša, i 1821. godine, predložio mu je da smelije počne otvarati škole, za šta Miloš nije imao mnogo razumevanja. U tom poslu Davidović stavlja na raspolaganje sebe i svoju porodicu, i to za nggmanju nagradu. A posebno je isti­ cao potrebu osnivanja škola za „ženski pol“. Za početak je predložio da se škola za žensku decu osnuje u njegovom domu. Njegova supruga učenice bi poučavala u kuvanju, šivenju, vezenju, a u čitanju i pisanju podučavala bi ih njegova svastika, i to „bez svake plaće i nagrade, no samo iz čistog srca i privrženosti rodu svome“. Zastu­ pajući takve ideje u prosveti, Dimitrije Davidović je govorio u ime jedne generacije koja je prihvatila ideje racionalizma i prosvetiteljstva, i kojoj je uzor i učitelj bio Dositej Obradović. „Svi naši rodoljubi početkom prošlog veka bili su uvereni da treba početi sa umnim preobražajem srpskog naroda (...) sasvim u idejama XVIII veka koji je u suštini propagatorski utilitaran (...) i stalna njihova želja bila je da se popravi osnovna nastava pomoću dobrih škola i valjanih učitelja**.1 Kao što ni Dimitrije Davidović nije zaboravio žensku decu, nisu je zaboravi­ li ni oni koji su posle njega na istim idejama, u prvoj polovini XIX veka, izgrađivali sistem školstva u Srbiji. Među njih svakako spada i Jovan Sterija Popović. 5. Počeci kulturnog preobražaja u Srbiji Oko 1820. godine, Srbija ima jedanaest gradova, oko dvadeset varoši i tri­ naest varošica. Ranije, svakih desetak godina ta mesta su paljena, pa su se mnoga sastojala samo od zgarišta, ruševina i gradina. Kuće su bile od trošnog materijala, retko su zidane nove.2 Srbi su postepeno naseljavali i gradove i varoši u kojima su još sedeli Turci, a i mnogi Srbi iz Vojvodine su prelazili i naseljavali se u Srbiji. U kućama i sobama po turskom običaju nije bilo nameštaja. Dušeci sa po­ steljinom smeštani su u dolape, svako veče su se prostirali po patosu a ujutro se vraćali. Sve do 1834. godine, tako je spavao i knez Miloš. Stolova i stolica bilo je samo u kneževom dvoru i u ponekoj školi. Ogledalo je u unutrašnjosti bilo nepoz­ nat deo nameštaja, a 1827. godine u Beogradu se nije mogla kupiti obična metalna kašika. Jelo se drvenim kašikama iz posuda koje su izrađivali Cigani. Srbi koji su iz Vojvodine pristizali u Srbiju, unosili su zapadne običaje i zapadnu kulturu, što se najpre ogledalo u odevanju, načinu ponašanja, gradnji kuća i uređenju stanova. Milošev brat, Jevrem Obrenović, bio je pismen iako nije bio školovan. On je 1826. godine otvorio srpsku bolnicu u Šapcu, zatim je u Srbiju doveo prvog leLKatarina Bogdanović, D im itrije Davidović, u: Izabrani život, Beograd 1986. z Vuk Karadžić, Gcografičcsko statističesko opisanijc Srbije, Dela, Beograd 1969, str. 90-95. �27 kara, a 1835. godine i prvu muzičku kapelu.1U Beogradu je izgradio prostrani dvor u koji je uneo i evropski nameštaj i evropski način života, primao je stranu štampu, a imao je i biblioteku. Njegovu decu - pet kćerki i sina - vaspitavali su učitelj i učiteljica dovedeni sa strane: Kristina i Dimitrije Tirol. Kćerka Anka svirala je klavir, govorila je nekoliko jezika, prevela je nekoliko članaka i pripovedaka. Sarađivala je u knjževnom almanahu Uranija (1827-1829), pa se sm atra prvom spi­ sateljicom iz Srbije. Prva je ponela evropsko odelo. U Srbiji su tada izlazile samo jedne novine. Alije nekoliko naprednijih Srba primalo inostranu štampu.2 Tridesetih godina Srbija je postala privlačna za mnoge muškarce i žene. U Be­ ograd, ah i u druge gradove, pristizali su učitelji(ce), pisci, oficiri, zanatlije, činovnici i drugi pismeni i obrazovani ljudi. Prvu knjižaru osnovao je Gligorlje Vozarević, koji je 1827. godine iz Vojvodine stigao u Srbiju. U toj knjižari okupljah su se tada malobroj­ ni školovani Srbi i dogovarah se o raznim inicijativama koje su imale za cilj pokreta­ nje kulturnog života u Srbiji. U njegovom odsustvu zamenjivala gaje njegova šupruga Sara. Odatle su potekle inicijative za osnivanje prvih novina u Srbiji, za osnivanje Društva srpske slovesnosti, a sam Vozarević je u svojoj kući osnovao prvu biblioteku u Srbiji. U štampariji, takođe tada osnovanoj, on je počeo da štampa i prve knjige. Prvi bal održanje u Beogradu 1827. godine. Na kasnijim balovima su pred­ njačili engleski konzul Hodžes i njegova supruga. Sultanovim hatišerifom, 1830. godine, Srbija je dobila potpunu unutrašnju autonomiju: stekla je pravo da samostalno uredi državu; da osniva škole, zdravstve­ ne i druge ustanove; da može imati svoju (brojno ograničenu) vojsku; slobodu veroispovesti. Turci su se povukli u nekohko utvrđenih gradova. U Kragujevcu, koji je tada bio prestonica Srbije, iste godine osnovana je Ve­ lika škola za školovanje činovnika. Ona je uskoro pretvorena u gimnaziju, a za više obrazovanje osnovan je Licej (1838). Od 1833. do 1844. godine izlazi nekohko almanaha: Zabavnik, Uranija, Go­ lubica, Danica. U Srbiji, kao i u Vojvodini, prevodi se strana hteratura, a javlja se i više pisaca sa originalnim književnim delima.3 U Kragujevcu su, 1835. godine, otpočele da se održavaju i pozorišne pred­ stave, u kojima ženske uloge igraju muškarci. Prve žene koje izlaze na javnu scenu su glumice, sestre ih žene glumaca u diletantskim pozorišnim družinama (drugih ni nema). Katarina Jovanović i Sofija Anastasijević prve su, 1840. godine, zaigrale ženske uloge u pozorišnim komadima.4 6. Posela Uporedo, menja se i svakodnevni život širih krugova srpskih žena. One su relativno brzo prihvatale novine u oblačenju i ophođenju, uređenju kuće, menjale LTihomir R. Đorđević, Srbija prc sto godina, Beograd 1946, str. 5-48. 2 Isto. 4 Isto. Borivoje S. Stojković, Istorija srpskog požarišta od srednjeg ueka do modernog doba (drama i opera), Beograd 1978, str. 230-236. �28 su ustaljene navike i prihvatale prve oblike društvenog života. Određenu ulogu u prosvećivanju srpskih žena imala su i posela koja su se održavala u kućama viđenijih i bogatijih Srba. Jevrem Obrenović je od 1832. živeo u Beogradu, a 1839. godine postao je i upravnik varoši beogradske. U svom prostranom dvoru (koji se nalazio na uglu današnjih ulica Kneza Miloša i Proleterskih brigada), krajem tridesetih godina, uveo je običaj održavanja posela. Uz pomoć učitelja njegove dece Hristine i Dimitrija Tirola, na poselima su se čitala dela francuskih i nemačkih pisaca i o njima su se vodile diskusije, održavali su se muzički časovi, itd. Četrdesetih godi­ na posela su bila veoma moderna, pa ih po ugledu na Jevrema Obrenovića organizuju i drugi ugledni Beograđani i Beograđanke. Na poselima se okupljaju političari, književnici, visoki državni činovnici, profesori Liceja, diplomate i drugi uglednici i njihove supruge. Čitala su se i prevodila strana književna dela, pevalo se i sviralo, pričalo o proteklim događajima, o politici, a govorilo se i o ženama poznatim u istoriji i o njihovoj ulozi u savremenom društvu. U tome se isticala Katica DanilovićBogićević, koja je govorila o francuskim ženama. Pedesetih godina u Srbiji je sve više obrazovanih žena, koje svoje obrazovanje stiču privatno, uglavnom kod profe­ sora Liceja, ili na raznim institutim a u inostranstvu. Više njih govorilo je strane jezike, poznavale su stranu i domaću književnost i istoriju, znale su da sviraju i pevaju, pa su na tim poselima bile aktivne i kao učesnice u programu. Posela je održavala i „mala gospođa“ Jelenka, supruga dr Teodora Herbeza, bivša nevenčana supruga kneza Miloša. Na njenim poselima okupljao se ,,krem“ srpskog društva, članovi Državnog saveta, diplomate, profesori i drugi ugledni građani. Kneginja Persida Karađorđević, koja se školovala u Rusiji, održavala je posela na dvoru kneza Aleksandra Karađorđevića, koja je vodio Matija Ban. Na tim poselima okupljala je žene iz porodice Nenadovića i porodice Karađorđevića. Ustavobranitelji su se okupljali u kući Laze Zubana, člana društva Srpske slovesnosti. Na tim sastancima stalno je bila prisutna njegova supruga, a često i Marija Milutinović-Punktatorka.1 Ona je sa mužem, književnikom Simom Milutinovićem-Sarajlijom četrde­ setih godina iz Vojvodine došla u Beograd. Jedno vreme bila je sekretarica Vuka Karadžića. U Beogradu je bila učiteljica, a bila je i prva žena koja se u Srbiji uspešno bavila advokaturom. Kao oduševljena romantičarka i patriotkinja, ona se sve­ srdno zalagala za prosvećivanje i obrazovanje žena i njihovu emancipaciju. Organizovala je posela za šire krugove žena, n^jpre u svojoj kući, a zatim je pomagala i bila česta gošća na poselima koja su pod njenim uticajem organizovale i druge ug­ ledne žene u Beogradu - „radi prosveštenija i izobraženija duha i duše“. Na prvom takvom poselu kod Kaje, supruge trgovca Petra Karamarkovića, žene su pomagale domaćici u obavljanju poslova, a Marija ih je zabavljala pripovedanjem i čitanjem. Na svojiim poselima, koje je organizovala redovno jednom nedeljno, kao i na drugim ženskim poselima, Marija je poučavala žene o tome kako se vodi domaćinstvo, ka­ ko se obavljaju razni kućanski poslovi, govorila im je o svemu onome što se danas naziva kultura stanovanja, o ishrani, o gajenju cveća u kući i bašti - jednom rečju: o svemu što je u tadašnje vreme podizalo kvalitet življenja i doprinosilo menjanju tradicionalnog načina života. Čitala im je ili prepričavala savremena književna dela. LPoleksija D. Dimitrijević-Stošić, Posela u starom Beogradu, Beograd 1956. �29 Ova posela za većinu uglednijih srpskih žena predstavljala su prve oblike kulturnijeg druženja i društvenog života.1 7. Pravni položaj žene Razvoj, trgovine je za posledicu imao prodiranje robno-novčanih odnosa i stv a ran je bogatog sloja trgovaca sa sela. SeJjaci su dobili pravo na zauzimanje zem­ lje, a sloj činovnika se stalno povećavao. Opozicija knezu Milošu, ustavobranitelji, težih su da zakonima ograniče kneževu vlast, da obezbede pravni saobraćaj, slobo­ dnu trgovinu i da regulišu činovnički položaj. Od zakona koje su doneli za položaj žene od interesa je Građanski zakonik i zakoni o školstvu. U duhu građanske ideologije, srpski Građanski zakonik, donet 1844. godi­ ne radi zaštite novostečenih prava na zauzetu zemlju, izražava principe neograni­ čene, isključive i potpune privatne svojine.2 „Sve stvari, dobro i prava koja Srbinu prinadleže, jesu njegova svojina ih sopstvenost, koje će reći, daje svaki Srbin savršeni gospodar svojih dobara, daje on vlastan, ova po svojoj volji živeti, s njima po volji raspolagati, i svakoga otuda isključiti, naravno po propisu zakona“ (član 211). Potpuno u skladu sa ovim principom taj zakon je, po ugledu na Napoleonov zakonik, reguhsao i položaj žene u braku i porodici. Ona ostaje svojina muža. Po njemu je udata žena izjednačena sa maloletnicima, raspikućama, propalicama. „Mladoletnima upodobljavaju se svi oni koji ne mogu ih im je zabranjeno sopstvenim imanjem rukovati; takvi su svi uma lišeni, raspikuće sudom proglašene, propalice, prezaduženici kojih je imanje pod stecište potpalo, udate žene za života muževljeva“ (član 920). Muž je glava porodice, on zastupa ženu, određuje gde će živeti, a ona je du­ žna da ispunjava njegove naredbe, da ga služi, da održava red u kući, da čuva i neguje decu (član 109. i 110). Muška deca isključivala su žensku iz nasledstva svog naslednog reda (član 396). Bilo je zabranjeno istraživanje očinstva (član 130). Za­ ključivanje i razvod braka bih su pod crkvenom jurisdikcijom, a uslovi za razvod braka strogo ograničeni, pa se razvod teško dobijao. Ovaj zakon primenjivao se pu­ nih sto godina, sve do 1945. godine, kada je prestao da važi. No njegov uticaj još se uvek oseća. LIsto. 7 Slobodan Jovanović, Ustavobranitelji, Beograd 1990, str. 13-15. �UJEDINJENA OMLADINA SRPSKA I EMANCIPACIJA ŽENA 1. Osnivanje Ujedinjene om ladine srpske U nastojanju da se Srbija izgradi po evropskom uzoru, 1839. godine iz Sr­ bije je na evropske univerzitete poslato na studije deset stipendista. I sledećih go­ dina nastavljeno je sa tom praksom. Ti mladi ljudi, pored svojih studija, u inostranstvu su prihvatali i savremena liberalna ekonomska i politička shvatanja. Po po­ vratku u zemlju oni su postajali profesori u gimnazijama i na Liceju, činovnici u državnoj upravi, ili su im poveravani i drugi odgovorni poslovi. Na Liceju je, 1847. godine, osnovana Družina mladeži srpske, koja je negovala kulturu i književnost, ali je ubrzo u svoj program unela i borbu za nacional­ no oslobođenje, borbu protiv turskog nasleđa, za više slobode i demokratije u unu­ trašnjem životu zemlje. Zbog kritika upućenih ustavobraniteljima, 1851. godine, Družini mladeži srpske zabranjen je rad. Pod vodstvom bivših članova Mladeži srpske, i uz njihovo neposredno učešće, oboren je ustavobraniteljski režim i u Srbi­ ju je vraćen knez Miloš, odnosno njegov sin Mihailo Obrenović. Kao prosvećeni apsolutist, Mihailo je nastojao da ograniči vlast Narodne skupštine i da ojača svoju kneževsku vlast, kako bi odozgo zaveo red u Srbiji. Za vreme njegove vladavine (1860-1868) u Srbiji je sprovedeno više reformi, među njima i reforma školstva, a osnovano je i nekoliko kulturnih ustanova. Formirana je široka mreža osnovnih i srednjih škola u kojima je bilo sve više školovanih nastavnika rodom iz Srbije. Iako su povremeno bili u nemilosti kneza, liberali su često zauzimali odgovorna mesta u državnoj upravi i u školstvu. Nove generacije omladinaca, školovane bilo u inostranstvu bilo u Srbiji, slede svoje starije kolege, bivše članove Družine mladeži srpske i prihvatnu libe­ ralne ideje u pedagogiji, ekonomiji, organizovanju države, kao i građanske ideje o emancipaciji žena sa kojima su se u toku svojih studija susreli. Sa liberalima iz Voj­ vodine, uz učešće predstavnika nekoliko đačkih družina, osnivaju, 1866. godine u Novom Sadu, Ujedinjenu omladinu srpsku (UOS). Njen program ukratko su formu lisali: na osnovu istine, pomoću nauke srpski narod može postići blagostanje i približiti se evropskoj kulturi i civilizaciji. Srpska omladina sa obe strane Save i Dunava za vrlo kratko vreme prenela je u Srbiju napredne misli i dostignuća evrop­ ske nauke, produbila je i proširila misli o unutrašnjoj i spoJjnoj slobodi.1 LMatica, 1868, br. 36; Svetozar Marković, Srbija na istoku, knj. III, Beograd 1966, str. 218. �31 Zasnovana na idejama nacionalnog oslobođenja, na slobodi i napretku u unutrašnjim političkim odnosima, najveći deo svojih aktivnosti omladina je usmeravala na podizanje nacionalne svesti celokupnog naroda. Za ostvarenje tog cilja bi­ lo je neophodno da žena, kao mgjkai prva vaspitačica, bude osposobljena za taj po­ duhvat. I ranije je bilo žena koje su stupile u javni život. Među njima je i prva srpska pesnikinja Milica Stojadinović-Srbkinja (1830-1878), velika pobornica Vukovih ide­ ja i njegova saradnica u prikupljanju narodnih umotvorina. Svojom izvanrednom lepotom i svojim stihovima izazivala je divljenje književnog sveta; nazvana je Vrdničkom vilom. Pesme su joj objavljivane u tadašnjim književnim časopisima u Voj­ vodini i u Srbiji. Objavila je tri knjige stihova (prvu 1850) i svoj dnevnik U Fruškoj Gori. Njena prijateljica, takođe lepa i umna, Mina Karadžić-Vukomanović (18281894), Vukova kćerka, afirmisala se kao slikarka, slikajući uglavnom portrete svo­ jih savremenika. Govorila je i nemački i srpski, zatim francuski i italijanski. Po­ magala je ocu, vodila njegovu prepisku na stranim jezicima, pratila ga na njego­ vim brojnim putovanjima, prisustvovala njegovim druženjima sa prijateljima. Na­ pisala je Putovanje po Srbiji i Uspomene na Branka Radičevića. Prevela je na ne­ mački i, sa predgovorom Jakova Grima, objavila Vukovu zbirku narodnih pripovedaka i poslovica. U to vreme se pojavila i prva slikarka u Vojvodini - Katarina Ivanović (1817-1882), koja je jedno vreme delovala i u Beogradu. Školovala se kao vanredna studentkinja na slikarskoj akademiji u Beču, jer tada žene na tu akademiju nisu imale pristupa kao redovne studentkinje. Srpsko učeno društvo - preteča Srpske akademije nauka - 1876. godine primilo je za svoju vanrednu članicu, s tim što su i vanredni članovi imali gotovo ista prava kao i redovni. 2. UOS i organizovanje žena Od osnivanja UOS žene prisustvuju njenim skupštinama, učestvuju u nje­ nom radu, na njenim besedama i raznim manifestacijama. UOS je održala šest godišnjih skupština. Sve one su, osim prve i šeste, pose­ bno zanimJjive za žene. Iz zapisnika sa godišnjih skupština UOS mogu se takođe uočiti razlike u shvatanjima o mestu i ulozi žene koja su vladala među omladinom.1 Drugoj skupštini, održanoj 1867. godine u Beogradu, prisustvovali su mno­ gi ugledni političari, profesori Velike škole, novinari, kulturni i javni radnici iz Sr­ bije i Vojvodine. Na njoj je, prvi put u Srbiji u jednoj političkoj organizaciji, postav­ ljeno pitanje ženskog članstva. Delegat ruskih revolucionarnih demokrata, Ivan Ivanović Bočkarov, predložio je da se u Statut unese odredba o tome da i žene mogu biti ravnopravne članice omladine. Pridružili su mu se Ilija Vučetić, Jovan Krstić, Vladan Đorđević i drugi. Predlogu se suprotstavio Laza Kostić, jer je smatrao da je sama priroda odredila, kako on kaže, „delokrug žene“. Ne protivi se tome da se 1 O mladinska zajednica, sveska 1,1866, sv. 2,1867, i sv. 3,1868, sadrže zapisnike sa pet omladinskih skupština. �32 omladinke okupljaju s muškom omladinom i da s njom „stupaju u savez“, ali je pro­ tiv toga da ih skupština proglasi ravnopravnim sa muškarcima. Uz njega su Milan Đorđević i Aleksandar Sandić. Jovan Bošković je dao kompromisni predlog koji je i usvojen, tako da prvi i treći član statuta UOS glase: „Rodoljubi iz sviju srpskih zemalja, i od svuda gde ih ima, sjedinjeni za prosvetu i napredak naroda, predstavljaju celokupnu omladinu srpsku ih mla­ do srpstvo". ,,I ženskinje po mogućstvu i prirodnom položaju svome, treba da pomažu postizanje zadataka omladine srpske". Na Trećoj omladinskoj skupštini, 1868. godine, održanoj u Velikom Bečkereku (sada Zrenjanin), u statutu je, na predlog Ilije Vučetića, izmenjen član 3, tako da on glasi: ,,I Srpkinje mogu biti članovi Ujedinjene omladine". Na ovoj skupštini omladinke su učestvovale kao punopravne članice skupštine. Čitanje njihovih ime­ na pozdravljeno je aplauzom i uzvicima „Zivele!". Tome se usprotivila izvesnaMila Vidakova - da se ne bi shvatilo da se devojke u UOS upisuju radi tog „živele", zbog čega se one osećaju neravnopravne sa muškim članovima. Pančevke su na ovoj skupštini predložile da se UOS pozabavi otvaranjem zavoda za čuvanje dece i zavo­ da za obrazovanje Srpkinja, što je skupština i prihvatila. Na kraju Četvrte skupštine održan je poseban sastanak sa temom „Čime i kako da pripomognu ženskinje zadatku omladinskom". Postavilo se, kao prvo, pi­ tanje kakav delokrug rada odrediti članicama UOS-a, jer kako se navodi, one same nisu spremne da omladinu pomažu u svim njenim aktivnostima, i kao drugo, kako organizovati žensku omladinu. Mišljenja su bila podeljena, i diskusija o ovoj temi pokazuje svu raznolikost shvatanja o ženi među vodećim članovima UOS. Jedni su sm atrah da ženama tre­ ba dodehti rad na „manje umnim radnjama", a drugi d aje za njih pogodno da se bave ženskim vaspitanjem. A što se tiče organizacije, jedni su predlagali da se žene u mesnim odborima organizuju zajedno sa muškarcima, ah tako da muškarci budu u većini, dok su drugi sm atrah da žene treba organizovati u zasebne mesne odbore. Bilo je i mišljenja da muški odbori odlučuju, a da ženski odbori njihove odluke izvr­ šavaju. Ahmpije Vasiljević smatrao je da je razgovor o zadacima i organizovanju žena važan i da o tome valja pisati i zatražiti mišljepje žena. Aleksandar Sandić je ukazivao na opasnosti koje emancipacija žena sobom donosi, i ukazivao je na, po njegovom mišljenju, negativan primer ruskih nihihstkinja. Po njemu, emancipaci­ ja žena bila bi još opasnija za srpski narod. Ah, tvrdio je on, ako se pod emancipaci­ jom podrazumeva da je žena ravna muškarcu - onda je to kod Srba već postignu­ to, jer tu žena vlada u kući. Aksentije Radović je smatrao d aje nužno emancipovati i muškarce i žene, jer srpskom narodu ne preti opasnost od žena već od muškaraca. Žene su te koje uče decu rodoljublju i stoga im pripada pravo prvenstva. Omladinu ne treba učiti emancipaciji žena već jednakosti muškaraca i žena, i stoga UOS treba da organizuje družine sastavljene i od muškaraca i od žena. Ilija Vučetić je smatrao da se moralna obrazovanost jednog naroda ceni po položaju žena u društvu. Zalažući se za izjednačenje društvenog položaja žena i muškaraca on kaže: „Napredak čovečanstva, ako ne i skoro, imaće taj rezultat, da će svi ravnopravni biti. To se čini nemogućim, ah to će biti". Pod emancipacijom �33 on podrazumeva ravnopravnost muškaraca i žena. Da bi se to postiglo prvi uslov je podizanje vaspitnih zavoda za žene, a drugi zajednički rad i okupljanje muške i ženske omladine radi međusobnog izobražavanja. Žene bi mogle da se brinu za po­ dizanje ženskih zavoda, za organizovanje društava za pomoć sirotinji i društava za obrazovanje dece. Predložio je da se omladinke organizuju i da same odluče o tome šta će da rade. Milan Kujundžić-Aberdar smatrao je daje situacija žena rezultat nepovolj­ nih materijalnih prilika u kojima žene odrastaju. Siromašne žene su robinje, i sto­ ga je nužno osnivati ženska vaspitavališta kako bi one mogle da se osamostaljuju za obavljanje nekog zanimanja. Predložio je i osnivanje fonda za stipendiranje devojaka. One bi se posle školovanja mogle baviti čuvanjem dece, širenjem literature i prikupljanjem pretplate za omladinske listove i knjige. Vladimir Jovanović je smatrao daje supruga saputnica mužu, te zato žene u okviru omladine treba da usavršavaju same sebe, da šire svoja znanja kako bi bolje odgovorile pozivu majke i supruge. Predložio je da se u UOS osnivaju ženski odbori u kojima bi bilo i muškaraca kako bi ih oni vodili i bili im učitelji. Sofija Pasković je tražila da UOS zahteva osnivanje Više ženske škole u Voj­ vodini. Na Petoj omladinskoj skupštini došlo je do razmimoilaženja između libera­ la i socijalista o pitanjima unutrašnje i spoljne politike. Liberali su predlagali da se zanemare pitanja unutrašnje politike i domaći sporovi radi sloge u pitanjima spoljne politike. Svetozar Marković je insistirao na utvrđivanju jedinstvenog cilja omladine, koji bi podrazumevao duhovno ujedinjenje srpskog naroda, preobražaj i demokratizaciju unutrašnjeg političkog i društvenog života u Srbiji, jer je - po nje­ govom mišljenju - to uslov za postizanje uspelia u spoljnoj politici odnosno u rešavanju srpskog nacionalnog pitanja na principima slobode i ravnopravnosti naroda. U ime petnaestorice svojih istomišljenika, on je predložio nova načela za delovanje i organizaciju UOS. U tom predlogu ističe se da svaki član društva „bez razlike pola, koji radi i privređuje u društvu mora uživati sva prava bez razlike. Po ovome omladina priznaje potpunu ravnopravnost muškinja i ženskinja a smatra kao prvu potrebu da se ženskinju pridadu jednaka prava na obrazovanje i rad kao i muškinju'V Ali, i pored izvesnih kompromisa, jedinstvo u UOS nije postignuto. Ujedinjena omladina prestala je sa radom 1871. godine. Ugarske vlasti su zahtevale da se njen rad ograniči isključivo na književno-prosvetni, s tim da njeni člano­ vi i članice mogu biti samo građani i građanke nastanjeni u Ugarskoj. Uz to, namnožile su se i nesuglasice i u samoj omladini. Šesta omladinska skupština nije pri­ hvatila zahteve vlasti, koja joj je inače zabranila da na dnevni red stavi neko drugo pitanje osim izmene statuta, pa se skupština razišla.2 Pokušaj vojvođanskih soci­ jalista da obnove njen rad, 1881. i 1882. godine, nije uspeo. Ali su njeni članovi, u listovima i časopisima koje su osnivali, nastavili da propagiraju ideje o ravnoprav­ nosti žena. Ujedinjena omladina srpska prožeta je, dakle, težnjom da se i ženska omla­ dina stavi u službu nacionalnih ideja i da se u tom cilju prosveti i obrazuje. Ideje Svetozar Marković, Prcdlog pctnacstoricc za organizaciju Omladine srpske, u: Sabrani spisi, knj. II, str. 127. 2 Radcnik, 1871. br. 27. �34 0 ženskom obrazovanju i o ravnopravnosti žena su različitog, često konzervativnog porekla i raznog dometa, ali to za ondašnju situaciju žena u Srbiji nije bilo od hitni­ jeg značaja. Svaki, pa i najmanji napredak u prihvatanju civilizacijskih dostignuća, makar malo je doprinosio i poboljšanju položaja žene u jednom izrazito patrijarhal­ nom i zaostalom društvu. 3. Ideolozi UOS o ulozi žene Ideolozi i istaknuti članovi UOS na svojim ,,besedama“ - koje kasnije objav­ ljuju u omladinskoj štampi - propagiraju ideje o menjanju odnosa prema ženama 1o ravnopravnosti žena. Većina njih se zalaže da žene postanu i ravnopravne člani­ ce UOS. U Matici - nezvaničnom listu Ujedinjene omladine - iz broja u broj objav­ ljivani su napisi u kojima su se izražavala različita gledišta i mišljenja: od konzer­ vativnih do socijalističkih. U Matici su štampani i prvi ogledi Drage Dejanović o emancipaciji žena, besede i članci Vladimira Jovanovića, Ilije Vučetića, Antonija Hadžića, Stojana Boškovića, i drugih. Svetozar Marković svoje prve članke o eman­ cipaciji žena objavljuje u Srbiji, a potom u Zastavi i Mladoj Srbadiji. Aktivnost Ujedinjene omladine srpske na emancipaciji žena započeo je, 1866. godine, Ilija Vučetić, publicista i političar i jedan od sekretara UOS, preda­ vanjem u Budimpešti - O položaju ženskinja u društvu čovečanskom. Nešto kasnije, u Matici, objavio je članak O omladini i njenom zadatku. Omladina je, po njemu, budućnost srpskog naroda; ona je pozvana da ujedini i unapredi srpski narod. U to delanje i u to kolo valja da se uhvate i sve Srpkinje, i one se iz tog kola ne mogu isključiti. „Omladina srpska koja je pozvana da veliko delo narodnog preporođenja izvrši, ne označuje samo muške glave naroda srpskog, već obuhvata u sebe i celu drugu, žensku polovinu naroda srpskog. U omladinu srpsku spada svaki Srbin i svaka Srpkinja koji u slavi i sreći svoga naroda traže i svoju sreću i svoj ponos: u kolo ujedinjene omladine imaju pravo i dužnost da stupe svi Srbi i Srpkinje, koji teže ujedinjenju, slobodi i napretku naroda4 *.1 Nakon Vučetića javljaju se i drugi vodeći ideolozi Ujedinjene omladine. Svi oni prihvataju vladajuća shvatanja u evropskim zemljama: daje mesto žene u kući, ali daje ona pozvana da bude dobra majka, obrazovana supruga i prosvećena vaspitačica svoje dece. Oni takođe potenciraju i njenu ulogu u borbi srpskog naroda za oslobođenje i ujedinjenje. Vladimir Jovanović, političar, publicist i vodeći ideolog Ujedinjene omladi­ ne, u Matici izlaže svoje nacionalno-romantičarske ideje o ženama. Nasuprot žem pomodarki, poročnom i neoset^jivom mužu - što je proizvod zapadnog utic^ja, za­ padne „nadri-civilizacije4, i nasuprot surovim srednjovekovnim običajima u odno­ 4 sima između muškaraca i žena - ističe idelani lik žene Srpkinje. Ona je, po njemu, puna vrlina i održava srpski duh izražen u narodnim pesmama; ona će, negujući taj duh i vrline, nadvladati sve nasleđeno, staro i izopačeno, kao i ono što se kao pomodarstvo prihvata sa Zapada. Ljubav prema ženi i familiji kod Srba može da razvije njihovu svest o sebi, što ih vodi čovečnosti. Žena je pozvana da bude mati, i ona ima presudnu ulogu u vaspitanju dece. Doduše, muškarac je uređivao društvo LMatica, 1867, br. 21. �35 kako odgovara njegovim prohtevima, i on je često prema ženi tiranin. Brak zasno­ van na ljubavi i uzajamnom poštovanju odlučujući je u polož^u žene; na ženi je da u braku neguje harmoniju, negujući vrline srpskog duha. Obrazovanje i vaspitanje žena, zasnovano na povratku tom duhu i rodoljublju, na ljubavi prema rodu i čovečanstvu, put je kojim žene mogu da ispune svoju najvažniju funkciju - vaspitačica mladih pokoljenja.1 Antonije Hadžić, književnik, urednik više listova i časopisa u Novom Sadu, kritikuje ,,institutkinje“ školovane na strani, koje šire pomodarstvo i strane uticaje. On smatra daje žena druga ravnopravna polovina čoveka, da muškarac i žena imsgu svoje obaveze i daje muška civilizacija koja ne poštuje ženski pol civilizovano varvarstvo. Majke, po njemu, dva puta spašavaju čoveka: prvi put rađanjem iz besprostornog i bezvremenog ničega, a drugi put vaspitanjem iz bezumnog životinjstva. Poziv majke je težak, a žene se za taj poziv ne pripremaju. Razlike između muškaraca i žena ne potiču iz razlika u njihovim umnim sposobnostima - jer njih nema - već su posledica prirodne funkcije materinstva. Stoga, dužnost omladine je da te razlike umanjuje i da se zalaže za ravnopravnost žena i muškaraca u opštim čovečanskim pravima. Ljuben Karavelov, bugarski revolucionar, književnik i novinar, kao dopis­ nik jednog bugarskog lista u Beogradu, povezao se i sarađivao sa UOS. U svojoj dužoj pripoveci Je li kriva sudbina, opisao je razmišljanja čoveka koji je batinama ubio svoju ženu. Na primeru porodice u kojoj je muž gospodar a žena potčinjena i večito ustrašena, on razlaže iste ideje koje zastupaju ideolozi Ujedinjene omladine. Muž smatra daje njegovo pravo da bije suprugu, jer je ona stvar koja mu pripada, njegova robinja, da su batine stvorene za slabe i za žene. Karavelov ističe da sve što je dobro u društvu treba priznati ženi, ali nju umesto priznanja tiranišu i muče. Religija i društvene institucije oblikuju ženu kakva muškarcu treba za njegove cilje­ ve i prohteve. Ali mladi prihvataju nove ideje i smatraju da se društveni odnosi i odnosi između muškaraca i žena moraju iz temelja menjati - putem vaspitanja.2 Književnik Laza Kostić zastupa ideju daje Srbin mučenik i junak koji pola­ že svoj život za dobro naroda i čovečanstva. Po muškom načelu, on je rešen „na pregorevanje života“, pa zato na drugom kraju mora naći radost - ženu - „protivnost mužastvu“. Svu žestinu koja im je preostala od „namirivanja mržnje“ - muškarci žrtvuju ljubavi prema ženi. Eva se - po Svetom pismu - privolela đavolu, a hrišćanstvo je, kao religija praštanja, pomirenja i ljubavi oprostilo ženi njen greh. To „svetsko istorijsko načelo4 prihvatili su i srpski junaci.3 * J. Zivanović smatra daje žena po prirodi podvrgnuta muškarcu. Kćeri tre­ ba učiti radu, pokornosti i umerenosti, kako bi muža usrećile i decu učile. Jer - to je njihov osnovni zadatak.4 Marija Lebedeva u jednom svom govoru na poselu opredelila se za ograni­ čenu emancipaciju. Pošto je prirodni zadatak žena da čuvaju porodicu, emancipaci­ jom one ostaju bez poziva i stoga se emancipacija može braniti samo onda kad mu­ škarac ponižava skromnu, ljubavlju ispunjenu i pobožnu ženu.5 LIsto, 1867, br. 31-36 i 1868, br. 1-3. * Isto, 1868, br. 9-21 i 1869, br. 6 i 7. * Isto, 1867, br. 33-36. 4 Isto, 1868, br. 12 i 13. * Isto, 1870, br. 10. �36 Svojim stavovima o emancipaciji žena u UOS izdvajaju se Draga Dejanović i Svetozar Marković. 4. Draga Dejanović - prva feministkinja Draga Dejanović (1840-1871), književnica i glumica, istakla se u krugu na­ prednih žena i muškaraca u Ujedinjenoj omladini svojim neobičnim životom, pre­ danošću idejama omladine i upornošću u širenju ideja o oslobođenju žene. Boraveći u Pešti, 1863. godine upoznala se sa grupom srpskih đaka rodoljuba (Giga Geršić, Laza Kostić, Jovan Toroman i drugi). Pod njihovim uticajem počela je da se bavi pisanjem, najpre pesama, koje je objavljivala u Danici pod potpisom „Draga D-ć“, a potom i u zbirci Spisi. Jedno vreme bila je i glumica, prvo u tek osnovanom Srps­ kom narodnom pozorištu u Novom Sadu, pa u Narodnom pozorištu u Beogradu. Zapažena je i na poselima u Beogradu, na kojima je propagirala ideje o emancipaci­ ji žena. Odana rodoljublju i napretku, u redove UOS, u pogledu emancipacije žena, unela je nove elemente. Umesto uopštene priče o emancipaciji, ona je u Matici pro­ govorila o konkretnom položaju žena u Vojvodini i u Srbiji. Po njoj, položaj srpske žene odraz je nerazvijenosti društva i ukorenjenih predrasuda, kojih se treba otre­ sti „radenom emancipacijom*4i izlaskom iz kuće na javnu scenu. Neravnopravnost za ženu nastaje već u očevoj kući, jer se muška deca spremaju da rade i samostal­ no zarađuju sredstva za svoju egzistenciju, dok se ženska deca pripremaju da pa­ dnu na teret mužu, kao što su do udaje na teretu roditeljima. Žena je osuđena da čeka muža, a ako ga ne nađe, ostaje stara, nepotrebna devojka, koja je na teretu porodici i koja je često m eta podsmeha. Sa puno razumevanja, saosećanja i prav­ danja ona govori o patnji žena zbog očajnog stanja u kojem se nalaze i provode svoj neveseli život bez cilja i nade. Ah ona kritikuje i „ludo uverenje“ Srpkinja da su stvorene samo za to da troše a da pritom ništa ne rade. One su uverene da su rad, veština i nauka - muški poslovi, da je samo muškarac taj koji treba da zarađuje. Sreća u braku je želja svake žene, ali mnoge je ne ostvare, pa bi one svoju sreću, uvažavanje i ljudsko dostojanstvo mogle naći u tome da sebi i drugima od potrebe i koristi budu. Jer: „Uz posao ide uvek i zadovoljstvo i uvažavanje samog sebe. Za­ što, dakle, da se ta sreća krati ženama4. Ngjsvetija dužnost Srpkinja i neizbežna 4 potreba naroda je da se žena „osposobi za samostalan život obavljanjem kakvog za­ nata ili javnog posla4. Srpske žene još ne veruju da samo rad čoveka spasava i da 4 je to osnov čovekove sreće - kako i muškarca tako i žene - i da je rad put do eman­ cipacije. Pod emancipacijom, za sada, žene podrazumev^ju samo oslobođenje od muževljeve dominacije, s tim da on i dalje sam vodi brigu o materijalnoj egzisten­ ciji porodice. One se brinu šta će reći svet za ženu koja radi van kuće i u tome imaju donekle pravo, jer se okolina takvim ženama podsmeva i drži ih za muškarače. To ludo pitanje - šta će reći svet - vezuje i vezivaće Srpkinjama ruke sve dotle dok tuđinke ne uzmu sve poslove u svoje ruke, a onda će biti kasno da se jadikuje. Tu stra­ šnu predrasudu treba pobediti i tražiti mesto u društvenom životu radi osiguranja svoje budućnosti. Sudbina žena je sudbina naroda, i zato „oslobođenje ženskipja mora se uzeti da je i oslobođenje celog našeg naroda od onih nazadpjačkih mana, koje ga još i dan danas u okovima drže, pa zato ne treba žensku budućnost olako �37 da uzmemo". Ona predlaže da žene počnu da rade - „i umno i telesno“. Jer, nauka će uništiti one predrasude koje su zbog besposlice „tako strašno za naš ženski svet prjonule, pa ako još dugo to u strče postaćemo još veće roblje neznanja i neveštine4. 4 Sirotinja i večito devojaštvo, zatim mane, kao što su radoznalost, ogovaranje, nedotupavnost, sentimentalnost, kinđurenje, povođepje za modom, nisu ženske ma­ ne, već su to „mane iz zla besposlenih, lenjih, neveštih i od duga vremena mučenih ljudi (...), a koje su kod radnih ljudi i žena davno utamanjene, nestale4. Ona nabra­ * ja niz zanata koje žene mogu da obavljaju i ne plaši se što će joj se zbog toga i žene smejati. Ona se plaši samo toga što će ženski svet zbog svoje nesvesti i dalje osta­ ti u svom žalosnom stanju. Umni i telesni rad osiguraće ženama samostalnu egzis­ tenciju, a onima koje su u braku pružiće više sreće i razumevanja.1 I kad raspravlja o ulozi majke, ona na prvo mesto stavlja potrebu da savla­ da pedagošku nauku koja prevazilazi pravne i bogoslovske nauke. I žena i muška­ rac su rođeni da žive na zemlji i oboje moraju biti tako vaspitani da svojim vrlina­ ma i poštenjem sebi osiguraju što bolji ovozemaljski život. Nauka i ženi može da se nm ili i da postane ukras njene duše. Žene koje u sadašnjosti uče za svoju decu i znanje koje će im m^jke prenositi popraviće svet.2 U trideset i prvoj godini umrla je na porođaju.3 5. Slivatanje Svetozara Markovića o ženskom pitanju Među članovima Ujedinjene omladine srpske od njenog osnivanja jedno od najznačajnijih mesta zauzima Svetozar Marković, svojim pregalaštvom i nastoja­ njima da omladinu učini onom revolucionarnom snagom koja će predvoditi narod u borbi za nacionalno i socijalno oslobođenje. Nastojao je da omladina svojom borbenošću i idealizmom postane onaj faktor koji će u Srbiju uneti savremene demo­ kratske i socijalističke ideje. Neporeciva je njegova zasluga što je u idejne i politi­ čke tokove u Srbiji uveo i originalne feminističke ideje, tretirajući žensko pitanje kao nerazdvojni deo demokratizacije i oslobođenja celokupnog društva od svih vr­ sta ograničenosti. Već u svom prvom javnom nastupu, on kritikuje verbalizam i retoriku Uje­ dinjene omladine i traži dela - pre svega u borbi omladine za oslobođenje i borbi za bolji život srpskog naroda. U duhu shvatanja omladine, on se obraća i „srpskim sestrama4: traži da se i one pripreme za konkretna dela u budućim borbama za * nacionalno oslobođenje, da se ostave uspavljujućih „opera4 i „fantaz j a “, i da zape* vaju pesme „što bude srce u junaku4, da pažljivo čitaju kako se neguju bolesnici, * „kako se previjgju rane od kuršuma i sabalja (...) primer je Kosovka Devojka4. Uči * ih da „uvelom4 i ,,bledom“ Dušanovom potomku - kad im počne šaputati o „lučetu * molovanom** i na drugi način im se udvarati - kažu da je za Srbina „stidno da se u ovo vreme (...) zabavlja takvim besposlicama**. Ali Marković u ta shvatanja unosi Draga Dejanović, Emancipacija ženskinja, Matica, 1869, br. 34 i 35; Isto, Dvc tri rcči Srpkinjama, Matica, 1870. 1 Isto, Srpskim majkama, Matica, 1871, br. 6 i 7. * Dr Julija Hlapec Đorđević, Draga Dejanović, u: Studije i eseji o feminizmu, Beograd 1935; Mlada Srbadija 1871, br. 21; Borivoje S. Stojković, n. d, str. 150-151. �38 i jednu novu nadu - obećava da će doći „lepše vreme, pa nećete biti ‘luče molovano’, već dostojne srpske žene s čovečanskim pravima i dužnostima‘V Boraveći na studijama u Petrogradu, Svetozar Marković je upoznao ruski revolucionarni demokratski pokret - i u teoriji i u praksi - kao i ulogu koju su u tom pokretu imale žene. Na skupovima revolucionara i revolucionarki u Petrogra­ du upoznao je snagu njihovih ubeđenja i njihovog požrtvovanja. One su za njega „svete žene“, „vesnice novog veka“, koje pokazuju „kako čovečanstvo ne upotreblja­ va ćelu polovinu svoje umne snage", i koje neće da budu igračke u muškim rukama.2 N. G. Černiševski i praksa ruskih revolucionarnih demokrata ostali su za Svetozara sve do kr^ja njegovog života, tada u Evropi, još nedostignut primer istin­ ske revolucionarne borbe za žensku ravnopravnost. U Švajcarskoj, gde je otišao da se - kako sam kaže - „upozna izbliže sa braćom revolucionarima4, detaljnije se upo­ * znao sa političkim i ekonomskim delima tadašnjih materijalista, liberala i socijali­ sta raznih orijentacija, sa delima M arksa i Engelsa i praksom Prve internacionale. Uporedo sa čitanjem i učenjem, uključio se u politički život, upoznao revolucionare iz raznih zemalja, koji su tada pred progonima našli azil u demokratskoj Švajcar­ skoj. Tu se ponovo susreo sa ruskim studentkinjam a i studentim a i sa ruskim nihilistkinjama. Eksperim ent Univerziteta u Cirihu - koji se smatrao dokazom da su žene intelektualno jednako sposobne kao i muškarci - podstiče ga da svoja teoret­ ska saznanja o potčinjenom položaju žena u društvu i putevima njenog oslobođenja nanovo proverava i domišlja: kroz teoriju i praksu ruskog revolucionarnog pokreta, liberalnih feminističkih zahteva, kao i kroz praksu raznih socijalista i učesnika Prve internacionale. Praksa i stepen razvoja društveno-ekonomskih odnosa u Srbiji Svetozarevog vremena bili su daleko iza onih u Zapadnoj Evropi. Kapitalizam je bio tek na pomolu. Nekoliko većih zanatskih radionica, topolivnica u Kragujevcu i rudnik Majdanpek - to je gotovo sve što je Srbija imala u industriji i u rudarstvu.3 Svetozaru su nesumnjivo bila poznata relevantna teoretska shvatanja o ženi i njenoj emancipaciji, kao i praksa pojedinih socijalističkih pokreta u organizovanju prototipova novih zajednica i položaja žena u njima. To se vidi iz njegovog dela i njegovog rada. Jer, on je često pojedine teorije i praksu objašnjavao, neke je kritikovao ili komentarisao, neke je delimično prihvatao, prilagođavao srpskim prilikama i uticao na njihovo popularisanje. Pod njegovim uticajem preveden je Komunistički manifest, a objašnjenja i popularizacija osnovnih teza marksističke teorije o polo­ žaju žena u društvu izložene u Manifestu mogu se naći u nekoliko njegovih dela. Knjiga Potčinjenost ženskinja Dž. S. Mila prevedena je i objavljena 1871. godine. U predgovoru tom prevodu, kao i na drugim mestima, Svetozar se odredio i prema ovom teoretičaru. Ideje o preobražaju društva i oslobođenju žena sadržane u spisima i u romanu Černiševskog Šta da se radi interpretirao je često: u vezi sa LSvetozar Marković, Srpskoj om ladin i, u: Sabrani spisi, knj. I, str. 23-26. (kurziv N.B.) %Isto, Litcraturni večer, str. 28. * Srbija 1866. godine, prema popisu zanimanja, ima 1.216.246 stanovnika i stanovnica, od kojih se ■ ryih 1.094.063 - tj. oko 89% - bavi zemljoradnjom. Broj industrijskih radnika sedamdesetih godina prošlog veka je 1.500. Gradsko stanovništvo je u porastu; njega čine trgovci, zanatlije i relativno bro­ jan činovnički stalež. Zaposlenih žena - osim onih koje rade kao nadničarke ili sluškinje po kućama -jed va da ima (u topolivnici je zabeležena kovačica Marija-Maca Božić, koja je 1868. godine učestvo­ vala u organizovanju jedne radničke zabave). �pitanjima ekonomskog oslobođenja žene, braka ili odnosa između muškaraca i že­ na. Kritikovao je i Prudona i Lasala, Ogista Konta i nemačke teoretičare zbog nji­ hovog odnosa prema ženskom pitanju, kao i Ujedinjenu omladinu zbog njene mla­ kosti.1 Dobro je poznavao i srpsku stvarnost, posebno položaj žene u tom patri­ jarhalnom društvu. Opredelio se da iz raznih teorija preuzme sve ono što bi u bu­ dućnosti moglo odgovarati srpskom društvu, a iz savremene prakse evropskog fe­ minizma ono što bi u patrijarhalnoj Srbiji bilo prihvatljivo kao neposredan cilj i što mu se činilo podobnim da ruši staro i gradi novo demokratsko društvo u kojem će žene i muškarci podjednako živeti u slobodi, sa istim pravima i obavezama. Ideje o emancipaciji žena, uz ideje o socijalnom preobražaju i demokratiji, u njegovom delu spadaju u red onih ideja koje društvo kreću unapred. U svojim člancima o emancipaciji žena, pisanim raznim povodima, kao i u drugim delima, žensko pitanje izdigao je na nivo bitnih, osnovnih pitanja preobražaja celokupnog srpskog dru­ štva.2 To ga kao mislioca, pokretača i propagatora socijalističkih ideja izdvaja sko­ ro do danas od svih naših teoretičara socijalizma, za koje je žensko pitanje, ako su o njemu i pisali, ipak, ostajalo periferno. O njemu se pisalo uzgred; ponavljalo se nekritički već rečeno bez udubljivanja, bez teorijskog osvetljavanja novih proble­ ma koje je život nametao i traženja odgovarajućih rešenja. Postojećim raširenim shvatanjima daje priroda stvarajući ženu i određuju­ ći joj da rađa, opredelila i njene dužnosti da se ona stara o deci i porodici i daje sa­ mim tim odredila i njen potčinjeni društveni položaj, Svetozar Marković suprot­ stavlja savremenija shvatanja. U društvenom uređenju u čijoj su osnovi sloboda i jednaka prava svake ličnosti ta prava se moraju priznati i ženi i, prema tome, žen­ sko pitanje je prvorazredno društveno pitanje. Tako i danas Svetozar Marković ostaje ne samo preteča savremenog femi­ nizma, već i mislilac čije ideje o oslobođenju žene - iako ograničene stepenom razvo­ ja ekonomske, društvene i kulturne misli uopšte, i posebno ograničene srpskom stvarnošću - imaju još uvek draž nedostignutog. On je svestan da su njegova shva­ tanja o oslobođenju žena u Srbiji daleko ispred njegovog vremena, ah je smatrao da je upravo tada došlo vreme da se progovori o ženskom pitanju, jer je ono vrlo bitno za osvajanje slobode u srpskom društvu. Na primedbe da je postavljanje tog pitanja prerano, da postoje i preče stvari on odgovara: „Svaki koji to govori ne po­ mišlja daje odnošaj muškinja i ženskinja, ustanova porodice - o s n o v a društve­ nog uređenja. (...) Mili, kazujući kakva se nepravda nanosi ženskim u društvu, po­ buđuje nas da mislimo na d r u g u s t r a n u ženskog pitanja, tj. da mislimo na to: kako se nepravda nanesena ženi, sveti ćelom čovečanstvu. Čitaoci koji ozbiljno prouče ovu knjigu uvideće kako je pitanje o ženskom oslobođenju nerazdvojno ve­ zano sa cehm društvenim preobražajem za oslobođenje čovečanstva od sviju zala, poroka, tiranije i robovanja - uvideće da ‘žensko pitanje’ nije za nas prerano, već je ono prvo koje treba staviti na d n e v n i r e d“.3 Svetozar Marković, Ruski revolucionari i Ncčajcv, u: Sabrani spisi, knj. II, str. 379; Isto, Socijalizam ili društveno pitanje, knj. IV, str. 245. ^ Jovan Skerlić, Svetozar Marković, Beograd 1966, str. 263-268 i 293. Svetozar Marković, Oslobođenje ženskinja, u: Sabrani spisi, Beograd 1965, knj. II, str. 399— 402. Ovty članak prvi put je objavljen 1871. godine kao predgovor prevodu knjige Dž. S. Mila Potčinjenost ženskinja. Zabeleženo je daje ovo delo na engleskom jeziku prvi put objavljeno 1869, a 1870. godine prevedeno na poljski, francuski i nemački. Nije zabeleženo daje 1871. godine prevedeno i na srpski jezik. �40 Žensko pitanje Svetozar posmatra u sklopu svih međusobno povezanih ma­ nifestacija života. Njegove osnovne ideje mogu se sistematizovati u nekoliko teza koje on inače više puta i raznim povodima opširno izlaže, razjašnjava i na razne načine povezuje. Kao prvo, nejednakost žena i muškaraca i potčinjenost žene nije prirodni nego društveni odnos. Društvena nejednakost je nastala kao rezultat vrlo složenih i dugotrajnih procesa koje on detaljnije navodi, a u čijoj je osnovi utakmica muška­ raca radi zadobijanja žena i zadovoljenja polnog nagona. Muškarac je u toj utak­ mici postao fizički jači, umešniji, izdržJjiviji i konačno je prisvojio ženu. Polno otu­ đenje žene dovelo je do njenog društvenog, kulturnog i svakog drugog otuđenja od njene ljudske prirode. Ženski organizam, koji je nekada bio jednak sa muškim, po­ stepeno je degradiran tokom dugotrajne borbe sve dok se konačno nije došlo do pojma daje „ženski organizam ‘stvoren’ kao nesavršeniji od muškog i daje ‘priro­ dom određeno’ da žena bude potčinjena čoveku u životu“. P ri tome je religija odi­ grala, kako on kaže, ,,groznu“ ulogu.1 Dajući pregled razvitka porodice prema Darvinu, u delu Realni pravac u nauci i životu, on konstatuje da se položaj žene kod obrazovanih naroda, pa i kod Srba, menja nabolje, ali da ona i dalje ostaje potčinjena. Muškarac u braku, „kao fizički jači, i do dana današnjega ne priznaje u ženi čovečansku ličnost, već je vazda sm atra kao svoj predmet ljubavi, kao svoju svojinu".2 Žena je tako vaspitavana da bude i ostane robinja svoga muža. To se preno­ silo sa kolena na koleno, prelazilo je u običaje, moral i konačno u zakone, pa su naposletku i žena i muškarac „počeli to sm atrati kao svoj prirodni odnošaj“.3 A obi­ čaji, zakoni, religija, obrazovanje i kultura uopšte uzevši, kod čoveka mogu da stvo­ re naviku na robovanje i pokoravanje tuđoj volji, bez protivljenja i bez unutarnje borbe.41 moral je društvena kategorija i razvija se sa razvojem društva. Naročito su porodični instinkt - zasnovan na svojini i naslednosti - i društveni instinkt - tj. težnja čovekova da živi u društvu - doveli do razvitka moralnih načela i u društve­ nim i u porodičnim odnosima. Moralni običaji i zakoni bivali su sve savršeniji, pa je na odnose u porodici posebno počelo da utiče „osećanje čovečnosti“, odnosno osećanje ljubavi i simpatije prema ljudima uopšte, koje se življenjem u društvu i vaspitanjem sve više razvijalo.5 Osnov ljubavi između muškarca i žene je polni nagon. Oni u ljubavi ostva­ ruju nasladu, ali oboje jedno u drugom vide samo predmet koji tu nasladu pruža. Naročito je to slučaj u braku u kojem je supruga dužna da zadovoljava muževljeve životinjske nagone. Brak je praćen prostitucijom i u njemu se ogleda sva neprav­ da prema ženi i hipokrizija patrijarhalnog društva. Jer, dok je muškarcu bila do­ zvoljena potpuna seksualna sloboda, žena je ograničena strogim zabranama i mo­ ralnom osudom društva. Svetozar Marković je smatrao da je ukidanje institucije braka prvi korak ka vraćanju žene njenoj ljudskoj prirodi. On je zastupao nove moralne odnose u društvu, zasnovane na principima slobode i jednakosti, koje se moraju priznati i 1 Isto, 2 Isto, 9 Isto, 4 Isto, 6 Isto, Realni pravac u nauci i životu, knj. I, str. 322-325. str. 329. Jc li žena sposobna da bude ravnopravna sa čovekom?, str. 215 i 216. Realni pravac u nauci i životu, kiy. I, str. 309. str. 294-320. �41 ženama - polovini ljudskog roda. Umesto starog morala - potčinjenosti muškarcu i nepravde društva prema ženi - novi društveni moral mora izraziti jednakost žena i muškaraca, i mora biti zasnovan na nauci, pravdi i slobodi za sva ljudska bića. I, žena mora postati individuum, ličnost. A kada se ženi prizna d aje ličnost moraju se menjati i svi drugi odnosi u društvu i odnosi društva prema ženi, i odnosi izme­ đu muškaraca i žena. Novi seksualni odnosi između muškarca i žene zasnivaju se na obostranoj naklonosti, ljubavi i slobodnoj volji. Tgj odnos, koji Svetozar naziva ,,supružanstvo“, za razliku od formalnog braka, jeste „prirodni - fizički i moralni - odnošaj između muža i žene (...) privatni odnošaj dve ličnosti u društvu4. On se * ne mora utvrđivati nikakvim obredima i zakonima, jer je veza zasnovana na obo­ stranoj ljubavi, poštovanju i uzajamnom potpomaganju sama po sebi čvrsta. Društveni moral stvara se i razvija vrlo sporo i dugotrajno; izražen u običa­ jima, religiji, javnom mnjenju, zakonima, kulturi i obrazovanju on presudno utiče na odnose u braku, koji su u poređenju sa ranijim stanjem postali bolji. Ali, tek onda kad razvoj morala dođe do tog stupnja čovečnosti da čovek u drugom čoveku vidi isto takvu ličnost kao što je i on sam, kada se ženi prizna da je ravnopravna ličnost, kada se u načelu prizna da svaka ličnost ima ista prava na svoju sreću - tj. da uživa u zadovoljavanju svojih potreba, tek onda se odnosi u porodici menjaju. A kada se ženi prizna daje ravnopravna onda će osnovna društvena jedinica posta­ ti „ličnost a ne porodica. Društvo mora biti skup ličnosti a ne skup porodica, kao što je danas4. To se može postići samo temeljitim, ali postupnim promenama dru­ * štvenih odnosa i promenom oblika svojine.1 Pretpostavka za zasnivanje novih odnosa između muškarca i žene jeste ekonomska nezavisnost žene. Jer ekonomski nezavisna žena prestaje da u braku traži izvor svoje egzistencije, prestaje da bude lutka koja živi od muževljeve milosti, i ona kao i muškarac postaje ličnost, i ona kao i muškarac postaje privredna sila u društvu. Ostvarena ekonomska nezavisnost vraća ženu njenoj ljudskoj prirodi. Kada je nezavisna ona postaje slobodna da voli koga želi, ljubav za nju više nije „zabranjeni plod4 nego prirodan poziv. * Odnosi između muškaraca i žena, bilo da su seksualni ili ne - moraju biti pošteni, čisti, nežni, bratski i sestrinski. Prema tome, slobodna ljubav kao „zgyednica žena4 moralno je neprihvatljiva, jer je to ostatak shvatanja da je žena stvar, 4 privatna imovina muškarca, odnosno posledica ćiftinskog dvojnog morala, koji do­ vodi do degradiranja porodice, do prostitucije i do zajednice žena. Socijalistima slu­ ži na čast što su prvi odbacili „gledište da je žena imanje čovekovo4 i da su „prvi * ustali za ravnopravnost ženskinja u društvu4.2 * Da bi ostvarila pravo na zapošljavanje, ženi se mora dati i pravo na obrazo­ vanje i pravo da raspolaže proizvodom svoga rada; mora joj se, dakle, dati potpuna ravnopravnost u građanskom pravu. Nauka je ciriškim eksperimentom dokazala da žena intelektualno nije inferiorna, daje sposobna isto koliko i muškarac, da će njen umni razvoj dostići isti stepen koji je dostigao i muškarac - ako joj se pruže ravnopravni uslovi obrazovanja. Sumnje u žensku umnu sposobnost su potpuno neosnovane, pa se neizbežno postavlja pitanje jednakog prava žena na obrazovanje.3 1 Isto, str. 328-334; Straža, Pism a, sv. 1, str. 40-52 i 190-199. 2 Isto, Beli teror, knj. II, str. 271 i 272; Isto, Socijalizam ili društveno pitanje, kuj. IV, str. 345-348. Isto, J e li žena sposobna da bude ravnopravna sa čovekom?, str. 212-224. �42 Žena kao obrazovana i nezavisna ličnost ima pravo - i to je interes društva —da učestvuje u uređivanju svih društvenih odnosa, jer oni se tiču i nje isto koliko i muškarca. I, mora imati „ravna prava pri izdavanju svih zakona zemaljskih (...) čim ženskinja bude ekonomski nezavisna ličnost, ona mora biti i pravno nezavisna jer je jedno bez drugoga besmislica Nauka i istorija, a i pojedini eksperimenti, potvrdili su daje žena po priro­ di jednako vredna kao i muškarac, daje njena potčinjenost društveni, a ne prirod­ ni odnos. Od toga se pri rešavanju ženskog pitanja mora poći, i ustanoviti kako se ženi može vratiti njena sloboda i njeno dostojanstvo u interesu celog čovečanstva. Od odgovora na pitanja „kako da se vaspitava svaki član društveni? Kako da se će­ la polovina čovečanstva ž e n s k i p o l izvuče iz mraka, iz potčinjenosti i prazne sujete i zadobije za nauku i ljudski napredak? - zavisi državno i društveno uređenje i međunarodni mir4. Stoga je žensko pitanje za Svetozara bitno a ne sporedno pita­ 4 nje svih društvenih sistema. „Ona se tiču sviju ljudi i sviju naroda.*41 manje razvi­ jeni narodi treba da se u ovom pitanju koriste naukom i iskustvima drugih naroda. Oslobađajući korak za ženu je i smanjenje broja rađanja, što zavisi od opšteg obrazovanja i blagostanja. Kritikujući Maltusovu teoriju o prenaseljenosti i o uzdr­ žavanju od fizičke ljubavi, on ističe da se prenaseljenost može dogoditi onda kada je većina naroda ugnjetena, kada vladaju običaji prinude, siromaštvo i grubost, i kada je položaj žene jadan. Svaki korak dalje od ropstva ka slobodi žene, umanju­ je procenat umnožavanja stanovništva, i time se prekraćuje „grubo nasilje nad ženskinjama, koje već ne postoji u obrazovanoj klasi4.1 4 Držeći se načela da se nikada u praksi ne može odjednom stvoriti nešto što je u teoriji zamišljeno kao najbolje, Svetozar Marković, kako i u drugim pitanjima tako i u pitanjima ženske ravnopravnosti razm atra šta se u Srbiji, imajući u vidu njen materijalni i kulturni razvitak, može ostvariti.2Srbija je, iako nerazvijena, po njemu, pozvana da pristupi rešavanju ženskog pitanja. No, ono što je u Srbiji u datom trenutku realno pre svega je da se, kao i u drugim zemljama Evrope u koji­ ma se sprovodi agitacija za žensko oslobođenje - počne iznositi istina o ženskom pitanju. Iz Svetozarevih analiza, objašnjenja, popularizacija, polemika i predloga zaključujemo da on neprestano ima u vidu i učešće žena u rešavanju društvenih problema i društvenih odnosa. Napredak srpskog naroda on vidi u materijalnom blagostanju, obrazovanju i slobodi. Žena je pozvana da u tome učestvuje i da posta­ ne proizvođačica, a da bi to postala neophodno je da postane obrazovana. Samo ta­ ko ona može postati punopravna članica društva.3 Znanje je jedan od glavnih či­ nilaca u stvaranju bogatstva naroda i u stvaranju slobode. „Svaki čovek (muško ili žensko - svejedno) koji hoće da u društvu živi kao punopravni član društva treba da je o b r a z o v a n i r a d n i k . Čovek koji nije obrazovan nije kadar da shvati svoj položaj i svoja prava u društvu. Da li će mu se ona poštovati ili ne, to sasvim zavisi od slučaja. Čovek koji živi na tuđ račun u društvu ne može imati nikakvih prava, on može samo ili primati milostinju ih pljačkati društvo ih pojedince. Obrazovanje mora biti sveopšte, obavezno i besplatno, mora se još od detinjstva učiti kako upotrebljavati svoju snagu, zarađivati hleb i biti svestan kao čovek LIsto, Načela narodne ekonomije, knj. IV, str. 300. %Isto, N arodna skupština, knj. i y str. 83. a Isto, Je li žena sposobna da bude ravnopravna sa čovekom?, str. 219. �43 i građanin.1Po njemu, u srpskom narodu sva društvena pitanja nisu raščišćena, ali je srpska omladina sposobna da usv€ya nove ideje. Tako je ona 1867. godine pri­ hvatila i ideju d a „ ž e n s k i n j e u o m l a d i n i i m a j u j e d n a k a p r a ­ v a s a m u š k i n j e m“. A dotle ,,o pitanju ženske ravnopravnosti nije se u listo­ vima pisalo4 Širiti nauku isto je što i širiti slobodu, a da „čovek bude slobodan *.2 treba dvoje: treba da zna da bude slobodan i da hoće da bude slobodan. Gde jedan od tih uslova nedostaje tu slobode nema4 *.3 Težeći da utiče na oslobođenje žene od potčinjenosti, on uporno propoveda potrebu da se ona obrazuje. U Srbiji su već ranije pripadnici liberalne inteligenci­ je podsticali te ideje, pa je u osnovnim školama bilo sve više ženske dece. Viša žen­ ska škola počela je da daje prve učiteljice obrazovane u Srbiji i prve žene koje su mogle nastaviti školovanje. Svetozar Marković upućuje žene da iskoriste sve mo­ gućnosti školovanja koje im se pružaju u zemlji i u inostranstvu. Zapošljavanje že­ na koje je za njega od najhitnijeg značaja za njihovu emancipaciju, posmatra ipak u sklopu realne situacije u Srbiji u kojoj je malo i zaposlenih muškaraca i u kojoj je stanovništvo u većini zemljoradničko, pa su njegove preporuke upućene ženama iz relativno malobrojnog građanskog sloja. Pored onih kojima je preporučio da se školovanjem osposobljavaju za zapošljavanje, on se obraća i ženama iz trgovačkih i zanatskih redova - da pomognu svojim muževima u vođenju radnje kako bi se kroz rad mogle oslobađati ponižavajućeg položaja žena koje žive od milostinje svo­ jih muževa i predstavljaju njihovu igračku.' Zamišljajući buduće društvo Svetozar je kao osnov političkog organizovanja uzimao srpsku opštinu a kao osnov novog ekonomskog uređenja uzeo je seosku za­ drugu; za njega je to bio primer asocijacije, kojom bi se u srpskom društvu izbegla podela na klase i bezdušna eksploatacija radnika, što se dogodilo u zapadnim zemlja­ ma. Smatrao je daje u srpskoj seoskoj zadruzi žena u podeli rada i raspodeli proiz­ voda, odnosno prihoda bila gotovo izjednačena sa muškarcem, ali je kao i svi mlađi bila potčinjena starešini. Stoga bi nova asocijacija morala biti demokratizovana i oslobođena unutrašnjih patrijarhalnih odnosa.5 Nakon kulturnog, ekonomskog i građanskog izjednačavanja žena sledi i njihova politička ravnopravnost. Kao prvi korak u osvajanju tog prava, Svetozar se dosledno zalagao za to da žene u Ujedinjenoj omladini postanu ravnopravne i osvešćene članice, pa je kritikovao njene besede i balove na koje se dolazilo više ra­ di zabave nego da bi se čulo što se na besedama raspravlja. Najzad, Svetozar sugeriše ženama da se same pobrinu za menjanje svog po­ ložaja, da same preduzmu korake za svoje oslobođenje, jer se žensko pitanje tiče neposredno žena. „Njih tišti neposredno njihovo potčinjeno ropsko stanje i ne mo­ že se rešiti dotle dok same žene ne shvate svoj položgj i dok svojski ne nastanu da zadobiju svoja čovečanska prava.46 Ova sugestija sadrži i misao da bi se žene mo­ * gle i posebno organizovati za ostvarenje svojih pojedinih prava, pogotovo ako se u LIsto, Program, knj. II, str. 161. Isto, Politički i ekonomski položaj radničkog staleža u Srbiji, knj. II, str. 157. * Isto, Nešto o slobodi, knj. II, str. 396. ■ Isto, Je li žena sposobna da bude ravnopravna sa čovekom?, str. 220. Isto, Suvremena radnička načela u odnosu na naš narod, knj. III, str. 60. Isto, Je li žena sposobna da bude ravnopravna sa čovekom1, str. 217 i 219. �44 obzir uzme pisanje liberalne i socijalističke štampe o primerima udruživanja žena u drugim evropskim zemljama. Ovako postavljeni neposredni ciljevi emancipacije žena - propagiranje ideja o ženskoj emancipaciji, o osvajanju prava na školovanje i zapošljavanje, demokrati­ zacija odnosa u zadrugama i, posebno, organizovanje žena - bili su prihvatljivi i idejno heterogenoj Ujedinjenoj omladini i strujama koje su u njoj delovale. Razlaz liberala i socijalista, Markovićevih sledbenika u Ujedinjenoj o m l a dini i kasnije od­ vajanje radikala od socijalista, u datom vremenu nisu imali težih posledica po žene. Još ranije, u redovima omladine, nedovoljno izdiferencirani pristupi ženskom pita­ nju i odsustvo radničke klase i radnica, uslovili su da krajem XIX veka u praktičnom radu u osvajanju prava žena između ove tri grupacije nema velike razlike. Kao pri­ marno, svi su oni postavljali pitanje ženskog obrazovanja i širenje ideja o emanci­ paciji, koje je svako na svoj način pokušavao i da ostvari. 6. Om ladinska i socijalistička štam pa Pored beseda i tekstova vodećih članova Ujedinjene omladine, omladinska štampa donosila je i druge napise o ženama. Kao nezvanični organ Ujedinjene om­ ladine, od početka pa do prestanka izlaženja - od 1865. do 1870. - Matica je goto­ vo u svakom broju publikovala jedan ili dva izvorna ili prerađena teksta koji su širili opšta znanja o ženama, o vaspitanju, kulturi ponašanja, moralu, etici. Sirenju znanja o ženama i afirmisanju ideje o jednakoj intelektualnoj i dru­ štvenoj vrednosti žena i muškaraca služi i pisanje istoričara Ilariona Ruvarca, koji je u Matici u nastavcima objavio životopise svih srpskih kneginja, kraljica i carica.1 Na stranicam a Matice pesnici posvećuju pesme ženi i slave je kao nacional­ nu heroinu. Srpska žena je s kolena na koleno prenosila srpske tradicije, i njoj tre­ ba zahvaliti za sve ono što je od srpskog duha očuvano (tako su mislili Jovan Grčić Milenko, Laza Kostić, Stevan Petaković i drugi). Sakupljači narodnih pesama obja­ vljuju lirske i junačke pesme u kojima se opeva lepota i smernost žene, bratska i sestrinska ljubav i slične teme. U prevodu Laze Lazarevića, Matica je u nekoliko nastavaka objavila deo romana Černiševskog Šta da se radi, koji govori o liku i radu velikog beskompro­ misnog i uzornog revolucionara Rahmetova.2 Ona donosi i vesti o događajima u svetu koji predstavljaju pojedinačna do­ stignuća u osvajanju ženskih prava i koji žene u Srbiji mogu da podstaknu na akci­ ju. Tako, na primer, 1866. godine, ona obaveštava da u Rusiji jedna devojka iz orenburške gubernije po dozvoli vlade uspešno studira medicinu, uz materijalnu po­ moć svojih sunarodnika kozaka koji su poželeli da ih leči lekarka. Srpkipje se podstiču da pođu njenim putem. Matica takođe sm atra daje za žene u Vojvodini i Srbiji značpjna vest o tome da su na nemačkim železnicama u službu primijene žene; da su Amerikanke, pošto su osvojile pravo da mogu biti lekarke i pravnice, dobile i pravo da mogu biti i sveštenice sa ograničenim pravima, i da nastavljaju da se bore da im se to pravo ne ograničava.3 ‘ M atica, 1868, br. 16-22. 2 Isto, 1869, br. 30-33. (Prvi deo romana objavljenje kao posebno izdanje 1872.) * Isto, 1866, br. 10, 26 i 32. ■ �45 Pisala je i o mladoj Amerikanki, gospođi Miler koja u Njujorku drži govore 0 ženskoj slobodi i tvrdi da Amerika ne može biti slobodna zemlja sve dok polovi­ na njenog stanovništva živi u ropstvu, i tražila da se donese zakon po kojem i žena može biti predsednica SAD-a. U tekstu je istaknuto daje svi, uključujući i muškar­ ce, rado slušaju, jer je - lepa. Zabeleženo je i to daje u državi Kanzas zakonodavna skupština izabrala Emu Kontin za javnu beležnicu, daje ona već položila zakletvu 1 da obavlja svoju dužnost.1 Naravno, Matica je objavila i vest koja je tada odjeknula širom Evrope - da je na Univerzitetu u Cirihu, 1868' godine diplomirala dvadeset petogodišnja Nadežda Suslova, i daje, kao prva žena, proglašena za doktorku medicine, hirurgije i babičluka. Ona je doktorsku disertaciju napisala na latinskom jeziku, a odbranu je dala na nemačkom. Matica donosi govor koji je tom prilikom održao dr Rose, koji je istakao da su po prirodi intelektualno jednako nadareni i muškarci i žene te da je ciriški eksperiment dokazao da i žena može da stiče univerzitetsko obra­ zovanje.2 Uz pozitivan komentar, objavljena je i vest da su žene u Petrogradu i Moskvi povele akciju za osnivanje ženskog Univerziteta, kao i vest d aje u Rusiji ženama dozvoljeno da posećuju predavanja na medicinskom fakultetu kako bi mo­ gle postati lekarke, i vest o aktivnosti nemačkih žena i pojedinih poslanika u nema­ čkoj skupštini koji su se zalagali za emancipaciju žena.3 Detaljno obaveštav^jući javnost o radu Ujedinjene omladine, njenih skup­ ština, skupova, beseda i akcija, Matica ne propušta da se osvrne na žensku omla­ dinu. Beleži daje na svim njenim skupovima i poselima prisutan impozantan broj devojaka, da se dešavalo da ih je više nego muškaraca i da na poselima i žene uče­ stvuju u programu. Prestala je da izlazi 1870. godine. Nasledila je Mlada Srbadija, koja je uvela i posebnu rubriku i u njoj pratila napore i rezultate borbe žena za ravnopravnost u pojedinim zemljama. Zabeležilaje daje u SAD otvoren koledž za devojke sa klasično-fllozofskim i prirodnjačkim odsekom i sa savremenim jezicima, na kojem stu­ dije traju četiri godine, a žene dobijaju diplome kao i muškarci. Navedeno je da se devojke u SAD intenzivno bave i politikom, te d aje u Londonu, pod uticajem Dž. S. Mila, osnovano žensko društvo za pravo glasa.4 Donoseći napise o školovanju i stručnom osposobljavanju ženske dece u raz­ nim zemljama, Mlada Srbadija do detalja nabraja šta se u pojedinim školama uči, nastojeći da podstakne slične inicijative i u Srbiji. Ističe i primer londonskog Dru­ štva žena, iz čijih je redova osposobljeno više lekarki, apotekarica, frizerki, slikari­ ca, fotografkinja, telegrafistkinja, i drugih, koje su se već zaposlile i uspešno obav­ ljaju rad u svojim zanimanjima.5 Prema pisanju Mlade Srbadije, u Beču je Društvo žena za žensku privre­ du otvorilo trgovačku i industrijsku školu na kojoj se uče opšti predmeti, svi trgo­ vački predmeti, francuski jezik, a uz to na školama radi nekoliko tečajeva, kao što su telegrafski ili tečaj za šivenje i vezenje. Za devojke se sve više otvaraju i druge škole na kojima se one osposobljavaju za razne kancelarijske poslove u trgovini i 1 Isto, 1867, br. 17 i 46. 1 Isto, 1868, br. 12 i 13. a Isto, 1870, br. 4 i 10. 4 Mlada Srbadija, 1870, br. 1. r Isto, 1872, br. 1. ‘ �46 industriji, kao i za razne „ženske" zanate.1Društvo za oslobođenje žene osnivalo je u Vroclavu večernje škole za mlade devojke u kojima su se učili predmeti korisni za dom i za privredu. Održavale su se zabave sa predavanjima korisnim za žene. Otvorena je i škola za učiteljice u predškolskim ustanovama, kao i Viša ženska ško­ la, koje su raspolagale i bibliotekom.2 Gotovo svi ovi napisi završavali su se izra­ ženim željama da se i među Srbima i Srpkinjama započne sa sličnim inicijativama i da konačno i oni počnu otvarati slične škole, što je dalo izvesne rezultate. Tako je, na primer, u Srpskom crkveno-školskom saboru u Karlovcima, književnik i up­ ravnik Tekelijanuma, Stevan Popović pokrenuo pitanje školovanja ženske omla­ dine u učiteljskoj školi. Bez obzira na primedbu da će zajedničko učenje devojaka i mladića dovesti do nereda i nediscipline u školi, književnik i političar Jovan Subo­ tić i drugi podržali su predlog, pa gaje Sabor usvojio.3 I u Valjevu se, krajem 1872. godine, raspravljalo o otvaranju Više ženske škole, pa je izabran i odbor građana za osnivanje škole, a opštinska štedionica je počela da prikuplja dobrovoljne priloge za školu. Opština je, takođe, za školu obe­ ćala besplatan stan, ogrev, poslugu i novčanu pomoć. Preštam pan je i članak iz Crnogorca o Višoj školi na Cetinju, koja odgovara sličnim savremenim školama u Evropi. Mlada Srbadija donela je i članak O ženskom pitanju francuske socijalistki­ nje Andre Leo. Ona u tri nastavka daje pregled feminističkog pokreta u Francus­ koj. Žene u Francuskoj revoluciji, 1789. godine, nisu uspele da reše nijedno svoje pitanje, povukle su se, i u opštoj restauraciji nazadnjaštva i zatucanosti, okrenule su se filozofiji i književnosti. Učene žene su se 1830. godine borile za umni napre­ dak, a mešale su se i u socijalne pokrete, ali su nailazile na nerazumevanje i podsmeh. Republikanci su postali konzervativci, te su izražavali otpor prema ženskom pitanju, a tek poneki francuski socijalista ponovo je isticao prava žena, s tim što ni oni u većini nisu bili raspoloženi da ih ženama i priznaju. Dajući nekoliko podata­ ka o akcijama Dž. S. Mila i njegovih sledbenica, o Nemačkoj, Italiji, Švicarskoj i SAD, ona konstatuje daje suština ženskog pitanja u radničkom pitanju i da se rav­ nopravnost žene može ostvariti samo na demokratskim osnovama. Navodi i pri­ mer da se žene u Francuskoj ustručavaju da pohađaju ženske škole; to čine samo one hrabrije. Razvoj ženskog vaspitanja vodi samostalnosti - i toga se muškarci plaše. Žena je još prosto oruđe ljudske proizvodnje, naslade i uživanja. Smatraju je maloumnom, a ona je prva koja vaspitava decu, i upravo zbog toga ženu valja izvu­ ći iz njenog ponižavajućeg društvenog položaja. Da bi to postigla, žena mora imati snažan i radikalan karakter. Priče o njenoj telesnoj slabosti su obična preterivanja, jer ona radi teške poslove: rađa, doji i obavlja kućne poslove. Ona poseduje unutra­ šnju snagu, za razliku od muške ,,spoJjašnje“ snage. Ako se čovek na osnovu pravde priznaje kao slobodna ličnost, slobodan član društva, obdaren razumom i voljom - onda se to bez sumnje odnosi i na ženu, jer je i ona ljudsko biće.4 U skladu sa nacionalno-oslobodilačkim opredeljenjima Ujedinjene omladi­ ne, Mlada Srbadija prenelaje pisanje Zastave o junaštvu bokeljskih žena. U jurišu na jednu tvrđavu od trideset i pet poginulih bilo je devet žena. Time su one, kako LIsto, 1 Isto, a Isto, 4 Isto, 1872, br. 2. br. 16. br. 8, 9 i 10. 1872, br. 8, 9 i 10. �47 kaže komentator, za potrebe svog naroda i svog života potpuno ispunile svoj „poziv “. U članku Iskrena riječ Srpkinjama, istoričar i arhimandrit Nićifor Dučić poziva Srpkinje da i one rade za oslobođenje svog naroda, da se ugledaju na primere ame­ ričkih žena u ratu za nezavisnost, kao i na primere srpskih žena u bunama i ustancima. Kritikuje ih što su u vreme borbi u Hercegovini, 1861, i u Crnoj Gori, 1862. godi­ ne, ostale potpuno ravnodušne. Nijedna se nije našla da pomogne ili organizuje po­ moć ranjenicima, pa su oni pokušavali da pomognu sami sebi. To je Dučić gledao svo­ jim očima, i to gaje i ponukalo da napiše ov^u članak. Nasuprot tome, hvali jednu Hr­ vaticu koja je osnovala odbor u Zagrebu koji je slao novac i zavoje ranjenicima što su činile i pojedine Srpkinje iz Sremske Kamenice, kao i pojedine Ruskinje i Čehinje.1 I Zastava Svetozara Miletića u pojedinim dopisima osvrće se na poneke aktivnosti omladine vezane za žene. Tako ona iz Pešte izveštava daje Ilija Vučetić, istaknuti član Ujedinjene omladine, govorio ,,o položaju ženskinja u društvu čovečanskom“ - temi koja je za srpsko društvo značajna ako ono želi istinske popravke. A iz Pančeva donosi vest daje tamo počeo upis devojaka u članstvo Ujedinjene om­ ladine i d aje prikupJjen izvestan prilog za njen fond. Dala je istorijat školovanja Ruskinja u Cirihu i preuzela je članak bernskog Bunda, koji je ustao u odbranu niskih studentkinja kada im je carska vlada, zbog navodnog nedoličnog ponašanja, ukazom zabranila dalje školovanje u Cirihu. Zapretila im je, ukoliko se ne vrate u zemlju, zabranom daljeg školovanja i u Rusiji, odnosno zabranom bavljenja zani­ manjem za koje su se osposobile. Bund je objavio integralni tekst ukaza i ocenio daje on izuzetno konzervativan i reakcionaran. Prava istina bila je u tome što su Ruskinje vrlo aktivno radile u ruskom revolucionarnom emigrantskom centru u Cirihu u kojem se formirala i Slovenska revolucionarna stranka i Slovenski revo­ lucionarni odbor, kao i Slavenski i Ruski odbor Internacionale. Komentator Bunda, suprotno tvrdnjama sadržanim u ukazu, ističe visoki moral i visoke radne kvalitete ruskih studentkinja. Ciriška vlada zahtevala je od federalne vlade da protestuje i traži povlačenje ukaza jer vređa i ciriški univerzitet.2 Tradicije ugašene Mlade Srbadije unekoliko nastavlja list Javor. On donosi kratke vesti iz ženskog sveta. Tako, na primer, obaveštava: da su na cetinjskoj pri­ vatnoj Višoj ženskoj školi održani uspešni ispiti i da će od iduće godine ta škola po­ stati državna; daje umrla pesnikinja Sofija Klara Vujićka; da su još 1870. godine dve Engleskinje, mis Mekenzi i mis Irbi u Sarajevu osnovale žensku školu na kojoj predaju srpski učitelji. Inače, odnos lista prema ženama je konzervativan. Žena je stvorena da drži kuću i da čuva zarađeno, a muškarac da radi van kuće. List je orijentisan na donošenje ličnih i porodičnih vesti i na obaveštavanje o humanitarnim aktivnostima žena. Za vreme srpsko-turskog rata, 1876. godine, Javor je doneo vi­ še vesti o osnivanju ženskih odbora za pomoć srpskoj vojsci i srpskim ranjenicima u Novom Sadu, Somboru, Velikom Bečkereku i Sidu, o njihovoj organizaciji i radu, sa detaljnim uputstvima kako osnivati i organizovati i nove odbore, kako organizovati radionice za izradu odeće, prikupljati pomoć i otpremati je preko Ženskog društva, ili direktno Crvenom krstu u Beograd, ili na Cetinje. Iz ove aktivnosti po­ nikla je i prva Srpska ženska zadruga u Novom Sadu.3 LIsto, 1871, br. 1 i 10. 2 Zastava, 1868, br. 13 i 28. Javor, br. 1 (Javor je list Zmaja Jove Jovanovića. za zabavu, književnost i nauku izlazio 1862. i zatim 1874-1894). �48 Krajem veka (1891) Javor je u više brojeva doneo imena srpskih spisatelji­ ca, za koje kaže da su u većini bile učiteljice i da su umirale mlade. Doneo je i opši­ ran članak o prvoj srpskoj spisateljici Jevstahiji ot Arsič, zatim o pesnikinji Vukosavi Binički, čija je poema prevedena na francuski jezik.1 I socijalistička štampa, početkom sedamdesetih godina, donosi više opširni­ jih napisa koji se odnose na ravnopravnost žena. Listovi socijalističke orijentacije često su zabranjivani, prestajali su da izlaze i ponovo se javljali. Ali, i pored svih tih teškoća, žensko pitanje neprekidno zaokuplja pažnju socijalista. U prvom socijalističkom listu, Radenik, objavljena je u više nastavaka ra­ sprava Nešto o ženskom obrazovanju. Nepotpisani autor smatra da uzrok ženske patnje, pod dominacijom muškaraca, koji ih tiranišu i kinje, psuju i tuku, proizlazi otud što žene neimgu znanja i nisu obrazovane. One smatraju daje odnos u kojem muž zapoveda, a žena se trudi da ostane lutka - sasvim prirodan. Žena koja obra­ zovanjem postgje ličnost, sposobna da samostalno zarađuje svoj hleb, odbila bi da bude oruđe muškarca i htela bi da ima sva prava kao i on. Muškarci se toga plaše i zato tovare na ženu što je moguće više dužnosti - da bije ostavili bez obrazovanja i bez prava. „No svega toga mora biti dotle dok se ženskinju zakonom ne osigura­ ju bar najosnovnija prava. No, i u tom slučaju, one moraju biti toliko svesne svog položaja da brane svoje pravo, i u svim prilikama da ga upotrebe u svoju korist, ne oštetivši druge, i da budu toliko svesne da se mogu odupreti neosnovanim zahtevima muškinja.“ U raspravi se ističu primeri više evropskih zemalja i SAD-a, gde su žene ostvarile pravo na školovanje i na obavljanje određenih zanimanja - nasu­ prot činjenici da u Srbiji nije ni pokrenuto pitanje njihovog stručnog školovanja. Osim toga, u SAD i u Engleskoj žene, organizovane u posebnim društvima, izraža­ vaju svoje želje, organizuju velike mitinge, na kojima razbijaju ravnodušnost i podstiču kretanje unapred. Na kraju se traži da se u srpskoj skupštini izdejstvuju za žene ista prava na obrazovanje koja imaju i muškarci.2 U članku Upliv ženskinja na napredak znanja (primedbe P N. Tkačeva na članak Boklova) iznosi se položaj žene kroz istoriju u raznim zemljama i konstatuje da se položaj žene u pravu, vaspitanju i politici nije mnogo promenio, iako se on u poslednje vreme, pod uticajem novih ekonomskih odnosa, menja. Kritikuje se Boklova jednostranost, jer on samo u svojstvima žene, u njenoj nežnosti i osećajnosti vidi blagotvoran uticaj na progres čovečanstva - potkrepljujući to primerima poznatih ljudi iza kojih su stajale njihove žene. Ne osporavajući te tvrdnje, u član­ ku se ističe da je žena vaspitanjem koje joj se pruža, otuđena od društvenih dela, da se njeno interesovanje ograničava, da se kod nje razvijaju samo smernost, nežnost i krotkost na štetu rasuđivanja, i da upravo takav odnos prema ženi zadržava progres društva. Potrebno je, prema tome, kod žena razvijati osećanja, ali i interes za sva druga pitanja kao i kod muškaraca.3 Novosti ženskog pokreta je članak u nastavcima, koji sumira postepene, go­ tovo neprimetne promene u položaju žene po pojedinim zemljama (SAD, Svečar­ ska, Engleska, Italija, Francuska, Nemačka i Rusija). U tim zemjjama žene se pri­ LJavor, 1891, br. 6, 17 i 37; 1888, br. 1. x R adenik, 1871, br. 16— (Radenik je prvi socijalistički list na Balkanu, izlazio je 1871. i 1872.) 18. 1 Isto. 1871. br. 28-31. �maju na univerzitete, uz ženske škole za opšte obrazovanje osniv^u se i ženske zanatske škole i škole za radnice, održavgju se predavanja za žene, osnivčgu se žen­ ska društva i pokreću žene srednjeg i višeg društvenog sloja na raznovrsne korisne aktivnosti.1 Iz briselskog radničkog lista La Liberte prenet je članak Žensko pitanje, u kojem se zastupa stav da se žensko pitanje može rešiti samo preobražajem društva. Radnice ne žele da se udružuju sa ženama iz građanske klase jer one žensko pita­ nje postavljaju u buržoaskom duhu i uopšteno napadaju muškarce. No, one su spre­ mne da idu sa onim ženama koje uviđaju da se žene moraju boriti za svoju neza­ visnost na osnovu svoga rada i koje traže prava za sve žene - jer cilj im je isti - promena društvenih odnosa.2 U podužem članku Pravo na obrazovanje i vaspitanje, Radenik se zalaže za jednako vaspitanje ženske i muške dece.3 List je doneo i dva članka o prostituciji kao društvenoj pojavi koja ,,čuva“ svetinju porodice i zaštićuje žene i kćeri bogataša „od surovog razvrata njihovog sopstvenog staleža4.4 4 Braneći Parišku komunu od napada objavljenih u režimskoj štampi, Rade­ nik informiše da je vojni sud osudio Lujzu Mišel na progonstvo, i donosi izvode iz njene neobične odbrane koju „istorija nema često prilike da zabeleži4.5 4 Krajem 1871. i početkom 1872. godine, list u nastavcima objavljuje prvi deo romana N. G. Cerniševskog St a da se radi.6 Kritički osvrt na školstvo u Srbiji, na kućno vaspitanje dece suština je član­ ka Obrazovanje i privreda ženskinja u Švedskoj. U njemu se kritikuje srpska inte­ ligencija koja prosipa zvučne fraze o emancipaciji žena, a u životu radi suprotno. Emancipaciju žene ponegde shvataju kao put kako doći do bolje udaje, a muškarci kako bolju partiju ugrabiti. Predlaže se reformisanje škola po ugledu na Švedsku.7 Javnost, pokrenuta, kako u uvodniku obaveštava, da bi širila prosvetu i rasprostirala znanje i materijalističku nauku, izlazila je nepunih šest meseci. Za to vreme objavila je dva napisa koja su se odnosila na žene. Opširno je prenela di­ skusiju u Skupštini o predlogu da se i žene mogu zapošljavati kao telegrafistkinje. Predlog nije prošao, iako gaje više poslanika podržalo.8 U članku Ruskinje u Cirihu u uvodnom delu podseća se na dva osnovna shvatanja o oslobođenju žena. Po jednom, postojeće građansko društvo, iako nije savršeno, počiva na dobrim osnovama, pa se pod oslobođenjem žena podrazumeva oslobođenje svih žena - i bogatih i siromašnih - od gluposti i predrasuda, te dos­ tupnost ženama svih škola i svih zanimanja. Po drugom, žensko pitanje se ne može odvojiti od pitanja oslobođenja rada. Kada se to pitanje reši biće rešeno i žensko pitanje. A dotle nužno je da žene traže građansku ravnopravnost i pravo na učenje. Zatim se u tom članku daje prikaz delovanja niskih nihilistkinja, njihove ozbiljno­ LIsto, 1871, br. 83 i 84. Msto, 1872, br. 23. ' Isto, 1871, br. 12. 4 Isto, 1871, br. 77 i 1872, br. 16. * Isto, 1871, br. 84. a Isto, 1871, br. 80-86 i 1872, br. 1-43. 7 Isto, 1872, br. 28. a Javnost, 1873. br. 22. �50 sti, skromnosti i predanosti nauci i narodu, prikaz njihovog života u Ruskom domu, kojeg su osnovali sami studenti i studentkinje, i sami ga vodili. Najzad, d^je informaciju o ukazu ruske vlade o zabrani studiranja Ruskinjama u Cirihu, i o tome da su se one većinom vratile u Rusiju, gde ih je uhapšeno oko četrdeset.1 Osnovni motiv Ujedinjene omladine za široko i sistematično bavljenje eman­ cipacijom žena je njena težnja da se žene buduće majke - osposobe kao vaspitačice mladog pokoljenja u nacionalnom i patriotskom duhu. To je po njihovim shvatanjima mogla samo prosvećena žena, bar delimično oslobođena patrijarhalnih stega. Ideolozi Ujedinjene omladine na ženu su gledali kao na prvu i najvažniju li­ čnost, koja je po njihovom mišljenju kroz vekove održala srpski duh, a njihovi ide­ ali su bili Kosovka devojka, majka Jugovića, žene srpskih vladara i junaka i druge žene iz narodnih i lirskih i junačkih pesama. Uz svoju nacionalno-romantičarsku viziju o ujedinjenoj demokratskoj Sr­ biji, Ujedinjena omladina u srpskoj ženi videla je neizbežni i nezaobilazni faktor u buđenju i negovanju nacionalne svesti, kao i u nacionalnom radu za postizanje ci­ ljeva omladine. Socijalisti sa svoje strane, zalažući se za preobražaj društva, tj. za novo soci­ jalističko društvo, učili su da se taj preobražaj ne može postići ako u njemu svesno ne učestvuju žene. Uz devizu Ujedinjene omladine koju su prihvatili - da se slobo­ da i blagostanje društva postižu obrazovanjem i naukom - izneli su na svetlost da­ na i položaj žene u srpskom patrijarhalnom društvu. Javno su progovorili o tabu temam a i založili se da se njihove ideje o ravnopravnosti u obrazovanju, kao i o dru­ gačijim moralnim odnosima u braku i porodici što više prošire. I jedni i drugi propagirali su novi lik žene: umesto kaćiperke i pomodarke - ozbiljnu i um nu ženu; umesto površne - obrazovanu i razumnu, svesnu svoje ulo­ ge; umesto potčinjene ropkinje u patrijarhalnoj porodici - ženu oslobođenu muške tiranije; umesto braka zasnovanog na kupoprodaji - brak iz ljubavi. U njihovim idejama mogu se prepoznati uticgji različitih feminističkih struja, ali su sve one čak i najblaže u tadašnjoj srpskoj stvarnosti - zvučale vrlo revolucionarno. Činjeni­ ca d aje nosilac svih tih feminističkih ideja bila organizacija koja je u svoje redove okupila najšire slojeve đačke i studentske omladine, kao i sve liberalne krugove starije i mlađe srpske inteligencije u Vojvodini i u Srbiji, kao i socijaliste, doprinela je tome da su ideje o emancipaciji žene prihvaćene i da su se u pogledu školovala i zapošljavanja žena relativno brzo i realizovale. LIsto, 1874, br. 36-39. �OBRAZOVANJE ŽENA U SRBIJI U XIX VEKU 1. Osnovno obrazovanje ženske dece U nepismenu Srbiju, tek izašlu iz rata, bede i bolesti, preko Srba koji su do­ lazili iz drugih krajeva Austro-Ugarske, stigle su i ideje o školovanju ženske dece, koje su počele da se ostvaruju u gotovo nemogućim uslovima. U vreme Prvog srp­ skog ustanka, što u manastirima, što u pojedinim nahijskim i drugim centrima, radilo je pedesetak osnovnih škola, ali nije zabeleženo da ih pohađaju i ženska deca. Posle Drugog ustanka, škole su postepeno obnavljane, a pretežno svi učitelji u njima bili su iz Vojvodine. Po dolasku u Srbiju, 1821. godine, Dimitrije Davidović je apelovao da se knez Miloš i Narodni sovjet prihvate osnivanja škola i narodnog prosvećivanja, ali ni njegov apel, kao ni saveti Vuka Karadžića nisu kod kneza Miloša imali mnogo uspeha. Do kraja njegove prve vladavine, pored obnavljanja starih, osnovano je svega desetak novih škola, mada je po sticanju autonomije, 1830. godine, Srbija dobila i pravo da osniva škole. U osnovnim školama 1832. godine bilo je svega 227 đaka, od toga šesnaest učenica (7%), a 1836. godine radile su 62 osnovne škole sa 2.514 đaka, među kojima su i učenice, što je s obzirom na opštu situaciju u Srbiji ipak bilo zadovoljavajuće. Uticaj prosvetitelja, kojih je osim Dimitrija Davidovića više među prosvetnim radnicima i drugim činovnicima koji dolaze iz Vojvodine, nedvosmisleno je iz­ ražen u prvom aktu o osnivanju Popečiteljstva prosveštenija (Ministarstva prosvete) iz 1839. godine. Njemu je stavljeno u zadatak da osniva „dobro uređene više i niže škole, radi obučavanja mladeži srpske obojega pola“. Škole su radile u privatnim neprilagođenim kućama, bez tabli, klupa ih sto­ lica i bez udžbenika. Vukov pravopis bio je zabranjen, a za učenje su služili psaltir i časlovac, sa nekim prigodnim čitankama i nešto malo udžbenika koji su nabavlja­ ni iz Vojvodine. Učilo se čitanje, pisanje po diktatu, osnovne računske radnje i nešto malo nemački. Za načelnika prosvetnog odeljenja u ministarstvu prosvete, 1842. godine, imenovanje dotadašnji profesor na Liceju u Kragujevcu, Jovan Sterya Popović, i sve do 1848. godine on je radio na organizovanju školstva i prosvete u Srbiji. Prista­ lica prosvetiteljskih ideja, ah ujedno i konzervativan u odnosu na žene, pisao je 1843. godine da nije dovoljno samo to da ženska deca idu u osnovne škole sa dečacima, nego da bi za njih bilo korisno otvarati i devojačke škole sa programom prilagođe­ nim ženskim potrebama. Za vreme njegovog načelnikovanja, 1844. godine, donet je školski zakon koji je postavio osnove školskog sistema - osnovnog, srednjeg i vi­ šeg. Po tom zakonu, osnovne škole su na budžetu opštine i trggu tri godine. U varo­ �52 šima bi se osnivale posebne škole za žensku decu i za njih bi se donela posebna pra­ vila ,,s pozorom na opredeljenje ženskog pola“. U osnovnim školama uvedeni su novi predmeti (istorija, geografija i prirodne nauke), ali u praksi je i dalje domini­ rala religiozna nastava. Đaci su morali obavezno prisustvovati crkvenim obredi­ ma, jer: „Nauka hrišćanska jest najznamenitija od sviju predmeta**.1 Dve godine kasnije doneta je uredba o ženskim školama - Postanovlenije devojačkik učilišta - prema kojoj su ženska deca, počev od šeste godine, pohađala trorazrednu osnovnu školu. U tim školama svaki razred trajao je dve školske godi­ ne, tj. ukupno šest godina. Učenice su pre podne učile, kao i dečaci, gradivo osnov­ ne škole, a posle podne učile su ženski rad. Učiteljice su bile žene, ali samo one koje su imale dobro vladanje i na ispitu pokazale da imaju odgovarajuće znanje. Osim javnih škola, četrdesetih godina osnivale su se i privatne škole za decu i za odrasle, kao i privatne ženske škole. Tako su Klara i Leopold Špaček, 1846. go­ dine, u Beogradu otvorili privatnu žensku školu. Njihova škola radila je oko deset godina, i pored osnovne nastave davala je i neka druga znanja. U njoj, kao i u drugim privatnim ženskim školama, učio se nemački jezik, lepo pisanje, lepo ponašanje i klavir. One su bile značajne pre svega zato što su nametnule ideju o potrebi da se ženskoj deci pruži obrazovanje više od osnovnog. U jednoj od tih privatnih škola radila je i Marija Milutinović-Punktatorka. Školovanje ženske dece najpre su prihvatili srpski činovnici i bogati trgov­ ci, s tim što su oni svoju žensku decu slali u inostrane institute, dovodili im priva­ tne učitelje iz Vojvodine i iz drugih krajeva Austro-Ugarske, ih za to angažovali pro­ fesore gimnazija i Velike škole. Privatne ženske škole pohađale su devojčice, kako se to govorilo, iz „prvih srpskih kuća“, koje nisu bile u mogućnosti da obezbede ško­ lovanje u inostranstvu ih privatne učitelje. Prva javna ženska osnovna škola osnovana je u Paraćinu 1845. godine, a druga 1846. u Beogradu.2 Malobrojna srpska intehgencija gotovo je u cehni insistirala na školovahu ženske dece, ah i otpori tom školovanju bih su jaki, i razhčitog porekla. Vladajuće mišljenje seljačke Srbije bilo je da školovanje seljaku nije potrebno, a u pogledu žen­ ske dece i u širim gradskim slojevima se smatralo da - devojkama škola nije potre­ bna, jer neće biti ni trgovci ni popovi. Školovanje ženske dece najpre je organizovano u zajedničkim školama za devojčice i za dečake, na osnovu prvog srpskog zakona o školstvu koji je to dopuštao. Međutim, gde god je bilo uslova za osnivanje dve škole, zakon je sugerisao i podvajanje. Pod uticajem raznih pedagoških teorija u kojima je često izražen i konzerva­ tivizam prema školovanju ženske dece uopšte, a posebno prema zajedničkom ško­ lovanju - 1857. godine, propisano je da se ženska deca u osnovnim školama imaju odvojiti u posebna odeljenja, i to tako da se „ženska deca ne uče u jednoj istoj sobi u kojoj se uče muška, no da i ženska škola ne bude i u jednom istom zdanju, niti u jednoj istoj avhji, gde se škola za mušku decu nalazi, no da ona bude u odvojenom zdanju i u odvojenoj avliji**.3 1 Vladeta Tešić, Počeci školstva u Srbiji, u: Prosvcta, obrazovanje i vaspitanje u Srbiji, Beograd 1971, školstvo Srbije 1804— 1918, Dokumenti i kazivanja, Beograd 1980; Srećko Ćunković, Prosveta, obra­ zovanje i vaspitanje u Srbiji, Beograd 1971, str. 15-23. 2 Isto. 3 J. Pecić, Prosvctni zbornik zakona i uredaba, Beograd 1897. �53 Teškoće u kojima su osnovne škole nastajale bile su ogromne: nedostatak učite(ja, školskog pribora i udžbenika, nedostatak zgrada i školskog nameštaja, mali broj roditelja na selu koji su se odlučili da svoju decu dggu u škole. Stoga je politika razdvajanja škola na muške i ženske usporila ionako spor proces uključi­ vanja ženske dece u škole, naročito u manjim mestima i selima. Ipak, u oblasti osnovnog obrazovanja, postepeno je prihvaćeno mišljenje da i ženskoj deci treba pružiti jednako osnovno obrazovanje kao i muškoj. Bez obzira na materijalnu oskudicu i nedovoljan broj nastavnika, broj učenica i učenika u os­ novnim školama stalno je rastao. Za vreme vladavine kneza Mihaila Obrenovića donet je novi Zakon o osnov­ nim školama. Po njemu, školovanje u muškim seoskim školama trajalo je tri, a u varoškim četiri godine. U ženskim osnovnim školama dužina školovanja smanje­ na je sa šest na pet godina. U Srbiji je 1863. godine bilo 273 muških osnovnih škola, sa oko 9.350 učeni­ ka i nešto učenica, kao i 28 ženskih škola, sa 1.300 učenica, što čini oko 14% od ukupnog broja đaka. Privatnih osnovnih škola u koje su išla deca iz imućnijih sloje­ va bilo je deset, a od toga je samo jedna bila za mušku decu.1 Prema statističkim podacima o nastavi u školskoj 1879/80. godini bilo je 558 muških i 17 ženskih osnovnih škola, sa ukupno 64.464 đaka, a deset godina kasnije bilo je već 936 muških škola, sa 82.509 učenika i 165 ženskih škola, sa 19.999 učenica - oko 20% u odnosu na ukupan broj đaka. Novim Zakonom o osnovnim školama iz 1882. godine (kada je ministar prosvete bio Stojan Novaković) uvedeno je obavezno šestogodišnje školovanje za svu decu, ali taj zakon je, zbog materijalne oskudice i nedostatka učitelja, veoma sporo sprovođen, pa se privremeno (1897. godine) i odustalo od obaveznog šestogodišnjeg školovanja. Pred Prvi svetski rat radile su 1.262 muške osnovne škole, sa oko 140.000 učenika i 163 ženske osnovne škole, sa 30.000 učenica - oko 17% u odnosu na uku­ pan broj. No, stvarni broj učenica bio je i nešto veći, jer tamo gde nije bilo uslova za otvaranje posebnih ženskih škola učenice su pohađale muške osnovne škole. 2. Viša ženska škola Reformom školstva, u Srbiji je 17/30. juna 1863. godine, osnovana Viša žen­ ska škola, kao prva trorazredna srednja ženska škola. Dve godine kasnije pretvore­ na je u četvororazrednu, 1875. u petorazrednu, a 1888. godine u šestorazrednu ško­ lu. Početkom šezdesetih godina u Srbiji je bilo nekoliko nižih gimnazija i svega dve LSrbija je, prema popisu zanimanja, 1866. godine imala ukupno 1.226.246 stanovnika i stanovnica. Od toga broja u gradu ik je živelo samo 120.308, ili 9,97%, a na selu 90,03 % U zanimanjima van po­ . ljoprivrede radilo je 29.663 muškarca i 20.328 žena. U kućnim zanatima na izradi obuće i odeće najvi­ še je i muškaraca i žena (4.701 muškarac i 4.175 žena), zatim na poslovima prehrane (3.053 muškarca i 3.313 žena, među kojima su najbrojnije vodeničarke - 2.994). Trgovinom se bavilo 4.099 muškaraca i 3.884 žene. Izvan svoje kuće malo je zaposlenih žena: nadničarki i sluškinja je 2.653, prema 4.861 nadničara i slugu. Pojavilo se nekoliko žena i u drugim zanimanjima: 24 babice, 64 tipogralkinje i 25 žena u knjigovežnicama. - Državopis Srbije, Popis ljudstva Srbije po zanimanjima na kraju 1866. godine, sv. XIII, Beograd 1884. �54 potpune muške sedmorazredne, a jedno vreme šestorazredne gimnazije u Beogra­ du i Kragujevcu koje su pripremale đake za studije na Velikoj školi.1 U gimnazijama nije bilo učenica, a nije ih bilo ni u realkama koje su počele da se osnivggu 1865. godine. Viša ženska škola imala je dvojak zadatak: da daje srednju opštu naobrazbu ženskoj deci, ali i da sprema učiteljice za ženske osnovne škole, i ženska odejjenja u mešovitim školama, koja su sve brojnija. Za direktorku škole, tadašnji ministar prosvete Košta Cukić i njegov pomoć­ nik Ljubomir Nenadović, odabrali su devetnaestogodišnju Katarinu Đorđević (ka­ snije Milovuk), koja je tada verovatno bila jedina žena u Srbiji koja je imaig formal­ no više obrazovanje. Gimnaziju je završila u Rusiji, a zatim je na Univerzitetu u Odesi stekla diplomu nastavnice. Posle redovnog školovanja učenice koje su se opredelile za poziv učiteljice osta­ jale su na praksi još jednu godinu. Glavni predmeti u toj školi bili su: hrišćanska nauka, srpski jezik sa literaturom, opšta i srpska istorija, zemljopis, računica, prirodopis, pedagogika sa metodikom, lepo pisanje, ženski rad, igranje, gotovljenje jela sa dijetetikom, a fakultativno jedan jezik, crtanje i muzika Kasnije su uvedeni predmeti fizika, hernija i domaća tehnologija. Nastavu iz pojedinih predmeta držali su profesori Velike škole, učiteljice i predavačice koje su birane iz redova najboljih učenica same škole, one koje su se ,,samoradnjom“, ili u praksi, istakle u proširivanju svojih znanja i u pedagoškim sposobnostima, i kao učiteljice postizale dobre rezultate u osnovnim školama. Posebne udžbenike za tu školu pisali su profesori Velike škole, profesori gi­ mnazije i pojedine nastavnice te škole. Tako je, na primer, Katarina Milovuk napisa­ la udžbenik iz pedagogike i metodike i Opštu istoriju u kratkom pregledu za ženskinje\ Jovan Đaja, profesor gimnazije, napisao je Pedagogiju; Milovan Jovanović, profesor Velike škole, Herniju i dijetetiku; Emilijan Josimović, profesor Velike škole, Fiziku za zenskinje\ Dragutin Plejel, profesor realke, Herniju; Stojan Novaković, književnik, profesor Velike škole i više puta ministar prosvete, Mali izvod iz srpske književnosti. Ovakva škola osnovana je i u Kragujevcu 1891. godine. Obe Više ženske ško­ le, u Beogradu i Kragujevcu, postale su, 1896, samo škole za opšte obrazovanje devojaka. Školovanje budućih učiteljica obavljalo se u novoosnovanoj trorazrednoj ženskoj učiteljskoj školi u Beogradu. U Učiteljsku žensku školu izdvojila su se odeIjenja Više ženske škole u kojima su se pripremale učiteljice. U tu školu, po zakonu su mogle biti primljene učenice koje su završile četiri razreda Više ženske škole ili četiri razreda gimnazije.2 U Beogradu je radila i jedna privatna trorazredna srednja škola internatskog tipa, i u njoj se školovalo dvadeset do trideset učenica godišnje.3 LVelika škola osnovana je lakođe 1863. godine. Nastala je iz Liceja (osnovan 1838. u Kragujevcu i preseljen 1841. godine u Beograd), koji je u svoja dva odeljenja - za pravne i za filozofske nauke, i u trećem za prirodno-matematičke (osnovano 1853) - školovao državne činovnike, nastavnike i profe­ sore za gimnazije - nepotpune i potpune. 2 Viša'&cnska škola u Beogradu - pedesetogodišnjica 1863-1913, Beograd 1913; Godišnji izvešt<yi Vi­ še ženske škole; Stanka Glišićeva, Moje uspomene, Beograd 1923. * Prema nepotpunim statističkim podacima, od osnivanja do početka veka, odnosno do osnivanja Više ■ ženske škole u Kragujevcu, Višu žensku školu u Beogradu završilo je oko 1.100 učenica. U istom vre­ menu iz godine u godinu broj učenica u školi je stalno rastao: 1879/80. školske godine imala je 218, 1889/90. - 585 učenica, a 1891/92. - 670 učenica (u Kragujevcu 55). Školske 1899/1900. godine, posle osnivanja učiteljske škole, obe škole su imale 637 učenica, od toga u školi u Beogradu je bilo 486. �55 3. Ženska deca u gimnazijama Previranja i krize u političkim odnosima, nazadnjački elementi u vlad^jućoj hijerarhiji, kolebanja u prosvetnoj politici - zavisno od toga koja se politička stranka našla u vladi - imala je neposredne posledice za školovanje ženske omla­ dine u srednjim školama. Misao o potrebi višeg obrazovanja ženske dece navela je liberale i pristali­ ce Svetozara Markovića da širim tumačenjem zakona omoguće ženskoj deci školo­ vanje, ne samo u Višoj ženskoj školi nego i u gimnazijama. Među profesorima i di­ rektorima gimnazija, profesorima Velike škole, učiteljima i nastavnicima, kao i među funkcionerima u resoru prosvete, bio je veći broj bivših članova Ujedinjene omladine koji su u omladinskoj, liberalnoj i socijalističkoj štampi zastupali ideje o jednakom školovanju muške i ženske omladine. Oni su i kao roditelji bih zainteresovani da svojoj ženskoj deci pruže više obrazovanje i mogućnost profesionalnog obrazovanja. Od školske 1874/75. godine, sa odobrenjem ili bez odobrenja ministra prosvete, direktori gimnazija počeli su da primaju i žensku decu na školovanje. P r­ va učenica upisana u potpunu kragujevačku gimnaziju bila je Sofija TaušanovićĐorđević.1 Propisi koji su se odnosili na školovanje ženske omladine svedoče o suko­ bima, različitim shvatanjima i otporima koji su pružani ravnopravnom školovanju ženske omladine sa muškom. Zakon o Višoj ženskoj školi (koja je 1875. godine postala petorazredna) do­ punjen je 1879. godine, pa su učenice koje su želele da postanu učiteljice bile obave­ zne da obavljaju praksu u vežbaonici škole (četvororazredna osnovna škola) i da polože ispit za učiteljice. Odredbe dopunjenog zakona omogućile su da učenice ko­ je su završile neki razred u gimnaziji ili realki sa najmanje dobrim uspehom mogu preći u naredni razred Više ženske škole, što je potvrdilo praksu nastalu nekoliko godina ranije. Dakle, taj je zakon na posredan način priznao pravo ženskoj deci da se školuje u gimnazijama. Učenice koje su na višu žensku školu dolazile iz gimna­ zija ili realki bile su obavezne da tokom godine polože ispite koje tamo nisu učile. Stojan Bošković, jedan od vodećih liberala tog vremena, imenovan za mini­ stra prosvete, pobrinuo se da se ženskoj omladini šire otvore vrata gimnazija. On je svojim raspisom upozorio direktore na postojeću praksu i na pomenuti zakon. U njemu Bošković objašnjava da su roditelji svoju žensku decu „dovodili u obližnje zavode", jer ih zbog siromaštva nisu mogli slati na Višu žensku školu, a „starešine ovih zavoda, držeći se načela neodbijanja od školskog praga onih koji nauku traže, primali su ih na svoju odgovornost ili po prethodnom pripitu kod ministarstva"... Konstatujući daje to postala gotovo opšta praksa, on upućuje: „ali, moglo bi se do­ goditi da koji od starešina školskih ovome i protivno postupi. Da se ne bi ovo pri kojoj školi u napredak dogodilo, ja sam našao za potrebno da pogledom na pomenu­ ti član zakona o Višoj ženskoj školi, naglasiti vam daje sasvim umesno, zakonu i suvremenoj pedagogiji suglasno, potrebi i shvatanju našeg naroda sa svim pogod­ no da žensku decu po položenom prijemnom ispitu, i sada i u napredak primate u Miodrag Jugović, Prva beogradska gimnazija, Beograd 1939; Spomenica muške gimnazije u Kragujevcu 1833-1933, Beograd 1934. �56 gimnazije do god se, kao što izjavih, ne stvore povoJjne prilike u širem razmeru za više obrazovanje ženskinja4.1 4 Tada je učenica bilo već u svim gimnazijama, naviše u kragujevačkoj (20-30 godišnje), gde su one pohađale i više razrede. Pokušaj liberala i socijalista da učenicama obezbede upis u Prvu beogradsku gimnaziju nije uspeo. Kada je u kragujeva­ čkoj gimnaziji bilo više od trideset učenica, 1880. godine, lični i partijski prijatelj ministra prosvete, Alimpija Vasiljevića, direktor Prve beogradske gimnazije, Jovan Đorđević, odobrio je upis Leposavi Bošković, rođaki Jovana Boškovića, tada profe­ sora Velike škole. Uz nju su se upisale još dve učenice. Sledeće godine Svetomir Milosavljević, pristalica i lični prijatelj Svetozara Markovića, njen tadašnji direktor, primio je u Prvu beogradsku gimnaziju šest novih učenica. Ah, već naredne školske 1882/83. godine, novi direktor gimnazije Đura Kozarac, i pored ranije pomenute pre­ poruke ministra prosvete i protivljenja mlađih profesora, odbio je da upisuje nove učenice. Tako sve do osnivanja Prve ženske gimnazije, početkom dvadesetog veka, u Beogradu u postojećim gimnazijama nema učenica.2 Da bi se ispunili zahtevi za školovanje ženske omladine, ah i da bi se isto­ vremeno ono zadržalo na nižem nivou i odvojilo od školovanja dečaka, 1886. godine, donet je Zakon o ustanovi devojačke škole. Taj zakon je omogućio osnivanje trogodi­ šnjih devojačkih škola inter natskog tipa, čiji je zadatak bio da usavršavaju žensku de­ cu u ženskom radu i da unapređuju znanja koja su one stekle u osnovnoj škoh. Koli­ ko je poznato, po ovom zakonu nije osnovana nijedna devojačka škola. Verovatno iz materijalnih razloga, ali i stoga što su ženska deca već uvehko pohađala i gimnazije. Iste godine školovanje u Višoj ženskoj škoh produženo je na šest godina, a 1891. godine u Kragujevcu je osnovna još jedna viša ženska škola. Pravi udar školovanju ženske omladine naneo je konzervativac Andra Đor­ đević, ondašnji m inistar prosvete, koji je 1894. godine svojim raspisom dezavuisao Stojana Boškovića, i od naredne školske godine, ženskoj deci zabranio upis u gim­ nazije. Polemišući sa raspisom Stojana Boškovića od pre šesnaest godina, on je iz­ javio daje školovanje ženske dece u srednjim školama - „nenormalno, nepodesno i neumesno4, da nije ,,u saglasnošću sa zakonom4, niti se može pravdati „potrebom 4 4 i shvatanjem našeg naroda4. 4 „Ova neobična pojava ženske dece u srednjim školama ukoliko je nenormal­ na u tohko je i nepodobna i neumesna za doba deč^jeg uzrasta. Za nju nije bilo oslon­ ca u zakonima srednjih škola, niti se može pravdati ’suglasnošću i suvremenom pe­ dagogijom’, a niti ’potrebama i shvatanjem našega naroda’ (...) nje nema ni u dru­ gim kulturnim državama, a ako se i nađe kakav slučaj, ograničenje samo na kakvu stručnu školu4. Ipak, Đorđević je raspisom učenicama dopustio da nastave započeto 4 školovanje. Ah u peti razred gimnazije mogle su se upisati samo one učenice koje imaju odhčan ih vrlo dobar uspeh i primerno vladanje, i to samo ako su za upis do­ bile odobrenje m inistra prosvete. On se pozvao i na pomenuti zakon o devojačkim školama (koji uopšte nije bio primenjen), smatrajući da one zadovoljavaju potrebe „višeg obrazovanja ženskinja u većim varošima4.1 tako je odlučio: „da se od početka 4 nove školske godine ženska deca ne prim ku u prvi razred gimnazija i realaka . 1 J. Pecić, n. d, Beograd 1897, str. 318-320. z Miodrag Jugović, n. d; Spomenica muške gim nazije u Kragujevcu. a Prosvetni glasnik 1894, str. 393-394. �57 U deset potpunih i četrnaest nižih gimnazija, školske 1891/92. godine upi­ sano je ukupno 5.793 đaka, od toga 713 učenica, ili 12,31%. (U dve potpune i jednoj nepotpunoj gimnaziji u Beogradu nije bilo nijedne učenice.) Osim toga, realku u Užicu pohađale su 44 učenice, dok u realki u Beogradu nije bilo nijedne. U dve više ženske, škole 1891/92. školske godine bilo je 725 učenica - 670 u Beogradu i 55 u Kragujevcu. Nakon zabrane upisa u prvi i peti razred, već 1894. godine, broj učenica u gimnazijama je smanjen, i relativno i apsolutno, pa je od ukupno 5.244 upisanih đaka bila 401 učenica, ili 7,14% u odnosu na ukupan broj upisanih đaka.1 U školskoj 1894/95. godini u Šapcu, Požarevcu, Nišu i Pirotu na brzinu su otvorene više ženske škole. Navodno, to je učinjeno na zahtev opština, ali pravi ra­ zlog je bilo kanalisanje nezadovoljstva zbog zabrane devojkama da se upisuju u gi­ mnazije. Pošto opštine nisu imale sredstava da ih izdržavaju, nakon godinu-dve ove škole su prestale da rade. Koristeći odredbe zakona o Ženskoj učiteljskoj školi, u koju su mogle biti primljene učenice koje su završile četiri razreda Više ženske škole ili četiri razre­ da gimnazije, ministri prosvete Ljubomir Kovačević i Andra Nikolić ublažili su po­ gubne posledice zabrane školovanja ženskoj deci u gimnazijama. Svojim raspisima iz 1895,1896. i 1897. godine, oni su devojkama ponovo dozvolili upisivanje, ali sa­ mo u niže razrede gimnazija i realki, držeći se zakona.2 Režim ipak nije odustajao od svoje namere da školovanje ženske omladine zadrži na samo malo višem nivou od osnovnog, da vaspitava majke i domaćice, sa izuzetkom obrazovanja učiteljica, jer su one bile potrebne za rad u ženskim osnov­ nim školama. Ubrzo, 1898. godine, za vreme vladavine narodnjaka, na sceni je ponovo ministar prosvete Andra Đorđević. Tada je izvršena temeljna reorganizacija škol­ skog sistema koja se najnepovoljnije odrazila na školovanje ženske omladine. Po novom Zakonu o narodnim školama iz 1898. godine, školovanje je počinjalo u zabavištima, koja decu od pete do sedme godine pripremaju za osnovnu školu. Osnovne škole su četvororazredne i obavezne su za svu decu od sedam do deset godina, a uvedene su i dvogodišnje produžne škole. Takođe, kao više narodne škole, ustano­ vljene su građanske škole za mušku decu. Njihov zadatak je bio da prošire znanja učenika stečena u osnovnoj školi i pripreme ih za privredni građanski život, za obavljanje neke profesije. U školama su se predavali isti opšti predmeti s tim što su se u seoskim građanskim školama posebno predavali predmeti iz oblasti poljo­ privrede, dok su se u gradskim predavali predmeti iz osnova narodne ekonomije i knjigovodstva. Za žensku decu predviđene su samo devojačke škole, koje su imale zadatak da ih, pored proširenja znanja stečenog u osnovnoj školi, „unaprede u žen­ skom radu i domaćem gazdinstvu". Devojke su se, dakle, obrazovale samo za žen­ ski rad i bavljenje domaćinstvom. Školovanje su mogle da nastave samo u dve više ženske škole, u Beogradu i u Kragujevcu, i u Ženskoj učiteljskoj školi u Beogradu, u koju je 1902. godine upisanć 99, a 1904. godine 185 učenica.3 Zar. R. Popović, Statistika nastave u Kraljevini Srbiji 1891-1982, u: Prosvetni glasnik 1896. i 1899, decembarske sveske - Prilog. 1 Prosvetni glasnik, 1897, str. 444. Zar. R. Popović, n. d, za 1898/99. školsku godinu, u: Prosvetni glasnik 1903, za 1900/1901. školsku godinu, 1907. za 1902/1903,1903/1904. školsku godinu, 1908, decembarske sveske - Prilog. �58 Stručno osposobljavanje za radnička zanimanja ženska deca mogla su od 1879. sticati samo u Ženskoj radeničkoj školi, koju je osnovalo i vodilo beogradsko Žensko društvo. Godine 1898, Zakonom o srednjim školama, gimnazije su postale škole za pripremanje đaka „za slušanje nauke na univerzitetu i drugim visokim školama*4 , i u tim školama nema mesta za žensku omladinu. Devojkama je izričito zabranjen upis u gimnazije, s tim da su one učenice koje su već upisane školovanje mogle za­ vršiti pod određenim uslovima. Pored toga, ovim zakonom uvedene su takse i ško­ larine, pa je školovanje u gimnazijama bilo pristupačno samo deci iz imućnijih slo­ jeva. Tako je u gimnazije 1901/1902. školske godine bilo upisano ukupno 3.537 đa­ ka. Od toga samo 73 učenice (2%) kojima je dozvoljeno da završe započeto školo­ vanje. Tek 1902. godine, izmenama tog zakona, povećanje broj gimnazija u odnosu na 1898. godinu, i bilo je predviđeno osnivanje jedne potpune ženske gimnazije u Beogradu, od ukupno devet potpunih i deset nepotpunih gimnazija.1 Devojke su uskoro stekle pravo upisa i školovanja u srednjim potpunim i nepotpunim opšteobrazovnim školama bez obzira da li su one osnivane kao poseb­ ne ženske ili kao mešovite škole. Pojavile su se i u novoosnovanoj trgovačkoj aka­ demiji. 4. Student kinje na Velikoj školi i na Univerzitetu Iste godine kada je osnovana Viša ženska škola, Licej je prerastao u Veliku školu - „za višu i stručnu izobraženost*4 koja je imala tri fakulteta: Filozofski (na , kojem su studije trajale tri godine), Pravni i Tehnički fakultet (na kojima su studije trajale četiri godine). Pod određenim uslovima, na Veliku školu, pored onih koji su završili gimnaziju mogli su se upisati vanredni studenti i studentkinje. Tako je i učenicama Više ženske škole omogućeno da se kao vanredne studentkinje upišu na tu školu. Već 1871. godine - osam godina posle osnivanja Više ženske i Velike škole - bla­ gonaklonošću njenih profesora, u školu je, kao vanredna studentkinja primljena Draga Ljočić. Ali studentska sredina, nažalost, još nije bila dozrela daje prihvati, pa je ona na predavanja morala da dolazi u pratnji profesora. Možda zato, a možda i stoga što je htela da studira medicinu, sledeće školske godine ona je otišla u Cirih i na tamošnjem Univerzitetu se kao redovna studentkinja upisala na studye medicine. Tek nakon šesnaest godina, 1887. godine na Veliku školu upisale su se dve nove redovne studentkinje: Leposava Bošković, m aturantkinja Prve beogradske gimnazije, i K runa Dragojlović, koja je m aturirala u Rusiji. Primio ih je rektor Veli­ ke škole Jovan Bošković, a upis je odobrio Alimpije Vasiljević, ministar prosvete. One su diplomirale 1891. godine i zaposlile se kao nastavnice. Posle njih na Veliku školu kao redovne studentkinje nesmetano se upisuju učenice koje su završile kragnjevačku potpunu gimnaziju, učenice Prve beogradske gimnazije, koje su uspele da se upišu i završe tu školu, kao i one devojke koje su po završenoj Višoj ženskoj školi privatno polagale ispite završnih razreda gimnazije sa maturom. Kao vanred­ ne studentkinje upisivale su se devojke koje su završile Višu žensku, a kasnije i Žen­ sku učiteljsku školu. 1 Isto. �59 Zabranom upisa devojaka u gimnazije nastala je paradoksalna situacija: na Velikoj školi su se školovale redovne studentkinje sa završenom gimnazijom, dok su u višim gimnazijama ostale samo one učenice kojima je izuzetno dozvoljeno da završe školu koju su započele, a nove nisu mogle da se upišu. Režim je još jednom pokušao da ženskoj deci i omladini uskrati prava na školovanje koja su već bila ostvarena. Kao ministar prosvete, ponovo je u akciji Andra Đorđević. On je, 1899. godine, od sva tri fakulteta na Velikoj školi tražio da mu odgovore da li je i ubuduće potrebno redovno ili vanredno školovati žensku omla­ dinu, očigledno nameravajući da se devojkama uskrati pravo školovanja na Velikoj školi. Ministar je bio poznat i po tome što je sve svoje političke protivnike - libera­ le, radikale i socijaliste - profesore Velike škole, direktore i profesore gimnazija ne­ milosrdno progonio, premeštao i otpuštao. No, uprkos njegovim represijama, pro­ fesori Velike škole odlučno su se suprotstavili, i u tim politički vrlo nepovoljnim vremenima odbranili pravo ženske omladine na visokoškolsko obrazovanje. Sva tri fakulteta su jednodušno i izričito odbila bilo kakvo ograničavanje upisa student­ kinja na fakultete Velike škole. U svojim odgovorima jasno i koncizno izrazili su svoje opšte stavove o visokom obrazovanju ženske omladine, posebno o njihovom pravu na ravnopravnost u toj vrsti školovanja. A Filozofski fakultet predložio je i mere za povećanje broja studentkinja.1 Studentkinje Velike škole normalno su nastavile da studiraju na Univerzi­ tetu u Beogradu. Sa izuzetkom 1901/02. školske godine - što je bila posledica zabra­ ne školovanja u gimnazijama - njihov broj se iz godine u godinu povećavao. Političke promene nastale posle 1903. godine - odnosno demokratizacija društva - imale su za posledicu i definitivno potvrđivanje prava ženske i muške omladine na školovanje u školama svih nivoa, uključujući i Univerzitet u koji je 1905. godine prerasla Velika škola. Do balkanskih ratova, odnosno do Prvog svetskog rata, prema nepotpunim podacima, broj redovnih i vanrednih slušalaca i slušateljki na Velikoj školi, odnos­ no na Univerzitetu, bio je: VELIKA ŠKOLA godina ukupno studentkinje 1892/93. 442 18 1895/96. 465 32 1897/98. 444 33 1901/02. 421 22 1904/05. 490 47 % 4,5 6,9 7,6 5,2 9,8 godina 1905/06. 1907/08. 1912. 1921/22. UNIVERZITET ukupno studentkinje 88 670 110 1.022 117 1.166 1.193 5.972 % 13,1 10,7 10,7 20 2 Učenice gimnazija i studentkinje na Velikoj školi svakodnevno su se susre­ tale sa još jednim vidom, ponekad surovog, otpora sredine; izložene su podsmehu, Paulina Lebl-Albala, Razvoj univerzitetskog obrazovanja naših žena, Beograd 1930; Neda Božinović, Udco Velike škole i Beogradskog Univerziteta u ostvarivanju ravnopravnosti žena u Srbiji, u: Ideje i pokreti na Beogradskom Univerzitetu od osnivanja do danas, knj. II, Beograd 1989. 2 Isto. �60 zlobnim ogovaranjima i zluradim komentarima čaršije, neukusnim šalama, lepJjenju etiketa u stilu „nije njima do škole već do provoda". Agresivnost dečaka u gi­ mnazijama i njihova vređanja devojaka često su se završavala svađama i tučama, pa su tako, na primer, učenice kragujevačke gimnazije morale da budu izdvojene u posebna odeljenja i čak u posebnu zgradu. U Prvoj beogradskoj gimnaziji učenicama nije bilo dozvoJjeno da učestvuju u radu literarne đačke družine Nada, a na Velikoj školi nisu mogle biti članice opšteg studentskog udruženja Pobratimstvo, ni studentskog hora Obilić. Za vreme odmora na Velikoj školi studentkinje su iz­ dvajane u zasebnu sobu, da se po hodnicima ne bi družile sa studentim a.1 Ali, bez obzira na sve otpore i na razlike u organizaciji i u sadržaju srednje i visokoškolske nastave u pojedinim evropskim zemljama, može se konstatovati da se Srbija pred kraj XIX i početkom XX veka izjednačila sa onim, ne tako brojnim zemljama u kojima su žene ostvarile prava na školovanje. To se dogodilo pre svega zahvaljujući razumevanju i naporima bivših članova Ujedinjene omladine srpske, kao i sledbenika Svetozara Markovića, ali i upornosti devojaka koje su hrabro sa­ vlađivale sve otpore, često nesvesne svoje pionirske uloge. Posebnim propisom ugarskih vlasti, 1868. godine u Vojvodini je uvedeno obavezno školovanje dece oba pola od šest do dvanaest godina. Nastava se obavlja­ la na srpskom jeziku, a učitelji su se školovali u učiteljskim školama. U učiteljskoj školi u Somboru školovale su se učiteljice. Narodno-crkveni sabor, 1871. godine, prihvatio je predlog književnika i upravnika Tekelijanuma, Stevana Popovića, o osnivanju viših devojačkih škola u Vojvodini i one su 1874. godine osnovane u Pan­ čevu i Novom Sadu, a u Somboru 1875. godine. Ugarski režim je sve više sužavao prava koja su Srbi imali u Vojvodini. Iz­ među ostalog, uveden je mađarski jezik kao obavezan predmet u srpske škole. Pri­ vredni, politički i društveni razvoj u Srbiji i naročito razvitak nauke i školstva, kao i sve veći broj univerzitetski obrazovanih ljudi iz Srbije, doprineo je daje Vojvodina postepeno gubila onaj značaj koji je imala za razvitak Srbije početkom i sredinom XIX veka. LMiodrag Jugović, n. d; Jovan Žujović, Dnevnik, Beograd 1986; Šonja Bokun Đinić, D r Draga LJočić, neovdašnji život, u: Godišnjak/20, Međuopštinski istorijski arhiv, Šabac. �PRVA GENERACIJA SOCIJALISTKINJA U SRBIJI 1. Socijalistkinje - prve studentkinje u inostranstvu Početkom sedamdesetih godina prošlog veka Srbija se još nalazila u vazal­ nom odnosu prema Turskoj i u sferi uticega dve velike sile, Rusije i Austro-Ugarske, koje su se otimale o prevlast na Balkanu. Okupljanje, oslobođenje i ujedinjenje srp­ skog naroda bih su davnašnji ciljevi vodećih političkih krugova u Srbiji, koji su 1875. godine, kada je počeo ustanak u Hercegovini izgledah ostvarivi. Posle dva srpskoturskarata, 1876. i 1877/78. godine, Berlinskim ugovorom 1878. godine, vehke sile priznale su Srbiji potpunu nezavisnost od Turaka i proširenje njene teritorije na tophčki, niški, pirotski i vranjski okrug. „Radi obezbeđenja" Austrija je okupirala Bo­ snu i Hercegovinu, a dobila je i pravo da vojskom posedne Sandžak. Bojeći se stva­ ranja vehke Bugarske, 1885. godine kralj Milan poveo je srpsko-bugarski rat, koji je uz pomoć Austrije završen bez teritorijalnih promena. U unutrašnjoj politici kralj Milan Obrenović (1872-1889), kao i njegov sin, kralj Aleksandar (1889-1903), nastojali su da učvrste i osiguraju svoj apsolutisti­ čki režim, čime su otežavah uvođenje demokratije i parlamentarizma. Ceste promene vlade pa i ustava, policijski teror, progoni političkih neistomišljenika, gušenje štampe, preki sudovi i shčne mere - bila su obeležja njihove vladavine. No, bez obzi­ ra na to, iako vrlo sporo, uz učešće stranog kapitala, Srbija je ekonomski napredo­ vala. Izgrađene su prve železničke pruge, otvoreno je nekoliko rudnika, osnovano nekoliko industrijskih preduzeća, osnivane su banke i novčani zavodi, unapređena je unutrašnja i spoljna trgovina, a uvećala se i poljoprivredna proizvodnja. Oslobađajući se tutorstva državnih vlasti, razvijala se umetnost i nauka, a razvojem pohtičke misli i otporom vladajućem sistemu postepeno su se iskristahsali i interesi pojedinih društvenih slojeva, što je dovelo i do formiranja političkih stranaka: liberalne, naprednjačke, radikalne i socijalističke. Nekoliko mladih devojaka, kod kojih je pod neposrednim uticajem Svetozara Markovića i njegovih sledbenika probuđen interes za pohtička i društvena zbivanja, početkom sedamdesetih godina otišlo je na studije u Cirih. To su bile sestre Milica i Anka Ninković iz Novog Sada, Draga Ljočić iz Beograda, Mileva Andrejević i Jehsaveta Marković iz Smedereva. Pored studija, one su učestvovale u radu grupe srpskih socijalista, a družile su se i bile pod uticajem ruskih nihilistkinja, koje su tada bile najbrojnije studentkinje u Cirihu. U prvoj srpskoj štampariji koju su os­ novali studenti socijalisti u Cirihu slovoslagačice su bile sestre Ninković, Mileva Andrejević i Jehsaveta Marković. Kada je ruska vlada donela ukaz o zabrani školovanja ruskim studentima i studentkinjama u Švicarskoj, i beogradska režimska štampa zahtevala je da se �62 i Srpkinjama zabrani školovanje u Cirihu, smatrajući ovaj grad Jazbinom krajnje pokvarenosti“, „otrovnim gnezdom svetskog ološa“. Đački episkop je od Karlo­ vačke patrijaršije zabtevao da se sestrama Ninković, koje su u Švicarskoj živele sa svojom majkom i bratom - studentom tehnike - zabrani dalje školovanje u Cirihu. 2. R ad i sudbina prve generacije socijalistkinja Sestre Ninković, Milica i Anka, po završetku pedagoških studija, sa majkom su se nastanile u Kragujevcu, gde su nameravale da, na savremenim pedagoškim principima, otvore privatnu višu žensku školu. Njihov zahtev za otvaranje škole, navodno zbog nedostataka u nastavnom programu, najpre je odbijen, ali novi mi­ nistar prosvete Stojan Novaković kasnije je odobrio osnivanje škole. O tome da li je škola zaista počela da radi podaci nisu sačuvani. Poznato je, međutim, daje maja 1875. godine sestram a Ninković naređeno da napuste Srbiju. Proterivanje su izbegle tako što su se udale za svoje istomišljenike - Anka za novinara Sretu Anđelkovića, a Milica za političara i novinara Peru Todorovića - i ostale da žive u Kragujev­ cu. Milica je kao Perina saradnica zatim učestvovala u uređivanju i pisanju za list Staro oslobođenje, čije je uredništvo bilo u njihovoj kući, a vodila je i administraciju i ekspediciju lista. Za demonstraciju Crveno barjače, 15. februara 1876. godine, Mi­ lica i Anka pripremile su crvene zastave.1 U srpsko-turskom ratu, 1876. godine Milica Ninković bila je bolničarka na ratištu. Posle rata, krijući se od policije, odvojena od Pere, koji je tada bio u Novom Sadu, preselila se u Beograd gde se izdržavala dajući privatne časove. Pod pritiskom ili pretnjom policije, engleski konzul u Beogradu, kod kojeg se zaposlila, zamolio je da taj posao napusti, pa je otišla u Novi Sad, gde je Peri Todoroviću pomagala u poslovima oko izdavanja lista Straža. Tamo je okupila jedan broj devojaka u nefor­ malnu organizaciju koja je imala svoj program rada i redovno održavala sastanke. Uz materijalnu pomoć svojih prijateljica i zauzimanje dr Nadežde Suslove, otišla je u Petrograd na studije medicine, koje je zatim nastavila u Cirihu i Parizu, gde se nastanio njen brat po završetku studija u Cirihu. Uspešno je počela da polaže ispite, ali se bolest, tuberkuloza od koje je obolela još u Petrogradu, pogoršala, pa se vratila u Kragujevac kod svoje sestre Anke, gde je 1881. godine i umrla. Milica Ninković je bila veoma obrazovana, održavala je veze sa vodećim socijalistima i so­ cijalistkinjama drugih zemalja, bavila se prevođenjem i novinarstvom, ali je svoje članke objavljivala bez potpisa. Govorila je nemački, francuski i ruski, a služila se engleskim i italijanskim. Prevela je Babefa: Jedna junakinja iz Francuske revolu­ cije, V Igoa: Istorija jednog zločina, Flerovskog: Azbuka socijalnih nauka. Sa srp­ skog na ruski prevela je delo Svetozara Markovića Srbija na istoku, kao i nekoli­ ko njegovih članaka za nemački list Forverc (Vorwarts). LDemonstracije su izbile na velikom zboru koji su zakazali protivnici Svetozara Markovića i njegovih sledbenika, nadajući se da će smeniti opštinsku upravu koja je bila u rukama Svetozarevih pristali­ ca. Kada je izglasano poverenje opštinskoj upravi, jedan radnik iz Topolivnice razvio je veliku crvenu zastavu na kojoj je pisalo - Samouprava. Zastava je uz zvuke Marseljeze u povorci nošena ulicama grada. Zbog učešća u demonstracijama Pera Todorović je osuđen na četiri godine robije, pa je, da bi izbegao zatvor, prebegao u inostranstvo, gde je ostao sve do amnestije, 1880. godine. �Anka Ninković je živela u Beogradu, gde je bila vaspitačica, a izvesno vreme i upraviteljica Doma učenica. Pamti se kao žena u dubokoj crnini, koju je nosila posle smrti svoje kćerke jedinice, što je bio i razlog njenog padanja u misticizam i okultizam. O tome svedoči i njen prevod sa francuskog dela Psihičke studije (Les etudes psichiques), koje se bavi temama: Sta biva posle smrti i Glasovi s onog sveta. Umrla je 1923. godine. Mileva Andrejević i njen suprug Dragoljub Stojiljković, kao i Jelisaveta Mar­ ković sa suprugom Milanom Pešićem, po odluci grupe srpskih socijalista u Š v icar­ skoj vratili su se u Srbiju da bi preko socijalističkih listova širili socijalističke ideje. Oni su u Smederevu izdavali opozicioni list socijalističke orijentacije Narodna vo­ lja i satirični list Fenjer. Jelisaveta, koja je školovana u Rusiji i Švajcarskoj bila je kćerka pukovnika Ilije Markovića, i u štampariju u kojoj su se ovi listovi štampali, uložila je svu svoju očevinu. I Jelisaveta i Mileva su u Smederevu izazivale znatiže­ lju jer su se, po ugledu na ruske nihilistkinje, odevale skromno i jer su nosile muške frizure. Narodna volja i Fenjer ubrzo su prestali da izlaze pa su se obe preselile u Beograd. Nakon što se razvela od Dragoljuba Stojiljkovića, Mileva se 1880. godine udala za Dimitrija Mitu Cenića i ubrzo umrla. Bavila se prevođenjem dela I. S. Turgenjeva i A S. Ostrovskog. Draga Ljočić studirala je medicinu u Cirihu. Kao studentkinja učestvovala je u srpsko-turskom ratu, 1876. godine; bila je pomoćnica lekara u bolnici teških ranjenika. Studije je završila 1878. godine, kao prva žena-lekarka iz Srbije. Po završetku studija i dolasku u Beograd, učestvovala je na poselima u do­ mu Lujze i Gavre Vitkovića, na kojima su se još odranije okupljali socijalisti i radikali. Sa njom je na posela dolazila i njena prijateljica Marija Sibold, koja je kao lekarka, 1876. godine, učestvovala u srpsko-turskim ratovima, i po njihovom završe­ tku ostala u Srbiji, gde se bavila privatnom lekarskom praksom. Ta posela ličila su na debatne klubove. Na njima se govorilo i o feminizmu, o niskim nihilistkinjama - kao pobornicama ženske ravnopravnosti - o sestrama Subotin, Sofiji Barđin, So­ fiji Perovskoj i dmgima. Govorilo se, takođe, o radu nemačkih i švajcarskih soci­ jalistkinja, a na dva skupa Marija je govorila o Međunarodnom udruženju ženskinja, koje je, po njenim navodima, 1872. godine osnovano u Ženevi i čiji je zadatak bio da radi na duhovnom zbližavanju svih žena i na unapređenju njihovog položaja. Čitah su se i članci Augusta Bebela i tekstovi objavljivani u listu L ’ avenir des femmes, koji je izlazio u Ženevi. Draga se jedva zaposlila zbog toga što je žena, a zbog toga je bila i lošije plaćena od svojih kolega. Nije imala pravo na napredovanje i pravo na penziju. Od rane mladosti vodila je svoju ličnu borbu za priznavanje prava na školovanje, na obavljanje zanimanja za koje se osposobila, za priznanje prava na jednako nagrađi­ vanje i jednako napredovanje sa svojim kolegama, i tu je borbu prenosila i u redove ženskih organizacija. Najveći deo svog radnog veka provela je među beogradskim monopolskim radnicama, a uz to je besplatno lečila učenice Ženske radničke škole, da bi konačno bila ijedna od osnivačica Materinskog udruženja. U okvirima beograd­ skog Ženskog društva, čim su to političke prilike dozvolile, pokrenula je pitanje žen­ ske ravnopravnosti, ostajući dosledna svojim mladalačkim preokupacijama. Tru­ dila se da poveže ženska društava bez obzira na njihova idejno-politička opredeljenja. Kao lekarka učestvovala je u balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ra­ �64 tu. Stic^jem okolnosti ona je jedina iz prve generacije socijalistkinja aktivna u radu ženskih društava krajem XIX i početkom XX veka.1 3. lik a M arković Na poselima kod Lujze i Gavre Vitkovića česti gosti su političar i oficir Jevrem Marković, rođeni Svetozarov brat, i njegova žena Jelena-Ilka. Lujza i Tika sa trećom sestrom, udatom Mohačanin, iz ugledne su vojvođanske porodice, sve tri su obrazovane i školovane u inostranstvu. Prisustvovale su tim skupovima socija­ lista i radikala, prihvatale njihove ideje, i aktivno učestvovale u razgovorima koji su se vodili o svim aktuelnim političkim, kulturnim i drugim pitanjima. Režim je sa podozrenjem gledao na ove skupove, i njihovi učesnici i učesnice bili su pod poli­ cijskom prismotrom.2 Dvor je 1878. godine iskoristio „Topolsku bunu“ (zapravo neuspelu pobu­ nu jednog bataljona) da se obračuna sa nepoćudnim radikalima. Bez ikakvog osno­ va nekoliko njih je doveo u vezu sa pobunom, među njima i pukovnika Jevrema Markovića, koji se u vreme Drugog srpsko-turskog rata istakao komandovanjem i ličnom hrabrošću i stoga stekao veliku popularnost u narodu. Jevrem je osuđen na sm rt i presuda je odmah izvršena, čime se htelo dati do znanja da se opozicija u voj­ sci neće trpeti. lika se posle Jevremove sm rti povukla u samoću, čvrsto rešena da osveti sm rt muža. Boravila je u Jagodini, ali je češće dolazila u Beograd, gde se najzad i preselila i iznajmila bedni sobičak u blizini Saborne crkve. Nabavila je pištolj, vežbala rukovanje njime, i svakodnevno odlazila u Sabornu crkvu, čime je postigla da na njeno prisustvo sveštenici i crkvenjaci ne obraćaju pažnju, postala je neka vrste crkvenog inventara. Tako je oktobra 1882. godine, dok se očekivao dolazak kralja Milana, neopaženo ušla u crkvu, sačekala njegov dolazak i pokušala atentat na njega. Upravo zbog toga skupovi u domu Vitkovića naglo su prestali. Posle aten­ tata uhapšeni su Gavra Vitković, Ilkina sestra Lujza (koja je u zatvoru poludela) i druga sestra, njena prijateljica Lenka Knićanin i nekoliko njenih prijatelja i radi­ kala, koji su bili osumnjičeni za saučesništvo u navodnoj zaveri i za podstrekavanje na ubistvo. Kralj Milan je tražio da Ilki Marković sudi preki sud. Ona je na sudu branila sve pohapšene, i uporno ostajala pri tvrdnji da je atentat sama smislila da bi „muža osvetila, tiranina ubila i zemJju spasila4. Osuđena je na smrt, i pored na­ 1 govora, nije htela da traži pomilovanje jer se za svoje delo nije kajala. No, ipak je pomilovana i osuđena na doživotnu robiju. Dvadeset četvrtog maja/6. juna 1883. godine nađena je udavljena u požarevačkom zatvoru. A nešto ranije, u beograd­ 1 Biografski podaci o prvim socijalistkinjama rasuti su po raznim publikacijama. Njyvaznije: Dragoslav Ilić, Prve žene socijalisti u Srbiji, Beograd 1966; Pera Todorović, Nekrolog, M ilica Todorović (Ninkovićeva), Samouprava, 1881, br. 141; Košta Milutinović, Prve srpske socijalistkinje i ruske nihilistkinje, u: Zbornikistorijskog muzeja, 1979, br. 15-16; Latinka Perović, Pera Todorović, Beograd 1983; Poleksija Dimitrijević-Stošić, n. d; Ljubica Ljotić, M emoari, Bograd 1990; Šonja Bokun-Đinić, n. d; AB, M G- 4116-XLV-524, sećanje Desanke Cvetković. z Poleksija Dimitrijević-Stošić, n. d. �65 skom zatvoru nađena je obešena Lenka Knićanin. Za obe se tvrdilo da su izvršile samoubistvo. Međutim, dr Laza Paču, član lekarske komisije koja je vršila uviđaj, u oba sluč^ga izdvojio je svoje mišljenje. Zatvorski stražar u beogradskom zatvoru uskoro je poginuo - navodno je njegovom drugu slučegno opalila puška i na mestu ga ubila. Niko nije verovao u te zvanične priče. U svojim kasnijim sukobima kralj Milan i Milutin Garašanin međusobno su jedan drugog optuživali da su naredili ova dva ubistva.1 O Ilki, inače, postoji nedovoljno proveren podatak daje, uz sestre Ninković i uz supruga Jevrema Markovića, 1872. u Ciriku učestvovala na sastanku Srpske socijalističke partije, na kojoj je donet i program.2 'Timočka buna, koja je izbila oktobra 1883. godine, povodom reorganizaci­ je narodne u stajaću vojsku, uticala je na život Drage Ljočić i Marije Sibold. Marija je osumnjičena da je održavala političke veze između radikalske štampe i ruskog poslanstva, pa je morala da emigrira u Carigrad, gde je bila lekarka u sultanovom haremu. U Srbiju se vratila tek 1903. godine, i kasnije je učestvovala u balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu i dobila čin sanitetskog majora.3 Istim povodom, kao mlada lekarka, Draga Ljočić je doživela hapšenje svog supruga Raše Miloševića, člana Glavnog odbora radikalne stranke. Samo nekoliko dana nakon što se porodila, Raša je osuđen na smrt, a zatim pomilovan na zatvor­ sku kaznu. Nastavila je da radi i da brine o suprugu koji je izdržavao kaznu u požarevačkom zatvoru. Za vreme srpsko-bugarskog rata (1885) bila je jedina lekarka u beogradskim bolnicama.1 U novoosnovanoj Narodnoj radikalnoj stranci (1881) su i pristalice Svetozara Markovića, među njima i žene. One su prisustvovale i osnivačkom kongresu, a u njenom statutu bilo je zapisano da: „član Narodne radikalne stranke može biti svaki srpski građanin i građanka koji usvoje program stranke**.5 Propagiranje feminizma, kako gaje formulisao Svetozar Marković, nije pre­ stalo. Pre svega, priređivači njegovih sabranih dela nisu propustili da iznova objav­ ljuju njegove članke o ženi, a i u delima drugih autora i u štampi njegove ideje se popularišu, napadnu i brane. 1 Raša Milošević, Tim očka buna, Beograd 1924, str. 13-61; Jaša Prodanović, Istorija političkih stra­ naka i struja u Srbiji, Beograd 1947, str. 445-488; Milka Grgurova, Atcntatorka lika, Beograd 1911. Vojo Jeremić, Svctozarcva nepoznata delatnost i spisi, Beograd 1975, str. 76. Vera S. Gavrilović, Žene lekari u ratovima 1876-1945. na tlu Jugoslavije, Beograd 1976, str. 112. * Isto, str. 114. Jovan Skerlić, n. d, str. 219, 220; Statut Narodne radikalne stranke, 1881. �ŽENSKA DRUŠTVA 1. Prva ženska društva - osnivanje i počeci rada Prve ženske organizacije javile su se u Vojvodini - 1864. godine u Novom Sadu, a 1873. godine i u Starom Bečeju. U Beogradu je, kao prvo žensko društvo, osnovano Jevrejsko žensko društvo, 1874. godine. Osnovala g aje E ster B. Pinto, koja je nakon udaje stigla u Beograd. Ona je zatekla jevrejske žene nepismene, potpuno zatvorene u kuću, koje se ni me­ đu sobom nisu družile. Idući od kuće do kuće, okupila je nekoliko žena i organizovala ih da prikupljaju pomoć za siromašne devojke koje nisu imale sredstava da kupe opremu za udzgu, a delile su je gotovo tajno. One su postepeno širile svoje za­ datke i, uz podršku jevrejske opštine, započele javnu akciju za školovanje jevrejske ženske dece, u čemu su postigle vrlo ograničen uspeh. Tek kada su osnovale prvu osnovnu jevrejsku žensku školu na Dorćolu - u kojoj je učiteljica bila Regina Jeliševa, prva Jevrejka koja je, 1879. godine, završila Višu žensku školu - pismenost me­ đu Jevrejkam a se počela osetnije širiti.1 Na inicijativu Katarine Milovuk, upraviteljice Više ženske škole, 17/30. ma­ ja 1875. godine okupilo se nekoliko obrazovanih i materijalno obezbeđenih žena koje su osetile potrebu da se organizovano i javno počnu baviti humanitarim radom. One su za tadašnje vreme imale dovoljno znanja, a nadasve dovoljno hrabrosti pa su, po ugledu na žene u drugim zemljama, osnovale prvo srpsko Žensko društvo. Od 1835. godine karitativni i hum anitarni poslovi spadali su u delokrug ra­ da opština i m inistarstva unutrašnjih poslova. Beogradska opština za svoj komu­ nalni program - u koji su spadali prosveta i socijalna pomoć - obrazovala je poseb­ na tela, takozvane deputate, koje su sačinjavali ugledni građani, i iz kojih su iznikli školski đački fondovi, kao i druge aktivnosti za rešavanje socijalnih problema. ,,Deputacije“ su bile rezervisane za muškarce, koji su se sastajali nedeljom posle litur­ gije, a ženama je ostajalo da se anonimno, lično i privatno, krišom bave pomaga­ njem pojedinih siromašnih porodica. Tek je beogradsko Žensko društvo taj anonimni ženski rad iznelo u javnost, uzimajući za svoje ciljeve: spremanje siromašnih devojaka za valjane žene, negovanje hum anih osećanja, i pomaganje sirotih i nevoljnih.2 Na dan osnivanja društvo je imalo dvadeset i pet članica, od kojih je devet­ naest izabrano u upravu društva. Za prvu predsednicu izabrana je Katarina MiloLPrvo žensko jevrejsko društvo 1874-1924. N a dan pedesetogodišnjice od osnivanja, Beograd 1924. z Ljubica Marković, Počeci fem inizm a u Srbiji i Vojvodini, Beograd 1934; Jelena Lazarević, Društve­ ni rad i ideje, u: Domaćica, Spomenica, Beograd 1926. �67 vuk. Članice društva su učiteljice, supruge profesora, činovnika, oficira i trgova­ ca, tj. žene iz jednog tankog građanskog sloja. One su, kao žene, i od zvaničnih kru­ gova i od Ujedinjene omladine srpske, godinama podsticane i usmeravane da oba­ vljaju njihovu ,,misiju“, njihovo „poslanje** - da čuvggu dom i porodicu, vaspitavaju svoju decu, neguju i razvij^u srpski nacionalni duh i da se uglednu na nugku Jugovića i na Kosovku devojku. U sudbonosnim događsgima za vreme Prvog i Drugog srpskog ustanka, že­ ne sa sela - nepismene i neorganizovane - su nevidljive kao društveni i nacional­ ni činilac, iako u seobama, zbegovima, akcijama odmazde nisu samo trpele nego su i čuvale decu, negovale ranjenike, bolesne i nemoćne. Mada različitih opredeIjenja, srpske žene se nacionalno snažno iskazuju u događggima koji su nastupili u bosansko-hercegovačkom ustanku, Prvom i Drugom srpsko-turskom ratu (18761877 i 1877-1878) kao i u srpsko-bugarskom ratu, 1885. godine. Taj nacionalni rad ostao je stalna komponenta pokreta žena u Srbiji, i taj element je u jednom patri­ jarhalnom društvu bio cenjen, što je za žensku društvenu afirmaciju imalo poziti­ vne ali i ograničene rezultate. Štiocem okolnosti, prve aktivnosti Ženskog društva, neposredno po njego­ vom osnivanju, sastojale su se u prikupljanju pomoći u stvarima i novcu za bosansko-hercegovačke ustanike i u organizovanju priredbi u korist Crvenog krsta, koji je osnovan te iste, 1875. godine. Prve članice društva izrađivale su rublje za ustani­ ke, za njihovu decu i ustaničku sirotinju koja je izbegla u Srbiju. Preko Zagreba su organizovale dostavljanje pomoći za ranjene ustanike, a to isto su radile i u vreme srpsko-turskih ratova, s tim što su u Beogradu organizovale i svoju pomoćnu bolni­ cu u kojoj su dobrovoljno radile članice društva. Ako to nije imao ko da učini orga­ nizovale su i parastose poginulim i umrlim. U ove aktivnosti društva pojedinačno su se uključivale i žene iz Vojvodine. Žensko društvo imalo je oko petnaest podružnica u unutrašnjosti - gotovo u svim većim gradovima. Podružnice su se na početku svoga rada bavile otklanja­ njem posledica rata. Na primer, kruševačka podružnica je u Ribarskoj banji podigla kuću za siromašne vojnike, a u više podružnica članice društva - u posebno organizovanim krojačkim radionicama - 1877. i 1878, šile su odeću za sirotinju i na drugi način pomagale porodice i decu poginulih vojnika. Po završetku ratova hum anitarna aktivnost društva ogledala se u stalnom ih povremenom pomaganju siromašne dece, i ženske i muške, koja su se školovala u Beogradu, u Višoj ženskoj školi, gimnazijama, pa i u osnovnim školama u unu­ trašnjosti. Društvo je deci obezbeđivalo stanove, odeću, obuću, ishranu i besplatno lečenje. Godišnje je pomagalo između petnaestoro i dvadesetoro dece. 2. Žensko društvo - škole i ustanove Žensko društvo se prihvatilo još jednog pionirskog posla koji nije dovoljno vrednovan, retko čak ni zabeležen, kao što, uostalom, nije vrednovana nijedna dru­ ga početna aktivnost ovog i drugih ženskih društava, iako je rad ženskih društava nadomeštao nedostatak odgovarajućih javnih institucija u prosveti i u socijalnom staranju. Žene su inicijatorke i izvršiteljice ovih, za tadašnje vreme izuzetno zna­ čajnih aktivnosti, i to uglavnom na dobrovoljnoj osnovi. Tako je Žensko društvo �68 12/25. decembra 1879. godine otvorilo školu za odrasle devojčice - prvu Radeničku žensku školu. U njoj se učilo krojenje, šivenje i vez. Služila je za osposobljavajte devojaka za samostalno obavljanje odgovarajućih zanata, kao i za njihovo osposo­ bljavanje za rad u kući. Do balkanskih ratova školu je završilo nešto više od 1.000 učenica. Inače, to je bila jedina ženska radnička škola, sve do 1907. godine, kada je u Pirotu opet podružnica Ženskog društva osnovala Žensku ćilimarsku školu. Uporedo sa školom osnovan je i Pazar, gde su se prodavale rukotvorine učenica ško­ le, kao i rukotvorine žena iz okoline Beograda. Njihovi proizvodi bih su poznati po kvalitetu, pa su ubrzo našli kupce među strankinjam a i u diplomatskom koru. Sa ovim rukotvorinama Društvo je 1886. priredilo izložbu u Beču, a 1889. godine je prvi put učestvovalo na Svetskoj izložbi u Parizu. I kasnije u toku svog rada Dru­ štvo je učestvovalo na više izložbi u raznim inostranim zemljama. Kada je, 1885. godine, počeo srpsko-bugarski rat, Žensko društvo - koje ta­ da ima već 460 članica - ponovo se angažovalo u prikupljanju pomoći za bolnice, za siromašne vojnike i za decu poginulih. U svojoj radionici - koju im je u Dvoru opremila kraljica Natalija, i sama im se u radu pridružila - članice Društva su šile odeću za Crveni krst. A osim odeće izrađivale su zavoje za poljske i rezervne bolni­ ce, i čijale su staru pamučnu odeću da bi time zamenile vatu; takođe su i kao dobro­ voljne bolničarke radile u beogradskim bolnicama. U ovaj rad uključila se i Dobro­ tvorna zadruga Srpkinja Novosatkinja, osnovana 1880. godine, kao i druge ženske zadruge koje su u Vojvodini osnovane 1885. godine. Saradnja sa ženskim društvi­ ma u Vojvodini, koliko su to prilike dozvoljavale, nastavljena je i posle rata. Društvo je 1887. godine osnovalo i svoju biblioteku u kojoj je bilo oko 400 knjiga. Crveni krst je 1893. godine organizovao prvu školu za nudilje i dobrovoljne bolničarke. Zalaganjem Ženskog društva i u njegovoj organizaciji, u školu za nudi­ lje prijavilo se deset, a u školu za bolničarke šest devojaka. I to predstavka novu aktivnost Ženskog društva u osposobljavanju žena za profesionalni rad. Dr Laza Lazarević, lekar i književnik, koji je sa Dragom Ljočić besplatno lečio učenice Ženske radeničke škole i decu koje je društvo pomagalo, predložio je da društvo svoj rad proširi i na sela, tako što bi u njima organizovalo predavaiya o nezi dece i higijeni u kući. Taj rad se odvajao preko pojedinih podružnica. Na podstrek m inistra privrede Sime Lozanića, 1899. godine, Žensko dru­ štvo je osnovalo Đačku trpezu. A već poznati m inistar prosvete Anclra Đorđević, imenovao je odbor trpeze koji je bio sastavljen od trideset gospođa i četiri profeso­ ra, dok je kralj Aleksandar Obrenović postao njen pokrovitelj- To je bila prva javna studentska trpeza - menza u kojoj su se hranili đaci iz gimnaziju i studenti Velike škole. Društvo je 1900. godine osnovalo i prvi Dom starica u Beogradu, koji je n^pre imao deset postelja, a kasnije je proširen i preseljen u drugu pogodniju zgradu. Krajem veka Žensko društvo je imalo šesnaest podružnica i 536 članica. U to vreme, pa sve do Drugog svetskog rata, bilo je uobičajeno da se za po­ krovitelj (ic)e raznih društava uzimaju visoke ličnosti, koje su bile i najizdašniji do­ natori. Tako je pokroviteljica Ženskog društva najpre bila kraljica Natalija, koja je to ostala i posle njenog razvoda sa kraljem Milanom, sve dok nova kraljica, Draga Mašin, nije preuzela pokroviteljstvo. Tada je i Ženska radenička škola dobila ime kraljice Drage, koje je 1903. godine izbrisano. Pokroviteljica Ženskog društva te �godine postala je princeza Jelena. Zabeleženo je, inače, daje društvo u sporovima između kralja Milana i kraljice Natalije podržavalo kraljicu i da se nije priključilo napadima na atentatorku liku Marković. Za svoj rad i zasluge u ratovima, članice Društva su odlikovane sa 122 sre­ brne i trideset i dve zlatne medalje. Crveni krst je svojim odličjima nagradio četiri članice društva. Društvo je obavezno pozivano na javne manifestacije koje su pri­ ređivale druge organizacije ili državni organi, a predstavnici mnogih drugih orga­ nizacija prisustvovali su priredbama društva koje je ono organizovalo uglavnom radi prikupljanja dobrovoljnih priloga, naročito za Žensku radeničku školu.1 Žensko društvo je, dakle, u periodu od svog osnivanja pa sve do Prvog svet­ skog rata, svojom delatnošću nadomeštalo rad državnih organa koji ili nisu mogli ili nisu imali razumevanja za stvaranje institucija za stručno osposobljavanje žen­ ske omladine, za prosvećivanje, za zbrinjavanje ranjenika i invalida, siromašne de­ ce, za pomaganje siromašnih i starih. U Društvu su bile najaktivnije žene koje su završile Višu žensku školu; direktorke te škole, Katarina Milovuk i Persida Pinterović jedno vreme bile su i predsednice Društva. Iz ovog društva ponikle su žene koje su, krajem XIX i početkom XX veka, osnivale i druga socijalno-humanitarna društva, ili su bile aktivne i u drugim prosvetnim i profesionalnim društvima. Po svojoj delatnosti društvo je u to vreme nezaobilazan faktor u društvenom životu Srbije. Uoči balkanskih ratova društvo ima oko 440 članica i 39 podružnica u unu­ trašnjosti. 3. Osnivanje novih ženskih društava Sa zadatkom da radi na zbližavanju Srpkinja i Jevrejki, na zajedničkom hu­ manitarnom radu, 1895. godine osnovano je Srpsko-jevrejsko društvo, dok se jedna grupa žena, izrazito nacionalno orijentisanih i pod uticajem crkve, opredelila da preko svoje organizacije Kneginja Ljubica i preko svojih opunomoćenika, tajno pru­ ža materijalnu i moralnu pomoć prosvetnim ustanovama, srpskim crkvama i sveštenstvu u krajevima pod tuđinskom vlašću u Makedoniji. Društvo je materijalno pomoglo preko dvesta crkava. Prva predsednica ove organizacije bila je Milka Vulović, nastavnica Više ženske škole.2 Kao odgovor na represalije i zločine turske vlasti u današnjim krajevima Makedonije koji su bili pod njihovom vlašću, 1903. godine, na inicijativu slikarke Nadežde Petrović, osnovano je Kolo srpskih sestara (KSS). Društvo je pomagalo srpske dobrovoljačke i komitske čete u Makedoniji, postradalo stanovništvo i decu koja su u borbama ili akcijama odmazde ostajala bez roditelja. Vrlo brzo je osno­ valo svoje pododbore u svim gradovima i varošima u Srbiji, a posle 1912, i u nekoli­ ko gradova Makedonije i Kosova. U pododborima u unutrašnjosti po pravilu su za­ stupljene supruge sreskih načelnika, predsednika opština, sreskih lekara i drugih funkcionera u srezu i opštini, direktora škola, uglednih trgovaca, zatim nastavnice i učiteljice, bivše učenice Više ženske škole. Aktivniji pododbori su osnivali domaćiIzveštaj o pedesetogodišnjem radu Ženskog društva, u: Domaćica, Spomenica, Beograd 1926; Do­ maćica 1879-1914. Almanah humanih društava, Beograd 1940. �70 čke i radničke škole za žensku decu i organizovali tečajeve za dobrovoljne bolničar­ ke. Prva predsednica KSS bila je Savka Subotić, istaknuta fe m in istk in ja u Vojvodi­ ni i u Srbiji, krajem XIX i početkom XX veka. Kolo srpskih sestara izdavalo je svoj kalendar Vardar, koji je izlazio svake godine u tiražu od deset do trideset hiljada prim eraka.1 Na inicijativu dr Jovana Jovanovića, ginekologa, i dr Drage Ljočić, 1904. godine, osnovano je Materinsko udruženje. Cilj Udruženja bio je da se brine za na­ puštenu decu. Od jednog dela javnosti osnivanje Udruženja dočekano je sa neskrivenim otporom i odbojnošću. Optuženo je da propoveda nemoral, pošto su njegove štićenice i štićenici uglavnom vanbračna deca. No, njegove članice to nije obeshra­ brilo, pa su uporno - protiv struje - uspele da podignu i dom od dobrovoljnih prilo­ ga. Prva predsednica ovog udruženja bila je Sara Karamarković, žena koja je bila aktivna u gotovo svim postojećim ženskim društvima i njihova velika dobrotvorka. Ona je svu svoju imovinu zaveštala dobrovoljnim društvima. Udruženje i Dom učenica srednjih škola osnovani su 1905. godine, na inici­ jativu Darinke Nikolić, nastavnice Više ženske škole, koja je sve do 1925. godine bila predsednica Udruženja. U osnivanju je učestvovao ceo kolegij Više ženske ško­ le i krug „beogradskih gospođa4 iz drugih hum anitarnih društava. 4 Udruženje je za Dom nsypre kupilo jednu zgradu, a zatim je na susednom placu sazidalo novi Dom koji postoji i danas, u ulici Proleterskih brigada broj 8. U Domu je radila privatna šestorazredna gimnazija, a u staroj zgradi fabrika čarapa, koju je Dom osnovao, i u kojoj su siromašne učenice četiri godine učile trikotažni zanat. Studentkinje Univerziteta u Beogradu pokušale su krajem 1906. godine da osnuju Udruženje srpskih studentkinja. Održale su zbor studentkinja, izabrale za sekretarku Milevu Lazović, i donele pravila po kojima bi zadatak udruženja, izme­ đu ostalih, bio i proučavanje ženskog pitanja. Pravila su podnele na odobrenje uni­ verzitetskim vlastima. Nakon nekoliko dana Mileva Lazović je zahtev za odobrenje rada Udruženju navodno povukla. Verovatnije je da su joj to sugerisale univerzitet­ ske vlasti, jer je navedeni zadatak izlazio iz okvira tadašnje Uredbe univerziteta, a nije bilo uobičajeno da se studentkinje organizuju ni u okviru drugih studentskih udruženja.2 LIsto; Kalendar- Vardar. % Almanah ženskih dru štava ; Jelena Lazarević, Darinka Nikolić, osnivač i tvorac Doma učenica sred­ njih škola, Beograd; AS, Univerzitet 6702-V-136/906 i Registar 1906-6116. �MEĐUNARODNE ŽENSKE ORGANIZACIJE I SRPSKI NARODNI ŽENSKI SAVEZ 1. Mirovni pokreti i žene Od samog osnivanja Međunarodni ženski savez kao jedan od svojih zadata­ ka isticao je borbu za mir i za međunarodnu saradnju, i stoga se povezivao sa me­ đunarodnim mirovnim pokretima. Dve žene, Berta fon Sutner i Roza Luksemburg - prva aristokratkinja, a druga revolucionarka - simbolično su obeležile dve glavne struje u mirovnom po­ kretu: pacifističku i revolucionarnu. Austrijska književnica, baronica Berta fon Sutner doživela je tri velika rata - austrijsko-italijanski, 1859, austro-pruski, 1866, i francusko-pruski, 1870. godi­ ne. U njima je izgubila supruga i više svojih srodnika i prijatelja. Sa iskrenim saosećanjima za sve lične tragedije i gubitke u ratu, ona je 1889. godine napisala ro­ man Dole oružje - prvi antiratni, pacifistički roman, „mali žižak“ iz kojeg je u toku i posle Prvog svetskog rata potekla bogata antiratna literatura. Njen roman, koji je odmah preveden na nekoliko jezika, imao je veliki uticaj na njene savremenice i savremenike, a kasnije je naročito uticao na generaciju koja je učestvovala u Pr­ vom svetskom ratu. Više nego mnoge mirovne rezolucije i rasprave u kojima je Be­ rta fon Sutner učestvovala kao članica Međunarodnog biroa za mir, njen je roman pokolebao do tada rašireno i vladajuće shvatanje - da se međunarodne nesuglasice i sukobi mogu rešavati samo ratom. Za svoj rad u mirovnom pokretu, 1905. godine, ona je dobila Nobelovu nagradu za mir.1 Roman Dole oružje kod nas je, 1900. godine, prevela Katarina Milovuk, koja je nekoliko godina kasnije postala predsednica Srpskog narodnog ženskog saveza. Roza Luksemburg, naučnica i revolucionarka, borila se za što šire učešće radnika i radnica u revolucionarnoj borbi, za miroljubivi međunarodni socijalistiPaulina Lebl-Albala, Dole oružje - Berta Sutner - velika pobornica za mir, u: Žena danas, 1938, br. 14 (Reprint izdanje, Beograd 1966). Prve mirovne organizacije javile su se 1816. u Velikoj Britaniji, 1828. u SAD i u Francuskoj 1846. Ka­ snije su se pacifistička društva osnivala i u drugim zemljama. Kao centralni organ svih mirovnih dru­ štava osnovan je, 1891. godine, Međunarodni biro za mir (Bureau international de la Paix), sa sedištem u Bernu. Okupljao je oko 200 mirovnih društava u kojima su naročito bile aktivne žene. U mirovnim društvima članstvo je u većini, a u nekim i potpuno, bilo žensko. U mnogim ženskim društvima akcije za mir bile su njihove najznačajnije aktivnosti. Berta fon Sutner, jedno vreme sekretarica Alfreda Nobela, osnovala je u Austriji Društvo prijatelja mira, a u Međunarodnom birou za mir obavljala je odgo­ vorne dužnosti. .Umrla je pred početak Prvog svetskog rata. �72 čki pokret, protiv šovinističkih opredeljenja u socijalističkom pokretu uoči i za vre­ me Prvog svetskog r a ta Krhka i suptilna, sa žarom nepokolebljive revolucionarke, usred Nemačke oštro je osuđivala nemačku socijaldemokratiju zbog glasanja za ratne kredite i posvetila se protivratnim aktivnostima, pozivajući potlačene na obe zaraćene strane da solidarno ustanu protiv uzroka rata, za mir u svetu. Hapšena je više puta, a po završetku rata učestvovala je u revolucionarnim događajima u Nemačkoj. Mučki su je ubili nemački m ilitaristi.1 U Vašingtonu je, 1888. godine, osnovan Međunarodni ženski savez (Inter­ national Council of Women - ICW). Osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 66 Ame­ rikanki i osam žena iz Evrope, a već sledeće godine, drugoj skupštini prisustvovalo je oko 5.000 žena, koje su predstaviale jedanaest nacionalnih udruženja sa 600.000 članica. Savez je prihvatio ideje koje je na početku veka izrazila Flora Tristan, a koje je na osnivačkom kongresu ponovila Avril d’ Sen-Kroa: „Emancipacija žena nije samo u njihovom interesu, već i u interesu čitavog čovečanstva. Emancipacija žena biće istovremeno i emancipacija m uškaraca”. Savez je na dnevni red postavio sve zahteve koje su žene isticale tokom XIX veka: mir, hum anitarne aktivnosti, obrazovanje žena, njihovo zapošljavanje, aktiv­ nost žena u socijalnim i političkim pokretima, reformisanje zatvora, bolnica, rad u misijama, i si. Vrlo široki program ove „ženske internacionale“, kako kaže Andre Mišel, mogao bi se kratko izraziti: „Sve što je ljudsko feminizmu nije stranoV Kao odgovor na osnivanje raznih komiteta protiv ženskog prava glasa u Engleskoj i SAD, 1904. godine, u Engleskoj je osnovana Međunarodna alijansa za žensko pravo glasa (The International Women Suffrage Alliance - 1AW). U zemlja­ ma Zapadne Evrope LAW je imala svoje sekcije, koje su propagirale žensko pravo glasa. U Engleskoj se za to pravo takođe borila i Ženska socijalna i politička unija (The Women Social and Political Union), koju je osnovala Emelin Pankherst sa svo­ jim kćerima. Unija se u toj borbi služila ekstremističkom taktikom i metodama: podmetanjem požara, bombama, razbijanjem raznih skupova, štrajkovima glađu i slično.3 Međunarodni ženski savez, ICW, u periodu do Prvog svetskog rata, postav­ ljao je mnoga pitanja koja su se odnosila na ekonomska, porodična i politička prava žena. Uticao je na organizovanje žena u pojedinim zemljama i na njihovo udruživa­ nje u nacionalne saveze, koje je primao u članstvo i smatrao ih svojim sekcijama. Kada je počeo Prvi svetski rat, ICW u prvi plan svoje delatnosti stavio je borbu za mir, pa je formirao Odbor za mirovne i međunarodne odnose (Peace and Internati­ onal Relations), koji je zahtevao osnivanje međunarodne organizacije za vraćanje miru. Uprkos svojim vladama, članice ICW iz Nemačke, Austro-Ugarske, Italije i Engleske, 1915. godine, organizovale su u Hagu konferenciju za mir, na kojoj su razgovarale o potrebi zaključenja mira i o međusobnoj pomoći. Uputile su svoje predstavnice u SAD, Holandiju, Veliku Britaniju, Nemačku i Austro-Ugarsku da bi ,,u ime sveta žena predstavile svoj apel u korist m ira“.4 1 M. Jedna nezaboravna žena, u Žena danas, 1940, br. 27; Ervin Šinko, O R ozi Luxemburg, u: Rosa Luxemburg, Pism a iz zatvora, Zagreb 1951. 2 Andrće Micliel, n. d, str. 76 i 77. a Isto, str. 80 i 81. * Isto, str. 82. ■ �73 2. Međunarodne ženske organizacije i osnivanje Srpskog ženskog saveza Beogradsko Žensko društvo odigralo je pozitivnu ulogu u prosvećivanju i u školovanju žena u Srbiji, kao i u razvoju humanitarnih delatnosti. Za vreme kralja Milana, a kasnije i Aleksandra, nije bilo uslova za neki drugačiji rad. Svaka slobo­ doumnija misao je gušena, a članice postojećih društava bile su ograničene i shvatanjima svoje sredine i svojim socijalnim položajem. Većina njih je pripadala tankom sloju supruga ili kćeri uglednih članova društva, visokih vladinih činovnika, trgo­ vaca, industrijalaca, i si. Mnoge od njih još uvek su svoj ugled zasnivale ne na svojim vlastitim vrednostima, nego na ugledu koji su u društvu imali njihovi mu­ ževi ili očevi. Humanitarni rad, pomoć siromašnima, rad na opštem i profesional­ nom stručnom osposobljavanju siromašne ženske omladine - kako bi sebi mogla obezbediti egzistenciju - kao i nacionalni rad, bile su osnovne delatnosti ove gene­ racije žena. Samozadovoljstvo svojom ulogom, postignutim rezultatima koje su imale u nacionalnom radu i prosvećivanju, pohvale i odlikovanja koja su za svoj rad dobijale, uvažavanje koje im se iskazivalo - sve je to uticalo da one ne traže nove puteve ženske aktivnosti i potvrđivanja žena. Dom, porodica i vaspitanje dece - os­ novna su briga i većine obrazovanih srpskih žena toga vremena. Žena nije indivi­ dua - ličnost - ona je potčinjena. I tako treba da ostane. Samo u okviru tog položaja srpske žene su tražile prostor za svoje delovanje. Veze sa zaposlenim ženama, kojih početkom XX veka ima sve više, nisu za ovaj krug žena od interesa. Za stanje duhova karakterističan je jedan događaj iz 1895/96. godine. Kosara Cvetković, nastavnica Više ženske škole, uključila se u jed­ nu tadašnju zabavu -Međunarodnu prepisku. Maja 1895, dobila je pismo Međuna­ rodnog ženskog saveza u kojem joj se nudi da radi na tome da u njenoj zemlji žene osnuju nacionalni ženski savez, kako bi se on mogao učlaniti u Međunarodni žen­ ski savez. Ali ona nije znala šta da uradi sa tim pozivom, jer u Srbiji prilike nisu bile povoljne, pa je pismo poslala u Novi Sad, Arkadiju Varađaninu, koji je uređivao Ženski svet, da ga objavi, ne bi li se tako našao neko ko bi to pitanje pokrenuo. No, on ovo pismo nije objavio, jer je smatrao da poziv za osnivanje nacionalnog saveza žena koji bi usvojio program Međunarodnog ženskog saveza neće biti povoljno primJjen. I, nažalost, bio je u pravu.1 Početkom veka osnovana su još četiri ženska udruženja, od kojih su se dva izrazito bavila radom na nacionalnom planu. U Ženskom društvu je tek 1906. godi­ ne jedna nova generacija obrazovanih žena uspostavila prve lične kontakte sa predstavnicama Međunarodnog ženskog saveza i pokrenula pitanje udruživanja posto­ jećih ženskih organizacija u nacionalni savez, što je tada bila pretpostavka za učlanjivanje u međunarodne organizacije. Ali, više članica Ženskog društva prema toj ideji se odnosilo apatično - kako one najnaprednije, tako i one najzaostalije - nisu imale ni toliko, interesa da saznaju nešto više o tome šta bi taj savez radio. Druge su tu ideju žestoko napadale, a treće su smatrale daje ona preuranjena. Tek kada je najavljen dolazak u Beograd nemačke feministkinje Keti Širmaher, doktorke filo­ zofije, radi osnivanja ženskog saveza za pravo glasa, predstavnice humanitarnih Jelena Lazarević, Srpski narodni ženski savez i Međunarodni ženski savez, u: Domaćica, 1906, br. 12; Zapisnici sa scdnica S N Ž S , u: Domaćica, 1910, br. 1; Izvcštaji o radu, u: Domaćica, 1911, br. 12. �74 društava rešile su da, pre njenog dolaska, osnuju Srpski narodni ženski savez (SNŽS). Savez je osnovan 5/18. oktobra 1906. godine, i njega su činili: Beogradsko žensko društvo, Kragujevačko žensko društvo, Kolo srpskih sestara, Društvo Kneginja Ljubica, Srpsko-jevrejsko žensko društvo i Materinsko udruženje. Keti Širmaher je 22. oktobra/4. novembra 1906. na beogradskom Univerzitetu održala veoma za­ nimljivo predavanje, ali ona nijednu ženu nije pridobila za feminističke ideje. Sta­ rije žene te ideje nisu prihvatale, a mlađe je ona odbila svojim prepotentnim pona­ šanjem. Tek u direktnim razgovorima pridobila je nekoliko članica pojedinih dru­ štava i predložila im da u već usvojena pravila Srpskog narodnog ženskog saveza unesu zahtev za pravo glasa i da zatraže prijem u Međunarodnu alijansu za žensko pravo glasa. Rekla im je da su gotovo sve evropske zemlje osim Srbije članice Alijan­ se, pa je i SNŽS na brzinu, više iz nacionalnih nego ženskih razloga, odlučio da se u nju učlani. I zaista, taj nacionalni savez žena - kako kaže Delfa Ivanić, koja je na osnivačkoj skupštini izabrana za njegovu sekretaricu - niko nije želeo, nikom nije trebao, pa je tek posle dve godine, osim raspravljanja o pravilima, počeo ponešto da radi. „A cilj koji ih je rukovodio pri stvaranju jednog takvog udruženja, nije bila toli­ ko želja da se učini dobro srpskoj ženi i njenoj stvari, već želja da se koristi Srbiji.“ Prva predsednica Saveza, Savka Subotić uskoro je zbog bolesti dala ostav­ ku i nju je zamenila K atarina Milovuk. Zanimljiva su i druga razm atranja Delfe Ivanić. Kada se zalaže za žensko pravo glasa, ona ističe jedno mišljenje prilično rašireno među ženama. Žene, naime, smatraju daje veliki broj žena kulturniji od mnogih muškaraca, te da ni neprosvećene žene ne stoje kulturno niže od neprosvećenih muškaraca. I iz najmračnijih sredina žene imaju više srca i poštenja nego muškarci u toj istoj sredini, manje su naklonjene porocima. Dati ženama široka građanska prava, uključujući i pravo gla­ sa. manje je opasno po društvo nego činjenica da muškarci iz pojedinih sredina to pravo već uživaju. Ali, s druge strane, dati široka prava ženama značilo bi „živeti i dalje našim sićušnim i beznačajnim životom od danas do sutra". Delfa Ivanić insi­ stira na novoj sadržini rada SNŽS, i izlaže jedan širok feministički program koji je inspirisan programima Međunarodne alijanse za žensko pravo glasa i Međunaro­ dnog ženskog saveza. Osnovne ideje programa su: srpske žene treba obrazovati tako da postanu svesne sebe, da postanu individue - ličnosti - i da se izvuku iz mrtvila i čamotinje, da razvijaju osećaj odgovornosti i prema sebi i prema društvu. One se moraju organizovati tako da bi se, pored humanitarnog rada, mogle baviti i feminizmom i raditi na otkrivanju problema žena, naročito zaposlenih, uključujući i radnice, i da bi mogle raditi na širenju njihovih prava, na njihovom osvešćivanju i kulturnom uzdizanju.1 Odmah po osnivanju SNŽS je zatražio prijem u jednu od dve pomenute me­ đunarodne ženske organizacije. No, nije potpuno izvesno kojoj organizaciji je za­ htev za prijem podnet, jer se u zapisnicima, izveštajima i člancima stalno mešaju Međunarodni ženski savez i Međunarodna alijansa za žensko pravo glasa. Ipak, po izveštajima delegatkinja sa skupova ove dve organizacije i zapisnika sa skupština SNŽS, proizlazi d aje on svoj zahtev za prijem u članstvo prvo uputio Ahjansi, ali je procedura za prijem trajala nekoliko godina. Jer, SNŽS u svojim pravilima nije imao za cilj postizanje ženskog prava glasa, a Alijansa je tražila da se to unese u 1 Delfa Ivanić, O Srpskom narodnom ženskom savezu, u: Domaćica, 1912, br. 1. �75 pravila, jer je to prioritetni cilj svih njenih članica. Unošenje ženskog prava glasa u zadatke SNŽS nye prošlo bez otpora pojedinih ženskih društava, njegovih člani­ ca. Zagovornice učlanjenja u Alijansu kao glavni argument isticale su nacionalni interes srpskog naroda, jer bi članstvo u Alijansi bila mogućnost da se na jednoj međunarodnoj tribini izlože problemi srpskog naroda i njegove borbe za nacional­ no oslobođenje i ujedinjenje. Samo uz takvo obrazloženje, prihvaćeno je da se u pra­ vila SNŽS unese i zahtev za pravo glasa, ah kao drugostepeni zadatak. I Međuna­ rodna alijansa je, da bi izašla u susret zahtevima SNŽS, na svom Kongresu u Lon­ donu, maga 1909. godine, u svoja pravila unela odredbu da članovi Alijanse mogu biti i nacionalni ženski savezi, koji „zbog nacionalnih prilika imaju pravo ženskog glasa kao drugi zadatak*'. I tako, mada je i ranije prisustvovao njenim kongresi­ ma, tek nakon te odluke, SNŽS je formalno primljen u članstvo Alijanse. Do 1909. godine u Alijansu su primljene Italija, Švajcarska, Francuska, Belgija, Mađarska i Srbija, koje su osnovale nacionalne saveze, ali kongresima su prisustvovale i dele­ gatkinje ženskih društava iz drugih zemalja - iz Finske, Norveške, Danske, Islan­ da, Nemačke, Velike Britanije, Novog Zelanda, Rusije, Austrije. Na Kongresu Me­ đunarodne Alijanse za žensko pravo glasa u Londonu, 1909, delegatkinja SNŽS Ana Hristić govorila je o srpskoj ženi i o njenim pravima, a na kongresu u Stokholmu, 1911. godine, Draga Simić-Hultkvist govorila je o srpskoj ženi. Na kongresu Međunarodnog ženskog saveza koji je održan nešto ranije, takođe 1911, u Stokholmu, prvi put su prisutne delegatkinje SNŽS, Jelena Lozanić i Draga Simić. Jelena je govorila o nastavi u Srbiji i o ustanovama koje su osnovale žene. 3. Rad Srpskog narodnog ženskog saveza Od 1909. do 1912. godine Savez je održao nekoliko konferencija (sastanci na kojima učestvuje više predstavnica pojedinih društava, a mogu prisustvovati i druge zainteresovane članice) i nekoliko sednica uprave SNŽS - glavnih skupova. Prvoj konferenciji SNŽS, koja je održana 16/29. decembra 1909. godine, i kojoj su, pored predstavnica pojedinih ženskih društava, prisustvovale i predstav­ nice podružnica Ženskog društva i pododbora KSS iz unutrašnjosti i nekoliko zainteresovanih žena iz Beograda, žene su upoznate sa radom SNŽS, oko izmene pravi­ la, i učlanjenjem u međunarodne organizacije.1 Predlog Materinskog udruženja da SNŽS traži izmene Građanskog zakoni­ ka, u cilju da se žena u građanskim pravima izjednači sa muškarcem, da se iz zako­ na ukloni član 920, koji ponižava i vređa ženu, jer je izjednačava sa maloumnima i raspikućama, da se ženska deca izjednače u nasleđivanju, kao i da se vanbračna de­ ca izjednače sa bračnom - primljen je k znanju, ali po njemu tada njje postupJjeno.2 O pravu glasa počelo je sistematski da se piše na stranicama Domaćice, 1910. godine, i to u okviru opširnog izveštaja sa Međunarodnog kongresa za žensko pra­ vo glasa. Tada je Domaćica prvi put objavila da je Katarina Milovuk, direktorka Više ženske škole u penziji, 1897. godine, od Kasacionog suda zatražila tumačenje da se pod terminom „građanin** u izbornom zakonu, podrazumevaju i žene, i da LDomaćica, 1910, br. 1. 2 Isto. �76 je, 1902. godine, od Narodne skupštine tražila priznanje prava glasa za sebe i za zaposlene žene. No, njeni zahtevi su odbijeni - uspela je utoliko što se o ovom pro­ blemima uopšte, po prvi put javno raspravljalo. Od trideset i šest članova Senata, za njen predlog glasalo je njih dvanaest. Kako je sama ispričala, najednom skupu SNŽS, predsednik Kasacionog suda, Aleksandar Jovanović, njen predlog je komentarisao: „Po zakonu imate pravo, ah to nije običaj". Naglasila je daje u vreme pod­ nošenja zahteva nijedna ženska organizacija nije podržala.1 Drugom redovnom Glavnom skupu SNŽS, m arta 1911. godine - pored de­ legatkinja pojedinih ženskih društava članica SNŽS - prisustvovah su i pristalice ravnopravnosti žena Milan Jovanović-Batut, Đorđe Nikolić, Vukašin Petrović, mi­ nistar flnansija u penziji, kao i Berta Papenhajm, predstavnica jednog inostranog društva za zaštitu devojaka. Na skupu se raspravljalo o pravilima i programu rada Saveza. Osim unošenja u pravila odredbe o pravu glasa, dogovoreno je i da SNŽS sarađuje sa svim muškarcima koji se zalažu za žensko pravo glasa, da se upozna sa radom socijalistkinja, da organizuje predavanja o ženskom pravu glasa, da pri­ vuče studentkinje u Savez i da ih oslobodi plaćanja članarine. Jelena Spasić i Dra­ ga Ljočić obavestile su skup da socijalistkinje pripremaju peticiju kojom traže opšte pravo glasa, jednako i za muškarce i za žene. (Pravo glasa imali su samo oni mu­ škarci koji su plaćah porez iznad određene visine.) Predložile su da se SNŽS pridru­ ži socijalistkinjama i da članice Saveza potpišu peticiju socijaldemokratkinja, ih da njihov poslanik i u ime SNŽS-a podnese skupštini zahtev za opšte pravo glasa. Ovi predloži nisu prihvaćeni, ah je svakoj članici na volju ostavljeno da sama, ako to žeh, tu peticiju potpiše.2 Na ovom skupu najviše se raspravljalo o ciljevima SNŽS i zahtevu Alijanse da u pravila Saveza uđe zahtev za žensko pravo glasa. U diskusiji o pravu glasa iznošena su razhčita mišljenja. Smatralo se, između ostalog, da najpre treba rešiti mnoga druga pitanja - opismeniti žene, prvo im dati građanska, a tek onda politi­ čka prava. Ipak, konačno su usvojeni članovi 7 i 8, koji glase: „čl. 7. Savez stavlja sebi u zadatak na prvom mestu da radi na nacionalnom polju i na poboljšanju položaja žene u društvu i državi i na drugom mestu da radi na dobijanju ženskog prava glasa. čl. 8. Srpskom narodnom ženskom savezu biće zadatak i cilj da stupi u du­ hovnu zajednicu i sa srpskim ženskim ustanovama van granica Srbije“. Na Drugoj i Trećoj konferenciji Saveza, novembra 1910, raspravljalo se o položa­ ju zaposlenih žena, s tim što su Trećoj konferenciji prisustvovale i žene koje su zapo­ slene - učiteljice, lekarke, telegrafistkinje i telefonistkinje. Na tom prvom sastanku za­ poslenih žena, iako nedovoljno pripremljenom, čulo se dosta o njihovim problemima. 1 D om aćica, 1910, br. 2, str. 17; br. 4, str. 28-31; br. 5, str. 30-31; br. 6, str. 18-21; br. 7, str. 18-21; br. 8, str. 18-21; Isto, 1911, br. 10, str. 362-364. 2 Drugi redovni glavni skup Srpskog narodnog ženskog saveza 7/20. I I I 1911, u: Domaćica, 1911, br. 10. 4 Prema popisu stanovništva, 1900. godine u državnim i opštinskim ustanovama i službama zaposle­ ne su ukupno 2.124 žene. Najviše je učiteljica (904 prema 1.188 učitelja) i vaspitačica (29 - vaspitača nema); profesorice su dve a profesora je 355, lekarki i hirurškirua je 37 (229 lekarai hirurga), bolničar­ ki je 29 (309 bolničara), babica je 71, a glumica 69 (glumaca 91), pevačica je 23 (5 pevača). U PTT slu­ žbi je 57 žena (313 muškaraca). Ostale žene (1.058), zaposlene u državnim ustanovama i u opštinama, radile su na raznim pomoćnim nekvaliflkovanim poslovima. Posle 1900. godine povećao se broj učite­ ljica za oko 100. Javile su se i prve službenice u raznim drugim ustanovama: dve do tri u rečnom bro­ darstvu, državnim železnicama, nekim stručnim opštinskim službama i novčanim zavodima. �71 Istaknuto je da žene u Srbiji imaju pravo da se zapošljavaju, ali da pored tog prava mogu da „umru od gladi“, jer su im plate niske. Telegrafistkinje im^ju niže plate od njihovih kolega, nemaju prava na povišicu, telefonistkinje rade u smenama, a još su lošije plaćene od telegrafistkinja. Lekarke ne mogu biti postavljene na službu u srezu, u bolnicama su njihove plate mnogo niže od plata njihovih kole­ ga. A nemaju pravo na penziju i nisu zdravstveno osigurane, i to zbog toga što ne služe vojsku, što nije tačno, jer su u slučaju rata vojne obveznice jednako kao i lekari. Lekari i službenici na određenim poslovima u državnoj službi postavljaju se uka­ zom, imaju stalni posao, osigurani su u slučaju bolesti i imaju pravo na penziju, a žene na takvim istim poslovima postavljaju se običnim pretpisom (rešenjem) i te pogodnosti nemaju. Bilo je mišljenja da bi u svakom srezu trebalo postaviti makar jednu lekarku, jer se žene ustručavaju da odlaze na pregled kod muškaraca, a osim toga lekarke bi mnogo više učinile na prosvećivanju naroda. Bilo je i suprotnih mi­ šljenja - da to nije posao za žene, i istican je primer učiteljica koje su na selu ugro­ žene, izvrgnute spletkama i ogovaranjima. Treća konferencija je zaključila da u program SNŽS uđe zahtev: „za jedna­ ke kvalifikacije, sposobnosti, školovanje i jednak rad - izjednačenje žena sa muškar­ cima". Predlog da se održi konferencija svih radnica nije prihvaćen, jer je preovladalo mišljenje da su one nagrađene bolje od službenica, da iza njih stoje njihovi dru­ govi, pa su i u pogledu zahteva za poboljšanje svog položaja u boljoj situaciji. Srpski narodni ženski savez nije imao svoje glasilo, pa se povela i diskusi­ ja o tome da Domaćica postane zajedničko glasillo, što je naišlo na jak otpor. Radilo se zapravo o tome da se nije želela menjati sadržina rada beogradskog Ženskog dru­ štva, pa se insistiralo da Domaćica i dalje ostane njegov organ, namenjen isključivo domaćicama, koji povremeno može objavljivati i priloge koji se odnose na SNŽS. Ipak, više svezaka Domaćice je, uoči balkanskih ratova, postalo sadržajnije i zani­ mljivije. Očigledno pod uticajem međunarodnih organizacija, u program rada SNŽS, pored humanitarnih i prosvetarskih zadataka, unose se i drugi zadaci u vezi sa po­ ložajem žena, istina bojažljivo i redukovano na najopštije zahteve, što je i razumlji­ vo jer su oni za većinu članica potpuno nepoznati. Ipak, prvi koraci su učinjeni to je početak vezivanja SNŽS za ideje savremenog feminizma. Određeni uticaj na novu orijentaciju SNŽS imale su i one članice hum anitarnih društava koje su posećivale i skupove socijaldemokratkinja, koje su se ponovo organizovale 1910. godi­ ne, naročito u pogledu isticanja zahteva za pravo glasa i za poboljšanje položaja za­ poslenih žena. Rad SNŽS na novim koncepcijama nije bio dugog veka, pa se o rezultatima tog rada ne može prosuđivati. Bitno je, čini se, uočiti da su se u Srbiji početkom XX veka našle žene prijemčive za nove ideje i nova strujanja u evropskom femini­ stičkom građanskom pokretu, ali su istovremeno, osim retkih izuzetaka, pokaza­ le izvesnu odbojnost prema radničkom ženskom pokretu, koji se tada oformJjavao. Pored nacionalnog, prosvetarskog i humanitarnog rada, opredelile su se za rad na problemima žena intelektualnih i službeničkih zanimanja. A pravo glasa ostalo je, kako je i pravilima određeno, zaista drugorazredni zadatak. Balkanski i Prvi svetski rat vratio je ženska društva na početak: aktivno učestvovanje u ratnim naporima, i nakon ratova aktivno učešće u otklanjanju posledica rata. �ZANIMANJA I ZAPOSLENOST ŽENA POČETKOM XX VEKA 1. Zanim anja žena Prve industrijske radionice, osnivane u drugoj polovini XIX veka, kao i ra­ zvoj trgovine, uticale su i na promene položaja žena. Mada vrlo sporo, žene se zapo­ šljavaju izvan kuće i u zanimanja koja do tada nisu obavljale. Broj stanovnica i stanovnika u Srbiji znatno se uvećao krajem XEX i počet­ kom XX veka, uglavnom zbog pripajanja novih teritorija, a povećao se i broj stanov­ nica i stanovnika u gradovima, i on je 1900. godine iznosio 14,02% u odnosu na uku­ pan broj.1 I dalje je, osim u poljoprivredi, najviše žena u zanatskoj proizvodnji. Ali, ja­ vile su se i žene koje samostalno obavljaju pojedina zanimanja ili rade kao pomoć­ nice u zanatskim radnjama. Žene su ipak najbrojnije u zanimanjima koja predstav­ ljaju one poslove koje one i inače obavljaju u domaćinstvu - kao što su nadničarke, sluškinje, pralje, kuvarice i dojilje - i za koje nije potrebna nikakva kvalifikacija. Manje je žena u zanimanjima za koja se traži određena kvalifikacija - krojačice, švalje, pletilje i tkalje. U državnim i opštinskim službama zaposlene su 2.124 žene, prema 16.605 muškaraca. I među njima je najviše učiteljica - 904, prema 1.188 učitelja. Na sto muškaraca koji obavljaju razna zanimanja dolazi 6,8 žena, s tim što je u Beogradu taj procenat mnogo veći, i iznosi 28,7%. Statističar je, međutim, sma­ trao za shodno da, uz ovgg podatak, konstatuje: „ženske ne padaju na teret onima koji rade. Jer one rade sve domaće poslove koji nisu ušli u red zanimanja, pa je pro­ cenat žena koje rade mnogo veći od onoga koji je iskazan**.2 1 U Srbyi je 1900. godine bilo 1.281.278 muškaraca i 1.211.604 žene (ukupno 2.492.882). U gradovima je nastanjeno 200.285 muškaraca i 150.000 žena (ukupno 351.730, ili 14,02%). Ukupno je 1.508 žena preduzetnica, odnosno samostalnih radnica, prema 37.904 muškarca preduzimača. Najviše je pralja - 600 (u tom zanimanju muškaraca nema), zatim krojačica -4 1 9 (892 krojača), švafja -1 8 9 (2 muškar­ ca). Pletilja je 71 (585 muškaraca), tkalja je 51 (135 tkača). Žene vode 24 gostionice i 34 kafane, a muškarci ukupno 3.551. U svim zanatima bilo je ukupno 21.779 pomoćnika i pomoćnica, od toga 266 žena - najviše krojačica. U ostalim zanimanjima, žene su najbrojnije kao nadničarke 2.834 (12.979 nadničara), sluškinje - 880 (2.567 muškaraca slugu) i kuvarice - 564 (288 kuvara). Dojilja je 260, a 116 žena samostalno vodi trgovačku radnju (prema 8.737 muškaraca). U drugim slobodnim zanimanjima je 203 prostitutki i 183 žena koje obavljaju razne druge poslove. U državnoj upravi zaposlene su 2.124 žene (prema 16.605 muškaraca). - Popis stanovništva u Kraljevini Srbiji 31. decembra 1900. godine, Beograd 1905. 2 Isto. �79 Teško je pratiti kako je teklo zapošljavanje žena početom XX veka. Nekoli­ ko parcijalnih podataka govori da je broj žena zaposlenih u raznim zanimanjima koje su one samostalno obavljale rastao, doduše sporo, ali konstantno. Tako je ras­ tao i broj radnica u fabrikama, kao i broj žena u prosveti, zdravstvu, državnoj upra­ vi, raznim privatnim novčanim zavodima, na železnici, PTT-u i drugim ustanova­ ma. Tako je, na primer, 1910. godine u dve fabrike duvana bilo 700 žena, u tri knjigovezačko-kartonažne radionice 80 (sve u Beogradu), u fabrici municije 80, u fa­ brici oružja 70 (obe u Kragujevcu), a u dve beogradske fabrike šešira bilo je zaposle­ no 88 radnica. 2. Položaj žena u zanim anjim a Položgg žena u skoro svim zanimanjima bio je lošiji od položaja muškaraca, i imao je sve karakteristike položaja žena u zemljama ranog kapitalizma. Ženska radna snaga u Srbiji obrazovala se iz najsiromašnijih slojeva stanovništva, iz grad­ skih predgrađa ili obližnjih sela, gradske sirotinje, Romkinja, starica i dece. Ah ni položaj onih žena koje rade u zanatstvu nije bio mnogo bolji. Zanati su počeli da propadaju i sve su teže izdržavali konkurenciju fabričkih proizvoda. U zanatskim radnjama proizvodilo se po porudžbini za trgovce i fabrikante. Radilo se na akord (parče) ih na ajluk (za nisku mesečnu platu) kod svojih kuća, često sa sopstvenim materijalima, uz veoma niske nadoknade. Da bi nešto zaradile, žene su bile prinu­ đene da rade i po 18 sati dnevno, da u posao uključuju i ostale članove i članice po­ rodice, naročito decu. Radilo se u stanovima - zapravo skučenim nehigijenskim iz­ bama. To je naročito izraženo kod švalja, tkalja, prelja i ćilimarki. Na užarijama je situacija bila još gora. Sa užarima su radile zajedno i njihove žene i deca - u mrač­ nim, prašnjavim i vlažnim užarskim radionicama koje se zimi nisu grejale. Proizvo­ dili su od sopstvenog materijala koji su uzimali na kredit od trgovaca. Dnevna za­ rada za 12-15 časova rada čitave porodice kretala se uglavnom od 0,40 do 0,80 di­ nara. Nadnice su se u to vreme kretale od jedan do dva i po-tri dinara za najkvalifikovanije radnike. U fabrikama je prosečno radno vreme trajalo 9 do 13 časova, a nekada i vi­ še. Sve nadnice su mizerne, a nadnice žena su još za 20-30% niže od nadnica muška­ raca. Besprimerna eksploatacija uticala je i na lični i na porodični život radnika i radnica. Bolest, naročito tuberkuloza i druge zarazne bolesti, pothranjenost, pijančenje, kartanje, prostitucija, porast broja vanbračne dece i mrtvorođenčadi, kao i smanjenje životnog veka (25,19 - 1906, a 22,65 godina u 1906. godini) bile su nor­ malne posledice izrabljivanja i siromaštva.1 Prema jednoj anketi, na primer, u leskovačkim tekstilnim fabrikama, u ko­ jima je bio zaposlen veliki broj dece, od 41 zaposlene devojčice od osam do četrnaest godina starosti njih osam u dobi od jedanaeste do trinaeste godine bolovalo je od tuberkuloze, pet od škrofuloze, dvadeset njih bilo je bolešljivo, a osam slabunjavo. Njih trinaest radilo je u smenama. Samo sedam njih je pohađalo jedan ih dva razre­ da osnovne škole, dok ostale uopšte nisu išle u školu. U tim fabrikama radile su i l ^ a8^a Lapčević, Položaj radničke klase i sindikalni pokret u Srbiji, Beograd 1928, str. 71-73, 84, �80 tri starice od 78, 80 i 83 godine, bolesne, a jedna bez ruke koju je mašina odnela. Zarađivale su samo 0,80 dinara dnevno.1 Sluge i sluškinje, kao i nadničari i nadničarke, gotovo su u ropskom položa­ ju - propadnu i fizički i umno i moralno. Žene su još u detinjstvu izložene seksual­ nom nasilju gazda i njihovih sinova, što ih vodi u prostituciju. Sluge i sluškinje, nadničari i nadničarke uglavnom se ne evidentiraju. Bilo ih je na hiljade po grado­ vima i varošicama i selima. Oni su bili podvrgnuti samo policijskim propisima i če­ sto su proterivani kao skitnice.2 3. Učiteljice, nastavnice, lekarke Učiteljice školovane u Srbiji davala je jedino Viša ženska škola, od šezdese­ tih godina pa sve do pred krgj XIX veka, kada je deo njenih učenica izdvojen u Žen­ sku učiteljsku školu. Sve one su bile mlade devojke, u početku sa jedva navršenih petnaest, a kasnije sa sedamnaest-osamnaest godina. Po završetku školovanja većinom su postavljane u gradske i varoške škole, a manje u seoske. Po Zakonu o narodnim školama (1898) postavljane su u ženske osnovne škole. Samo izuzetno su postavljane i u muške škole - tamo gde nije bilo učitelja, ali su u tim školama mogle predavati samo u prva dva razreda. Učiteljice su mogle biti samo devojke ili one žene koje su udate za učitelje. One koje su pre donošenja tog zakona imale muževe drugog zanimanja, mogle su i dalje ostati u službi. Ali, ako bi iz bilo kojeg razloga prestale da budu učiteljice, nisu mogle pono­ vo biti primljene u tu službu. Ovaj zakonom uvedeni „celibat" za učiteljice i kasni­ je je, sve do 1941. godine, bio stalna pretnja ženama koje su izabrale učiteljski poziv. A po zakonu, već su u startu imale za 15-20% platu nižu od učitelja. Slična situacija bila je i sa devojkama koje su završile filozofski fakultet, u zemlji ih inostranstvu. One su, naravno sa nižom platom, na osnovu Zakona o us­ trojstvu gimnazija, postavljane običnim rešenjem m inistra u zvanje „klasne učiteljice“ ih „učiteljice jezika", iako su završile fakultet kao i njihove kolege koji su po­ stavljani za suplente, a po položenom profesorskom ispitu za profesore. Iako je zna­ la da svoj status neće promeniti, Kruna Aćimović, koja je završila filozofski fakul­ tet, na svoj zahtev položila je, 1894. godine, profesorski ispit. Naravno, nije postala profesorka - i dalje je ostala učiteljica jezika - ah, ispit je polagala da bi dokazala da ga i žena može položiti.3 Ženama koje su završile filozofski fakultet tek 1912. godine dato je pravo da polažu profesorski ispit. Po položenom ispitu mogle su biti postavljene za profesorke, ah samo u nižim razredima gimnazije. No, zbog ratova - balkanskih i Prvog svetskog rata - žene su ovo pravo reahzovale tek posle Prvog svetskog rata, i tek tada su mogle biti profesorke i predavati u svim razredima.4 Položaj lekarki - koje se sve više zapošljavaju - možemo pratiti kroz priču o Dragi Ljočić, prvoj lekarki iz Srbije. Po završetku studija i povratku iz Ciriha, 1 Isto, str. 122 i 123. z Isto, str. 295 i 296. '' Vasilija Kolaković, B osanka od Bijcljine, je d n a od prve dve fakultetski obrazovane žene Beograda i Srbije, u: Godišnjak grada Beograda, XXV, 1978. 4 Paulina Lebl-Albala, n. d. �81 ona nije mogla da dobije zaposlenje ni u jednoj zdravstvenoj ustanovi u Srbiji, a ni­ je joj bilo odobreno da se bavi privatnom lekarskom praksom. Izgovori za diskrimi­ naciju bili su različiti. Između ostalog, u jednom dokumentu kojim je odbijen njen zahtev za zaposlenje stoji da joj se ne može udovoljiti jer - žene ne služe vojsku. A da ironija bude veća, ona je iz srpsko-turskog rata, u kojem je učestvovala kao do­ brovoljna bolničarka, izašla sa činom potporučnika. Tek na intervenciju kraljice Natalije, pozvana je da pred posebnom komisijom polaže stručni ispit - koji je uspešno položila - i potom joj je odobreno otvaranje privatne lekarske prakse. Nešto kasnije primljena je na rad u bolnicu, ali samo kao lekarska pomoćnica. To zvanje dobila je običnim rešenjem ministra, a plata joj je bila niža od plata njenih kolega. Ni ona, ni lekarke koje su se posle nje zapošljavale nisu mogle bi­ ti postavljene ukazom vladara ili resornog ministra na mesta koja su garantovala stalnost, određenu platu, napredovanje u službi i penziju. Bez obzira na kojoj su dužnosti bile, običnim rešenjem ministra dobijale su zvanje niže od ,,ukaznih“ zva­ nja, koja su dobijala njihove kolege. Ministarstvo unutrašnjih dela, u čijoj je nadlež­ nosti bila zdravstvena služba, 1904. godine, postavilo je zahtev da se lekarke izjed­ nače salekarima, ah je Narodna skupština odbila taj predlog. Po završetku balkan­ skih ratova predloženo je, takođe, da zakon odredi da lekarima i lekarkama za jed­ nake dužnosti pripadaju i jednaka prava. No, tek po završetku Prvog svetskog rata ovaj princip je ozakonjen.1 Prva arhitektkinja, Jelisaveta Načić, po položenom državnom ispitu, zapo­ slena je 1902. u Beogradskoj opštini, jer je to bio deficitaran kadar. Zapažena je kao uspešna projektantkinja. Za vreme Prvog svetskog rata bila je u logoru, i po zavr­ šetku rata zbog udaje prestala je da se bavi svojom profesijom.2 Prvi zahtev da se ženama omogući zapošljavanje u PTT struci u Narodnoj skupštini bio je odbijen uz podsmeh i nipodaštavanje, ah je kasnije mogućnost da se tim zapošljavanjem dođe do jeftinije plaćenih službenica uticala da se, pred kr^j XIX veka, žene počnu zapošljavati u toj struci. Naravno, i one su znatno manje pla­ ćene od svojih kolega muškaraca. A naročito je bio nepovoljan položaj telefonistkinja koje su radile u smenama - njihova plata jedva im je omogućavala da prežive. Banke, novčani zavodi, državne železnice, državni monopol i druge javne ustanove, u kojima su se žene sve više zapošljavale, imale su striktne propise o pri­ jemu u službu, napredovanju i platama. Po tim propisima žene su, bez obzira na svoje kvalifikacije, primane samo kao manipulativne službenice, bile su prikraćene u pogledu napredovanja i manje plaćene od muškaraca na istim poslovima.1 Za kr^j XIX i početak XX veka karakteristično je da su žene u pojedinim zanimanjima individualno vodile bitku za promenu svog položaja i, eventualno, za promenu položaja žena u svojoj struci. Ženska društva, koja su se uglavnom bavi­ la humanitarnim radom, položaj žena uopšte nije zanimao. Tim pitanjem nije se bavilo ni beogradsko Žensko društvo. Pokušaji mlađih članica Društva da osavremene i prošire njegov rad i na probleme zaposlenih žena ostao je bezuspešan. Tek uoči balkanskih ratova, novoosnovani Srpski narodni ženski savez, pod utic^jem međunarodnih ženskih organizacija, na dnevni red postavio je pitanje položgja žena. ^ Šonja Bokun Đinić, n. d; Vera S. Gavrilović, n. d, str. 30. * Arh. Bogdan Nestorović, Graditelji Beograda, 1815-1915, u: Istorija Beograda, kuj. 2, Beograd 1974. ' Domaćica, 1911, br. 10. �82 Rad na poboljšanju položaja radnica, tek 1903. započele su socijalistkinje okupljene u Ženskom radničkom društvu Svest. 4. Prva ženska radnička organizacija - Svest Socijalistička stranka osnovana je u Srbiji 1903. godine, posle više pokušaja da, u odsustvu brojnije radničke klase, organizuje zanatlije. Druga generacija socijalistkinja javila se početkom XX veka u Beogradskom radničkom društvu, osnovanom 1900. Najistaknutija među njima bila je Bugarka Stojanka Dragneva Jovanović-Canka. Ona je, zajedno sa suprugom Kostom Jovanovićem, iz Ženeve, gde je studirala, došla u Beograd i nastavila studije na Velikoj školi. Učestvovala je u osnivanju Srpske socijaldemokratske stranke, i bila je, uz druge sekretare, sekretarica Osnivačkog kongresa stranke. Bila je takođe članica redakcije i saradnica Radničkih novina. U socijalističkoj štampi objavljivala je svo­ je radove o ženi u društvu, a objavila je i brošuru Žena i borba za njeno oslobođenje, što je u Srbiji prva i jedina brošura koju je napisala jedna žena u kojoj su izloženi socijalistički principi emancipacije žena. Pristup svim zanimanjima, jednaka plata za jednak rad, jednakost pred zakonom, jednako obrazovanje, žena „drugarica a ne robinja m užu4 - zahtevi su koji leže u osnovi ženskog pitanja, smatrala je ona. 1 Razvoj kapitalističkog načina proizvodnje u krajnjoj liniji doneće oslobođenje žene i oslobođenje celog čovečanstva. Njenoj generaciji pripada i Ljubica Ivošević-Dimitrova, prva žena proleter­ ska pesnikinja, inače krojačka radnica. Ona je bila vrlo aktivna u osnivanju sindi­ kalnih organizacija i u njihovom kulturno-prosvetnom radu. Udala se za bugar­ skog revolucionara Georgi Dimitrova, i sa njim otišla u Bugarsku. Nastavnica Više ženske škole, Nadežda Veljković bila je aktivna u Klubu učiteljica i učitelja. U svojoj knjizi Škola i njeni vaspitanici u današnjem društvu, kritikovala je školski sistem i nastavne planove i zalagala se da se ženska deca u školi pripremaju za učešće u javnom radu. K ristina Tutunović je prva socijalistki­ nja na selu.1 Na inicijativu Stojanke Jovanović-Canke, 10. avgusta 1903. godine, osno­ vano je Žensko radničko društvo, kasnije nazvano Svest. Prve akcije društva Svest bile su organizovarge zabava, da bi se došlo do novca. Poziv na saradnju koji je Društvu uputilo Kolo srpskih sestara, osnovano iste godine, nije prihvaćen, jer sa KSS kao „klasnim društvom4 radnice nisu želele * „nikakve zajednice4. 4 Na svom prvom velikom zboru u Beogradu, na kojem je prisustvovalo oko 400 radnica, 12. oktobra 1903. godine, Žensko radničko društvo donelo je rezolu­ ciju kojom je. postavilo svoje zahteve zakonodavnom telu, radi njihovog unošenja u Zakon o radnjama. Ta rezolucija je bez sumnje prvi program ženskog radničkog pokreta u Srbiji. Radnice su tražile: da se zabrani noćni rad žena i dece; da se osi­ 1 Dragiša Lapčević, n. d, str. 152-154; Dragoslav Ilić, n. d, str. 37-72; Stanka Dević-Ubavić, Srpska socijaldem okratska partija i ženski pokret u Srb iji 1903-1914, u: Tokovi revolucije I, Beograd 1967; Ubavka Vujošević, Učešće žena u radničkom pokretu Beograda 1903-1914, u: Godišnjak grada Beogra­ da, VII, 1960. �83 gura nedeljni odmor; da se zabrani upotreba ženskog i dečjeg rada na poslovima štetnim po zdravlje; da se zabrani rad dece u industriji i zanatima pre navršene dvanaeste godine; da se njihovo radno vreme ograniči na šest časova dnevno, s tim da obavezno pohađaju zanatsku školu; da se radno vreme ograniči na osam časova dnevno; da se za radnike i radnice uvede osiguranje u slučaju bolesti i smrti, a za odrasle radnice i u slučaju porođaja, s tim što bi imale pravo na odsustvo od najma­ nje šest nedelja pre i posle porođaja, za koje vreme se ne mogu otpustiti sa posla. Nadalje su zahtevale: da se ženske nadnice izjednače sa muškim; da se zavedu stro­ ge kazne za nemoralno ponašanje gospodara ili poduzetnika prema radnicama; da opština povede brigu o deci radnica dok su one na poslu; da se ustanovi inspektor koji će kontrolisati izvršenje zakona koji bi sve ove zahteve regulisao. Tražile su da njihovu rezoluciju radnički poslanik Mihailo Ilić podnese Narodnoj skupštini kao svoj predlog i uvod za uspostavljanje radničkog zakonodavstva u Srbiji.' Društvo je intervenisalo protiv diskriminacije radnica u fabrikama, poma­ galo štrajkače, ispitivalo položaj radnica u pojedinim fabrikama i radionicama, organizovalo tečajeve za nepismene, održavalo predavanja o ženskom pitanju. Organizovalo je i prvi štrajk žena u fabrici šešira u Beogradu, januara 1904. Imalo je 124 članice, i za kratko vreme svog delovanja ostvarilo je priličan uticaj na radnice.2 Glavni radnički savez je, 1904. godine, odlučio da sve radničke prosvetne organizacije prestanu sa samostalnim radom i da se uključe u sindikat. Ah, S v e s t je, i pored te odluke, nastavila da radi - sve do Cankine neizlečive bolesti, 1905. godine. 5. Sekretarijat žena socijaldemokrata Dimitrije Tucović, sekretar Srpske socijaldemokratske partije, učestvovao je, avgusta 1910. godine u Kopenhagenu, na kongresu Socijalističke internacionale i Međunarodnom kongresu žena socijaldemokrata. Neposredno po povratku, dao je inicijativu za organizovanje socijalistkinja, i već 12. septembra 1910. u Beogradu je osnovan Sekretarijat žena socijaldemokrata.3 Konstatujući da se sve žene - polovina čovečanstva - nalaze u moralnoj i materijalnoj bedi, istaknuti su principi za koje će se socijalna demokratija zalagati u borbi za emancipaciju žena. Za razliku od građanskog - buržoaskog ženskog po­ kreta, koji u zalaganju za jednako školovanje i pristup žena svim zanimanjima vidi suštinu ženskog pokreta, socijaldemokrati, pored energične podrške tim zahtevima, proširuju ih svojim zahtevima. Tako oni traže: izjednačenje žena u privatnom pravu i u političkim pravima, jer „privatna prava i, naročito politička jednakost žene, jeste jedina poluga za njeno intelektualno, moralno, svestrano uzdizanje iz mraka i bede u kom se nalazi“. A jedino radnička klasa ima interesa da taj „veličan Ovaj zbor žena prethodio je nizu zborova koji su se održavali u Srbiji 1904. godine i kasnije povodom izrade predloga Zakona o radnjama. Zakon je konačno donet 1910. godine, i u njemu su prihvaćeni svi zahtevi koji se odnose na zaštitu materinstva, a i druga rešenja sadržana u zakonu zasnovana su na savremenim, progresivnim principima. Ali položaj radnica bitnije se nije poboljšao, jer su poslo­ davci nalazili načina da ga izigr^u. - Dragiša Lapčević, n. d, str. 383— 411. ( Dragoslav Ilić, n. d; Ubavka Vujošević, u. d. ' Radničke novine, 1910, br. 110. �84 stveni zahtev“ i ostvari. Kapitalizam je već izjednačio radnika i radnicu, ali prole­ tarijat teži da ekonomskoj jednakosti, koja se u kapitalizmu svodi na eksploataci­ ju i bedu, na jednakost robova, doda jednakost i potpunu nezavisnost žene od mu­ škarca. Žene imaju najviše uslova, interesa i mogućnosti da, uporedo sa muškarci­ ma koji se bore za ukidanje režima ekonomskog ropstva, kapitalizma, i za ostvare­ nje socijalizma - izvojuju i svoje oslobođenje. Već početkom oktobra 1910, Socijaldemokratska partija povela je borbu za što veće učešće na opštinskim izborima, zahtevajući istovremeno izmenu izbornog sistema i opšte, neposredno, tajno i jednako pravo glasa za sve žene, i za muškarce koji ga do tada nisu imali, tj. za 500.000 žena i 50.000 muškaraca. Kao istorijski događgj Radničke novine su ocenile „pojavu žena na poprištu borbe“, na dan izbora u Beogradu. Toga dana oko 150 žena išlo je od birališta do birališta, ističući pred biračkim odborima svoje proteste i zahteve. Na mnogim bi­ račkim mestima žene su verbalno napadane, a na jednom i fizički. U novembru 1911. godine, poslanik Socijaldemokratske stranke Triša Kaclerović podneo je pre­ dlog Narodnoj skupštini da se Ustavom uspostavi opšte, jednako, neposredno i tggno pravo glasa za sve građane i građanke. Sekretarijat je izdavao svoj list Jednakost, koji je sa prekidima izlazio do početka Prvog svetskog rata, kada je i Sekretarijat žena socijaldemokrata prestao sa radom. �ŽENSKA ŠTAMPA 1. Prvi ženski časopis u Srbiji - „Vospitatel ženskiiu Matija Ban, vaspitač dece kneza Aleksandra Karađorđevića, 1847. godine, pokrenuo je prvi ženski časopis u Srbiji - Vospitatel ženskii, koji je posvećen „kras­ nom polu juž nosio venskih naroda". Koliko je poznato, izašle su tri sveske ovog ča­ sopisa. Namera izdavača je bila da utiče na prosvećivanje srpskih žena i na podiza­ nje njihove kulture, kako bi se one osposobile za učestvovanje u javnom životu i postale dobre majke i vaspitačice. Osim samog Bana, u časopisu su sarađivali knji­ ževnici Milan Milićević i Milorad Šapčanin. Časopis je bio raznovrstan - sadržavao je originalne i prevedene književne priloge, pouke iz medicine, tekstove o vaspitanju i savremenoj nezi dece i protiv zastarelili običaja, o vođenju domaćinstva, o eti­ ci, zatim crtice iz prirodnih nauka, iz nacionalne, slovenske i opšte istorije, iz geo­ grafije i društvenih nauka, kao i vesti o akcijama žena u svetu. Tu su se mogle naći i informacije o uređenju sveta i o položaju žene u slovenskim zemljama. Kritički je prikazan položaj žena u Rusiji i mnoštvo zastarelih običaja, što se pripisivalo nasleđu mongolsko-turskog podjarmljivanja. U časopisu se kritikovalo pomodarstvo, kinđurenje, neukus; autori su pokušavah da ustanove neki model „domaće društve­ nosti", i u tom cilju su davali preporuke kako žena treba da se ponaša u kući i u društvu. Povodom dogovora Srpkinja iz Novog Sada, Zagreba i Karlovca da organi­ zuju lutriju u korist siromašne dece, u poglavlju Dve reći o Srpkinjama, Ban piše: „Iz kruga domaćnosti već su (žene) počele prelaziti u krug građanstva - tj. osim što se brinu za sve domaće poslove, brinuti su se počele i za poslove javne, za napre­ dak svoje domovine, a blago narodu svakom gde je ženski pol uopšte duhom građan­ stva i rodoljublja oduševljen". I dalje: „Taj duh bi se nggpreče imao probuditi u srećnim žiteljkama kneževine srpske. Vreme je već da i one počnu izlaziti na pozorište javuosti, ali za to treba najpre da se prosvetle. Dakle, prvi korak koji bi sada imale da učine bio bi taj: probuditi supruge sviju bogatih građana, odličnih opštinara, da se toplo zauzmu kod svojih muževa i nagovore ih da se osnuje u svakoj varoši po jedna ženska škola. Ako se to negde dogodi molim javite da bi imena gospođa obja­ vili u ovoj knjizi na znanje svom jugoslovenskom svetu". Još jedan zapis pobuđuje interesovanje. To je informacija o pronalasku sred­ stva za sprečavanje oplođenja (trudnoće). Konstatujući da su ta sredstva Evropi donela razvrat, pisac se protivi i turskom običaju da žena živi u haremu, ah i bez­ graničnoj slobodi, protivnoj običajima. Predlaže neki srednji put - da se jedan pol ue deh od drugog, ah i neku vrstu obazrivosti u odnosima među polovima, uz pou­ ke kako se valja ponašati u međusobnom ophođenju. Pritom upozorava da bi valja­ �86 lo obnoviti Dušanov zakonik - koji su poštovali i Turci - koji nalaže da ni kn ne sme ući u tuđu kuću kad domaćina nema u kući. Preporučuje domaće sastanka prijate­ lja, na kojima bi učestvovalo više osoba različitog pola i javne skupove na koje treba da dolaze i žene. Ideje koje je Ban zastupao o ženama bile su za tadašnje srpsko društvo vrlo revolucionarne. Osim toga, časopis je štampan na narodnom jeziku, pa se pretpostavlja d aje stoga bilo zabranjeno njegovo izlaženje.1 2. „Dom aćica“ i druga ženska štam pa do Prvog svetskog rata Žensko društvo. 1879. godine, pokrenulo je list Domaćica. List je u početku izlazio u 1.000 primeraka, a krgjem veka dostigao je tiraž od 1.500 primeraka. Sebe je smatrao naslednikom Vospitatela. U listu je sarađivao Matija Ban, zatim književ­ nici Milan Milićević. Milorad Šapčanin, Čeda Mijatović, slikarka Poleksija Todorović. svi bivši saradnici i saradnice Vospitatela. Namena Domaćice bila je da podiže opšte obrazovanje žena, da objašnjava dužnosti žene u kući i porodici, da dgje savete kako se upravlja domaćinstvom, da donosi recepte za spremanje ukusnijih i jefti­ nijih jela, da daje savete o ženskoj privredi, o tome kako uložiti svoja sredstva, da obaveštava o radu ženskih društava i donosi vesti iz drugih zemalja, da piše o svemu što bi moglo uticati na blagostanje porodice i unapređenje položaja žene, ali ne ta­ ko da „otvara borbu za do sada previđena prava žena, nego da osvetljava dužnosti žene u kući i u porodici4. List će širiti obrazovanje, ispravljati istorijske nepravde * prema ženi i uegovati kult majke - učiteljice i vaspitačice. A posebno će negovati i podsticati junaštvo.2 Gotovo iz broja u broj, u Domaćici su objavljivani zapisnici sa sednica Ženskog društva, ili izveštaji njegovih podružnica, izveštaji o radu Ženske radeničke škole i Pazara, a kasnije i Đačke trpeze i Doma starica. U ostalim napisima, kao i u književnim prilozima, sve do početka XX veka, Domaćica se držala okvira koji joj je na početku izlaženja određen. Idealni lik žene koji je list propovedao je obrazovana i odana supruga i životna saputnica, potpora i uteha mužu, prijatelj i savetnik, prosvećena. rodoljubiva mggka-vaspitačica i bri­ žna domaćica. Čak i kada piše o učenicama Više ženske škole ne izlazi iz tog okvi­ ra. Ne zanima se za devojke koje po završetku te škole u petnaestoj ili šesnaestoj godini postaju učiteljice; piše o onim učenicama koje ostaju kod kuće u - „kućnoj školi**. Uči ih da mogu proširiti svoje znanje dobrim knjigama i bez učitejja i da slo­ bodno vreme mogu da ispune i ručnim radom, jer im izlazak u društvo još ne priliči. Po navršet.ku sedamnaeste godine majkama je dužnost da ih upoznaju sa ekono­ mikom i organizacijom domaćinstva, da ih vaspitagu za brak, učeći ih daje njiho­ va dužnost „da se povinuju svome mužu“, one u porodici imaju važno mesto uz muža i ne mogu biti samo „tegleća stoka“.a O emancipaciji žena Domaćica prvi put piše tek u trećoj godini svog izlaže­ nja; zalaže se za to da žena bude obrazovana saputnica mužu i „dobar vaspitač deci . A o društvenoj i političkoj ravnopravnosti suzdržano piše u članku Položaj žene u ' Vospitatel žc.nskii, sv. 1, 2 i 3,1847; Srećko Ćunković, n. d. ' Domaćica, 1879, br. 1, str. 1 i 2. * Isto. �87 društvu, koji se zalaže za punu ravnopravnost žena i muškaraca. Društvenim i po­ litičkim radom žena treba da se bavi - ali samo pošto završi sve obaveze mggke i domaćice. Autor smatra da je javno mišljenje priznalo ženi skoro sva prava, daje na njoj da ta prava sačuva, proširujući svoje obrazovanje, i da se više zainteresuje za kulturu i nauku. Na taj način ona bi održala svoj položaj i otklonila predrasude i prepreke koje u intelektualnom pogledu dele ženu od muškarca.1 Tek 1894. godine - kada je otišla u penziju - Katarina Milovuk objavila je dva opširnija članka o obrazovanju žena u pojedinim evropskim zemljama.2 Kada je reč o feminizmu, beogradskoj duhovnoj ženskoj eliti - u kojoj ima zagovornica feminizma - anonimni autor preporučuje suzdržanost i opominje je da ne podlegne zapadnim uticajima. Kritikuje sifražetkinje i njihove metode borbe, a zagovara umereniji feminizam, koji zagovara akcije za školovanje žena i osniva­ nje ženskih društava. Predlaže da se uvede nagrađivanje domaćica, jer bi to otklo­ nilo potrebu da žena radi van kuće, a kod muža bi razvilo veru u ženinu vrednost. Pažnju privlači i članak dr Vojislava Bakića, pedagoga i profesora Velike ško­ le. U tradicijama Ujedinjene omladine, on ženskim društvima sugeriše da - uz svoj humanitarni, kulturni i prosvetni rad, koji on uvažava i svesrdno podržava - uče Srpkinje kako da vaspitavggu svoju decu, u duhu rodoljublja. Odmalena deci treba uhvati srpske vrline, srpski karakter, srpsku istoriju, učiti ih da vole svoj narod i svoju otadžbinu. Rodoljubive žene čuvaju čast srpske porodice, hrabre svoje muže­ ve da otadžbinu junački brane, da im na frontu pomažu donoseći im hranu i negujući ranjenike. U dužnosti obrazovane srpske žene spada i organizovanje dobrovolj­ nog rada po bolnicama. A St. S. Ilić sm atra da ženu treba vaspitavati tako da ne bude površna, već religiozna. Jer na njoj je i zadatak da budi religioznu svest.3 Tu i tamo mogu se naći vesti o aktivnosti žena u drugim zemljama. Kako su nalagali ondašnji propisi o štampi, urednici Domaćice su morah biti muškarci. Literarni odbor, koji je obrazovan radi pomaganja u uređivanju lista, nije se mnogo bavio njegovom fizionomijom. Mlađe članice Ženskog društva, neza­ dovoljne sadržinom hsta, 1907. godine, nametnule su diskusiju o uređivačkoj poli­ tici. Tražile su da Domaćicu uređuje literarni odbor, što znači da bi muškarac samo formalno ostao urednik. Smatrale su da muškarce ne interesuju ženski problemi, pa svoj posao obavJjaju bez volje, iako priznaju daje bilo i raznih smetnji „sa strane“, koje su uticale na sadržinu hsta. Drugo mišljenje bilo je da list treba da služi opštem i ličnom obrazovanju žena u humanitarnom pravcu i da ostane namenjen isključi­ vo domaćicama. Pod uticajem mlađih snaga u Ženskom društvu i u literarnom odboru, sadr­ žaj Domaćice postajao je raznovrsniji i bogatiji. U njoj je bilo sve više književnih priloga, originalnih (Milka Grgurova, Jela Spasić, J. Šafarikova, Isidora Sekulić, Slavka Kuzmanović, i dr) i prevedenih (Čehov, Žorž Sand, Gi de Mopasan, i dr). Mnogi tekstovi govore o problemima položaja žene, o vaspitanju, o dostignućima žena u svetu. Usmerenja u ovim napisima su razna: od krajnje konzervativnih do građanski vrlo progresivnih, ah direktne polemike nema. Na rad Ženskog društva, pa time i na sadržinu Domaćice, od izvesnog uticaja bilo je povezivanje Srpskog Isto, O emancipaciji ženskinja, 1881, br. 8; Isto, Ranko Petrović, Položaj žene u društvu, 1884, br. 1. 2 Isto, 1894, br. 7 i 8. * Isto, 1910, br. 6. �88 narodnog ženskog saveza sa međunarodnim ženskim organizacijama. List je dono­ sio više priloga o problemima žena. Izlazio je i između dva svetska rata, ali bez ne­ kog posebnog značaja za ženski pokret - okrenut je isključivo domaćinstvu. Ženski svet je izlazio u Novom Sadu, od 1886. do 1911, kao glasilo Zadruge Srpkinja Novosatkinja. Uređivao ga je Arkadije Varađanin, direktor novosadske Više ženske škole ijedan od osnivača Zadruge. List je objavljivao pripovetke, članke o ženama, članke iz oblasti pedagogije, etike, raznih oblasti nauke, pouke o nezi dece i domaćinstvu, vesti o aktivnosti ženskih zadruga (udruženja), kao i vesti iz društvenog života u Vojvodini. Publikovao je i nekoliko predavanja poznate javne radnice i predsednice Zadruge Srpkinja Novosatkinja - Savke Subotić. Žena je časopis koji je takođe izlazio u Novom Sadu, od 1911. do 1921. godi­ ne. Izdavala gaje i uređivala Milica Jaše Tomića; u časopisu su sarađivale većinom žene. U nastavcima je doneo istorijat ženskog pokreta u Evropi pojedinačno po ze­ mljama prema knjizi Zorke Janković, izdate 1911. godine. Objavljivao je podatke o školovanju ženske omladine i o aktivnostima ženskih društava u Srbiji i Vojvodi­ ni. Iznosila je malobrojne sačuvane podatke o srednjovekovnim srpskim vladarka­ ma, kao i o savremenim kneginjama, ukoliko su se odnosili na podršku ženama. Jednakost, organ žena socijaldemokratkinja, izlazio je sa prekidima od okto­ bra 1910. do 1914. godine. Donosio je napise o položggu radnica, načelne članke o ekonomskoj, političkoj i društvenoj ravnopravnosti žena, kao i vesti o aktivnosti­ ma radnica. Između 1871. i 1914. godine, tridesetak žena bavilo se prevođenjem književ­ nih dela, najviše ruskih i francuskih. Nastavnice Više ženske škole napisale su ne­ koliko udžbenika iz predm eta koje su predavale. Takođe, pet žena je priredilo ne­ koliko prigodnih izdanja pesama. Jelica Belović-Bernadžikovska priredila je, 1913. godine, publikaciju Srpkinja, koja sadrži oko pedeset biografija istaknutijih žena iz Vojvodine i Srbije. Ona se bavila i etnografijom, posebno proučavanjem ženskog ručnog rada. Između ostalih radova napisala je originalnu opširnu monografiju Srp­ ski narodni vez i tekstilna ornamentika (1907). O ženskom pitanju i radu žena u raznim listovima i u posebnim izdanjima najviše su pisale Milica Ninković, Savka Subotić, Milica Tomić, Zorka Janković, Jelena Lazarević, Kosara Cvetković i Delfa Ivanić. Sa svojim raspravam a u oblasti vaspitanja i školstva javile su se Nadežda Veljković, Marija Golemović i Darinka Bulja-Kosić, koja je pisala i pripovetke. Pri­ povetke je pisala i Milka Grgurova. Jelena Dimitrijević se sm atra najplodnijom i originalnom književnicom u tom vremenu. Pisala je pesme, pripovetke i putopise. Napisala je i roman Nova. Do 1913. godine u književnosti su se, između ostalih, sa svojim prvim delima javile Danica Marković, Isidora Sekulić i Milica Janković. Mi­ leva Alimpić je napisala biografiju svoga muža, generala Ranka Ahmpića, u kojoj je dala iscrpan, zanimljiv opis događaja i političkih previranja od abdikacije kneza Miloša do pred kraj XIX veka, kao i lične sudbine mnogih učesnika u tim događaji­ ma.1 1 Bibliografija knjiga ženskih pisaca u Jugoslaviji, Beograd-Ljubljana-Zagreb, 1935. �ŽENE U RATOVIMA Redovni rad svih ženskih društava prestao je početkom balkanskih i za vreme Prvog svetskog rata. Po već ustaljenoj tradiciji, sa beogradskim Ženskim dru­ štvom i Kolom srpskih sestara ih samostalno, sva ženska društva uključuju se u ratne napore zemlje. U vreme balkanskih i Prvog svetskog rata za žene su se kao nacionalni za­ daci iskristalisali - mobilisanje žena u vojsku milosrđa koja deluje u pozadini, odr­ žavanje kuće i porodice, čuvanje imovine, obrađivanje imanja, pomaganje frontu u novcu i stvarima, pomaganje u lečenju ranjenika i bolesnika, pomaganje izbeglica, interniraca i zarobljenika. Neizmerljiv je rad koji su žene same obavile brinući i održavajući svoju porodicu tokom nekoliko godina ratovanja. Do balkanskih ratova osposobljeno je oko 1.500 dobrovoljnih bolničarki; one su sa 25 lekarki stavljene na raspolaganje M inistarstvu vojnom. Osim njih na dobrovoljni rad u bolnice stupio je veći broj žena i devojaka iz svih društvenih sloje­ va. One su u bolnicama kao bolničarke zamenjivale bolničare koji su odlazili na ra­ tišta. One koje nisu osposobljene za bolničarke radile su u bolničkim kuhinjama i perionicama, održavale čistoću u bolničkim sobama i bolničkom krugu, radile u magacinima i zamenjivale vojnike gde god je to bilo moguće. Beogradsko Žensko društvo u vreme Prvog balkanskog rata osnovalo je u Beogradu rezervnu bolnicu, kroz koju je za deset meseci prošlo više od 2.500, a kroz bolnicu koju je osnovalo Kolo srpskih sestara preko 1.000 ranjenika. KSS osnivalo je ih pomagalo bolnice u unutrašnjosti - u Nišu, Šapcu, Kragujevcu, Skoplju i Prištini, na primer. Uoči Prvog svetskog rata u Srbiji su 33 žene - uglavnom mlade - po zani­ manju bile lekarke. U ratu su sve one, kao i lekari, bile podređene Ministarstvu vojnom, i ono ih je rasporedilo uglavnom u rezervne vojne bolnice u pozadini. To su bile civilne bolnice u sreskim i okružnim mestima i u Beogradu koje su stavlje­ ne na raspolaganje vojnom sanitetu. U manjim bolnicama obično su žene bile upravnice, istovremeno često i jedine lekarke. U vrlo teškim uslovima (nedostatak lekova, sanitetske opreme i materijala, nedovoljno osoblja? i si) lečile su ranjenike, kao i civile u gradu i okohni, a uz to su se borile protiv epidemija kolere i pegavog tihi sa, i organizovale improvizovana bolnička odeljenja u školama, kafanama, ma­ gacinima i privatnim kućama. Pred nadiranjem okupatora povlačile su sa bolnica­ ma i vojskom. Više njih je obolelo od tifusa, a od tifusa i drugih oboljenja umrle su dr Draginja Babić, dr Jelena Popadić, dr Zorka Popović-Brkić, dr Darinka Banko- �90 vić-Maletić, kao i strankinje dr Eva Mitnička, dr Selma Eliasberg, dr Elizabet Ros i dr Elzi Inglis.1 Dobrovoljne bolničarke su radile u ratnim i rezervnim bolnicama, povlačile se zajedno sa vojskom, pa su tako predsednica KSS Ljubica Luković i potpredsednica, slikarka Nadežda Petrović, i članica uprave Kasija Miletić, umrle od tifusa, negujući obolele vojnike, a Jelena Hristić je poginula na frontu, zbrinjavajući ra­ njenike. U ovaj rad uključilo se i Jevrejsko žensko društvo i njegove članice, među kojima se ističe Natalija Munk. Osim u bolnicama, žene su dobrovoljno radile u mnogim radionicama u Beogradu i u unutrašnjosti, u kojima se izrađivalo rublje za vojnike. Sve ženske zanatske škole pretvorene su u radionice; u njima su uz učenice radile i druge žene i devojke, sve dok nisu bile prinuđene da se povuku pred okupatorom. Za vreme balkanskih ratova u zgradama Doma učenica bile su smeštene misije Crvenog k rsta raznih zemalja, a za vreme Prvog svetskog rata, upravitelji­ ca Doma, Darinka Nikolić, evakuisala je učenice u Skoplje, jer je prilikom bombardovanja Beograda Dom bio oštećen. Bugari su Dom rasturili, upraviteljicu uhapsili, i ona se po puštanju iz zatvora vratila u Beograd. U Domu je zatekla aus­ trijsku bolnicu. Posle rata Društvo je, uz izuzetno zalaganje Darinke Nikolić, Dom obnovilo.2 Na okupiranim teritorijam a žene su zamenile muškarce, održavale porodi­ cu, obrađivale zemlju. Bile su izložene teroru; mnogo žena i devojaka je ubijeno, naročito posle Topličkog ustanka, kada je veći broj žena osuđen na smrt, a veliki broj je interniran u logore, od kojih je najpoznatiji Nežider.3 U jedinicama srpske vojske bilo je nekoliko žena, među njima je najpoznatija M ilunka Savić. LVera S. Gavrilović, n. d, str. 23-49. Srbija je na početku rata imala svega 450 lekara i lekarki. Iz inostranstva je stiglo oko 200 lekara i lekarki i oko 500 školovanih sestara. Najveća pomoć stigla je iz Engleske, a naročito iz Škotske od D ruštva škotskih žena. Lekarke i dobrovoljne bolničarke posredstvom ovog društva prve su stigle u Srbiju sa sanitetskim materijalom. Kasnije su u Srbiju dopremale kompletne Bolnice škotskih žena sa potrebnim osobljem. - Isto, str. 31, 32, 35, 42-45. 1 Jelena Lazarević, n. d. 1 1 Masovni ustanak odigrao se u februaru i martu 1917. godine na jugu i, delimično, na istoku Srbije, protiv bugarske okupacione sile, a kao odgovor na njeno naređenje o regrutaciji srpskog muškog sta­ novništva za bugarsku vojsku. U akcijama odmazde koju je potpomogla i austrijska vojska ubijeno je oko 20.000 muškaraca, žena i dece i spaljeno na desetine sela sa oko 50.000 kuća. �KRATAK OSVRT NA POLOŽAJ ŽENA U ZEMLJAMA KOJE SU 1918. GODINE UŠLE U SASTAV KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA 1. Bosna i Hercegovina Zemlje koje su 1918. godine ušle u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slove­ naca ranije su pripadale državama koje su imale različitu kulturu i različit društveno-politički i državni poredak. Sve to je uslovilo i uočljive razlike i osobenosti u po­ ložaju žena. Položaj u braku, školovanje, stanje u raznim zanimanjima i zapošlja­ vanju - elementi su koji u najkraćim crtama daju sliku o položaju žena u svakoj zemlji posebno, u XIX i početkom XX veka. Srednjovekovna bosanska država pokorena je 1463. godine i pripojena Tur­ skoj Carevini. Na osnovu odluka Berlinskog kongresa, 1878. godine Bosnu i Herce­ govinu je okupirala Austro-Ugarska, a 1908. Austrija je prisajedinila svom carstvu. Austro-Ugarska u okupiranoj zemlji nije menjala nasleđene turske feudalne odno­ se, više nego što je bilo nužno za uspostavljanje i razvoj kapitalizma, čiji je nosilac u Bosni i Hercegovini bio strani kapital. Nepoljoprivredno stanovništvo čini svega 13,4%, što ukazuje da se Bosna i Hercegovina veoma sporo ekonomski i kulturno razvijala. Sve do 1878. godine bilo je veoma malo škola. One su bile privatne, osniva­ ne su na konfesionalnoj osnovi i u njima se školovao neznatan broj učenica. Prvu žensku osnovnu školu u BiH osnovala je, 1857/58. godine, Štaka Skenderova u Sa­ rajevu. Turska uprava je ovu školu izdašno pomagala, a pohađale su je učenice svih veroispovesti. Siromašne učenice stanovale su u internatu koji je otvoren pored škole, i u njemu su imale besplatan stan, hranu i odeću. Nešto kasnije, 1866. godi­ ne, Engleskinja mis Adelina Irbi, zajedno sa Mjuir Mekenzi, osnovala je još jednu žensku osnovnu školu sa internatom. Bojeći se protestantskog uticaja, franjevci su, 1871. godine, iz Zagreba doveli milosrdne sestre koje su formirale osnovne žen­ ske škole po ženskim samostanima. Muslimanske konfesionalne škole - mektebe - mogle su pohađati i učenice. U tim školama čitao se Kuran i druge verske knjige na turskom i srpskom jeziku, koje su učenice učile napamet. Po okupaciji Bosne i Hercegovine, austrougarska vlast postepeno je otvara­ la „narodne osnovne škole". Školske 1912/13. godine radila je ukupno 331 državna �92 škola -116 pravoslavnih, 28 katoličkih i dve evangelističke, i njih je pohađalo 26,75% dece dorasle za školu. Učiteljice koje su bile potrebne za nastavu u ženskim osnovnim školama obrazovale su se u posebnom odeljenju mis Irbinog zavoda, od 1884. godine u pri­ vatnoj učiteljskoj školi pri zavodu Sv. Josipa, a od 1911. godine, i kasnije, u držav­ noj ženskoj učiteljskoj školi u Sarajevu. Više ženske škole osnovane su u Sarajevu (jedna srpska i jedna musliman­ ska) i Mostaru (1893), Banjaluci (1898) i Derventi (1917). Takođe, otvoreno je i de­ vet katoličkih zavoda za devojke. U svim ovim školama bilo je malo ženske dece - uglavnom gradske - pa je 1910. u Bosni i Hercegovini od ukupno 88,05% nepismenih stanovnika i stanovni­ ca, bilo 83,86% nepismenih Hrvatica, 95% Srpkinja i 99,68% Muslimanki. Krajem XIX veka zaposlenost u BiH se postepeno povećava. Žene su najčeš­ će zaposlene u fabrikama duvana i otkupnim duvanskim stanicama; 1881. u njima radi 177 žena i 104 muškarca, a 1904.1.736 žena i 813 muškaraca. Žene svih veroispovesti u većem broju takođe su zaposlene i u tkaonicama čilima, a među radni­ cama su čak i devojčice od sedam do deset godina. Radno vreme je od 14-18 časova dnevno, a nadnice su vrlo niske. Da bi poboljšale svoj položaj, 1905. godine radnice fabrike čilima u Sarajevu organizovale su štrajk. Podržane su od radnika, i to je bio uvod u generalni radnički štrajk 1906. godine, u kojem su žene uzele veoma vidno učešće. Radnice su organizovane u sindikate, a u Socijaldemokratskoj parti­ ji, 1912, od ukupnog članstva - 2.445 - bilo je 135 žena. 1914. godine žene su prvi put proslavile 8. m art, i na javnim zborovima u Sarajevu tražile puno ekonomsko i političko oslobođenje žena. Zboru je pozdravni telegram u ime međunarodne or­ ganizacije žena socijaldemokratkinja uputila Klara Cetkin. Beogradski ženski list Jednakost čitao se i među radnicama Bosne i Hercegovine.1 Za zaključenje i razvod braka važili su crkveni propisi po kojima je žena potpuno potčinjena mužu. Katolička crkva ne dozvoljava razvod braka, već samo „rastavu od stola i postelje'4 U pravoslavnoj crkvi samo pod određenim uslovima . brak se mogao razvesti, ali takođe veoma teško. Po seryatskom pravu, koji je važio za musliman(k)e, sva vlast u braku pripadala je mužu, i supruga je bila dužna da mu se u svemu pokorava; za neposlušnost muž je imao pravo da kazni ženu čak i telesnom kaznom. Muškarac je mogao imati četiri žene otjjednom, a brak se mogao razvesti jednostavno - otpustom, odnosno otkazom bračne zajednice. Muslimanka se smela udati samo za muslimana, dok se muškarac mogao venčati sa ženom dru­ ge vere. Žene su živele u posebnim odajama, strogo čuvanim čak i od pogleda suseda. Ako bi se sa susedovog prozora mogle videti prostorije u kojima se zadržavaju muslimanke, on je bio dužan da taj prozor zazida ili zakuje daskom. A ako je sa vo­ ćke mogao videti muslimanke bio je dužan da unapred javi kada će se na voćku pe­ njati kako bi se one mogle sakriti.2 Ženska društva su se osnivala na nacionalnoj osnovi i imala su izrazito na­ cionalnu, a često i versku orijentaciju. Srpkinje su organizovale društva pod ime­ nom „zadruge4. Prvo takvo društvo osnovano je u Sarajevu 1887. godine - Kraj4 1Borbeni p u t žena Jugoslavije, Beograd 1972, str. 42; Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918-1941, Beograd 1978, str. 15. %Dr Saša Đuranović-Janda, Žena u radnom odnosu, Zagreb 1960, str. 58-60. �93 sarsko društvo pravoslavnih Srpkinja. A u februaru 1901. godine u Banjaluci je osnovana Dobrotvorna zadruga pravoslavnih Srpkinja Banjalučanin, koja je radi­ la na širenju nacionalnih ideja i na negovanju otpora tuđinskoj vlasti. Zadruga je takođe brinula o siromašnim ženama, davala je opremu siromašnim devojkama prilikom udaje, školovala je i pomagala je siromašnu žensku decu i organizovala razne kulturne priredbe. Sarajevsko žensko društvo, 1905. godine, počelo je da ra­ di pod nazivom Dobrotvorna zadruga Srpkinja. Ova zadruga, 1906, osnovala je đa­ čku menzu, prvu ustanovu te vrste u BiH, a 1911. godine upravljala je prihvatili­ štem za siromašnu decu. Do 1912. godine osnovane su dvadeset i dve zadruge Srp­ kinja, sa sličnim ciljevima koje je imala banjalučka Zadruga. Te godine zadruge su osnovale i svoj savez. Uoči izbijanja Prvog svetskog rata, 1913. godine, na svojoj godišnjoj skupštini, Savez je doneo rezoluciju u kojoj se zahtevalo izjednačenje pra­ va žena i muškaraca, naročito u pravu na nasleđivanje, na regulisanje položgga neudatih m^jki i izjednačenje statusa vanbračne i bračne dece. Savez je počeo da iz­ daje i svoj list Srpska žena. Izašla su samo četiri broja jer je dalje izlaženje sprečio rat.' Po izbijanju Prvog svetskog rata u Bosni i Hercegovini je zaveden vojni režim. Veliki broj građana i koji su se protivili austrijskim vlastima, na „veleizdajničkim“ procesima, osuđen je na sm rt ili višegodišnju robiju, ili su, i bez suđenja, internirani u koncentracione logore. Takođe, mnogo muškaraca, naročito mlađih, mobilisano je u austrijsku vojsku. Porezi i drugi nameti su povećani, a rekvizicija (oduzimanje poljoprivrednih proizvoda i stoke) je pooštrena, pa je tako došlo do masovnog umiranja od gladi, što je izazvalo proteste žena u okolini Sarajeva. U po­ slovima i u fabrikama žene i deca skoro su potpuno zamenili muškarce, i za svoj rad oni su dobijali vrlo niske nadnice. Pod uticajem socijaldemokrata, da bi se bori­ le za poboljšanje svog položaja, žene su organizovale Ženski socijalistički agitacioni odbor i Odbor rezervističkih žena. M arta 1918. ta dva odbora organizovala su veli­ ki ženski zbor, na kojem je bilo oko dve hiljade žena, među njima i oko tristo-četristo muslimanki.2 2. Crna Gora Crna Gora, sa svojih 70-80 hiljada stanovnika i stanovnica, sve do sredine prošlog veka zadržala je plemensku i ratničku organizaciju društva, u kojoj su vla­ dike predstavljale centralnu vlast. Položaj žene ima sve karakteristike tog uređe­ nja. Muškarac je zaštitnik slobode svog naroda, zaštitnik časti i ugleda svog pleme­ na, bratstva i kuće, dok žena čuva, ali ne štiti čast porodice i bratstva. Nad njom se ne vrši krvna osveta, ali ni ona nikada ne vrši krvnu osvetu. Podela poslova u kući na muške i ženske oduvek je bila stroga: ratniku nije priličilo da se bavi domaćim, »ženskim*4 poslovima. Smrtna kazna nad ženom vršena je vešanjem, a ponekad i kamenovanjem, jer je „streljanje samo za onog ko nosi oružje i oružjem se brani . Za krivicu žene, po pravilu, odgovarali su njen otac ili muž. Brak se uglavnom za­ ključivao po izboru, volji i dogovoru roditelja. Rađanje ženskog deteta dočekivano 1Jovanka Kecman, n. d, str. 9. Isto, str. 16 i 17; Borbeni put..., str. 42 i 43. �94 je sa nezadovoljstvom. Žene su bile isključene iz nasledstva, osim kada nije bilo muškog naslednika. Posle sm rti muža njegova supruga je postajala „domaćin4 ku­ * će i mogla je prisustvovati seoskim zborovima. Žene su sa ponosom ispraćale svoje ukućane u rat. A kada bi neko od njenih najbližih poginuo žena javno nije izražava­ la svoju žalost. Žene su u ratovima učestvovale tako što su ratnicima, čak i do naju­ daljenijih ratišta, na svojim leđima nosile odeću, hranu i municiju, za vreme borbi punile puške borcima, izvlačile ranjenike, a bilo je i onih koje su u borbama učestvo­ vale kao ratnice.1 Po odlukama Berlinskog kongresa teritorija Crne Gore se uvećala. Godine 1898. u Crnoj Gori živelo je oko 200.000, a 1913. oko 370.000 ljudi. Prve osnovne škole počele su se osnivati 1844. godine. U njima su predavali učitelji koji su dove­ deni sa strane. Po pisanim podacima, u Cetinjsku osnovnu školu, 1867. godine, pr­ vi put se upisuju učenice. Bilo ih je desetak. Godine 1869. radila je ukupno trideset ijedna škola. Pohađalo ih je 1.424 đaka, ali svega 23 učenice (1,6%).2 U prvom zakonu o školi, 1870. godine, roditeljima je preporučeno da i žen­ sku decu šalju na školovanje, pa je 1873/74. taj broj povećan - od ukupno 1.774 đa­ ka bilo je 39 učenica (2,24%). Prva ženska osnovna škola, u kojoj je bilo trideset učenica, osnovana je na Cetinju 1871. godine, kao privatna škola Jelene Vicković. Ta škola je 1874. postala državna. Druga ženska škola otvorena je u Podgorici 1880, a treća u Baru 1901. godine. Broj ženske dece u školama rastao je, mada vrlo sporo. 1.1909/10. školske godine, od ukupno 10.000 učenika i učenica, školuje se 931 žen­ sko dete (8%). Pod pokroviteljstvom ruske carice, 1869. godine, kao ženska srednja škola, na Cetinju je osnovan Devojački institut, u kojem je nastava trajala najpre četiri, potom šest, da bi 1900. godine bila produžena na devet godina. Nastavnice na Institutu bile su Ruskinje. A škola je, osim domaćica, školovala i učiteljice za osnovne škole. Prve učenice u gimnaziju na Cetinju upisale su se 1910. godine. Do 1914. u cetinjsku gimnaziju pohađaju 53 učenice. I u Crnoj Gori otvaraju se - najpre kao privatne - ženske radničke škole. Na Cetinju je osnovana prva takva škola - Ženska radnička škola kneginje Jolande, a zatim su slične škole osnovane u Baru, 1904, i u Podgorici, 1911. godine. Zaostali ekonomski odnosi uticali su da se položaj žene vrlo sporo menja, a shvatanja o njenom m estu u društvu vrlo su konzervativna. Jedine zaposlene žene bile su učiteljice i mali broj vaspitačica i službenica pošta. U Podgorici je, 1903. go­ dine, osnovana fabrika duvana u kojoj su uglavnom zaposlene žene. Ženskih društa­ va nije bilo. ‘ Crnogorke su učestvovale kao ratnice u borbama protiv Turaka u toku XIX veka i u balkanskim ratovima. U Komitskom pokretu za vreme austrougarske oku­ pacije Crne Gore, 1916-1918. godine, učestvalo je šesnaest žena, i u tom pokretu one su se istakle svojom hrabrošću. Većina žena trpela je teror okupatora, i pred okupatorom su se sklanjale u nepristupačne predele. Mnoge žene su hapšene i od­ 1 Dr Saša Đuranović-Janda, n. d, str. 45-47. AJovan Bojović, Radovan Jovanović, Zoran Lakić, Radoje Pajović, Slavko Stanisić, Žene Crne Gore u revolucionarnom pokretu 1918-1945, Titograd 1969, str. 9-14; Jelena Danilović, Predgovor, u: Valtazar Bogišić, Beograd 1983, str. 26. ' Jovan Bojović i dr, u. d, str. 18-21, dr Saša Đuranović, n. d, str. 45-47. �95 vođene u logore osnovane u Baru, Bileći, Tuzima i u Mađarskoj, gde je njih trideset i s e d a m umrlo, a više njih je streljano ili obešeno.1 3. Hrvatska U XIX veku Hrvatska je bila u sastavu Habzburškog carstva, no njena teri­ torija nije pod jedinstvenom administrativnom upravom. Težnje za nacionalnim ujedinjenjem hrvatskih zemalja, kao i težnje za ujedinjenjem sa ostalim jugoslovenskim zemljama, izražene su u Hrvatskom narodnom preporodu. Stvaranje zajed­ ničkog književnog jezika i pravopisa, velike kulturne zajednice i, konačno, nezavi­ sne države pod imenom Velika Ilirija, bili su ciljevi ovog pokreta, koji je poznat i pod imenom Ilirski pokret. No, kao i drugi slični pokreti, i Ilirski pokret je Austrij­ ska carevina uspela da suzbije, i tako ojača svoju vlast. Posle Austrougarske nagod­ be (1867), po kojoj je carevina postala dvojna - Austrougarska monarhija - svaka od njih imala je poseban ustav i posebne državne organe sa zajedničkim vladarom, vojskom i spoljnim poslovima. Uz određenu autonomiju, Hrvatska i Slavonija osta­ le su u sklopu ugarskog dela, Rijeka je potpala pod neposrednu ugarsku upravu, Dalmacija je postala austrijska pokrajina, a Istra deo posebne pokrajine koja se zva­ la Austrijsko primorje, svaki deo sa posebnim upravno-političkim režimom. Hrvat­ ska je ovako rascepkana ostala sve do 1918. godine.2 Hrvatsko-ugarska nagodba iz 1868. godine uređivala je njihove međusobne državno-pravue odnose. Između ostalog, Hrvatska je imala autonomiju u školstvu, sa hrvatskim jezikom kao službenim. Iako ekonomski zavisna od Mađara, Hrvat­ ska je, na osnovu svog prvog zakona o školstvu, 1874. godine, počela da otvara četvororazredne osnovne škole i dvogodišnje ,,opetovnice“ - produžne škole (pre to­ ga škole su se osnivale kao konfesionalne, a kasnije kao državne, sa nastavom na nemačkom jeziku). Zakon je pređvideo i osnivanje trogodišnjih građanskih i viših devojačkih škola. Školovanje u osnovnim i produžnim školama je obavezno, a oba­ vezni nastavni jezik je maternji. Škole su mogle biti državne ili privatne, ali ne i konfesionalne, mada je crkva imala pravo da kontroliše nastavu veronauke i ,,duh“ ostale nastave. U Vojnoj Krajini, koja je bila pod neposrednom upravom Austrije, važili su posebni propisi. Do donošenja ovog zakona, 1874. godine bilo je 673 škole sa 84.223 đaka, a 1888. godine njihov broj se popeo na 1.189 sa 126.294 đaka, dok se broj polaznika produžnih škola u istom periodu od 18.363 povećao na 22.207. Godine 1875. u Dal­ maciji je bilo 261, a 1895. 342 škole, a broj đaka se srazmerno povećavao. 1883. go­ dine u Istri je bilo 158 škola - 82 hrvatske i slovenske, 64 italijanske i 12 mešovitih. Iako su se ugarske vlasti trudile da ograniče otvaranje škola, one su se ipak i dalje otvarale, tako da ih je 1903. bilo 1.337, sa 174 405 učenika i učenica i 2.356 učitelji­ ca i učitelja. Ali, 1904. godine još uvek je bilo 54,52% nepismenog stanovništva. U Dalmaciji 1909. bilo je 457 škola (i 7 građanskih), a u Istri 1913. godine 346 - 175 hrvatskih, 38 slovenskih, 121 italijanska, 4 mešovite i 8 nemačkih.3 ’ Borbeni put..., str. 76. Na teritoriji Hrvatske 1921.godine bilo je ukupno 3.427.268 stanovnika i stanovnica. - Enciklopedi­ ja Jugoslavije, 4, 1960, str. 164 feto, str. 172. �96 Srednje škole bile su namenjene uskom krugu plemićke dece iz najimućnijih slojeva, kao i za obrazovanje sveštenika i poslušnih činovnika. Prva primaljska ško­ la osnovana je 1821. godine u Zadru, a 1877. u Zagrebu. Ženska šivaća i risačka ško­ la osnovana je 1879. godine, a 1885. pretvorena je u Žensku stručnu školu.1 Prva Viša devojačka škola osnovana je u Zagrebu 1872. godine, a 1892. os­ novan je i Ženski licej, što je ženama omogućilo da se zapošljavaju kao učiteljice i službenice na pošti. One su od 1901. godine mogle studirati na Filozofskom fakul­ tetu u Zagrebu. U Hrvatskoj i Slavoniji 1890. godine bilo je oko 8.000 žena zaposlenih u in­ dustriji i zanatstvu, ili oko 10,8% u odnosu na ukupan broj zaposlenih u tim delat­ nostima. Žene, a među njima i veliki broj ženske dece, bile su zaposlene najviše u duvanskoj i tekstilnoj industriji i u konfekciji. One su radile na nekvalifikovanim i najmanje plaćenim poslovima, osim toga i najprljavijim (u papirnicama, na pri­ mer, radile su na sortiranju starih krpa). Radno vreme, kao ni odnosi između rad­ nica i poslodavaca, nisu bili regulisani. Žene su primale 60-80% niže nadnice od muškaraca. Tako je, na primer, 1910. godine za slučaj bolesti osigurano bilo ukup­ no 7.147 radnica, ali je od toga broja njih 6.638 bilo svrstano u najniži razred osigu­ ranja. Teški uslovi rada navodili su radnice na štrajkove, koje su same vodile, ili su učestvovale u zajedničkim štrik o v im a sa radnicima. One su se, još krajem pro­ šlog veka, organizovale u okviru radničkih društava za uzajamnu pomoć Zagreba, Rijeke i Zadra. Pod rukovodstvom Socijaldemokratske stranke, radnice su 1897. godine u Zagrebu osnovale žensku organizaciju koja nije dugo radila, ali one su se nanovo organizovale, 1908. godine, kao ženska sekcija radničke socijalističke organizaci­ je. U Rijeci je aktivno delovala socijalistkinja Ana Delić, koja je javno zastupala pra­ va žena. Prvu žensku sindikalnu organizaciju osnovale su, 1914. godine, trgovačke nameštenice u Zagrebu, u okviru Saveza trgovačkih nameštenika. U Hrvatskoj je prvo žensko društvo osnovano 1895. godine. Ono se brinu­ lo za dojenčad i malu decu. A pet godina kasnije, 1900, u Zagrebu je osnovana Gospojinska udruga za. obrazovanje i zaradu ženskinja u Hrvatskoj i Slavoniji. Cilj ovog društva bio je da siromašnim devojkama pomogne u školovanju u stručnim i u devojačkim školama, pa im je u svom internatu društvo pružalo besplatno izdr­ žavanje. Gospojinski klub, osnovan 1902. godine, stavio je sebi u zadatak da razvi­ ja društvenu svest žena, da širi obrazovanje preko tečajeva i predavanja i pomaže dobrotvorne akcije. Udruga učiteljica, sistematski se bavila socijalno-zdravstvenom zaštitom dece. A Ženska udruga za narodno tkivo i vezivo (osnovana 1908. u Petri­ nji) kao i Ženska udruga, za očuvanje i promicanje hrvatske seljačke umjetnosti i obrta (osnovana 1913. u Zagrebu) imale su za cilj čuvanje hrvatske narodne unietnosti, razvoj kućne radinosti i, tim putem, poboljšanje materijalnog položaja žena na selu. U Hrvatskoj je postojalo i više katoličkih ženskih društava, koja su se bavi­ la pitanjima verske obuke. Za vreme Prvog svetskog rata, 1916. i 1917. godine, u nekoliko gradova (Osi­ jek, Rijeka, Vukovar, Split) žene su demonstrirale protiv nepravilne podele namir­ nica. Radnice u fabrikama vodile su akcije za povećanje nadnica i skraćenje radnog dana (fabrika duvana u Rijeci i u Zagrebu, fabrika koža u Zagrebu, fabrika kandi1 Isto. �97 da i fabrika konzervi u Osijeku, zatim u Zagrebu u štamparijama i knjigovežnica­ ma, fabrici cikorije, fabrici kandida i čokolade, u fabrici penkala, i dr). U Zagrebu je u Opštem radničkom savezu bilo 1.376 članica i članova, od kojih su dve trećine bile žene. Hrvatice i Srpkinje 1917. godine zahtevale su i politička prava od Hrvat­ skog sabora, a socijalistkinja Zofka Kveder-Demetrović pokrenula je list Ženski svijet.' 4. Makedonija Sve do 1912. godine Makedonija je bila pod turskom vlašću. Naročito posle Berlinskog kongresa, po kojem je i dalje ostala pod turskom vlašću, ustanci i pre­ viranja u Makedoniji neprekidno trggu. Na njenoj teritoriji ukrštali su se interesi Srbije, Bugarske i Grčke, pa su vlade tih zemalja nastojale da u Makedoniji osigu­ raju svoj uticaj. One su na njenoj teritoriji osnivale svoje škole i crkveno-školske opštine. Nastojale su da preko škola, nametanjem svog jezika, kao i ubacivanjem oružanih grupa za borbu protiv Turaka, osiguraju svoju prevlast. Makedonski nacionalni pokret, koji se borio za autonomiju i za svoj jezik, 1893. godine oformio je svoju tajnu organizaciju - VMRO - Unutrašnju makedon­ sku revolucionarnu organizaciju, koja je delovala pod parolom: Makedonija - Ma­ kedoncima. Podržavali su ih i makedonski socijalisti, koji su pružali otpor ubaci­ vanju oružanih četa iz susednih balkanskih zemalja i zalagali se za balkansku fe­ deraciju. VMRO je 1903. organizovao ustanak u bitoljskom okrugu, koji je ubrzo ugušen. Represalije su bile izuzetno oštre: 201 selo bilo je potpuno ili delimično spa­ ljeno, izgorelo je preko 12.000 kuća i oko 70.000 ljudi ostalo je bez krova nad glavom; ubijeno je oko 4.700 muškaraca, žena i dece; silovano preko 3.000 žena; preko 30.000 izbeglica lutalo je tražeći spas od represalija. I pored teških uslova pod turskom okupacijom, pismenost u Makedoniji sa­ čuvana je u manastirima. A od šezdesetih godina prošlog veka osnivaju se svetovne škole - grčke, bugarske i srpske, sa njihovim učiteljima. Najviše je bilo grčkih škola: 1904/05. -1.375, sa 2.100 učitelja i oko 78.000 đaka. Srpskih škola je 1906/07. bilo svega 303. Po završetku Prvog svetskog rata, na teritoriji današnje Makedonije bilo je 677 osnovnih škola. U njima je nastavni jezik bio srpski. Kao i u delovima koji su pripali Bugarskoj ili Grčkoj, makedonski jezik bio je zabranjen i u školama i u jav­ nom životu. U Solunu, 1880/81. školske godine, uz mušku, osnovana je i ženska bugar­ ska gimnazija, a zatim nepotpuna ženska gimnazija u Bitolju, a 1901/02. školske godine i Viša ženska škola (srpska), takođe u Solunu.2 Podaci o tome koliko je ženske dece bilo u osnovnim ili srednjim školama su parcijalni, ali nesumnjivo je daje taj broj bio nesrazmerno mali u odnosu na uku^ Isto; Borbeni put..., str. 115-118; Jovanka Kecinan, n. d, str. 14, 17-19. * Enciklopedija Jugoslavije, 5, Zagreb 1962, str. 643, 644. Po proceni, Makedonija je 1900. godine iruala 908.904 stanovnika i stanovnica. Posle balkanskih rato­ va, 1912. i 1913. godine, Makedonija je Bukureškim mirom podeljena između Srbije (Vardarska Makedo­ nija), Bugarske (Pirinska Makedonija) i Grčke (Egejska Makedonija). U delu koji je pripao Srbiji, a kasnije je uključen u Kraljevinu Jugoslaviju, prema popisu iz 1901, živelo je 808.724 ljudi - Isto, str. 637. �98 pan broj đaka, što se da zaključiti iz činjenice daje procenat nepismenih žena jeda­ naest godina posle oslobođenja od turske vlasti, 1931. godine, iznosio 81,7%.* Takođe, karakteristično je da u Makedoniji nema posebnih ženskih društa­ va. Žene su se uključivale u rad VMRO-a i u njegovim okvirima osnivale su i ženske tajne revolucionarne grupe. Njihov zadatak bio je da za revolucionare pripremnu sigurna skloništa, da ustaničke čete snabdevaju odećom i hranom i obavljaju kurir­ sku službu. A u ustaničkim četama bilo je i žena-borkinja. Iz raspoloživih podataka ne može se razabrati koliko su Makedonke učestvo­ vale u zanatskoj proizvodnji, proizvodnji duvanaili u nekim drugim zanimanjima. Poznato je da su se rano uključivale u socijalistički pokret i učestvovale u njegovim političkim akcijama: u antisultanskim demonstracijama u Solunu i Bitolju. Jedna od prvih socijalistkinja je Rosa Pleveva, koja je, sa još nekoliko učiteljica, krajem prošlog veka, u Velesu prišla socijalističkom pokretu. Ona je i u Skoplju, kao i u Velesu, okupljala Makedonke i Turkinje i dopisivala se sa Rozom Luksemburg. Ka­ da je, 1917. godine, osnovan Odbor za oslobođenje Roze Luksemburg i Karla Libknehta, organizovala je prikupljanje potpisa za njihovo oslobođenje. Peticiju je pot­ pisalo oko sto žena, što je za ono vreme - u doba Prvog svetskog rata i bugarske okupacije - impozantan broj.2 Život u Makedoniji regulisan je turskim zakonima. Proširenje srpskih zako­ na na tu teritoriju posle 1912. godine nije realizovano, jer je ubrzo nastupio Prvi svetski rat i Makedoniju je okupirala Bugarska. 5. Slovenija Do kraja Prvog svetskog rata Slovenija je bila u sastavu Austrije, ali jedan njen deo pripadao je Italiji. Zemlja je bila u vlasništvu feudalaca - stranaca koji su je vekovima denacionalizovali i razjedinjavali na pojedine samostalne teritorije. Proces industrijalizacije koji je zahvatio Austriju i u Sloveniji je stvorio nekoliko industrijskih centara. Među njima najveći je bio Trst, zatim Ljubljana, Maribor, Celje, i drugi. Ali, nosioci ekonomskog razvoja u svim tim centrima su stranci. Po­ lovinom XIX veka razvio se široki pokret seljaka za ukidanje feudalnih odnosa. Isto­ vremeno, i slovenačko građanstvo se ujedinjavalo na nacionalnoj osnovi. Ono je is­ ticalo zahteve za ujedinjenje Slovenije, za teritorijalnu samoupravu i za uvođenje slovenačkog jezika u škole i institucije. Te ideje slovenački liberalni pokret, od 1868. do 1871. godine, širi preko tabora, velikih narodnih skupova. I žene veoma aktivno učestvuju u ovom nacionalnom pokretu.3 Da bi se očuvala nacionalna kultura, jezik i običaji, bilo je nužno formirati nacionalno svesnu ženu, kao osnovu nacionalnog duha, pa se slovenačko građanstvo zalagalo za školovanje žena. Reformacija se u XVI veku dotakla i Slovenije. Primož T rubar i njegovi sledbenici osnivali su škole za decu oba pola, ali je katolička protureformacija zaustavila osnivanje svetovnili škola i zatvorila one koje su do tada bile osnovane. U Sloveniji je, 1869. godine, uvedeno obavezno osmogodišnje školovapje ' Borbeni put..., str. 17. 2 Borbeni, put..., str. 153,154. * Na teritoriji današnje Slovenije 1900. godine bilo je 1.268.055, a 1921. godine 1.287.797 stanovnika i stanovnica. - Enciklopedija Jugoslavije, 7, Zagreb 1968, str. 348-350. �99 za svu decu, stoje zahtevalo i osnivanje ženskih učiteljskih škola. One su osnovane u Celovcu, Trstu, Ljubljani i Gorici. U Ljubljani je 1896. godine osnovana i Viša devojačka škola. U Sloveniji se, već u prvoj polovini XIX veka, počela razvijati prerađivačka industrija koja je apsorbovala više žena nego što je to bio slučeg u drugim južnoslovenskim zemljama u sastavu Austrije, ali sporije nego u Austriji. U manufakturi i tekstilnoj industriji zaposleno je preko 50% žena i dece u odnosu na ukupan broj zaposlenih u tim privrednim granama. Ali to je bila uglavnom nekvalifikovana ra­ dna snaga, jer su većinu kvalifikovanih radnika činili stranci. U industriji je 1890. godine, u odnosu na ukupan broj zaposlenih, bilo 32,1% žena, ali je 1910. godine taj procenat relativno opao i iznosio 22,8. Klerikalci su, 1894. godine, osnovali Katoličko društvo za delavce, dok je pod uticajem socijalde­ mokrata, 1901. godine, u Idriji osnovano žensko socijalističko društvo Veda (Nauka), čiji je cilj bio uzdizanje žene i njeno otimanje iz prosvetnog, kulturnog, socijalnog i seksualnog neznanja, zaštita žene od fizičkog i moralnog propadanja, kao i pomoć ženama da poboljšaju svoj ekonomski položaj. Društvo je delovalo do 1913. godine. Iste, 1901. godine osnovano je Splošno slovensko žensko društvo (Opšte slovenačko žensko društvo), koje je imalo „socijalne i feminističke ciljeve“. Tražilo je da se uki­ nu odredbe austrijskog zakona o društvima po kojem žene nisu mogle biti učlanje­ ne u politička udruženja, kao i odredbe zakona koje su joj uskraćivale izborna pra­ va. Društvo je bilo učlanjeno u Savez austrijskih ženskih društava, ali istovreme­ no ono je i sveslovenski orijentisano, pa se povezivalo sa Čehinjama i Hrvaticama. Slovenački liberali, navodno zbog klerikalne opasnosti, bili su protiv ženskog pra­ va glasa, dok su, između 1905. i 1907, socijaldemokrati i hrišćanski socijalisti po celoj Sloveniji održavali zborove za dobijanje opšteg prava glasa, uključujući i pra­ vo glasa za žene. Međutim, opšta izborna prava, 1907, dobili su samo muškarci. U nekim opštinama u kojima su i ranije imale pravo glasa žene su to pravo zadržale. No to je važilo samo za direktne poreske obveznice ili intelektualke, s tim što su i one mogle glasati samo preko punomoćnika. Žene su se, 1911. godine, izborile za pravo da mogu biti i članice političkih partija. Dan međunarodne ženske solidarnosti u Sloveniji prvi put je proslavljen 19. marta 1911. Tada je istaknuta ideja da se žene same moraju politički organizovati i boriti za svoja prava. Socijaldemokratkinja Alojzija Štebi pokrenula je Ženski list, koji je posle šestog broja prestao da izlazi, jer ga socijaldemokratska stranka nye podržala. Zahtevi za ujedinjavanje slovenačkih zemalja, kao i zahtevi za ujedinjenje sa ostalim slovenskim zemljama, obnovJtjeni su tokom rata, 1917. godine, posle „majske deklaracije*' u austrijskom parlamentu. Njima je traženo ujedinjenje Hrvata i Slo­ venaca u okviru Austro-Ugarske. Nemiri su zahvatili i žene; one sakupljaju potpise za ujedinjenje, demonstriraju u Ljubljani i drže zborove, traže mir, hleb i izborna prava. U raznim krajevima Slovenije, 2. marta 1919, organizovale su zborove i protestovale protiv Londonskog ugovora, koji je slovenačke zemlje obećao Italiji.1 Žene u zemljama koje su 1918. godine ušle u sastav nove zajednice živele su, dakle, u vrlo različitim uslovima. Ipak, za sve njih karakteristično je daje žen­ sko pitanje u senci nacionalnog. ' Jovaiika Kecman, n. d, str. 10, 21, 22; Borbeni put..., str. 188-190. �ŽENSKI POKRET U JUGOSLAVIJI 1918-1941. 1. Opšti podaci U svim zemljama koje su 1918. godine ušle u sastav Kraljevine Srba, Hrva­ ta i Slovenaca (od 1929. Kraljevina Jugoslavija - u daljem tekstu Jugoslavija) bilo je vidljivo ekonomsko i kulturno zaostajanje u odnosu na druge evropske zemlje. Jugoslovenski narodi ušli su u sastav novostvorene zajednice sa nadom da će ostva­ riti nacionalnu slobodu i socijalnu pravdu, ali nova država ove nade nije opravdala. Od svog nastanka ona je bila opterećena nesuglasicama oko unutrašnjeg uređenja države, suočena sa dramatičnim posleratnim socijalnim sukobima i pobunama, sa teškim problemima koji su bili posledica neravnomernog ekonomskog i društvenog razvoja pojedinih krajeva i opšte zaostalosti. Ratno profiterstvo i težnja za što bržim bogaćenjem izrabljivanjem izgladnelih žena i dece uvećavali su posledice ratnih nedaća. Pošto je ukinut Ustav, 1929. godine izvršena je nova administrativno-teritorijalna podela zemlje, a država je preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Nova država je nasledila sve zakone koji su se ranije primenjivali u pojedi­ nim zemljama: zakoni nezavisnih država Srbije i Crne Gore, zatim austrijski, austrij­ ski novelirani, te mađarski zakoni i običaji u krajevima koji su ranije bili u sastavu Austrougarske monarhije. Za muslimane su važili turski zakoni i šerijatsko pravo. Svi su ti zakoni zasnovani na načelu podređenosti žene, pa su neki manje a neki više ograničavali njenu poslovnu sposobnost, pravo nasleđivanja, pravo na zapošlja­ vanje i izbor zanimanja, roditeljska prava, pravo na starateljstvo. Žena je u braku bila potčinjena mužu. Brak je bio pod crkvenom jurisdikcijom, osim u krčevima koji su ranije bili u sastavu Ugarske, u kojima je postojao građanski brak (Vojvodi­ na, Međumuije). Vanbračna deca nisu imala nikakvih prava, i ona su, kao i vanbračne majke, bila obeležena, diskriminisana i ponižavana. Nije bilo dozvojjeno doka­ zivanje očinstva. Mogućnosti za izbor i obavljanje pojedinih zanimapja bile su ograničene, a za isti rad žene su primale znatno niže nadnice, odnosno plate, što je karakteristi­ čno i za sve druge kapitalističke zemlje. Ipak, za ono vreme radnice su u svim jugoslovenskim zemljama u radnom pravu bile relativno zaštićene: bio je zabranjen noćni rad žena u industriji i rudarstvu, i rad na teškim poslovima i poslovima štet­ nim po zdravlje, a radnice su imale i pravo na porodiljsko odsustvo uz materijal­ nu pomoć. Ta su prava, 1922. godine, Zakonom o zaštiti radnika, potvrđena, dopu­ njena i precizirana, a Zakonom o osiguranju radnika, uz osiguranje za slučpj bole­ sti i nezgode na poslu, uvedeno je i plaćeno porodiljsko odsustvo od dva meseca pre i dva meseca posle porođaja. Ali ti zakoni vrlo sporo su se sprovodili, a i izigrava­ nje zakona bilo je uobičajeno. �101 Tri godine posle ujedinjenja, 1921. godine, poljoprivredno stanovništvo je činilo 78,7% u odnosu na ukupan broj stanovnika.1U odnosu na ukupan broj, žene su činile 41% aktivnog stanovništva. U radnom odnosu, prema nepotpunim poda­ cima, bilo je oko 72.500 žena, prema 381.830 muškaraca, što u odnosu na ukupan broj zaposlenih čini oko 19%.2 Žene u novoj državi nisu uživale politička prava. U Hrvatskoj i Sloveniji, prema lokalnim propisima, pravo glasa za opštinske izbore imale su žene koje su samostalno vodile svoje domaćinstvo, koje su obavljale neku javnu delatnost, zanat ili trgovinu, koje su bile zaposlene u javnoj ili privatnoj službi, a imale su četiri ra­ zreda srednje ili njoj slične škole. Ali i ova ograničena izborna prava novim izbor­ nim propisima, 1920. godine, su im oduzeta. U jeku svih tadašnjih društvenih događaja, usred gladi, socijalnih sukoba, masovnih štrikova, pretnji na granicama - na inicijativu socijalistkinja, odnosno Srpskog narodnog ženskog saveza, žene se ujedinjuju, ali pritom ipak ostaju dosledne podeli na građanski i radnički ženski pokret. 2. Ženski radnički pokret Sekretarijat žena socijaldemokrata Srbije obnovio je svoj rad neposredno posle oslobođenja, početkom decembra 1918. godine, sa zadatkom da nanovo organizuje sekretarijate u unutrašnjosti. Njegova sekretarica bila je grafička radnica Draga Stefanović. Glavnoj upravi Socijaldemokratske partije, Sekretarijat žena predložio je da se unutar partije mogu stvarati posebne organizacije žena, što je odbijeno sa obrazloženjem da „organizacije moraju biti jedne za oba pola“. Sekretarijati su se uglavnom bavili uključivanjem žena u partijske i sindi­ kalne organizacije, u čemu su postigli i određene uspehe. Više žena učlanjeno je u partiju i u sindikate, a birane su i u njihove nove uprave. Održano je više zborova i konferencija u preduzećima u kojima su žene bile zaposlene u većem broju, i na njima se raspravljalo o materijalnom položaju radnica i radnika, o organizovanju tarifnih pokreta i štrajkova, i o obnavljanju rada sindikalnih organizacija. Osim ovih aktivnosti, Sekretarijat žena organizovao je i rad po kućama sa radničkim že­ nama i ženama koje su ostajale bez posla. Pripremajući se za partijski kongres uje­ dinjenja, Sekretarijat je održao konferenciju na kojoj je sumirao rezultate svog ra­ da, pozdravio ideju ujedinjenja jugoslovenskog radničkog pokreta i izabrao novi Sekretarijat. I u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji žene su, na sličan način kao i u Srbiji, u okvirima odgovarajućih socijaldemokratskih partija i sindikalnih orga­ nizacija, posebno razvijale rad sa ženama, pokrećući žene u borbu za poboljšanje 1921. godine, prema popisu, u Jugoslaviji je živelo ukupno 12.545.000 ljudi, od toga 6.169.898 muška­ raca i 6.380.102 žena; broj poljoprivrednog stanovništva bio je 9.191.100 (4.767.000 žena i 4.424.000 muškaraca). Srbija je tada imala 4.819.430 stanovnika i stanovnica; 38,5% žena u odnosu na ukupan broj stanovnika. - Jugoslavija 1918-1988, Statistički godišnjak, Beograd 1989, str. 39 i 40. Isto, str. 57 - podaci za osiguranike Središnjeg ureda za osiguranje radnika, Glavne bratinske bla­ gajne, Bolesničkog fonda Direkcije rečne plovidbe i za državne službenike; nisu obuhvaćeni službeni­ ci i službenice srezova i opština, kojih je, prema popisu iz 1933, bilo ukupno 61.000. �102 njihovog materijalnog položaja i ističući zahteve za ekonomskom i političkom ravnopravnošću žena.1 Socijaldemokratkinje Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, 21-23. apri­ la 1919. godine, u vreme kongresa ujedinjenja Socijalističke radničke partije Jugo­ slavije (komunista) - u daljem tekstu SRPJ(k) - održale su svoju konferenciju na kojoj su se ujedinile u jedinstveni ženski socijalistički pokret Jugoslavije i osnovale Sekretarijat žena socijalista (komunista). Socijalistkinje su prihvatile minimalni i maksimalni program Socijalističke radničke partije (komunista), u kojem je, između ostalog, stajalo da ona zahteva punu neograničenu jednakost za sve muškarce i sve žene bez obzira na veru, naro­ dnost i zanimanje, i opšte, jednako i tajno pravo glasa za sve građane i građanke od osamnaest godina naviše. Smatrale su da im pripadaju jednaka prava kao i muškarcima, jer su u ratu dokazale svoje mnogostruke sposobnosti: seljanke su, zamenjujući muževe i same radeći sve poslove i u polju i u kući, sačuvale posed, održale kuću i podigle decu; radnice i žene u kancelarijama i na raznim drugim dužnostima uspešno su i odgo­ vorno zamenjivale muškarce na svim poslovima. Statut koji su na konferenciji donele direktni je odraz vladajućeg shvatanja međunarodne socijalne demokratije, kao i komunista koji u to vreme održavaju osni­ vački kongres Treće internacionale, u pogledu položaja, uloge i organizovanja žena u radničkom pokretu. Po njemu, Sekretarijat žena socijalista (komunista) isklju­ čuje svaku posebnu organizaciju žena i sm atra sebe delom partijske celine, tehni­ čkim - izvršnim odborom u agitaciji i organizovanju žena. Centralni sekretarijat žena sastavljen je od predstavnica žena socijalistkinja iz pojedinih pokrajina. Sedišta pokrajinskih sekretarijata trebala su da budu u Beogradu, Sarajevu, Skoplju, Splitu (osnovani su), kao i u Zagrebu, Osijeku, Novom Sadu i na Cetinju (ovi nisu osnovani). Pokrajinski sekretarijati objedinjavaju rad mesnih sekretarijata po gra­ dovima, varošima i varošicama, i povereništava po selima. Sekretarica Centralnog sekretarijata je članica Partijskog veća - uprave SRPJ(k), i svi drugi sekretarijati su u međusobnoj neposrednoj vezi i u vezi sa Centralnim sekretarijatom koji im, po instrukcijama Partijskog veća, daje direktive za celokupni rad. Po statutu glavni zadatak Centralnog sekretarijata žena bio je agitacionoprosvetni, tj. „uzdizanje duhovnog horizonta žena“; i u tom cilju on je trebalo da organizuje izdavačku delatnost koja se odnosi na žene, da osniva agitacione bibli­ oteke, da organizuje agitaciono-funkcionerske kurseve za žene, kao i planska pre­ davanja, zborove, konferencije i ženske kružoke. Centralni sekretarijat, neposred­ no pred prestanak svog rada, doneo je i Prosvetni plan koji bi se za sve te svrhe mogao koristiti. Plan je sadržavao po više tem a iz oblasti: položaj žena kroz istoriju, žena u buržoaskom društvu, učešće žena u klasnoj borbi radničke klase, soci­ jalna ženska pitanja u vezi sa položajem i borbom žena i, najzad, učešće žene u gra­ đenju novog komunističkog društva u Rusiji.2Pokrenut je list Jednakost, kao organ žena socijalista (komunista) Jugoslavije, čiji je prvi broj izašao 1. m arta 1920. godi­ 1 Zapisnici sa sednica Sekretarijata žena socijaldemokrata Srbije, AS - Fond - socijaldemokrati, 149-154; Radničke novine, 1919, br. 13, 20, 42, 54, 83. Statut žena socijalista (komunista), Jednakost, 1920, br. l i l i . �103 ne. Izlazio je u tiražu od 4.000 do 5.000 primeraka, do decembra 1920. godine. List se izdržavao od pretplate i dobrovoljnih priloga koje su prikupJjale žene. Posle donošenja statuta Sekretarijata žena organizovan je rad na formirauju Pokrajinskih sekretarijata žena, kao i novih sekretarijata žena u unutrašnjosti, tamo gde ih range nije bilo. U Hrvatskoj, pokrajinski sekretarijat žena nge formi­ ran, s tim što su u Vukovaru, Osijeku i Vinkovcima formirani mesni sekretarijati, a u Zagrebu i Slavonskom Brodu povereništva žena. U Sloveniji je rad na formira­ nju ženskog radničkog pokreta otpočeo tek u drugoj polovini 1920. godine, posle osnivanja Radničke socijalističke stranke, početkom 1920. godine, koja se priključi­ la SRPJ(k). Posle Kongresa ujedinjenja više žena bilo je angažovano u radu, pa i u ruko­ vodećim telima partijskih organizacija. One su preko Sekretarijata žena, tamo gde su oni postojali, ili neposredno, nastojale da se što više radnica uključi u rad sindi­ kata i u opšte akcije koje je Partija vodila. Za ilustraciju može se navesti da su rad­ nice u svim krajevima učestvovale u organizovanju rada sindikata, u tarifnim po­ kretima i štrajkovima za povećanje nadnica i poboljšanje uslova rada. Krajem 1919. i tokom 1920. godine, žene su organizovale ili učestvovale na zborovima protiv sku­ poće (Beograd, Novi Sad, Sarajevo, Bitolj). Na zborovima pred donošenje propisa za opštinske izbore i zakona o izborima za ustavotvornu skupštinu žene su zalitevale pravo glasa (Beograd, Sarajevo, Ljubljana, Skoplje, Split). Pošto zahtevima ni­ je udovoljeno, žene su na sam dan izbora u Beogradu i Nišu organizovano protestovale. Istovremeno, u više gradova održavana su predavanja o položaju žena i o po­ trebi borbe za ravnopravnost. Žene su učestvovale u pripremama za proslavu i u proslavi Prvog maja, naročito u Srbiji. U Bosni i Hercegovini, nakon obimnih pri­ prema za proslavit, vlasti su proslavu zabranile, pa je u znak protesta organizovan generalni štrajk. U Sarajevu je pohapšeno preko 2.000 radnika i veći broj radnica, prema kojima se policija izuzetno grubo ponašala: zatvorila ih je u vlažne podrume i, uz nečuvene uvrede, isprebijala. Uspesi u organizovanju žena-radnica i rezultati njihovog rada u potpunos­ ti su zavisili od aktivnosti partijskih organizacija i od njihovog odnosa prema žen­ skom pitanju. Stoga je aktivnost žena uočljiva u većim gradovima, gde deluju jače partijske organizacije i partijska rukovodstva i gde je koncentrisan veći broj aktiv­ nih žena. Treba imati u vidu daje kulturni nivo radništva, a pogotovu radnica, u to vreme nizak, da su one u većini nekvalifikovane ili polukvalifikovane, uglavnom nepismene, slabo plaćene, opterećene domaćinstvom i pod stalnom pretnjom otpu­ štanja sa posla. U takvim uslovima rad na njihovom organizovanju bio je izuzetno težak i mogao je dati rezidtate samo uz pomoć i podršku radničke partije. Ipak, uz sve progone, teškoće i slabosti, početni rezultati u dvogodišnjem radu postavili su solidne osnove za dalje napredovanje ženskog radničkog pokreta. Međutim, na Dru­ gom kongresu Partije, koji je održan krajem juna 1920. godine u Vukovaru, osim uopštenih zadataka o tome da će Partija isticati zahteve za pravnom i političkom ravnopravnošću, za osiguranje radnika i radnica, kao i zahteve da se svim građani­ n a i građankama, bez razlike pola i nacionalnosti ima obezbediti vršenje svih poli­ tičkih prava i uživanje svih ustavnih i zakonskih sloboda - o ženama ništa poseb­ no nije rečeno. U novom Statutu KPJ samo je, kao i u ranijem Statutu SRPJ(k) iz kojeg je KPJ nastala - propisano da Centralni sekretarijat žena za Kongres par­ tije bira dve delegatkinje. Na Kongresu i posle njega došla su do izražaja različita �104 ideološka shvatanja koja su dovela do rascepa u Partiji, što se neposredno odrazi­ lo i na ženski radnički pokret. Naime, najaktivnije žene u tom pokretu u Srbiji (Radoslava Ilić, Sofija Levi, Milica Đurić-Topalović) i u Bosni i Hercegovini (Anka Tamel, Štefica Krekić, Marija Žižmund) priključile su se opoziciji, i zbog toga su isklju­ čene iz KPJ. U ovo vreme Centralni sekretarijat žena povezao se sa Međunarod­ nim sekretarijatom žena komunista, koji je formiran u oktobru 1920. godine, na osnovu odluka Drugog kongresa Komunističke internacionale. Kongres je potvr­ dio već ranije prihvaćeni stav u socijalističkom pokretu o jednakosti interesa žena i interesa radničke klase, i dao smernice za rad komunista u ženskom radničkom pokretu. Po tim smernicama ženski radnički pokret ne organizuje se posebno, već je on deo rada Partije, u kojoj i muškarci i žene deluju ravnopravno među ženama na njihovom pridobijanju za rad u Partiji, sindikatima i drugim organizacijama radničke klase.1 Režim je, 29. decembra 1920. godine, Obznanom zabranio rad Komunisti­ čke partije Jugoslavije, a istovremeno i sekretarijatim a žena, a Zakonom o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi, K PJ je stavljena van zakona, nakon čega je prešla u ilegalu. Pokušaji da se oživi rad ženskog radničkog pokreta nisu bili uspešni. Centralni sekretarijat i pokrajinski sekretarijati žena ponovo su osnivani to­ kom 1923. godine u Nezavisnoj radničkoj partiji Jugoslavije, koja je osnovana kao legalna partija u kojoj su delovali komunisti, ali i njen rad ubrzo je zabranjen. Više žena je u to vreme hapšeno i suđeno. Od posledica batinanja, u zatvoru u Beogradu um rla je tekstilna radnica Ljubica Ljubičić, a u Zagrebu studentkinja Leposava Petrović. Posle Trećeg kongresa K PJ (maj 1926), partijske organizacije neposredno se bave radom među ženama, a radi sistematskog praćenja njihovog rada pri partij­ skim rukovodstvima formiraju se posebne komisije za rad među ženama. Osim re­ zolucija Četvrtog kongresa o ženskom pitanju (1928) i čestih uputstava i direkti­ va iz inostranstva, kuda je pred progonima svoje sedište preneo CK KPJ, malo je šta u to vreme učinjeno za ženski radnički pokret. Progoni komunista i, posebno, zavođenje diktature, januara 1929. godine, onemogućilo je gotovo svaki rad žen­ skog radničkog pokreta. Taj je rad oživeo je tek tridesetih godina. Prvo su kritikovani sami članovi K PJ zbog neshvatanja važnosti rada sa ženama i zbog „nakaznih shvatanja o tom pitanju" čak i među odgovornijim članovima. Dokumenti Četvrte konferencije (1934), kao i kasniji dokumenti K PJ upućuju partijske organizacije da razviju svoj rad na širem okupljanju žena preko sindikata, Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i Crvene pomoći koja se brinula za obezbeđenje pra­ vne i materijalne pomoći progonjenima i pohapšenima. Insistiralo se takođe da se više žena primi u članstvo KPJ.2 3. Narodni ženski savez Srba, Hrvata i Slovenaca Srpski narodni ženski savez dao je inicijativu za organizovanje jedinstvenog ženskog saveza za celu Jugoslaviju. Prvi kongres održan je u Beogradu od 21. do 1Jovanka Kecrnan, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918-1941, Be­ ograd 1978, str. 79-116. 2 Isto, str. 117-124 i 206-208. �105 23. septembra 1919. godine. Na Kongresu su bile prisutne delegatkinje 50 udruže­ n a i pjihovih podružnica iz cele zemlje.1 Postojeće ženske organizacije iz Srbije imale su izrazito nacionalnu orijenta­ ciju, a njima su se pridružile i slične organizacije iz Makedonije i Bosne i Hercego­ vine - osnovane uglavnom na nacionalnoj osnovi - kao i organizacije sa jugoslovenskom orijentacijom iz Hrvatske i Slovenije. U ovim krajevima bilo je i više verskih ženskih organizacija, koje nisu učestvovale na Kongresu. Kongres je imao manifestation! karakter; izraženo je zadovoljstvo stoje rat završen, oduševljepje što je došlo do ujedinjenja jugoslovenskih zemalja i želja da se zajedničkim snagama prihvate uzdizanja žena na narodnim tradicijama i na do­ stignućima u zapadnoj kulturi. Data je podrška Riječankama i Sušačankama u nji­ hovoj borbi za oslobođenje i protestu koji su uputile Mirovnoj konferenciji u Pari­ zu. Delegatkinje su iznosile svoj rad kojim su se bavile za vreme Prvog svetskog rata. Pažljivo su saslušane sve žene koje su nastupale, iako su predstavljale ženske organizacije koje su u ratu delovale u zemljama koje su se našle na suprotstavljenim stranama. Isticale su ono što ih je na neki način povezivalo, a to je borba za opstanak porodice, za hleb i mir, za otklanjanje posledica rata, za pomoć deci bez roditelja i onima koji su u ratu ostali bez svojih domova, invalidima i ratnim zaro­ bljenicima. Jedino na toj pacifističkoj i humanitarnoj osnovi bilo je moguće okupi­ ti po nacionalnom sastavu i socijalnom položaju, političkim stremljenjima i kultur­ nim tradicijama, vrlo heterogene ženske organizacije. Spor je, ipak, izbio oko imena budućeg Saveza, i ukazao je na različite kon­ cepcije kojima su se žene u pojedinim zemljama rukovodile kada su odlučivale o osnivanju jedinstvene organizacije. Delegatkinje iz Srbije predložile su da Savez i dalje nosi ime Srpski narodni ženski savez, polazeći od toga daje Jugoslavija samo geografski pojam; Hrvatice, podržane od nekoliko mlađih delegatkinja iz Srbije, predložile su naziv Ženski jugoslovenski narodni savez, kako bi se i u imenu Save­ za naglasilo daje to jedinstvena centralizovana organizacija. Konačno su delegat­ kinje iz Srbije, posle jedne emotivne diskusije, prihvatile da se u naslov novog Sa­ veza, pored imena Srbije, što su u naslovu pošto-poto želele da očuvaju, dodaju i imena Hrvatske i Slovenije. Tako je nova organizacija dobila naziv Narodni ženski savez Srba, Hrvata i Slovenaca. Kongres je doneo Pravila, po kojima je cilj Saveza bio: da radi na razvijanju humanog, etičkog, kulturnog, feminističkog, socijalnog i nacionalnog rada, da pra­ ti rad nacionalnih i međunarodnih ženskih društava i da u inostranstvu predstav­ lja sve ženske organizacije države Srba, H rvata i Slovenaca. Uprava Saveza bira se svake tri godine, i u njoj su, kao i u delegacijama koje prisustvuju skupovima u inostranstvu, obavezno zastupljene Srpkinje, Hrvatice i Slovenke. Svi raniji savezi Slovenke i žene iz Primorske i Trsta predstavljale su delegatkinje Društva Ćirilo i Mctodijc, koje je imalo 11 ženskih i 74 mešovite podružnice, Zavoda sv. Nikolaja (brinulo se za mlade devojke koje su stizale u Trst, pronalazilo im službu, kako bi sprečilo da postanu belo roblje), Mariborsko sloven­ sko žensko društvo (u ratu pomagalo ranjenike austrijske i itahjanske vojske, a po završetku rata vodilo akciju za puštanje ratnih zarobljenika). Iz Hrvatske su bile prisutne delegatkinje Hrvatske tobčke ženske sveze, urednice i novinarke listova Ženski svet i Jugoslovenska žena. Iz Bosne i Her­ cegovine su došle delegatkinje iz više ženskih organizacija. Iz Srbije delegatkinje Ženskog društva, o a srpskih sestara, Materinskog udruženja, Društva za prosvećivanje žene, Jevrejskog ženskog drus va’ * evrejskog društva Dobrotvor, Doma učenica srednjih škola, društava Kneginja Ljubica i Srpska ^ majka. �106 koji su postojali u pojedinim zemJjama prestaju sa radom, razrešavaju se i stupa­ ju u Narodni ženski savez Srba, H rvata i Slovenaca (u daljem tekstu NŽS SHS). Prva predsednica Saveza bila je Leposava Petković iz Beograda, a potpredsednice Zlata Kovačević-Lopušić iz Zagreba i Franja Tavčaijeva iz Ljubljane. Savez je us­ postavio veze sa Međunarodnim savezom žena, i od svog osnivanja učestvovao na njegovim kongresima i skupovima.1 Po svojim stremljenjima za narodnim jedinstvom, po svom centralističkom ustrojstvu i po metodama rada, NŽS SHS bio je pobornik unitarnogjugoslovenstva, i u tom pogledu uživao je podršku i vladajućih krugova. Široka platforma Save­ za i autonomnost organizacija u izboru svojih ciljeva i programa, omogućila je da u njemu nađu mesta prosvetarske i hum anitarne organizacije sa vrlo različitim sta­ vovima i shvatanjima o mnogim pitanjima, kao i o ravnopravnosti žena i muškara­ ca i drugim feminističkim zahtevima. Početkom dvadesetih godina u svim kraje­ vima zemlje osnivaju se nova ženska društva - prosvetarska i hum anitarna - a os­ nivaju se i ženska udruženja na profesionalnoj osnovi, čiji je zadatak bio da razvi­ ju rad na usavršavanju žena u pojedinim profesijama, da zastupaju njihove intere­ se i da se bore za izjednačavanje sa muškarcima u profesiji. Izvan Saveza ostale su klerikalne ženske organizacije, kojih je bilo više u Hrvatskoj i Sloveniji, kao i društvo Hrvatska žena, koje je okupljalo pripadnice Hr­ vatske seljačke stranke.2 Drugi Kongres NŽS SHS održan je od 30. juna do 4. jula 1920. godine u Za­ grebu. Njemu su prisustvovale delegatkinje koje su predstavljale 200 ženskih dru­ štava. Pored manifestacionog dela (polaganje venaca i govori na grobovima Zrinjskogi Frankopana, kao i boraca za slobodu i ujedinjenje, izjašnjavanje za tezu jedan narod, jedna država, jedan kralj), delegatkinje su iznosile podatke o radu udruže­ nja koje predstavljaju. Govorile su o svemu što ih je tih posleratnih dana podsticalo na delatnost - o ruševinama, gladi, nezbrinutroj ratnoj siročadi i invalidima nerešenog statusa, koji su prepušteni sami sebi i pretežno milosrđu i brizi žena i njiho­ vih organizacija. Tako je, na primer, na desetine hiljada bolesne i izgladnele dece iz Bosne i Hercegovine organizovano evakuisano, i preko Zagreba upućivano u Vojvo­ dinu, a zatim posle rata u Srbiju i druge krčeve, na izučavanje zanata i školovanje. Na Kongresu je nekoliko žena izrazilo svoje ogorčenje što odlučujući faktori u društvu ne shvataju ženinu ulogu u društvu. Zahtevale su da se i iijima, kao i svim ženama kulturnih naroda, zgjemče sva politička i građanska prava, prava ko­ ja uživnju državljani muškog pola. Kongres je Parlam entu i vladi uputio zahtev da se ženama Ustavom prizna pravo glasa, navodeći da su to učinile gotovo sve evrop­ ske zemlje, a da je Jugoslavija ostala među malobrojnima izvan tog kruga, i time se svrstala u - Orijent. Izveštnj o radu Kongresa Međunarodnog ženskog saveza koji je održan u Oslu podnela je Isidora Sekulić, koja je učestvovala u njegovom radu, zajedno sa Mirom Kočondom iz Zagreba i Cirilom Pleško-Štebi iz LjubJjane.3 Događaj koji je izazvao burne emocije prisutnih delegatkinja bilo je prisustvo prve muslimanke na jednom takvom javnom ženskom skupu, i pokušaj da se to 1 Spomenica sa I Kongresa žena K raljevstva Srba H rvata i Slovenaca, Beograd 1920. %Jovanka Kecman, n. d, str. 67. 3 Skupština žena u Zagrebu, Ženski pokret, 1920, br. 11 i 12; Žena, 1920, br. 6 i 7. �107 onemogući. Na Kongresu se kao učesnica u diskusiji pojavila, oduševljeno pozdrav­ ljena, delegatkinja Muslimanskog ženskog društva, učiteljica Rasima Bisić. Kon­ zervativna muslimanska begovska stranka Kongresu je uputila telegram u kojem je tražila da se Rasima odmah vrati i zapretila joj je da će po povratku zlo proći ako bude istupala na Kongresu, što je izazvalo nepodeljene proteste učesnica Kongre­ sa. Tim povodom nešto kasnije, na stranicama lista Ženski pokret, profesor Hasan Rebac je prikazao život muslimanske žene, osudio fanatizam muškaraca, reakcionarnost školskog zakona koji je Austro-Ugarska donela za Bosnu, a koji je i dalje bio na snazi. Njime je uvedeno obavezno školovanje za svu decu - i mušku i žensku - osim za žensku muslimansku decu.1 Isidora Sekulić se zalagala za osnivanje sekcije za filozofiju žene, „koja bi proučila samo njoj svojstvenu domenu, onaj snažni praktični moral kojim zapgga čovečanstvo, onaj krst života koji nosi strpljivo, onu mučeničku energiju koja sve miri, koja je neiscrpni izvor čovečanske snage“. A Zofka Kveder piše daje „posle niske velike retke žene došao red na jugoslovensku ženu da pronosi izvesno vreme kroz čovečanstvo onaj veliki kult koga je održavala niska žena, kult duševne snage“. Po završetku Kongresa, delegatkinje 26 ženskih dništava koja su imala fe­ minističke programe, ih su se u svom radu zalagala za ravnopravnost žena, dogo­ vorile su se da u okviru NŽS SHS osnuju feminističku sekciju i usvojile su zajed­ nički načelni program koji bi ostvarivale nekoliko narednih meseci.2 Treća Glavna skupština (Kongres) Saveza održana je od 6. do 8. jula 1922. godine u Ljubljani. Na njoj se prvenstveno raspravljalo o zaštiti dece i omladine, na osnovu referata Danice Hristić, Alojzije Štebi, Adele Milčinović, Jovanke Šiljak, D. Popović i Zorke Janković. U Rezoluciji o tim pitanjima od državnih organa se zahteva da propišu mere za zaštitu žena i dece od izrabljivanja, da preduzmu i dru­ ge mere uz pomoć Saveza, sve u cilju poboljšanja opšte i zdravstvene situacije dece i omladine i ostvarenja jednakog morala za oba pola. Skupština je donela ciljeve i program NŽS SHS, po kojem se delatnost Save­ za sastoji od rada: na narodnom jedinstvu, na izjednačenju žene sa muškarcem u privatnom i javnom pravu, na ostvarenju principa - jednak rad, jednaka zvanja i jednaka nagrada, na zaštiti ženske radne snage, s obzirom na njen prirodni poziv, na ostvarivanje jednakih uslova za vaspitanje ženske i muške dece u kući i u školi, kao i na ostvarivanju jednakog morala za muškarca i za ženu. Osim toga, Savez se izjasnio za borbu protiv prostitucije i alkohola.3 Očigledno pod uticajem međunarodnih ženskih organizacija, u čijem radu su brojne delegatkinje NŽS SHS redovno i vrlo aktivno učestvovale, ovgg program je stalno dopunjavan i aktueliziran zahtevima koje su postavljale feminističke or­ ganizacije u raznim drugim zemljama u svetu. Od v a ž n ijih zahteva bih su to zahtevi za mir, za žensko pravo glasa i slobodan pristup političkim partijama, za slobo­ dan pristup žena svim profesijama, zatim zahtevi za osiguranje porodiljskog plaće­ nog odsustva pre i posle porođaja, za pravo udate žene da u braku sa stranim držav­ ljaninom može birati da h da zadrži svoje ih uzme muževJjevo državljanstvo, za za­ branu trgovine belim robljem, za ukidanje propisa kojima se reguliše prostitucija. ' Ženski pokret, 1920, br. 4-5. 2 Isto. ' Jovanka Kecman, n. d, str. 172 i 173. �108 U pogledu vaspitanja omladine u srednjim školama zahtevi su se odnosili na uspo­ stavljanje strožijeg školskog režima, jačanja discipline, zabranu posećivanja bioskopa omladini ispod osamnaest godina, na uvođenje đačkih u n ifo r m i Traženo je da se u Komisije za izradu programa za srednje škole imenuju i žene, da u Savetu za prosvetu učestvuju i članice NŽS SHS, i da se žene postavljaju za direktorke škola i školske nadzornice. Savez je protestovao protiv u k id a la Ministarstava za socijalnu politiku i zahtevao da ono nastavi sa radom, s tim što bi u njemu radile i žene.1 O svim navedenim zahtevima Savez je raspravljao na svojim skupštinama i plenarnim sednicama Uprave, i o njima donosio rezolucije koje je podnosio nadle­ žnim organima. Međutim, veći broj ženskih organizacija tvrdokorno je ostgjao na svojim isključivo humanitarno-prosvetiteljskim i nacionalnim programima i njje prihvatao feminističku orijentaciju koja je dolazila do izražaja u Upravi Saveza. Raskorak između Uprave i velikog broja članica dovodio je do čestih nesuglasica i sukoba oko načelnih stavova o pojedinim pitanjima, kao i prilikom izbora organa Saveza. Dolazilo je i do ličnih sukoba između članica pojedinih društava i članica Uprave Saveza, pa je u Savezu nastala opoziciono nastrojena grupa. Suština sukoba bila je u različitim gledanjima na ulogu NŽS SHS, na sadr­ žaj njegovog rada i na odnose sa udruženjima članovima. Po shvatanjima Uprave, sva udruženja su samostalna, autonomna u ostvarivanju svojih ciljeva i u unutraš­ njoj organizaciji, a Savez je centar koji u sporazumu sa udruženjima koordinira njihov rad, dok on sam ne obavlja nikakvu konkretnu delatnost. Njemu pripada i idejno vodstvo u odnosu na sve organizovane žene i regulisanje odnosa sa inostranstvom. Da bi se postigla racionalnija organizacija, bilo je predloženo da sekcije sa­ veza koje su se bavile socijalnim problemima, zbog njihove obimnosti i raznovrsno­ sti, prerastu u poseban Savez dobrotvornih društava, koji bi i dalje bio u sastavu NŽS SHS. Drugo shvatanje je bilo daje Savez i suviše pao pod uticaj feministkinja, a daje zapostavio hum anitarne, kulturne i socijalne probleme. Iz Saveza je, krajem septem bra 1926 godine, istupilo deset beogradskih društava, koja su svojevremeno bila osnivači Srpskog narodnog ženskog saveza ili inicijatori za osnivanje NZS SHS (Beogradsko žensko društvo, Jevrejsko žensko društvo Dobrotvor, Kneginja Ljubi­ ca, Srpska majka, Zaštita devojaka, Zaštita slepih devojaka, Obdaništa br. 2 i br. 3 i Društvo za obrazovanje domaćica i matera). Povedena je i akcija da i druga udru­ ženja napuste Savez. Redovna godišnja skupština Saveza zakazana je za 25-27. oktobar 1926. godine, i uoči same Skupštine, u beogradskoj Politici objavljenje oš­ tar napad Jelene Lazarević na Upravu Saveza. U napisu se plediralo za razvijanje hum anitarnog i socijalnog rada kao primarnog, za umereni, evolutivni feminizam, a protiv naleta feminističkog pokreta koji je, kako se navodi, na prethodnoj Skup­ štini uspeo da osvoji i Upravu Saveza.2 Za beogradskim primerom pošla su i druga udružepja, pa je pjih 46 osnova­ lo Narodnu žensku zajednicu. Zajednici je kasnije prišlo više ženskih društava, ta ­ ko da je broj njenih članica narastao na 86. To su uglavnom bila konzervativna društva, koja su se bavila dobrotvornim akcijama bez želje i namere da bilo šta uči­ 1 Katarina Bogdanović, Deveti Kongres Internacionalnog saveza žena za pravo glasa, u: Izabrani život, Kragujevac, 1986; Ženski pokret, 1922, br. 7 i 8; Isto, 1923, br. 9 i 10. 1 Politika, 24. oktobar 1926. �109 ne na meiyapju patrijarhalnih odnosa prema ženi i na poboljšanju njenog polo­ žaja.1 Najbrojnije društvo učlanjeno u NZS SHS bilo je Kolo srpskih sestara (oko sto pododbora u svim delovima zemlje), koje je i dalje ostalo u članstvu Saveza, ma­ da se uglavnom bavilo humanitarnom i prosvetarskom delatnošću. Po završetku rata brinulo je o domovima dece koja su u ratu ostala bez roditelja, davalo je siro­ mašnoj deci pomoć u odeći prilikom verskih praznika, otvaralo je zanatske škole i domove za učenice. U zanatskim školama devojke su se učile izradi narodnih nošnji, narodnih vezova i drugih rukotvorina. Izdržavalo se od državnih dotacija, dela pri­ hoda od prodaje lozova Državne klasne lutrije, od prihoda ostvarenih na raznim priredbama, balovima i zabavama koje je KSS organizovalo. I dalje je izdavalo svoj kalendar Vardar. Posle zavođenja diktature, promene naziva zemlje u Kraljevinu Jugoslaviju i nove administrativno-teritorijalne podele na banovine, 1929. godine, NŽS SHS promenio je svoj naziv u Jugoslovenski ženski savez. Istovremeno je i svoju organi­ zaciju prilagodio tim promenama i formirao svoje sekcije u banovinama. 4. Društvo za prosvećivauje žene i zaštitu njenih prava - Ženski pokret Istovremeno kada i Sekretarijat žena socijalista (komunista), u Beogradu je, aprila 1919. godine, osnovano feminističko, nestranačko udruženje Društvo za prosvećivauje žene i zaštitu njenih prava. U jesen iste godine takvo društvo osno­ vano je i u Sarajevu. Cilj tih društava bio je da se bave prosvećivanjem žena i da rade na ostvarivanju njihovih građanskih i političkih prava. Izričito su se odrek­ le humanitarnih aktivnosti. U Društvu su delovale istaknute feministkinje, koje su i po svojim pozivi­ ma već stupile u javni život (Mileva Milojević, Milena Atanacković, Zorka KasnarKaradžić, Isidora Sekulić, Paulina Lebl-Albala, Katarina Bogdanović, Delfa Ivanić, Mileva Petrović, Ruža Vinterštajn-Jovanović, Ksenija Atanasijević, Ružica Stoja­ nović i dr). Svoj list Ženski pokret, u kojem su saradnice i saradnici permanentno raspravljali o raznim pitanjima ženske emancipacije, počele su da izdggu 18. apri­ la 1920. godine. List je izlazio jednom mesečno, neprekidno sve do 1939. godine, u tiražu od 1.500 primeraka. Od 1926. godine list je i glasilo Alijanse ženskih pokre­ ta. Pored iscrpnih podataka o radu društava Ženskog pokreta, kongresa, odnosno skupština NŽS SHS i međunarodnih ženskih organizacija, list raspravlja i o poje­ dinim pitanjima od interesa za žene. Potpuna saglasnost koja se manifestovala u zahtevima za politička prava nije uvek postizana u drugim pitanjima, pa su se na stranicama Usta izražavala različita shvatanja o njima. Društvo je od svog osnivanja nastojalo da okupi što više žena, bez obzira na njihovu političku, socijalnu i nacionalnu pripadnost, ili na političke simpatije. Ra­ zvilo je i živu aktivnost da u svoje redove privuče što više zaposlenih žena srednjeg sloja, pa su u njegovom članstvu profesorke, učiteljice, službenice sa srednjim i vi­ šim obrazovanjem, naročito žene zaposlene u komunalnim, socijalnim, zdravstve­ nim i prosvetnim institucijama. Nastojale su da izgrade svoj ženski politički proGlas Narodne ženske zajednice, 1929, br. 2 i br. 9 i 10; Isto, 1933, br. 1 i 2. �110 gram koji bi bio prihvatljiv za sve žene. „Sve žene bez obzira kojoj organizaciji pri­ padaju (...) političkom ubeđenju (...) ili simpatiji imaju razloga da pripadnu i žen­ skoj organizaciji koja izgrađuje svoj politički program, koja se bori za prava žena. Drugim organizacijama i političkim partijama žensko pitanje je jedna tačka u pro­ gramu i to sporedna. Međutim žena stupajući u politički život ima da unese nečeg novog, ima u jednostrani muški politički mentalitet da unese i ženski politički men­ talitet, da bi ga na taj način učinila potpunim. Stoga svaka žena ma kojoj muškoj partiji naginjala, mora se politički izgrađivati u jednoj širokoj ženskoj organizaci­ ji. Radnice su ostale po strani - nisu nam se pridružile, kritikuju naš rad sa svog uskog partijskog gledišta. “ Pokušale su, naime, da - ne direktno, već preko rukovodećih žena u žen­ skom radničkom pokretu - privuku i žene radnice, ali su, kako one kažu, naišle na nera-zumevanje, navodno stoga što su se pretežno bavile onim problemima žena koji nisu i problemi žena radnica i za koje one nisu zainteresovane (poslovna spo­ sobnost, jednako pravo nasleđivanja, starateljstvo i druga pitanja iz oblasti građan­ skog prava, zatim statusna pitanja, i dr). Na njihov poziv nisu im se priključile, pa su radnice ostale po strani, iako „one nesumnjivo predstavljaju najsposobnije borce za žensko pravo glasa i imaju najviše razloga da se bore za ravnopravnost".1 Beogradsko Društvo, 1919-1921. godine, vrlo je aktivno u borbi za pravo glasa i u sprovođenju programa za kulturno uzdizanje i feminističko obrazovanje žena. Društvo je protestovalo jer ženama nije dopušteno da glasnu u opštinskim izborima, održavalo je konferencije o ženskom pravu glasa uoči donošenja izbor­ nog zakona, zahtevajući pravo glasa za žene. Na sam dan zasedanja Ustavotvorne skupštine, 8. maja 1921. godine, organizovalo je veliki skup žena, kojem su pris­ ustvovale predstavnice žena iz Ljubljane, Zagreba, Sarajeva, Banjaluke, Dubrov­ nika, Skoplja, Niša i Požarevca, a i veći broj muškaraca koji su ih podržavah. Zbo­ rovi žena za pravo glasa održani su i u Sarajevu, Ljubljani i Zagrebu. Na tim zboro­ vima govornice su prikazivale sumornu sliku obespravljenih žena u građanskom, bračnom, radnom pravu, kao i u političkim pravima. Govorile su o teškim uslovima rada u preduzećima, naročito nedovoljno zaštićenih radnica-majki, o neravno­ pravnosti žena u nemanuelnim zanimanjima, o teškom položaju žena na selu, na­ ročito o položaju ratnih udovica, i o drugim ženskim problemima. Sa zborova su Ustavotvornoj skupštini upućene rezolucije sa zahtevima da se i žene u pravu glasa, kao i u drugim pravima, izjednače sa muškarcima. Poslani­ ci u Skupštini uglavnom su ignorisali zahteve za pravo glasa, i Ženskog pokreta i NŽS SHS, iako, navodno, u političkim partijama nije bilo protivnika ženskog prava glasa. Demokratska zajednica u Hrvatskoj imala je u svom programu borbu za pra­ vo glasa žena. Narodni klub i Radikalna stranka poluglasno su se za to pravo izja­ šnjavah, a samo su se republikanci i socijalisti otvoreno za njega zalagali. Prilikom diskusije u Privremenoj skupštini o izbornim zakonima za Ustavotvornu skupšti­ nu, sa svojim obrazloženjima za žensko pravo glasa nastupio je Jaša Prodanović, poslanik Republikanske stranke. Govorio je o ratnim naporima žena, o njihovoj ulozi kao majki i vaspitačica, i o njihovim žrtvama. Smatrao je daje navodni strah od utic^ja klerikalizma na žene samo izgovor da se ženama uskrate politička pra1 Izveštaj Upravnog odbora Društva za prosvećivanje žene i zaštitu njenih prava, Ženski pokret, 1921, br. 4. �I ll va. Prigovore koji su u Skupštini istaknuti - da žene nisu tražile pravo glasa - odbio je podseć^jući na zborove koje su žene organizovale, na rezolucije i peticije koje su podnosile. Istakao je da Parlament radi pod uticajem reakcije, što se ogleda i u to­ me što se oduzima ili ograničava pravo glasa državnim činovnicima, profesorima i učiteljima. Zamerio je poslanicima koji su se za vreme njegovog govora prezrivo podsmehivali ili pričali pošalice na račun žena, umesto da ozbiljno i otvoreno prodiskutuju o položaju žene. „Sramota je gospodo, da se to čini, jer svako od nas ima že­ nu ili majku ili sestru i mi moramo da Lb poštujemo. “ Vasa Knežević je podneo obra­ zloženi amandman kojim je predložio da aktivno i pasivno biračko pravo za Ustavo­ tvornu skupštinu ima svaki muškarac i svaka žena sa navršenom 21 godinom. On se osvrnuo na položaj radnica i na koristi koje bi one stekle učešćem u zakonodavnom radu. Time bi im se pružila prilika da učestvuju u radu na poboljšanju svog položaja.1 Radi umirenja dubova u Ustav je uneta odredba da će se zakonom urediti pravo glasa žena. Takav zakon kojim bi se ženama priznalo pravo glasa, i pored neprekidnih zahteva ženskih i drugih organizacija, nije donet za postojanja Kralje­ vine Jugoslavije.2 Ženski pokret je na dnevni red ženske aktivnosti stavio i pitanje položaja muslimanske žene. Isticalo se da su muslimani, izloženi raznim strujama u musli­ manskom svetu, prihvatili mnoge tuđe običaje prema ženi, a koji baš i nemaju os­ lonca u Kuranu. Kritikovane su humanitarne organizacije koje posle rata, na Ko­ sovu i u Makedoniji, na primer, u domove za siročad nisu primale muslimansku decu. Ženska društva takođe ne pokazuju interes za muslimansku ženu. Ona su u Bosni i Hercegovini još uvek organizovana na verskoj osnovi. U hrvatska - katoli­ čka, ili u srpska - pravoslavna ženska društva muslimanke nemaju pristupa, one su izvan svakog društvenog rada. Po običajima one nemaju nikakvog dodira sa iz­ vanjskim svetom, osim sa svojom rodbinom, i te običaje nužno je postepeno menjati. Trebalo bi da postojeća ženska društva krenu od početka: sa propagiranjem školo­ vanja muslimanske ženske dece u osnovnim školama uz pomoć školovanih - dodu­ še još uvek malobrojnih - muslimana. Muslimanke su najveća žrtva prošlih vremena i one „vape za pomoć cvileći u dubokoj tamnici ograđenoj debelim zidovima feredže“. U izvršavanju programa feminističke sekcije NŽS SHS, Društva za prosvećivanje žene u Beogradu i u Sarajevu, koja su uskoro promenila svoje nazive u Žen­ ski pokret, su među najaktivnijim feminističkim organizacijama. Taj program upu­ ćivao je ženska feministička društva da svoj rad koncentrišu na građansko vaspitanje žena putem tematskih kurseva, predavanja i konferencija; na oplemenjivanje ukusa nedovoljno školovanih žena organizovanjem nedeljnih zabava sa čitargem književnih dela i razgovora o njima; na organizovanje predavanja o higijeni žene i deteta koje bi za najširi krug žena držale lekarke. Ženski pokret u Beogradu reagovao je na razne događaje, i povodom njih je zauzimao i izgrađivao svoje stavove, koji su za ono vreme patrijarhalnoj sredini iz­ gledali suviše revolucionarni. Tako je, na primer, oktobra 1920. godine, povodom samoubistva profesorke matematike Ružice Stojanović, jedne od osnivačica i najaktiv­ nijih članica, Društvo raspravljalo i osudilo dvojni moral. Ružica je ostala u drugom stanju sa docentom na katedri matematike Mladenom Berićem, ali je on pred samo LŽenski pokret, 1920, br. 4-5. 2 Ženski pokret, 1921, br. 1, 4, 9, 10. �112 venčaige odustao od ženidbe. Tragedga je izazvala javnu diskusiju u novinama i časo­ pisima, za i protiv ljubavi pre braka, slobodnoj ljubavi i dvojnom moralu, u kojoj ni­ su izostale ružne reči i osude upućene mladoj profesorki. Društvo je bezrezervno sta­ lo u odbranu svoje članice, javno se suprotstavilo vladajućim shvatanjima morala, po kojima jedan moral važi za muškarca a drugi za ženu, i po kojima je žena u ovak­ vim slučajevima uvek kriva. Samoubistvo profesorke je po mišljenju aktivistkinja Društva, odražavalo sukob između naprednih, revolucionarnih ideja i p a trija r h a ln a sredine. Društvo je energično zahtevalo javnu osudu i uklanjanje sa Univerziteta vi­ novnika tragedije zbog njegovih moralnih shvatanja, i u tome je u potpunosti uspelo.1 Ženski pokret javno je napadnut na jednom predavanju u Hrišćanskoj za­ jednici, kao zastupnik slobodne ljubavi, pa je tim povodom u listu, pored oštrog od­ govora autoru predavanja, povedena diskusija o zahtevu koji je Društvo isticalo za jednak moral muškarca i žene. O toj temi pisali su javni radnici, profesori i čla­ nice Ženskog pokreta. U tim napisima u osnovi se branila ustanova braka. Smatra­ lo se d aje brak potpuna i trajna zajednica i plediralo se za idealne bračne odnose, zasnovane na ljubavi, vernosti, međusobnom poštovanju i potpomaganju. Za mu­ škarca je rezervisana aktivnost u sferi javnog života, dok je žena upućena da vodi kućnu ekonomiju - muškarac je tvorac, a žena uživalac. Kriza braka i neravnoprav­ nost žene u braku ogleda se u tome što je muškarcu dozvoljen slobodan život pre braka a ženi ne, što se brakovi sklapaju iz interesa, a ne iz ljubavi, što se mlade že­ ne udaju za starce, pa im postagu neverene, što se brak često svodi samo na fizičku privlačnost, koja brzo nestaje i brak ostaje bez sadržine. Modernu slobodnu ljubav valja odbaciti, jer ona propoveda slobodu ponašanja van braka. Da bi se izašlo iz krize braka potrebno je osloboditi ženu roditeljskog tutorstva, vaspitati je za rad u kući i privrženost porodici i istovremeno joj pomoći u izboru profesije i popravi­ ti njen položaj u građanskom pravu - osloboditi je tutorstva muža u imovinskim odnosima i u tim odnosima staviti je u ravnopravan odnos sa mužem.2 Društvo je nastojalo da svojim članicama pruži potrebne informacije i zna­ nja iz političkih i društvenih nauka. Organizovalo je Socijalni tečaj - ciklus preda­ vanja iz sociologije, politike, etike i pedagogije, koji je počeo sa radom 4. novembra 1920. godine. Predavanja su držali profesori Univerziteta, političari i žene. Konfe­ rencije i predavanja o raznim pitanjima od interesa za žene su inače bili ustaljeni i sistematski metod rada Društva. 5. Alijansa ženskih pokreta Slične aktivnosti pokazala su društva Ženski pokret u Sarajevu, Udruženje jugoslovenskih žena u Zagrebu i Splošno žensko društvo u Sloveniji. Od svog osnivanja društvo Ženski pokret bilo je član Međunarodne alijanse za žensko pravo glasa (IAW), koja je posle rata obnovila svoj rad. Njegove delegatkinje prvi put su učestvovale na Devetom kongresu Alijanse u Rimu, od 12. do 19. m3ja 1923. godine. Mlade članice Društva, inspirisane radom i sadržajem Kongre­ sa, odlučile su da se izdvoje iz NŽS SHS. 1 Ženski pokret, 1920, br. 4-5, 7 i 8. 2 Ženski pokret, 1926, br. 9-10. �113 Društva Ženski pokret iz Beograda i Sarajeva u međuvremenu su osnovala nekoliko novih organizacija Ženskog pokreta u unutrašnjosti (Kragujevac, Požarevac, Travnik, Livno, Bugojno, Visoko i Bosanski Brod), pa su, zajedno sa Udruže­ njem jugoslovenskih žena iz Zagreba i Splošnim ženskim društvom iz Ljubljane, 22. i 23. septembra 1923. godine, sazvale Skupštinu u Ljubljani, na kojoj su bile i delegatkinje iz drugih feminističkih i profesionalnih ženskih društava, i na njoj os­ novale Alijansu feminističkih društava u državi SHS (u daljem tekstu Alijansa). Skupština je utvrdila ciljeve Alijanse sa detaljnim programom delatnosti za njiho­ vo ostvarenje. Osnovni cilj bio joj je da se izbori za politička prava žena, da bi se njihovim posredstvom uticalo na uvođenje reformi i na promene zakona u korist žena i da bi se uticalo na promene običaja, što bi sve zajedno imalo za rezultat pot­ punu društvenu jednakost između žena i muškaraca. Alijansa se u svom Programu zalagala za žensko pravo glasa, ali gaje smatrala samo sredstvom za potpuno oslo­ bođenje žene. U Programu su istaknuti problemi žena kojima će se Alijansa bavi­ ti. Zahtevaće: da se poziv žene kao majke i domaćice prizna kao produktivan poziv; da se ukinu ograničenja propisana Građanskim zakonom u odnosu na žene, a na­ ročito da se prizna ekonomska nezavisnost udate žene, jednakost roditeljskog starateljstva nad decom i da se izmeni nasledno pravo u korist žena; da se za majke uvede opšte osiguranje; da se bolje zaštiti ženska radna snaga i da se uvedu inspektorke rada; da se ženi osigura slobodno napredovanje u pozivima koje obavlja; da se ženama omogući slobodan pristup u politički život, kako bi mogle da utiču na rešenja u korist žena, naročito u resorima prosvete i socijalne politike.1 Ovaj se program u raznim varijantama, ponekad sa manjim dopunama, kao i program NŽS SHS ponavljao, jer se u Jugoslaviji, sve do Drugog svetskog rata, ostvarilo vrlo malo feminističkih zahteva. A događalo se da se ženama ograničava­ ju ili zakidaju formalno i faktički već dostignuta prava (zabrana primanja žena sa višim i visokim kvalifikacijama u službu na železnicama ih ograničenja u PTT stru­ ci, oduzimanje dodatka na skupoću ženama državnim službenicama kada su im i muževi zaposleni u državnoj službi, uvođenje celibata za učiteljice, raznovrsno izi­ gravanje zakona da bi se radnicama uskratila prava po osnovu osiguranja u slučaju bolesti i porodiljskog odsustva, i dr). Posle Skupštine u Ljubljani osnovana su nova društva u Zagrebu, Splitu, Ljubljani, Slavonskom Brodu, Varaždinu i Šibeniku, a društva su imala svoje aktivistkinje-poverenice i u drugim mestima koje su se uključivale u aktivnosti Žen­ skog pokreta. Ubrzo se pokazalo da kriza koja je zahvatila NŽS SHS nije mimoišla ni Alijansu. Ženska društva učlanjena u nju imala su različita shvatanja o pojedi­ nim pitanjima iz programa, što je dovodilo do nesuglasica i umanjivalo efikasnost rada. Gotovo istovremeno sa istupanjem većeg broja ženskih organizacija iz NŽS SHS, koja su se uglavnom odrekla feminističkog rada, izrazito feministička društva Ženskog pokreta održala su svoj skup krajem oktobra 1926. godine u Bosanskom Brodu. Na tom skupu izmenjena su pravila Alijanse tako što su ubuduće članovi Alijanse mogla biti samo društva Ženski pokret, pa je i ime Alijanse promenjeno u Alijansu ženskih pokreta, sa sedištem u Ljubljani. (Novi Izvršni odbor činile su: Alojzija Štebi - predsednica, Karla Modić - potpredsednica, Cirila Štebi - sekreta­ rica, Milena Pehani - blagajnica.) ’ Ženski pokret, 1923, br. 7; Isto, 1931, br. 9 i 10. �114 Članice Alijanse i nadalje su ostale najaktivnija društva na ispunjavanju pro­ grama NŽS SHS koji se odnosio na postizanje ravnopravnosti žena, pa je time i NŽS SHS dobio nov kvalitet. Još pre reorganizacije, tokom 1926. godine, povodom objavljivanja projekta Zakona o opštinama, Ženski pokret u Beogradu pozvao je političke stranke da u klubu Ženskog pokreta iznesu svoja gledišta o ženskom pravu glasa. Sve stranke, izuzev Jugoslovenske muslimanske stranke pozivu su se odazvale, a predavanja su bila izuzetno dobro posećena. Objavljivana su u nekoliko brojeva Ženskog pokre­ ta, a rezime izlaganja u Izveštaju Alijanse za 1926. godinu. Govorili su: Radoslav Agatonović, narodni poslanik Demokratske stranke, koji je naveo da se njegova stranka 1920. godine, prilikom pretresa člana 9 Ustava izjasnila za žensko pravo glasa, a 1921. godine to je unela i svoj program; Svetozar Pribićević, šef Samostal­ ne demokratske stranke, naveo je da se njegova stranka o tom pitanju nije izjas­ nila, ali on lično - a, misli, i dosta članova stranke - je za žensko pravo glasa; dr Hohnjec, narodni poslanik Slovenske ljudske stranke, podsetio je da je njegova stran­ ka 1920. godine tražila da se u zakon o opštinama unese odredba da žene imgju pravo glasa. Dr Uroš Stajić, predstavnik Zemljoradničke stranke, izjasnio se za po­ stupnost, tako što ženu treba prvo kulturno uzdići, pa joj prvo dati pravo glasa u opštinama i u oblastima i, najzad, u izborima za Parlament; Stjepan Radić, vođa Hrvatske seljačke stranke, u principu je za žensko pravo glasa, ali za sistem postup­ nosti tako što bi opštine odlučivale da li će njihove žene glasati i na opštinskim iz­ borima i na izborima za parlament; dr Laza Marković, član radikalskog poslaničkog kluba, saopštio je da su mlađi članovi stranke za postupnost, a stariji pokazuju ot­ por prema političkom oslobođenju žene, napominjući da će stranka prilikom prera­ de svog programa imati više obzira prema ženi; Nedeljko Divac, predsednik Socijali­ stičke stranke i Jaša Prodanović, predstavnik Republikanske stranke, izneli su da njihove partije zastupaju potpunu socijalnu, pravnu i političku jednakost muškaraca i žena. Najzad je u ime mlađih članova Grupe za socijalnu i kulturnu akciju, dr Dra­ goljub Jovanović, izneo shvatanje da su pravo glasa i parlamentarizam prazne reči, da žena ne treba da se bori za fiktivne ciljeve i da se kalja u blatu političke borbe.1 Parlam entarni izbori 1927. godine bili su povod da Alijansa pojača svoju ak­ tivnost za pravo glasa, pa je te godine održano više zborova (Ljubljana, Zagreb, Split, Dubrovnik, Varaždin, Beli Manastir, Sarajevo, Bosanski Brod). U Srbiji su aktivi­ stkinje Alijanse odlazile u unutrašnjost i držale predavanja iz feminizma. U prav­ noj komisiji Alijanse praćen je rad vladinih i skupštinskih organa na pripremama pojedinih zakona i drugih propisa, pa su primedbe i zahtevi, u dogovoru sa organi­ zacijama iz Ljubljane, Zagreba i Sarajeva, putem peticija, memoranduma i delega­ cija saopštavana nadležnim organima. 6. Nova feministička društva Osim Alijanse, u državi SHS, odnosno u Jugoslaviji, osnovano je još nekoli­ ko feminističkih društava. LŽenski pokret, 1926, br. 9 i 10. �115 Udruženje studentkinja Beogradskog Univerziteta osnovano je 1922. godi­ ne na Beogradskom univerzitetu. Ono se u svojim pravilima deklarisalo za politi­ čku neutralnost, za emancipaciju žene, za buđenje svesti ,,o njenoj dužnosti i ulozi u društvu**, za uzajamno usavršavanje i solidarnost, za raspravljanje o socijalnim pitanjima koji su od interesa za ženu. Udruženje je započelo svoju aktivnost oku­ pljanjem studentkinja, organizovanjem predavanja za njih i diskusijama o karak­ teru udruženja, sadržaju njegovog rada i o načinu pomoći siromašnim studentkinjama. U Upravi udruženja su bile i studentkinje komunistkinje, i jedna od njih, Anđa Bunuševac, nametnula je diskusiju o potrebi postojanja posebnog ženskog studentskog udruženja. Ova diskusija nesumnjivo je bila odraz shvatanja građan­ skog i klasnog ženskog pokreta. Diskusije su završene time što je Anđa podnela os­ tavku, a druge devojke naklonjene komunistima su i dalje ostale u Upravi. Udru­ ženje je, ne zanemarujući rad na ličnom i političkom obrazovanju studentkinja, zna­ tan deo svoje aktivnosti posvetilo obezbeđenju smeštaja za siromašne studentkinje, koja je rezultirala izgradnjom Doma studentkinja, kojim su studentkinje same up­ ravljale (danas Dom studentkinja Vern Blagojević, Ul. 27. m arta).1 Mala ženska antanta osnovana je 1923. na Kongresu Međunarodne alijanse za žensko pravo glasa (IAW) u Rimu. Sačinjavale su je feminističke organizacije iz Čehoslovačke, Poljske, Rumunije, Jugoslavije, Bugarske i Grčke. Program Antante je feministički, a osnovana je radi razmene iskustava i zajedničkog nastupanja u borbi za mir u Internacionalnoj ligi za mir i slobodu.2 Liga žena za mir i slobodu osnovana je 1928. godine, sa ciljem da ujedini že­ ne protivne svim ratovima, svakoj eksploataciji čoveka i svim oblicima nasilja, da radi na opštem razoružanju, za rešavanje svih sporova mirnim putem, zajedničkom saradnjom, ostvarivanjem ekonomskog, socijalnog, političkog stanja zasnovanog na pravdi, bez obzira na pol, rase, klasu i vere, da oblikuje javno mišljenje za mir, a protiv rata, putem predavanja, akademija i proslava, naročito na Dan primirja, 2. novembra i na Dan prve mirovne konferencije u Hagu, 18. maja. Liga je nasto­ jala da se iz svih udžbenika uklone tekstovi koji izazivaju mržnju prema drugim narodima.3 Ženska stranka je osnovana 1927. godine. Osnovala je grupa mladih intelek­ tualki koja je bila nezadovoljna načinom rada Alijanse i NŽS SHS, i koja je smatra­ la da treba delovati brže, odlučnije i efikasnije. Njen program je gotovo isti kao i program Alijanse, a statutom je predviđeno da na ostvarenju svojih feminističkih ciljeva stranka može sarađivati sa ostalim političkim partijama. Naglašeno je da će se Stranka boriti protiv iskorišćavanja ženskih organizacija od strane drugih političkih partija. Alijansa ženskih pokreta, držeći se čvrsto principa političke neu­ tralnosti, javno se ogradila od stvaranja ovakve organizacije, smatrajući da to vodi cepanju ženskog pokreta. Stranka je nastupila vrlo borbeno, i za kratko vreme svog postojanja održala je u Srbiji više dobro posećenih zborova za pravo glasa. Upravo kada se stranka počela organizovati, 1929. godine, u Jugoslaviji je suspendovan Ustav i zavedena diktatura. Ženska stranka, kao i sve druge političke stranke, mo­ rala je da obustavi rad, i on kasnije nije obnovljen. Neda Božinović i dr Slavka Morić, Udruženje i domovi studentkinja Beogradskog Univerziteta, u: Studentkinje Beogradskog univerziteta u revolucionarnom pokretu, Beograd 1988, str. 17-53. Ženski pokret, 1923, br. 6, 9 i 10; Jovanka Kecinan, n. d, str. 190-192. 1 Ženski pokret, 1928, br. 7; Žena danas, 1936, br. 1; 1937, br. 8. �116 Udruženje univerzitetski obrazovanih žena je osnovano krgjem 1927. godi­ ne. Njegov cilj je bio da štiti profesionalne interese žena, da se bori za napredova­ nje žena u službi, kao i za promenu položaja žene u građanskom pravu. Imalo je svoje sekcije u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Novom Sadu, Skoplju, Užicu, Šapcu i Kragujevcu. U Zagrebu 1935. i u Sarggevu 1936. godine, osnovane su Junior sek­ cije univerzitetski obrazovanih žena. Međusobnom saradnjom Udruženje je izra­ dilo i, 1936. godine, objavilo Bibliografiju ženskih pisaca u Jugoslaviji. Bilo je učla­ njeno u Međunarodnu organizaciju univerzitetski obrazovanih žena.1 Ekonomsku i političku krizu i nacionalne suprotstavljenosti kralj Aleksan­ dar Karađorđević pokušao je da reši uvođenjem diktature. Šestog januara 1929. godine ukinuo je Ustav, raspustio Narodnu skupštinu, i tako postao nosilac celokupne vlasti, uključujući i zakonodavnu. Ukinute su sve demokratske slobode, zabra­ njen je rad političkim partijama, a progonima su bili izloženi ne samo komunisti, već i vodeće ličnosti građanskih partija. Država je promenila ime - nazvana je Ju ­ goslavija i podeljena na devet banovina. U toj situaciji feminističke organizacije umanjile su svoju javnu delatnost, a neke su prestale sa radom, tako da su organizacije Ženskog pokreta postojale sa­ mo u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu i Skoplju. O tome je na godišnjoj skup­ štini Alijanse, početkom 1937. godine, rečeno: ,,I u tim i takvim prilikama naš žen­ ski pokret, da bi mogao da životari ako već ne da živi punim životom, morao je sko­ ro da se pritaji, da izbegava da se o njemu mnogo čuje i govori, da se odrekne za izvesno vreme borbe za politička prava žena i da se jedino bori da teško izvojevana prava žene na rad i zaradu brani uporno od onih, koji su potiskivanjem žena iz svih domena našeg javnog života hteli da reše jednu od najtežih posledica ekonomske krize - problem besposlice. Takve prilike izbacile su u prvi red na mesto političkih ekonomska pitanja ili bolje reći, pitanja same egzistencije". D iktatura se nije mogla dugo održati, pa je pod pritiskom narodnog nezado­ voljstva u zemlji postepeno slabila, tako da je period otvorene diktature završen obnavljanjem rada političkih partija. Svoj rad, još uvek ilegalan, obnovila je i Ko­ munistička partija Jugoslavije. Posle ubistva kralja Aleksandra, u Marselju 1934. godine, ubrzanje rad na pripremama za izbore za novi Parlament. To je bila prili­ ka da se ženske organizacije ponovo aktiviraju na pitanjima prava glasa. 7. Om ladinske sekcije i om ladinke u ženskom pokretu Obnovljena KPJ, u nastojanju da u borbu protiv nacizma i fašizma, kao gla­ vnog protivnika radničke klase, okupi što šire društvene slojeve uputila je svoje članstvo, u junu 1935. godine, da se legalizuje, da razvije svoju aktivnost u sindi­ kalnim, omladinskim, profesionalnim, ženskim i drugim organizacijama. Borba za poboljšanje ekonomsko-socijalnog položaja svih radnih ljudi, za demokratizaciju političkog života, za rešavanje nacionalnog pitanja na principima samoopredeljenja naroda, ali i nezavisnosti Jugoslavije, bila je široka platforma na kojoj se stva­ rao antifašistički narodni front. U partijskim komitetima nanovo su formirane ko­ 1 Ženski pokret, 1927, br. 8 i 9; Paulina Lebl Albala, Deset godina rada Udruženja univerzitetski obra­ zovanih žena. u Jugoslaviji 1928-1938, Beograd 1939; Jovanka Kecman, n. d, str. 193-196 i 276-280. �117 misije za rad među ženama, sa uputstvom da se komunistkinje i simapatizerke učlaiguju u postojeće ženske, sindikalne, omladinske i druge organizacije, i da osniva­ ju nove, radi privlačenja žena u borbu. U Srbiji su u komisiju Pokrajinskog komiteta KPJ za rad među ženama oda­ brane Mitra Mitrović i Dobrila Karapandžić. Sa Ženskim pokretom su se dogovo­ rile da se u njegovom okviru osnuje Omladinska sekcija. Ženski pokret je računao na to da će dobiti feministički podmladak, a antifašistkinje mogućnost za legalan rad. Uz Mitru Mitrović i Dobrilu Karapandčić, za rad u Omladinskoj sekciji bile su odgovorne još Jelisaveta-Beška Bembasa, Milica Suvaković, Olga Jojić, Olga Alka­ l i , Bosa Cvetić i Slobodanka-Boba Đorđević. Sve one su bile mlade devojke koje su se već istakle u studentskom pokretu na Beogradskom univerzitetu ili svojim ra­ dom u sindikalnim ili profesionalnim organizacijama. Feministička Alijansa intenzivnije deluje od 1935. godine, naročito na osni­ vanju novih organizacija Ženskog pokreta u unutrašnjosti. Na dnevni red svojih aktivnosti ponovo je stavila aktuelna pitanja položaja žena: jednake nadnice za muškarce i žene, uvođenje 40-satne radne nedelje, a dotle strogo pridržavanje osmočasovnog radnog vremena, zabrana dečjeg i noćnog rada za žene, vraćanje do­ datka na skupoću udatim ženama kojima je bio ukinut, ukidanje celibata učitelji­ ca, i dr. Alijansa je dala svoje opširno obrazloženo mišljenje, primedbe i zahteve na nacrt novog građanskog zakona. Između ostalog, tražena je puna poslovna sposob­ nost za sve žene, obavezan građanski brak i nadležnost državnih sudova u svim bračnim sporovima, ravnopravnost muža i žene u braku, puna zaštita vanbračne dece sa dozvolom istraživanja očinstva i izjednačenje bračne i vanbračne dece u nasleđivanju, izjednačenje muškaraca i žena u naslednom pravu, slobodno i neogra­ ničeno raspolaganje muža i žene sopstvenom imovinom, ozakonjenje ženinog rada u domaćinstvu kao profesije, obavezno osiguranje za slučaj razvoda braka. Do 1937. godine, inicijativom i zalaganjem omladinki, osnovana su društva Ženskog pokreta u Čačku, Kragujevcu, Jagodini, Nišu, Šapcu, Prištini, Kosovskoj Mitrovici, Subotici, Somboru, Vršcu, Novom Sadu, Jasenovcu i Slavonskom Brodu. I kasnije, sve do sredine 1940. godine, društva su osnivana i u drugim mestima, ah su neka i prestajala sa radom ih su zabranjivana.' O tome zašto su omladinke ušle u Ženski pokret, Mitra Mitrović, prva predsednica Omladinske sekcije kaže: ,,U jesen 1935. godine grupa ženske omladine iz kancelarija, univerziteta, radionica, devojaka tek izašhh iz srednjih škola, organizovala se u Ženskom pokretu u Beogradu. Šta nas je rukovodilo da uđemo u Ženski pokret? Sa kakvim težnjama, zadacima i perspektivama smo ušle u njega? Dikta­ tura i njene reakcionarne snage, pored nasilničkih i nazadnih mera preduzetih pro­ tiv naroda, sprovele su i prema ženama svoje nazadne mere i zapretile im novim oduzimanjem i ono malo stečenih prava. Fašizam je u nekohko zemalja Evrope bru­ talnim metodama oduzimao prava narodu i nasrtao na prava žena, oduzimajući im zaradu, mogućnost za život i gušeći u njima svako dostojanstvo čoveka. Tim istim merama služio se i nenarodni režim Jugoslavije. Oduzimanje dodatka ženama dr­ žavnim službenicama, izbacivanje iz službi, očajno niske nadnice radnica, pretnje numerus-klauzusom, sve je to govorilo da žene, kao i čitav narod preživljavaju te­ ške dane i da im prete još težim uslovima za život. Nas mlade čekala je teška borba ' Isto, str. 286-299. �118 za hleb, svakog dana je pred nama bilo sve više zatvorenih vrata radionica, kance­ larija i škola, tu i tamo čuli su se preteći i onespokojavsgući glasovi o novim reak­ cionarnim i protivnarodnim merama. Nas žene su, dakle, čekale još teže nepravde i još bezizlazn^ja sudbina od one koje su doživele naše nugke. Jedne, osetivši borbeni i slobodarski duh na univerzitetu, a sve kao žene po­ gođene nepravdama već na prvom koraku u životu, čvrsto vezane za narod pritis­ nut krizom i oduzimanjem sloboda, shvatile smo d aje jedini put iglnglr« iz tog sta­ nja - put borbe. Fašizmu i reakciji moglo se stati na put samo čvrstom i odlučnom borbom. Žene u našoj zemiji, kao i danas, imale su minimalna prava, trebalo ih je probuditi i okupiti u borbu za očuvanje tih minimalnih prava i za osvajanje novih. To se moglo postići samo organizovanom borbom i mi smo shvatile značaj organizovanja žena, buđenje njihove svesti o pravima koja im pripadaju, o pravima koja narodu moraju pripasti, o borbi protiv fašizma, za hleb, mir i pravu demokratiju. Zato smo ušle u Ženski pokret, kao u organizaciju u čijem je programu jasno naglašena deviza borbe žena za njihova prava i okupljanje svih žena bez obzira na rasu, veru, narodnost i politička shvatanja. Jasno naglašena načela borbe za demokratiju i mir vezala su nas za program Ženskog pokreta, u koji smo ušle sa težpjom da naše drugarice, nespremne za život, ne ostanu usamljene pod tim naletom reak­ cije na njih već da, okupljene, stanemo u redove boraca za prava žena i naroda, po­ jačamo tu borbu koja je za vreme diktature samo tinjala i stvorimo od Pokreta MA­ SOVNU ORGANIZACIJU ŽENA".1 8. Stvaranje masovnog ženskog pokreta Alijansa ženskih pokreta, u saradnji sa drugim feminističkim organizacija­ ma, na dan zasedanja Narodne skupštine, 20. oktobra 1935. godine, organizovala je zborove za pravo glasa žena. Pred Skupštinom se nalazio projekat novog izbor­ nog zakona, i Alijansa je putem peticije koju je ranije uputila poslanicima i putem ovih zborova vršila pritisak na zakonodavno telo. Zborovi su organizovani u Beo­ gradu, Novom Sadu, Užicu, Šapcu, Zagrebu, Splitu, Varaždinu, Jasenovcu, Ljublja­ ni, Banjaluci i Skoplju. Po prvi put su u organizovanju i sprovođenju jedne takve akcije učestvovale i omladinke uključene u organizacije Ženskog pokreta ili u Juni­ or sekcije Univerzitetski obrazovanih žena. Na svim zborovima usvojena je jedin­ stvena rezolucija: „Žene sakupljene na zboru na dan 20. oktobra 1935. godine shvatajući da za svesno ispunjavanje građanskih dužnosti treba da imaju uticaj na for­ miranje društva i države, traže da se u novi izborni zakon unese jednako, opšte, tajno, aktivno i pasivno pravo glasa, za sve građane muške i ženske“. Rezolucija je upućena Narodnoj skupštini, Senatu, predsedniku Skupštine i predsedniku vla­ de. Na zboru u Beogradu govorila je predstavnica ženske omladine Slavka Đurđević. I na svim drugim zborovima zapaženo je učešće omladinki, radnica i žena ra­ znih profesija; govornice su nastupale u njihovo ime, a na nekim zborovima i u ime seljanki. Dugogodišnja podela na građanski i radnički ženski pokret u ovim konkret­ nim Z9jedničkim aktivnostima počela je da se gubi. ‘ Ženski pokret kroz omladinsku sekciju, Bilten Omladinske sekcije, 1940, br. 2. �119 Udruženje studentkinja Beogradskog univerziteta, u koje su učlanjene studentkiiye iz svih krajeva Jugoslavije, 1936. godine, pridružilo se radu Omladinske sekcije. To su učinile i devojke iz raznih sindikalnih i profesionalnih organizacija. Naročito su aktivne sekcije žena-radnica u sindikalnim i drugim radničkim orga­ nizacijama, u Savezu privatnih nameštenika Jugoslavije, u naprednoj grupi učite­ ljica, u udruženjima saobraćajnog osoblja i PTT-a. Borba za demokratizaciju zemlje, protiv skupoće, za jačanje prijateljstva i saradnje sa demokratskim zemljama Za­ padne Evrope, za uspostavljanje odnosa sa SSSR-om, u kojoj su omladinke koje su bile pod uticajem KPJ aktivno učestvovale, dala je mogućnost da one na nov način postave žensko pitanje, da se oslobode sektaštva i uskogrudosti, da se oslobode stra­ ha od posebnog organizovanja žena. Milica Šuvaković i Mitra Mitrović, kritikujući napad socijalistkinje Milice Đurić-Topalović na feminističke pokrete, pišu: „Tako se danas već može govoriti o tome daje moguće j e d i n s t v o s v i h ž e n a u borbi za očuvanje prava žena i zadobijanje novih, u borbi za njihov bolji položaj i život, a protiv onih koji su zapre­ ka tom poboljšanju i konačnom oslobođenju. Svaka je žena, bila ona politički ih fe­ ministički opredeljena ili ne, životno zainteresovana svim tim, i samo se radi o to­ me da se ta životna zainteresovanost pretvori u jedinstven istup. Nije, dakle, zlo u izdvajanju žena u posebna ženska društva, već u nepostavljanju ženskog pitanja kao opštedruštvenog pitanja svih žena i prikupljanja svih snaga za odbranu tih pra­ va i borbu za jedan bolji i čovečniji svet. (...) Nužnost te zajedničke borbe g-đa Topalović ne shvata".1 9. Nastajanje antifašističkog ženskog pokreta Pobeda nacionalsocijalizma u Nemačkoj i njegove pretnje svetskom miru ponukali su sve progresivne snage u svetu da razmišljaju o sas^dnji i o ujedinjava­ nju napora u odbrani mira, a time i demokratskih tekovina. Pred slikom koju je pružao nacizam u Nemačkoj (zastrašujuća militarizacija, militarističko vaspitanje mladih, radni logori, pripremanje za rat, za novu podelu sveta i porobljavanje ma­ lih naroda, otvoreno učešće u španskom građanskom ratu na strani vojne hunte, vraćanje žene u kuću i njeno svođenje na mašinu za rađanje, ukidanje svih demo­ kratskih sloboda, i dr) rastao je strah, ah raslo je i antiratno i antifašističko raspo­ loženje naroda u svim evropskim zemljama. U tome, naravno, nisu izostale ni feminističke međunarodne organizacije. Međunarodna alijansa za pravo glasa održala je 1936. godine u Cirihu studijsku konferenciju, na kojoj se, pored rasprave o ženskom pravu glasa i o pravu na rad, posebno raspravljalo i o miru i kolektivnoj bezbednosti. Konstatovano je da se u Spaniji pod firmom građanskog rata vodi međunarodni rat, daje atmosfera teška zato što se gubi vera u uspeh borbe za mir i što se stvara uverenje daje uticaj žena u međunarodnom životu fiktivan. Žene su dužne da svojom borbom savlađuju strah i defetizam. Time će najbolje doprineti očuvanju mira i isključenju rata kao sredstva za rešavanje međunarodnih sporova. Upozoreno je na sve veću opasnost od fašizma, koji „sagoreva sve napredne težnje", oduzima ženama sve što su dugogodišiyom LJovanka Kecman n. d, str. 318-348; Žene Srbije u NOB, str. 56-69; Žena danas, 1939, br. 23. �120 borbom stekle. Međunarodni savez žena, na svom Kongresu u Aberdinu 1938. go­ dine, upozorio je svoje članice da je borbu za ravnopravnost žena nužno povezati sa borbom protiv fašizma, jer samo tako ima izgleda na uspeh. Na Kongresu Među­ narodne alijanse za pravo glasa, 21. maja 1939. godine u Kopenhagenu, usvojena je Deklaracija načela, koja sm atra da se feminističke organizacije ne mogu više og­ raničavati samo na zadobijanje političkih prava za žene, već se moraju uključivati u demokratske pokrete naroda. Alijansa ženskih pokreta obnovila je svoj rad na pitanjima mira, koji je jedno vreme bio zanemaren. U Jugoslovenskom ženskom savezu postojala je komisija za mir, ali obe organizacije su na opštim pacifističkim parolama dosta suzdržano sprovodile zaključke međunarodnih ženskih organiza­ cija o miru, ne povezujući ih sa stvarnošću Jugoslavije. Za predsednicu Komisije za mir JŽS, 1938. godine, izbrana je Danica Zečević, koja je istovremeno bila i predsednica Jugoslovenske lige žena za mir i slobodu. Liga je, još 1936. godine, sprovela pismeno glasanje i dobila je oko 600.000 potpisa za mir i razoružanje.1 U svim krajevima Jugoslavije našle su se mlade žene koje su shvatile važnost organizovanog rada žena i koje su umele da spoje feministički pokret sa pokretom protiv fašizma. One su pronalazile stotine načina da okupe žene u raznim staleškim i profesionalnim organizacijama, u sindikatima, u raznim kulturno-prosvetnim, omladinskim i drugim organizacijama, i da ih podstaknu da u svojim matičnim or­ ganizacijama postavljaju svoja „ženska pitanja*' na već postojećim feminističkim programima i da ih povezuju sa pokretom protiv fašizma. U svom prvom uvodniku Novi feminizam, Žena danas je pisala da nepromenjeni feministički program auto­ matski svrstava žene u tabor mira i demokratije, jer je borba za ženska prava isto­ vremeno i borba protiv nacizma i fašizma. Omladinska sekcija organizovala je u Beogradu serije predavanja i diskusi­ ja o položaju žene, zatim iz oblasti politike, ekonomije, kulture, prosvete i umetnosti. Održavana su redovno jednom nedeljno. Osim toga, u četiri podsekcije (poli­ tička ekonomija, razvitak društva, istorija ženskih pokreta i učešće žena u raznim oblicima borbe, savremena politička situacija), devojke su se svrstavale prema svo­ jim sklonostima. Aktuelni položaj žena u svetu i njihova borba prikazivane su u zidnim novinama koje su redovno izlazile. Povremeno su devojke okupljene u pose­ bnim komisijama ili grupama organizovale interne ili javne prigodne priredbe ko­ jima su obeležavani značajni datumi ili događaji (usmene novine, zabavne večeri sa kulturnim programima, javne priredbe). Njihova karakteristika bila je u tome što su devojke bile i organizatorke, a na internim priredbama i izvođačice progra­ ma. Sva ta bogata aktivnost odvijala se svakodnevno u prostranom i funkcional­ nom stanu u Ulici cara Lazara broj 11, gde je bilo sedište Omladinske sekcije. Bila je to prava škola u kojoj su devojke sticale znanja, učile da slobodno, javno iznose svoja mišljenja, da sarađuju na zajedničkim poslovima i da se samoorganizuju. Sve ih je to osposobljavalo za samostalno delovanje u sredinama u kojima su radile, uči­ le ili živele. Na istim principima i na gotovo isti način, učeći se u Omladinskoj sekciji, delovalo je i Udruženje studentkinja koje je imalo svoj Dom i u pjemu sve pogod­ nosti za široko okupljanje studentkinja, ali i za organizovanje javnih priredbi u Do­ mu za studentkinje i studente Beogradskog univerziteta. 1 Glasnik Jugosloucnskog ženskog saveza, 1937, br. 3; Jovanka Kecman, n. d, str. 307-310. �121 Kontakt omladinki sa radničkim ženama Sekcija je uspostavljala organizovanjem predavanja o nezi dece, kućnim posetama radnicama, osnivanjem analfabetskih tečajeva i savetovališta za žene u radničkim predgrađima Beograda. Za devojke su organizovani krojački tečajevi, tečajevi za negu bolesnika, za učenje fran­ cuskog jezika, i si. Po završenim tečajevima gotovo sve one su postajale aktivistki­ nje Omladinske sekcije. Sličnu bogatu delatnost razvila je, od 1934. godine, i Omladinska sekcija u Zagrebu, ali je zbog sukoba sa Upravom Ženskog pokreta prestala sa radom, a omla­ dinke su nastavile da rade u Junior sekciji Udruženja univerzitetski obrazovanih žena. Omladinske sekcije Ženskog pokreta postojale su u Skoplju, Sarajevu i Banja­ luci, a u Bijeljini omladinske sekcije su osnovane u Kolu srpskih sestara i u društvu Kneginja Zorka. I u drugim krajevima osnivane su omladinske sekcije u raznim ženskim društvima, ili su osnivani akcioni odbori žena za osnivanje ženskih pokre­ ta, ali su oni delovali na isti način kao i omladinske sekcije. 10. Ženski listovi Žene ove generacije pokreću svoje nezavisne feminističke listove i sarađuju u drugoj progresivnoj štampi. Jedan od tih listova, Žena danas, pokrenut je 1936. godine, u tiražu od 1.500 primeraka. U Hrvatskoj je to Ženski svijet, pokrenut 1939, a u Sloveniji Naša žena, pokrenuta 1940. godine, koja je zamenila Ženski list koji je ranije izlazio. Žena danas, kao i drugi listovi, obaveštavaju žene o opštim poli­ tičkim događajima u svetu, ističu konkretna pitanja položaja i ravnopravnosti že­ na u raznim profesijama ili društvenim slojevima i ukazuju na puteve njihovog os­ lobođenja, upoznaju žene sa radom međunarodnih i nacionalnih ženskih organi­ zacija, pišu o likovima istaknutih žena u nauci, umetnosti, politici i društvenim pokretima. Pišu o zdravlju žene, nezi i vaspitanju dece, o filmu i o modi - rečju: o svemu što je u to vreme bilo od interesa za žene i što ih je podsticalo na aktivnost. Ovi listovi su odigrali veliku ulogu u podizanju svesti žena, razmeni iskustava, u njihovom organizovanju i uključivanju u društveno-politički život zemlje. U listo­ vima su sarađivale i feministkinje starije generacije, žene svih slojeva i različitih političkih ubeđenja. Kroz Omladinsku sekciju u Beogradu prošlo je na stotine mladih devojaka svih zanimanja, a Udruženje studentkinja godišnje je brojalo oko 400 članica. One koje su završavale školovanje i dobijale posao ih se vraćale kući u unutrašnjost, kao i studentkinje koje su često odlazile kućama, prenosile su svoja znanja i svoja isku­ stva i u druge sredine i nastojale da u tim sredinama nađu mogućnosti za organi­ zovani rad žena. One su, od 1935. godine, bile inicijatorke za osnivanje ženskih po­ kreta u unutrašnjosti ih omladinskih sekcija u ženskim društvima ih ženskih sek­ cija u profesionalnim i drugim organizacijama. Studentkinje su, osim toga, okuplja­ le učenice starijih razreda srednjih škola. Uprava Ženskog pokreta ocenila je u svom izvešt^ju, jula 1939. godine, aktiv­ nost Omladinske sekcije ovim rečima: „Omladinska sekcija u Beogradu (...) pred­ stavlja centar feminističke omladine. Ona učestvuje pored toga, u svim akcijama ko­ je nose obeležje odbrane slobode i prava građana, koje bude njenu odgovornost za ne­ okrnjeno očuvanje nacionalnog dostojanstva, a koje organizuje omladina oba pola. Tako je uspostavljena veza između našeg pokreta i naprednih strujanja današnjice'4 . �122 Režim u Jugoslaviji, krajem tridesetih, sve više se oslanjao na sile Osovine, Berlin-Rim. Vezao se za njih i ekonomski i politički, podređujući im svoju ekono­ miju, a u unutrašnjoj politici pojačavao je pritisak na sve progresivne snage. Unu­ trašnje suprotnosti na nacionalnoj osnovi pokušala je da reši tzv. vlada narodnog sporazuma, formirana 1939. godine. Ona je obećala i da će izmeniti više zakona, između ostalih i zakon o izborima, i vratiti demokratska prava i slobode građana. Posle sporazuma Cvetković-Maček vlada je obrazovala Banovinu Hrvatsku, koja je dobila vrlo široku autonomiju, i odredila njene privremene granice, što je izazvalo nezadovoljstvo u drugim delovima zemlje i produbilo postojeća međunaci­ onalna suprotstavljanja. Umesto obećane demokratizacije zemlje, i obećanja da će se ženama dati pravo glasa, ukidane su i minimalne demokratske slobode, pojača­ van je policijski pritisak, zabranjen je rad nezavisnim sindikatima, niz profesional­ nih udruženja stavljeno je pod perm anentni nadzor političke policije, a nekima je i zabranjen rad, organizovani su koncentracioni logori, a nepoželjni su putem mo­ bilizacije izolovani u vojne radne logore. Godine pred ra t ispunjene su mnogobrojnim štrajkovima, demonstracijama i raznim političkim akcijama. I u njima su žene i njihovi zahtevi sve vidljiviji. 11. Nesuglasice u A lijansi ženskih pokreta Sredinom 1939. godine, u beogradskom društvu Ženski pokret došlo je do razmimoilaženja između mlađih i starijih članica oko karaktera i načina rada, što se odrazilo na Alijansu u celini. Postavljala su se pitanja da li će ženski pokret biti zatvoren krug žena ili masovna organizacija, otvorena i pristupačna svim ženama; da li će učestvovati u borbi za demokratizaciju zemlje ih će, ćuteći o gorućim proble­ mima položaja žene, podržavati vladinu politiku; da li će javno nastupati na zboro­ vima i isticati svoje zahteve ih će peticijama mohti za promenu ove ih one nepravde prema ženama; da h će se uključiti u druge napredne pokrete protiv rata i fašizma, a za mir, ih će stajati po strani. Sukob se otvorenije manifestovao u novembru 1939. godine, po izbijanju Drugog svetskog rata, i to na pitanju akcije za pravo glasa. Povodom predstojećeg donošenja novih propisa o izborima za Parlament, Uprava Alijanse donela je odluku da se održe zborovi, ah je predsednica Alijanse, posle izbijanja Drugog svetskog rata, sredinom septembra, svojim dopisom predložila Ženskim pokretima da od zborova odu­ stanu. Ona je ocenila da su nastale izvanredno teške prilike, pa je umesto zborova predložila sprovođenje drugih, mirnijih akcija. Tako je zajednička delegacija Alijan­ se, Jugoslovenskog ženskog saveza i Udruženja univerzitetski obrazovanih žena, po­ četkom oktobra, posetila ministra pravde dr Lazu Markovića, koji je bio nadležan za izradu predloga novog izbornog zakona, a početkom novembra, potpredsednika vlade dr Vlatka Mačeka, i iznela im je više zahteva, između ostalih, i zahtev da se novim izbornim zakonom ženama prizna jednako - i aktivno i pasivno - pravo glasa kao i muškarcima. Naravno, ovi zahtevi pod raznim izgovorima nisu prihvaćeni. Delegaci­ ji je u tim razgovorima saopšteno da zahtevi neće biti prihvaćeni, jer su „žene jedna nepoznanica u političkom životu, a današnje vreme n je povoljno za eksperimente*4 .1 1 AS, Fond žene Srbije (AS-F-ŽS), Zapisnik sa sednice upravnog odbora Alijanse ženskih pokreta od 12. novembra 1939. godine. �123 12. „Žena da?ias“ i akcija za pravo glasa U međuvremenu, očekujući promene u pravcu demokratizacije u unutra­ šnjem političkom životu koje je najavila vlada Cvetković-Maček, redakcija Žene da­ nas, nezadovoljna anemičnom akcijom predsedništva Alijanse, pokrenula svoju akciju za pravo glasa žena. Tu akciju je bazirala na proceni unutrašnje političke situacije i na Deklaraciji načela, koju je, jula 1938, donela Međunarodna alijansa za žensko pravo glasa (IAC) na svom Kongresu u Kopenhagenu, a kojom se feministi­ čke organizacije upućuju da se uključe u široke demokratske narodne pokrete. Čla­ nice redakcije u većini su bile i najaktivnije članice Omladinske sekcije beogradskog Ženskog pokreta. One su smatrale da je pravo glasa žena jedno od prava čoveka, jedan od uslova demokratije, sredstvo za zaštitu interesa žena, kao i sredstvo putem kojeg one mogu odlučivati, i to ne samo o poboljšanju svog ekonomskog, pravnog, kulturnog i političkog položaja, nego i o sudbonosnim pitanjima tadašnjeg vreme­ na - o miru ili ratu. Stoga se redakcija založila za oštrije forme borbe, za javne akci­ je, za povezivanje borbe za žensko pravo glasa sa opštim demokratskim zahtevima naroda. Uputila je javni Apel za pravo glasa žena. Pozvala je žene svih društve­ nih slojeva, sve ženske, naročito feminističke, organizacije da povedu jedinstvenu akciju - da skupljaju potpise za žensko pravo glasa, da stvaraju posebne odbore za vođenje ove akcije, koji će, između ostalog, organizovati javne zborove, konferen­ cije i mitinge. Pozvala je sve staleške, stručne i omladinske organizacije, javne rad­ nike, političare i književnike da podrže ovu akciju. Mada redakcija časopisa Žena danas nije imala iluzija da će žene na taj način dobiti pravo glasa, računala je da će ta akcija uticati na podizanje političke svesti, aktiviranje i okupljanje žena svih slojeva.' Prema pravilima, upravu Alijanse ženskih pokreta činile su predsednice ženskih pokreta. Predsedništvo društva Ženski pokret grada u kojem je sedište Alijanse je istovremeno i predsedništvo Alijanse, s tim što se predsednica Alijanse posebno bira, a predsednica navedenog društva je automatski potpredsednica Ali­ janse. U vreme priprema za održavanje zborova za pravo glasa, sedište Alijanse bi­ lo je u Beogradu. Sredinom novembra predsedništvo Alijanse, odnosno beogradskog Ženskog pokreta oštro je kritikovalo Ženu danas zbog toga što je mimo predsed­ ništva Alijanse svoj Apel uputila i ženskim pokretima u unutrašnjosti, a ženske pokrete zato što su se poneli nedisciplinovano, ne konsultujući se sa predsedništvom Alijanse, i prihvatili akciju Žene danas Zapravo, ova kritika je najpre upućena Omladinskoj sekciji i mlađim članicama uprave Alijanse, uz konstataciju da u upra­ vi postoji nesaglasnost između mlađih i starijih članica, što se vidno odrazilo i prili­ kom glasanja o predlozima predsedništva. Predsedništvo je na ovoj sednici pred­ ložilo da se u akciji za pravo glasa skupljaju potpisi preko ženskih pokreta, a u meRat\ Žene i događaji u zem lji; Apel za pravo glasa žena-, Žena danas, br. 25,1939, str. 1-3; AS, Fond ZS, Pismo Žene danas Ženskom pokretu u Novom Sadu od 16. oktobra 1939; Rezultati jedne borbe, Zcna danas, br. 26, 1940, str. 3. Predsedništvo su činile predsednica, potpredsednica (istovremeno i predsednica beogradskog Žen­ skog pokreta), sekretarica i blagajnica. Godine 1939. Ženski pokreti su postojali u Beogradu, Čačku, Kragujevcu, Nišu, Jagodini, Novom Sadu, Vršcu, Somboru, Prištini, Skoplju, Banjaluci, Slavonskom Brodu, Zagrebu i Ljubljani. �124 stima u kojima njih nema preko Jugoslovenskog ženskog saveza, da se predsednikn vlade upute dopisnice sa jedinstvenim tekstom o ženskom pravu glasa, i da se uputi apel svim političkim partijama da podrže zahteve žena za političkom ravnopravnošću. Svi ovi predloži jednoglasno su prihvaćeni. Pitanje održavanja zboro­ va takođe je stavljeno na glasanje, i dvotrećinskom većinom je odlučeno da se zbo­ rovi održe. Predsednica beogradskog Ženskog pokreta izjavila je daje protiv održa­ vanja zbora u Beogradu, pa je i to pitanje stavljeno na glasanje. Većinom glasova odlučeno je da se u Beogradu održi manifestacioni zbor uz učešće predstavnica Žen­ skih pokreta iz unutrašnjosti.1Tako se dogodilo da paralelno teku dve akcije - akci­ ja Žene danas i akcija Alijanse - koje su se u datom trenutku na neki način dopu­ njavale, iako sukob dve koncepcije oko metoda borbe za ravnopravnost žena nimalo nije umanjen. Akciji Žene danas, člankom u socijalističkim Radničkim novinama, suprot­ stavila se Milica Đurić-Topalović. Pridružili su joj se dnevni list Pravda, kao i humoristički list Ošišani jež. Neznatna grupa studentkinja, članica profašističke orga­ nizacije Zbor, protiveći se akciji za pravo glasa, izdala je letak-pamflet i predsednicu Alijanse, urednicu Žene danas, kao i više drugih aktivistkinja Alijanse, Omladin­ ske sekcije i Žene danas optužila za - ,judeo-komunističku“ zaveru protiv slovenstva. U Hrvatskoj se ovakvoj akciji suprotstavila Ženska grana Hrvatske seljačke stranke, smatrajući da će prvaci stranke najbolje proceniti kada ženama treba dati pravo glasa. A ni ostale političke partije nisu prihvatile zahteve žena.2 Ipak, sve to nije umanjilo rezultate kampanje koja je, krajem 1939. godine, vođena za žensko pravo glasa. U organizovanim akcijama Alijanse i posebnih od­ bora koje je sugerisala Žena danas, u svim krajevima Jugoslavije prikupljeno je na stotine hiljada potpisa. Zborovi, konferencije, skupovi i sastanci žena preplavili su veći deo Jugoslavije. Održani su u više gradova, manjim mestima, pa i selima u Sr­ biji, Vojvodini, na Kosovu i Metohiji, u Makedonci, Crnoj Gori, Sloveniji i nekim gra­ dovima u Bosni. U njihovom organizovanju često su učestvovale i članice raznih ženskih hum anitarnih društava. U Beogradu su, kregem novembra, održana dva skupa: konferencija Žene danas i zbor Alijanse ženskih pokreta, i oba su bila dobro posećena. U Hrvatskoj i u delu Bosne nije bilo ovakvih zborova, jer je Banovina Hrvatska zabranila održavanje svih zborova, no potpisi su i tamo prikupljani. Na svim skupovima nastupale su žene iz svih društvenih slojeva, svih struka i položa­ ja, i isticale svoje zahteve. Po prvi put su na tim skupovima u impozantnom broju uzele učešće i seljanke, a ponegde je zapaženo i prisustvo jednog broja musliman­ ki pod feredžama. U to vreme, bez sumnje, ovo je bila najmasovnija i nsgorgamzovanija politička akcija. Podržavali su je omladinski i radnički pokret, profesional­ ni, staleški, i slični pokreti. O tome je Žena danas pisala: „Zbog svega toga je ova borba dobila svoj veliki značaj u istoriji borbe žena kod nas: pokrenute su mase že­ na u borbu za pravo glasa; učešće radnica i seljanki u njoj dalo joj je snažan polet i postavilo je na njeno pravo mesto - kao početak borbe radnih žena za punu ravno­ pravnost. Zatim ovo jedinstvo, ostvareno na zahtevima za bolji život i mir, učinilo je da borba ne ostane usamljena i izolovana borba žena satno za njihovo pravo. Na­ 1 AS-F-ŽS, navedeni Zapisnik uprave Alijanse. * Isto, letak studentkinja Zbora, decembra 1939. godine; Rezultati jedn e borbe, Žena danas, br. 26, 1940, str. 3 i 4. �125 protiv, noseći u sebi sve zahteve naroda ona je postala stvarno delo narodne borbe i veliki doprinos njoj“. I dalje: „Naše jedinstvo je postignuto na širim zahtevima od prava glasa. Prema tome ono se ne srne razbiti. Ono se mora očvrsnuti i to na dru­ gim, danas aktuelnim zahtevima. Naš je zadatak da tu borbu ponovo oživimo, još jedinstvenije, još šire, još povezanije sa borbom naroda. Jer sama borba žena neće biti u stanju, to smo videle još u toku naše akcije, da sve te nove probleme i zahteve naroda obuhvati i ostvari. A mi nismo same. Mi smo ostale sa narodom, a bez naših prava, još smo bliže narodu. Zato i ta borba mora biti bliža“. Bila je to nova strate­ gija ženskog pokreta u borbi za prava žena: ne izolovana borba žena kao pola, ali ne ni bezlična borba utopljena u borbu klase za revolucionarne društvene prome­ ne, već - individualizirana posebna akcija žena sa naglašenim zahtevima u okviri­ ma širokog demokratskog pokreta.1 Kao što se i očekivalo, izborni zakon nije dao pravo glasa ženama, ali četvorogodišnji intezivan rad žena - naročito u omladinskim sekcijama, u sindikalnim, profesionalnim i drugim organizacijama - krunisan impozantnom, neviđenom ak­ cijom za pravo glasa, dao je trajne rezultate. Prvo, shvaćena je uloga posebnog organizovanja žena u borbi za njihova prava i, drugo, u antifašističkom predratnom pokretu žene su prihvaćene kao ravnopravne sudionice, a njihovi zahtevi prihva­ ćeni su kao zahtevi za slobodu i demokratiju. Tako su stvorene pretpostavke za stvaranje masovne antifašističke organizacije žena i za postizanje njihove jednako­ sti u pravima, što će se u osnovi ostvariti u narodnooslobodilačkom pokretu u toku Drugog svetskog rata. 13. Prestanak rada Alijanse ženskih pokreta Sukob između predsedništva Alijanse i mlađih članica u Ženskim pokreti­ ma, na godišnjim skupštinama Alijanse i beogradskog Ženskog pokreta razrešen je na neobičan način. Uviđajući da su omladinke u beogradskom Ženskom pokre­ tu - kao i u bar polovini ostalih pokreta u unutrašnjosti - u većini, predsedništvo Alijanse, odnosno beogradskog Ženskog pokreta, odlučilo je da podnese kolektivnu ostavku. Da tom ostavkom ne bi navodno dovelo u pitanje dalji rad Alijanse, pred­ sedništvo je na godišnjoj skupštini, u januaru 1940. godine, predložilo da se sedište Alijanse privremeno premesti u Novi Sad, čime postaje predsedništvo Ženskog po­ kreta u Novom Sadu i predsedništvo Alijanse. Odbijanjem da se raspravlja o drugim predlozima i veštački stvorenom većinom, davanjem Novom Sadu tri glasa, predlog predsedništva je uz žestok otpor izglasan.'2 Godišnja skupština beogradskog Ženskog pokreta održana je nekoliko da­ na kasnije, pošto je već odlučeno da se sedište Alijanse premesti u Novi Sad i pošto je novosadsko predsedništvo oglašeno i za predsedništvo Alijanse. Ranije predsed­ ništvo beogradskog Ženskog pokreta nije istaklo svoje kandidatkinje, nudeći navo^ Žena danas, isto; Jovanka Kecman, n. d, str. 325-344. Na skupštini su bile prisutne delegatkinje Beograda, Niša, Čačka, Jagodine, Novog Sada, Vršca, Sombora, Skoplja i Banjaluke. Svaka delegacija raspolagala je sa po jednim glasom, osim Beograda koji je imao dva i Novog Sada koji je imao tri glasa. Pet delegacija nije glasalo, što znači da su četiri dele­ gacije imale većinu glasova. - AS-F-ŽS, Zapisnik redovne godišnje skupštine Alijanse ženskih pokreta od 14. januara 1940. godine. �126 dno mogućnost Omladinskoj sekciji, koja je inače činila većinu članstva u beograd­ skom Ženskom pokretu, da preuzme upravu. Omladinska sekcija tu mogućnost ni­ je iskoristila, jer je sm atrala da povlačenje uprave „ne znači demokratsko ustupa­ nje većini, nego samo akt demonstracije prema Omladinskoj sekciji i njenom stavu** i, istovremeno, priklanjanje onim snagama sa kojima Omladinska sekcija ne želi sarađivati, niti im „dati ni sat svoje aktivnosti*4 Potvrdu za svoje stavove omladin­ . ska sekcija videla je u izboru nove predsednice Alijanse, koja je „negreakcionarnija žena koja se mogla naći u redovima Ženskog pokreta**. Pošto je pročitana njena izja­ va, Omladinska sekcija je napustila skupštinu i tako istupila iz Alijanse ženskih pokreta.1Ali, stotine njenih članica nalazile su nove mogućnosti delovanja i šire­ nja naprednog demokratskog ženskog pokreta. Omladinska sekcija je stav o depolitizaciji ženskog pokreta ocenjivala „kao meru protiv realizacije programa Ženskog pokreta, protiv žena u celini**. Obe gru­ pacije su uvidele da do razmimoilaženja ne dolazi zbog ove ili one forme rada (na primer, da li će se, ili ne, održavati zborovi za žensko pravo glasa), već zbog različi­ tih političkih platformi sa kojih su polazile. Odbijanje Omladinske sekcije da se za­ drži na parcijalnim merama i njihovo stupanje u aktivnu političku borbu onemo­ gućilo je svaki daljnji zajednički rad sa starijim članicama. Omladinke su političku neaktivnost uprave Ženskog pokreta u sudbonosnim momentima, 1940-1941. go­ dine, okarakterisale kao „huškanje žena da lutaju bez orijentacije u vrtlogu događaja“.2 Rad Alijanse posle njene godišnje skupštine nije bio dugog veka. Političke i ekonomske prilike u zemlji su se pogoršavale. Vlada Cvetković-Maček sve više se vezivala za sile Osovine. Nezaposlenost, skupoća, pad životnog standarda, brojni štrajkovi, masovne demonstracije radnika i studenata, u kojima je policija ubila vi­ še dem onstranata, pooštravanje policijskog režima, otvaranje koncentracionih lo­ gora, zabrane okupljanja građana - obelesga su tog vremena. I ženskim pokretima u Kragujevcu, Čačku i Sapcu je zabranjen rad, a u proleće 1940. godine, i drugim udruženjima je zabranjeno održavanje godišnjih skup­ ština, pa tako vlasti nisu dozvolile ni održavanje već zakazane vanredne skupštine Alijanse ženskih pokreta. Predsedništvo je ovu zabranu prihvatilo bez pogovora, i svojim pismom predložilo Ženskim pokretima da se vanredna skupština ne održi - do boljih vremena, jer će „svi Pokreti i sami uvideti da sada nye vreme za skupšti­ nu pošto su svakim danom sve zategnutiji odnosi u svetu te prema tome i kod nas**.3 Predsedništvo je predviđalo da će nastati zastoj u radu Pokreta, pa je apelovalo na žene da „ne zabace feminističku stvar, pošto će doći momenat kada će naša organizacija biti preko potrebna za ostvarenje naših ideja**. Preporučilo je uprava­ ma Pokreta da nastave rad, tako što bi pratili svaku povredu ženskih prava i što bi na to upozoravali Alijansu, radi znanja i eventualne intervencije. Pri tome „da­ bome isključeni su svi slučajevi, kada su žene svojim radom doprinele da dođe do posledica nezgodnog karaktera, i treba imati u vidu samo one slučajeve kada se pro­ LIzjava Omladinske sekcije Ženskog pokreta, Žena danas, br. 26,1940, str. 17 i 18. 2 Isto; Ljubinka Ćirić-Bogetić, Odluke Pete zemaljske konferencije K P J o radu među ženama i nji­ hova realizacija u periodu 1940-1942, u: Peta zemaljska konferencija Komunističke partije Jugoslavije, Zbornik radova, Zagreb 1972, str. 91-92. a AS-F-ŽS, Pismo Alijanse ženskih pokreta - Novi Sad od 7. juna 1940. �127 goni ženu kao pol“.‘ Ova predviđanja i preporuke očigledno su imale za cilj da ženske pokrete potpuno pasiviziraju i nagovore ih da odustanu od svih aktivnos­ ti. i to ne samo u narastajućem antirežimskom pokretu za demokratizaciju zemJje nego i u aktivnostima na prosvećivanju žena u cilju njihove emancipacije. Prakti­ čno, ovim je Alijansa ženskih pokreta likvidirana. I Jugoslovenski ženski savez, kao i druge ženske organizacije, povinovale su se merama vlasti, pa su umanjile svoje aktivnosti. Početkom rata prestale su sa radom. 14. Komunistička partija Jugoslavije i žensko pitanje Nasuprot kapitulaciji Alijanse, borbene žene - naročito omladinke stasale u ženskom, radničkom, omladinskom i studentskom pokretu - otpočele su rad na mobilisanju žena u borbu za njihove svakodnevne zahteve, na platformi koja se iz­ građivala od sredine do kraja tridesetih godina. One su iznalazile najrazličitije for­ me okupljanja žena van formalnih ženskih društava i drugih udruženja, stoje bilo od posebnog značaja u vreme kada je, uoči rata, zabranjen ih ograničen rad sindi­ kalnim, mnogim profesionalnim, ženskim i sličnim organizacijama. Aktivi žena, čitalačke grupe, grupe za prikupljanje pomoći i za organizovanje kuhinja za štrajkače, za odnošenje hrane pohapšenima, nelegalne konferencije i sastanci po stanovi­ ma, bih su najčešći obhci rada i posebnog okupljanja žena. Orijentaciju na široko uključivanje žena u revolucionarni pokret potvrdila je i Peta zemaljska konferencije KPJ, održana 1940. godine, na kojoj je podnet po­ seban referat o ženama. Polazeći od klasičnih teorijskih postavki o ženskom pita­ nju, kao sastavnom delu borbe radničke klase koja se rešava revolucijom, Konferen­ cija je žensko pitanje postavila i kao posebno pitanje koje traži i svoja posebna rešenja. U referatu - koji je kasnije postao uputstvo za rad i akciju svim komunistima i ženama aktivnim u antifašističkom pokretu - istaknuti su posebni ženski zahtevi, koji su se uključili u program revolucionarnog pokreta. Oni su u referatu formuhsani kao: a) Zahtevi za zaštitu materinstva, koji uključuju potpunu zaštitu naročito majke radnice i seljanke, pre i posle porođaja; osnivanje domova za majke i trud­ nice, rodilišta, bolnica; razvoj primaljske i lekarske pomoći; osnivanje dečjih jasli­ ca, dečjih domova; poboljšanje zakonske zaštite dece, ukidanje svih razhka među bračnom i vanbračnom decom; dozvolu abortusa dok se ne steknu uslovi za bezbri­ žno roditeljstvo. b) Zahtevi za eliminisanje dvojnog morala u javnom i privatnom životu podrazumevaju potpunu ravnopravnost žene pred zakonom i efikasnu borbu protiv prostitucije, tako što će se mladim devojkama omogućiti odgovarajuće i pristojno plaćeno uposlenje i što će se kažnjavati zavodnici i provodadžije. Dvojni moral mo­ ra se ehminisati iz prava i celokupnog javnog života, po kojem se za isto delo žena kažnjava dok muškarac ne snosi nikakve posledice (prostitucija, vanbračna deca, zabrana utvrđivanja očinstva i tome shčno). Uvođenje civilnog braka i mogućnost razvoda braka, takođe su zahtevi sadržani u ovom programu. LIsto. �128 c) Zahtevi ekonomske prirode, kojima se traži jednaka plata za jednak rad za žene i muškarce, jednake plate i uslovi zapošljavanja za udate i neudate žene, ukidanje noćnog rada za žene, određivanje radnog vremena za kućne pomoćnice, efikasna higijensko-tehnička zaštita žena na radnom mestu, zaštita mladih radni­ ca od šikaniranja i seksualnog iskorištavanja od strane šefova, plaćeno odsustvo za radne žene pre i posle porođaja sa zakonskom obavezom da će se one posle poro­ đajnog odsustva primiti natrag na posao, plaćeno vreme za dojenje dece, osnivanje dečjih jaslica kod fabrika i ureda, pristup u sva zvanja koja odgovaraju ženama, pri­ stup stručnom obrazovanju i svim školama. d) Zahtev za priznanje svih političkih prava ženama sa potpunim aktivnim i pasivnim pravom glasa.1 Ovo je zapravo bio program novog naprednog ženskog pokreta, koji je nastao pred Drugi svetski rat, i sadržavao je sve neostvarene zahteve i ženskog građan­ skog i radničkog pokreta. Istovremeno, postavljajući žensko pitanje kao pitanje podređenog pola u ta ­ dašnjem društvu, te, stoga, i kao posebno pitanje u okviru radničkog pokreta, kon­ ferencija je upozorila i na moguća zastranjivanja. Smatrala je da se treba suprotsta­ viti feminističkom uticaju, jer - moramo se „otresti građanskog utjecaja na naše djelovanje među ženama. Feminizam postavlja zajedničke zahtjeve žena sviju slo­ jeva odijeljeno od zahtjeva radnog naroda. Naglašavanjem zajedničkih ženskih za­ htjeva u suprotnosti i u borbi protiv muškaraca feminizam sakriva klasnu osnovu ženskog pitanja, te time odvraća masu žena od borbe protiv kapitalizma kao i pro­ tiv klasnog društva uopće. A što jasnije i odlučnije postavlja naša Partija žensko pitanje to više gubi feminizam svoje opravdanje". I dalje: „Feminizam u našim redovima treba da označimo kao desničarsku oportunističku pomoć građanskom ženskom pokretu kod širenja iluzija da se nekim reformama tobože može riješiti žensko pitanje u okviru klasnog društva. Taj način rada odvaja žene od revolucionarnog proletarijata i njegove Partije i prema tome je to pokušaj likvidiranja vodeće uloge naše Partije u borbi za jednakopravnost že­ ne". Kritikovana je i druga krsgnost - negiranje postojanja ženskog pitanja, što je vodilo do potcenjivanja i zanemarivanja rada među ženama i do svođenja ženskog pitanja samo na borbu za ekonomsku ravnopravnost radnica u okvirima sindikata. U pogledu organizovanja žena, konferencija je potvrdila već razvijenu pra­ ksu: uključivanje žena u postojeće legalne organizacije - ženske i mešovite - osni­ vanje novih ženskih organizacija i ženskih sekcija u sindikalnim, kulturnim, prosvetnim, staleškim, zadružnim i drugim organizacijama radi opšteg prosvećivanja žena i radi njihovog aktiviranja. Takođe, i dalje je podsticano posebno okupljanje žena u neformalne, polulegalne, vaspitne i čitalačke grupe kao i formiranje raznih odbora vezanih za ženske napredne listove (kolporterski, dopisnički, čitateljski, i si). Preporučeno je da se žene što više podstiču na učešće u konkretnim akcijama, uključujući i organizovanje posebnih ženskih akcija, kao što su, na primer, bile ak­ cije protiv skupoće. No, svuda su prisutna upozorenja da se ni organizovanje žena ni ženske akcije ne smeju odvojiti „u usamljenu borbu žena bez povezanosti sa osta­ lom borbom radnih masa".2 LVida Tomšić, Referat o ženskom pitanju na Petoj zem aljskoj konferenciji, u: Izvori za istoriju KPJ, Peta zemaljska konferencija, Tom I, knj. 10, Beograd 1980. z Isto. �129 Proslave 8. marta, 1940. i 1941. godine, obeležene su borbom žena za poli­ tičku i ekonomsku ravnopravnost, uvećanim učešćem žena u tarifnim pokretima i štrajkovima.1 U demonstracijama protiv skupoće, 14. decembra 1939. godine u Beogradu, policija je pucala u demonstrante i demonstrantkinje. Tom prilikom je, među više teško ranjenih i poginulih, ranjena i studentkinja Bosa Milićević, koja je, 21. februara 1940. godine, umrla od zadobijenih rana. U to vreme ona je prva žena žrtva borbe protiv režima. U septembru 1940. godine u Košutnjaku žandar­ merija je oružjem napala oko 10.000 izletnika - omladinaca i omladinki. Ubijeno je više omladinaca, a preko 50 ih je bilo ranjeno, među njima i nekoliko devojaka. Žene su učestvovale i u demonstracijama protiv drugih mera koje je režim koristio u borbi protiv narastajućeg otpora naroda njegovoj politici, u akcijama prikupljanja pomoći i davanja političke podrške pohapšenima.2 U prikupljanju potpisa protiv vladine odluke o zabrani povratka u zemlju dobrovoljcima u španskom građanskom ratu, žene su bile naročito aktivne.3 U aktivnostima za nezavisnost i mir, odnosno za odbranu zemlje, tokom 1940. godi­ ne, aktivistkinje naprednog ženskog pokreta, u saradnji sa Crvenim krstom, organizovale su u mnogim mestima kurseve za dobrovoljne bolničarke. Žene, aktiviziraue u političkim akcijama u predvečerje Drugog svetskog rata, nisu zatečene do­ gađajima u Jugoslaviji. Kada je potpisan akt o pristupanju Jugoslavije Trojnom pa­ ktu, one su masovno učestvovale u demonstracijama protiv vlade Cvetković-Maček, i u velikim manifestacijama 27. m arta 1941. godine, kada je snažno i nedvosmis­ leno izražena spremnost naroda da se bori za svoju nezavisnost i slobodu. A po oku­ paciji zemlje žene su svoj rad prilagodile novoj situaciji. 1 Tokom 1940. godine u Jugoslaviji je vođeno oko 350 štrajkova. Zapaženi su naročito štrajkovi tek­ stilnih radnica i radnika i štrajkovi u duvanskoj industriji. * Na primer: u decembru 1939. godine vlada je donela propise o internaciji, pa je osnovala koncentra­ cione logore u Bileći, Lepoglavi i Smederevskoj Palanci, a u oktobru 1940. godine osnovala je i vojne koncentracione logore, što je izazvalo niz protesta i demonstracija u kojima su zapažene žene, sestre i majke interniranih. U septembru 1940. godine vlada je uredbom ograničila upis Jevreja na Univer­ zitet, ah uredba nije sprovedena zbog otpora studentkinja i studenata. - Desanka Protić-Hlušička, Studentkinjc i dom studentkinja u naprednom studentskom pokretu Beogradskog Univerziteta, u: Studentkinje Beogradskog Univerziteta u revolucionarnom pokretu, str. 61-81; isto, Ljubinka ĆirićBogetić, Bosa Milićević, str. 81-84. 1U španskom građanskom ratu (1936-1939) na strani španske republikanske vlade Narodnog fronta učestvovalo je oko 1.600 dobrovoljaca iz Jugoslavije. Posle poraza republikanske Španije, više od 1.000 Jugoslovena dobrovoljaca prešlo je 1939. godine u Francusku i tamo je zadržano u logorima, a jugoslovenska vlada nije im dozvolila povratak u zemlju. Stoga su njihove porodice, među kojima je bilo n a ­ više žena, pokrenule veliku javnu akciju za slanje pisama i paketa dobrovoljcima, kako bi im se izra­ zila solidarnost i pomoglo da prežive. Organizovale su takođe i akciju za prikupljanje potpisah za iyi'hov povratak u zemlju. Akcijama su se pridružile sve antifašističke snage, pa su one bile vrlo uspešne i masovne. Pod pritiskom javnosti jugoslovenska vlada je povukla svoju zabranu povratka dobrovolj­ cima, ah su ipak mnogi prilikom dolaska u zemlju bili pohapšeni, i zbog toga su se tražile druge mo­ gućnosti povratka. �ŽENE U RATU - ANTIFAŠISTIČKI FRONT ŽENA 1. Otpor okupatoru Jugoslavija je 6. aprila 1941. godine napadnuta od sila Osovine. Posle kra­ tkotrajnog rata, podeljena je i rasparčana između tadašnjih fašističkih zemalja Nemačke, Italije, Bugarske, Albanije i Mađarske. Aneksijom njenih teritorija pomerene su granice susednih zemalja; Nemci i Italijani sporazumno su stvorili us­ tašku Pavelićevu Nezavisnu Državu Hrvatsku; Srbiju je okupirala i njome upravlja­ la Nemačka, koja je u maju 1941. godine obrazovala komesarsku vladu policijskog funkcionera Milana Aćimovića, i već u avgustu iste godine zamenila je vladom „na­ rodnog spasa" kvislinga Milana Nedića. Svaka zemlja posebno takođe je bila razdeljena među raznim okupatorskim državama. Tako je Srbija podeljena između Ne­ mačke i Bugarske; Vojvodina je podeljena tako što je Banat pripao Nemačkoj, Ba­ čka i Baranja Mađarskoj, a Srem je sa Zemunom dodeljen Nezavisnoj Državi Hr­ vatskoj. Kosovo i Metohija podeljeni su između Nemačke, Bugarske i Velike Alba­ nije, odnosno Italije. Sandžak je pripao Italiji, ali na njegovoj teritoriji neprekidno su - osim partizana - dejstvovale ustaše, domobrani i proalbanska žandarmerija. Komadanjem Jugoslavije na razne okupacione i adm inistrativne oblasti, dovođe­ njem okupatorskog adm inistrativnog i policijskog aparata, uz zadržavanje gotovo nedirnutog aparata bivše Jugoslavije, okupatori su otpočeli svoju politiku odnarođavanja, raspirivanja šovinizma, nacionalne i verske mržnje. U tome su imah po­ dršku i pomoć reakcionara i kolaboracionista svih vrsta - u svim nacijama i nacio­ nalnim manjinama. Okupatori su računali da će, podelom zemlje i masovnim tero­ rom, učvrstiti svoju vlast i nesmetano koristiti materijalna dobra, kao i stanovništvo Jugoslavije za besplatnu radnu snagu na svojim gradilištima, ali i za rat na strani fašističkih sila. U takvoj situaciji Komunistička partija Jugoslavije nedvosmisleno je osudila razbijanje Jugoslavije, stvaranje Nezavisne Države Hrvatske, raspiriva­ nje šovinizma i bratoubilačke borbe. Delujući kao jedinstvena jugoslovenska parti­ ja, ukazala je na puteve i perspektive borbe svih naroda Jugoslavije protiv okupa­ tora. U borbi za goli opstanak i za nacionalnu slobodu u prvi plan je isticala otpor svim oblicima izrabljivanja materijalnih i ljudskih potencijala naroda, borbu pro­ tiv raspirivanja nacionalne mržnje, a za stvaranje, očuvanje i učvršćenje, bratstva i jedinstva svih naroda Jugoslavije u zajedničkoj borbi protiv zajedničkog neprijatelja. 2. Zene i priprem e za oružani otpor Pokret žena u Jugoslaviji nastao pre rata nastavio je rad i po okupaciji zem­ lje, s tim što je svom programu dodao i borbu protiv okupatora. Mada je hio zasno­ �131 van na istim programskim načelima, opšti nslovi borbe i otpora, i tradicije pokre­ ta uticali su na to daje on u pojedinim zemljama i pojedinim krajevima imao svoje specifičnosti, što se naročito ogledalo u načinu organizovanja i u neravnomernosti njegovog razvoja. Još pre početka oružanog ustanka žene u Srbiji često su samoinicijativno obavljale razne poslove. Tako su, na primer, prikupljale i skrivale oružje koje je os­ talo u magacinima Jugoslovenske vojske ili su ga vojnici bežeći ostavljali; sakuplja­ le su hranu i civilna odela i to doturale ratnim zarobljenicima, koje su okupatori u kolonama sprovodili u privremene logore i dalje za Nemačku i Italiju, pa su tako mnogima pomogle i da pobegnu. Takođe, pomagale su u smeštaju izbeglica, a nala­ zile su i načina da pruže svoju pomoć Jevrejima i Jevrejkama, koje je okupator, obeležene, pod stražom, koristio za raščišćavanje ruševina i druge prisilne radove, skri­ vale su i hranile ilegalce i ilegalke koje su progonile okupatorske vlasti. Nžgpre su se povezale i započele zajedničko organizovano delovanje članice KPJ, SKOJ-a i aktivistkinje predratnog ženskog, studentskog i omladinskog pokre­ ta. Još početkom maja 1941. godine, one u više gradova organizuju ilegalne tečaje­ ve za bolničarke i okupljaju žene u razne aktive za obavljanje određenih poslova, kao i u čitalačke, vaspitne i druge grupe, na čijim su se sastancima razjašnjavali ciljevi antifašističke borbe i sa njom povezane borbe za nacionalno oslobođenje i oslobođenje žene. U tim ženskim grupama razvijala se samosvest žena o njihovoj neophodnoj i dragocenoj ulozi u otporu okupatorima i kvislinzima, a istovremeno se ukazivalo na perspektive oslobođenja žena. O učešću žena Jugoslavije i Srbije u narodnooslobodilačkoj borbi postoji bo­ gata dokumentacija. U književnosti, publicistici, memoarskoj građi, biografskim i drugim edicijama, i u mnogobrojnim arhivama, sadržane su dramatične istorije o životima, borbi i stradanjima desetina hiljada običnih žena. Iz celine narodnooslobodilačke borbe sa svim njenim oblicima i specifičnostima žene se ne mogu izdvo­ jiti, one su njen nerazdvojan deo. Posebno iskazivanje učešća žena u ratu nema za cilj da žene izdvaja, nego da ukaže koliki je značaj u izuzetno teškim ratnim uslovima imao jedan masovni ženski pokret u ostvarivanju opštih ciljeva NOB-a, i koliko je uspeo da očuva svoj autonomni identitet i da istovremeno te ciljeve upotpuni svo­ jom aktivnošću na pitanjima oslobođenja žene. Rukovodstva Komunističke partije i Saveza komunističke omladine smatra­ li su daje preduslov za uspešno organizovanje i širenje ustanka brojno i organiza­ ciono jačanje partijskih i skojevskih organizacija, obezbeđenje sigurnih veza i organizovanje ilegalne tehnike. Sektaštvo prema ženama, karakteristično za mnoge sre­ dine, savlađivano je pred ustanak i kasnije u toku ustanka nastojanjima rukovod­ stava da se u skojevske i partijske organizacije primi što više žena i devojaka aktiv­ nih u predratnom omladinskom i ženskom pokretu. Pored primanja novih članova i članica i formiranja novih organizacija, gotovo sva rukovodstva KPJ i SKOJ-a, pa tako i ona u Srbiji, Vojvodini i na Kosovu, u toku 1941. godine i kasnije, u svoj sastav uključivala su devojke i žene, što je pre rata bio gotovo izuzetak. One su če­ sto bile i sekretarke partijskih ćelija i skojevskih rukovodstava, a bile su članice u gotovo svim mesnim, reonskim, okružnim i oblasnim komitetima. Za Srbiju je karak­ teristično da su žene često bile sekretarke partijskih poverenstava u krajevima gde jos nije bila formirana partijska organizacija i njihov je zadatak bio daje oforme. Za vreme rata, posle gubljenja slobodnih teritorija ili posle velikih hapšenja u okupiranim �132 gradovima, ženama je poveravan zadatak da povežu preostale članove KPJ i da pono­ vo uspostave organizaciju (Beograd, Kraljevo, VaJjevo, Niš, moravski srez i dr). Tokom jula 1941. godine u svim jugoslovenskim zemljama, a u oktobru i u Makedoniji, izbio je oružani ustanak. U svim delovima Jugoslavije formirani su manji ili veći partizanski odredi, a postojale su manje ili veće oslobođene i poluoslobođene teritorije. U leto i jesen 1941. najbrojniji partizanski odredi nalaze se u Srbiji. Oni drže najveću oslobođenu teritoriju sa nekoliko oslobođenih gradova u Mačvi, Posavini, Šumadiji i zapadnoj Srbiji, povezanu sa poluoslobođenim i oslobo­ đenim teritorijama Sandžaka, istočne Bosne, istočne Hercegovine i Crne Gore. Us­ tankom je, preko Glavnog štaba narodnooslobodilačkih odreda Jugoslavije, ruko­ vodio CK KPJ. U septembru Glavni štab iz Beograda prelazi na oslobođenu teri­ toriju u zapadnoj Srbiji, i uskoro nastavlja da deluje pod imenom Vrhovni štab na­ rodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije. Od oktobra do 29. novembra 1941. godine boravio je u oslobođenom Užicu. Kao novi organi vlasti osnovani su narodnooslobodilački odbori (NOO) i Glavni narodnooslobodilački odbor za Srbiju. Na oslobođenoj teritoriji, 1941. godine, svojim radom su se isticale članice partijskih i skojevskih rukovodstava i druge politički iskusnije žene koje su izbegle iz gradova i radile na stvaranju partijskih i skojevskih organizacija ili na organizovanju žena. One su bile stacionirane uz odgovarajuće organe vlasti ili uz bolnice i odrede, u kojima su bile podvrgnute vojnoj disciplini, ali su samo ponegde bile uniformisane i naoružane. Krstarile su selima, okupljale i organizovale žene, omladin­ ke i omladince, širile krug novih i mlađih aktivistkinja. Pored političkog rada, one su istovremeno bile i prve borkinje u partizanskim odredima, bolničarke i lekarke. Predratne aktivistkinje ženskog pokreta su tako nastavile da se, uz druge obaveze koje su prihvatale, bave i organizovanjem žena. Sve vreme rata, taj rad bio je njihova stalna preokupacija, bez obzira kojim su se drugim aktivnostima ba­ vile i na kojoj funkciji su bile. Uporedo sa početkom ustanka u mnogim gradovima - a naročito u Beogra­ du - formirane su udarne grupe za diverzije i sabotaže, u kojima su se isticale i broj­ ne omladinke. One su učestvovale u deljenju letaka, pisanju parola na javnim mestima, paljenju okupatorske štampe, u otmicama, odnosno oslobađanju uhapšenih pri­ padnika Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) i u drugim akcijama i diverzijama. Neposredno nakon okupacije vodstvo ustanka - Centralni, kao i Pokrajin­ ski komitet KPJ za Srbiju - izgradilo je kurirsku mrežu preko koje se jedino mogla održavati veza sa organizacijama u drugim krajevima Jugoslavjje, kao i sa organi­ zacijama i odredima na teritoriji Srbije. Isto tako, okupatorskoj štampi suprotsta­ vilo je svoju tehniku - mrežu ilegalnih štamparija, punktove za slušanje i umnoža­ vanje radio-vesti savezničkih zemalja i radio-stanice Slobodna Jugoslavija i punk­ tova iz kojih se rasturao štampani materijal.1 Ove štamparije i punktovi delovali su sve vreme rata na okupiranim teri­ torijama i obično su se nalazili u teskobnim podzemnim prostorima. Svaka štamPodaci o učešću žena u Narodnooslobodilačkom pokretu u Srbiji uzeti su iz knjiga: Žene Srbije u NOB, Beograd 1975; Srbija u ratu i revoluciji 1941-1945, Beograd 1976; Studentkinje Beogradskog univerziteta u revolucionarnom pokretu, Beograd 1988. Sve tri knjige uradile su grupe autorki i auto­ ra. Korišćene su i publikacije: Spiro Lagator i Milorad Čukić, Partizanke Prve proleterske, Beograd 1967; Partizanke Pete proleterske crnogorske brigade, Beograd 1987; Obrad Egić, Žene borci Druge proleterske dalmatinske narodnooslobodilačke brigade, Zadar 1983. �133 parija, svaki punkt, i oni u Beogradu i u drugim gradovima i selima na teritoriji Srbije, ima svoju uzbudljivu priču i gotovo u svakoj od njih radile su i žene. Primera radi: učiteljica Milica Jovanović (24 godine) i studentkinja farmacije Jovanka Popović (23 godine) radile su u tehnici Kosmajskog odreda. Slušale su i uređivale, a zatim na šapirografu umnožavale vesti i list Kosmajski borac. Živele su i radile prvo u bunkeru ispod tora za ovce, zatim u vinogradu, gde je prokišnjavalo, pa su preseljene u - grobnicu. Bilo im je neprijatno zbog mesta na kojem su se nalazile, ah im je taj smeštaj bio ugodniji jer je bio prostraniji, suv, čist, betoniran. Odatle se moralo bežati, pa su preseljene u gotovo ugodan prostor - u jedan ambar sa duplim zidovima - iznad zemlje. Ah ne zadugo, morale su, pred opasnošću da ne budu ot­ krivene, ponovo pod zemlju. Vezu sa njima održavao je samo jedan partizan, dono­ sio im je hranu i materijal za štampanje i odnosio odštampano. Iz zagušljivih skrovišta izlazile su samo onda kada su preseljavane. Živele su i radile uz svetlost karbituše, a osećale su se kao u mišolovci. Imale su dve bombe - da ih upotrebe ako budu otkrivene. H rana im je bila suva - sir i proja, ponekad pasulj - pa su stalno bile gladne. Ležsg se sastojao od ubuđale slamarice na nogarama, a sanje bio buni­ lo i košmar. Nemci i četnici znah su da postoje i tražili su ih. Dok su bile u poslednjem skrovištu, oni su šesnaest dana pretraživah teren oko njih, tako da je njiho­ va partizanska veza za to vreme samo jednom uspela da im dobaci nešto hrane. Njihovi progonitelji dolazili su čak iznad bunkera, a one - pregladnele i zanemele - iščekivale šta će se desiti. Otišh su - nisu ih otkrili. U avgustu 1944. godine, nakon devet meseci boravka pod zemljom, prvi put su danju izašle iz bunkera i shvatile da su zaboravile kako izgleda svet, kakve su mu boje, kako mirišu vazduh i cveće.1 U poslove tehnike spadalo je i obezbeđenje skrovišta, mesta za skladištenje, deponovanje i distribuciju lekova i sanitetskog materijala, kao i oružja. Tehnika je obezbeđivala i smeštaj za ilegalne radnike i za ranjenike. Na svim poslovima kurirske službe i tehnike, angažovan je veliki broj žena, jer su one u okupiranim gradovima bile manje poznate policiji, pa su se zato lakše kretale. Lakše su se mogle prerušiti, a manje upadljivo je delovalo kada su one no­ sile torbe sa namirnicama, kante za mast i ulje, ih kada su vozile decu u kohcima u kojima su prenosile propagandni i drugi materijal, a često i oružje. Živele su uglav­ nom u dubokoj izolovanosti i ilegalnosti, često pod tuđim imenom, putovale po slo­ bodnoj i okupiranoj teritoriji, pratile ilegalce i prenosile poruke i materijal. Morale su se snalaziti u nepredviđenim situacijama, ako se veza slučajno izgubi ipak pro­ nalaziti ljude kojima se poruke nose. Morale su iz beči hčne pretrese, blokade i kon­ trolu policije. U sehma, o bunkerima ih bazama u kojima je bila smeštena tehnika ih u ko­ jima su se krili ilegalci ih ranjenici, a kojih je bilo vrlo mnogo, naročito u Bačkoj i Banatu, gotovo isključivo su brinule žene - obične visprene i snalažljive seljanke, do­ maćice. One su bile kurirke ilegalcima koji su se u njima krili, negovateljice bolesnim i ranjenim, njihove hraniteljice i njihovo obezbeđenje. Često se na njih posumnjalo da kriju partizane, hvatane su, maltretirane, ucenjivane su životima njihove dece. Gotovo sve one koje su uhvaćene na ovim poslovima osuđene su na smrt, kao i muškarci, a mnoge seljanke su, ne odajući ništa, na pragu svoje kuće maltre­ tirane i na svirep način ubijane, neretko zajedno sa svojom nejakom decom. Istiniti redovi (zabeležena autentična priča Milice Jovanović), Zora 1951, br. 72, str. 3 i 4. �134 Da bi sprečili svaki otpor, već sredinom maja 1941. godine, uz pomoć obnovijenog državnog domaćeg aparata, okupatori su počeli da primenjuju represivne i zastrašujuće mere.1Ove mere, naravno, nisu mimoišle ni žene. Tako je u Srbiji u tzv. preventivnom hapšenju uhapšeno nekoliko desetina aktivistkinja predratne Omladinske sekcije Ženskog pokreta. One su bile i prve žene zatvorenice logora na Banjici, gde su, sredinom jula, prebačene iz beogradskog zatvora. To su: Mitra Mitrović, prva predsednica Omladinske sekcije Ženskog pokreta, Stojanka Mihajlović, Slobodanka-Boba Đorđević, Jelena Matić, sve iz Beograda, i Zdravka Vučković iz Niša. Simulirajući bolest, M itra Mitrović i, nešto kasnije, Slobodanka Boba Đorđević uspele su da budu prebačene u zatvoreničku bolnicu u Vidinskoj ulici, gde su na lečenju zatekle i druge aktivistkinje ženskog pokreta: Veru Gucunju-Vrebalov, Ljubicu Srzentić, Veru Lazović, N atu Hadžić, dr Juliju Marić i Ivanku Nedić. Iz bolnice su uspele da pobegnu Mitra, N ata i Vera Gucunja, uz pomoć beogradske partijske organizacije, a ostale su vraćene na Banjicu odakle su kasnije puštene. Tokom leta i jeseni u logor na Banjici dovođene su nove grupe aktivistkinja. Sve su one uglavnom bile članice K PJ i SKOJ-a. Prva grupa od dvadeset žena, za­ točenica banjičkog logora izvedena je na streljanje 19. septembra 1941. godine: ra­ dnice - Rašela Baruh-Simić, Ljubica Velebit, M arijana Gregoran, Fatima Pejović, Juliška Salaj, Milica Mihajlica, Vasilija Cica Stamenković, Nevenka Zeković, Stana Radišić i Leposava Smiljanić; studentkinje - Marija Pajić, Neli Sende-Popović i suplentkinje - Anđa Kustudić-Živanović i Jovanka Radaković; činovnice - Cvijeta Milošević, Ljubica Srzentić i Danica Cvetković; domaćice - Zorka Stokić, SmiJja Višnjevac i Zora Durjanov. Novo streljanje obavljeno je 17. oktobra 1941. godine. Među dvesta „komunista i Jevreja“ streljano je sedam žena.2 3. Organizovanje žena - definisanje njihovih ciljeva i zadataka Osim učešća žena u radu na organizovanju ustanka i u radu tehnike, već prve ratne godine, na osnovu opštih ciljeva Narodnooslobodilačkog pokreta, pro­ grama naprednog ženskog pokreta i svakodnevne prakse NOP-a i samih žena, isLVeć krajem aprila nemačke komande objavljivale su svoja naređenja o uzimanju i streljanju talaca. U maju 1941. godine u jednoj naredbi je izričito rečeno da će se za jednog ubijenog Nemca streljati ili obesiti 100 Srba. - U junu su izvršena „preventivna hapšenja" većeg broja građana. Streljano je više građana kod kojih je nađeno oružje i onih koji su zatečeni u njihovoj blizini; uz pomoć domaće policije, u julu su u mnogim gradovima hapšene čitave grupe građana, koji su masovno odvođeni u zatvore i logore; 5. jula osnovan je koncentracioni logor na Banjici u Beogradu, a nešto kasnije logori su formirani na Sajmištu u Beogradu, zatim u Nišu, Šapcu, Velikom Bečkereku, Bačkoj Topoli, i dr; u avgustu je u nekoliko sela u Mačvi streljano ili obešeno stotine seljaka, njihovi domovi su pljačkam a kuće paljene; u Beogradu, Kragujevcu i Šapcu su polovinom avgusta okupatori obesili na javnim mestima, radi posebnog zastrašivanja, sedamnaest već streljanih građana; u Sremu, Bačkoj i Banatu, kao i na Kosovu, tamošnji okupatori vršili su slična zlodela, naročito prema srpskom, odnosno crno­ gorskom stanovništvu, Jevrejima i Ciganima. Sa tih teritorija proterani su skoro svi kolonisti. x Od formiranja logora na Banjici do njegovog rasformiranja (5. jula 1941-3. oktobra 1944) kroz njega je, prema sačuvanim knjigama Banjičkog logora (u koje, kao što je poznato, nisu ubeleženi svi zato­ čenici) prošlo oko 3.000 žena, od kojih je streljano više od 500. Uglavnom su to bile aktivistkinje iz gradova i sela koje su hapšene zbog svog rada, a manjim delom žene-taoci. Kao taoci uzimane su najviše žene sa sela: majke, sestre i žene boraca ili suradnika NOP-a, koje su i same učestvovale u radu za NOE �135 kristalisali su se opšti ciljevi i zadaci žena u ratu, koji su podrazumevali i borbu za emancipaciju žena. U prvom redu ti zadaci su bili svakovrsni rad i pomoć vojsci, rukovodstvima Narodnooslobodilačkog fonda (NOF) i narodnooslobodilačkih od­ bora (NOO). Drugi, ne manje važan zadatak bio je rad na političkom i kulturnom uzdizanju žena kako bi postale svesne sebe, svojih vrednosti i mogućnosti kao i svo­ jih prava na društvenu jednakost sa muškarcima. Tako je celokupan rad žena na pomoći vojsci i NOO praćen stalnim političkim skupovima žena i njihovim kulturno-prosvetnim aktivnostima. Snabdevanje partizanskih odreda hranom, odećom i obućom, partizanskih bolnica opremom, lekovima i sanitetskim materijalom, lečenje ranjenika, održava­ nje higijene, prenošenje sanitetskog materijala, oružja i municije, sabiranje letine i mnogi drugi poslovi mogli su se obaviti samo uz masovno učestvovanje žena. Sto­ ga, još od formiranja prvih partizanskih odreda, organizovanje i privlačenje žena iz svih slojeva u narodnooslobodilački pokret bio je jedan od prvorazrednih zadata­ ka. Na posebnim sastancima i konferencijama žena, na aktivima žena u selima i u oslobođenim gradovima, one su osnivale odbore za pomoć vojsci, grupe i aktive za obavljanje raznih poslova. Te grupe i aktivi žena, sarađujući sa narodnooslobodilačkim odborima i Narodnooslobodilačkim fondom, organizovale su sabirne akci­ je, i gotovo u potpunosti snabdevale vojsku hranom i odećom i preuzele brigu o bol­ nicama, ranjenicima i deci bez roditelja.1 U krajevima u kojima je izbio masovni oružani ustanak na prelima i poselima seljanke su prele i plele toplu odeću za partizane. Takođe, one su zajedno sa ženama iz grada organizovale i radionice za izradu odeće i rublja. Pri partizanskim odredima u zapadnoj Srbiji organizovano je nekoliko takvih radionica. Žene koje su u njima radile bile su odvojene od svojih domova, i polagale su zakletvu kao i borci. U oslobođenom Užicu žene i omladinke dobrovoljno su radile u tkačnici i u fabrici oružja, i brinule su za organizaciju života u Domu za decu-izbeglice. U vi­ še mesta žene su organizovale javne kuhinje i menze. U septembru 1941. narod Mačve - uglavnom su to bile upravo žene i devojke - izvlačio je stoku i žito u planin­ ske predele, što je kasnije poslužilo za prehranu naroda i vojske. 4. Žene u vojnom sanitetu i žene borkinje U leto 1941. godine i u Srbiji je, kao i u drugim krajevima, počelo formiranje partizanske sanitetske službe. U odredima žena-bolničarki gotovo da nema. Dodu­ še, u prvim borbama koje su se tada vodile i koje nisu bile većeg obima, ni ranjeni­ ka nije bilo mnogo. Ali, kasnije ranjenika je sve više i na slobodnim teritorijama formiraju se partizanske bolnice i ambulante koje služe i za lečenje lokalnog sta­ novništva. Od prvih dana njihovog osnivanja u njima su radile lekarke, studentkinje medicine i druge žene koje su pred rat ili u početku okupacije završile tečajeve za dobrovoljne bolničarke. U vojnim jedinicama osnovana je sanitetska služba za izvlačenje ranjenika iz borbe i za pružanje prve pomoći. Ovu službu obavljale su u ‘ Zadaci odbora Narodnooslobodilačkog fonda nisu bili dovoljno izdiferencirani. Kasnije se kao poli­ tička osnova nove vlasti osnivqju odbori Narodnooslobodilačkog fronta, a odbori NO fonda se gase. �136 većini žene i devojke. One su se brinule i o kolektivnoj i ličnoj higijeni boraca i borkinja. U Jugoslaviji je u NOB-u dobrovoljno učestvovalo oko 150 lekarki, ne raču­ najući one koje su se u vojni sanitet uključile po oslobođenju pojedinih krajeva. Već 1941. godine partizanima je prišlo trideset i sedam lekarki, od toga u Srbiji šesna­ est. U Crnoj Gori 1941. godine u partizane su stupile još tri lekarke iz Srbije. Goto­ vo sve one su pred rat bile učesnice ženskog pokreta. Pored rada u bolnicama, one su održavale sanitetske tečajeve za omladinke, i tako postepeno uvećavale broj do­ brovoljnih bolničarki. Od prvih lekarki iz Srbije koje su u Srbiji i Crnoj Gori stupile u narodnooslobodilačku borbu pet njih su, krajem 1941. i početkom 1942. godine, uhvatili i ubili četnici, tri su uhvaćene i sa Banjice izvedene na streljanje, jedna je zbog svog rada streljana prilikom masovnog streljanja u Kraljevu. Ostale su sa je­ dinicama prešle u Bosnu, i četiri su kasnije poginule. Preživelo ih je samo šest. To­ kom četiri godine rata ubijeno je ili poginulo 28 lekarki. U NOB ih je 1942. godine stupilo 13, od toga u Srbiji četiri (od kojih je jedna poginula). U bolnicama okupi­ ranih gradova, 1942. i 1943. godine, više lekarki je pomagalo partizane i ilegalno lečilo ranjenike, pa ih je prilikom oslobođenja pojedinih gradova u Srbiji, 1944, u vojni sanitet dobrovoljno stupilo oko trideset, a 1945. još petnaest (u Jugoslaviji u Narodnooslobodilačku vojsku tokom te dve godine stupile su 94 lekarke). Njima su poveravane odgovorne dužnosti u vojnim jedinicama i u vojnim bolnicama: referentkinje saniteta, šefice hirurških ekipa, upravnice bolničkih odeljenja ili vojnih bolnica i dr. Dobijale su i odgovarajuće činove - prema funkcijama koje su vršile, među njima i više činove majora, potpukovnika i pukovnika.1 Više hiljada žena u ratu su bile dobrovoljne bolničarke u vodovima, četama, partizanskim bolnicama, kao u i am bulantam a na oslobođenoj teritoriji. Među nji­ ma je bilo dosta studentkinja i učenica koje su se, zajedno sa mladim seljankama, na neprekidno održavanim tečajevima osposobljavale za dobrovoljne bolničarke. Znanja su upotpunjavale u praksi uz iskusne lekarke i lekare, ili su, pak, ograniče­ no znanje nadomeštale svojim požrtvovanjem, nesebičnošću, odgovornošću i hu­ manizmom. Izneti sa bojišta ranjenog druga ili drugaricu i odmah im ukazati po­ trebnu pomoć po cenu vlastitog života bio je vrhovni zakon za ove, u ogromnoj ve­ ćini veoma mlade devojke. U četama, njihov zadatak bio je da se brinu i o kolektiv­ noj i o ličnoj higijeni. Održavanju lične higijene, čistoće i urednosti odeće i obuće, iskorenjivanju vaški, uređenju okoline logora, kopanju poljskih klozeta, snabdevanju vodom, redu i čistoći mesta gde se pripremala hrana u većini vojnih jedinica pridavala se izuzetna pažnja. Zasluga je umnogome ovih mladih devojaka što su umele da u kolektiv u kojem su delovale i u sela u kojima su jedinice boravile upor­ no unose osnovna pravila higijene, što je doprinelo suzbijanju zaraznih bolesti, na­ ročito pegavog i trbušnog tifusa i dizenterije. Osim toga, lična urednost i pristojan izgled boraca i borkinja ulivao im je osećanje dostojanstva i samopoštovanja. Kao i lekarke, i iskusnije bolničarke su mogle postati referentkinje saniteta i obavljati i druge organizatorske funkcije u vojnim jedinicama i bolnicama. Prema funkcija­ ma koje su obavljale takođe su dobijale odgovarajuće činove. Već u prvoj naredbi LVera S. Gavrilović, n. d, str. 106-168. Prof. dr Roza Papo iz Sarajeva (u borbi od 1941. godine) ostala je i posle rata na raznim rukovodećim dužnostima u vojnom sanitetu i unapređena je, kao do sada jedina žena, u čin general-majora. �137 Vrhovnog štaba NOV i POJ iz 1942. godine o ustanovljenju i dodeljivanju činova, činove je dobilo sedamnaest žena i to od zastavnika, za bolničarke do potpukovni­ ka, za referentkinju saniteta divizije.1 Na samom početku ustanka u Srbiji nije bilo većeg uključivanja žena u od­ rede, jer to tadašnji uslovi nisu iziskivali. U osnivanju i rukovođenju prvim parti­ zanskim odredima učestvovalo je i nekoliko žena, uglavnom članica partijskih ru ­ kovodstava. Odredi su bili brojni, u njima je bilo mnogo vojnički neobučenih omladinaca, a nisu imali ni dovoljno naoružanja, pa se pitanje njihovog brojnog jačanja nije posebno postavljalo. Ali u rukovodećim telima ustankom bilo je kolebanja u pogledu primary a žena u vojne jedinice, i u Srbiji i u drugim krajevima Jugoslavije. 0 tome svedoči i pismo instruktora Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju iz šabačkog okruga i odgovor Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju. Na pitanje da li se i žene mogu primati u odrede kao borci, Pokrajinski komitet odgovara da one „mo­ gu odlično koristiti u odredima, ne samo na drugom poslu, nego ako treba i s pu­ škom u ruci. Ali bi sada bilo pogrešno izvući iz grada sve drugarice, a naročito one nekompromitovane i poslati u šumu. Svaku ženu kojoj ne preti opasnost hapšenja 1 slično treba ostaviti u gradu radi održavanja veza, ne samo između vas samih, nego između vas i nas. Kompromitovane privući bliže partizanima i upotrebiti ih za kurirsku službu, negu bolesnika i ranjenika; po seoskim kućama, preobučene u seljačko odelo, one mogu uspešno obavljati pomenute zadatke“. Dilema, dakle, nije razrešena - ipak ženama ostaje kurirska služba, tehnika i sanitet kao glavno zani­ manje u NOB. Kolebanja su načelno otklonjena odlukom rukovodstva ustanka da se i žene primaju u odrede, ne samo kao bolničarke već i kao borkinje. O tome je Tito pisao Edvardu Kardelju i Loli Ribani: „Pošto sve više ima zahteva od žena da idu u odrede, mi smo rešili da se one primaju u odrede, ne samo kao bolničarke, već kao borci. Bila bi prava sramota za nas da onemogućimo ženama da se i one s puškom u ruci bore za narodno oslobođenje*4 Ali i tada, kao i kasnije, žene su sa­ .2 mo dobrovoljno mogle stupiti u vojsku, nisu mogle biti mobilisane,' osim izuzetno, pred kraj rata, kao stmčnjakinje, što protvrđuju akti o mobilizaciji. Krajem septembra 1941. godine otpočeli su nemački napadi na oslobođenu teritoriju u Srbiji, čiji je cilj bio uništenje partizanskog pokreta. Pored vojnih dejstava, uz pomoć domaćih kvislinga, Nemci su sprovodili mnoge represalije i akcije odmazde.3 Pred naletom Nemaca i kvislinga, posle dvomesečnih borbi, odredi su bih prinuđeni na povlačenje iz zapadne Srbije i iz Užica u Sandžak. Takođe, evakuisane su bolnice, partizanske radionice i mnoge porodice boraca i pripadnika NOP-a, 1 Posle rata mnoge su ostale u vojnom sanitetu, a druge su se zapošljavale u civilnim bolnicama i dru­ gim zdravstvenim ustanovama, pa su doškolovanjem upotpunjavale svoja stručna znanja. Neposre­ dno posle rata u velikom broju nastavile su da rade na otklanjahu posledica rata. Angažovale su se u prikupljanju dece palih boraca, njihovom lečenju od zaraznih bolesti, nezi, ishrani i sm ešthu. Isto tako, radile su u zdravstvenim ekipama za asanaciju pojedinih naselja, i si. U svoj rad unosile su požrtvovanje i humanost - osobine koje su tokom rata razvile. z Titovo pismo Edvardu Kardelju i Loli Ribaru od 23. februara 1942; u: Sabrana djela, Tom deveti, str. 32. U Mačvi je krajem septembra streljano 7.000, a u logore oterano 22.000 stanovnika, popaljeno je i opljačkano više sela; u Kraljevu je 20. oktobra streljano oko 5.000, a dan kasnije u Kragujevcu 7.000 građana od 15 do 60 godina; u Beogradu je do 30. oktobra streljano 6.750 građana. U mačvanskim selima pobijeno je oko 300 žena. �138 a među njima je bilo i mnogo žena. Okupatorima i kvislinzima, u napadima na par­ tizane, pridružili su se i četnici Draže Mihailovića i oni su, prilikom povlačenja, za­ robili i pobili više žena, naročito one koje su se povlačile sa partizanskim bolnica­ ma. Sa odredima u Sandžak je prešlo preko sto žena. Deo njih je vraćen u Srbiju na ilegalni rad, gde su, neposredno po povratku ili kasnije, stradale. One koje su ostale većinom su bile raspoređene na razne dužnosti u partijskim organizacija­ ma, vojnopozadinskim organima u Sandžaku i u novoformiranu partizansku bol­ nicu u Novoj Varoši. U Prvoj proleterskoj brigadi, prilikom njenog osnivanja u decembru 1941. godine, u stroju je bilo 85 žena, od toga oko četrdeset iz Srbije. Nešto kasnije u Dru­ gu proletersku brigadu stupilo je oko dvadeset žena iz Srbije. U ove dve, kao i u druge tri proleterske brigade - formirane do polovine 1942. godine - žene su već prihvaćene, i kao borkinje osećale su se ravnopravne sa muškarcima. Birane su za sekretarke skojevskih aktiva u vodovima i u skojevska rukovodstva u četama, bataljonima i brigadama i na vojno-političke dužnosti: vodne delegate, političke ko­ mesare i zamenike političkih komesara u komandama četa, bataljona i brigada1 , za referente saniteta u komandama i štabovima svih nivoa. U toku 1942. godine, i kasnije, u Jugoslaviji je formirano više udarnih brigada i divizija. Istovremeno, pri štabovima brigada i u Centralnoj bolnici, a zatim 1944, pri štabovima divizija, osnovana su posebna politička odeljenja - politodeli, koji su bili odgovorni za poli­ tički, kulturno-prosvetni, partijski i omladinski rad u brigadi odnosno u diviziji. Na svim ovim funkcijama bio je zapažen broj devojaka i žena, a od osnivanja politodela do kraja rata njima je rukovodilo nekoliko žena. I druge razne službe pri šta­ bovima, uključujući i štabove divizija, korpusa, glavne i Vrhovni štab, bile su dostu­ pne ženama - u nekim jednako kao i muškarcima. Za čisto vojne funkcije žene nisu pokazivale gotovo nikakav interes, pa su na tim funkcijama bile izuzetak. Nekoli­ ko njih bile su vodnici, češće desetari, izuzetno komandiri četa, a koliko je pozna­ to, samo jedna žena je bila na položaju komandata bataljona - Jana DragojlovićBogićević u Trećoj vojvođanskoj brigadi. Partizanski odredi na istoku i jugu Srbije su se održali sve vreme rata i uz neprekidne borbe i teror uspevali da šire oslobođenu teritoriju. Odredi su se tokom 1943. godine obnavljali i u drugim krajevima Srbije, pa se početkom 1943. godine u Vojvodini, a od druge polovine iste godine i u Srbiji formiraju brigade i divizije i u njih je stupa veliki broj žena, naročito omladinki. Za način učešća mlađih aktivistkinja predratnog ženskog pokreta u NOB indikativna je fotografija prvih stanarki novog Doma studentkinja u Beogradu iz 1936. godine (str. 201). U Dom su bile primijene sve studentkinje koje su se prijavi­ le. Od njih dvadeset četiri koje su na fotografiji (neke su u međuvremenu diplomi­ rale i zaposlile se), njih jedanaest su bile aktivistkinje u ženskom pokretu i kasni­ je učesnice u NOB, od kojih je pet u ratu izgubilo život. Tako je Dragica Petrov (J^jce 1916-Beograd 1942), suplentkinja, jedna od osnivačica Ženskog pokreta u Vršcu, 1 Komande i štabovi u svom sastavu su imali članove odgovorne za politički rad - političke delegate u vodovima, a političke komesare, zamenike političkih komesara i sekretare SKOJ-a u četnim koman­ dama i višim štabovima. Delegati i komesari su se bavili političkom i kulturnom edukacijom boraca, a zamenici političkih komesara su bili sekretari partijskih organizacija u odgovarajućim vojnim for­ macijama. Svi oni su se brinuli i za izgradnju moralno-političkog lika borca, kao i za sireiye ideja NOP-a u narodu. �139 uhapšena 1941. kao članica OKKPJ za južni Banat, odgovorna za tehniku, uguše­ na u gasnom automobilu. Neda Božinović, dipl. pravnica je kao članica OK KPJ za Nikšić učestvovala 1941. godine u organizovanju žena a kasnije je bila na politič­ kim funkcijama u vojnim jedinicama - pred kraj rata rukovodila je politodelom di­ vizije. Olga Nakić, suplentkinja je u Sarajevu radila u tehnici Pokrajinskog komite­ ta KPJ za BiH; uhapšena je i oterana u radni logor u Nemačku; po izlasku iz logo­ ra bila je borkinja, a zatim šifrantkinja u Štabu divizije. Zdenka Šegvić, student­ kinja filozofije, članica opštinskog komiteta u Splitu uhapšena je i internirana u Italiju; po kapitulaciji Italije bila je komesar korpusne bolnice, zatim članica politodela divizije. Vidosava Jauković, profesorka, aktivna je u organizovanju žena i omladine i članica je prvog Glavnog odbora AFŽ-a za Crnu Goru i Boku. Radmila Šubakić (Gruža 1918-Brezovica, Valjevo 1942), studentkinja filozofije, bila je bor­ kinja Kragujevačkog odreda; posle povlačenja partizana za Sandžak vraćena je na rad u Srbiju; u putu je promrzla i kao nepokretna je zarobljena, mučena i ubije­ na. Irina Kopčanski, studentkinja filozofije, uhapšena je 1941. godine kao članica SKOJ-a i ostala u zatvoru do 1944; borkinja u Četvrtoj vojvođanskoj brigadi. Vasilija Kostić (Župa, Nikšić 1916-Podgorica 1942), suplentkinja, uhapšena je u julu 1941. i odvedena u italijanski logor u Kavaji (Albanija); svojim radom i držanjem stekla je među ženama u logoru nepodeljene simpatije i autoritet; vraćena je u Podgoricu da bi bila streljana; dostojanstveno je izašla na streljauje. Mileva Kastratović, profesorka, bila je 1941. godine u Beranama delegatkinja na skupštini za izbor prvog narodnooslobodilačkog odbora; zarobljena je kao borkinja Goraškog odreda i odvedena u logor u Italiju, odakle je pobegla 1943. godine i preko Austrije stigla u Sloveniju, gde je bila odgovorna za partijski rad u jednom bataljonu. Mila Dimić, (Beograd *-Beograd 1942), glumica i književnica, upraviteljica Doma, odmah po hapšenju tako je prebijena daje posle nekoliko dana umrla, ne dolazeći svesti. Leposava Mihailović (Kragujevac 1912-Beograd 1943) inženjerka, uhapšena je kao sekretarka partijske organizacije u fabrici šećera u Beogradu i streljana maja 1943. godine. Svi autori koji su pisali o ženama-borkinjama, lekarkama i dobrovoljnim bolničarkama u Narodnooslobodilačkoj vojsci - naročito njihovi ratni komandan­ ti - ističu njihove osobine: požrtvovanje, neustrašivost, izdržljivost, snalažljivost, odanost, skromnost, osećajnost i humanost. Zapazili su da su žene svoja osećanja nakon ličnih doživljenih tragedija, pored ravnopravnog učešća u borbama, usmeravale na aktivnosti za visoke etičke partizanske principe i da su tako u praksi unosile humanost u svakodnevni život i rad vojnih jedinica. Zapaženo je i to da su se na određeni način homogenizirale u aktivnostima za ravnopravnost žena. Ne­ zavisno od funkcije, stepena obrazovanja, socijalnog porekla, one su se same, u borbi, u zajedničkom neprekidnom životu i radu, na svom iskustvu, oslobađale predrasuda o svom potčinjenom društvenom i ličnom položaju. Svoja saznanja pre­ nosile su u sredine u kojima su njihove jedinice boravile. Bile su neumorne u orga­ nizovanju kulturno-prosvetnih priredbi, raznih predavanja, pomaganju teritori­ jalnim odborima žena u njihovom radu, kao i u organizovanju novih odbora i širih skupova žena. Sa organizacijama žena ostvarivale su međusobnu saradnju na obo­ stranu korist. Svojom borbom i ponašanjem služile su kao primer za ugled, i za njima su u vojne jedinice stalno dobrovoljno dolazile nove žene, naročito omladin­ ke. �140 U Srbiji su uslovi borbe bili takvi da su žene u odredima koji su opstali, više nego u drugim krajevima, radile na organizovanju žena na terenu. U manjim i ve­ ćim neprijateljskim ofanzivama češće su bivale izložene zarobljavanju, tako da su ginule ne samo u borbama već su ih kao zarobljenice mučili i ubijali pripadnici ra­ znih policijskih i vojnih formacija okupatora i domaćih kvislinga, a nisu mnogo za­ ostajali ni četnici i njihove crne trojke... Tek po osnivanju novih brigada, žene u Vojvodini, početkom, i u Srbiji, kra­ jem 1943. godine, masovnije su prisutne u vojnim jedinicama kao sanitetsko osoblje i kao borkinje. Njihov položaj i aktivnosti ne razlikuju se od položaja i aktivnosti žena u ranije osnovanim brigadama. Iz proleterskih, ranije osnovanih udarnih brigada, stotine boraca odlazilo je u novoformirane brigade na rukovodeće vojne, političke, partijske i skojevske funkcije, kao i na rukovodeće funkcije u sanitetu. Odlazili su i u teritorijalna ruko­ vodstva SKOJ-a i Partije. Među njima je bio i veći broj žena. Samo iz Prve proleter­ ske brigade u druge jedinice na rukovodeća m esta otišlo je oko trista žena. 5. Stradanja žena u Srbiji Kriza ustanka u 1942. godini, povlačenje i osipanje odreda, gubljenje slobo­ dnih teritorija u ceiini ili delimično, kao i neprekinuti teror okupatora, uticah su na rad žena i na njihovo organizovanje u pozadini. Od 1941. do 1945. godine u Srbiji, na Kosovu i u Vojvodini hapšeno je, mal­ tretirano i oterano u logore oko 300 hiljada muškaraca i žena, Ubijeno je oko 150 hiljada stanovnika, među njima više hiljada žena - seljanki, radnica, učenica, inte­ lektualki i domaćica. Hapšene su prvenstveno članice KPJ, SKOJ-a, politički ak­ tivne Jevrejke i aktivne žene na selu („komunisti i Jevreji"). Po dostupnim podacima, već u 1941. godini hapšenjem je izbačeno iz stroja oko 200, a od toga je streljano ih ubijeno oko 40 aktivistkinja predratnog ženskog pokreta, a uhapšeno je i više stotina žena učesnica Narodnooslobodilačkog pokre­ ta. Mnoge su i streljane. Retki su bih aktivi i odbori žena osnovani u selima i poje­ dinim mestima 1941. godine koji su, posle hapšenja i stre^anja većeg broja najak­ tivnijih žena, uspeh da se održe, ah su mnoge žene koje su pod iyihovim utic^jem ušle u NOP i dalje individualno obavljale one poslove koji su u datim uslovima bih mogući. U dubokoj ilegalnosti, na stotine žena nastavilo je da hrani, odeva i održa­ va preostale odrede, ilegalna rukovodstva pokreta, da čuva i neguje ranjenike u ze­ municama, da obavlja kurirsku službu i prikuplja obaveštajne podatke, da pono­ vo plete pokidane veze, osniva grupe i aktive žena, i učestvuje u obnavljanju ruko­ vodstava i organizacije NOP-a - sve uz pretnju hapšenja i streljanja. Da bi to izbegle, te žene su morale imati i energije i neustrašivosti i dovitljivosti. Svaka od njih ima svoju dramatičnu, neponovljivu priču. Zapisano je - i to nije preterano - da su u najtežoj krizi narodnooslobodilačkog pokreta žene u Srbiji naviše doprinele preživljavanju partizanskih odreda. Samo prema nepotpunim podacima, sadržanim u publikaciji Žene Srbije u NOB, zbog svog aktivnog rada za NOR u toku rata streljano je, zaklano, obešeno i na drugi način umoreno preko 1.500 žena-aktivistkinja. Od toga je okupatorska �141 policija, zgjedno sa kvislinškom, uhapsila i ubila oko 900, a četnici su ubili - uglav­ nom zaklali - preko 650 aktivistkinja, često zajedno sa nejakom decom.1 Bilo ih je u zatvorima Gestapoa i Nedićeve policije, u četničkim zatvorima, u zatvorima Mađarske, Italije, Bugarske, kao i u logorima na Banjici i Sajmištu u Beogradu, u Smederevskoj Palanci, na Crvenom Krstu u Nišu, Šapcu, na Rabu i na Hvaru, u Jasenovcu, Staroj Gradiški, u Baru, u Klosu i Kavaji u Albaniji, zatim u nemačkim logorima Aušvicu, Dahauu, Bergen-Belzenu, Ravensbriku i drugim. Ubijane su na saslušanjima, streljane i umirale od gladi i bolesti. Među 600.000 žena nastradalih tokom rata u Jugoslaviji ne zna se koliko njih su pale kao žrtve genocida; koliko ih je umrlo ili ubijeno u logorima, nije poznato ni koliko ih je us­ mrćeno prilikom ubijanja talaca, u akcijama odmazde i u vršenju terora nad stanov­ ništvom. Njihov broj ni približno nije utvrđen. Poznato je da su u zatvorima i logo­ rima organizovale kulturno-prosvetni rad, da su posebnu pažnju obraćale na organizovanje kolektivnog života i na ličnu i kolektivnu higijenu, što im je pomagalo da lakše podnose izuzetno teške uslove zatvorskog i logoraškog života, a nekima i da prežive. Poznato je i među ženama drugih zemalja koje su bile u logorima i preživele, da su se isticale svojom hrabrošću, solidarnošću i organizovanošću i da su umirale dostojanstveno, da su prkoseći svojim dželatima na streljanje izlazile čiste, uredne i doterane, koliko su im to uslovi dozvoljavali.2 6. Osnivanje Antifašističkog fronta žena Jugoslavije U Crnoj Gori, u Sandžaku, Hercegovini i u istočnoj Bosni 1941-1942. godi­ ne odvijaju se slični procesi kao i u Srbiji, s tim što je u tim krajevima nešto kasni­ je nastupila kriza ustanka. U isto vreme, 1941. i 1942. godine, u Hrvatskoj i u većem delu Bosne i Hercegovine rad žena u NOP-u, sa u osnovi istim zadacima kao i u Srbiji, teče ravnomernije, mada, zavisno od opštih uslova borbe, pojedini krajevi imaju svoje specifičnosti. Seoski, mesni i drugi lokalni odbori i aktivi žena, već se krajem 1941. godine imenuju kao Antifašistički front žena (AFŽ), a tokom 1942. godine povezuju se u organizacije na široj teritoriji - u opštinske, a ponegde i u sreske organizacije. Iako je programski vezan za Komunističku partiju, AFŽ od poče­ tka deluje samostalno, sa svojim samostalno definisanim zadacima i autonomnom mrežom organizacija i rukovodstava. U Hrvatskoj Antifašistički front žena već krajem 1942. godine okuplja oko 250.000 žena i izdaje svoj list Žena u borbi.3 Neophodno je istaći jednu osobenu karakteristiku ovih organizacija i jedan problem sa kojim su se žene skoro u svim krajevima susrele. Naime, nacionalna i verska izmešanost, genocid nad srpskim narodom i pojave osvete od početka su na­ metnuli NOP-u da se, ne samo teorijski, već i u svakodnevnoj praksi bavi ovim pro­ blemima. Poznato je da se politici nacionalne i rasne mržnje, i na toj osnovi brato­ 1 Žene Srbije u NOB. 1 Poznata je i jedna grupa partizanki koje su 1943. godine bile zarobljene i dovedene u koncentracioni logor Aušvic. One nisu prihvatile status logorašica, odbile su da idu na radove, isticale su svoju pripad­ nost Narodnooslobodilačkoj vojsci, kao i činjenicu da su zarobljene u borbama. Zahtevale su status ratnih zarobljenica, i u tome su na krqju uspele. U Hrvatskoj je u toku rata izlazilo oko četrnaest lokalnih ženskih listova. �142 ubilačkog rata, genocida i osvete, rukovodstvo NOP-a suprotstavilo svojom idejom zajedničke i jedinstvene borbe svih građanki i građana, bez obzira na njihovu versku, nacionalnu i rasnu pripadnost - protiv okupatora i protiv svih nosilaca rasisti­ čkih ideologija. Ali - maiye je poznato da su žene u tome igrale značajnu ulogu. Već 22. avgusta 1941. godine u oslobođenom Drvaru sastale su se Srpkinje, Hrvatice, Muslimanke i Slovenke. One su u prvi plan istakle ideju bratstva i jedinstva, i apelovale na borce da se uzdrže od osvete nad golorukim hrvatskim narodom za ustaške zločine izvršene nad srpskim življem. Njihov primer sledile su žene u nekoliko mesta u Sremu, u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Posle pokolja muslimanskog sta­ novništva u Foči i okolini, koji su izvršili četnici, partizanke su u tim krajevima organizovale zegednički rad žena Muslimanki i Srpkinja, a 22. februara 1942. godine su organizovale i njihov zajednički zbor na kojem je učestvovalo više od 500 žena.1 Ubrzo, u svim krajevima sa nacionalno i verski mešovitim stanovništvom u kojima su osnivane organizacije žena one su bile jedinstvene, zajedničke organi­ zacije žena raznih nacionalnosti, i one su samim svojim postojanjem, ali i svojim radom na razne načine razbijale nam etnute deobe naroda i gradile međusobno poverenje, saradnju i jedinstvo u borbi. Na početku rata žene Slovenije su se u okviru Osvobodilne fronte (OF) or­ ganizovale u razne sekcije, komisije i slično, radi obavljanja gotovo istih zadataka kojima su se bavile i organizacije žena u drugim krajevima. Posebne grupe žena osnivane su samo u pojedinim selima u kojima je uticaj klerikalaca bio jači. U leto i jesen 1942. godine form iranje Inicijativni odbor Protufašistične fronte žena (PFZ), sa zadatkom osnivanja samostalne ženske organizacije, što je ostvareno do maja 1943. godine, osnivanjem Glavnog odbora PFŽ. Od 1943. godine u pojedinim kraje­ vima Slovenije počinju da izlaze ženski listovi. Najznačajniji među njima je ljubljan­ ski list Naša žena. Mreža ženskih organizacija, koja je formirana u gotovo svim oslobođenim delovima Jugoslavije, a delimično i na neoslobođenoj teritoriji, potakla je predrat­ ne aktivistkinje ženskih pokreta da temeljnije odrede programske principe organi­ zacije žena i njenu fizionomiju. Tako je, od 5. do 7. decembra 1942. godine, u Bosan­ skom Petrovcu održana Prva zemaljska konferencija AFŽ. Na konferenciji je uče­ stvovalo 166 delegatkinja iz svih krajeva Jugoslavije, osim delegatkinja iz Sloveni­ je i Makedonije. Makedonke nisu uspele da se probiju kroz okupirane teritorije, a delegatkinje iz Slovenije su, zbog nepredviđenih teškoća, stigle u Petrovac po zavr­ šetku konferencije. Antifašistkinje Srbije predstavljale su žene koje su, krajem 1941. i početkom 1942. godine, sa vojskom prešle u Sandžak, odnosno u Bosnu. Među delegatkinjama bile su rukovodeće žene i aktivistkinje predratnog naprednog ženskog pokreta, žene i omladinke stasale u toku dvogodišnje borbe seljanke, domaćice, žene-borkinje iz vojnih jedinica, lekarke i bolničarke iz parti­ zanskih bolnica, žene svih vera i svih nacionalnosti. 1 Neda Božinović, Studcntkinjc i diplom irane studentkinjc Beogradskog univerziteta u narodnooslobodilačkom ratu i revoluciji, u: Studcntkinjc Beogradskog univerziteta u revolucionarnom pokretu, Beograd 1988, str. 112. Zbor je sazvan na inicijativu Tita, i na njemu su govorile radnica Judita Alargić i studentkiiye Mileva Planojević, Davorijanka Paunović i Grozdana Belić-Zina. Po kazivanju Mileve Planojević sva četiri govora pisao im je Tito. �143 Na Konferenciji su žene neposredno govorile o svom radu, stradanjima, na­ dama i svojoj borbi i organizovanju pozadine na oslobođenoj teritoriji i u okupira­ nim gradovima. Govorile su o povezivanju žena raznih nacionalnost i kroz zajedni­ čke aktivnosti, o analfabetskim i političkim tečajevima za žene, o zbrinjavanju izbeglica i dece, o povezivanju odbora žena u Antifašistički front žena i o njegovom širenju i učvršćenju. Prisustvo Josipa Broza Tita na Konferenciji i ocene koje je dao o pokretu žena bilo je veliko priznanje ženama Jugoslavije. Konferenciju je ocenio kao istorijski događaj u borbi za ravnopravnost žena. Konstatovao je da su Antifašistički front žena u Jugoslaviji stvarale same žene svojom borbom i svojom upornošću, još od 1936. godine, i daje njihova predratna borba, kao i borba za slo­ bodu i nezavisnost i protiv fašističkog sistema, sistema srednjovekovnog ropstva „sastavni dio jedne velike borbe za njihovu ravnopravnost". Ocenio je, takođe, da je rad žena za NOP u pozadini, isto tako važan faktor kao i borba na ratištima. Iz­ razio je svoj ponos što rukovodi armijom u kojoj ima ogroman broj žena koje su pri­ mer po svojoj izdržljivosti i heroizmu. „Sve ono što danas čini naša vojska jeste 90% zasluga i naših junačkih žena Jugoslavije." Istakao je dvojnost cilja AFŽ: učešće žena u borbi za konačnu pobedu nad okupatorom i njegovim slugama i, istovreme­ no, organizovanje borbe za konačno oslobođenje žene.1 Konferencija je potvrdila već ranije formulisane ciljeve i zadatke AFŽ-a. Odredila je najvažnije neposredne zadatke: učvršćenje već postignute ravnopravno­ sti, što je Je d n a od najvećih i najlepših tekovina svetog i pravednog rata naših na­ roda"; organizovanje još veće i sistematske pomoći narodnooslobodilačkoj vojsci, i kroz to razvijanje bratstva među narodima; privlačenje što većeg broja žena u oru­ žane akcije radi stvaranja samosvesnih žena i radi ubrzavanja osvešćivanja i aktivizacije žena; intenzivnije angažovanje žena u izgradnji narodne vlasti i preuzima­ nje određenih poslova u oblasti prosvete, zdravstva i zbrinjavanja dece; razvijanje političke svesti žena i njihovo prosvetno i kulturno uzdizanje.2 Da bi te ciljeve i zadatke ostvario bilo je nužno da se AFŽ i organizaciono učvrsti. Naime, pošto Antifašistički front žena udružuje sve žene koje na najrazličitije načine rade na zadacima NOP-a, u svim selima i mestima u kojima do tada nisu postojali formiraju se mesni odbori AFŽ-a, a postojeći jačaju i učvršćuju. Oni se povezuju u samostalne opštinske, zatim u sreske, okružne, oblasne i zemaljske odbore AFŽ-a. Pri tome su odbori žena u okupiranim i u pograničnim krajevima ovlašćeni da primenjuju što elastičniji način rada, kako bi se osposobili za borbu u njihovim uslovima. Žene-borkinje u vojnim jedinicama obavezuju se da razvijaju rad među ženama u svim mestima kroz koja prolaze njihove jedinice. Učesnice kon­ ferencije bile su uverene da će ostvariti svoje dvostruke ciljeve. To uverenje izrazile su u Rezoluciji konferencije: „Ostvarenjem postavljenih zadataka AFŽ će postati jedan od moćnih organa narodnog oslobođenja i borbe žena za očuvanje postignu­ tih prava, za oslobođenje svih žena ispod fašističkog ropstva i sve šireg uvlačenja žena u sve oblike društvenog života".3 1Drug Tito nama i o nam a, Žena danas, br. 31, januar 1943. godine, str. 3. Žena danas je od tog broja postala organ AFŽ. Uređivale su je Mitra Mitrović i Olga Kovačić. Do septembra 1944. godine izašla su samo tri broja. 2 Rezolucija Prve zemaljske konferencije AFŽ, Žena danas, br. 31, str. 15 i 16. * Isto. �144 Opredeljenja rukovodstva Narodnooslobodilačkog pokreta za ravnoprav­ nost žena nisu se automatski prihvatala. Delovala je patrijarhalna svest, koja se preko noći nije mogla menjati, pa je u organizacijama Narodnooslobodilačkog po­ kreta i u vojnim formacijama bilo raznih neshvatanja, nesnalaženja, ali i otpora koji su se ispoJjavali na razne načine. Revolucionarnim snagama, naročito AFŽ-u, postajalo je jasno da im predstoji dugoročni složeni rad na menjanju svesti i realizovanju društvene jednakosti muškaraca i žena. 7. Osnivanje Antifašističkog fronta žena u Srbiji Uz mnogo teškoća i prepreka, vesti i odluke Prve konferencije AFŽ-a - kao i Proleter iz decembra 1942. godine sa člankom Mitre Mitrović o radu i ulozi žena u NOP-u, zadacima K PJ i posebno članica K PJ u organizovanju žena - u neke kraje­ ve Srbije stigle su pre a u neke kasnije.1Ali, zbog opštih prilika u Srbiji, sa sprovođenjem ovih odluka i smernica se kasnilo. U Srbiji je prvi i osnovni zadatak bio ob­ navljanje i skojevskih i partijskih organizacija, kao i održavanje i jačanje odreda ko­ je je okupator i dalje sistematski nastojao da razbije. Formiranje organizacija žena bi­ lo je moguće tek pošto se obnove i povežu pomenute organizacije, odnosno odredi, i omogući koliko-toliko slobodnije kretanje po terenu. Zavisno od te opšte situacije, kao i od broja i organizacionog iskustva aktivistkinja koje su izbegle hapšenja i streljanja, počeo je, krajem 1942. i u prvoj polovini 1943. godine, i rad na povezivanju žena i obnovi ženskih aktiva Ali, zbog neprekidnih borbi, čestog gubljenja tek osvo­ jenih nevelikih teritorija, terora okupatora, nedićevaca, ljotićevaca i, posebno, četni­ ka koji su delovali u svim selima, zbog paljevina, batinanja, silovanja i hapšenja že­ na - one su se u pojedinim mestima teško okupljale. Na hiljade njih bilo je podvrgnu­ to raznom teroru, pa su se kidale već uspostavljene veze, a već formiranim organi­ zacijama onemogućavanje rad. Stoga je u to vreme osnovan mali broj aktiva ili odbo­ ra žena, a još manje mesnih i opštinskih odbora. Septembra 1942. u Aranđelovcu je formiran gradski odbor AFŽ-a, a nekoliko mesnih odbora formirano je u kolubarskom srezu. Prvih desetak odbora AFŽ-a osnovani su u Toplici krajem 1942, a tokom 1943. godine, uz neprekidne napade neprijatelja, u južnoj, istočnoj i centralnoj Srbiji jačali su ili su se obnavljali partizanski odredi. Uporedo sa tim, od maja 1943. godine, u južnoj Srbiji, na veoma posećenim konferencijama žena, biraju se mesni, a u jesen i sreski odbori AFŽ-a. Okružni odbor za Toplicu izabran je krajem 1943. godine. U leskovačkom okrugu mesne organizacije, opštinski i sreski odbori osnova­ ni su do kraja 1943. godine, a okružni odbor osnovan je u prvoj polovini 1944. godi­ ne. Slično, ali nešto neravnomernije i sporije, tekao je rad i na organizovanju AFZa u kruševačkom i niškom okrugu. U istočnoj Srbiji je osnovano nekoliko mesnih, jedan gradski i, u septembru 1943. godine, jedan sreski odbor AFŽ-a, dok je drugi bio u osnivanju. U proleće 1943. u kosmajskom srezu osnovan je jedan sreski i više mesnih odbora, a od januara iste godine u mladenovačkom srezu osnivaju se aktivi i podaktivi žena. U požarevačkom srezu 1943. godine osnivani su mesni odbori. Pred kraj te godine snage NOP-a sve su jače, pa se počinju formirati regu­ larne vojne jedinice. N^jpre je formirana Južno-moravska, a potom, od početka 1944. 1 Proleter, br. 16, str. 27 (reprint izdanje, str. 833). �145 godine, i druge brigade, koje su se svrstale u pet divizija. U svim tim jedinicama je veliki broj žena-borkinja, a mnoge obavijaju razne političke funkcije (vodni dele­ gati, komesari i zamenici komesara u četama i bataljonima ili su članice politodela) i dužnosti u sanitetu. Uporedo su se intenzivnije osnivali narodnooslobodilački od­ bori i organizacije Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Srbije (USAOS). Sve to je omogućilo masovno uključivanje žena u politički život i ubrzani rad na osni­ vanju organizacija AFŽ-a. Zabeleženo je, na primer, da su prvi javni izbori za opštin­ ske i sreski NOO održani u Srbiji, od 16. do 18. aprila 1944. godine u Jablaničkom srezu, te daje na njima glasalo 5.177 muškaraca i 4.912 žena. Do jeseni 1944. godine, uglavnom posle oslobođenja, u pojedinim krajevi­ ma osnmgu se seoski, mesni, sreski i okružni odbori AFŽ-a. Posle kapitulacije Italije na Kosovo su se iz italijanskih logora vratile pohapšene aktivistkinje, pa se rad na organizovanju ženskih vaspitnih grupa i analfabetskih tečajeva, u kojima je angažovano i nekoliko Albanki, znatno proširio. U Peći je gradski odbor AFŽ formiran krajem 1943. godine, a u drugim gradovima grad­ ski i sreski odbori formirani su tokom 1944. godine, uglavnom posle oslobođenja pojedinih gradova. Stvaranje veće slobodne teritorije u Sremu omogućilo je da se tamo siste­ matski priđe posebnom organizovanju žena i da se krajem 1942. godine formira mreža mesnih odbora AFŽ, i na oslobođenoj i na okupiranoj teritoriji. Do kraja ma­ ja 1943. godine izabrani su sreski odbori, pa je i Okružna konferencija za Srem mo­ gla biti održana u maju 1943. godine. Na toj konferenciji izabran je Okružni odbor Antifašističkog fronta žena za Srem. Predsednica odbora bila je Mileva Savić-Olga, a sekretarka Srbislava Kovačević-Marija. Po formiranju okružnih odbora u Bačkoj i Banatu, 1. i 2. januara 1945. godine u Novom Sadu, održana je Pokrajinska konfe­ rencija na kojoj je izabrano pokrajinsko rukovodstvo AFŽ-a. Za Vojvodinu je karakteristično da su u NOP-u učestvovale žene svih nacio­ nalnosti i da su organizacije AFŽ-a negovale zajednički rad žena, što je izražavano i u sastavu rukovodstava. U Sremu je AFŽ, pored rada za vojne potrebe, organizovao i bogat kulturni i politički rad. Na primer, za proslave 8. m arta i drugih prazni­ ka žene - uglavnom seljanke - same su pripremale i izvodile svoj program. Za nepi­ smene su organizovani analfabetski tečajevi, a za sve žene, AFŽ je nastojao da ra­ zvije razne forme političkog i kulturnog delovanja radi uzdizanja njihove svesti. Okružni odbor AFŽ-a za Srem održavao je i direktnu vezu sa Centralnim odborom AFŽ-a, koji se nalazio na oslobođenoj teritoriji u Bosni, što je bez sumnje pozitivno uticalo na bogate rezultate njegovog rada. Od 1. januara 1944. godine, u Sremu je izlazio list Antifašističkog fronta žena za Vojvodinu - Vojvođanka u borbi, a u Srem su iz Hrvatske stizali listovi Žena u borbi i slavonska Udarnica. Velikim manifestacionim mitingom žena Srbije dovršena je izgradnja AFŽ-a Srbije kao posebne samostalne ženske organizacije. 8. Žene u Organima vlasti Princip ravnopravnosti žena sadržan u programu KPJ ostvarivanje ne sa­ mo u organizacijama KPJ, SKOJ-a i u vojsci nego i prilikom formiranja organa na- �146 rodne vlasti, 1941. godine. I bez napisanih pravila, žene su birale i bile birane u prve narodnooslobodilačke odbore (NOO), i tu praksu su potvrdili i prvi propisi o zadacima i ustrojstvu NOO iz februara 1942. godine, poznati pod imenom Fočanski propisi. Tada je Vrhovni štab, boraveći u Foči, objavio dva dokumenta: Zadaci i ustrojstvo narodnooslobodilačkih odbora i Objašnjenja i uputstva za rad narodnooslobodilačkih odbora u oslobođenim krčevim a. U njima je izričito naglašeno da žene u izborima za NOO imggu i aktivno i pasivno biračko pravo. Međutim, uklju­ čivanje žena u odbore vlasti teklo je sporije. U manjem broju odbora (brojali su pet do devet članova) bio je veći broj žena. Najčešće su u tim odborima jedna do dve žene kao predstavnice AFŽ i omladine. Na prvom zasedanju Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavi­ je (AVNOJ), 1942. godine u Bihaću, među većnicima je samo jedna žena - Kata Pejnović, a na Drugom zasedanju, u Jajcu 1943. godine, ih je više - deset: Judita Alargić, Spasenija Babović, Anka Berus, Maca Gržetić (ona je izabrana i za članicu Predsedništva AVNOJ-a), Marija Ivančić, M itra Mitrović, M ara Naceva, Kata Pejnović, Mara Rupena-Osolnik i Mica Slander-Marinko (3,7%). Na Trećem zasedanju AVNOJ-a, u avgustu 1945. godine, njima su se pridružile nove većnice: Mileva Cetušić, Ljilja­ na Čalovska, Božidarka Damjanović-Kika, Marija Jordan, Radmila Manojlović, Ljubinka Milosavljević, Olga Petruševa i Nada Sremec - ukupno osamnaest ili 3,3% u odnosu na ukupan broj većnika.1 Izbori za Ustavotvornu skupštinu održani su 11. novembra 1945. godine, na kojima je za poslanice izabrana 21 žena (Srbija 9, Hrvatska 4, Slovenija 3, Bosna i Hercegovina 1 i Makedonija 4). Na svom prvom zasedanju (29. novembra) usvo­ jila je Deklaraciju o proglašenju republike, a 31. januara 1946. godine donela je Us­ tav, a zatim nastavila da radi kao redovna Skupština. Jugoslavija je od početka 1941. do kraja rata, 9. maja 1945. godine, pretrpela ogromna razaranja i pustošenja. Izgubila je oko 1.700.000 stanovnika, ili više od 10%, od toga oko 600.000 žena. U borbama je poginulo oko 305.000 boraca, ih 2% od ukupnog broja stanovnika, od toga oko 25.000 žena. Lakše i teže ranjenih je bilo oko 425.000, među njima i oko 40.000 žena, od toga je oko 3.000 teških ratnih vojnih invalida. Do kraja rata u svim vidovima borbe u Jugoslaviji učestvovalo jć oko dva miliona žena. Oko 100.000 njih bile su duže ih kraće vreme borkinje u vojnim jedi­ nicama ih na radu u vojno-pozadinskin organima. Oko jedne petine njih dobilo je oficirske ih podoficirske činove. Za neprekidno učešće u ratu od 1941. godine do kr^ga rata preko 3.344 žene su dobile Spomenicu 1941. Najvećim ordenom za hrabrost - ordenom Narodnog heroja - odlikovana je 91 žena, od toga su se trideset i tri borile u Srbiji. 9. Druge ženske organizacije u ratu Ženske predratne, među njima i hum anitarne organizacije prestale su sa radom čim je rat započeo, i za sve vreme rata gotovo sve su ostale pasivne. Pokušaji LPrvo i Drugo zascdanjc Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije, Beograd 1963, str. 20 ,1 6 7 i 217; Žene članovi AVNOJ-a, Zcna danas, 1945, br. 35. �147 da se obnove stare ili osnuju nove ženske organizacije koje bi bile na strani kvislin­ ga, četnika ili drugih političkih faktora u Srbiji nisu dale očekivane rezultate. Uko­ liko su i aktivizirane, ove ženske organizacije uglavnom su se bavile pomaganjem izbegličke dece i slanjem paketa vojnicima u nemačkim zarobljeničkim logorima. One su pozivane da se vrate srpskim patrijarhalnim tradicijama, svetosavlju, srp­ skoj kući, srpskom domaćinstvu, redu, radu i miru, svojoj ulozi smerne, brižne su­ pruge i požrtvovane majke-odgojiteljice.1 U četničkim redovima bilo je i žena. One su korišćene za obaveštgjni i pro­ pagandni rad u pojedinim korpusima (Šumadijska grupa korpusa, Deligradski, Mlavski korpus). U izdavanju centralnog četničkog Usta Nova Jugoslavija - Glas nepokorene Jugoslavije naviše se angažovala nekadašnja socijalistkinja Milica Đurić-Topalović, supruga šefa Srpske socijaldemokratske partije Živka Topalovića.2 Četnici su, početkom 1943. godine, odlučili da organizuju decu i omladinu, uključujući i žensku decu i devojke od 8 do 20 godina. Cilj je bio da se omladini pru­ ži duhovno obrazovanje preko predavanja o bogu i veri, a da se uz to ženska omladi­ na vrati tradicijama, porodici, materinstvu i domaćinstvu, da neguje devojačku smernost, da se posveti ručnom radu, a gde je to moguće muzici i učenju jezika.3 ‘ Našaborba (listDimitrijaLjotića), 12.i 19. oktobar 1941,4. januar, 17. i 31. maj, 14. jun 1942. godine. List kritikuje žene koje su vodile humanitarna društva i koje, upravo kada su ta društva potrebna, ne pokazuju želju da ih obnove. U svom stilu, optužuje ih da su pod uticqjem slobodnih zidara ili judeo-komunista. 1 Dr Milan B. Matić, Rounogorska ideja u štampi i propagandi, Beograd 1985. U selu Ba, od 14. do 16. januara 1943. godine, održanje kongres četničke omladine, uz učešće dele­ gata sa Kosova, iz Vojvodine, Sandžaka, Crne Gore i Hercegovine, i izbeglica iz Hrvatske i Slovenije. Prema dosadašnjim saznanjima, ova organizacija nije imala značajniji broj članica. �ANTIFAŠISTIČKI FRONT ŽENA U OBNOVI I IZGRADNJI 1. Slobodne i ravnopravne Veliki manifestacioni miting žena Srbije održan je u Beogradu 28. i 29. ja­ nuara 1945. godine. N a qjemu je izabran Glavni odbor Antifašističkog fronta žena, koji je imao 93 članice. Za predsednicu je izabrana Ruža Pribićević, za potpredsednice Cana Babović i M ara Miljković. Za članice Glavnog odbora izabrano je više učesnica narodnooslobodilačkog rata, starijih i mlađih članica predratnog Ženskog pokreta: Razum enka Petrović i Jelena Popović (za sekretarke), zatim M itra Mitrović, Milica Dedyer, Bosa Đorđević, Isidora Sekulić, dr Julka Mešterović, Slavka Morić, Frida Filipović-Tasić, Vida Čubrilović-Koprivica, Bosa Cvetić, Branka Savić, Vehka Tomić, dr Ana Božić, Ljubinka Milosavljević, Milka Minić, dr Maja Gajić, Nata Jocić-Jeremić, i druge. Isto tako, u odborima AFŽ, ili na drugi način u rad u Beogradu, Kragujevcu, Čačku i Jagodini uključene su starije članice predratnog Ženskog pokreta, Persa Prodanović, Jela Srnić, Mica Prodanović, K atarina Bogdanović, H ristina Bošković, Zorka Janković, Naka Spasić, Darinka Marodić, Draga Stefanović, Jelena Minić, K rista Đorđević. Anica Savić-Rebac, Mileva Lazović i dru­ ge. Tako je i personalno izražen kontinuitet AFŽ sa predratnim naprednim ženskim pokretom u Srbiji. Nažalost, dugačka je lista članica predratnog naprednog žen­ skog pokreta koje se nisu mogle naći među njima, jer rat nisu preživele. Kao osnovni zadaci na mitingu su bili formulisani: pomoć frontu; pomoć u organizovanju vlasti, sa posebnim pozivom ženama da svojom kritikom učestvuju u poboljšanju njenog rada; razjašnjavanje ženama opštih političkih prilika nastalih posle oslobođenja.1 „Slobodne smo i ravnopravne, a sad treba da radimo za front, za narod, za konačnu pobedu" - jedna od parola koja se čula uoči mitinga žena Sr­ bije kratko je izrazila suštinu angažovanja žena u tom vremenu. Ali žene nisu pozi­ vane samo da rade, nego i da koriste svoja osvojena politička prava, da učestvuju u vlasti i da odlučuju ravnopravno sa muškarcima. Za Srbjju je bilo karakteristično da su u prvoj polovini 1945. godine akcije za pomoć frontu tekle paralelno sa radom na obnovi zemjje. „Nikada ženama kod nas nisu dali ranije da se bave važnim političkim i dru­ štvenim poslovima. (...) Sada, mi smo dobile sva prava, ona su izvojevana u zajed­ ničkoj borbi, u koju su stupile hiljade žena, da bi jedanput nestalo najljućeg nepri­ jatelja i naše domovine i nas žena. Sada, nas pozivaju, nas uče, od nas traže da uče­ 1 Zora, list Antifašističkog fronta žena Srbije, br. 1 i br. 2 -3,1945. �149 stvujemo u svemu, da kažemo o svemu svoju reč koja će se poslušati*' pisala je, po­ četkom 1945. godine, .Mitra Mitrović, jedna od vodećih žena u Srbiji i u AFŽ-u Ju ­ goslavije.1 Do krgja decembra 1944. godine oslobođena je gotovo cela Srbija, ali se rat za konačno oslobođenje još vodio u Sremu i u drugim delovima Jugoslavije. U ra­ znim akcijama žena za pomoć borcima na frontovima, koje su se odvijale pod pa­ rolom „Sve za front, sve za pobedu", kao i u akcijama za otklanjanje posledica rata, učestvovalo je stotine hiljada žena oslobođene Srbije. Žene na selu u obradi zemlje zamenjivale su muškarce koji su odlazili na front, a desetine hiljada žena zamenile su radnike u fabrikama, radionicama i ustanovama, i većina njih se tada po prvi put uključila u rad van kuće. Organizacije žena su se istakle i u prikupljanju i obezbeđenju hrane i odeće za vojsku, u organizovanju radionica koje su radile za potrebe fronta. Paralelno sa radom za potrebe fronta, one počinju da osnivaju prihvatilišta i domove za decu koja su u toku rata ostala bez roditelja, da organizuju analfabetske tečajeve i tečajeve za prosvećivanje žena, kao i političke tečajeve za aktivistkinje AFŽ-a. Svojim nesebičnim delovanjem i entuzijazmom žene su zamenjivale socijal­ ne službe, kojih gotovo da nije ni bilo, a pomagale su i prosvetnim, zdravstvenim i drugim službama, koje bez te pomoći sa svojim kadrovima i oskudnim sredstvi­ ma ne bi bile u stanju da uspešno savlađuju enormne probleme izazvane ratom. 2. Prve akcije žena posle završetka rata Posle rata oskudevalo se u svemu. Industrija, poljoprivreda, saobraćaj i tr ­ govina pretrpeli su teška razaranja. Prodavnice su bile prazne, redovi za namirni­ ce i tekstil - što je inače bilo racionirano - bili su nepregledni, i u njima se satima čekalo na podelu oskudne robe. Mnoge zdravstvene, socijalne i prosvetne ustano­ ve, kojih ni pre rata nije bilo dovoljno, uništene su ili oštećene tokom njega, a u oni­ ma koje su ostale nije bilo dovoljno stručnog kadra ni pomoćnog osoblja; njihova oprema, ako nije opljačkana, bila je dotrajala i pohabana. Stanovništvu su ponestajale rezerve odeće, obuće i hrane, i u mnogim krčevim a je zavladala glad. Hiljade ranjenika koji su stradali u završnim operacijama bilo je neophodno hitno smestiti u postojeće, osiromašene ili improvizovane bolnice, nahraniti ih i negovati. Takođe, trebalo se pobrinuti i za desetine hiljada nezbrinute dece koja su u ratu osta­ la bez oba roditelja.2 Zajedno sa odgovarajućim organima vlasti, organizacije AFŽ-a su sasvim operativno delovale, pa su žene, uz raščišćavanje ruševina, gde su služile kao primer, u pojedinim gradovima uređivale i opremale bolnice i improvizovane dečje domo­ ve. Žrtvovale su često svoje poslednje zalihe donoseći iz svojih kuća krevete, postelji­ nu, lični veš, posuđe i drugu potrebnu opremu. Prikupljale su priloge u hrani i u no­ vcu, dežurale u bolnicama kao dobrovoljne bolničarke, ili su obavljale i sve druge ' Isto, br. 1,1945. 2 U Jugoslaviji je u ratu oko 280.000 dece ostalo bez jednog ili oba roditelja. Još tokom rata ona su gde je to bilo moguće prikupljana. Posle rata su smeštana uglavnom u domove improvizovane u pros­ tranim kućama i vilama - naročito u Vojvodini - i u drugim pogodnim zgradama. Deca su bila u vrlo teškom stanju, u većini bolesna od raliitisa, mikoze, šuge i drugih kožnih oboljenja, poderane odeće, bosa i pothranjena. �150 pomoćne poslove u kuhinji i na održavanju higyene. Obilazile su ranjenike, nosile im ponude, pripremale im praznične ručkove, i na drugi način iskazivale svoju brigu za njih. Žene su organizovale i narodne kuhinje, pokretale su proizvodnju u fabri­ kama, organizovale dežurstva za čuvanje dece dok su na radu. U dečjim domovima, u kojima je plaćeno osobne bilo minimalno i radilo je samo na poslovima nabavke na­ mirnica i ishrane, neprekidno je dežuralo po nekoliko žena. One su održavale dečgu higijenu, kupale decu, šile im i krpile odeću, izrađivale igračke, zabavljale ih, pripre­ male im slatkiše, organizovale male biblioteke, nedeljom i praznikom ih vodile svo­ jim kućama, i na druge načine im izražavale svoju brigu i ljubav, nastojeći da im bo­ ravak u domovima učine koliko je moguće prijatnijim ili makar snošljivijim. Podvr­ gavale su javnoj kritici organe vlasti ili uprave domova u kojima su vladale zloupo­ trebe, nebriga i nemarnost, i zahtevale da AFŽ učestvuje u upravljanju domovima. Pored rada u domovima za nezbrinutu decu palih boraca i žrtava fašističkog terora, one su započele i rad na osnivanju dečjih ustanova: mlečnih i školskih kuhi­ nja (mleko je dobijano od UNICEF-a), jaslica i dečjih vrtića, dojilišta pri fabrikama, dečjih igrališta, dečjih domova, letovališta i oporavilišta, zdravstvenih ustanova namenjenih deci i majkama - dečjih dispanzera, ginekoloških ambulanti u preduzećima, savetovališta za trudnice. Dale su inicijativu i, zajedno sa zdravstvenim radnicama i radnicima, osnivale porodilišta, naročito u manjim m estim ai pri seoskim ambulan­ tama. Stručnog osoblja za rad u ovim ustanovama bilo je vrlo malo, pa je AFŽ, u saradnji sa odgovarajućim stručnim službama, organizovao tečajeve za medicinske sestre, babice, dečje negovateljice, vaspitačice, kao i za upraviteljice ovih ustanova. Ubrzo nakon oslobođenja, od 16. do 18. juna 1945. godine u Beogradu je održan Prvi kongres Antifašističkog fronta žena Jugoslavije. Na njemu je učestvo­ valo oko 960 delegatkinja i oko 500 gošći iz zemlje i predstavnica ženskih organi­ zacija iz savezničkih zemalja - Sovjetskog Saveza, Velike Britanije, kao i antifašistkinja iz Francuske, Italije, Albanije, Čehoslovačke i Mađarske. Kongresu je pretho­ dio veliki miting žena na Terazijama na kojem su govorile predstavnice žena svih jugoslovenskih zemalja, među njima i, po prvi put u Beogradu, predstavnica oslo­ bođene Istre. To je ujedno bio i prvi posleratni kongres jedne organizacije Narodnooslobodilačkog pokreta koji je održan i pre kongresa Narodne omladine i kongresa Na­ rodnog fronta.1 Na Kongresu su izabrani Centralni i Izvršni odbor. Za predsednicu je izabra­ na Cana Babović, a za sekretarku Vanda Novosel. Osnovna misao koja je dominirala Kongresom bila je kako obnoviti zemlju, učvrstiti osvojenu vlast i tekovine NOB-a, i kako da žene pomognu vlastima u obno­ vi zemlje i organizovanju svakodnevnog života.2 1 Prvi kongres Narodnog fronta održanje u avgustu 1945. Narodna omladina Jugoslavije (ranije Ujedi­ njeni savez antifašističke omladine Jugoslavije) u toku rata održala je dva Kongresa, a prvi posleratm kongres održala je u maju 1946. godine. AFZ je bio centralizovana organizacija. Uoči kongresa AFZ Jugoslavije, održavani su zemaljski kongresi ili plenumi, tako da su i referati i rezolucije kongresa AFZ Jugoslavije izražavali jedinstvena shvatanja, određivali osnovne zadatke i posebno organizacio­ ne principe i odnose sa NF, pa se se stoga u daljem tekstu, da bi se izbeglo ponavljanje, d^je pregled osnovnih zaključaka pojedinih kongresa AFŽ Jugoslavije. %Titov govor na Prvom kongresu; Mitra Mitrović, O dosadašnjem radu Antifašističkog fronta žena - zadaci žene u obnovi i izgradnji zemlje\ Vida Tomšič, R ad i zadaci žena na socijalnom staranju i prosveti, Borba, 17,18. i 19. jun 1945. �151 Na Prvom kongresu AFŽ, kao i kasnije, u ime političke ravnopravnosti po­ stignute još u toku rata, žene u zemljama Jugoslavije i u Srbiji podsticane su da tu svoju ravnopravnost učvrste i prošire prisustvom i aktivnim učešćem u radu i u odlučivanju u svim oblastima života. Pozvane su i ohrabrene da učestvuju u vlasti kao članice narodnooslobodilačkih odbora i njihovih organa, ili tako što će birajući odbornice i odbornike i kritikujući vlast uticati na kvalitet njenog sastava i njenog rada. Na osnovu novih izbornih zakona, žene su 11. novembra 1945. godine po prvi put učestvovale i na opštim izborima i to za Ustavotvornu skupštinu. U prvom posleratnom Ustavu - Ustavu Federativne Narodne Republike Jugoslavije - progla­ šenom 31. januara 1946. godine, odredbom „Žene su ravnopravne sa muškarcima u svim područjima državnog, privrednog i društveno-političkog života“, potvrđena su prava koja su žene svojom borbom osvojile u narodnooslobodilačkom ratu .1 Obnova zaostale i u ratu opustošene zemlje i učvršćenje nove vlasti osnovni su zadaci čitavog naroda, prema tome i žena. Žene se dokazuju razumevanjem no­ vih događaja i ulaganjem svojih sposobnosti, energije i inventivnosti u zgjedničke zadatke preobražaja društva, koje će - čvrsto su verovale - obezbediti njihovu već stečenu političku ravnopravnost, i uspostaviti jednakost sa muškarcima i u drugim oblastima ekonomskog i društvenog života. Iako se smatralo da nema posebnih ženskih pitanja (sva su pitanja društve­ na), u borbu za nove odnose u društvu, AFŽ posebno organizuje i okuplja nggšire slojeve žena. Da bi taj cilj uspešno ostvario AFŽ se morao baviti pitanjima zapošlja­ vanja žena i, u vezi sa tim, prosvetno-kulturnim i političkim obrazovanjem žena, kao i osnivanjem socijalnih ustanova potrebnih zaposlenim ženama. Verovalo se da će žene - posebno organizovane u svakom gradu, u svakom mestu, u svakom selu, a povezane svojim gradskim, sreskim, okružnim i glavnim odborima - same naći najbolje načine da savladali zaostalost većine žena, koja je karakteristična za mnoge delove Jugoslavije i Srbije, naročito na selu.2 Plenum AFŽ Jugoslavije, održan od 24. do 26. februara 1946. godine, bavio se tekućim društvenim problemima, kao što su agrarna reforma, zaštita mggke i deteta, stručno osposobljavanje zaposlenih, sa ciljem da se i žene uključe u te pro­ cese radi obezbeđenja njihovih interesa. Upozoreno je da će rad na oživotvorenju ustavnih principa o ravnopravnosti žena i muškaraca, na prosvećivanju i zapošlja­ vanju žena, kao i na zaštiti majke i deteta, biti dugotrajan proces, u kojem će se ja­ vljati i otpori, te daje zakone iz tih oblasti koje vlast bude donosila neophodno pra­ titi političkom akcijom i objašnjenjima. Uz konstataciju da su se u rad AFŽ uključile i žene iz predratnih, naročito humanitarnih, organizacija izražena je i izvesna bojazan od skret anja u feminizam -je r je on, rečeno je tada, u ranijem kapitalističkom sistemu, ograničavanjem aktiv­ nosti ženskih organizacija uglavnom na humanitarne i prosvetarske delatnosti, 1Velika Antifašistička skupština narodnog oslobođena Srbije (ASNOS), održana od 12. do 14. novem­ bra 1944. godine, ženama je priznala ravnopravnost sa muškarcima, pa je, među 277 poslanika za ASNOS i 85 za AVNOJ, izabrala i nekoliko poslanica. Antifašistička veća narodnog oslobođenja u drugim zemljama to su učinila ranije prilikom svog formiranja. Ženama Srbije, l Antifašistički miting žena Srbije; Svest srpske žcnc\ Beograđanke se odužuju slo­ bodi,Zora, 1945, br. l,str. 1-8; Sa scdnice glavnog odbora AFŽ Srbije i O formama našeg rada, Zora, 1945, br. 4, str. 3 i str. 7; Prvi Kongres AFŽ Jugoslavije, Borba, 17, 18. i 19. jun 1945. godine. �152 odvraćao žene od borbe za promenu društvenog sistema, što je jedini ispravan put za ostvarenje ravnopravnosti žena. Plenum je preporučio da se što više žena angažuje u politici, državnoj upravi i u proizvodnji. 3. Prvi petogodišnji plan i aktivnost zena Antifašistički front žena Jugoslavije, iz opštih zadataka koji su proizlazili iz Petogodišnjeg plana za period 1947. do 1952. godine, na svom plenumu, 14. decem­ bra 1946. godine, odredio je i svoje zadatke koordinirajući neke od njih sa zadaci­ ma koje je je preuzimao Narodni front (mobilizacija radne snage, radne akcije). U opštim postavkama Petogodišnjeg plana AFŽ je pronašao svoje izvorne zadatke, kao što su: političko objašnjavanje ženama šta plan znači za promenu i poboljšanje položaja žene; uticanje na žene, naročito mlađe, da se uključe u proizvodnju i kori­ ste sve mogućnosti koje im se pružaju da steknu ili povećaju svoje kvalifikacije; ot­ varanje dečjih i drugih ustanova za pomoć zaposlenoj ženi; pomaganje ženama na selu da se uključe u društveni život putem organizovanja njihovog političkog i kulturno-prosvetnog rada. Januara 1948. godine, u vreme nacionalizacije i podržavljenja privrednih preduzeća, strogo centralizovanog administrativnog upravljanja privredom i poče­ tka izvršavanja prvog Petogodišnjeg plana razvitka narodne privrede Jugoslavije, održan je Drugi kongres žena Jugoslavije, a nešto kasnije i Drugi kongres žena Sr­ bije. Planom postavljeni ambiciozni cilj da se savlada nasleđena privredna zaosta­ lost iziskivao je mobilisanje svih raspoloživih snaga, i materijalnih i ljudskih. Oba kongresa upućivala su organizacije AFŽ-a da se angažuju na izvršavanju opštih ci­ ljeva plana, ali da odaberu i svoje specifične ženske zadatke zavisno od situacije u kojoj žive i rade. Sugerisano je da se u organizacijama proširi i obogati kulturnoprosvetni rad. Osposobljavanje žena da podižu i neguju decu prema osnovnim zahtevima savremene medicine i pedagogije, da svoj život i život svoje porodice oslo­ bađaju zaostalih nekulturnih i neekonomičnih navika, sujeveija i predrasuda - po­ stavljeni su kao dugoročni zadaci koje su samo žene mogle ostvariti. Stoga se insi­ stiralo da se organizacije AFŽ-a prošire i učvrste, da komisije i sekcije za pojedina pitanja okupe što više žena, da u svoj rad unesu više plana i da ojačaju vertikalne veze među rukovodstvima AFŽ-a. Kao neposredni zadatak postavljeno je učestvo­ vanje žena u izbornoj kampanji, naročito učešće u izboru kandidata i kandidatki­ nja za članove i članice narodnih odbora, kako bi u odbore bili izabrani najčestitiji i najsposobniji građani i građanke.1 Nedugo posle ovih kongresa usledila je Rezolucija Informbiroa i napad SSSR-a na jugoslovensko rukovodstvo (jun 1948), kojima su ga optužili da odstupa od soci­ jalizma i pozvane su „zdrave snage“ da ga smene.2Napadi su praćeni ekonomskom 1 Milka Minić, Cana Babović, Vida Tomšič, Vanda Novosel, Mara Naceva, Mitra Mitrović, izlagaiya na II kongresu AFŽ Jugoslavije; Statut AFŽ Jugoslavije, Zora, 1948, br. 29 v Peti kongres KPJ održan je jula 1948, a Drugi kongres KP Srbije januara 1949. godine, kao odgovor na kampanju koju su protiv KPJ i njenog rukovodstva poveli SSSR i druge socijalističke zemlje. Posle ovili kongresa, na osnovu zaključaka Drugog plenuma CK KPJ od januara 1949, prišlo se kolektivizaciji na selu i osnivanju seljačkih radnih zadruga. �153 blokadom 1vojnim pretnjama na granicama Jugoslavije. Izvršavanje Petogodišnjeg plana dovedeno je u pitanje. Teškoće su potencirane i nezapamćenom sušom 1950. godine, tako da se zemlja našla na ivici gladi. Jugoslavija je bila prinuđena da zatra­ ži pomoć od zapadnih zemalja. Pomoć u hrani, odeći i sirovinama dobila je od SAD, Velike Britanije i Francuske, a pomoć za decu od UNICEF-a. Istovremeno, obustavljen je rad na izgradnji manje važnih objekata, pa je između 1949. i 1952. godine došlo do smanjenja broja zaposlenih, naročito žena. Uvedena je maksimalna štednja i smanjeni izdaci za društveni standard, a poveća­ ni izdaci za vojsku. Izvanrednim naporima da se uprkos svemu, koliko je moguće, prebrode na­ stale teškoće, priključili su se i AFŽ Jugoslavije i AFŽ Srbije pojačavanjem svog ra­ da. Okupljah su žene u čitalačke grupe koje su dopirale do svakog sela i zaseoka, organizovali su predavanja i kurseve iz raznih oblasti - naročito na selu (o nezi dece, higijeni, krojenju i šivenju, gajenju novih vrsta povrća, zdravoj ishrani i si). Ono što su naučile na tečajevima, žene su uglavnom primenjivale u svojim domaćinstvi­ ma, pa se u to vreme u mnogim kućama umesto ognjišta zidaju štednjaci, kreveti postaju uobičajeni deo nameštaja, stiču se higijenske navike, navike redovnog pra­ nja veša, čišćenja i uređenja kuća. Ishrana postaje zdravija i raznovrsnija. Žene su konačno prihvatile kao nužno obavezno školovanje i muške i ženske dece, i one su se pobrinule da deca redovno pohađaju školu. AFŽ je organizovao pomoć porodica­ ma, tako što su ih žene iz sela ih ulice u gradu zamenjivale u obavljanju kućnih po­ slova. U sezoni velikih poljskih radova AFŽ je na sehma organizovao sezonska obdaništa za decu koju majke nisu imale kome da ostave na čuvanje. U gradovima su bile inicijatorke za osnivanje dojihšta u fabrikama, jashca, obdaništa, mlečnih kuhinja i igrališta. Sve ove aktivnosti bile su raznovrsne i odgovorne, ah svaka za sebe i relati­ vno jednostavna. Uz malu materijalniu pomoć vlasti, preduzeća ih ustanove, i uz mnogo entuzijazma i dobrovoljnog rada žene su svojom aktivnošću počele da menjaju svoj način života i nosile modernizacyske procese, naročito na selu. Paralelno sa naporima za izvršenje plana promenjena je i koncepcija o putevima socijalističke izgradnje, pa se od državnog socijalizma prešlo na koncepci­ ju izgradnje socijalizma na osnovama samoupravljanja. U skladu sa tim tendenci­ jama, formalno je menjana i društvena uloga KPJ i Narodnog fronta. Već u aprilu 1949. godine, Treći kongres Narodnog fronta doneo je svoju Programsku deklaraciju kojom je prihvatio program KPJ kao svoj i odredio KPJ kao vodeću snagu društva u okviru Narodnog fronta. Naglašena je pohtička uloga Narodnog fronta u izgradnji zemlje i potreba da razvije življi politički rad za aktiv­ nije učešće građana u društvenom radu i u kritici narodne vlasti. AFŽ Jugoslavije je na svom Trećem plenumu (jun 1949) kao najvažnije zadatke postavio: pojačan politički rad na objašnjavanju ženama partijske politike i pohtičko aktiviranje že­ na u Narodnom frontu; okupljanje ženske radne snage, njeno stručno osposoblja­ vanje i borbu protiv fluktuacije, okupljanje žena za dobrovoljne radne brigade; po­ jačan rad na učvršćenju postojećih i osnivanju novih seljačkih radnih zadruga; da­ lje razvijanje aktivnosti na osnivanju ustanova za zaštitu majke i deteta; upozna­ vanje žena sa njihovim pravima. Dajai se svi ti zadaci što bolje ostvarivah još jednom je naglašena potreba jačanja organizacija AFŽ-a, njihovih izvršnih odbora i sekre­ �154 tarijata, sekcija kao pomoćnih tela, i aktiva u osnovnim organizacijama, kan i čvršće vertikalno povezivanje žena.1 4. Dečje ustanove, zapošljavanje žena Treći kongres AFŽ Jugoslavije održan je 28. i 29. oktobra 1950. godine u Zagrebu, u vreme pojačanog osnivanja seljačkih radnih zadruga i kolektivizacije na selu i u vreme uvođenja radničkog samoupravljanja i decentralizacije rukovođe­ nja privredom. Težište rada AFŽ-a preneto je na rešavanje takozvanih specifičnih proble­ ma žena: pitanja zaštite majke i deteta, pomoć vlastima u održavanju dečjih usta­ nova i zdravstvenom prosvećivanju žena.2 Na Trećem kongresu je učestvovalo i nekoliko lekara koji su govorili o zdravstvenim savetovalištima za žene, pitanjima stručne pomoći kod porođaja, ishrani i nezi dece. AFŽ je naročito propagirao ideje o zapošljavanju žena, kao osnovi za njiho­ vu egzistenciju i uslovu za njihovu potpunu ravnopravnost. U širim slojevima još je bilo prilično rasprostranjeno mišljenje daje za ženu sramota da radi van kuće - na­ ročito u radničkim zanimanjima - te daje rad van kuće nužda koje se što pre udajom treba osloboditi. Osim toga, žene su posle rađanja dece često napuštale posao, jer nisu imale kome da povere decu na čuvanje. Nezainteresovanost većine žena za sri­ canje stručnih kvalifikacija, mali broj ženskih stručnih škola, i to za „ženska zanimanja“, nepismenost i natprosečna fluktuacija ženske radne snage, koja je uglavnom nekvalifikovana ili priučena - posledice su takvih shvatanja i situacije žena. Stoga su mnoge organizacije AFŽ-a, nakon tečajeva za nepismene radnice, organizovale i tečajeve za sricanje kvalifikacija, naročito za radnice u tekstilnoj industriji. Ova shvatanja, donekle suzbijena ali ne i savladana u periodu obnove; iznova su buknu­ la pri prvom izbijanju društveno-ekonomske krize početkom pedesetih godina. Polazeći od toga da ogromna većina žena živi u seoskim domaćinstvima, da i u gradovima većina žena nije u radnom odnosu i bavi se isključivo domaćinstvom, da su ta domaćinstva zaostala, daje nepismenost žena izuzetno visoka, AFŽ se po­ sebno pozabavio pitanjima domaćinstva i nepismenosti. Organizovani su osnovni i produžni tečajevi za nepismene, zadružni i domaćički tečajevi sa programom koji je obuhvatao pitanja zdrave ishrane, nege dece, higijene, čuvanja i prerade voća i povrća. Takođe, bilo je i tečajeva za mlade mnjke, tečajeva za osposobljavanje učite­ ljica u domaćičkim školama, tečajeva za aktivistkinje AFŽ-a, i drugih. Pedesetih godina uneto je više sistema u rad i saradnju AFŽ-a sa odgovara­ jućim državnim organima i društvenim organizacijama - naročito sa Crvenim krstom - u osnivanju, opremanju, održavanju ustanova za decu i ustanova za zaštitu 1 Treći plenum Centralnog odbora AFŽ Jugoslavije: Vida Tomšič, Naš rad i naši zadaci; Rezolucija; Iz rezolucije o narednim zadacima AFZ Jugoslavije, Žena danas, 1949, br. 61, str. 3 -7 .^ 2 Tito, O dosadašnjem i budućem radu i ulozi žena, Zora, 1950, br. 62-63; Vida Tomšič, Žene Jugosla­ vije u borbi za izgradnju svoje socijalističke zemlje - za m ir u svetu, Žena danas, 1950, br. 77-78, str. 5-11; Mora ifadić, Uloga i zadaci AFŽ u podizanju i negovanju m ladog naraštaja i Rezolucija o tome, Isto, str. 17-24. i str. 27 i 28; Poznati lekari govore na našem Kongresu, Isto, str. 25. �155 materinstva. Od mnogobrojnih aktivnosti AFŽ-a u to vreme u Srbiji vredno je ista­ ći dve krupne akcije: skidanje zara i feredže, akciju koja je tragala više godina i za­ vršena je 1951, i drugu - prosvećivanje žena na Kosovu i Metohiji, koju je inicirao Treći kongres AFŽ-a. 5. Skidanje zara i feredže Još 1947. godine, na Prvom kongresu žena Bosne i Hercegovine delegatki­ nje muslimanke spektakularno su se otkrile, i time pokrenule akciju za skidanje zara i feredže. Prihvatile su je borbenije napredne muslimanke na Kosovu i Meto­ hiji, u Sandžaku, u Crnoj Gori i u Makedoniji, koje su se skidajući zar i feredžu uk­ ljučivale u rad u fabrikama i ustanovama i u političku aktivnost, naročito u rad AFŽ-a. One su organizovale skupove na kojima su ubeđivale svoje sunarodnice da pođu njihovim putem i da se oslobode simbola vekovne potčinjenosti muslimanskih žena koji ih je izolovao od sveta. Ali, i pored toga, većina žena ipak je ostajala pokri­ vena. Glavni razlog bilo je to što muški članovi porodice nisu dopuštali ženama da se samoinicijativno odreknu tradicije, očekujući da najpre drugi to svojim ženama dozvole. Stoga su muslimanke, 1950. godine, prihvatile novu inicijativu radnica i radnika Železničke radionice i ložionice u Sarajevu. Po ugledu na njih, sa mnogo­ brojnih mitinga, skupova i konferencija muslimanskih žena i muškaraca upućiva­ ne su rezolucije i peticije odgovarajućim narodnim skupštinama u kojima se zahtevalo da se zakonom zabrani nošenje zara i feredže.1 Akciju je podržao i reis-ul-ulema Ibrahim Fejić, koji je još na početku akci­ je, 1947. godine, izjavio da islamska vera ne zabranjuje skidanje zara i feredže. Po­ vodom nove kampanje, on je ponovio svoje mišljenje ističući da je skidanje zara i feredže od važnosti za kulturno izdizanje muslimanske žene i za njenu ravnoprav­ nost. Podsetio je da su i neke muslimanske države zakonom zabranile nošenje zara i feredže, pa nema razloga da se to ne učini u Jugoslaviji. Uz njega su akciju podrža­ li i drugi najodgovorniji verski predstavnici i Udruženje muslimanskog sveštenstva.2 Narodna skupština republike Srbije, na zasedanju od 14. do 16. januara 1951. godine, donela je Zakon o zabrani nošenja zara i feredže. Zakon je obrazložila ministarka prosvete Mitra Mitrović. Slične zakone donele su i republike Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija, neke pre a neke kasnije.3 Nezaboravni događaj za muslimanke iz Makedonije, od kojih su mnoge bile sa sela, bio je kada su po prvi put otkrivena lica krenule na dugo turističko puto­ vanje od Skoplja, preko Beograda sve do Postojne i Pule, i divile se do tada neviđe­ nim svetovima. Ih, kada su, radi upoznavanja sa radom AFŽ-a, žene Kosmeta pose1 Bez mraka i feredže, Žena danas, 1949, br. 58, sir. 12; Za bolji život muslimanskih žena\ Isto, 1950, br. 75, str. 2 i 3; Šiptarkc odlučno polaze u novi život, Zora, 1950, br. 61, str. 4; 2.500 muslimana i muslimanki Novog Pazara traže donošenje zakona o skidanju zara i feredže, Isto, str. 8. - I dnevna štampa pratila je ovu akciju i u njoj se može naći više napisa o toj akciji. z Zar i feredža koče napredak muslimanki (izjava reis-ul-uleme islamske verske zajednice u FNRJ Tanjugu), Zora, 1950, br. 61, str. 3 i 8; Donesen je zakon o zabrani nošenja zara i feredže, Zora, 1951, br. 65, str. 11. Svanuo je i njima dan (deo obrazloženja Mitre Mitrović), Zora, 1951, br. 66, str. 5. - Do kraja febru­ ara se otkrilo oko 70.000 muslimanki na Kosovu i Metohiji. Ponekad su to činile na konferencijama; Zora, 1951, br. 66. str. 11. �156 ćivale Vojvodinu, obilazile fabrike u kojima rade žene, obdaništa i porodilišta po selima, i od svojih domaćica, vojvođanskih zadrugarki, praktično učile kako se vodi i radi u domaćinstvu.1 Ovakva turistička putovanja muslimanki i međusobne radne posete žena organizovane su i kasnije. 6. R ad na prosvećivanju žena Druga velika dugoročnija aktija koju su pokrenuli Centralni odbor AFŽ Ju ­ goslavije i Glavni odbor AFŽ Srbije bila je akcija za prosvećivanje žena na Kosovu i Metohiji. Oni su se priključili M inistarstvu narodnog zdravlja Srbije i Crvenom krstu Jugoslavije, koji su započeli sanaciju naselja, i njihovu akciju proširili i na zdravstveno prosvećivanje u pet srezova i produžili je na šest meseci. Pozvali su lekarke i lekare, babice, negovateljice, sestre nudilje i dobre domaćice iz cele zemlje da se dobrovoljno jave da u ovoj akciji učestvuju. Javile su se stručnjakinje i doma­ ćice iz Beograda, Ljubljane, Zagreba, Novog Sada i drugih mesta, i to u većem broju od potrebnog, pa su za ovu akciju mogle biti izabrane samo iskusne stručnjakinje. Akciju su pripremale organizacije žena u srezovima, tako što su se prethodno odr­ žavale konferencije žena po selima i sastanci sa Narodnim frontom, na kojima su se meštanke obavezivale da će očistiti svoje domove, a muškarci da će okrečiti ku­ će. Ekipe AFŽ-a, sastavljene od babica ili sestara nudilja, iskusnih domaćica i akti­ vistkinja AFŽ-a, zadržavale su se u jednom selu punih mesec dana i obilazile svaku kuću po nekoliko puta, davale stručna uputstva ukućankam a i ukućanima prema situaciji koju su u kući zatekle. Domaćica iz ekipe praktično im je pokazivala kako se sprema stan, čisti dvorište i održava lična higijena. Članice ekipe su praktično pokazivale kako se kupaju i povijali deca, kako se hrane, kako im se pripremaju jela. Davale su savete trudnicama, otkrivale im uzroke prevelike smrtnosti njihove dece, i slično. Držale su predavanja i kraće seminare za sve žene u selu - o ishrani dece, o zaraznim bolestima, o spremanju kuće, održavapju lične higijene, i druga. Za vreme boravka ekipe u određenom selu u to selo su dolazili i lekari koji su obav­ ljali preglede stanovništva i držali pojedina predavanja.2 Ova akcija je uspešno završena, ali je ubrzo orgauizovana i nova akcija, ne samo na Kosovu i Metohiji već i u drugim krajevima Srbije, a nešto kasnjje proširila se na sve zaostale krajeve u zemlji. U Srbiji je novu akciju zdravstvenog prosvećivanja organizovao Institut za narodno prosvećivanje NR Srbije, zajedno sa Narodnim frontom, AFŽ-om i Crve­ nim krstom Srbije.3 Ova akcija prerasla je u dvogodišnje tečajeve za prosvećivanje 1 Otkrivenih lica na prvom izletu, Žena danas, 1951, br. 82, str. 9; Dobro nam došle, Zcne Kosmeta u poseti Vojvodini, Isto, 1951, br. 88, str. 9; Stekle su mnoga nova znanja, Žene Kosovo-Metohijske obla­ sti u poseti Vojvodini, Zora, 1951, br. 74, str. 4. i Poziv CO AFŽ Jugoslavije i GO AFŽ Srbije u akciju za prosvećivanje žene Kosmeta, Žena danas, 1951, br. 81, str. 2; Akcija zdravstvenog prosvećivanja na Kosmetu, Isto, 1951, br. 82, str. 8; Počela je borba protiv neznanja i zaostalosti'. Ekipe na delu, Isto, 1951, br. 83, str. 6 i 7; Priznanje najboljim aktivistkinjam a - o ekipama na Kosmetu, Isto, 1951, br. 84— str. 3; Akcija zdravstvenog prosvećiva­ 85, nja, Zora, 1951, br. 69, str. 8; Akcija se nastavlja, Zora, 1951, br. 70, str. 8. 3 Za zdravlje majke i deteta, Žena danas, 1951, br. 88, str. 7 i 8; Za nove higijenske i druge kulturne navike, Zora, 1951, br. 74, str. 6 i 7; Akcija zdravstvenog prosvećivanja, Zora, 1951, br. 75, str. 4 i 5; Isto, br. 76, str. 6; Na. putu podizanja zdravstvene i kulturne svesti, Zora, 1953, br. 81, str. 6 i 7. �157 seoske ženske omladine, koje su organizovali prosvetni organi, zggedno sa AFŽ-om i Crvenim krstom. Tečajevi su se oslapjali na seoske učiteJj(ic)e, i u njima su se na­ ročito istakle učiteljice, lekarke, medicinske sestre i dečje negovateJjice - aktivistki­ nje AFŽ-a, odnosno, kasnije, ženskih društava. Do 1953. godine održano je preko devet hiljada tečajeva koje je pohađalo 229.000 omladinki.1 7. Pravni položaj žena Ustavna načela o ravnopravnosti žena i o zaštiti dece i materinstva, jednak rad - jednaka nagrada, razrađivana su u nekoliko zakona i drugih propisa kojima su ta prava detaljno definisana. U izradi predloga ovih zakona AFŽ je vrlo aktivno učestvovao, a isto tako i u praćenju i kontroli njihove primene. Među prvim zakonima koje je donela Savezna skupština bio je Osnovni za­ kon o braku (1946). On je odvojio državu od crkve i ustanovio obavezni građanski brak, a sve odnose u braku postavio je na potpuno ravnopravnu osnovu, dajući jed­ naka lična prava i jednake obaveze mužu i ženi. Tako, na primer, žena je dobila punu poslovnu sposobnost, ekonomsku nezavisnost, pravo na izbor prezimena i jednaka roditeljska prava i obaveze prema deci. Polazeći od toga daje brak ustano­ va koja je u prvom redu od interesa za supružnike, ali i društvenu zajednicu, zakon je propisao uslove za razvod braka - uglavnom klasične, ali je uveo i pravo bračnih drugova da sporazumno mogu zatražiti razvod braka. Mada su morali dokazati i daje njihov bračni život toliko poremećen daje zajednički život postao nepodnošljiv, ovaj institut je olakšao razvod braka. Kasnijim republičkim propisima razvod je potpuno liberalizovan. Supružnik koji je nesposoban za privređivanje ima pravo na izdržavanje. Imovina koju je jedna osoba stekla pre zaključenja braka, kao i ona koju je u braku stekla nasledstvom ili poklonom ostaje njeno vlasništvo. Imovina koju su bračni drugovi stekli u braku svojim radom njihova je zajednička imovina koja se deli srazmerno doprinosu svakog od njih. Kao doprinos koji se uzima u ob­ zir prilikom raspodele imovine smatra se, između ostalog, i svaki rad na poslovima domaćinstva, na staranju i odgoju dece. Kada je donet ov^j zakon bio je zapravo program ravnopravnosti muškara­ ca i žena. Organizacije AFŽ-a uložile su mnogo napora da ga objasne ženama i ista­ knu njegovu važnost za promenu njihovog dotadašnjeg položaja. Nekoliko zakona iz materije porodičnog prava doneto je i 1947. godine. I u njima je izražena ravnopravnost žena. Osnovnim zakonom o odnosima roditelja i dece određen je krug dece koja se im^ju smatrati bračnom, izjednačena su prava i obaveze roditelja prema bračnoj i vanbračnoj deci, kao i prava i obaveze van bra­ čne i bračne dece prema roditeljima. Žena tužbom može tražiti utvrđivanje očinst­ va, a žena, muž ili dete, ako za to imaju interesa, mogu i osporavati bračnost deteta. Zakon o usvojenju predviđa da i žena i muškarac mogu biti usvojiteljica, odnos­ no usvojitelj. Ako je usvojitelj(ica) u braku za usvojenje je potrebna saglasnost dru­ gog supružnika. Po Osnovnom zakonu o starateljstvu staratelj (ica) se postavlja sa­ mo maloletnoj deci koja su ostala bez oba roditelja, ih punoletnim licima koja se ne mogu brinuti o sebi ih svojoj imovini; i žena, jednako kao i muškarac, može biti 1 Zora, 1953, br. 89-90, str. 15. �158 imenovana za starateJjicu. U starateljskim savetima, koji su se po zakonu formira­ li pri organima starateljstva, kao i u starateljskim aktivima, pored predstavnika drugih organizacija i AFZ je imao svoje predstavnice koje su obavljale operativne poslove: pomagale su staratelju ili starateljici pri smeštaju deteta u dečje ustanove, kod upisa u školu, u izboru zanimanja i si. One su posećivale decu, kontaktirale sa njihovim učitelji(ca)ma i brinule o tome da uklone sve ono što bi detetu smetalo u njegovom razvoju. Uređenje porodičnih odnosa preneto je na republike, i one su uglavnom te odnose regulisale na sličan način. Zakonom o socijalnom osiguranju radnika, nameštenika i službenika, 1946. godine, uvedeno je osiguranje za sve rizike (starost, bolest i nesreća, smanjenje ili gubitak radne sposobnosti, nezaposlenost, trudnoća, porođpj, i dr), a kasnije je ova oblast regulisana sa više saveznih zakona i, najzad, republičkim zakonima. Po tim zakonima žene u Srbiji impju pravo na pomoć za novorođenče, pravo na plaćeno porodiljsko odsustvo (u početku tri nedelje pre i tri nedelje posle porođaja, kasni­ je godinu dana, a u slučaju daje dete bolesno do tri godine, a hendikepirano do pet godina), pravo na odsustvovanje sa posla radi nege obolelog deteta. Oba ova prava mogu koristiti supruga ili suprug, u zavisnosti od toga kako se sporazumeju. Dečji dodatak, kada je ustanovljen, pripadao je za svu decu bez obzira da li su rođena u braku ili van braka, a kasnije je on imao i socijalnu funkciju, jer je u jednom kriznom periodu oduzet zaposlenima sa većim prihodima, a onima sa nižim primanjima je povećan, tako d aje zajedno dete iznosio trećinu ličnog dohotka. Danas je u Srbiji krug korisnica i korisnika proširen, i dečji dodatak se koristi za podsticanje rađanja u niskonatalitetnim opštinama, odnosno kao antinatalitetna mera prema alban­ skom, muslimanskom i romskom stanovništvu. M aterinski dodatak, uveden npjpre kao socijalna mera za porodice sa niskim primanjima ili bez njih, postao je me­ ra za stimulaciju nataliteta. Pripada za određeno vreme svim porodicama. Porodi­ ce sa niskim primanjima uživaju beneficirane cene u školskim i predškolskim usta­ novama. Po penzpskom osiguranju, žene, podjednakim uslovima, impjujednake pen­ zije kao i muškarci, mada u penziju odlaze sa pet godina beneficiranog radnog sta­ ža i sa pet godina života manje od muškaraca. Slične pogodnosti žene imaju i u in­ validskom osiguranju. One ostvaruju i porodičnu penziju pod povoljnijim uslovi­ ma od muškaraca u pogledu godina starosti. Po novom Krivičnom zakonu iz 1951, kao i u ranijem predratnom zakonu, svaki pobačaj, osim onog koji je izvršen radi spasavapja života trudnice, bio je kri­ vično delo. Za kriminalni pobačaj po ranijem zakonu trudnica je mogla biti kažnje­ na do pet, a izvršilac pobačpja do deset godina zatvora, a po novom zakonu trud­ nica se ne kažnjava. Uredbom o postupku za vršenje dozvoljenog pobačpja, 1952, dozvoljen je pobačpj iz medicinskih, a pod određenim uslovima i iz zdravstveno-socijalnih razloga. No, praksa je bila različita i Uredba se u mnogim krpjevima iz ra­ znih razloga - principijelnih, medicinskih, religioznh ili lukrativnih - restriktivno tumačila i primenjivala, sve do 1963. godine kada je praksa ujednačena i uslovi i postupak za pobačpj liberalizovani. Od 1977. godine, bez ikakvih ograničepja, do­ zvoljen je pobačaj do deset nedelja starosti ploda. Od 1946. godine žene su u sudskoj praksi u naslednom pravu izjednačene sa muškarcima, na osnovu Zakona o nevažnosti pravnih propisa donetih pre 6. ap­ �159 rila 1941. i za vreme neprijateljske okupacije. Kasnije doneti, Zakon o naslađivanju (1955) dosledno je sproveo jednakost muškarca i žene u pravima na nasleđivanje, a u tim pravima izjednačio je i bračnu i vanbračnu decu. Osnovni zakon o upravljanju privrednim preduzećima i višim privrednim udruženjima od strane radnih kolektiva (1950) još jednom je izričito propisao pra­ vo žena da biraju i da budu birane u organe upravljanja preduzećima. Navedeni zakoni, a i mnogi drugi (Zakon o ličnim imenima, Zakon o državljanstvu, Zakon o matičnim knjigama, i dr) koji su donošeni po oslobođenju, sadržavali su nove odre­ dbe kojima se u raznim oblastima precizirala ravnopravnost žena. AFŽ je strpljivo objašnjavao njihov smisao i podsticao žene da ih koriste. To je bio jedan od bitnih sadržaja političkog rada sa ženama. Upravo kroz objašnjavanje tih zakona, istovre­ meno su se objašnjavale i društveno-političke promene i promenjeni položaj žena. 8. Međunarodne veze Nacionalni komitet za proslavu Međunarodnog ženskog dana Velike Brita­ nije, 1945. godine u Albertholu, održao je veliku proslavu.1Proslavi su prisustvo­ vali, osim nacionalnih organizacija, i delegatkinje Sovjetskog Saveza, Francuske, Belgije i Jugoslavije. Posle toga, u toku naredne dve nedelje, u trideset i jednom britanskom gradu u provinciji organizovan je niz konferencija na kojima je usva­ jana Povelja o pravima žena. Ona je predata ministru spoljnih poslova Velike Bri­ tanije daje podnese Međunarodnoj konferenciji u San Fransisku (OUN).2 I Savez francuskih žena, antifašistkinja, 1945. godine, na svom Kongresu pokrenuo je inicijativu za održavapje međunarodnog kongresa žena. Ovom Kongre­ su prisustvovao je veliki broj delegatkinja ženskih organizacija iz raznih zemalja sveta, pa je formiran Inicijativni odbor za sazivanje međunarodnog kongresa žena. Osnovna programska koncepcija budućeg kongresa bila bi: uništiti fašizam i osi­ gurati demokratiju u svim zemljama, pripremiti srećnu budućnost novim pokolje­ njima, dati ženama prava izražena u Internacionalnoj povelji žena (kao majci: pra­ vo da rađa decu u svetu koji je oslobođen strahota, bede i rata, u svetu u kojem će joj svaka vlada osigurati neophodnu socijalnu i zdravstvenu zaštitu i pristojne sta­ nove; kao radnici: pravo da radi u svim granama industrije i da se bavi svim profe­ sijama, da za jednak rad prima jednaku nagradu, da ima iste mogućnosti kao mu­ škarac za stručno obrazovanje i da joj se povere odgovorni poslovi; da se ukine eks­ ploatacija žena kao jeftine radne snage i da joj se poboljšaju uslovi rada; kao građan­ ki: jednakost sa muškarcem pred zakonom i puna demokratska sloboda izražava­ nja, mogućnost da glasa i da bude članica sudskih veća i međunarodnih ustanova i vlasti).3 Nacionalni komitet za proslavu Međunarodnog ženskog dana Velike Britanije formiranje 1942. go­ dine. On je predstavljao 16 ženskih društava, tri sindikata i 23 ugledne žene Velike Britanije, i l i sa­ vezničkih ženskih društava u Engleskoj, koja su u Engleskoj dobila utočište za vreme Drugog svetskog rata. ^ Slobodoljubive žene svijeta - da bi se mogli zbližiti, Žena danas, 1945, br. 34, str. 28. Uoči prvog kongresa antifašistkinja sveta, Žena danas, 1945, br. 35, str. 24. �160 Iste godine, od 27. novembra do 1. decembra u Parizu je održan Prvi među­ narodni kongres žena, kojem je prisustvovalo 850 delegatkinja iz četrdeset zemalja. One su predstavljale oko 120 miliona organizovanih žena. Na Kongresu, kao dele­ gatkinje AFŽ-a, učestvovale su M itra Mitrović, Anka Berus, Mileva Rodić, Olga Humo, dr Olga Milošević i Kata Pejnović. Na Kongresu je osnovana Međunarodna demokratska federacija žena (MDFŽ), u kojoj je AFŽ aktivno sarađivao, kako u njenom osnivanju tako i u njenom daljem radu. Ali je MDFŽ, sve više pod uticajem Sovjetskog Saveza, opozvala svoj poziv članicama plenuma MDFŽ iz Jugoslavije da učestvuju na njenom plenarnom zasedanju u Moskvi 1949. Optužila je delegatkinje AFŽ-a da su gestapovske provokatorke i špijunke i isključila ih iz MDFŽ. AFŽ je odgovorio svojom Rezolucijom, u kojoj je izneo svoj rad kao antifašističke organizacije, odbio i osudio sve optužbe koje je Jugoslaviji uputio Informbiro.1 Zaoštreni međunarodni odnosi, koji su nastali u fazi hladnog rata i koji su direktno uticali i na međunarodne organizacije - među njima i ženske - doveli su do toga d aje prijem nacionalnih organizacija u međunarodne organizacije zavisio od blokovske pripadnosti pojedine države. Ostajući izvan blokova AFŽ, više nije tra­ žio prijem ni u jednu međunarodnu žensku organizaciju. 1 Informbiroovska klika u MDFŽ razbijač m e đ u n a r o d n o g jed in stva demokratskih žena i MDFŽ, Že­ na d anas, 1949, br. 64, str 4 i 5; Rezolucija Trećeg plenum a CO AFŽ Jugoslavije, Žena danas, 1949, br. 611, str. 6; Vida Tomšič, Žene Jugoslavije u borbi za izgradnju svoje socijalističke zemlje - za m ir u svetu (referat na Trećem kongresu žena Jugoslavije), Žena danas, 1950, br. 77-78, str. 5. �UKIDANJE ANTIFAŠISTIČKOG FRONTA ŽENA I OSNIVANJE SAVEZA ŽENSKIH DRUŠTAVA 1. Žene su subjekti svog vlastitog oslobođenja Neposredno posle oslobođenja vodile su se diskusije - najpre među ženama - o zadacima i karakteru Antifašističkog fronta žena, a ponegde su se čuli i razgo­ vori o tome da li ima potrebe da on i dalje postoji. Te diskusije, u svom pismu partij­ skim organizacijama, oktobra 1945. godine, prekinuo je Centralni komitet Komu­ nističke partije Jugoslavije. Organizacije AFŽ - kaže se u pismu - predstavljaju og­ romnu snagu, i njihov osnovni zadatak je pomoć narodnoj vlasti u rešavanju pri­ vrednih i socijalnih pitanja, kao i vaspitni rad i političko prosvećivanje žena. Mada žene uživaju punu ravnopravnost, još je nužno imati i posebnu organizaciju žena, koja nije izolovana feministička organizacija, već u političkom smislu sastavni deo Narodnog fronta, i pomaže mu u radu, ali inu nije potčinjena. Organizaciono, ona treba da bude čvrsto povezana - od mesnih, preko okružnih i glavnih odbora - sa svojim Centralnim odborom, i da tako čini jedinstvenu, masovnu organizaciju, ali je pri tome potrebno ostaviti dovoljno mogućnosti svakoj organizaciji da sama ra­ zvija inicijativu u ostvarivanju svojih zadataka u sredini u kojoj deluje, a naročito na selu.1 O organizovanju i zadacima AFŽ raspravljano je i kasnije - 1947. i 1948. u Komisiji za društvenu aktivnost žena CK KPJ. Tada je još jasnije izražen razlog za postojanje posebne ženske organizacije. Isticano je da zadobijanje zakonske ra­ vnopravnosti žena sa muškarcima nije argument za ukidanje jedne masovne žen­ ske organizacije. Problem je kako i preko kojih organizacionih formi revolucionar­ nu snagu žena spojiti sa snagama radničke klase i čitavog naroda u cilju njihovog potpunog oslobođenja. Drugim rečima, oslobođenje žena ne postiže se automatski, prikvatanjem socijalizma kao društvenog sistema, nego je za njeno ljudsko oslobo­ đenje i dalje potrebna organizovana delatnost samih žena. Ideje KPJ o oslobođenju žena u socijalističkom društvu polazile su tada od iskustava Sovjetskog Saveza, ali i od vlastitih iskustava stečenih u antifašističkom ženskom pokretu, i ona su izražena u novim zakonima, donetim neposredno posle oslobođenja, u aktima i u praksi organa narodne vlasti, kao i u dokumentima i pra­ ksi Antifašističkog fronta žena.2 ^ AJ, I-CK-XVII/1 do XVII/5,1947. Sovjetska vlast od 1917. zakonima je regulisala sklapanje i razvod braka; izjednačila je bračnu i vanbračnu decu; materinstvo je proglasila društvenom funkcijom žene i stavila ga pod žaštitu države; donela je propise o porodiljskom odsustvu i o zaštiti zdravlja žene; dozvolila je prekid trudnoće, ali �162 Peti kongres K PJ (jul 1948) održanje u znaku otpora optužbama Informbi­ roa i mobilizacjje za očuvanje jedinstva naroda, nezavisnosti i samostalnosti zemlje. U novom programu Komunističke partije Jugoslavije usvojenom na tom Kongre­ su, u posebnom poglavlju o Antifašističkom frontu žena istaknuta je uloga žena u narodnooslobodilačkom ratu, u podizanju svesti žena i njihovoj mobilizaciji za oslobodilački rat, kao i njihova uloga u povezivanju fronta i pozadine. Konstatujući da Antifašistički front žena i u novim uslovima podiže kulturno-politički nivo žena i mobiliše ih da se aktivno uključe u izgradnju zemlje, utvrdio je i odgovornosti KPJ, tako što će se K PJ „boriti za svestrano jačanje aktivnosti AFŽ u radu na vaspitavanju žena u duhu socijalizma, u radu na većoj mobilizaciji žena za izgradnju soci­ jalizma i za obezbeđenje ravnopravnosti putem stalne brige za njihovo kulturno i političko uzdizanje, za majku i dete, kao i za što masovnije uključivanje žena u sve oblasti društvenog i ekonomskog života".1 2. Posebno organizovanje žena - da ili ne? Posle svog Petog kongresa Komunistička partija Jugoslavije dala je veći zna­ čaj Narodnom frontu, i on je, prihvatajući program K PJ kao svoj, postao glavna politička snaga u društvu i politička osnova novog društvenog uređenja. Kada je položaj žena u pitanju to je značilo da Komunistička partija zadržava svoju idejnu i ideološko-političku ulogu u određivanju pravaca rada pri rešavanju problema dru­ štvenog položaja žena, a da Narodnom frontu pripada uloga političkog realizatora usvojenih ideja. Tako su K PJ i komunističke partije pojedinih republika na svojim kongresima utvrđivale samo osnovnu orijentaciju u ženskom pitanju, a sve drugo bilo je stvar odnosa između Narodnog fronta i organizacija žena, pa su u Central­ nom, kao i u drugim komitetima KPJ, ukinute komisije za rad među ženama. Narodni front se, međutim, nije bavio problemima žena, što je značilo da je u svim republikama, kao i u Srbiji, organizacijama žena uglavnom ostavio punu slobodu političkog i svakog drugog delovanja. Ali, prema zaključcima Trećeg kon­ gresa AFŽ-a (oktobar 1950), on ostaje organizacija žena i, istovremeno, postaje i sekcija Narodnog fronta, što znači da političkim i kulturno-prosvetnim radom AFZ-a rukovodi Narodni front, a odbori AFŽ-a samo mu predlažu šta i kako raditi „među ženama". Odbori AFŽ se i dalje zadržavaju, a za obavljanje i izvršavanje konkret­ nih zadataka obrazuju se i aktivi žena. Ovi aktivi postepeno se mogu razviti i u po­ sebna društva u okviru AFŽ. Oni se, prema tome, povezuju horizontalno sa orgamsamo u zdravstvenim ustanovama i bolnicama. Odeljeuje za zaštitu matera i dece Ministarstva soci­ jalnog staranja sprovodilo je zamašne akcije za prosvećivanje žena, organizovalo savetovališta za že­ ne, osnivalo ustanove dečje zaštite, i dr. Posebne ženske organizacije su ukinute i, 1919. godine, u Sovjetima je ustanovljeno Odeljenje za rad među ženama. Zadatak mu je bio da pridobije žene za sin­ dikat i za Partiju. Odeljenje je svaka tri meseca sazivalo skupštinu koju su činile delegatkinje iz fabri­ ka. Izdavalo je časopise Radnica, Seljanka i Delegatkinja, a u svim drugim partijskim časopisima ob­ javljivani su prilozi o ženama. Odeljenje je zamenjivalo organizaciju žena, ali je bilo pod potpunom kon­ trolom Partije, i u njemu je radilo mnogo muškaraca. Kod žena je bilo otpora ovakvom odnosu prema njihovom organizovanju, te su one zbog toga isključivane iz Partije i etiketirane kao feministkinje. Odeljenja su ukinuta 1929. godine. - Mojca Dobnikar u predgovoru knjizi Aleksandre Kolont^j, Žen­ ska v socijalizmu, Ljubljana 1982, str. 7-17. LPeti kongres KPJ, stenografske beleške, Beograd 1949, str. 891. �163 zacijama Narodnog fronta, a vertikalna povezanost odbora AFŽ postiže se manje davanjem smernica viših rukovodstava nižim i povratnim informacijama, a više oživljavanjem rada plenarnih sastanaka izbornih tela AFŽ.1 Ova komplikovana i nejasna organizaciona konstrukcija teško daje mogla da se sprovede, te su se u praksi mogle zapaziti dve tendencije: jedna je težila postepenoj likvidaciji AFŽ, a druga, preovlađujuća, nastojala je da AFŽ, prihvatajući samo formalno status sekcije Narodnog fronta, i dalje zadrži svoju autonomnost. U nggvećem broju slučajeva to je pogodovalo i organizacijama Narodnog fronta, jer su one ionako sav politički i kulturno-prosvetni rad i dalje rado prepuštale AFŽ-u. Ipak, ono što je u ovoj novoj organizacionoj koncepciji bilo jasno jeste preporuka da se u okviru AFŽ osnivaju posebna društva za rad na konkretnim pitanjima koja utiču na položaj žene. U vezi sa velikim otpuštanjem radnika i radnica sa posla, i zatvaranjem mnogih ustanova za zaštitu dece (1947-1952) među komunistima, a neretko i me­ đu ženama, javile su se i teorije daje zapošljavanje žena u privredi bilo samo jedna kratka epizoda i da će se žene vratiti u kuću. Polazeći od tih teorija, često je u pri­ vrednim, a i u političkim krugovima, isticano, uglavnom neopravdano, da su žene manje produktivne, da često izostaju, pa su pod tim izgovorima otpuštane sa posla, ih uopšte nisu zapošljavane. Pisalo se da se kod nas nanovo postavlja žensko pita­ nje. Ovakva ponašanja objašnjavala su se ostacima patrijarhalne svesti, i muškara­ ca i žena, kao i nedovoljnim idejnim i političkim radom komunista i komunistkinja. Pronalazili su se razlozi i u tome što AFŽ nije osnivao svoje organizacije u preduzećima i ustanovama, jer je smatrao da će probleme žena na radu rešavati sindikati, a oni su za njih bih neosetljivi. Nosioci takvih shvatanja često su bih upravo komu­ nisti, pa je jedna od posledica bila to što su SKJ i SSRN sve manje nastojali da poli­ tički utiču na šire uključivanje žena u javni i politički život.2 U periodu između Trećeg i Četvrtog kongresa AFŽ dogodile su se i značajne promene u privrednom i društveno-pohtičkom životu zemlje, što se odrazilo i na rad i funkcionisanje AFŽ. Veća samostalnost lokalnih organa vlasti, izvesna decen­ tralizacija, idejno-pohtička kampanja i druge mere za suzbijanje birokratizma, uvo­ đenje radničkog samoupravljanja izazvalo je i promene u radu društveno-pohtičkih organizacija. Namera je bila se da se one što više osamostale i razviju. Tako je Šesti kongres Komunističke partije Jugoslavije (novembar 1952), pre­ ma tada usvojenim dokumentima, trebalo da postane usmeravajuća snag° u D o l i n ­ kom životu zemlje, a komunisti su trebah da budu ti koji bi snagom svojih argumena­ ta uticah na svest, stavove i opredeljenja radnih ljudi i žena. Vaspitno-pohtička ak­ tivnost i lični primer trebalo je da budu odlučujući za autoritet svakog pojedinca i sva­ ke pojedinke. Kongres je kritikovao birokratizam u samoj Partiji i u vezi s tim predvideo razne mere da se opasnost birokratizovanja i u Partiji i u društvu otkloni. Menjajući svoju ulogu u društvu, KPJ je promenila ime u Savez komunista Jugoslavije. LRezolucija Trećeg kongresa AFŽ Jugoslavije o političkim i organizacionim pitanjima, Žena danas, 1950, br. 77-78, str. 14 i 15. Vida Tomsič, Postoji li kod nas žensko pitanje, Žena danas, 1952, br. 99, str. 1 i 2 (članak izvorno objavljen u Partiskoj izgradnji, 1952, br. 3); O ulozi i mjestu žene, Žena danas, 1952, br. 97, str. 2 i 4; Iz zaključaka VI Plenuma Centralnog odbora AFZ Jugoslavije, Zora, 1953, br. 81 str. 3; Vise uporno­ sti u radu sa ženama, Zora, 1953, br. 82, str. 3; Proširena scdnica Izvršnog odbora Centralnog odbora AFZ, Zora, 1953, br. 85, str. 3. �164 Na Šestom kongresu Saveza komunista Jugoslavije raspravljalo se i o aktiv­ nosti žena Tito je u svom referatu oštro kritikovao potcenjivanje žena, a kao osnov­ ni razlog tretiranja žene kao manje vredne radne snage naveo je to što „u masama radnika, nažalost, još nije napušteno zastaijelo i nesocijalističko gledanje na spo­ sobnost i ulogu žene u društvu, to jest shvatanje daje žena stvorena samo za kuhid J u , uzgajanje ctjece i vršepje kućnih poslova*4 . Bosa Cvetić je jedna od nekoliko delegatkinja koje su na Kongresu govorile 0 situaciji žena i kritikovale odnos prema problemima žena. Ona je konstatovala da sami zakoni „koji štite ženu i garantuju joj jednakost nisu dovoljni, niti mogu biti jedini uslov njene stvarne ravnopravnosti. Bili bi u zabludi ako na putu ostva­ renja pune ravnopravnosti žene ne bi uočili niz objektivnih i subjektivnih prepre­ ka, počev od opšte zaostalosti, koja je naročito velika među ženama sela, i velike opterećenosti žene u kući i porodici, do nepravilnih gledanja na položaj žene4. Citi­ 4 rajući ono stoje o uzrocima tih gledanja u svom referatu rekao Tito, nastavila je: „Svakako d aje za sve žene, kao i za društvo u kome žive, krupno pitanje hoće li se one zatvoriti u uski krug domaćeg ognjišta ili će biti aktivne na svim poljima rada4. 4 Prihvatanje vodeće i usmeravajuće uloge Partije i Fronta od strane žena nije dove­ la u pitanje, ali je istakla da je nužno i dalje širiti krug aktivistkinja i „pokretati čitavo društvo da proces izrastanja žene u stvarno ravnopravnog građanina bude što brži. To organizacija žena ne može sama postići, ali je važno i potrebno da ona u toj borbi bude prva4.1 dalje: „...posle Trećeg kongresa AFŽ Jugoslavije, organi­ 4 zacija žena orijentisala se u prvom redu na specifične zadatke. Ovo je imalo svojih pozitivnih strana, ali pogrešno shvatanje ove orijentacije, ne samo od strane AFŽ, već i od Partije i Narodnog fronta, dovelo je do ozbiljnog zanemarivanja političkog rada među ženama, što je takođe ostavilo najteže posledice na selu. Sav rad je pre­ pušten organizaciji žena, dok je ona očekivala da pokretač rada treba da bude Par­ tija i Narodni front, tako daje u nekim mestima stvarno došlo do prekida rada or­ ganizacija žena i, što je još teže, rada sa ženama uopšte4. O budućem radu organi­ 4 zacija žena rekla je: „svoj budući rad (morale bi) usm eriti na razrađivanje proble­ ma koji se tiču položaja žene, a istovremeno nastojati da budu organizatori rada među svim ženama, sindikalno organizovanim, ženama sela, zadrugar kama, žena­ ma u raznim društvim a... s tim da im osnovna smernica u radu ne bude okupljanje 1 zadrža anje žena u svojoj organizaciji, već stalna orijentacija na svestrano vaspitavanje žena za široko i aktivno učešće u svim organima koji će rešavati ne samo životne probleme žene, porodice i dece već i društvene probleme uopšte, orijentaci­ je na rad u organima vlasti i organima radničkog upravljanja4.1 4 Govoreći o odnosu Partije prema ženama, Aleksandar Ranković je istakao - i to potkrepio statističkim podacima - da u partijskim organizacijama postoji sektaški, konzervativni i nedemokratski odnos prema ženama. Posledica takvog od­ nosa je činjenica da se u Partiji smanjuje relativan broj žena, i on u 1952. godini iznosi svega 8,66% prema 29,04% u 1950. godini - u odnosu na ukupan broj člano­ va KPJ. To je mali broj ako se ima u vidu udeo žena u narodnoj revoluciji i u društve­ nom i političkom životu. Procenat žena u odnosu na ukupan broj stanovništva je 51,67, ali je procenat zaposlenih žena mali u odnosu na ukupan broj zaposlenih LBosa Cvetić, Da bude što brži proces izrastanja žene u stvarno ravnopravnog građanina (diskusija ua Šestom kongresu), Žena danas, 1952, br. 102, str. 4. �165 svega 22,70. U Partiji su ovladala jednostrana g le d a la na ulogu žene i njeno mesto u društvu, pa je mali broj žena i u partijskim rukovodstvima (u Sloveniji je, na pri­ mer, 1948. godine iznosio 19,01%, a 1952. godine t^j procenat je smanjen na 13,07 u odnosu na ukupan broj članova rukovodstava u KPS).1 3. Organizovati žene suprotno iskustvim a prakse U Rezoluciji o zadacima i ulozi Saveza komunista, Šesti kongres je osudio svako zapostavljanje žena u privrednom, političkom i društvenom životu i obave­ zao sve komuniste da se svuda bore za sve veću i stvarnu ravnopravnost žena. Re­ čeno je, takođe, daje ženskim organizacijama dužnost da u daljem razvijanju soci­ jalističke svesti i borbi za ravnopravnost žena pre svega organizuju politički, prosvetni i kulturni rad među seljankama. Odnos prema ženama izražen u Partiji, kao usmeravajućoj snazi društva i u Narodnom frontu, kao vodećoj političkoj organizaciji, i među radnicima - samo­ upravljačima na kojima počiva novi društveno-politički sistem - ukazuju na to da su u dotadašnjem radu, uz načelnu podršku SKJ i SSRN, zapravo samo organizo­ vane žene vodile i političku i kulturnu bitku za učešće žena u društvenom životu. Bilo bi normalno da se taj njihov rad i dalje podrži, podstrekava i pomaže. Moglo se očekivati da će se u daljoj razradi puteva oslobođenja žene u vezi sa oslobođenjem radničke klase zadržati praksa autonomne svestrane samodelatnosti ženskih or­ ganizacija u privrednoj, kulturno-prosvetnoj i političkoj sferi, a u cilju savlađivala enormnih prepreka koje su postojale ili su se iznova rađale na putevima istinskog oslobođenja i klase i žena, no dogodilo se nešto drugo. Četvrti kongres Narodnog fronta, koji je održan januara 1953. godine, bavio se i organizacionim pitanjima AFŽ. Menjajući svoje ime u Socijalistički savez rad­ nog naroda i svoju funkciju u društvu, menjao je i svoje odnose prema svojim kolek­ tivnim članovima: Savezu sindikata, Antifašističkom frontu žena i Savezu omla­ dine. Bilo je zamišljeno da će im Socijalistički savez, „kao nosilac rada u svim dru­ štvenim organizacijama** davati punu podršku, a naročito da će podupirati sve na­ predne težnje „vaspitavajući svoje članstvo u duhu socijalizma*4 Pri tome se Statu­ . tom SSRN ne dira u organizacionu autonomnost ni sindikata ni omladine, ali se zato predviđa da se kod rukovodećih organa SSRN osnuju posebne komisije za rad među ženama, a u osnovnim organizacijama SSRN, ako to one hoće, mogu se osni­ vati i sekcije žena. I to zato što postoji potreba „da se o radu među ženama vodi još uvek posebno računa4. Na Kongresu je odato puno priznanje AFŽ-u za sav njegov 4 rad na uzdizanju i osvešćivanju žena; konstatovano je da su žene bile subjekt u svom vlastitom vaspitanju, ali da AFŽ nije dovoljno brzo menjao svoj sadržaj i me­ tode rada, da su radni ljudi brzim tempom izrastali u graditelje socijalizma, pa je u mnogim krčevima poseban politički rad sa ženama ili postao izlišan, ili je tražio bitne izmene.2 Aleksandar Ranković, Otkloniti sektaški, konzervativan i nedemokratski odnos prema ženama (re­ ferat na Šestom kongresu). Žena danas, 1952, br. 102, str. 3. 2 Izvod iz obrazloženja Statuta SSR N (koje je dao Edvard Kardelj na Četvrtom kongresu Narodnog fronta Jugoslavije), Zora, 1953, str. 1. �166 I pored ocene da potcenjivanje žene i prepreke njenom oslobođenju leže u prvom redu u zaostaloj svesti, i radničke klase i Partije a sigurno još više u svesti članova Narodnog fronta, političko osvešćivanje žena preuzima upravo Narodni front. Rad organizacija žena se sužava i orijentišu se na prosvećivanje seoskih žena i na unapređenje zaostalog domaćinstva, što je, inače, s obzirom na tadašnju situa­ ciju, i izuzetno težak i odgovoran i mukotrpan i komplikovan posao, koji AFŽ ni do tada nije potcenjivao. Tako je napuštena dotadašnja dvojnost zadataka ženskih organizacija koja je izražavala celovitost njihove aktivnosti - rad za društvo i rad za sebe. Četvrti kongres Narodnog fronta (na tom Kongresu promenio je ime u Socijalistički savez radnog naroda) principijelno je vratio - u potpuno izmenjenim društvenim uslovima - teoriju oslobođenja žene na koncepcije koje su vladale u komunističkom pokre­ tu u Jugoslaviji do sredine tridesetih godina i tome podredio i način organizovapja žena. No nije bilo sasvim jednostavno likvidirati organizaciju koja je ušla u istoriju i duboko u svesti žena bila urezana kao zaslužna za promenu njihovog položaja, i koja im je omogućavala da se svakodnevno i u velikim i u malim stvarima suprotsta­ vljaju potcenjivanju, šikaniranjim a i diskriminaciji, i time osvajaju nove prostore ravnopravnosti. 4. Otpori i kom prom isi Priprem e za Četvrti kongres Antifašističkog fronta žena koji je održan sep­ tem bra 1953, posle Četvrtog kongresa SSRNJ, tekle su donekle u suprotnom smeru, naslanjajući se na koncepcije Šestog kongresa KPJ. U Srbiji je povodom odluka Šestog kongresa SKJ, održano više savetovanja u organizacijama AFŽ-a, na kojima je traženo da Savez komunista i Narodni front posvete mnogo više pažnje ženskim problemima. AFŽ i dalje ostpje prvi pokretač rada žena. Njegova nova obaveza bi bila da sa svojim radom i problemima izađe ši­ roko u javnost i d aje zatalasa - preko zborova birača, konferencija i plenuma Na­ rodnog fronta i štampe. Obaveza AFŽ-a bi bila da izađe iz okvira svoje organizaci­ je i da angažuje i uključi sve faktore u rešavanje svih problema koje žene ističu, uključujući i političke.' Uoči Kongresa AFŽ-a održana je proširena sednica Izvršnog odbora Central­ nog odbora AFŽ-a (mgj 1953). Predsednica AFŽ-a, Vida Tomšič, obavestilaje skup o diskusijama koje su se pre i za vreme Četvrtog kongresa Narodnog fronta, odnos­ no Socijalističkog saveza, vodile o tome kako ubuduće treba organizovati rad među ženama da bi one što pre i u potpunosti učestvovale u političkom životu.U tim di­ skusijama, kako je naglasila, javila su se i birokratska mišijenja da AFŽ više nije potreban, jer sav njegov rad ili, eventualno, rad drugih organizacija žena, mogu zameniti komisije za žene i sekcije SSRN. Ta mišljenja nisu imala u vidu realno sta­ nje društvene svesti, smatrajući d aje ona u svim krčevim a podjednako visoka. S druge strane, one organizacije AFŽ-a koje su uspešno radile protivile su se organi­ zacionim promenama i ograničavanju zadataka AFŽ-a. Konačni stavovi SSRN bili 1 Više upornosti u radu sa ženama, Zora, 1953, br. 82, str. 3. �167 su da postojanje komisija i sekcija za rad sa ženama kao pomoćnih tela SSRN ne isključuje postojanje AFŽ-a, koji svakako treba da pretrpi promene u smislu decen­ tralizacije i veće samostalnosti osnovnih i sreskih organizacija. To više ne bi bila jednoobrazna i jedinstvena organizacija, već savez više samostalnih ženskih orga­ nizacija ili, možda, savez žena. Organizacijama AFŽ-a u srezovima, kao i osnovnim organizacijama ostavilo bi se da same odlučuju da li će prestati sa radom, da U će se spojiti sa komisijama SSRN ili će osnivati posebne ženske organizacije. Samostal­ ne ženske organizacije u gradovima i srezovima bi formirale svoje saveze žena, koji se ne bi bavili organizacionim pitanjima, već samo problemima žena. U republika­ ma i u federaciji savezi žena raspravljali bi određene probleme radi zauzimanja sta­ vova o njima. Odlučeno je, takođe, da naredni kongres raspravlja o položaju žene na selu, kao glavnom pitanju, i da o tome referat pripremi Bosa Cvetić, predsednica AFŽ-a Srbije.1 Na Četvrtom kongresu AFŽ-a prihvaćenje referat Vide Tomšič, Mesto i ulo­ ga ženskih organizacija. Odvući puno priznanje AFŽ-u za njegovu ulogu u NOB i u posleratnoj aktivnosti, ona je istakla da je AFŽ bio oružje naprednih snaga i sa­ mih žena za postizanje ravnopravnosti i za uključivanje u opšti društveni život. U proteklom vremenu AFŽ je objedinjavao dva zadatka: prvo, kao deo Narodnog fron­ ta, politički je vaspitavao žene i, drugo, rešavao je tekuća praktična pitanja, speci­ fično vezana za položaj žene. Kao jednoobrazna organizacija u izvesnom smislu AFŽ je postao kočnica za rad među ženama, pa su nužne promene u organizaciji samih žena, kao i u organizaciji i formama političkog rada među njima. U novim uslovima, kada Socijalistički savez nosi bitku za nove društvene odnose, vezivanje političkog rada za posebne ženske političke organizacije dovelo bi do odvajanja že­ na iz zajedničkog života, do pogrešnog shvatanja da se za ostvarenje prava žene moraju boriti same protiv ostalog društva, do demobilizacije žena u organima dru­ štvene samouprave. Žene će se, kroz aktivnosti u posebnim društvima koja će se baviti konkretnim pitanjima (prosvećivanje, unapređenje domaćinstva, staranje o deci, otvaranje dečjili ustanova, i si), povezati sa zajedničkim naporima društva, što će im omogućiti ulazak u javni život.2 Novu koncepciju o redukovanju rada organizacija žena i o organizovanju žena pod patronatom Socijalističkog saveza radnog naroda, očigledno je zastupao i CK KPJ. Nju je u ime Socijalističkog saveza u pozdravnom govoru Kongresu saopštio Milovan Đilas, tada još član Politbiroa CK KPJ. Upozorio je na opasnosti koje ženama prete od kapitalističkih i birokratskih snaga, i podsetio da su svi žen­ ski problemi skoro bez izuzetka problemi čitavog socijalističkog društva. Zakonska ravnopravnost još nije i stvarna ravnopravnost, naročito u kući, u porodici, u men­ talitetu, i u intimnom životu, te se za nju treba boriti svaki borac za socijalizam, neprestano i uporno. Socijalizma i demokratije ne može biti bez ostvarivanja sve puuije uloge žena u svim društvenim i svim drugim odnosima. Birokratizam priz­ naje ženi formalna prava, ali je potiskuje sa pozicija koje je osvojila u revoluciji, na­ meće joj „najsurovije, najuvredljivije i najprikrivenije oblike ugnjetavanja i to u ime najvećih ideala. I zato bez svjesne i svjesno organizovane borbe protiv kapitaProširena sednica Izvršnog odbora Centralnog odbora AFŽ, Zora, 1953, br. 85, str. 3. * Mcsto i uloga ženskih organizacija, Zora, 1953, br. 89-90, str. 2-6; Žena danas, 1953, br. 112, str. 6 - 12 . �168 Lizma, protiv birokratizma ne može se ni u našoj zemlji postići onaj odlučujući pre­ okret koji treba da učvrsti demokratiju i socijalizam, a time i osnove ravnopravno­ sti žena“. I, radi toga, u perspektivi „u čisto političkom radu žena ne treba da se odvaja od muškarca, tu treba da su zajedno, ravnopravni. A ukoliko žena bude dru­ štveno - kulturno, prosvjetno, sindikalno, zdravstveno - aktivnija utoliko će se brže ona dizati na društveni nivo muškarca itd. Dakle: u politici zajedno, u ostaloj akti­ vnosti i odvojeno i zajedno - prema potrebi, a što šire i što svestranije - svakako da bi se muškarci i žene kretali ka stvarnoj demokratiji, ka socijalizmu, ka stvarnoj ravnopravnosti žena“. Prem a tome, „svako političko izdvajanje žena, štaviše - sva­ ka posebna politička ženska aktivnost, postale su smetnja u ostvarenju i ravno­ pravnosti i aktivnosti. (...) Prirodno je stvaranje saveza ženskih organizacija nsgrazličitjjili vrsta umesto jedne polupolitičke i polucentralizovane organizacije kakav je bio AFŽ“.‘ Tito je imao nešto drugačije mišljenje. U razgovoru sa delegatkinjama Kon­ gresa, koje su ga posetile posle Kongresa, između ostalog, podvukao je ulogu žen­ skih organizacija - naročito u Sloveniji i Hrvatskoj - u političkom razobličavanju rada jednog broja sveštenika koji zloupotrebljavaju religiju u političke svrhe. Upo­ zorio je i na to da se i kod kom unista u poslednje vreme vraća staro gledanje na že­ ne, a takva gledanja, kao i gramzivost i sebičnost, dovode do nemilih pojava u preduzećima. Pošto se shvatanja ne mogu menjati administrativnim merama, tu pred­ stoji „dugotrajna borba i politički rad. (...) Baš zbog ovih problema vaša organiza­ cija ima svoje opravdanje. To je vaše osnovno polje rada. Čim je jedna žena svjes­ nija, to postoji manje mogućnosti da muškarci, koji su u pogledu žena manje svjesni, postupaju po starom običaju prema ženama. Primjetio sam da žene u tom pogledu nisu uporne, da se vrlo lako predaju. Potrebno je da se i muškarac i žena obostrano bore za otklanjanje negativnih shvatanja o odnosu prema ženi".2 U navedenim diskusijama, ocenama i odlukama SKJ i SSRN isticani su os­ novni razlozi za nedovoljnu afirmisanost žena u društvenom životu. To su: preopterećenost žena u domaćinstvu, koja „podgreva zastarela reakcionarna i nesocijalistička shvatanja o ženi i njenoj idozi i mestu u društvu", kao i zaostala seoska poro­ dica koja počiva na privatnom vlasništvu i koja je izvor takvih shvatanja. Stoga, osnovni zadatak ženskih društava postsge unapređenje domaćinstva i prosvećivanje seoskih žena. ,,U seosku porodicu potrebno je uneti socijalistička shvataiya li­ čnih odnosa i morala. (...) Prosvećivanje žene treba daje približi socijalističkoj stva­ rnosti da postane društveni radnik i svakodnevno aktivni građanin socijalističke zemlje".3 U skladu sa tim novim redukovanim ciljevima i zadacima ženskih organi­ zacija, Četvrti kongres AFŽ-a razmatrao je situaciju žena na selu. Referat Bose Cvetić Žena. na selu i njena društvena aktivnost je dokumentovani osvrt na ulogu žene u ratu i u posleratnoj izgradnji, ali i kritički prikaz društveno-političke situacije žene, posebno seljanke, prikaz dotadašnjih osnovnih rezultata na prosvećivanju seoskih žena. U referatu je sadržan i program budućeg rada na selu, zasnovan na LMilovan Đilas, Pozdravna reč na Kongresu, Zora, 1953, br. 89-90, str. 2-4. %Tito u razgovoru sa delegatkinjam a Četvrtog Kongresa AFZ-a, Zora^ 1953, br. 89-90, str. 1. * Mcsto i uloga ženskih organizacija, Zora, 1953, br. 89-90, str. 2-8; Žena danas, 1953, br. 112, str. 6 - 12 . �169 novoj koncepciji organizacije žena, što je značilo da će se rad ženskih organizacija na selu ograničiti na prosvećivanje, isključujući bilo kakav politički rad. Međutim, u vezi sa tim pada u oči nekoliko karakterističnih konstatacija u referatu, koje protivreče usvojenoj koncepciji. Tako se u referatu ističe da ženama na selu često za­ branjuju da učestvuju u društvenom životu sela, da aktivistkinje klevetaju, da ko­ munisti i napredniji ljudi prihvatnu konzervativna gledanja na ženu, da se mire sa postojećim stanjem i da ne pokazuju voiju da se to stanje izmeni, pa se „dobija utisak da smo učinili i korak nazad u odnosu na položaj žene u porodici i društvu koji je ona imala u periodu NOB i neposredno posle oslobođenja4. Savlađivanje za­ 4 ostalih shvatanja ne srne se dovoditi isključivo u zavisnost od porasta materijalnih snaga, J e r to podržava takva shvatanja, a povećava mogućnost prodiranja i razvi­ janja tuđih i malograđanskih uticaja na svest ljudi o položaju i pravima žene“. U izbornoj kampanji 1952. godine, mada su se žene isticale u svim akcijama SSRN, vrlo malo njih je nominovano za kandidatkinje, navodno zbog toga što su optereće­ ne porodicom i domaćinstvom. U suštini se radi o tome da je kriterijum za izbor žena za bilo koje društvene funkcije mnogo strožiji nego za muškarce, a trebalo bi da bude obrnuto, kako bi se žene, učestvujući u radu, „učile i osposobljavale da sa više samopouzdanja prilaze zadacima - jer je to najsigurniji put da se nauči raditi“. Događalo se i to da su članovi SSRN svojim ženama zabranjivali da se prihvate kandidature. Sve govori o tome da je borba protiv konzervativnih shvatanja bila zanemarena, ,,u prvom redu od strane komunista, članova SSRN, drugih društve­ nih organizacija, pa i same organizacije žena“. Kritički je ocenjen i rad AFŽ-a na opštem prosvećivanju žena na selu. Rezultati su veliki, ali ne toliki koliko je u t^j rad truda uloženo. Ali, „treba istaći činjenicu daje to bila jedna od stalnijih formi rada sa seoskim ženama, a u mnogo slučajeva i jedina4. Sve članove zggednice tre­ 4 ba, počevši od škole, vaspitavati Jo š dugo, sistematski i uporno da bi pravilno shva­ tili ulogu žene u socijalističkom društvu. Na temelju toga shvatanja treba izrađiva­ ti novi moral, kojim će se svi građani u našoj zemlji rukovoditi u svom radu i živo­ tu, a posebno treba vaspitavati žene da same budu nosioci borbe za ostvarenje pu­ ne ravnopravnosti koja im je našim revolucionarnim zakonima priznata4. To su 4 bile poruke svima koji su pretendovali da se bave problemima ostvarivanja ravno­ pravnosti žena.1 Na osnovu svega toga Četvrti kongres je ukinuo AFŽ, i istovremeno je osno­ van Savez ženskih društava. Ali, prilikom osnivanja Saveza nye doneta nikakva odluka o ciljevima i organizacionom ustrojstvu nove organizacije. U posebnoj Rezoluciji o stvaranju Saveza ženskih društava Jugoslavije, Kon­ gres je obrazložio odluku o ukidanju AFŽ-a uglavnom argumentima koje je u poz­ dravnoj reči istakao delegat SSRN, sa konačnim zaključkom da bi postojanje jedi­ ne, jednoobrazne i jednako organizovane ženske organizacije „suviše izdvajalo že­ ne iz zajedničkih napora u rešavanju društvenih problema, podržavalo pogrešno mišljenje o tome daje pitanje položaja žene nekakvo odvojeno žensko pitanje, a ne pitanje naše društvene zggednice, pitanje svih boraca za socijalizam4. Sve žene su 4 pozvane da „razviju što veću aktivnost na svim problemima koji se tiču žena, m^jki, dece, već prema uslovima kraja i potrebama žena4, s tim što se sve te aktivnosti 4 uglavnom ograničavaju na kulturno-prosvetno, zdravstveno i drugo prosvećivanje 1Bosa Cvetić, Žena na selu i njena društvena aktivnost, Zora, 1953, br. 89-90, str. 6-11 i 14-15. �170 žena i na stvaranje materijalnih uslova za poboljšanje ličnog i porodičnog života žene.1 Pozdravni govor na Kongresu AFŽ-a, jedan broj izlaganja, kao i zaključke o ukidanju AFŽ-a, odnosno o osnivanju Saveza ženskih društava, veliki broj dele­ gatkinja doživeo je kao degradiranje ženskih organizacija i samih žena. A mnoge aktivistkinje organizacija AFŽ-a reagovale su tako što su prestale da rade. Patrijarhalno selo, a i mnogi u gradu, pozdravili su ovgg događaj. Dugo posle toga žene su, naročito na selu, često rukovodećim ženama prebacivale „što ukidoste naš AFŽ". Pričale su o tome kako njihovi muškarci likuju. Govorili su im: „dosta je vašeg bilo!“; ili: „gotovo je, gotovo!"; ili: „nema više!“. Isticale su da se muškarci stalno okupljaju, imaju svoje kafane, fudbal, pa i Narodni front, dok njih više niko ne okuplja, a žeijne su da štogod čuju i da razgovaraju o svojim „ženskim stvarima". LRezolucija o stvaranju saveza Ženskih društava Jugoslavije, Zora, 1953, br. 89-90, str. 9 i 10. �SAVEZ ŽENSKIH DRUŠTAVA JUGOSLAVIJE (1953-1961) 1. Smanjivanje aktivnosti žena u novim uslovima Na Osnivačkoj skupštini Saveza ženskih društava (SŽD) za predsednicu je izabrana Bosa Cvetić, za potpredsednicu Mara Naceva, a za sekretarku Marija Koš. U Rezoluciji Skupštine o radu žena na selu konstatovano je da su žene u socijalističkom sektoru privrede postale ravnopravni ekonomski faktor i da u vezi s tim, i pored nekih negativnih pojava, u gradovima i industrijskim centrima sve više učestvuju u radu političkih i društvenih organizacija. Ali na selu preovlađuje privatni posed, i to, uz opštu zaostalost sela, određuje položaj seoske žene i u dru­ štvu i u porodici. Prvi i osnovni interes žena na selu je da se, putem podizanja i modernizovanja poljoprivredne proizvodnje, učešća u zadružnom pokretu i podi­ zanja svog kulturnog nivoa, uključe u socijalistički preobražaj sela.1 Osnivačka skupština SŽD nije donela pravila o zadacima i organizaciji Sa­ veza, navodno zbog toga da bi se dalo više slobode u organizovanju žena, pa je u bazi, naročito posle skupštinskih izbora (novembar 1953), nastala zbunjenost, ko­ lebanje, pasivizacija i osipanje aktivistkinja, dok je u vrhu nastavljena diskusija o tome da lije ženska organizacija uopšte potrebna i ako jeste kakav je sadržaj njenog rada.2Već odranije u celoj zemlji postojalo je nekoliko stotina društava koja su se osnovala radi razmatranja i rešavanja određenih, sasvim konkretnih problema radnih žena, radi osnivanja dečjih ustanova, servisa za domaćinstvo i za prosvećivanje. Ona su delovala pod raznim imenima: Žena i dom, Savremena žena, Zena i društvo, Društvo za zdravstveno ili Društvo za domaćičko prosvećivanje, Društvo za brigu i vaspitanje dece, i slično. Do 1959. godine bilo ih je preko 1.000 (Srbija 472, Hrvatska 425, Bosna i Hercegovina 248, Slovenija 80, Makedonija 50, Crna Gora 32). U Srbiji, neposredno posle Skupštine SŽD Jugoslavije, osnovan je Inicijati­ vni odbor za osnivanje Saveza ženskih društava (predsednica Ruža Tadić). Odbor se oslanjao na bivše organizacije AFŽ u opštinama, kao i u srezovima, i već osno' Zora, 1953, br. 89-90, str. 7 i 8. Ženske organizacije treba da budu pokretači rada među ženama, sa sastanka Upravnog odbora SŽD, Zora, 1954, br. 103, str. 1 i 2. �172 vana ženska društva, jer je osnivanje novih društava teklo vrlo sporo. U mnogim srezovima u Srbiji nije bilo ženskih društava, pa se postavljalo pitanje kako u srezu formirati Savez ženskih društava. Ponegde su formirani inicijativni odbori za osni­ vanje Saveza, ponegde su odbori AFŽ-a samo promenili ime i nastavili da rade na stari način. Ah, vrlo mnogo aktivistkinja se pasiviziralo, pa je tako prestao i svaki rad žena, naročito u manjim mestima i selima. Naime, najveći broj aktivistkinja nye se slagao sa ukidanjem AFŽ-a; doživele su to, u najmanju ruku, kao preura­ njen potez, ah i kao potcenjivanje žena i nepoverenje prema njima. Žene na selu dugo vremena su izražavale svoje nezadovoljstvo jer je prestalo pohtičko, a u mno­ gim krajevima i svako drugo okupljanje žena. Po preporukama Skupštine, društva su trebala da budu sastavljena i od muškaraca i od žena, ah ona su u većini i dalje okupljala isključivo žene. Inače, u organizacionom pogledu, za sve vreme njegovog postojanja, u SŽD je vladalo veliko šarenilo. Negde su postojale samo komisije SSRN za rad među ženama, ih sekcije SSRN koje su operativno delovale jednako i na istim pitanjima kao i Savez ženskih društava, negde su postojala samo ženska društva, negde ženska društva i aktivi, negde su Savez ženskih društava činile sekcije zadrugarki, sekcije ih komisije SSRN, ženska društva i aktivi žena. U Vojvodini u srezo­ vima nije osnivan Savez ženskih društava, postojalo je samo nekoliko ženskih dru­ štava i komisije SSRN za rad među ženama, koje su zamenjivale rad Saveza žen­ skih društava. Na Kosovu su imah i Savez ženskih društava i komisije za žene, i sm atrah su da im je ženska organizacija potrebna, jer tamo samo žene mogu oku­ piti žene, a još uvek mogu da deluju samo na pitanjima elementarne kulture. Tek nakon godinu i po stekli su se uslovi da se u Srbiji održi Osnivačka skup­ ština Saveza ženskih društava (mart 1955). No ni ova skupština nije donela nikakvu odluku o organizacionom ustrojstvu, već je samo utvrdila osnovne principe na koji­ ma se zasniva rad Saveza. Po njima, Savez ženskih društava Srbije je samostalna ženska organizacija, i ona organizuje rad žena na problemima zaštite mpjke i deteta, na unapređenju života porodice, na prosvećivanju žena i na rasterećenju zapo­ slenih žena od poslova u domaćinstvu. Skupština SŽD Srbije se opredelila za to da se sve diskusije o potrebi posto­ janja ih nepostojanja ženskih društava ostave po strani, te da se Savez prihvati po­ slova na stvaranju i jačanju što više društava, ženskih ih mešovitih, kako kome od­ govara. Ističući da je proces izlažepja iz teške nasleđene zaostalosti mukotrpan, spor i težak, Savez je za osnovni cilj ženskih društava i Saveza odredio rad na sve­ stranom prosvećivanju žena i njihovom oslobađanju od zaostalosti1Na istim po­ zicijama stpjala je i uprava Saveza ženskih društava Jugoslavije (SZDJ). Broj ženskih društava se vremenom smanjivao, pa ih je u Srbiji 1961. godi­ ne bilo 360, ah broj aktiva, sekcija i odbora premašivao je broj društava. Iz jednog dela njih nikle su organizacije za brigu i vaspitanje dece. I pored preporuka i nastojanja da se za probleme žena i dece osnivpju meŠovita društva, ona su, kao i sekcije, aktivi i odbori, pa dehmično i novoosnovane organizacije za brigu o deci, po sastavu ostala uglavnom ženska.2 1 AS, Fond konferencija za društvenu aktivnost žena, F-l, Izvcštaj Saveza ženskih društava za period od 1955-1961\ Održana j e osnivačka skupština Saveza ženskih društava Srbije, Zora, br. 106-107, 1965, str. 1. * Isto. • �173 2. Rod na selu - opismenjavanje, zdravstveno i domaćičko prosvećivanje Glavni odbor Saveza ženskih društava Srbije orijentisao se na dugoročnije planove. Polazio je od toga da na selu stalno stasaju nove mlade žene, da je priliv seoskog stanovništva u gradove i industrijske centre izvanredno velik, da su tradi­ cije, predrasude i sujeveije duboko ukorenjeni u svest i žena i muškaraca. Smatrao je da se kratkoročnim akcijama ograničenim samo na selo, ma koliko one bile dobro organizovane, problemi mogu samo načeti. Nikad zadovoljan postignutim, Savez je za nove generacije žena organizovao nove akcije, uvek na nekom višem nivou. Opismenjavanje žena ostao je stalan zadatak Saveza, jer se stanje u odno­ su na 1948. godinu sporo menjalo. Tada je među Albankama bilo 94,1%, a među Muslimankama 72,3% nepismenih žena starijih od deset godina. U Srbiji je bio ne­ pismen svaki sedmi muškarac i svaka treća žena, a na selu je bilo nepismeno preko jedne trećine stanovništva. U zabitim krajevima i selima bez komunikacija stalno se povećava broj nepismenih osoba, to su najpre deca od sedam do četrnaest godi­ na starosti koja nisu bila obuhvaćena analfabetskim tečajevima.1Prema statisti­ čkim podacima, mada je osnovno školovanje bilo obavezno, školske 1957/58. godi­ ne osnovnu školu pohađalo je svega 82% dece dorasle za školovanje. U nekim kra­ jevima u kojima su postojale škole roditelji su često svojoj ženskoj deci branih da pohađaju školu, zato što su sm atrah da ženskoj deci škole nisu potrebne. Opismenjavanjem radnica u organizaciji sindikata bavili su se radnički i narodni univerzi­ teti. Tokom vremena, akcije za opismenjavanje su jenjavale, pa su jedno vreme tečgjeve za nepismene uporno održavala samo ženska društva.2 Rad na zdravstvenom prosvećivanju Savez ženskih društava Srbije organi­ zovao je sa odgovarajućim odeljenjem Srpske akademije nauka i umetnosti, Insti­ tutom za zdravstveno prosvećivanje i Higijenskim institutom NR Srbije. Program zdravstvenog prosvećivanja obuhvatao je praktičan rad i predavanja o ishrani, sa proizvodnjom i konzerviranjem voća i povrća, o higijenskim uslovima, o nezi dece, suzbijanju sujeveija, štetnih običaja i nadrilekarstva. Uz saradnju Saveta društava za brigu o deci, Saveta za socijalno staranje i Saveta za prosvetu, SZD se posebno angažovao na obnavljanju i ponovnom organizovanju đačkih kuhinja. Njih je 1951. godine bilo 1.358 sa 191.665 dece, ah se zbog uskraćivanja pomoći UNICEF-a, 1955. godine njihov broj drastično smanjio - na svega šezdeset. Osnovni rezultati akcija zdravstvenog prosvećivanja bih su smanjenje smrtnosti dece, smanjenje zaraznih, naročito kožnih bolesti i vašljivosti.3 Poljoprivredno obrazovanje bilo je takođe sastavni deo aktivnosti Saveza ženskih društava Srbije. Savez je podsticao žene da se intenzivnije stručno usavrša­ vaju kroz tečajeve i škole za poljoprivredne proizvođače, naročito u sitnim grana­ ma poljoprivrede - živinarstvu, povrtarstvu, pčelarstvu, mlekarstvu, svilarstvu, cvećarstvu, i si. Država je 1953. godine odustala od kolektivizacij e na selu i uvodila je sistem kooperacije individualnih poljoprivrednika sa državnim preduzećima. Savez se ba­ ' Zora, 1955, br. 106-107, str. 40. 1 Žena u društvu i privredi Jugoslavije, Statistički bilten, 1964, br. 298. a AS, Fond konferencije za društvenu aktivnost žena F - l. Izveštaj... �174 vio pitanjem kako bi poljoprivredne proizvođačice, koje po pravilu nisu vlasnice ze­ mlje, mogle samostalno zaključivati ugovore o kooperaciji, tj. da to u njihovo ime ne čini starešina domaćinstva. Domaćičko prosvećivanje do pedesetih godina zasnivalo se uglavnom na domaćičkim tečajevima. Od 1952. godine u Srbiji su, na inicijativu i uz saradnju i pomoć AFŽ-a, odnosno SŽD-a, osnovani Zavod za unapređenje domaćinstva, Viša pedagoška škola za ekonomiku domaćinstva i, u nekoliko većih gradova, centri za unapređenje domaćinstva. U programe osnovnih škola i škola za obrazovanje odra­ slih uključeno je i domaćičko obrazovanje. Osim domaćičkih tečajeva, na selu su se otvarale obavezne jednogodišnje domaćičke škole kao i dvogodišnji obavezni kursevi za zdravstveno prosvećivanje seoske ženske omladine. Novoosnovane učitelj­ ske domaćičke škole u nekoliko gradova u Srbiji obrazovale su stručni nastavni ka­ dar za domaćičke škole. Centri za unapređenje domaćinstva, u saradnji sa ženskim društvima i SŽD, podupirali su ili organizovali akcije za modernizovanje domaćin­ stva i za prosvećivanje žena, posebno u selima. Viša škola za ekonomiku domaćin­ stva davala je (i danas d£ye) nov, uglavnom ženski, stručni kadar - nastavnice do­ maćinstva, nutricionistkinje i dijetetičarke.1 Glavni odbor Saveza ženskih društava je i na omladinskoj radnoj akciji za izgradnju auto-puta Beograd-Zagreb organizovao nekoliko kurseva i seminara (1959) o zdravoj ishrani, praktičnom i savremenom odevanju i o primeni tehničkih sredstava u domaćinstvu. Tečajeve su rado pohađali i omladinci. A u ediciji Moja knjiga, Glavni odbor SŽD izdao je četrnaest brošura za že­ ne na selu, u ukupnom tiražu od 220.000 primeraka. 3. Zaposlenost i položaj žene u radu Ženska društva manje su se bavila problemima radnica, jer se računalo da će se tim pitanjima baviti sindikat, naročito posle Plenuma Centralnog veća Save­ za sindikata (maj 1952), koji je raspravljao o radnicama i obavezao sindikalne or­ ganizacije da se suprotstave svim tendencijama potcenjivanja uloge žena u proizvod­ nji i pojavama diskriminacije prema njima, da se založe za izjednačavale uslova rada muškaraca i žena, poštujući zaštitno zakonodavstvo koje se odnosi na žene.2 Ubrzo je uočeno da životna pitanja radnica ne razm atrali ni radnički saveti ni sindikalne podružnice, a još manje organi komune. Stoga su se u preduzećima spontano počele javljati komisije i sekcije žena u sindikalnim podružnicama, kao i samostalni odbori, aktivi i samostalne ženske organizacije u preduzećima (Kragujevac, Čačak, Beograd, i dr) koje su ispostavljale zahteve radničkim savetima i insi­ stirale do kraja da se u preduzeću počnu rešavati specifični problemi radnica. One su se u praksi uverile da će se u svom kolektivu, čak i onda kada su brojno u većini, izboriti ža rešavanje svojih ženskih problema samo ako ih budu javno i otvoreno postavljale i zahtevale da se reše. A za to je bio nužan organizovan rad i orgamzovan nastup. Aktivi žena u preduzećima uglavnom su tražili bolju higijensko-tehmčku zaštitu žena na radnom mestu, zdravstvene, posebno ginekološke ambulante 1 AS, Isto. 2 O ulozi i mjestu žene, Žena danas, 1952, br. 97, str. 2 i 4. �175 u preduzećima, boJji raspored na radnim mestima za trudnice, bolji raspored rad­ nog vremena i pronalaženje pogodnih radnih mesta za majke dojilje ih organizovanje proizvodnje tako da one mogu raditi sa pola radnog vremena bez štete za se­ be i za proizvodnju. Zahtevale su poštovanje zakona o radnim odnosima, naročito onih koji štite ženu. Tražile su sredstva za izgradnju jaslica i obdaništa, biranje vi­ še žena u radničke savete, u uprave sindikata i njihove organe. Savez ženskih dru­ štava u Srbiji ove aktive nije smatrao svojim, ah im je pomagao u radu. (U Hrvat­ skoj je SŽD podsticao osnivanje aktiva u preduzećima, i oni su pokazali veoma do­ bre rezultate u rešavanju problema žena putem postavljanja svojih zahteva orga­ nima samoupravljanja.) Iz tog vremena zanimljiv je jedan podatak Saveza ženskih društava Beograda: u budžetu grada su bila obezbeđena izvesna sredstva za izgrad­ nju dečjih ustanova, s tim da tu izgradnju iz svojih sredstava pomognu i radne or­ ganizacije koje zapošljavaju veći broj žena. SŽD Beograda prikupio je od tridesetak aktiva žena zahteve koje su one podnele svojim preduzećima da odvoje sredstva kako bi ona, sama ih zajedno sa drugim preduzećima, učestvovala u ovoj izgrad­ nji. Samo sedam preduzeća te zahteve je usvojilo. A nije bio redak slučaj da sred­ stva namenjena za izgradnju dečjih ustanova ostanu neutrošena, jer samoupravni organi u preduzećima takva pitanja nisu postavljah na dnevni red, čak ni tamo gde su žene u njima bile relativno brojno dobro zastupljene.1 4. Promene položaja žene u braku i porodici Prva Skupština SŽD Srbije 1955. godine osvrnula se i na podelu rada u po­ rodici i na probleme položaja žene u braku. O tome je na Skupštini predsednica SZD Jugoslavije, Bosa Cvetić, između ostalog, rekla: „Ženu treba naučiti da ne održava svoj brak i svoju porodicu na ropskim odnosima*'. I dalje: „Mislim daje to velika stvar i da to treba imati na umu u radu na vaspitanju žena. (...) Ženu treba učiti da radi i osamostaljivati je kroz rad, treba je naučiti da se bori i sama, da ne bude rob u toj porodici.(...) Nas ne zabrinjava toliko što na selu raste broj razvoda brakova. To je u neku ruku i pozitivna stvar. To znači da ta žena više neće da trpi. O deci razvedenih brakova ne vodi se dovoljno brige i to je ono što je teško, i to tre­ ba da pokrećemo. Ah učiti ženu da trpi svaku tiraniju nemamo pravo, to se kosi sa našom socijalističkom stvarnošću, to se kosi sa pravom žena. (...) Svoje pravo (že­ na) nije dobila nego gaje izvojevala i ako bi se kroz naše ženske organizacije ih dru­ ge organizacije provlačili takvi stavovi, onda bi mi ženu vraćah natrag". Pravni položaj žene u braku i porodici izjednačenje sa položajem muškarca, ah stvarna situacija žene bila je daleko od jednakosti. U neprekidnom kontaktu sa brojnim ženama sela i grada, Savez ženskih društava suočavao se svakodnevno sa raznim obhcima potčinjenosti žene. Nastojao je da preko svojih organizacija podi­ gne svest žena i osposobi ih da se takvog položaja postepeno oslobađaju. Prema je­ dnoj anketi o zaposlenim ženama, koja je sprovedena 1959. godine, 60% zaposlenih žena ima porodicu (muž i deca), 86% njih ostavlja decu od 7 do 14 godina kod kuće, 1 AS, Fond konferencija za društvenu aktivnost žena, F-l, Izvcštaj Saveza ženskih društava za period od 1955-1961; Informacija o radu saveza ženskih društava u Srbiji. Održana je osnivačka skupština Saveza ženskih društava Srbije, Zora, br. 106-107, 1955, str. 1. �176 od toga 38% bez ikakvog nadzora, a svega 16% dece do sedam godina koristi jasle ili obdaništa. Gotovo sav teret domaćinstva i brige o deci leži na zaposlenoj ženi: 50% zaposlenih žena radi delimično poslove u svom domaćinstvu, 26% obavlja sve poslove, 43% radnica vode same brigu o svojoj deci. Neznatan broj porodica koristi društvenu ishranu jer su im cene nepristupačne. Od 470 stambenih zajednica, sve­ ga ih je oko 200 osnovalo ustanove za zaštitu dece. U takvoj situaciji teško je bilo zahtevati od znatnog broja - uglavnom mlađih - zaposlenih žena da se angažuju i u društvenom radu, a od njih se očekivalo da se u svojim preduzećima, u mesnim i stambenim zajednicama založe za rešavanje problema svog položaja. Za stvarni položaj žene u porodici indikativni su rezultati ankete u beograd­ skom preduzeću Galenika. U tom preduzeću 75% zaposlenih su žene, različite po vaspitanju, stručnoj spremi i krajevima odakle dolaze, ali sudbina im je ista - razli­ ke su zanemarljive. U prošeku, udate žene žive u četvoročlanim porodicama: muž, žena i dvoje dece (faktički 14% udatih žena živi u porodici sa jednim detetom, 56% sa dvoje, 13% sa troje, 12% sa četvoro, 2% sa petoro i 3% sa više od petoro dece). Sve poslove u kući obavlja 63% zaposlenih žena, a samo u 6% slučajeva u tim poslo­ vima radnicu potpuno zamenjuju druge žene - svekrva, majka, ili druga rođaka koja obično stanuje sa njom. U obavljanju pojedinih poslova najviše pomažu svekr­ va ili majka (76%) i deca (15%). I muževi pomažu ženama u obavljanju domaćih poslova, i to: 26% u pripremanju ogreva i loženju peći, 10% ide na pijacu, 5% čuva decu da bi žena mogla na m iru da obavi druge kućne poslove; 46% ne prihvatnu se nikakvog posla u kući, samo jedan pere sudove, ostali povremeno pomognu u ponekom poslu, kao što su struganje parketa i istresanje tepiha, ili opeglaju svoje pantalone. Nikada ne pomažu u kuvanju, pranju i peglanju veša. Inače, misle da bi ženama trebalo pružiti pomoć u obavljanju kućnih poslova, i to: 24% u svim, a 43% samo u nekim; 21% sm atra da kućni poslovi nisu za muškarca (ostali se nisu izjasnili); 95% m uškaraca sm atra da vaspitanje dece pripada ocu, a samo 5% sma­ tra da je to posao majke.1Slična istraživanja više nisu nastavljana u okviru Save­ za ženskih društava, ni kasnije u Konferenciji za društvenu aktivnost žena. Jedno drugo istraživanje je pokazalo da je u pogledu podele rada, slobode kretanja, korišćenja slobodnog vremena u porodici nejednak tretm an devojčica i dečaka, odnosno omladinaca i omladinki. U rukovodstvima omladinskih organiza­ cija malo je devojaka, navodno stoga što one to ne žele, a i zbog toga što nisu u sta­ nju da prihvate odgovornost.2 ' 5. Modernizacije u oblasti dom aćinstva i svakodnevnog života Značajno povećanje proizvodnje od 1953. do 1957. godine bila je solidna os­ nova za donošenje ambicioznog Drugog petogodišnjeg plana 1957-1961. Taj plan je predviđao veća ulaganja u laku industriju i time značajno povećanje zaposlenosti uopšte i posebno zaposlenosti žena. Komuna je počela da dobija sve važniju ulogu u strukturi društva. Dobila je pravo da svojim odlukama zahvata deo dobiti preduzeća radi podmirenja opštih LAJ-354, F-l, Stenografske beleške sa proširenog sastanka SŽD; Isto, rezultati ankete u Galemci. 2 Isto, Položaj i uloga ženske omladine u društvenom životu. �177 društvenih potreba, a time su proširene i njene funkcije u oblasti prosvete, kultu­ re, socijalne politike, zdravstva i komunalnih delatnosti. Istovremeno, državni or­ gani federacije bitno su uticah na društvene procese, preko raznih mera ekonom­ ske politike, i time zadržavah etatističke odnose u privredi. U takvoj protivrečnoj situaciji, 1957, održanje Peti plenum Socijalističkog saveza, na kojem se raspravlja­ lo o društvenom položaju žene u jugoslovenskom društvu. Plenum je održan uoči Sedmog kongresa SKJ - kada je i celokupna dotadašnja praksa izgradnje socijali­ zma*podvrgnuta preispitivanjima. Na Plenumu je konstatovano da se procesi društveno-pohtičke aktivnosti žena stalno prephću sa novim teškoćama, pa su se u ve­ zi sa tim procesima javila i dalje održavala dva razhčita gledišta. Po jednom, polo­ žaj žene je direktno zavisan od materijalnih uslova - kako se oni budu poboljšavah poboljšavaće se i društvena uloga žene, i tu ženske organizacije ne mogu igrati ni­ kakvu ulogu. Drugo, suprotno gledište polazi od toga da se problemi žena mogu resiti - ako se to hoće - bez obzira na materijalne mogućnosti. Činjenica je, međutim, daje - u odnosu na period obnove i izgradnje - aktivnost žena opala, daje zapos­ tavljen rad na unošenju u društvo novih shvatanja o ženi, da su pitanja dece, mate­ rinstva, unapređenja domaćinstva prepuštena uglavnom ženama, da je materija­ lna osnova za rešavanje svih tih problema ograničena, ah da ni raspoloživa sredstva nisu iskorišćena. Mere za unapređenje društveno-pohtičkog položaja žena sasto­ jale bi se, pre svega, u tome da se izmenama u ekonomskoj pohtici odvoji više sred­ stava za hčni i društveni standard, da se u komunama i organima samoupravljanja smišljenije koriste postojeća i planiraju nova sredstva za ustanove dečje zaštite, i objekte društvenog standarda, da se zakoni koji su od značaja za položaj žene dosledno sprovode i da se u tom smislu uzdigne svest žena da se one same za to izbo­ re, ah da se isto tako podigne i svest muškaraca, da se obnovi zapostavljena borba za nova shvatanja o ženi i novim ljudskim odnosima u braku, da se stalno povećava broj zaposlenih žena i njihove kvalifikacije, da se poveća učešće žena u zadruga­ ma, kao i učešće žena u izbornim telima. Organizacije SSRN moraju polaziti od to­ ga daje društveno-pohtički položaj žena društveno pitanje i da u tom smislu mora­ ju menjati svoj odnos i svoju praksu prema tom problemu.1 Osnovne postavke usvojene na Petom plenumu prihvaćene su u Savezu ko­ munista Jugoslavije i unete u njegov novi program (1958), u delovima Položaj po­ rodice i Problemi ravnopravnosti žena. U vezi sa položajem porodice Program pre­ dviđa: ukidanje patrijarhalnog bračnog i porodičnog zakonodavstva, pomoć poro­ dici, stvaranje uslova za ekonomsko osamostaljivanje žene, oslobađanje porodice od pritiska zaostalog domaćinstva, te stvaranje nove podloge „bračnim i porodičnim odnosima, novom moralu i hčnim odnosima, vraćanju čoveka njegovoj pravoj ljud­ skoj prirodi, bez iskorišćavanja i ponižavanja drugog". Oslobađajući se robovanja zaostalom domaćinstvu, porodica produbljuje svoje unutrašnje ljudske odnose i „predstavlja izvor hčne sreće svojih članova. Bez prinude privatnovlasničkog dru­ štva, kao i društvenih predrasuda koje se s njima povezuju, radni ljudi slobodno zasnivaju svoj bračni i porodični život na međusobnoj ljubavi, drugarstvu i požrtvovanju, i na ljubavi prema svojoj deci“. Ah, menjanje bračnih i porodičnih odnosa je istorijski proces u kojem treba savlađivati „objektivne materijalne prepreke, kao i Dobrivoje Radosavljević, Dalji rad na poboljšanju društvenog položaja žena, Peti plenum SSRN J, Beograd 1957. �178 zaostale navike, predrasude i shvatanja, koja su na području ovih odnosa naročito duboko ukorenjena“. Uvažavajući probleme koje stvara brz tempo industrijaliza­ cije i migracija seoskog stanovništva u gradove, SKJ će zahtevati da se u okviru komuna i stambenih zajednica ubrza proces oslobađanja porodice od tehnički zao­ stalog domaćinstva. Isto tako će se zalagati da se razviju razni oblici društvene bri­ ge za decu, a učešće roditelja u radu organa upravljanja u dečjim ustanovama, doprineće da se ostvari jedinstvo društvenog i porodičnog vaspitanja.1 Savez ženskih društava usmerio je svoju aktivnost na probleme čije rešenje olakšava zaposlenoj ženi poslove u domaćinstvu i povećava društveni i lični stan­ dard, ili utiče na modernizovanje preduzeća koja tome služe. Iz brojnih napisa u Zori i Ženi danas iz tog vremena vidljivo je da su pažnju Saveza naročito privuk­ la preduzeća prehrambene i tekstilne industrije, industrije nameštaja, saobraćaja i trgovine. Osoblje u inače zastarelim i zapuštenim preduzećima u ovim granama u prethodnom periodu, kada se putem obezbeđenog snabdevanja distribuiralo sve što je proizvedeno, teško je menjalo svoje navike i praksu, ne samo u tehnologiji proizvodnje i usluživanja, nego i u odnosima prema potrošaču, u (ne)ukusu i (ne)higijenskim standardima. SŽD, a i pojedina društva na čijoj su teritoriji postojala pre­ duzeća iz navedenih grana, svojom kritikom i predlozima uticala su da se higijen­ ski standardi povećaju, da se uvede radna odeća za one koji posluju sa namirnica­ ma, da se u trgovini uvede radno vreme koje odgovara zaposlenoj ženi, da se trgo­ vačke radnje pristojno urede, da se menja odnos prema potrošačima, da se ne zaki­ da na meri, da se na železničkim stanicama ustanove čekaonice za nngku i dete i slično. Savez je nastojao da svojim predlozima odgovarajućim privrednim organi­ zacijama utiče na povećanje asortim ana i poboljšanje kvaliteta u prehrambenoj i tekstilnoj industriji, kao i industriji nameštaja. Zajedno sa pojedinim ženskim dru­ štvima u Beogradu, organizovao je razne ankete o proizvodima domaće industri­ je, o njihovom kvalitetu, izgledu, o tome šta bi žene želele da se proizvodi, kao i o drugim pitanjima, pa je objavljivanjem tih anketa vršio pritisak na domaću indus­ triju u cilju osavremenjivanja njenih proizvoda i poboljšanja kvaliteta. Savez je, zajedno sa nekoliko ženskih društava, učestvovao u organizovanju prve izložbe aparata za domaćinstvo na Zagrebačkom velesajmu, a kasnije i na dru­ gim sajmovima. Zahtevao je da se dozvoli uvoz bele tehnike, tekstila, konfekcije i obu­ će, kako bi se tim putem uticalo na odgovarajuću domaću industriju da otpočne sa proizvodnjom određenih proizvoda ili da poboljša njihov izgled, kvalitet i asortiman. Sredinom pedesetih godina započela je intenzivnija stambena izgradnja. A, nešto kasnije, Petogodišnjim planom predviđena je izgradnja 200.000 stanova u gradovima i u industrijskim centrima. Ali, još uvek su se pretežno gradili stanovi bez dovoljno komfora i bez određenije predstave o tome kakve stanove i naseija tre­ ba graditi da bi se što efikasnije rešavala akutna stambena kriza izazvana velikim prilivom seoskog stanovništva u gradove i u industrijska naselja.2 Savez ženskih društava Jugoslavije, zajedno sa republičkim savezima, uključio se u diskusiju o stambenoj izgradnji sa svojim sasvim konkretnim argumentovanim predlozima da se u velikim zgradama ili u bloku zgrada planira izgradnja zajedničkih ustanova 1 VII kongres Saveza komunista Jugoslavije, Kultura, 1958, str. 386-388. 7 Prema popisima stanovništva, gradsko stanovništvo povećano je sa 6.675.615 ili 39,1% - koliko je iznosilo 1953. - na 9.351.694, ili 50,4% u odnosu na ukupan broj stanovništva 1961. godine. -J u g o sla ­ vija 1918-1988, Statistički godišnjak, Beograd 1989, str. 38, 39. �179 (uslužne radnje, praonice, zajedničke hladnjače, posebne prostorije za dnevni bo­ ravak dece, igrališta, trgovačke radnje, i si), koje bi ženu oslobađale od domaćih poslova ili ih makar olakšavale. Deo tih ideja, koje su iznete na zasedanju Stalne konferencije gradova u Ljubljani 1956. godine, prihvaćenje. Tada se prišlo i ekspe­ rimentalnoj izgradnji blokova sa različitim brojem i strukturom stanova, kako bi se ocenilo koji je najoptimalniji broj stanova i stanovnika za koje bi se u bloku gra­ dile škole, obdaništa, trgovine, uslužne radnje, i si.1 SŽD Jugoslavije je organizo­ vao i izložbu proizvoda za domaćinstvo, na kojoj su se po prvi put pojavile mašine za pranje rublja i usisivači za prašinu proizvedeni u Jugoslaviji. Sitne sprave i po­ magala za domaćinstvo niko nije proizvodio ni uvozio, pa su se, radi podsticanja inicijative domaćih proizvođača, na izložbi pojavili eksponati koje su poslale žene zaposlene u jugoslovenskim diplomatskim predstavništvima u inostranstvu. Preduzeće za proizvodnju namešt^ja Todor Dukin, 1957. godine, otvorilo je svoju izložbu nameštaja. No ova izložba je pretrpela javnu kritiku, jer je namešt^j bio demodiran, težak, glomazan i neodgovarajući za stanove koji su se gradili.2 6. „Porodica i dom aćinstvo“ U okviru Saveza sindikata Jugoslavije formiran je koordinacioni odbor Po­ rodica i domaćinstvo. Ovaj odbor, kojim je rukovodila Pepca Kardelj, je zajedno sa Savezom ženskih društava Jugoslavije, 1957, u okviru međunarodnog Zagreba­ čkog velesajma, organizovao izložbu pod nazivom Porodica i domaćinstvo, na kojoj je učestvovalo oko 250 domaćih i stranih izlagača. U organizaciji ove izložbe uče­ stvovali su i Društvo prijatelja dece, Udruženje arhitekata, Udruženje za primenjenu umetnost, Zavod za unapređenje domaćinstva, Ugostiteljska i Trgovačka komora. Slična izložba organizovana je, takođe na Zagrebačkom velesajmu, i sledeće, 1958. go­ dine. Izlagani su razni industrijski proizvodi za domaćinstvo, prikazane su servisne službe u stambenim zajednicama, savremeno organizovana i opremljena trgovina, moderno uređenje stana, sitne grane poljoprivrede i savremeno odevanje. Na samim izložbama posetioci i posetiteljke su anketirani, da bi se saznala njihova mišljenja i predloži, i da bi se domaći proizvođači i uvoznici prinudili da proizvode ili uvoze robu boljeg estetskog oblikovanja i kvaliteta. Za servisne službe u stambenim zajed­ nicama nije bilo iskustava - ni domaćih ni stranih - pa je predloženo više različitih rešenja koja bi se eventualno mogla koristiti u pojedinim stambenim zajednicama. Na izložbi Porodica i domaćinstvo, 1958, prvi put je izložen jedan restoran sa samoposluživanjem, a nešto ranije u Beogradu je otvorena prva samoposluga. Putem raznih savetovanja sa privrednicima, Porodica i domaćinstvo utica­ la je i na modernizovanje proizvodnje potrebne domaćinstvu i porodici, pa je tako, na primer, došlo do otvaranja škola za školovanje novih profila stručnih radnika i radnica, zapošljavanja dizajnera, izgradnje savremenih fabrika konfekcije, naroči­ to ženske i dečje.8 U to vreme domaća konfekcija, naročito za žene i decu, bila je demodirana, ružna i neodgovarajuća standardima. ’ O stambenoj izgradnji, Zora, br. 122-123, 1956, str 8 i 9. * Žena danas, br. 152, 1957. Konfekcijsku odeću do 1941. godine u Jugoslaviji je koristilo svega 5%, a 1958. svega 28-30% stano­ vništva, prema 50— 90% u drugim evropskim zemljama. �180 Proizvođači nisu lako piihvatali očigledne prednosti savremene proizvod­ nje. Uporno su se držali starih šablona sa večitim „to se traži“. Dizajneri su teško nalazili posao, a neukusna, neprodata roba gomilala se po magacinima.1 Danas možda izgleda pomalo čudno čime se sve Savez ženskih društava ba­ vio. No u ono vreme upravo su organizacije žena bile najaktivnije kritičarke dru­ štvene situacije i prakse; u konzervativne navike one su najviše unosile savremenije ideje i nastojale da se one realizuju. Danas je teško verovati da su otpori svakoj novini bili tvrdokorni, i to upravo od onih koji su imali moć da ih ostvare. Na pri­ mer, otpor za uvoz mašina za pranje rublja bio je neobrazloženo uporan. Na među­ narodnim sajmovima otkupljivalo se sve i svašta, potrebno i nepotrebno, ah da bi se otkupili aparati korisni za domaćinstvo ih za servise trebalo je naći nekog razum­ nijeg i smelijeg uvoznika ih pojedinca, s tim što je ponekad bila nužna i posebna intervencija da se za takav uvoz odobre potrebne devize. Prim era radi, prva maši­ na za servis za pranje rublja izložena na Zagrebačkom velesajmu nije kupljena ni za jedan servis u gradu. Kupio je direktor jednog poljoprivrednog kombinata iz Voj­ vodine. On je već ranije shvatio da se kombinatu više isplati da okvaliiikuje i zapo­ sli žene svojih radnika - koji već žive na imanju - nego da gomila novu mušku rad­ nu snagu. U njegovom planu, mašina za pranje rublja, uz osnovnu školu i obdanište koji su već funkcionisali, trebala je da posluži efikasnijem rešavanju problema radne snage (koja je na poljoprivrednim dobrima stalno nedostajala) širim zapošlja­ vanjem žena. Posle Petog plenuma Socijalističkog saveza održano je i niz savetovanja i konferencija žena koje su iznova potakle inicijativu i aktivizam ženskih društava. Ona su, kao inicijatori, u svoju aktivnost uključile i SSRN i organe vlasti, sindika­ te, zadružne organizacije, te je njihova aktivnost dobila karakter pokreta za obezbeđivanje m aterijalnih uslova za rasterećenje žena od poslova u domaćinstvu. U pre­ duzećima, ustanovam a i stambenim zajednicama ove aktivnosti bile su vrlo razno­ vrsne, zavisno od mesta i uslova u kojima su organizacije žena delovale. Savez ženskih društava u potpunosti se nije mogao odreći pokretanja poli­ tičke aktivnosti žena. U predizbornoj kampanji u Srbiji, 1958, koju je organizovao SSRN, ženska društva i SŽD dobrim delom su nosile tag rad. Ona organizuju zboro­ ve i konferencije žena, plenume ih skupštine SŽD, na kojima učestvuje po nekoli­ ko stotina žena. Veliki broj njih odlazi u predizbornu agitaciju po sehma; one se zalažu da se zahtevi žena uklope u planove SSRN i da se kandiduje veći broj žena. Ah, politički rad nije bio u središtu pažnje SŽD, a drugi ga uglavnom nisu prihvati­ li, pa su stoga žene politički sve više zapostavljane.2 7. Zapošljavanje žena Proces zapošljavanja žena tekao je relativno brzo, brže i od procesa sticanja kvalifikacija. U Srbiji je broj zaposlenih žena 1952. godine iznosio ukupno 139.000, ih 23,1%, i od tada u apsolutnim i relativnim brojevima on konstantno raste, i 1962. 1 Žena d a n a s, br. 203, 1961, str. 8. * Posle Brionskog plenum a, Zoro, br. 136,1957, str. 10; Žc;ic u predizbornoj aktivnosti, Zora, 1957, br. 137, str. 2 i 1958, br. 142, str. 7. �181 iznosi 338.000, ili 27,0% u odnosu na ukupan broj zaposlenih, što znači da su u desetogodišnjem periodu žene relativno više zapošljavane od muškaraca. Zapaženo je odmah u početku da se najveći broj žena zapošljavao na nekvaIif?kovanim poslovima. Gotovo polovina njih, još 1961. godine, bila je zaposlena na poslovima nekvalifikovanili i priučenih radnica u privredi i na pomoćnim poslovi­ ma van privrede, što je i razumljivo ako se ima u vidu daje broj učenica u stručnim školama bio mali i ograničen samo na nekoliko struka. Roditelji su nerado upući­ vali svoju žensku decu u stručne škole, pa su ženska društva povremeno vodila kam­ panje i na razne načine ih ubeđivala da svoju žensku decu upisuju u te škole, a po­ sebno u škole koje su ih osposobljavale za zanimanja u kojima do tada žene nisu radile. Nedostatak kvalifikacija, neujednačenost u školovanju ženske omladine, kao i opšta situacija u pogledu zapošljavanja radne snage, uticali su na to da broj žena koje traže zaposlenje uvek bude veći nego broj muškaraca. Krajem 1958. go­ dine 28.634 žene tražile su zaposlenje - od toga njih 77,9% bilo je iz gradova a 21,1% sa sela; 1960. godine taj broj je porastao - 106.273 žene čekale su zaposlenje, s tim stoje procenat žena iz grada smanjen na 61,5, a procenat žena sa sela se popeo na 38,5. Iz ovoga se može zakijučiti daje sve veći broj žena obezbeđenje svoje egzisten­ cije video u zaposlenju a ne u braku.1 8. Ukidanje Saveza ženskih društava U Savezu ženskih društava Srbije više puta je analiziran rad ženskih društa­ va. Te analize su pokazale da društva izvanredno dobro poznaju potrebe žena u sredini u kojoj deluju. Polazile su od problema koji izviru iz konkretne situacije že­ na u Srbiji, a koji su bih vrlo raznovrsni, pa na primer oni na Kosovu, u Zaječaru, Beogradu ih Vojvodini čak i ne hče jedni na druge. To je bila stvarnost koja se nije mogla meriti samo jednim merilom, te je za društva u gradu, opštini i srezu, koja su želela da rade, posla bilo i na pretek. Zbog toga se u Savezu ženskih društava stalo na stanovište da saveze u opštini i srezu treba razvijati, svugde gde se za nji­ ma oseća potreba, pojačati njihovu aktivnost i razviti inicijativu, a na selu i u preduzećima podržati ženske aktive i grupe. Ah, priča iz 1953, kada se ukidao AFŽ, opet se ponovila - priča o ukidanju Saveza ženskih društava sa gotovo istim argumentima. U komisiji SSRNJ za rad među ženama, 1959. godine, izrađen je elaborat Društveni položaj žene, u kojem je predloženo ukidanje Saveza ženskih društava. U Programu SKJ (1958) rečeno je da u Jugoslaviji ravnopravnost žena više nije ni politički ni pravni problem, već je „problem ekonomske nerazvijenosti, pri­ mitivizma, religioznih shvatanja i drugih konzervativnih predrasuda, privatnosvojinskog odnosa, koji još dejstvuju na život u porodici. Zaostalo domaćinstvo i posto­ jeći materijalni problemi porodice sputavaju ženu da bi mogla uzeti punog učešća u ekonomskom i društvenom životu zemfje, stvarnu konflikt između njezine uloge u društvu i u domaćinstvu". Taj konflikt će se razrešiti razvijanjem društvenih slu­ žbi namenjenih domaćinstvu i podizanjem životnog standarda porodice. 1 AS, navedeni izveštai- �182 Komisija je sm atrala daje menjanje položaja žene duži društveni proces, pa su svi problemi, od kojih zavisi ravnopravnost žena, stvar rukovodećih političkih snaga - Saveza komunista i Socijalističkog saveza radnog naroda. Stoga sav kon­ kretan rad na rešavanju ženskih problema treba preneti na institucije socijalisti­ čkog sistema - mesne i opštinske odbore vlasti, stambene zajednice, sindikate, or­ ganizacije SSRN, i dr. Ukoliko bi bila potrebna neka inicijativa žena, naročito na selu, onda je može pokrenuti aktiv žena, ali samo u okviru SSRN. Postojeća ženska društva treba, ukoliko opstaju, razvijati kao mešovita i orijentisati ih na konkret­ ne akcye u okviru komune, sa ciljem da se i njihova aktivnost prenese na stambe­ ne zajednice. Razvoj društvenog upravljanja dostigao je takav stepen d aje posto­ janje posebne ženske organizacije postalo izlišno. Bez posredovanja organizacije žene se mogu direktno uključivati u organe društvenog upravljanja, u čitav ekonom­ ski, politički i društveni život komune, te neposredno uticati na rešavanje njihovih problema. Komisije SSRN za rad među ženama - po sastavu mešovite - pratile bi rad svih društvenih organizacija koje aktivno rade na bilo kojem problemu žena. U odborima SSRN sarađivale bi sa svim njegovim drugim komisijama i zajedno sa njima pripremale materijale - u kojima bi bili sadržani i stavovi o pojedinim prob­ lemima žena - za zaključke predsedništava ili organizacionih sekretarijata SSRN (SSRN je kao svoja pomoćna tela imao komisije za privredna pitanja, društvenopolitički sistem, nauku, kulturu i prosvetu, zdravstvo i socijalnu politiku, unapre­ đenje poljoprivrede, snabdevanje i cene, kadrovsku komisiju, i dr). Usvojene stavo­ ve sprovodila bi čitava organizacija SSRN. Pošto sindikalne organizacije zanema­ ruju brigu o radnicam a i pošto se radnice ustručavaju da govore na skupovima, pa zato osnivaju posebne aktive žena u preduzećima, potrebno je razmisliti o tome da li u sindikalnim većima formirati grupe ili komisije za žene, ili naći neki drugi način da se sindikalne organizacije (koje do sada nemaju mnogo podataka, čak ni o tome koliko je žena u njihovom članstvu) zainteresuju za probleme zaposlenih žena. Po­ stojanje Saveza ženskih društava ukalupljuje aktivnost na poboljšanju položaja že­ na u samo ženske okvire. Iz svih tih razloga, u suštini je predložena likvidacija žen­ skih društava. Direktan predlog komisije glasi: „Zbog toga izlazimo sa predlogom da treba jače označiti prekid veze između društava (ženskih) na terenu, time što bi u republikama i u saveznom merilu zadržali samo odbore žena (CO žena Jugoslavije, CO žena Srbije, i slično). Niže ove odbore ne bi trebalo organizovati. Ovi odbori bi mogli davati inicijativu za razna savjetovanja i akcije ili sami sazivati konferencije u vezi s problemima koje bi smatrali važnim za unapređenje položaja žena. Besumnje, nema propisa o tome koje probleme treba ova ili ona organizacija da uzima, ali posto­ ji niz stvari koje će, razume se, pokretati u prvom redu žene, one će biti n^jzainteresovanije za njihovo rešavanje (na primer, akcija za kontracepciju)“. Centralni od­ bor žena i republički odbori sarađuju sa drugim saveznim, odnosno republičkim društvenim organizacijama i organima vlasti na problemima položaja žena, daju inicijativu za njihovo izučavanje i rešavanje. Centralni odbor žena Jugoslavije gla­ vni deo svoje aktivnosti usredsredio bi na veze sa inostranstvom. Na predstojećem Kongresu Saveza ženskih društava potrebno je doneti odluku o njegovom ukidanju i o formiranju Centralnog odbora žena Jugoslavije - rečeno je daije u tom predlogu.1 1D ruštveni položaj žene, izveštj\j o problemima društvenog položaja žene kod nas i o zadacima SSRN i društvenih organizacija, Beograd 13. novembar 1959. (u posedu autorke). �183 Navedeni predlog je u više varijanti, 1960. i 1961. godine, razmatran u or­ ganizacijama Saveza ženskih društava i organizacionom sekretarijatu SSRN. Su­ protstavljali su mu se pojedini republički odbori i Savezni odbor SŽD, kao i poje­ dine članice Komisije za žene SSRNJ. Oni su smatrali daje osnovna protivrečnost položaja žene u proizvodnji i njen položaj u porodici tek na početku razrešavanja, da se u vezi sa tim položaj žene u društvu tek počinje menjati, da su promene neučvršćene, podložne raznim uticajima. Put do emancipacije žene je složen i pun pre­ preka koje proizlaze iz opšte zaostalosti, ukorenjenih predrasuda, koje treba prevazilaziti smišljenim i dugoročnim akcijama. Patrijarhalni odnosi u porodici i u društvu dominiraju ne samo u selu nego i u gradu, patrijarhalna shvatanja su širo­ ko ukorenjena i među članovima i članicama SKJ i SSRN, a i same žene su tek po­ čele da ih se oslobađaju. SSRN je zanemario svoje političke obaveze koje je preuzeo prilikom ukidanja AFŽ, a sindikat se ne bavi problemima zaposlenih žena. Može se diskutovati o prilagođavanju ženskih organizacija stepenu razvoja društva, ah ne i o njihovom ukidanju, jer svest i muškaraca i žena o ulozi žene u društvu je niska, ne samo u zaostalim sredinama već i među vodećim kadrovima u SSRN i SKJ. Takođe je niska i materijalna osnova emancipacije žena. Ukidanje ženskih društava u situaciji kada rad na prevazilaženju zaostalosti žena na svim područjima tek počinje da daje rezultate, kada je borba sa predrasudama tek zapo­ četa, imaće dalekosežne negativne posledice po žene. Komuna bi, radi poboljšanja situacije zaposlene žene, trebala da prioritetno rešava probleme radničke porodice i domaćinstva. U organima komune radnika je vrlo malo, a radnica gotovo ni nema, pa se, malobrojni, teško mogu izboriti za prio­ ritete. Organizacije žena imaju svoju ulogu u komuni i u društvu uopšte, jer omo­ gućuju ženama da zajedničkom akcijom ostvaruju svoje posebne interese. Praksa je pokazala da su se samo žene organizovane u svoja društva istinski borile za svoje oslobođenje. Ako se za zadovoljenje svojih potreba i interesa slobodno mogu organizovati i građanke i građani, nema nikakvih razloga da se samo ženama onemo­ gućava posebno organizovanje radi otklanjanja prepreka koje stoje na putu njiho­ ve društvene afirmacije. Tih prepreka je mnogo, a kada se jedne otklone javljaju se druge, pa i potreba za postojanjem ženskih društava ima svoju dugoročniju per­ spektivu. Ženama se ne može odreći pravo da rešavaju svoje vlastite probleme, niti svojstvo i uloga svesnog faktora u razjašnjavanju odnosa u socijalističkom društvu. Ne dovodeći u pitanje ni „klasni pristup", ni društveni karakter položaja žena, ni vodeću ulogu SKJ u borbi za promenu tog položaja, ova struja je zastupa­ la mišljenje daje i ukidanje AFŽ - umesto njegove reorganizacije - bilo preuranje­ no, da su posebne ženske organizacije neophodne, da ih treba učvrstiti, negovati saradnju sa drugim organizacijama i ojačati veze ženskih društava sa njihovim re­ publičkim, odnosno saveznim centralnim odborima. Ovi odbori ne bi bih nikakvi politički forumi žena već organi koji bi pratili rad organizacija žena, organizovah razmenu njihovih iskustava, pomagali im u odabiranju konkretnih aktivnosti, u pronalaženju efikasnijih metoda rada, i sazivah savetovanja radi razjašnjavanja pojedinih problema o kojima postoje razhčita mišljenja. A takav centralni odbor žena, koji bi bio samo neko reprezentativno političko telo, koje postoji uglavnom zbog inostranstva, ženama nije potreban. Komisije SSRN za društvenu aktivnost žena SSRN treba, po ovom shvatanju, odvojiti od ženskih društava. One su pomoćna tela Socijalističkog saveza, koja �184 mu, u pojedinim sektorima društvenog života, ukazuju na zaostala shvatanja i za­ ostajanja u odnosu na žene. One bi pomagale da se ti odnosi raspravljaju na politi­ čkoj osnovi, ne sa ženama nego sa onim društvenim faktorima gde se ta zaostaja­ nja ispoJjavaju, ili bi eventualno, tamo gde je to potrebno, pomagale aktivima že­ na koji postoje u sastavu SSRN da organizuju poseban politički rad za žene.1 Ponegde je izraženo mišljenje da su ova shvatanja konzervativna i da su fe­ ministička zastranjivanja, ali ih je predsedništvo SSRN delimično i privremeno uvažilo. Umesto kongresa održana je skupština SŽD, tek aprila 1961. Na toj skup­ štini, uz asistenciju SSRNJ, odlučeno je da se umesto Saveza ženskih društava for­ miraju Konferencije za društvenu aktivnost žena, što je bio korak dalje u ukidanju samostalnih ženskih organizacija. 1 AJ, 142— 20, zapisnici Komisije za društvenu aktivnost žena SSRNJ od 19. m^ja, 2. juna i 28. sep­ F— tembra 1960; AJ, 3 5 4 -F -l, Prošireni sastanak Upravnog odbora Saveza ženskih društava od 15. sep­ tembra 1959; Isto, F-2, Sednica Upravnog odbora SŽD od 19. januara 1961. i Informacija o opštinskim konferencijama žena u NR Srbiji od 4. aprila 1961. �KONFERENCIJA ZA DRUŠTVENU AKTIVNOST ŽENA (1961-1965) 1. Od samostalne organizacije do postepenog integrisanja u SSR N U uvodnom delu Pravila Konferencije za društvenu aktivnost žena (1961) naglašeno je da je Savez ženskih društava nastao iz Antifašističkog fronta žena, daje uspešno razvijao svoju aktivnost i daje sarađivao sa drugim organizacijama. Planirano je da ta saradnja postane sistematska i stalna, a tim metodama najbolje će odgovarati novi način organizovanja i novo ime - Konferencija za društvenu ak­ tivnost žena. Konferencija usvaja ciljeve Socijalističkog saveza radnog naroda, i njeni za­ daci su: pokretanje i razmatranje problema značajnih za aktivnost žena i popularisanje mera za njihovo rešavanje; razm atranje rezultata postignutih u osnivanju i razvijanju ustanova za decu i u stvaranju društveno-tehničke baze domaćinstva; preduzimanje mera za potpunije ostvarivanje prava žena i za usavršavanje zako­ nodavstva. Konferencije žena postoje u opštini, autonomnoj oblasti, pokrajini, re­ publici i federaciji. One su u svom radu samostalne. Njene opštinske skupštine či­ ne delegatkinje ženskih društava, zatim delegatkinje i delegati društvenih, struč­ nih, privrednih i drugih organizacija, kao i ustanova komune koje su od značka za rad i položaj žene, i koji žele da učestvuju u radu Konferencije. Republičku, od­ nosno pokrajinsku skupštinu čine delegatkinje izabrane na opštinskim konferen­ cijama, delegatkinje i delegati društvenih i privrednih organizacija, republičkih ustanova i republičkih državnih organa. Savezna konferencija se obrazuje od dele­ gatkinja republičkih konferencija i delegatkinja i delegata saveznih organa i orga­ nizacija. Organi Savezne konferencije su Predsedništvo i Sekretarijat. Predsedništvo odlučuje o radu između dve skupštine, imenuje pomoćna tela, a Sekretarijat obavlja tekuće poslove i priprema sednice Predsedništva. Konferencija se flnansira kao i sve druge društvene organizacije, i ima svoj budžet i pečat.1Na isti način organizovana je i Konferencija za društvenu aktivnost žena Srbije. Uskoro, već na prvom sastanku Sekretarijata Konferencije za društvenu aktivnost žena saopšteno je da je predsedništvo Saveznog odbora SSRN odlučilo da ukine svoju komisiju za rad među ženama i da uspostavi neposredan kontakt sa Konferencijom - najpre zato da bi bio u toku svih diskusija o položggu žene i ta­ ko pružio pomoć Konferenciji. „Očigledno je da Konferencija žena ne bi mogla da se izdvoji kao potpuno samostalna organizacija iz prostog razloga što ona jedino može da uspe ako bude zajednički radila sa Socijalističkim savezom i drugim dru­ AJ, 142-587, Pravila Konferencije za društvenu aktivnost žena. �186 štvenim organizacijama4 - rečeno je tom prilikom. Sugerisano je takođe i da se Kon­ * ferencija problemima ubuduće bavi studioznije, stoje ona i prihvatila.1 Od 1961. do 1965. godine Konferencija je imala još neke elemente posebnog organizovanja žena, ali se u isto vreme postepeno od samostalne organizacije transformisala u pomoćno telo SSRN. Ona se od početka ograničila na praćenje, anali­ zu i proučavanje nekoliko problema za koje je sm atrala da su od bitnog značaja za društveni položaj žena. To su: zaštita dece i problem finansiranja izgradnje i odr­ žavanja dečjih ustanova; stručno obrazovanje žena i njihov položaj u radnom odno­ su; društvena ishrana; zdravstvena zaštita žena, posebno zaštita od neželjene tru ­ dnoće; i, nsgzad, društveno-politička aktivnost žena.2 Realizovanje ove koncepcije teklo je različitim tempom i različito se tum a­ čio. U nekim srezovima Konferencija je shvaćena kao klasična ženska organizaci­ ja, te je nastavila da radi slično kao i raniji Savez ženskih društava, a u drugim kao nova forma organizovanja koja vodi likvidaciji ženskih društava. Mada se stalno naglašavalo da ženska društva ne treba ukidati - naročito ne ona u seoskim sredi­ nama - mnoga od njih su prestajala da rade, pa su aktivnosti na opštem, zdravstve­ nom, poljoprivrednom i domaćičkom prosvećivanju žena ostale nepokrivene. U po­ jedinim krajevima, doduše, konferencije žena su i dalje vodile brigu o tome, no one više nisu predvodile te aktivnosti, niti su smatrale da su za njih odgovorne. Naime, više državnih institucija, društvenih ustanova i organizacija u svojim programima imale su taj rad, ili su čak zbog toga i bile formirane. Međutim, u praksi su sve one zatajile, pa su povele diskusiju kome da se poveri organizovanje te aktivnosti - lai­ čkim ženskim organizacijama, društvenim organizacijama specijalizovanim za to, zavodima i centrim a za domaćinstvo, ili prosvetnim i zdravstvenim institucijama. O ostalim problemima karakterističnim za položgj žene u pojedinim komu­ nama govorilo se na skupovima i savetovanjima opštinskih konferencija. U saradnji sa Socijalističkim savezom, konferencije su okupljale građanke i građane pre­ ma njihovom interesovanju i nastojale su da se društvo u celini okrene problemi­ ma žena, koji su nastajali zbog njihovog sve većeg učešća u proizvodnji. Koordini­ rale su rad svih faktora koji su se u komuni, oblasti, pokrajini, republici ili federa­ ciji, posredno ili neposredno, bavili problemima značajnim za društveni položaj že­ na. Republičke i Savezna konferencija analizirale su i proučavale pojedine opštije probleme kojima se ranije bavio Savez ženskih društava, ali na nov način, trudeći se da ih, preko Socijalističkog saveza - kao najšire političke organizacije u kojem žene čine gotovo polovinu članstva (1963. - 41,6%) - nametnu kao opštedruštvene. Svoje analize prezentirale su na širokim savetovanjima, nastojeći da u diskusija­ ma izgrađuju zajedničke stavove, koje bi svako u svom domenu sprovodio. Na taj način konferencije za društvenu aktivnost žena su, kako je to tada ocenjeno, posta­ le specijalizovane tribine SSRN za proučavanje društvenog položaja žena. U tom proučavanju one su ostvarile saradnju sa društvenim i drugim organizacijama, kao i sa društveno-političkim, stručnim i naučnim radnicima i radnicama.3 1 Koji su problem i p red našom organizacijom (izlaganje Veljka Vlahovića), Žena danas, br. 203,1961, str. 9. 1 Latinka Perović, u izjavi: Borba za novo odvija se u bezbroj vidova, Žena danas, br. 234, 1964, str. 5-7. * AJ, 142-F -586, Izveštoj o radu Konferencije za društvenu aktivnost žena Jugoslavije (april 1961-ja■ nuar 1965). �187 2. Problemi dečje zaštite Jednim pismom Konferencija za društvenu aktivnost žena Jugoslavije skre­ nula je pažnju Socijalno-zdravstvenom veću Savezne skupštine na pitanja dečje za­ štite; upozorila je daje broj ustanova za zaštitu dece nedovoljan i da štedno zaosta­ je za povećargem broja zaposlenih žena (1956. godine u dečjim ustanovama je na 1.000 zaposlenih žena bilo 95,9 mesta, a 1963. godine broj mesta je smanjen na 81,3). Ukazala je takođe na nedostatak koncepcije u pogledu zadataka i programa razvo­ ja ovih ustanova (da li su to socijalne ili prosvetne ustanove), na nerešen način finansiranja njihove izgradnje i tekućeg održavanja, neusklađenosti sa potrebama zaposlenih žena u komuni, kao i na potpuno zanemarivanje organizovanja sezon­ skih ustanova za decu na selu. Predložila je pomenutom Veću da svojim preporu­ kama utiče na opštinske skupštine i radne organizacije da u predstojećem sedmo­ godišnjem planu u statutim a opština i u formulisanju politike opština i radnih or­ ganizacija predvide mere za bolji prosperitet ovih ustanova.1 Zajedno sa organima pravosuđa i drugim odgovarajućim ustanovama, Kon­ ferencija za društvenu aktivnost žena Srbije analizirala je problem izdržavanja vanbračne dece i dece iz razvedenih brakova. Ustanovljen je niz otvorenih problema, kako u neujednačenoj praksi sudova tako i u ovlašćenjima organa starateljstva, u manjkavosti i nedorečenosti propisa koji se odnose na ovu materiju, naročito u po­ stupku izvršenja sudskih presuda. Za otklanjanje tih manjkavosti Konferencija je odgovarajućim organima dala sasvim konkretne predloge, no zbog raznih otpora, proces menjanja i zakona i prakse tekao je sporo.2 3. Planiranje porodice Konferencija za društvenu aktivnost žena razm atrala je kako su sprovede­ ni zaključci jednog ranijeg savetovanja o zaštiti od neželjene trudnoće. Naime, u organizaciji Saveznog zavoda za narodno zdravlje SIV-a i Saveza ženskih društava, maja 1958. godine, održano je savetovanje ginekologa, predstavnika i predstavni­ ca Saveza sindikata, Crvenog krsta i drugih organizacija. Savetovanje je usledilo zbog različite primene propisa o dozvoljenom prekidu trudnoće, i diskusije koja se tim povodom vodila među ginekolozima. Po jednom shvatanju, te propise je treba­ lo tumačiti restriktivno, te abortus zbog socijalnih indikacija dozvoljavati samo ako su one u neposrednoj vezi sa medicinskim indikacijama. Druga struja zalagala se za njegovu liberalizaciju. Savetovanje se završilo preporukama da se kontracepci­ ja prihvati kao prva preventivna mera za planiranje porodice, koju treba sistemat­ ski propagirati preko svih stručnih organa, pojedinki i pojedinaca. Zatim, sugerisano je da se ujednači praksa u primeni propisa o dozvoljavanju pobačaja nešto libe­ ralnijim tumačenjem medicinsko-socijalne indikacije, pa stoga u komisiju koja od­ lučuje o dozvoli abortusa treba da uđe i socijalni radnik. Preporučeno je da se pooš­ tri gonjenje kriminalnih abortusa. Osim toga, predloženo je da se uloži više napo­ ra u vaspitanje građana radi oživotvorenja „novog društvenog morala i novih uza­ Program dcčjc zaštite mora se reŠavati u celini, Žena danas, 1964, br. 238, str. 3. Alimentacija zanemareni problem, Žena danas, 1964, br. 235, str. 2, 3 i 6. �188 jamnih odnosa između muškaraca i žena" i radi suzbijanja zastarelih, patrijarhal­ nih odnosa.1Karakteristično je takođe da se, kad god se piše o odnosima polova u bilo kom kontekstu, koriste najuopštenije formulacije, za širi krug nerazumljive.2 Povodom ovih zaključaka Zora je sprovela anketu o liberalizaciji abortusa. Žene na višim položajima o liberalizaciji se nisu otvoreno izjašnjavale, a radnice, ko­ je žive u izuzetno teškim porodičnim, stambenim i materijalnim prilikama, bile su energično za potpuno legalizovanje abortusa. Isticale su da savetovališta za kontra­ cepciju ne funkcionišu. Imajući to u vidu Glavni odbor SŽD Srbije je izdejstvovao od Republičkog zavoda za socijalno osiguranje da se otvori više ovakvih savetovališta.3 Konferencija za društvenu aktivnost žena Jugoslavije, u saradnji sa repub­ ličkim konferencijama, konstatovala je, 1963. godine, da navedeni zaključci nisu sprovedeni, da kontracepcija nije postala sastavni deo zdravstvene službe i da broj abortusa u odnosu na 1958. godinu nije smanjen. Jedino što je postignuto bilo je to da se abortusi obavljaju u zdravstvenim ustanovama. Vaspitanje i prosvećivanje u pogledu m aterinstva i odnosa polova ne tretira se kao deo društvenog, već kao deo seksualnog vaspitanja, i svodi se na fiziološka obaveštenja i pouke o eventual­ nim posledicama. Nakon opštinskih i republičkih analiza i savetovanja, krajem 1963. godine, o ovim pitanjim a održano je novo savetovanje na nivou Jugoslavije. Među 250 učesnica i učesnika bili su predstavnici i predstavnice socijalno-zdravstvenih veća republičkih i Savezne skupštine, odgovarajućih saveznih i republičkih izvršnih organa, raznih stručnih službi, institucija i društvenih organizacija. Najvažniji za­ ključci ovog savetovanja su se odnosili na potrebu sistematskog vaspitanja i prosveći­ vanja omladine i odraslih u cilju sprečavanja neželjene trudnoće i smanjenja abortusa. Osim toga, preporučeno je da se u programima obrazovanja i vaspitanja u svim vrstam a i nivoima škola i u drugim ustanovama koje se bave obrazovanjem predvidi stabilnije i dugoročnije bavljenje problematikom odnosa među polovima, m aterinstva i porodice. Da bi se ovaj kompleks problema na kojima se angažuju mnoge zdravstvene, prosvetne, socijalne i druge ustanove, sistematski i dalje pra­ tio, proučavao, da bi se razmenjivala iskustva i davale nove inicijative u njegovom razrešavanju, pri Konferenciji za društvenu aktivnost žena osnovan je Savezni ko­ ordinacioni odbor za planiranje porodice i odnose među polovima. Isti takvi odbori osnovani su i u republikama.4 Nešto kasnije, zadaci i poslovi ovog saveznog i republičkih koordinacionih odbora preneti su sa Konferencije za društvenu aktivnost žena na državne insti­ tucije: Savezni savet za planiranje porodice i republičke savete. Oktobra 1968. godine Savezni savet, sa Konferencijom za društvenu aktiv­ nost žena, Predsedništvom Saveza omladine Jugoslavije i Institutom društvenih nauka, održao je jugoslovensko savetovanje - Odnosi polova i vaspitanje. Na savetovanju je konstatovano da u oblasti vaspitanja mladih za humane odnose među polovima i u pripremanju za brak i porodicu ne postoje programi vaspitne delatnosti ni u školama ni u vaspitno-obrazovnim institucijama, da u školama koje ob­ razuju nastavnički kadar nema predmeta koji bi nastavnike osposobljavali za or1 Zaključci sa savetovanja o kontracepciji, Žena danas, 1958, br. 16, str. 8, 9 i 18. z Isto, str. 9 i 15. a AS, Fond Konferencije za društvenu aktivnost žena, F-l, Izvešt^j SŽD za period od 1955. do 1961; Zora, br. 144, 1958. * AJ, 142-F-586; Novi podstrck za rešavanje jednog važnog problema, Žena danas, br. 232-233,1964. ' �189 gamzacjju i izvođenje takve nastave, kao i da ne postoje programi za obrazovanje i vas pitanje roditeJja. Date su i odgovarajuće preporuke, ali, koliko je poznato, na tome je i do danas ostalo.1 4. Problemi društvenog položaja zene u samoupravnom društvu Konferencija je takođe bila angažovana u diskusiji oko novog ustava Socija­ lističke Federativne Republike Jugoslavije (1963), koji je razrađivao koncepciju so­ cijalističkog samoupravnog društva kao osnove društveno-ekonomskih i društvenopolitičkih odnosa. Naročito je insistirala da se jasnije formulišu odredbe o posebnoj zaštiti žene na radu, o braku, o zaštiti materinstva i odgovornosti društva u podi­ zanju i vaspitanju dece. Izostavljanje odredbe ranijeg ustava o ravnopravnosti že­ na sa muškarcima objašnjeno je time da je ona pokrivena odredbama o pravima čoveka i građanina u kojima, između ostalog, stoji da su „građani u pravima i du­ žnostima jednaki, bez obzira na pol“. Sve analize i proučavanja kojima se Konferencija u navedenom periodu ba­ vila ukazivala su još jednom, sa više argumenata, na svu složenost problema od kojih zavisi društveni položaj žene. Analize o dečjoj zaštiti koja je nerazvijena, sis­ temu vaspitanja školske dece u kojem bi se realizovale koncepcije produženog bo­ ravka dece u školi, organizovanju društvene ishrane za potrebe čitave porodice pokazale su da su te oblasti u sistemu raspodele dohotka (koji je inaugurisan novim ustavom i zakonima donetim na osnovu njega) zapostavljene, i da u radnim orga­ nizacijama i u komunama ne postoje širi planovi za njihov razvoj. Ni radne organi­ zacije ni komune, mada upravo na njima leži odgovornost za obezbeđenje materi­ jalne osnove u tim oblastima, ne shvataju da je rešavanje ovih problema sastavni deo njihovog opšteg razvoja.2 Analize Konferencije su pokazale da i u sistemu radničkog samoupravljanja, u odnosu na broj privredno-aktivnih žena i njihovu ulogu u proizvodnji, one znat­ no zaostaju u društvenoj aktivnosti i u svom afirmisanju u društveno-političkom životu. U predstavničkim telima, organima društvenog samoupravljanja, rukovod­ stvima društveno-političkih i drugih organizacija, na odgovornim mestima u pri­ vrednom, kulturnom, političkom i društvenom životu, broj žena je simboličan. Na to je uticalo više razloga, i među prvima mogu se navesti nizak materijalni stan­ dard radne porodice, tradicionalna podela rada po polu u porodici, zatvorenost ka­ drovske politike u partijske komitete, svuda prisutne predrasude, stalni - i tradi­ cionalni i novi —otpori promenama, što je sve rezultat mnogih faktora, a najpre odsustva idejne borbe i akcije za promenu tog stanja. Društvena i politička afir­ macija žene je suštinsko pitanje daljeg razvoja društvenog samoupravljanja i siste­ ma neposredne socijalističke demokratije, rečeno je u tim razmatranjima. I, stoga je nužna energičnija borba „za razbijanje konzervativnih otpora, predrasuda, ne­ dovoljno smelog poveravanja poslova ženama, za čvršću orijentaciju na društvenopolitičko obrazovanje žena“. Suprotstavljanje mentalitetu i tradicijama po kojima 1 Savezni savet za planiranje porodice, Bilten br. 5, mart. 1969. z AJ, 142-581, Latinka Perović, Aktualni problemi društvenog položaja žena i mogućnosti rešavanja u sistemu društvenog samoupravljatija, str. 9-20. �190 žena svoju aktivnost treba da iscrpljuje u porodici i eventualno na radnom mestu bitno je i sa gledišta mladih generacija žena. No, mada one startuju sa povoljnijih pozicija, i kod njih se zapaža umanjena društvena angažovanost, na primer, na uni­ verzitetu, a još više u radnim organizacijama. Sva istaknuta pitanja mogu se rešavati samo uz aktivno učešće samih žena.1 Sučeljavanja Konferencije sa idejnim problemima tog vremena koji su se javili u ovoj oblasti pokazala su da oni nisu rezultat samo iz prošlosti nasleđenih, zaostalih shvatanja, već da su ti problemi nastali i iz savremenih odnosa u proiz­ vodnji. Rad žene više nije privremena nužnost, nego izraz ekonomskih potreba dru­ štva i trajna orijentacija i perspektiva žene, i njoj se valja definitivno prilagoditi. Upravo u pogledu uključivanja žena u društveni rad - koji je osnova za određivanje ličnog i društvenog položaja svake pojedinke i pojedinca - nedostaje jasna orijen­ tacija u pravcu doslednog razvijanja socijalističkih društvenih odnosa i oslobođenja čoveka. Iz toga proizlaze razna nerazumevanja, kolebanja i odlaganja da se reše čak i oni problemi za čije rešavanje su postojale, m akar i oskudne, materijalne mo­ gućnosti. Neravnopravan položaj žene je jedan od vidova neravnopravnosti među ljudima, i istorijski on je nastao na osnovi podele rada i privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. „Socijalističkom revolucijom i razvojem društveno-ekonomskih odnosa na bazi samoupravljanja stvoreni su preduslovi za stvarno i pot­ puno prevazilaženje nejednakosti među ljudima, pa i nejednakosti žena.“ Ustavni princip d aje lični rad jedino merilo materijalnog i društvenog položaja otvara mo­ gućnosti da se žena oslobodi paternalističkog odnosa i da postane subjekt u poro­ dici, na radnom m estu i u društvenoj zajednici. To zavisi od „delovanja i akcije svesnih socijalističkih snaga, i samih žena kao njihovog sastavnog dela“. To je značilo da se u radnim organizacijama mora jačati uloga žena u proizvodnji, da Savez ko­ munista, Socijalistički savez radnog naroda, Savez sindikata i Savez omladine mo­ raju radu sa ženama pokloniti veću pažnju, te nastojati da se u opštinskim skupšti­ nama i njihovim organima, kao i u brojnim organima društvenog samoupravljanja, žene više aflrmišu. Isto tako, nužno je da te organizacije kod samih žena razvojni1 1 aktivan odnos i shvatanje da ,,u borbi za svoj bolji položaj - žena mora i sama biti aktivna, da ona nije objekt koji treba osloboditi, već daje subjekt svog oslobođenja**.2 Radi usklađivanja sa promenama koje su nastale u društveno-ekonomskom razvoju zemlje, posle donošenja novog ustava, 1963. godine Konferencija je usvo­ jila nova, modifikovana Pravila. Kao okvir svog delovanja istakla je ustavne prin­ cipe da je jedino rad osnova materijalnog i društvenog položaja čoveka i da su svi građani jednaki u pravima i dužnostima, bez obzira na razlike u nacionalnosti, rasi, veroispovesti, jeziku i polu. U tom okviru, kao specijalizovana društvena tribina Socijalističkog saveza radnog naroda u komuni, pokrggini, republici i federaciji, Konferencija ima specifične zadatake u vezi sa otklanjanjem svih prepreka objek­ tivnog i subjektivnog značaja, koje sputavaju žene u društvenom radu i samoupra­ vljanju i u oslobađanju njihovih potencijalnih stvaralačkih snaga.3 Osim načela da konferencije postoje u svim društveno-političkim zajedni­ cama, ovim Pravilima regulisan je samo rad Savezne konferencije. Po njima, Skup­ 1 Isto, str. 21-25. z Isto, str. 25-28. a AJ, 142-586, prva skupština Konferencije za društvenu aktivnost žena Jugoslavije, Pravila Konfe­ rencije. �191 štinu ove Konferencije čine predstavnice i predstavnici radnih organizacija i društveno-političkih zajednica, društvenih, stručnih i drugih organizacija, kao i pojedinke i pojedinci čiji je rad od značaja za društvenu aktivnost žena. Koga će pozvati na skupštinu odlučuje Predsedništvo Konferencije, zavisno od tema koje će ona raz­ matrati. Predsedništvo i Sekretarijat Konferencije su organi Skupštine. Oni su sa­ mostalni u radu i u odlučivanju u okviru smernica i zadataka koje je Skupština po­ stavila. Konferencija se finansira kao i druge društvene organizacije i ima svoj finansijski plan i pečat. Konferencija za društvenu aktivnost žena Srbije nije donela svoja pravila, ali je delovala na isti način kao Savezna konferencija. Na poslednjem, Šestom kongresu SSRNJ (1966) izrečena je ocena o Konfe­ renciji za društvenu aktivnost žena. Ona se „pokazala kao jedan od adekvatnih i originalnih vidova angažovanja SSRN na pokretanju i drugih društvenih snaga koje treba da se bave rešavanjem problema društveno-pohtičkog položaja žena“.‘ Posle tog kongresa SSRN menja svoj način organizovanja i metode rada. Nggviši organ SSRN i njegov najvažniji „oblik delovanja“ jeste Konferencija. Ona se, od opštine do federacije, konstituiše po delegatskom principu: delegate biraju članovi SSRN, sve društveno-političke i druge organizacije. Za praćenje situacije u pojedinim društvenim oblastima, za pripremu sednica Konferencije i donošenje sta­ vova Konferencija formira sekcije i komisije. Na taj način SSRN ujedinjuje i koor­ dinira rad svojih foruma, foruma SKJ i svih drugih društvenih organa. Konferencija za društvenu aktivnost žena u sastavu SSRNJ po svojoj funk­ ciji ima status sekcije SSRN, ali u formalnom pogledu se od sekcije razlikuje po to­ me što ima Predsedništvo, birano takođe po delegatskom principu, kao i pravo da njena predstavnica prisustvuje sednicama Predsedništva SSRN.2 Početak šezdesetih godina karakteriše rast etatističkih tendencija u ekono­ miji i u drugim društvenim delatnostima, kao i pokušaj da se donošenjem novog ustava (1963) reformiše ekonomski i politički sistem u pravcu uvođenja tržišne pri­ vrede, veće uloge privrednih organizacija u društvenoj reprodukciji i proširenja sa­ moupravljanja. Privredna reforma 1964/65. naišla je na razne otpore i konačno se, pod pritiskom birokratskih snaga, od nje odustalo. Uskoro je postavljeno i nacional­ no pitanje, kao i pitanje samostalnosti republika, što se odrazilo na reformi fede­ racije i dovelo do decentralizacije u upravljanju privredom, kao i organizovanju SKJ po novom statutu (Deveti kongres 1969), i konačno u Ustavnim amandmani­ ma 1971. godine. Po Statutu SKJ, republički savezi komunista su samostalni u ok­ viru dogovorene politike, a na osnovu ustavnih amandmana republike su proglasi­ le svoju suverenost. Paralelno sa tim procesima, najstarija generacija revoluciona­ ra i učesnika NOB koja je bila na rukovodećim funkcijama, od 1963. godine poste­ peno je zamenjivana politički manje afirmisanim i mlađim kadrovima. Pri tome se nastojala održati idejno-politička uloga i jedinstvo SKJ, pa se naglašavala njegova odgovornost za razvoj društva. Za društveno-političke organizacije to je i formal­ no značilo vraćanje na status transmisija SKJ, što se ostvaruje posredstvom SSRN. Konferencija za društvenu aktivnost žena prva je izgubila i poslednje tragove sa­ mostalnosti, i formalno i stvarno je postala deo SSRN. LŠesti kongres SSRNJ, Izveštaj o radu između Petog i Šestog kongresa, Beograd 1966. 1 Statut SSRNJ. �192 5. Konferencija za društvenu aktivnost žena kao pomoćno telo Socijali­ stičkog saveza Pravila Konferencije menjana su već na sledećoj, Drugoj skupštini, 1969. godine. Tim pravilima su ukinuti poslednji ostaci samostalnosti u radu žena. Kon­ ferencija je i dalje ostala specifična društvena tribina, ali sada isključivo kao oblik rada Socijalističkog saveza radnog naroda za praćenje, proučavanje i pokretanje problema povezanih sa društvenim i ekonomskim položajem žene. Konferenciju čine predstavnice opštinskih, gradskih, pokrajinskih i republičkih konferencija za društvenu aktivnost žena, kao i delegatkinje i delegati raznih institucija, radnih i društveno-političkih organizacija. Predsedništvo je stalni deo Konferencije, i u njemu su po pet predstavnica iz republika i po dve iz pokrajina, koje delegiraju republičke, odnosno pokrajinske konferencije, a predsednice ovih konferencija su po svom polo­ žaju članice Predsedništva. Na osnovu predloga iz republika i pokrajina, svake čet­ vrte godine, na sednici Savezne konferencije Predsedništvo se verificira. Ono iz svog sastava bira predsednicu, potpredsednice i sekretarku. Sekretarke republičkih i po­ krajinskih konferencija su po svom položaju članice sekretarijata Savezne konferen­ cije. Konferencija se fmansira iz sredstava Savezne konferencije Socijalističkog save­ za radnog naroda Jugoslavije.1Ova Pravila su menjana i 1971. godine, radi usaglašavanja sa statutarnim principima SSRNJ usvojenim na njegovom Šestom kongre­ su (1966). Konferenciju za društvenu aktivnost žena sada čine predstavnice i pred­ stavnici republičkih i pokrajinskih organizacija SSRN, po principu pariteta, čiji broj utvrđuje Predsedništvo Konferencije za društvenu aktivnost žena Jugoslavije.2 Konferencije za društvenu aktivnost žena učestvovale su u javnim diskusi­ jama o predlogu novog ustava (donetog 1974), a konferencije u pojedinim republi­ kama i o republičkim ustavim a i zakonima koje su republike novim ustavnim ure­ đenjem bile ovlaštene da donose. Od ovih zakona za žene su bih najvažniji zakoni iz porodičnog prava, kao i propisi o porodiljskom odsustvu, o zaštiti dece i dečjem dodatku. U republikama i pokrajinama je ova materija regulisana dosta različito, ah u svima savremenije i sa gledišta žene povoljnije nego u ranijim zakonima. Posle 1969. godine Konferencija je nastavila da deluje kao tribina Socijali­ stičkog saveza, a svoja savetovanja i skupove organizovala je zajedno sa drugim sa­ veznim državnim organima, Savezom sindikata i Savezom omladine. Važniji proble­ mi o kojima se raspravljalo na ovim tribinam a bih su: školovanje i stručno obra­ zovanje žena; školovanje, zapošljavanje i društvena aktivnost ženske omladine; položaj žene na selu; porodiljsko odsustvo; neki problemi žena u penzijskom siste­ mu; porodica u procesu konstituisanja samoupravnog društva; problemi žena za­ 1 AJ, 142-587-1969, Pravila Konferencije za društvenu aktivnost žena Jugoslavije. z Prema Statutu SSRNJ usvojenom na Šestom kongresu 1966. godine, najviši organ SSRN je Konfe­ rencija, koju čine delegati SSRN iz republika i pokrajina i federalnih organa društveno-političkih or­ ganizacija. Organi Konferencije su Predsedništvo i Izvršni odbor. Sednicama Predsedništva mogu prisustvovati delegati SKJ, Saveza sindikata, Saveza boraca, Saveza omladine i Konferencije za dru­ štvenu aktivnost žena, a njena predstavnica je i u Izvršnom odboru SSRNJ. Statut je i kasnije menjan, da bi preko brojnih sekcija za pojedine oblasti društvenog života bio obuhvaćen širi broj građana. Prin­ cipi organizovanja su ostali isti: konstituisanje Konferencije na delegatskoj osnovi i složena organizaci­ ona struktura rukovodstava i njihovih tela. �193 poslenik u privredi; Socijalistički savez i rad na unapređenju položaja žene; žena u sistemu narodne odbrane. Konačno, po donošenju Ustava iz 1974. - po kojem je Savez komunista Ju ­ goslavije vodeća idejna i politička snaga a SSRN najšira osnova društveno-političke aktivnosti u socijalističkom samoupravnom sistemu, i u kojem se ostvaruje poli­ tičko i akciono jedinstvo socijalističkih snaga i usmerava društveni razvoj na osno­ vama vlasti i samouopravljanja radničke klase i svih radnih ljudi - Konferencija je promenila i status i ime. Od 1975. godine ona se zove Konferencija za pitanja dru­ štvenog položaja žena u Konferenciji SSRNJ, odnosno u republičkim i pokrajin­ skim konferencijama, odnosno u savetima u ostalim organizacijama SSRN. Konfe­ rencija je pomoćno telo SSRN koje prati stanje u vezi sa društvenim položajem že­ na i predlaže mu mere koje on preduzima za poboljšanje tog položaja, a SKJ i SSRN su odgovorni za društvenu situaciju žene. Aktivnosti u vezi sa problemima žena u potpunosti preuzmaju SKJ, SSRN i državni organi.1 Svi kongresi SKJ bavili su se pitanjima položaja žene u društvu, kao i dru­ gim problemima žena. Karakteristično je pritom da se na kongresima o tome govo­ ri samo u Titovim referatima, da se u brojnim diskusijama na ta pitanja nije osvr­ tao nijedan muškarac, a vrlo izuzetno to je učinila poneka žena, ali uglavnom u sklo­ pu nekog drugog problema. U sastavljanju kongresnih rezolucija, unapred pripre­ mljenih, učestvovao je i SSRN i njegova Konferencija za društvenu aktivnost žena, odnosno Konferencija za pitanja društvenog položaja žena. U rezolucijama se svi za­ daci u pogledu promena društvene situacije žena ne postavljaju ženama, već Sa­ vezu komunista. Ti zadaci uglavnom su poznati i stereotipni: zapošljavanje i stručno obrazovanje žena, njihov izbor na rukovodeće funkcije, razvoj dečjih ustanova, škola i društvenih službi za pomoć porodici i domaćinstvu na principima solidarnosti.2 Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina jugoslovensko društvo obeležava i niz sukoba u teoriji i u praksi, kao što su: etatizam - tehnokratizam samoupravljanje, sukobi po nacionalnom pitanju, odnosi republika i federacije, fe­ deralizam - unitarizam, jedinstvo - partikularizam, dogmatizam - demokratija, i drugi. Oni su dovodili do političkih kriza i oslabili ulogu SKJ i radničke klase, koja je faktički, kao i žene, gotovo nestala iz političkih struktura. Sukobi su završeni bolje reći odloženi ih prigušeni - donošenjem novog ustava, 1974. godine. Principi koji su normirani u tom ustavu, republičkim ustavima i kasnije u Zakonu o udru­ ženom radu (ZUR), sadržani su u Platformi za pripremu stavova i odluka Desetog kongresa.3 U Platformi se težilo da se formira takav sistem društvenih odnosa u kojem će se obezbediti rukovodeća uloga SKJ i odlučujuća uloga radničke klase, LVida Tornšič, Žena u razvoju socijalističke samoupravne Jugoslavije, Beograd 1981, str. 153-157. Ujedinjene nacije su 1975. godinu proglasile Međunarodnom godinom žena (MGŽ), a kasnije su pro­ glasile i dekadu žena. Tim povodom, Savezno izvršno veće, na predlog Savezne konferencije SSRN, imenovalo je poseban Jugoslovenski odbor za međunarodnu godinu žena, a slični odbori osnovani su u republikama, pokrajinama i u većini opština. Na kri^u MGŽ izrađen je Predlog mera za unapređenje društvenog položaja žena u Jugoslaviji koje je usvojila Skupština SFRJ, i 1978. godine donela Rezolu­ ciju o pravcima društvenog delovanja. na unapređivanju društveno-ekonomskogpoložaja i uloge žena u socijalističkom samoupravnom društvu. LVideti Rezolucije Devetog kongresa do, zaključno, Trinaestog kongresa Saveza komunista Jugosla­ vije. - Socijalistički razvoj u Jugoslaviji na osnovama samoupravljanja i zadaci Saveza kom unista, Deveti kongres SKJ, K om unist, 1969, str. 164 i 166. * Platform a, K om unist, Beograd 1973. �194 posredstvom SSRNJ, sindikata, radničkog i društvenog samoupravljanja. Nagla­ šen je klasni karakter samoupravljanja, ekonomske i političke vlasti i potencirana je uloga Saveza komunista u njenom oblikovanju. Deseti kongres SKJ (maj 1974) potvrdio je ustavne promene, principe de­ mokratskog centralizma i jedinstva SKJ. Što se tiče žena, Tito je, saglasno opšteprihvaćenoj orijentaciji, u svom referatu, ovog puta nekritički, naglasio da su nastale duboke promene u položaju žene u skladu sa promenama u položaju radničke kla­ se i da žena sve više postaje činilac u odlučivanju i u upravljanju. „Sve je to dio du­ bokih društvenih preobražaja u kojima se prevazilazi stara podjela rada, a time i diskriminacija žena. Za SKJ važan je klasni pristup i još veće idejno i političko angažovanje da se njegovi stavovi o ulozi žene u društvu ostvare.“ Kongres je doneo osam­ naest rezolucija. Sedam rezolucija dotiču se žena, i njima se uglavnom ponavljaju poznati stavovi o ženama, formalno prilagođeni novoj fazi samoupravljanja, i određu­ ju zadaci komunista. Novo je to što je Kongres apostrofirao potrebu boljeg rešavanja materijalnih i drugih pitanja žena učesnica NOB i porodica palih boraca (uglavnom supruge ili majke). Ukazao je na potrebu većeg angažovanja, između ostalih orga­ nizacija, i Konferencije za društvenu aktivnost žena u ostvarivanju zadataka opštenarodne odbrane, bezbednosti i društvene samozaštite, i stavio u zadatak Savezu ko­ munista da se energično založi za što veće angažovanje žena u opštenarodnoj odbrani i „za njihovo osposobljavanje za sve oblike otpora agresiji uključujući i oružanu borbu4.1 4 Ustav, kao i Zakon o udruženom radu i društveno-političke zajednice svojim zakonima i propisima, razrađivali su i do detalja regulisali sistem i funkcionisanje samoupravljanja u privrednim organizacijama i u svim drugim institucijama, i isto­ vremeno obavezivali radne i samoupravne organizacije da i one izmene i donesu svoje odluke o funkcionisanju i organizaciji svojih radnih organizacija, naravno u skladu sa Saveznim ustavom, ustavim a republika i pokrajina i odlukama opština Brojnost odluka koje su morale da donesu radne organizacije, komplikovan način njihovog donošenja, usvajanja ili promena, njihova nerazumljivost većini članova i članica kolektiva, opterećenost radničkih saveta odlučivanjem o često bagatelnim stvarima, koje po zakonu nisu mogli preneti na neke svoje pomoćne organe - zaba­ vila je radne ljude tako da su manje pažnje mogle posvetiti poslovanju preduzeća i upravljanju stvarima. Raspodela dohotka svodila se na odlučivanje o konkretnim ličnim dohocima, o manjem delu akumulacije i delimično o fondu zajedničke potro­ šnje, jer su raznim instrum entim a sve osnovne proporcije raspodele dohotka odre­ đivale društveno-političke zgjednice. Tako zamišljen samoupravni sistem, preorganizovan i prenormiran, u suštini je bio necelishodan i neefikasan, bremenit raz­ nim devijacijama i anomalijama koje su ga - negirale. Poslovodnim i birokratizovanim upravljačkim strukturam a u preduzeću, u sprezi sa birokratijom društvenopolitičkih zajednica i društvenih organizacija, ukijuČujući i SKJ, dao je idealnu mo­ gućnost za manipulisanje i radnicima i radnicama i svim drugim građankama i gra­ đanima. U samoupravnim organima, skupštinama i društvenim organizacijama, inače, odlučujući uticaj imala su rukovodstva SKJ i njihovi aparati. LDeseti kongres SKJ, Josip Broz Tito, Borba za dalji razvoj socijalističkog sam oupravljanja u našoj zem lji i uloga Saveza komunista Jugoslavije, Komunist, 1974, str. 52. �195 U takvom samoupravljanju, u kojem se izgubila i radnička klasa, žene kao pojedinke bez svoje vlastite organizacije nisu mogle ni sanjati o nekom svom indi­ vidualnom nastupu i uticaju na rešavanje problema od kojih zavisi njihov lični i dru­ štveni položaj u radnoj organizaciji, komuni i širim društveno-političkim struktu­ rama ili strukturam a vlasti. Od kasnijih dokumenata SKJ koji se odnose na žene zanimljiv je Titov stav iznet na Jedanaestom kongresu, 1978. godine. On je upozorio na nejednakosti unu­ tar radničke klase, i u tom kontekstu o oslobođenju žene u osnovi je ponovio misao koju je izrekao 1940. na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ: „Oslobođenje rada, rad­ ničke klase i čovjeka podrazumijeva i borbu za oslobođenje žene. To je za nas uvijek bilo klasno pitanje od strateškog značaja. Bez stvarnog učešća žena u društvenom i političkom životu nema pune demokratije i razvoja samoupravljanja. Zato se cije­ lo naše društvo mora znatno više angažovati na bržem i efikasnijem rješavanju pro­ blema koji proističu između uloge žene u udruženom radu i društvu uopće i njenih još uvijek velikih obaveza u porodici. Angažovanje oko dva miliona žena u udruže­ nom radu zahtjeva da se odlučnije i organizovanije stvaraju takvi životni i radni uslovi koji će ženi omogućiti puno učešće u društvenom životu". Ali to nije uticalo na promene stavova u pogledu rada SKJ i SSRNJ. Podstaklo je tu i tamo žene da samoinicijativno formiraju aktive žena u preduzećima radi poboljšanja njihovog položaja u radu. 6. Pokušaji posebnog organizovanja žena Da bi žene organizovano mogle postavljati svoje zahteve onima koji imaju moć odlučivanja, ih same rešavati pojedine probleme koji su ih tištali, uporedo sa procesom ukidanja najpre posebnih organizacija žena, a zatim i postepenog ukida­ nja svake samostalnije delatnosti žena, u bazi se samoinicijativno organizuju razne aktivističke grupe žena (aktivi, komisije i si), najpre u mesnim zajednicama i u rad­ nim organizacijama. Ove grupe nicale su tamo gde ni sindikat, ni radne organiza­ cije, ni Konferencija žena, ni organi komune nisu preduzimali nikakve akcije da bi rešili probleme žena koji su postojali u njihovoj sredini. Konferencije za društvenu aktivnost žena jedno vreme podržavale su ove aktive i pomagale im u radu, i oni su dah određene rezultate. Ah kasnije ta podrška je izostala jer se smatralo da to baš i nije put za ostvarivanje zaliteva žena. Primer rada ženskog aktiva u Industriji poljoprivrednih mašina Zmaj po­ kazuje kohko je malo bilo koristi od opštih apela da žene u organima samoupravlja­ nja traže rešenja svojih problema, same ih posredstvom sindikalne organizacije (ni­ kako organizovanjem žena). Aktiv žena u Zmaju osnovan je 1977. godine, zbog to­ ga što je većina žena ocenila da se jedino tako mogu izboriti za bolji status i bolje uslove rada u preduzeću. Smatrale su da im je „neophodna organizacija koju neće moći zaobići ni drugovi, a ni drugarice". Zanimljivo je da u svom radu aktiv nije računao na žene koje su u radničke savete birane da bi se zadovoljila forma, na „dru­ garice od zakletve", kako su nazvane. U preduzeću je tada bilo zaposleno 545 žena, od ukupno 3.800 zaposlenih. Žene u proizvodnji uglavnom su bile nekvahfikovane ili polukvalifikovane radnice. U preduzeću je za radnike bilo organizovano sticanje kvalifikacija u odgovarajućoj škoh, ah se ni sindikat ni radnički savet nije setio da �196 se i žene na taj način mogu okvalifikovati. Aktiv je to pokrenuo i izdejstvovao da se one uključe u taj način školovanja. Zalaganjem aktiva organizovani su i stručni seminari za žene zaposlene u kuhinji ili na čišćenju. U postojećoj zdravstvenoj am­ bulanti zaposlenje i ginekolog; na težim i za zdravlje štetnim poslovima poboljšana je higijensko-tehnička zaštita; u organe samoupravljanja i u rukovodstva sindikalne i omladinske organizacije počele su se uključivati i žene. Postiglo se i to da 1978. go­ dine u Radnički savet bude izabrano petnaest žena, a da u savetima radnih zajed­ nica brojčani odnos muškaraca i žena odgovara strukturi zaposlenih po polu.1Bilo je, međutim, i takvih aktiva u pojedinim mestima koji su se bavili izradom ručnih ra­ dova, što je takođe svedočilo o potrebi žena za druženjem i za vlastitom organizacijom. 7. „Žena danas " Konferencija za društvenu aktivnost žena Jugoslavije nastavila je da izdaje mesečnik Žena danas. Sa Ženom danas svojevremeno se spojila Zora, koja je izlazi­ la u Srbiji. U Hrvatskoj je izlazio časopis Žena, u Sloveniji Naša žena, u Makedoniji Prosvetena žena. Ocenjujući da Žena danas ima isti s a d rž i koji imaju i časopisi republičkih konferencija, a da nedostaje studioznija obrada pojedinih problema, Savezna kon­ ferencija je, 1965. godine na godišnjoj skupštini, odlučila da Žena danas postane izdanje monografskog karaktera, koje bi izlazilo povremeno i obrađivalo savremene probleme društvenog položaja žena. Ova odluka je realizovana 1966. godine, i od broja 260 izlazila je kao časopis namenjen aktivistkinjama i aktivistima društveno-političkih organizacija. Izlazila je povremeno do 1977. godine, do broja 276 sve dok predsedništvo Savezne konferencije SSRN nije odlučilo da Žena danas po­ čne da izlazi dva puta mesečno, kao političko-informativno glasilo saveznog znača­ ja, i kao poseban dodatak dnevnom listu Borba, glasilu Socijalističkog saveza radnog naroda. Prvi broj novog izdanja izašao je 4. maja 1977. godine. Od 1983. godine izla­ zila je povremeno, takođe u sastavu Borbe. 8. M eđunarodne veze Savezna konferencija za društvenu aktivnost žena, a kasnije i Konferencija za pitanja društvenog položaja žena nastavile su da održavaju i razvijaju bilateralne međunarodne veze, naročito sa organizacijama nesvrstanih zemalja i ženskim orga­ nizacijama narodnooslobodilačkih pokreta i da sarađuju sa međunarodnim ženskim organizacijama, organizacijama za brigu o deci, za planiranje porodice, kao i sa ne­ kim ženskim mirovnim pokretima. Od 1961. do 1977. godine organizovale su deset međunarodnih seminara sa različitim temama, na kojima su razmenjena iskustva u radu na poboljšanju društvenog položaja žene. Od 1965. godine na francuskom jeziku izlazio je časopis Činjenice i tendencije namenjen inostranstvu.2 1 Zašto su žene u „Zm ajuuosnovale svoj aktiv, Žena danas, 1978, 4. januar, novo izdanje br. 1. 1 Vida Tomšič, n. d, str. 149-152. �197 1. - Strana 2 i 3 prvog ženskog časopisa u Srbiji 2. 3. - Katarina Đordević Milo vuk (Novi Sad 1844. - Beograd 1913.) 5. 4. - Milica Stojadinović Srbkinja (Bukovac 1830. - Beograd 1878) - Zgrada Više ženske škole -Prva uprava Ženskog društva (1875/1876) sleva nadesno, odozdo, prvi red: Sara Karamarković, Anka Nedić, Anka Srećković, Lujza Ratković; drugi red: Micika Dinulović, Ljubica Terzi-Bašić, potpredsednica Jelena Grujić, predsednica Katarina Milovuk, Milka Milovanović, Milica Vujović, Jelena Čolak-Antić; Treći red: Milica Protić, Kaja Jovanović, Lena Roš, Jelisaveta Jeftić, Sofija Jovanović i Kristina Jovanović �198 6. - O soblje pom oćne bolnice Ž enskog društva u Beogradu 1877. za vreme srpsko-turskog rata. O dozdo, prvi red sedi učenica Više ženske škole Darinka Vujić; drugi red, sleva nadesno: dr Marija F. Sibold - upraviteljica bolnice, Milka K oturović-V ulović, Božana Snećevina. Stoje dr Fedjuhin i dr Svjatlovska 7. - U čen ice Radeničke škole Ženskog društva u Beogradu, 1911. god. opw MEHCKOr flPyillTBA 8. - Pazar ženskog društva - Knez M ihailova 19 A 9. -M ilic a N inković (N ovi Sad 1854. - Kragujcvac 1881) i Anka N inković (N ovi Sad 1855. Beograd 1923). 10 , Oafop N aslovna strana Časopisa �199 11. - Katarina Ivanović (Stolni Beograd 1817. - 1882) autoportret 15. - Leposava Bošković. prva redovna studentkinja na Velikoj školi 12. - Jelisaveta Načić (Beograd 1878. Dubrovnik 1955), prva arhitektkinja u Srbiji 1 3 . - Draga Ljočić (Šabac 1834. Beograd 1926) prva lekarka u Srbiji 14. - Savka (N ovi Sad 1834. - 1918) Prva predsednica Srpskog narodnog ženskog saveza i prva predsednica Kola srpskih sestara 16. - Lekari, bolničko osoblje i dobrovoljne bolničarke u rezervnoj bolnici Ženskog društva u Beogradu 1912.-1913. 18. - Poćorekova instrukcija 1915: Ne štedeti ni žene ni decu, smatrati ih i ubijati kao opasne članove razbojničke bande - medu obešenima su i žene �200 19. - Draga Stefanović (Beograd 1890. - 1967). grafička radnica, rukovodila ženskim radničkim pokretom od 1910. godine. Povremeno je članica uprava u NŽS SHS i u Ženskom pokretu 20. - Je d n a ko st list žena socijaldemokrata (19 i 1.-1914) - Je d n a ko st list žena socijaldemokrata (kom unista) (1 9 20.-1921) , JEAHAKOGTf ■ - O G leicbbeit i|> l»‘ Egaiite C* »^ - ---------- O P I ' A H >KE HA C O t l H J A / l / l E M O K P A T A Spol 1 * Baorpaa. II. «opuj* .— _■----- 11 01 Ha H pbm M a ji JE £H A K O C T Die Gleichheit - L’Egalitć _0PrAH JKEHA COUHJA/lilCTA (KOMyilUCTA) jyrOC.IABHJE 2 1 . - Grupa radnica aktivistkinja oko 1920. godine 22. - Ksenija Atanasijcvić (Beograd, 1894. - 1981) Prva doccntkinja postala 1924. godine na Beogradskom univerzitetu, na katedri filozofije. 23. - Skupština Alijanse ženskih pokreta 1931. godine �201 24. - Predsedništvo skupštine Lige žena za mir i slobodu; na slici sleva nadesno: neidentifikovana, Milica Topalović, Ksenija Atanasijević i predsednica Danica Zečević 25. - Dr Klara First, aktivistkinja, hapšena 1934. godine - policijski snimak. Uhapšena je i po okupaciji 1941, streljana 1942. godine 26. - Kongres Međunarodnog ženskog saveza u Dubrovniku 13. oktobra 1936. godine. Učesnice očekuju da budu primljene u audijenciju kod kneginje Olge 27. - Prve stanarke novog Doma studentkinja 1936. godine: prvi red Dragica Petrov, Neda Božinović, Dragica Stanisavljević, Larisa Sinjkovska; drugi red: Mira Subotin, Katarkarević-Katarka; treći red: Božana Milekić , Olga Nakić, Zdenka Šegvić, Vidosava Jauković, Živka Miletić, Radmila Šubakić, Irina Kopčanski, Vojka Poklepović, Mira Štok, neidentifikovana, Caca Todorović; četvrti red: Vasilija Kostić, Mileva Kastratović, Mila Dimić, Leposava Mihailović, Radmila Milosavljević, Angelina * i Olga Majstorović �202 - Grupa om ladinki decembra 1937. na dočeku Ivona Delbosa, francuskog ministra inostranih p oslova u vladi Narodnog fronta. Vlasti su nastojale da umanje značaj poscte, pa je policija brutalno rasterivala manifestante. Ipak, na d o ček u je bilo oko 30 000 građana i građanki 30. - Mila Dim ić. glum ica i književnica, upraviteljica Doma studentkinja 29. - Mitra Mitrović, prva prcdsednica Omladinske sekcije Ženskog pokreta. Članica PK KPJ za Srbiju, članica Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Srbije i članica Centralnog odbora AFŽ- a. Posle rata ministarka u vladi Srbije 31 . - Bosa M ilićević (Žcdnik 1917. - Beograd 1940). studentkinja EKVŠ, učesnica u omladinskom i ženskom pokretu. Teško je ranjena na demonstracijama za lilcb, mir i slobodu, 14. decembra 1939. Umrla je 2 1. februara 1940. od posledica ranjavanja �203 32. - Grupa članica i članova antirežimskog Udruženja službenika pošta, telegrafa i telefona na izletu koji je organizovala beogradska radnička, studentska i đačka omladina u Košutnjaku 8. septembra 1940. Policija i žandarmerija pucala je na iznenađene izletnike, pa je bilo više poginulih i oko 50 ranjenih 33. - Učenice učiteljske škole u Kragujevcu na manifestacijama 27. marta 1941. godine 34. - Posle bombardovanja Beograda 1941. godine �204 35. - Ljubica M ilovanović i Nada Stojanović iz Šutaca - partizanke Valjevskog odreda na maršu januara 1942. 36. - Kristina Kovačević( 1893. - 1943), herihterka, jedna od najaktivnijih žena u sindikalnom i ženskom pokretu 1919.-1941. često je hapšena. Po okupaciji joj je poveren rad u tehnici. Uhapšena je i streljana 14. maja 1943. godine 37. - Žene u Čačku 1941. god in e zahtevaju obustavljanje bratoubilačke borbe 38. - Ljubinka M ilosavljević (1917 - 1994), studentkinja agronomije, sekretarka Pokrajinskog komiteta SKOJ-a ža Srbiju 1941-1945. godine. Posle rata sekretarka OK KPJ. 39. - Veru Blagojević (Beograd 1920. - Šabac 1942), studentkinju m edicine, izvode na streljanje. Bila je sekretarka Okružnog komiteta SKOJ-a za Šabac i članica rukovodstva odreda. Zarobljena je i u zatvoru joj je u mučenju polom ljena ruka. Narodni heroj �205 40. - Dr Julka Mešterović (Srpski Itebej 1906. - Beograd 1984), predratna aktivistkinja, od prvog dana u NOB, referentkinja saniteta u posavskom odredu. Kasnije upravnica bolnice pa referentkinja saniteta Prve proleterske divizije. Rezervni pukovnik, ima “Spomenicu 1941” i više ratnih odlikovanja. - Dr Zora Ilić Obradović (SAD 1911. - Beograd 1944) pravnica, upućena je na rad u Kraljevo. Sa studentkinjom Olgom Milutinović (Gledić 1920. Beograd 1944), sekretarkom poverenstva KPJ za Kraljevo radi na obnavljanju partijske organizacije. Obe su uhapšene u raciji i odvedene u logor na Banjici. Olga je streljana u pretposlednjoj grupi banjičkih zatočenica 7. septembra 1944. godine. Četiri dana kasnije Zora je, iako od dobijenih batina nepokretna, učestvovala u pobuni žena. Na nosilima je odneta na streljanje u poslednjoj grupi streljanih 11. septembra 1944. AHTH+AWHCT! ■god. bile na Metinom brdu u Kragujevcu; odozdo nagore: Živka Žiropada (nestala u Aušvicu), Milica Žižović (streljana), Obremja BeCanović, Zorka Radulović (streljana), Persa Blagojević i Milica Janković 43. - Sala u kojoj je održana Prva konferencija Antifašističkog fronta žena, Bosanski Petrovac od 6. do 8. decembra 1942. godine �206 44. - Ismet Mujezinović: Likovi žena na prvoj konferenciji AFŽ-a. Linorez. Objavljeno u Ž eni D anas januara 1943. 45. - Većnice na Drugom zasedanju AVNOJ-a 29. XI 1943. godine, slcva nadesno: Kata Pejnović, predsednica. Maca G ržetić, sekretarka i Mitra M itrović, članica G lavnog odbora AFŽ Jugoslavije 46. - Sednica ilegalnog m esnog narodnooslobodilačkog odbora u Ugrinovcim a, Srcm 1943. godine 47. - Persa Petrović iz Raice (Kruševac). Njena k u ćajc sve vreme rata bila sigurno partizansko sklonište �207 48. - Persa Lazarević iz Ćukove: (Pusta Reka) i njena dcca. Od početka ustanka organizujc žene. a kada je potrebno učestvuje i u borbama. Deca su joj pomagala u radu domaćice, bilo je sedište ilegalnog Štaba Prvog Sumadijskog odreda i prihvatni centar za kurire i ranjenike. Održavala je vezu između odreda i OK KPJ za Ćačak. UhapSena. mučena i poSto niSta nije odala, naočigled svoje dece zaklana 18. marta 1944. godine. Narodni heroj 49. - Ljubinka Slojanović, Nasta Jovanović i Katarina Jokanović. borile su se u sastavu Boljevačkog partizanskog odreda 51. - Milica Pavlović Dara, profesorka. Od 1942. godine bila je sekretarka OK KPJ Valjevo i obnovila je partisku organizaciju i u gradu i na terenu, čime su stvoreni uslovi za formiranje novog partizanskog odreda. Čelnici su je uhvatili u JoSavi i posle besprimernog mučenja je zaklali. Narodni heroj �208 - Članice m esnog odbora AFŽ u selu Pasjača sa grupom boraca iz bataljona “ Ratko Pavlović“, Toplica 1944. godine 53. -Ž ene u Radetoviću biraju opStinski odbor AFŽ - 22. avgusta 1943. godine 54. - Grupa političkih aktivistkinja i aktivista okruga Leskovac 1944. godine 55. - SaSa Javorina, aktivna u om ladin­ skom i ženskom pokretu, borkinja Rasinskog partizanskog odreda, članica OK KPJ za K osovo, pa politički komesar brigade. Narodni heroj �209 57. - U Centralnom komitetu SKOJ-a članice su sleva nadesno: Brana Perović, studentkinja tehnike, Grozdana Zina studentkinja EKVŠ, Neda Marović 58. - Partizanka 1944. 59. - Grupa devojaka iz Vranja, Leskovca i Pirota na radio telegrafskom kursu pri artiljerijskoj školi u Nišu, novembra 1944. godine. �210 60. - Delegatkinje i delegati iz okruga topličkog - učesnici i učesnice na prvom zasedanju Velike antifašističkle skupštine narodnog oslobođenja Srbije 6. novembra 1944. 61. - Žene donose posteljinu za opremu bolnice 62. - Sa ponudama u posetu ranjenicima 63. - Prvi m iting žena Srbije 17. januara 1945. godine. Ž ene predaju poklone Titu - Gradovima preti glad kukuruz je 1944. ostao neobran, pa je u prolećc 1945. organizovana akcija branja �211 66. - Prvi kongres AFZ Jugoslavije 17-19. maja 1945. Predsedništvo 67. - Spasenija Cana Babović (Lazarevac 1907-Beograd 1977) na Kongresu je izabrana za predsednicu AFŽ-a 68. - U akciji raščišćavanja ruševina . - Zene Prijepolja 1946. godine pomažu u vađenju i tovarenju kamenja �212 70. - Na izborima za Ustavotvornu skupštinu. 11. novembra 1945. godine, žene prvi put glasaju u celoj zemlji 7 1 - Zcne sela K osančića (L eskovac) pomažu podizanje nove školske zgrade 72. - Deklaracija o republikanskom uređenju Jugoslavije doneta je 29. novembra 1945. godine na Trećem zaseđanju AVNOJ-a. Milka Minić. većnica iz Srbije, potpisuje Deklaraciju 74. - Žene pirotskog okruga na mitingu protiv nepism enosti u Beloj Palanci 24. aprila 1946. godine 75. - U im provizovanom Domu pionira u Beogradu 1944. godine. �213 76. - Povratak dece koja su bila na oporavku u Bugarskoj - 2S. juna 1945. �214 �215 �216 85. - Vida TomŠič. predsednica AFŽ-a 1948-1953. godine. Bila je na raznim političkim i državnim funkcijama. Intenzivno se bavila problemima žena u zemlji i u svetu. Pisala o pitanjima unutrašnje i spoljne politike, posebno o ženskom i om ladinskom pitanju 86. - D eo igračaka koje su izradile članice AFŽ-a drugog reona u Beogradu 1948. 87. - AFŽ i Crveni krst organizuju lekarske preglede žena i dece na selu 88. - Žene sela u poseti AFŽ-u Beograda �2 17 c s s F 89. - Bosa C’velić ( 1914 1972) prcdsednica S avc/a ženskih društava Jugoslavije 1953-1961. / 90. - Učenice iz Prokuplja na šestom esečnom domaćičkom tečaju 91. - Latinka Perović, predsednica Konferencije za društvenu aktivnost žena 1961-1965. godine 92. - Praznik žena - 8. mart proslavljen je otvaranjem novih ustanova za žene i dccu. i prigodnim izložbama o radu AFŽ-a i Saveza ženskih društava �218 93. Skup D rug/ča žena - žensko p ita n je - n o vi p r is tu p 20. oktobra 1979. godine 94. Međunarodni skup: Žene za mir - mreža ženske solidarnosti protiv rata u N ovom Sadu 3-7. avgusta 1994. �NOVE INICIJATIVE Rezultati koje su žene postigle u pogledu školovanja, zapošljavanja i napre­ dovanja u profesijama, kao i u nekim drugim oblastima značajni su i vidni. Ali, is­ tovremeno, iako nye negiran, potpuno je zanemaren problem odnosa polova u po­ rodici, ekonomski aspekt uloge žene u ljudskoj reprodukciji i društvu iako su posto­ jali povodi da se i o tome započne rasprava.1Izostalo je i planirano podruštvljenje porodičnih funkcija, što je jedno od osnovnih postavki marksisitičke teorije o oslo­ bođenju žene. Velika, ali još uvek nedovoljna ulaganja u društveni standard, nepri­ stupačne cene odgovarajućih usluga, ograničeni prihodi zaposlenih koji su jedva dovoljni za održavanje porodice umnožili su probleme zaposlenih žena, s obzirom na njihovu potčinjenu ulogu u porodici. Raskorak između proklamovanog i ostva­ renog rešavan je na štetu žene, pa se u praksi davala prednost individualnom pred društvenim standardom, što je pogodovalo jednom sloju bolje plaćenih poslenika. Postepeno je rastao potrošački mentalitet, u svemu su se vraćah zastareli običaji i predrasude sa sve naglašenijom tradicionalnom polnom podelom uloga. Kao nuž­ nost nametala se potreba za preispitivanjem jugoslovenske prakse na kojoj se za­ snivala koncepcija oslobođenja žene u jugoslovenskom socijalističkom društvu i sagledavanje bitnih uzroka zaostajanja u ostvarivanju društvene jednakosti muška­ raca i žena. Posleratna praksa samodelatnosti žena na vlastitom oslobođenju da­ vno je bila anatemisana i zaboravljena. Podela rada po osnovu pola i sve posledice koje ona sobom nosi nije se negirala, ah osim deklaracija, ništa temeljitije se nije preduzimalo da se u tom pogledu, odmalena, menja svest i muškaraca i žena. U takvoj situaciji, preko hterature i međunarodnih skupova u Jugoslaviji i Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku, krajem sedamdesetih do nas su stigle ideje novog feminističkog pokreta, koji je nastao kr 9jem šezdesetih godina u SAD i Zapadnoj Evropi. Nastao je istovremeno sa studentskim pokretom i buntom mladih, kao pro­ test protiv osveštanih vladajućih društvenih konvencija. Podvrgao je preispitivanju, pre svega, odnose među polovima, odnose dominacije muškaraca i potčinjenosti že­ ne, kao i patrijarhalno društvo koje na takvim odnosima počiva. Reahzovao se kroz različite aktivnosti i uključivanjem u javni i politički život. Posustalim pokretima za oslobođenje žene sugerisao je nove inicijative, starim zahtevima dodao nove, proizašle iz savremene društvene prakse, a sugerisao je i nov način rada - rad koji se sastoji u samoosvešćivanju žena - u cilju postizanju ljudske emancipacije. Dr Has an Hadžiomerović, Ekonomija ženskog rada i položaj žene u društvu, Sarajevo 1959. �220 Pokret nije jedinstven; heterogen je i po principima na kojima je zasnovan, po ciljevima i sadržini delovanja i po metodima koje primenjuje za postizanje svojih ciljeva. Adekvatnije je govoriti o pokretima za oslobođenje žene jer oni nastaju i razvijaju se u različitim političkim i ekonomskim sistemima, kulturnim, socijalnim sredinama, a i pod uticajem su i religijskih shvatanja, tradicija ranijih ženskih po­ kreta i mnogih drugih odnosa u zemlji u kojoj deluju. Zajednički interes im je oslo­ bođenje žene od muške dominacije i u javnom i u privatnom životu i ostvarenje ljud­ ske jednakosti. Uz svu heterogenost moguće je uočiti dve osnovne struje - liberalno-radikalnu i socijalističku. Radikalna feministička struja polazi od toga daje ne­ povoljan društveni položaj žene posledica dominacije muškarca i daje borba protiv muškaraca osnov za promenu tog položaja nezavisno od drugih emancipatorskih pokreta. Socijalističke feminističke struje sm atraju takođe da je osnovno pitanje oslobođenja žene borba za uklanjanje muške dominacije, ali daje ta borba i sasta­ vni deo borbe za promenu društveno-ekonomskih odnosa. Nezavisno od različitih podela, ovi pokreti u svojim delovanjima insistiraju na povezivanju ličnog iskustva i političkog delovanja, privatnog i javnog, a u progra­ mima ističu kao osnovne ciljeve: jednako pravo na zapošljavanje, jednake nagrade za isti rad, pravo na kontracepciju i slobodan abortus, pravo na seksualnost, pravo na raspolaganje svojim telom i pravo na odlučivanje o rađanju, za nove su ravno­ pravne odnose među polovima i protiv su svake diskriminacije po osnovu pola, pro­ tiv seksualnog i svakog drugog nasilja nad ženama, za proglašenje silovanja za teže krivično delo, i si. Uskoro je, na osnovu istraživanja i podsticaja protagonistkinja novog feminističkog pokreta, nastala zapažena i obimna literatura koja sa ženskog aspekta preispituje tradicionalne postulate u raznim granam a društvenih nauka: ekonomiji, sociologiji, istoriji, filozofiji, antropologiji, književnosti, lingvistici, eko­ logiji i drugim. U pogledu organizovanja, feminističke grupe su vrlo raznovrsne, manje, neformalne, nehijerarhijske, deluju na principu samoosvešćivanja kroz vla­ stita iskustva i praksu, sa težnjom da povežu teoriju i praksu i da međusobno sarađuju na pitanjima od zajedničkog interesa. Grupa mladih obrazovanih, profesionalno afirmisanih žena iz Zagreba, Be­ ograda, Sarajeva i Ljubljane, prijemčivih za savremena strujanja, a nezadovoljnih situacijom u kojoj su se našle žene u Jugoslaviji, 1979. godine u Beogradu učestvo­ vala je na međunarodnom skupu Drug/ca žena - žensko pitanje - novi pristup, koji su u Studentskom kulturnom centru inicirale i organizovale Nada Sofronić-Ler, Dunja Blažević i Žarana Papić. Na skupu je predstavljen savremeni feminizam i na njemu je po prvi put javno dat kritički osvrt na postavljanje i rešavanje ženskog pitanja u Jugoslaviji. Skup je vratio u život u jugoslovenskoj praksi proskribovanu temu i pojam - feminizam. Nakon ovog skupa zagrebačke feministkinje osnovale su, u okviru Sociološ­ kog društva Hrvatske, grupu Žena i društvo. One, svaka u svojoj profesiji, podvr­ gavaju kritici postojeću praksu, postavljaju i nastoje da teorijski raščiste deo žen­ skog pitanja iz naučne oblasti kojom se profesionalno bave, organiziiju istraživa­ nja, tribine i diskusije (Blaženka Despot, Lydia Sklevicky, Rada Iveković, Đurđa Kovačević i dr). Nešto kasnije, neformalnu aktivističku grupu pod istim imenom osnovale su i feministkinje u Beogradu, u okviru Studentskog kulturnog centra. Grupa se bavila aktuelnim feminističkim temama, kao što su: patrijarhalne norme ponaša- �221 iga, ženska seksualnost, silovanje, kontracepcija, masovni mediji o ženi, i si. Femi­ nistička grupa Lilit osnovana je u Sloveniji početkom osamdesetih.1 Zvanične strukture oštro su reagovale optužujući feminizam da seje nevericu u sposobnost radničke klase da oslobađajući sebe oslobađa i sve druge, uklju­ čujući i žene, od eksploatacije i potčinjavanja. Tvrdilo se da bi posebno političko (?) organizovanje žena značilo prepuštanje ženskih problema iskJjučivo ženama i od­ ricanje od koncepcije da su svi problemi žena društveni problemi. Od tada sve veći broj žena u Jugoslaviji džge svoj doprinos u rasvetljavanju ženskog pitanja. Na Dvanaestom kongresu SKJ zahtevalo se da se feministička sbvatanja, „koja se uvoze sa područja kapitalističkih zemalja“ i javljaju u pojedinim našim re­ publikama, organizovanom borbom eliminišu. Beogradska feministička grupa Žena i društvo je za 8. mart 1990. godine otvorila SOS telefon za žene i decu žrtve nasilja i time otpočela proces osnivanja novih aktivističkih ženskih grupa u Beogradu i u unutrašnjosti Srbije. Iste godine formirana je grupa za pritisak, Ženski lobi, koja se sa ženskih antimilitarističkih i antiratnih pozicija javno izjašnjava o aktuelnim političkim događajima, raskrin­ kava nosioce diskriminacije nad ženama u političkom, društvenom i kulturnom ži­ votu, denuncira ratne zločine, huškanje na rat i nasilje. Lobije, u leto 1990. godine, formulisao Minimalni ženski program i pozvao žene da se u svojim strankama i pokretima bore za njihovu realizaciju. U tom programu se obnavljaju stari, zaboravljeni i postavljaju novi zahtevi: da svi pozivi i profesije budu podjednako dostupni i ženama i muškarcima, s tim da se prilikom zapošljavanja primenjuje isključivo profesionalni a ne polni kriterijum; da se striktno poštuje ravnopravna zastupljenost kod otpuštanja sa posla po osnovu tehnološkog viška; da se uvede šestočasovno radno vreme u petodnevnoj radnoj nedelji i pogodniji raspored dnevnog radnog vremena - kako bi se i muškar­ cima i ženama omogućilo obavljanje kućnih poslova; da se uvede neseksističko vaspitanje i obrazovanje; da udžbenici i nastavni programi ne budu zasnovani na pa­ trijarhalnoj neravnoteži moći između muških i ženskih uloga; da se finansir^ju žen­ ske studije i istraživački projekti kojima bi se obelodanila ženska situacija u Srbiji; da se striktno poštuju prava žena da odlučuju o rađanju - da li će i kada rađati i ko­ liko će dece imati; da se stalno i svuda insistira na pravima i obavezama oba rodite­ lja da se u istoj meri brinu o deci; da se nasilje u porodici učini vidljivim i da se dru­ štvene strukture tako organizuju da se to nasilje postepeno eliminiše; da službe SOS telefona za žene i decu žrtve nasilja dobiju društveni legitimitet; da se organizuju skloništa za žene i decu žrtve nasilja, koja deluju na principima samoorganizovanja i zadovoljavanja potreba korisnica; da se otvore ženski zdravstveni centri, pro­ širi mreža savetovališta za kontracepciju i da se obezbede besplatna sredstva za kon­ tracepciju, za besplatni i bezbolni abortus; da se porođaj dezinstitucionalizuje i da se za žene koje to žele, obezbedi mogućnost porađanja u kući, kao i porođaj u prisu­ stvu partnera; da se silovanje u braku ustanovi kao krivično delo; da se prostituci­ ja dekriminalizuje i da se uvede zdravstvena zaštita za prostitute i prostitutke i, najzad, da se osnuje Ministarstvo za žene, koje bi štitilo i unapređivalo prava žena. Zarana Pipić, Sociologija i feminizam, Beograd 1989, str. 94-96. �222 Ženski parlament, osnovan 1991. godine, razmatrao je projekte zakona i upozoravao na oduzimanje prava ženama koja su one već bile stekle, na civilizacij­ sku neodrživost dokumenata i propisa koji su se odnosili na populacionu politiku. Žene u crnom protiv rata, od 9. oktobra 1992. godine, u crnini i u ćutanju stoje svake srede jedan sat na javnom mestu, i aktuelnim sloganima izražavsgu svo­ je protivljenje militarizmu, nasilju i ratnim zločinima. One su artikulisale mirovnjačku žensku politiku i, istovremeno, na osnovu posebnih projekata pomažu izbeglice, naročito žene i decu u više izbegličkih kampova. Ostvarile su saradnju sa mirov­ nim grupama iz zemaJja ranije Jugoslavije, kao i mnogim grupama žena iz raznih zemaJja koje ih podržavaju i učestvuju u njihovim projektima za mir i za pomoć kampovima i u njihovoj izdavačkoj delatnosti. Održale su četiri međunarodna žen­ ska mirovna skupa, na kojima su razm atrane aktualne teme mira i rata, a čiji je cilj bio razm ena mišljenja i iskustava i širenje međunarodne mirovne mreže. Pored učesnica iz Makedonije, Hrvatske, Slovenije, Srbije i žena izbeglih iz Hrvatske i Bo­ sne i Hercegovine, na ovim skupovima su učestvovale i žene iz Italije, Španije, Bel­ gije, Danske, Švicarske, Velike Britanije, Nemačke, Mađarske, Izraela, SAD, i dr. Centar za ženske studije i komunikaciju okupio je više intelektualki, koje se sa ženskog stanovišta bave izučavanjem pojedinih naučnih disciplina. Već petu godinu Centar na univerzitetskom nivou održava tečajeve za studentkinje koje su zainteresovane za probleme feminizma. Iz SOS telefona za žene i decu žrtve nasilja u Beogradu su se razvile nove grupe: Grupa za žene silovane u ratu, koja je prerasla u Autonomni ženski centar, Centar i SOS za mlade, Sigurne ženske kuće, sa tri skloništa za pretučene žene i sa malim ženskim biznisom - ŽABA (Ženska autonomna buvJja akcija), Incest cen­ tar, lezbijska grupa Labris, Ženska pravna grupa; i ženska izdavačka kuća DevedesetČetvrta. Više grupa razvilo je zapaženu izdavačku delatnost. Tako, na primer, SOS telefon izdaje časopis Feminističke sveske, Žene u crnom - časopis Žene protiv rata i godišnje publikacije Žene za mir, na italijanskom, španskom i engleskom jezi­ ku, Ženski centar u Pančevu - list Isidora. Nekoliko ženskih grupa deluje i u unutrašnjosti. Među najaktivnijima su Ženski centar Isidora u Pančevu, Ženski centar u Lazarevcu, SOS telefoni u Nišu, Leskovcu, Kraljevu, Novom Sadu, Subotici i Prištini. Sve ove grupe međusobno tesno sarađuju. Sarađuju i sa mirovnim grupama u Adi, Bačkoj Palanci, Bečeju, Somboru, Pančevu, Novom Sadu, i dr. Iako pod ote­ žanim uslovima, one su povezane i povremeno se raznim povodima sastaju sa slič­ nim grupama iz Zagreba, Splita, Rijeke i drugih gradova Hrvatske, sa ženskim gru­ pama iz Sarajeva, Tuzle i Zenice, Makedonije i Slovenije. Uzajamno se informišu i razmenjuju svoja iskustva, nastojeći da prevaziđu podele izazvane ratom. �PRILOG OSNOVNI STATISTIČKI PODACI O POLOŽAJU ŽENE U JUGOSLAVIJI 1. Posleratna situacija - opšte napomene Stepen promena društvenog položaja žene u Jugoslaviji posle Drugog svetskog rata mogućno je objektivno proceniti samo ako se im^ju u vidu pozicije sa ko­ jih su žene startovale u onim segmentima društvenog života koji su od nggvažnijeg utic^ja na njen položaj. Ovo izlaganje se ograničava na osnovne podatke o pisme­ nosti i obrazovanju, zapošljavanju i dostupnosti zanimanjima, o ustanovama za decu koje su u funkciji oslobađanja žene, o zdravstvenoj zaštiti žene i deteta i, naj­ zad, o učešću žena u Saveznoj, republičkim, pokrajinskim i opštinskim skupština­ ma. Statistički podaci u ovom izlaganju su uzimani iz različitih publikacija i prila­ gođeni cilju - da se, bez dublje analize, ukaže samo na osnovna kretanja i tenden­ cije u istaknutim oblastima koje su od uticaja na položaj žene.1 U periodu od 1918. do 1941. godine Jugoslavija nije uspela da pomiri ni na­ cionalne, ni socijalne, ni kulturne, ni političke suprotnosti koje su je opterećivale. Nasleđene razlike u zemljama koje su se u njoj našle posle njenog stvaranja zadr­ žale su se - ne mnogo ublažene - sve do 1941. godine, a ostavile su svoj pečat i u novoj državi za sve vreme njenog postojanja. Jugoslavija je u Drugi svetski rat, 1941. godine, ušla kao izrazito nerazvijena agrarna zemlja, sa skromnom industrijom (i po vrsti i po obimu proizvodnje), sa zastarelom opremom i tehnologijom, sa nedo­ voljno razvijenim školstvom, zdravstvom i socijalnim ustanovama. Njen nacional­ ni dohodak po glavi stanovnika iznosio je svega šezdeset dolara (bio je oko četiri puta manji od nacionalnog dohotka Francuske i Norveške, ili pet i po puta manji od nacionalnog dohotka Nemačke, ili sedam i po puta manji od nacionalnog dohot­ ka SAD). Iz rata je izašla sa teškim materijalnim i ljudskim gubicima, pa je u prvoj posleratnoj godini pet-šest puta zaostajala za 1939. godinom.2 Za organizacije nastale tokom rata - Jedinstveni narodnooslobodilački front, narodnooslobodilačke odbore, Antifašistički front žena i Ujedinjeni savez antifaši­ stičke omladine - završetak rata je značio novi izazov. Obnova i izgradnja zemlje značila je - najpre obnoviti zemlju i dovesti je na predratni nivo, a potom otpočeti izgradnju industrije i što pre se svrstati u red industrijskih zemalja, makar i onih na donjoj lestvici razvijenosti. U materijalnoj oskudici koja je u to vreme vladala u svim zemljama Jugoslavije, u vreme kada je stanovništvu pretila glad, u nepovoljIzvori su navedeni u priloženim tabelama. Posebno su navedeni izvori za podatke kojih u tabelama nema. Dušan Bilandžić, Ideje i praksa društvenog razvoja Jugoslavije 1945-1973, Beograd 1973. �224 niin međunarodnim okolnostima za Jugoslaviju taj - i za normalne uslove teško ostvarivi - zadatak obavljao se uz strogu centralizaciju upravljanja svim materi­ jalnim i finansijskim resursima, kao i centralizovanim raspoređivanjem radne sna­ ge, obezbeđenog snabdevanja, određivanjem cena i nadnica. No sve to niti bi bilo dovoljno, niti bi moglo da se sprovede bez onih organizacija koje su nastale u ratu, i koje su za vreme njegovog trajanja nosile glavni deo organizovanja vlasti i poza­ dine. Ove organizacije - kojima se pridružio i, neposredno posle rata osnovan, Jedin­ stveni savez sindikata Jugoslavije - iskazivale su svoje revolucionarno iskustvo, svoju odanost novom poretku, koji su same stvarale, uključivanjem u sve aktivnos­ ti nužne da se postavljeni ciljevi ostvare. Propise i mere vlasti koje su poboljšavale pravni i m aterijalni položaj žena većina je doživljavala kao ispunjenje svojih nada i očekivanja. Stoga su iskreno iz­ ražavale svoju privrženost novom društvu i bez dvoumljenja učestvovale u njego­ vom građenju. 2. Stanovništvo Jugoslavija je 1939. godine imala 15,5 miliona, a 1948. godine 15,8 miliona stanovnika i stanovnica, računajući tu i stanovništvo novooslobođenih krajeva. Od tog broja muškarci čine 48%, a žene 52%, što je rezultat činjenice da su u ratu više stradah muškarci nego žene. Do 1991. godine procenat žena u ukupnom stanovni­ štvu je smanjen i iznosi 51,3%, prema 48,7 % muškaraca (tabela 1 i 2). Jugoslaviju karakteriše smanjenje nataliteta i smanjenje broja zaključenih brakova. U zemljama koje su ušle u njen sastav ta pojava zapažena je već i ranije. Prirodni priraštaj je 1939. godine iznosio 11, a broj zaključenih brakova 7,9 na hi­ ljadu stanovnika i stanovnica. Posle Drugog svetskog rata, do 1948. godine poveća­ van je broj zaključenih brakova (12,9), a do 1954. godine, povećavanje i prirodni priraštaj (17,7). Od tada ove stope neprekidno opadaju. Tako je 1990. godine priro­ dni priraštaj pao na 5,0, a broj zaključenih brakova na 6,3 na hiljadu stanovnika i stanovnica. U Vojvodini prirodnog priraštaja te godine nema, jer je broj rađanja bio manji od broja um iranja (-1,6). H rvatska se približavala Vojvodini sa prirašta­ jem od 0,5, a na Kosovu je prirodni priraštaj 23,1. Broj zaključenih brakova najma­ nji je u Sloveniji (4,7), a ngyveći u Makedonci (7,5). U ostalim republikama i pokra­ jinama kreće-se, sa malim odstupanjima, oko jugoslovenskog prošeka (6,3).1 U Saveznoj Republici Jugoslaviji prirodni priraštaj 1992. godine je povećan u odnosu na 1990. godinu: u Crnoj Gori je povećan za 2,8 a u Srbiji za 2,4 poena (u centralnoj Srbiji za 3,1 - u Vojvodini za 3,5 i na Kosovu za 2,8 poena). Smrtnost odojčadi opadala je u ćelom posleratnom periodu, što je, neposre­ dno posle oslobođenja, rezultat aktivnost AFŽ-a, zdravstvenog prosvećivanja i po­ boljšane zdravstvene zaštite. Na hiljadu živorođene dece 1939. umrlo je 132,3 odoj­ čadi, a 1990. godine 19,3. Ipak, Jugoslavija je, dok je postojala, bila među zemlja­ ma sa najvećom smrtnošću (u Švedskoj se 1987. smrtnost kretala oko pet umrlih na hiljadu živorođene dece, a u Velikoj Britaniji i Austriji oko devet). 1Jugoslavija 1918-1986, Beograd 1989, str. 442. �225 Po broju zaključenih brakova Jugoslavija krajem osamdesetih zauzima ev­ ropski prošek Zanimljivo je da je u broju zaključenih brakova prednjačio bivši SSSR (9,6), a da su ga, sa manjim brojem, ali iznad evropskog prošeka, sledile dru­ ge bivše socijalističke zemlje, osim Jugoslavije, Mađarske i Poljske. Po broju razve­ denih brakova Jugoslavija je bila iza većine evropskih zemalja. Iza nje su samo Por­ tugal i Francuska. (Najviše je razvoda - 3,4 - bilo u bivšem SSSR-u.) Prosečna starost uvećana je za muškarce od 27,3 godina, koliko je iznosila 1948, na 32,8 godina u 1987, a za žene od 29,2 na 35,2 godina u istom periodu. Očekivana prosečna dužina života za muškarce rođene 1948. bila je 48,6 godina, za žene 53 godine, a za muškarce rođene 1987. očekivana dužina života bi­ la je 63,6, za žene 73,8 godina. Po tome je Jugoslavija bila blizu Mađarske i Poljske, a za tri-četiri godine iza Finske, Austrije i Velike Britanije. Broj lica u jednom domaćinstvu stalno se smanjivao, osim na Kosovu gde konstantno raste. Ukupno aktivno stanovništvo oscilira i uglavnom opada, što je rezultat po­ većanog broja omladine na školovanju, povećanog broja penzionera, i si. Ali aktiv­ no žensko stanovništvo raste, što je rezultat povećanog zapošljavanja žena i pove­ ćanja broja aktivnih žena u poljoprivredi. Poljoprivredno stanovništvo je veoma smanjeno. Ono je 1931. godine činilo tri četvrtine ukupnog stanovništva u Jugoslaviji, a 1981. manje od jedne petine. Najmanje promene zabeležene su u centralnoj Srbiji, gde poljoprivrednici čine još uvek jednu četvrtinu stanovništva. U odnosu na evropske zemlje Jugoslavija po tome stoji negde na sredini, približno Francuskoj ili Italiji.1 3. Iskorenjivanje nepismenosti Prilikom svog nastajanja Jugoslavija se po pismenosti nalazila na donjoj lestvici evropskih zemalja, s tim što su postojale velike razlike između zemalja koje su je sačinjavale. Između dva svetska rata - uvećanjem broja škola i broja đaka, kao i tečajevima za nepismene - nepismenost se smanjivala, ali nasleđene neravnomernosti nisu otklonjene, a naročito ne neravnomernosti u školovanju ženske i muške dece. Iako je školovanje u osnovnim školama bilo obavezno, ono se iz raznih materijalnih, kadrovskih, kulturnih, pa i političkih razloga - nije svuda pocijednako sprovodilo, a otpor školovanju, naročito ženske dece, pružali su i roditelji. Pre­ ma popisu stanovništva, 1921. godine u Jugoslaviji je bilo više od polovine nepis­ menih (51,5%) starijih od jedanaest godina (41,0% muškarci i 61,2% žene). Nepi­ smenost je 1931. godine smanjena na 44,6% (muškarci 32,3%, žene 56,4%). Pri to­ me je nepismenost žena najizraženija na Kosovu (93,9%), u Bosni i Hercegovini (83,9%) i u Makedoniji (81,7%), a najmanja je u Sloveniji (5,8%). Veliki je procenat nepismenih žena i u Crnoj Gori (77,3%) i u centralnoj Srbiji (78,3%). Hrvatska je po procentu nepismenih žena (39,5%) ispred Vojvodine (23,6%).2 Nepismenost je Svi statistički podaci o drugim zemljama uzeti su iz Statističkog godišnjaka 1989, str. 739-747 i 787-789. Žena u društvu i privredi Jugoslavije, Statistički bilten, br. 298, 1964, str. 12. �226 redovnim školovanjem, bez sumnje, smanjena do početka Drugog svetskog rata, a smanjivana je i posle toga, jer su osnovne škole, iako neredovno, naročito na seli­ ma, radile i na okupiranim teritorijama. Još tokom rata AFŽ i Narodna omladina su na oslobođenim teritorijama organizovali škole za decu i analfabetske tečajeve za odrasle. U Hrvatskoj je, na primer, 1943. godine na oslobođenoj teritoriji radilo 150, a 1944. godine 250 tečaje­ va, dok se pred kraj rata njihov broj popeo na 421. U Bosni i Hercegovini tokom 1943. i 1944. na analfabetskim tečajevima opismenjeno je oko 20.000 nepismenih, među kojima je najviše žena. U oslobođenim krajevima u južnoj Srbiji, iako nere­ dovno, radile su škole, a organizovani su i analfabetski tečajevi.1Tečajevi su nepre­ kidno održavani i po završetku rata, ali sistematičniji rad je otpočeo krajem 1945. i početkom 1946. godine. Tako je broj nepismenih žena smanjen sa 56,4 - koliko je iznosio 1931. - na 34,4 procenta 1948. godine. Najviše nepismenih žena je i dalje bilo na Kosovu (78,4%), zatim u Bosni i Hercegovini (59,3%), Makedoniji (53,9%), centralnoj Srbiji (40,8%) i Crnoj Gori (37,1%). Znatno ispod jugoslovenskog prošeka su Hrvatska (21,0%) i Vojvodina (15,5%), a najmanje je nepismenih u Sloveniji (2,5%) (tabela 3). Od 1946. do 1950. godine održano je ukupno 121.690 tečajeva na kojima je opismenjeno skoro dva miliona muškaraca i žena. Prema podacima za godine 1948, 1949. i 1950, više od dve trećine opismenjenih tokom te tri godine bile su žene sa sela (oko 70%) od 26 do 45 godina starosti. Ali, u isto vreme, iako je ukupni broj nepismenih u starijim dobnim grupama smanjivan, rastao je broj nepismene žen­ ske dece - zbog nedovoljnog broja škola i učitelja u planinskim, besputnim kraje­ vima i zbog tradicionalno negativnog odnosa roditelja prema školovanju ženske dece. Tako se, na primer, 1953. godine broj nepismenih žena popeo na 35,8% (tabela 4).2 Pored analfabetskih tečajeva, AFŽ, odnosno Savez ženskih društava, Crve­ ni krst i druge organizacije osnivale su na hiljade prosvetnih tečajeva za one koji su naučili da čitaju i pišu. Na tim tečajevima sticala su se najosnovnija znanja iz higijene, nege dece, zdrave ishrane i drugih praktičnih znanja. Oni su kasnije po­ stali obavezni; samo u razdoblju od 1958. do 1962. godine njih je bilo oko trinaest hiljada sa blizu 250 hiljada polaznica. Posle novih kampanja za suzbijanje nepismenosti koje su organizovali Sa­ vez ženskih društava i sindikat, a naročito zbog većeg obuhvata ženske dece u os­ novnim školama, broj nepismenih je smanjivan. Tako je on u 1961. godini u Jugosla­ viji iznosio ukupno 28,8% - 9,9% muškaraca i 19,7% žena. Nepismenost se zadrža­ la uglavnom u najzaostalijim krajevima zemlje, no i u gradovima, među staryim stanovništvom i mladima koji su sa sela dolazili u gradove radi zapošljavanja. Ipak, otpor prema školovanju ženske omladine u osnovnim školama konačno je savla­ dan, i bilo je sve manje ženske dece koja ih ne pohađa. Prema popisu iz 1981. godiLNeda Božinović, Položaj žene u F N R J, Beograd 1953, str. 39 i 40. L Osim na ovim tečajevima, na tečajevima Jugoslovenske narodne armije, kao i Narodne omladine, na radnim akcijama, opismenjeno je još oko 230.000 omladinaca i omladinki. Statistički bilten, Pro­ su d a , n a u ka i ku ltu ra , br. 10, 1952. �227 ne, u Jugoslaviji je bilo ukupno 1.780.902 nepismenih, ili 9,5% (377.073 muškarca, ili 4,1% i 1.403.829 žena, ili 14,7%). U dobnim grupama od 10 do 39 godina nepismenost se kreće od 0,9% do 3,1% (muškarci od 0,7% do 1,2%, a žene od 1,2% do 5,1%). U dobnoj grupi od 50 i više godina procenat nepismenih je 24,7 (muškarci 12,2%, žene 34,8%). Redosled po republikama i pokrsuinama ostao je i 1981. godine nepromenjen: i dalje je n^veći procenat nepismenih na Kosovu (26,4%), a najmanji u Sloveniji (0,9%).' 4. Učenice u osnovnim, nižim i srednjim školama U 9.190 osnovnih škola, školske 1938/39. školovalo se ukupno 1.487.495 đaka, od toga 636.963, ili 42,8% ženske dece u odnosu na ukupan broj đaka, koji, inače, nije obuhvatio svu decu dospelu za školovanje. Već 1946. godine broj đaka u osnovnim školama približan je broju đaka u 1939. godini. Na Kosovu i u Ma­ kedoniji nastava se obavijala na mater njem jeziku. Obuhvat dece osnovnim školo­ vanjem stalno je rastao, a rastao je i broj ženske dece u školama - i apsolutno i re­ lativno - tako da se u školskoj 1987/88. godini prim arna neravnomernost u školo­ vanju muške i ženske omladine gotovo otklonila (od ukupno 2.828.334 đaka u os­ novnim školama bilo je 1.364.828 učenica, ili 47,9%). U zaostalijim krajevima otva­ rane su nove škole, a za decu nacionalnih manjina otvarane su škole na maternjem jeziku. Ovim i drugim merama u velikoj meri otklonjena je i neravnomernost u os­ novnom školovanju ženske omladine po pojedinim republikama i pokrajinama, na­ ročito u krajevima naseljenim muslimanskim stanovništvom. Od 1964. godine uku­ pni broj dece u osnovnim školama opada, što je rezultat smanjenja prirodnog pri­ raštaja, ali broj ženske dece raste.U posmatranom razdoblju procenat ženske dece u osnovnim školama u Srbiji se od 43,1% popeo na 47,9%, na Kosovu od 28,34% na 43,8%, i u Vojvodini od 48,6% na 49,0% (tabela 5). Stručno i srednje obrazovanje ženske omladine i dalje nosi pečat ukorenjenih zaostalih shvatanja i predrasuda o ženi, kao i prakse koja se na osnovu tih shvatanja odražavala i u oblasti prosvete. Devojaka je ngjviše u srednjim školama za opšte obrazovanje, jer su one najraširenije i najpristupačnije, a i roditelji naviše utiču na takva opredeljenja ženske dece. Niže a i srednje stručne škole su zapos­ tavljane. Zaostaloj i nerazvijenoj privredi pre Drugog svetskog rata odgovaralo je nerazvijeno i siromašno stručno školstvo i po vrsti škola i po broju đaka. A što se tiče samih žena, ništa ih nye stimulisalo za sticanje kvalifikacija, jer su se u takvoj nerazvijenoj privredi najčešće tražile nekvalifikovane i nepismene radnice (tekstil­ na i duvanska industrija, poljoprivreda, kućna posluga). A udaja je još uvek bila osnovni način na koji su žene obezbeđivale svoju egzistenciju. U nižim stručnim školama (škole za kvalifikovane radnike i radnice) škol­ ske 1938/39. godine bilo je ukupno 69.572 đaka, od toga 22.108 učenica, ili 31,6% u odnosu na ukupan broj đaka (tabela 6 i 7). Posle rata otvarane su nove niže i srednje stručne škole i one su podjedna­ ko dostupne deci oba pola. Školske 1950/51. godine broj učenika se u nižim struč­ 1 Statistički godiši^ak Jugoslavije 1989, Beograd 1989; popis iz 1991. ne daje nove podatke o nepis­ menosti. �228 nim školama povećao oko dva puta, a učenica oko jedan i po put, pa je relativno učešće učenica u ukupnom broju đaka smanjeno od 31,6% na 21,0%. U srednjim stručnim školama 1938/39. školske godine bilo je ukupno 18.130 đaka, od toga 7.882 učenice, ili 43,5% u odnosu na ukupan broj đaka. Brojčano, najviše je učenica bilo u ekonomskim školama, zatim u umetničkim i učiteljskim. Medicinske škole pohađaju samo devojke - muškaraca nema. U industrijskim ško­ lama je ukupno je 2.462 đaka, od toga 387 učenica, ili 15,8%. U rudarskim, građe­ vinskim i saobraćajnim školama devojaka nema, a u poljoprivrednim školama sve­ ga je jedna učenica. U školskoj 1950/51. godini apsolutni broj učenica se u srednjim stručnim školama, u odnosu na 1938/39, povećao za 5,7 puta, a relativni za 1,8%, i iznosio je 44.433, ili 44,8 % u odnosu na ukupan broj đaka. Učenice su počele da se školuju u svim školama. I u onim školama u kojima ih ranije nije bilo, zastuplje­ ne su sa 6,8% u rudarskim, a do 18,3% u građevinskim. Promenio se i redosled, pa je najviše učenica u učiteljskim školama (59,8%), zatim u ekonomskim (65,9%), medicinskim (67,6%) i umetničkim (50,5%). U građevinskim školama je 18,3%, u industrijskim 12,2 %, u saobraćajnim 11,5% i u rudarskim 6,8% učenica.1 U opšteobrazovnim srednjim školama (gimnazije i osmogodišnje škole) 1938/1939. školske godine ukupno je 167.847 đaka, od toga je 61.512 učenica, ili 36,6%, a školske 1950/51. godine ukupno je 485.876 đaka, od toga 208.956 učenica, ili 43,0%, što znači da se ukupan broj đaka u opšteobrazovnim srednjim školama uvećao skoro tri puta, a broj učenica više od tri puta. Od 1951. godine broj učenica u svim srednjim školama konstantno je rastao više nego broj učenika. U početku je taj rast bio povezan sa razvojem pojedinih gra­ na privrede, no na njega utiču i drugi faktori, između ostalih i (ne)popularnost po­ jedinih struka. Kasnije je povećavan i broj škola i broj stručnih profila koje su škole davale. Počevši od sredine sedamdesetih godina, školovanje je u stalnom raskora­ ku sa potrebama privrede, društvenih službi i uprave, pa je zapošljavanje svršenih učenica i učenika srednjih škola veoma otežano, tako da se stoga veliki broj mladih odlučuje da nastavi školovanje na višim i visokim školama i univerzitetima. U školskoj 1987/88. godini u Jugoslaviji je u srednjim školama bilo preko devetsto hiljada đaka, od toga 431.874 učenice (47,8%). Po republikama ih je bilo: u Bosni i Hercegovini 84.060 (48,7%), u Crnoj Gori 12.889 (48,8%), Hrvatskoj 98.249 (50,3%), Makedoniji 34.478 (46,4%), Sloveniji 41.359 (50,3%) i Srbiji 160.839 (45,5%) - od toga centralna Srbija 101.985 (49,9%), Kosovo 24.665 (31,0%) i Vojvo­ dina 34.189 (49,0%) (tabela 7). Najviše je učenica i dalje bilo u ekonomsko-komercijalnim, pravno-birotehničkim, kao i školama koje daju opšte obrazovanje, zatim u školama tekstilne stru­ ke u kojima je blizu 40.000 učenica. Od dvadeset do trideset hiljada učenica bilo je u školama zdravstvene i prosvetne struke, od deset do dvadeset hiljada bilo ih je u poljoprivrednim, hemijsko-tehnološkim, mašinsko-metalskim, građevinsko-geodetskim, trgovinskim i ugostiteljskim školama (tabela 7). Ako se Jugoslavija uporedi sa drugim evropskim zemljama samo po odnosi­ ma između upisanih mladića i devojaka u srednje škole, onda su se razvijenije re­ 1 Procenti iskazuju odnos ženske dece prema ukupnom broju đaka. �229 publike, uključujući i centralnu Srbiju i Vojvodinu, gotovo izjednačile sa razvijenim evropskim zemljama.1 5. Student kinje na višim i visokim školama, fakultetima i umetničkim akademijama Školske 1938/39. godine u Jugoslaviji, na 27 fakulteta u Beogradu, Skoplju, Subotici, Zagrebu i Ljubljani, na samostalnim visokim školama i umetničkim aka­ demijama studiralo je 13.733 studenata i 3.987 studentkinja, što je 22,5% u odno­ su na ukupan broj svih koji studiraju. Već 1950/51. školske godine broj studenata je porastao na 40.374, a studentkinja na 20.021, ili na 33,2%, što znači daje broj studenata povećan za nešto više od jedan i po put, a broj studentkinja više od pet puta u odnosu na školsku 1938/39. godinu. Te godine najviše je studentkinja na pravnim (1.005, ili 25,2%) i filozofskim (1.748, ili 29,8%) fakultetima, nggmanje na teološkim (31, ili 0,8%) i veterinarskim (11, ili 1,5%). U 1950/51. školskoj godini struktura je u apsolutnim brojevima znatno izmenjena. Najviše studentkinja je i dalje na filozofskim fakultetima (8.972 - broj je uvećan za pet puta), zatim na me­ dicinskim (3.902 - uvećanje je osam puta), na ekonomskim (2.449 - uvećanje je ne­ što manje od jedanaest puta). Na tehničkim fakultetim a uvećanje je devet i po pu­ ta. Svi drugi fakulteti takođe beleže povećanja - osim pravnih, na kojima je broj studentkinja ostao nepromenjen. U istom razdoblju i na umetničkim akademijama broj studentkinja se sa 86 povećao na 456, ih nešto više od pet puta (tabela 8).2 U 1988/89. školskoj godini bilo je ukupno 339.577 redovno i vanredno upi­ sanih na univerzitetima, višim i visokim školama, od toga 164.821 studentkinja, ih 48,54%. Po republikama broj studentkinja je: u Bosni i Hercegovini 20.619 (49,7%), u Crnoj Gori 3.101 (46,3%), Hrvatskoj 32.789 (50,1%), Makedoniji 15.669 (48,4%), Sloveniji 16.834 (50,9%), Srbiji 75.829 (46,5%) - od toga centralna Srbija 50.479, ih 50,0%, Kosovo 11.913, ih 33,4%, i Vojvodina 13.437, ih 46,5%. Broj studentkinja po pojedinim fakultetima se menjao, s tim što su se ugla­ vnom zadržali isti odnosi među pojedinim strukama. Brojčano ih je najviše na dru­ štvenim, tehničkim i medicinskim naukama, a najmanje na umetničkim fakulteti­ ma i akademijama. Relativni odnosi su drugačiji, pa na fakultetima društvenih, prirodno-matematičkih i medicinskih nauka studentkinje čine preko 60% u odnosu na ukupan broj upisanih na tim fakultetima. I na tehničkim i poljoprivredno-šumarskim fakultetima takođe se, i pored godišnjih oscilacija, zapaža tendencija po­ rasta broja studentkinja. Podaci pokazuju da je sve više žena koje su se specijahzovale, magistrirale ih doktorirale. Od 1962. godine, kada su ta zvanja ustanovljena, do 1990. zvanje spe­ cijalista i magistra nauka steklo je ukupno 28.695 muškaraca i 11.450 žena što čini 28,5% u odnosu na ukupan broj specijalista i magistara. 1 Statistički godišnjak 1989, str. 597 i 787. (Bez podataka za sve zemlje, među pjima za Rumuniju, Albaniju, SSSR, Švedsku, Portugal i Italiju.) ? Statistički bilten, br. 10, 1952, str. 24-25. �230 Zvanje doktora nauka od 1945. do 1990. godine steklo je 16.480 muškara­ ca i 4.420 žena, ili 21,7% u odnosu na ukupan broj doktora nauka.1Procenat žena specijalista, magistara i doktora nauka raste godišnje 0,2 do 0,3 poena više u odno­ su na procenat muškaraca. U Saveznoj Republici Jugoslaviji broj upisanih studenata opada, dok broj upisanih studentkinja i dalje raste. U školskoj 1993/94. godini učešće studentkinja u ukupnom broju upisanih je 54,9%. 6. Zaposlenost žena U Jugoslaviji je 1940. godine bilo ukupno 1.139.754 socijalno osiguranih, od toga 199.077 žena, ili 17,0%. Državnih službenika (bez vojske) i službenika u banovinama i opštinama bilo je 214.056.2 Broj zaposlenih 1945. godine bio je 461.000, od toga 136.000 žena, ih 29,5%, da bi se već 1949. godine broj ukupno zaposlenih popeo na 1.990.000 - od toga 1.433.000 muškaraca i 557.000, ih 31,9%, žena. Decentralizacija privrede, uvođenje samoupravljanja i prelaz na ekonom­ sku računicu u privredi doveh su do smanjivanja broja radnika i radnica, tako da je 1953. godine broj zaposlenih žena relativno opao, na 23,3%. Od tada, ponovo, sa manjim oscilacijama raste i relativni i apsolutni broj zaposlenih žena. On je 1969. dvostruko veći nego 1949. godine, i čini već trećinu od ukupno zaposlenih (33,8%). Tendencija većeg porasta zaposlenosti žena od muškaraca se nastavila do 1988. go­ dine, kada broj zaposlenih žena iznosi 2.642.000, ih 39,3%, što znači d aje skoro pet puta veći nego 1949. godine. U isto vreme broj zaposlenih muškaraca popeo se na 4.073.000, što znači d a je u odnosu na 1949. godinu uvećan nešto manje od tri puta.1 U Srbiji se može zapaziti isti proces, s tim što je nivo zaposlenosti žena ne­ što niži, i kreće se od 140.000 (21,5%) u 1952. do 984.000 (36,8%) u 1988. godini. Te godine u centralnoj Srbiji bilo je zaposleno 673.000 (37,1%), na Kosovu 54.000 (22,6%) i u Vojvodini 257.000 (40,0%) žena. Od 1988. ukupni broj zaposlenih opada, pa je 1990. godine u društvenom sektoru bilo ukupno 6.470.000 zaposlenih, od toga 2.605.000 (40,2%) žena, što znači d aje broj zaposlenih muškaraca opao za 209.000, a broj zaposlenih žena za 36.000. U Srbiji je 1990. broj ukupno zaposlenih iznosio 2.482.000, a broj žena 956.000 (38,5%).' U privrednim delatnostima je 5.231.000 zaposlenih, od toga LStatistički godišnjak, br. 1991, str. 378. Jugoslavija 1918— 1988, str. 57. — Žene su posebno iskazane samo u grupi državnih službenika (ukup­ no 2.640, od toga svega 78 žena, ili nepuna tri procenta). Broj zaposlenih sigurno je veći, naročito že­ na. Poznato je da su se zakoni izigravah i da svi zaposleni nisu prijavljivani osiguravajućim organi­ zacijama. Žene su se najviše zapošljavale kao kućna posluga, ali njihov status nije bio regulisan i uglav­ nom nisu osigurane, pa u ovim podacima, uglavnom, nisu iskazane. U posleratim podacima iskazan je samo društveni sektor; u privatnom sektoru 1949. godine bilo je ukupno 60.000 zaposlenih, a 1988. 169.000, što bitno ne utiče na iskazane odnose. ' Isto, str. 60 i 61. * Statistički godišnjak 1991. �231 1.884.000 (36,0%) žena, a u delatnostima van privrede je od 1.148.000 zaposlenih, 721.000 (62,8%) žena. Po granama delatnosti najviše žena zaposleno je u tekstil­ noj industriji i industriji kožne galanterije (524.500) - gde su lični dohoci svih za­ poslenih za oko 20-30% niži od prosečnih - zatim u trgovini i ugostiteljstvu (476.000), obrazovahu (252.500), zdravstvu (326.000), na ekonomsko-finansijskim poslovi­ ma (133.000) i u dmštveno-političkim zggednicama (142.000). U ovim delatnosti­ ma je zaposleno 1.853.000 žena, ili 71,1% u odnosu na broj ukupno zaposlenih žena. U svim drugim delatnostima zapaženo je povećanje broja zaposlenih žena. No, ta povećala bitnye ne utiču na promenu strukture zaposlenih (tabela 9). Zaposlenost žena prema stručnoj spremi vidi se iz tabele 10. Najpovoljniji odnosi između broja zaposlenih muškaraca i broja zaposlenih žena ostvareni su u kategoriji zaposlenih sa srednjom stručnom spremom - u toj kategoriji žene čine 57,6%. U kategoriji sa nižom stručnom spremom žene čine 55,2%, sa višom struč­ nom spremom 46,4%, sa visokom 37,3%. Najniži procenat se iskazuje kod visokokvalifikovanih, gde radnice predstavljaju svega 8,4%. U kategoriji kvalifikovanih one čine 29%, polukvaliflkovanih i nekvalifikovanih 43,5%. Odnosi su slični i po republikama. Ngjveći procenat žena u odnosu na ukupan broj zaposlenih žena ot­ pada na srednju stručnu spremu i 1986. iznosi 30,0%. Zatim slede kvalifikovane radnice, koje u ukupnom broj zaposlenih žena čine 17,3%, nekvalifikovane radnice čine 16,4%, žene sa visokom i višom stručnom spremom 14,8%, sa nižom spremom 12,0%, polukvalifikovane radnice 8,6%. Najniže je učešće visokokvalifikovanih ra­ dnica u ukupnom broj zaposlenih žena - svega 0,9%. I pored toga što je broj zaposlenih žena rastao brže od broja zaposlenih mu­ škaraca, veliki broj žena koje su želele da radom obezbede svoju egzistenciju ili povećgju kućni budžet ostajao je izvan posla. Broj žena koje su tražile zaposlenje osci­ lirao je, i približno je jednak broju muškaraca. Alije broj žena koje su zapošljavane preko službi za zapošljavanje znatno manji od broja muškaraca, naročito kada se radilo o ženama sa višim kvalifikacijama.1 Problemi zaposlenih žena su i dalje kvalifikacije, podela posla po polu, opterećnost žene u porodici i domaćinstvu. 7. Zdravstvena zaštita žene U Kraljevini Jugoslaviji zdravstvena služba - posebno na selu - nije bila naročito razvijena. Lekari su bili koncentrisani u gradovima i sreskim mestima, ali u više srezova nije bilo nijednog lekara. U Jugoslaviji je 1939. godine bilo deset higijenskih zavoda, pedeset i jedan dom zdravlja sa posebnim bitnijim službama, nekoliko posebnih zdravstvenih ustanova uglavnom za zaštitu majki i dece, kao i 169 bolnica sa 23.524 postelje. Kao odeljenja u domovima zdravlja ili kao zasebne ustanove, radile su 92 službe za zaštitu učenika i 42 za zaštitu majke i deteta. Iste godine bilo je 5.131 lekara, 2.243 babice, 4.513 diplomiranih i 1.142 nediplomirane sestre, 380 dentista, 379 zubnih tehničara i 1.479 farmaceuta. Priličan broj zdrav­ stvenih radnika i radnica svih profila, a takođe i studenata i studentkinja medicine, stradao je u ratu, a mnoge zdravstvene ustanove bile su manje ili više oštećene. Ti LJugoslavija 1918-1988, str. 70. �232 gubici su nadoknađeni otprilike početkom pedesetih godina. Od sredine pedesetih godina beleži se konstantan napredak svih vidova zdravstvene službe, što se da za­ ključiti i po povećanju broja zaposlenih u njoj. Tako je, na primer, 1987. godine bilo ukupno zaposlenih: 43.869 lekarki i lekara, 9.232 zubnih lekara i lekarki, 137.429 zdravstvenih radnica i radnika sa višom i srednjom spremom. Prem a podacima za 1991. godinu, u Srbiji je zaposleno 21.230 lekarki i lekara, 6.643 zubnih lekara i lekarki, i 61.681 zdravstvenih radnica i radnika sa višom i srednjom spremom. To znači daje samo u Srbiji broj lekara i lekarki veći za četiri, a broj zdravstvenih radni­ ka i radnica za blizu jedanaest puta od njihovog broja 1939. godine u celoj Jugosla­ viji.1 Iako je beležila stalan napredak, zdravstvena služba u Jugoslaviji znatno je zaostajala za evropskim zemljama. Iza Jugoslavije, po broju lekara, zubara i far­ maceuta u odnosu na broj stanovnika, samo su Turska, Portugal i Rumunija. Opšta, a ne samo zdravstvena situacija žene umnogome je zavisila od orga­ nizacije i rada službe za zdravstvenu zaštitu žena za vreme trudnoće, kao i službe za zdravstvenu zaštitu novorođenčadi i dece. Te službe, kao što se delimično vidi iz tabele 11, napredovale su i po broju organizacionih jedinica i po broju zaposlenih lekara i lekarki i drugih zdravstvenih radnica i radnika, kao i po broju i kvalitetu zdravstvenih usluga koje su pružale. Tako su već 1955. u Jugoslaviji radile 354 organizacione jedinice (ordinacije, dis­ panzeri i savetovališta) za trudnice i porodiije, sa 294 lekarki i lekara. Razvijala se i patronažna služba dispanzera, koja obuhvata kućne posete trudnicama, porodiljama, ženama posle prekida trudnoće, drugim ženama, kao i deci, uglavnom predškolskog uzrasta. Godine 1955. godine bilo je oko 152.000 tih poseta, a 1987. oko 1.314.000. Ove ustanove bave se i preventivom i organizuju sis­ tematske preglede i vakcinisanje dece. Najveći uspeh do početka ovog ra ta bio je postignut u pružanju, odnosno korišćenju stručne pomoći prilikom porođaja i u smanjenju smrtnosti odojčadi. Smrtnost dece, mada je stalno opadala, još je prilično visoka, a na to utiče opšta zaostalost i nizak nivo zdravstvene kulture u pojedinim krčevim a. Na hiijadu ži­ vorođene dece, 1939. godine umiralo je više od 132 novorođenčeta. Tek 1958. godi­ ne stopa sm rtnosti odojčadi pada ispod sto - na hiljadu živorođenih. Na to su, izme­ đu ostalog, uticale i akcije zdravstvenog prosvećivanja na selu koje je orgamzovao Savez ženskih društava, sam ili u saradnji sa drugim stručnim i društvenim orga­ nizacijama. Stopa sm rtnosti je 1990. godine pala na 19,3 - ali se povećava od 1991. godine kada je iznosila 20,2 na hiljadu živorođenih. Smrtnost odojčadi u Saveznoj Republici Jugoslaviji se naglo povećala 1992. u odnosu na 1990. godinu: u Crnoj Gori za 10,7 i u Srbiji za 11,5 poena - u central­ noj Srbiji za 6,9, u Vojvodini za 8,5 i na Kosovu za svih 25 poena (tabela 2). Pred Drugi svetski rat, a i po završetku rata, žene su se uglavnom porađale bez stručne pomoći, pa se još 1959. tako obavljala gotovo polovina porođaja. Godi­ ne 1990. sa stručnom pomoći obavljeno je 99,7% porođaja. U centralnoj Srbiji bez stručne pomoći rođeno je 2,2%, a na Kosovu 23,3% dece (tabela 12). 1 Jugoslavija 1918-1988\ Statistički godišnjak *91. o narodnom zdraviju i zdravstvenoj zaštiti u SR Jugoslaviji, Beograd 1992. �233 Žene se retko obraćaju savetovalištima radi planiranja porodice - samo če­ tiri procenta, a radi kontracepcije svega dva procenta od broja žena koje se obraća­ ju savetovalištima Tako je prekid trudnoće postao glavni način regulisanja rađanja pa je broj abortusa približno jednak broju rađanja. Rezolucija Savezne skupštine o planiranju porodice iz 1969. i druga Rezolucija o osnovama politike razvoja i pla­ niranja porodice iz 1978. godine ostale su nerealizovane, jer je realizacija prepušte­ na institucijama, koje za nju nisu uspele da zainteresuju ni same žene. 8. Dečje ustanove Nekoliko podataka biće dovoljno da se ukaže na veliki raskorak između bro­ ja zaposlenih žena i mogućnosti smeštaja dece u predškolske ustanove: jaslice, obdaništa, zabavišta i kombinovane ustanove. Godine 1938. bilo je 434 ovih ustano­ va, koje je koristilo 32.556 dece. Njihov broj je 1939. godine smanjen na 119 sa 7.300 korisnika. U ratu su one delom oštećene, delom korišćene za druge svrhe. Obnov­ ljene su do 1949. godine. U kriznom periodu, od 1952. do 1954. godine, pjihov broj se smanjio na 262, sa 13.587 dece, dakle, ispod nivoa koji je bio dostignut 1938. go­ dine. A onda se 1955. godine njihov broj naglo uvećao i iznosio je 912. Od tada broj ovih ustanova je stalno rastao, tako da ih je 1988. godine bilo 4.802 sa 519.300 de­ ce, ali on i dalje ni izdaleka nije zadovoljavao potrebe porodice (tabela 13). Obuhvat dece do sedam godina je nizak - od 8% u Bosni i Hercegovini do 41% u Hrvatskoj i 52% u Sloveniji. Deo troškova boravka dece u ustanovama dečje zaštite snosi dru­ štvo, zavisno od imovnog stanja porodice, ali i pored toga porodice slabijeg imov­ nog stanja manje ih koriste jer su im i beneficirane cene previsoke (tabela 13). Dodatak na decu je takođe vid dečje, odnosno porodične zaštite. Korišćen je svojevremeno kao socijalna pomoć siromašnijim porodicama sa više dece, a u poslednje vreme u Srbiji postaje i instrum ent demografske politike. Pripada samo porodicama sa troje dece, a ne i preko tog broja, da bi se na taj način uticalo na sma­ njenje rađanja u visokonatalitenim grupama (Albanci i Romi). Osim toga, dodatak za treće dete pripada bez obzira na imovno stanje, i veći je u niskonatalitetnim ne­ go u visokonatalitetnim opštinama. U istom cilju proširen je i krug korisnika dečjeg dodatka, a njegova visina se povoljnije valorizuje. No, i pored toga, broj koris­ nika se smanjuje, jer su opšta ekonomska kriza i, posebno, rat uticah na drastično smanjivanje društvenog standarda i standarda porodice, smanjenje nataliteta pa i na realnu vrednost dečjeg dodatka. 9. Učešće žena u Saveznoj, republičkim, pokrajinskim i opštinskim skupštinama Aktivno biračko pravo, koje je zavisilo samo od njihove volje, žene su na svim izborima koristile podjednako kao i muškarci, ponekad čak i nešto više. Izbori u predstavničke organe zavisili su od izborne kombinatorike, kadrovskih komisija i koordinacionih tela koji su pripremah i određivah kandidate i kandidatkinje. Žene su dolazile na kandidatske hste, ne zbog svojih kvaliteta nego prevashodno zbog toga što je trebalo zadovoljiti minimalne kriterij ume sastava predstavničkog tela �234 po polu. Naravno, patrijarhalne - naročito seoske - sredine tvrdokorno su se opira­ le i takvom načinu kandidovanja žena. Društveno-političke organizacije - poseb­ no SKJ i SSRN - setile bi se problema ravnopravnosti žena u političkoj sferi nepo­ sredno pred same izbore, kada nije preostalo ništa drugo nego da se u nekim razvi­ jenijim sredinama među kandidate ubaci i poneka žena. Sve do 1974, uz izvesne oscilacije, vidljiva je i tendencija opadanja učešća žena u svim skupštinama. Novi izborni zakon, 1963. godine, umesto neposrednih izbora, delimično je uveo dele­ gatski sistem, delimično zadržao neposredne izbore, a u skupštine je uveo više ve­ ća, između ostalih i opštinsko veće u opštinskim skupštinama. U prvim izborima po tom sistemu došlo je do izvesnog povećanja učešća žena u skupštinama, ali već u sledećim izborima to učešće je opalo. Procenat žena koje su birane u opštinska veća po pravilu je manji od procenta žena biranih u Savezno veće, kao i u republi­ čka i pokrajinska veća.1 Novi izborni sistem 1974. godine uveo je čisti delegatski sistem i novu orga­ nizaciju skupština. U ovom sistemu izvanredno je uočljiv i odnos patrijarhalnog m entaliteta prema ženi u vlasti. Savezna skupština je sastavljena od Saveznog veća i veća republika i pokra­ jina, ostale republičke i pokrajinske skupštine od Veća udruženog rada, veća opština i Društveno-političkog veća, a opštinska skupština od Veća udruženog rada, Društveno-političkog veća i veća mesnih zajednica. Delegate i delegatkinje (poslanike) u odgovarajuća veća skupština biraju prethodno izabrane delegacije sastavljene od predstavnika osnovnih organizacija udruženog rada, radnih zajednica i radnika u privatnom sektoru, zatim delegacije sastavljene od predstavnika državnih organa i društveno-političkih organizacija i, najzad, delegacija mesnih zajednica. Upadljivo je d aje najviše žena birano u veća udruženog rada, zatim u društveno-politička veća, a najmanje u veća opština, odnosno u veća mesnih zgjednica. Broj izabranih žena u sva veća svih skupština stabilizovao se najednom nivou uz neznatne promene, i nije se menjao do 1986. godine. U izborima 1990. godine, nakon uvođenja višepartijskog sistema, broj iza­ branih žena u republičke skupštine znatno je smanjen i manji je nego 1958. godine. U Skupštinu Srbije izabrano je 246 muškaraca i svega četiri žene, ili 1,6 %. A na izborima 1992. godine u Skupštinu Srbije izabrano je 234 muškarca i šesnaest že­ na, ili 6,4%. U Skupštinu Crne Gore izabrano je 79 muškaraca i 5 žena. Saveznu skupštinu čine 173 muškarca i 5 žena (tabela 14). U organima radničkog samoupravljanja i samoupravnim organima proce­ nat učešća žena bio je povoljniji (tabela 15), ali s obzirom na opštu situaciju sa rad­ ničkim samoupravljanjem - radnice su od toga imale manje koristi nego što bi se moglo očekivati po njihovoj zastupljenosti u organima odlučivanja. L Saveznu, republičke i pokrajinske skupštine činila su odgovarajuća veća koja su birale opštinske skupštine i građani neposredno. Osim ovih veća u sastavu navedenih skupština bilo je i privredno veće, prosvetno-kulturno veće, socijalno-zdravstveno veće i organizaciono-političko veće. Njih je bi­ rala opštinska skupština na predlog zaposlenih (radnih zajednica) u odgovarajućoj oblasti. Opštinsku skupštinu činilo je opštinsko veće, koje biraju građani neposredno i veće radnih zajednica, koje biraju građani i građanke koji rade u radnim organizacijama, državnim organima, društveno-političkim i drugim organizacijama, zadrugama i komorama. Sreske skupštine u Srbiji i Makedoniji činile su sreska veća i veća radnih zajednica, u Crnoj Gori nema srezova, a u ostalim republikama postoji samo sresko veće. Sve odbornike sreskih skupština biraju opštinske skupštine. �235 Nesumnjivi su rezultati koji su učinjeni u promeni situacije žene u pojedi­ nim oblastima društvenog života: u privredi, obrazovahu i dostupnosti svih zan­ imanja ženama, u zdravstvenoj zaštiti žene, u kvalitetu življenja i u drugim sfera­ ma. Alije vidljivo i to da sve to nJje bilo dovoljno da se svest o ulozi žene u porodi­ ci i društvu bitnije izmeni. X �Tabela 1. STANOVNIŠTVO PREMA POLU I AKTIVNOSTI; DOMAĆINSTVA, POLJOPRIVREDNO STANOVNIŠTVO u hiljadama Aktivno stanovništvo ukupno žene % poljoprivredno stanovništvo % 14.534 15.842 16.991 22.425 23.475 7.345 8.227 8.760 11.341 12.037 5,14 4,37 4,29 3,62 46,9 49,1 46,3 44,0 30,0 35,0 30,7 32,2 76,4 67,2 60,9 19,9 Bosna i Hercegovina 1948. 1953. 1981. 2.564 2.847 4.124 1.327 1.462 2.073 5,51 5,06 4,00 42,9 42,5 38,7 26,9 24,3 71,8 62,2 17,3 1948. 1953. 1981. 377 420 584 199 218 295 4,51 4,56 4,09 36,9 36,4 34,3 20,0 22,0 71,6 61,5 13,6 1948. 1953. 1981. 3.780 3.936 4.601 2.010 2.075 2.375 3,94 3,81 3,23 51,6 47,7 45,6 31,8 36,0 62,4 56,4 15,2 1948. 1953. 1981. 1.153 1.305 1.909 569 645 941 5,27 5,30 4,39 43,4 40,8 41,8 22,9 30,7 70,6 62,7 21,7 Slovenija 1948. 1963. 1981. 1.440 1.504 1.892 764 792 973 3,78 3,66 3,18 52,9 40,8 50,3 36,6 Srbija 1948. 1953. 1981. 6.528 6.979 9.314 3.367 3.568 4.684 4,39 4,32 3,63 50,9 48,4 46,4 32,6 34,5 72,3 66,7 26,4 Centralna Srbija 1948. 1953. 1981. 4.154 4.464 5.694 2.142 2.286 2.577 4,54 4,44 3,43 54,2 52,4 51,8 38,6 43,0 72,4 67,2 27,6 Kosovo 1948. 1953. 1981. 733 816 1.584 369 399 766 6,36 6,42 6,92 35,3 33,2 23,8 10,9 7,6 80,9 72,4 24,6 1948. 1953. 1981. 1.641 1.700 2.036 856 882 1.041 3,61 3,50 3,00 49,4 45,4 44,3 26,7 31,0 68,1 62,9 19,9 Jugoslavija Crna Gora Hrvatska Makedonija Vojvodina 1931. 1948. 1953. 1981. 1991* % 44,1 41,1 9.4 Izvori: Statistički godišnjak Jugoslavije, Beograd 1989, str. 449— Jugoslavija 1918-1988, Beograd 463; 1989, str. 39-43; Statistički godišnjak 1991, str. 441-446. *) Prethodni rezultati popisa 1991. �237 Tabela 2. KRETANJE STANOVNIŠTVA živorođeni Jugoslavija 25,9 1939. 30,3 1950. 21.0 1965. 1990. 9.9 Bosna i Hercegovina 38.6 1950. 29,0 1965. 14,8 1990. Crna Gora 30,0 1950. 24.7 1965. 14,4 1990. Hrvatska 24,8 1950. 16,6 1965. 1990. 11.9 Makedonija 40,3 1950 1965. 28,1 16,9 1990. Slovenija 1950. 24,4 1965. 18,5 1990. 12,5 Srbija 1950. 29,5 1965. 18,8 1990. 14,5 Centralna Srbija 1950. 28,0 1965. 15,4 1990 11.7 Kosovo 46,1 1965. 40,5 1990. 27,8 Vojvodina 1950. 25,5 1965. 15.5 1990. 10,4 Savezna Republika Jugoslavija -1992. Crna Gora Srbija Centralna Srbija Vojvodina Kosovo 17,0 17,8 17,0 13,8 13,6 32,6 umrli umrla odojčad prirodni priraštaj zaključeni brakovi razvedeni brakovi 14,9 13,0 8.8 3,7 132,3 118.6 71,8 20,2 11,0 17.3 12.2 5,0 7.9 11.4 9,0 6.3 0.5 1,1 1.2 0,9 13,6 8,0 6,4 125,6 83,7 15,2 25,1 21,0 7,7 11.4 9,5 7,9 0,9 0,7 0,4 9.3 6,9 5,5 101,9 56,9 12,2 20,7 17,8 8,9 8,0 7.6 5,7 0,5 0,5 0,5 12,3 9.3 11,3 118,1 49,5 10,0 12,5 7.3 0,5 9,9 9,0 6,0 0,8 1,1 1,2 14,7 8,4 7,0 136,7 105,8 35,3 25,6 19,7 9,0 11,5 8,9 7,5 0,8 0,4 0,4 11.8 9,7 9,9 80,6 29.6 8,9 12,6 8,8 2,5 10,1 9.2 4.7 0,6 1.3 1.0 13,4 8,8 9.5 118,1 74,9 25.0 16.1 10,0 5.1 12,7 8,8 6.2 1,5 1,2 1,3 12,4 8,1 10,3 101,7 64,7 17,0 15,6 7.3 1,4 13,3 8,8 6,1 1.6 1.3 1,3 17,0 10,9 4.7 141,3 122,6 40,6 29,1 29,6 23,1 11,4 7,7 6,7 0,6 0,2 0,3 14,0 9.6 12,0 145,1 67,4 10,6 11,5 5,9 - 1,6 11,7 9,3 6,0 1,6 1,9 1,3 9.2 6,1 9,5 9.3 11,7 6,7 35.6 22,9 36.6 23,1 19,0 65.6 7.8 11,7 7.5 4.5 1.9 25,9 Izvor: Jugoslavija 19IH-1988, str. 43; Statistički bilten, br. 298, str 92; Statistički bilten, br. 788, str. 20; Statistički godišnjak 1989. str. 128,129.143 i 463; Isto. 1991. str. 442 i 443; Statistički godišnjak 1994, str. 66. �238 Tabela 3. NEPISMENO STANOVNIŠTVO IZNAD DESET GODINA STAROSTI u hiljadama J u g 0 s 1 a V i i a H e r c e g o v i n a S G 0 r a H r V a t s k a M a k e d 0 n i j a 83,9 77,3 39,6 81,7 5,8 3.163 835 74 478 344 27 34,4 59,3 37,1 21,0 53,9 2,5 3.404 26,4 14,1 35,8 853 40,2 21,8 57,2 96 30,1 14,5 44,5 522 16,3 9,3 22,4 342 35,7 23,3 48,3 1961. godina Broj nepismenih 3.066 procenat 19,7 muškarci 9,9 žene 28,8 818 32,5 16,0 47,8 83 21,7 9.1 33,2 439 12,1 6.4 17.1 1981. godina Broj nepismenih procenat muškarci žene 441 14,5 5.6 23,3 45 9.4 3.4 16,2 220 5,6 2,6 8,4 u k u P n o 1931. godina Broj nepismenih 4.409 procenat 44,6 32,3 muškarci žene 66,4 1948. godina Broj nepismenih procenat muškarci žene 1953. godina Broj nepismenih procenat muškarci žene 1.781 9,6 4.1 14,7 B ° s n a i C r n a S 1 0 V e n i j a R U k u P n 0 B I J A C e n t S r r a b 1 i n j a a K o s 0 V 0 V 0 i V 0 d 1 n a 62,8 78,8 93,9 23,6 1.405 923 319 162 37,6 40,8 78,4 15,6 32 2,7 2.5 2,8 1.559 27,9 14,5 40,5 1.063 29,5 12,9 44,9 315 54,5 38,0 72,1 181 12,9 8,3 17,0 276 24,6 14,6 34,6 25 1,8 1,7 1.9 1.424 21,9 10,4 32,8 958 22,0 9.2 36,0 293 41,1 26,5 56,0 173 10,6 5,9 14,9 167 10,9 5,8 16,2 13 0,8 0.7 0,9 845 10,9 4.7 16,9 545 11,1 4.1 17,9 149 17,6 9.4 26,4 102 5,8 3.1 8,3 1901. godine u Srbiji je bilo ukupno 470.000 nepismenih, od toga 388.000 žena i 82.000 muškaraca. Izvori: Statistićki bilten br. 10,1962, str. 31; Jugoslavija 1918-1988, str. 39; Statistički bilten, br. 298, str. 12 i 13. �239 Tabela 4. TEČAJEVI ZA OPISMENJAVANJE (1946-1950) broj tečajeva Jugoslavija ukupno 121.690 Bosna i Hercegovina 42.163 3.558 Crna Gora 14.913 Hrvatska 9.836 Makedonija 55 Slovenija 50.595 Srbija predavači(ce) broj polaznika i polaznica 149.985 40.251 4.604 26.596 11.492 72 66.970 2.829.252 953.263 79.753 313.476 274.098 723 1.214.249 opismenjeno 1.924.510 688.803 58.300 218.094 180.415 354 778.544 procenti opismenjenih 68,1 71,2 80,0 69,1 67,2 49,0 63,2 Izvor: Prosvcta, nauka i kultura, Statistički bilten 1952, br. 10, str. 31. TEČAJEVI ZDRAVSTVENOG PROSVEĆIVANJA ŽENSKE OMLADINE (1958-1962) broj tečcgeva Jugoslavija ukupno Bosna i Hercegovina Crna Gora Hrvatska Makedonija Slovenija Srbija* 13.805 2.505 510 3.813 1.788 1.291 3.898 broj polaznica 246.339 52.837 7.079 45.584 29.699 21.744 89.396 Izvor: Žena u društvu i privredi Jugoslavije, Statistički bilten 1964, br. 298, str. 24. *) Bez podataka za 1962. �240 Tabela 5. UČENICI I UČENICE U OSNOVNIM ŠKOLAMA u hiljadama J U g o s 1 u a k v u i P H e r c Be ° g s c r n a s 0 R B I J A M H r V a n v G t a i s k a s C 1 e o V 'e 0 u n t S 1 n n i i P j j a a n 0 a k e d 0 n k r r a b 1 i v K 0 s V 0 d 0 1 a j V a a 0 u a a n a o i a o r a 1939/40. ukupno 1.487 ženska deca 637 procenat 42,8 156 39 25,1 39 16 39,7 388 96 40 182 46,9 41,1 187 621 397 93 267 166 49,8 43,1 41,8 1951/52. ukupno 1.815 ženska deca 821 procenat 45,3 301 118 39,4 56 22 42,7 396 170 189 77 47,8 45,7 187 705 417 111 177 84 92 320 193 43 49,5 45,3 46,3 38,4 47.7 1961/62. ukupno 2.896 ženska deca 1.348 procenat 46,5 526 230 43,7 87 39 44,7 623 251 301 115 48,4 45,8 280 243 1.165 716 168 135 71 120 543 337 49,3 46,6 47,0 42,0 48,3 1987/88. ukupno 2.828 ženska deca 1.365 procenat 47,9 552 267 48,3 82 39 47,5 521 273 253 131 48,5 47,9 229 1.171 612 347 112 562 298 161 48,9 47,9 48,6 43,8 j 38 187 91 28,3 48,6 11 U SRJ je 1993/94. u osnovne škole upisano ukupno 937.392 đaka, od toga 455.488 učenice, ili 48,6%. Izvori: Statistički bilten 298, str. 17; Statistički godiči^jak 1989, str. 371; Statistički godišitfak 1994, str. 346. 212 104 49,0 �241 Tabela 6. SREDNJE ŠKOLE ZA OPŠTE OBRAZOVANJE, NIŽE I SREDNJE STRUČNE ŠKOLE u hiljadam a 1938/39. ukupno Srednje škole za opšte obrazovanje 167,8 Građanske škole 42,7 Osmoljetke Gimnazije 125,1 Niže stručne škole 69,6 Industrijske 62,5 Poljoprivredne 2,2 5,1 Trgovačke Medicinske 0,13 Uinetničke Srednje stručne škole Industrijske Rudarske Građevinske Poljoprivredne Saobraćajne Ekonomske Medicinske Učiteljske Uinetničke 18,1 2,4 1950/51. žene % žena ukupno žene % žena 61,5 18,1 43,4 36,6 42,3 34,7 485,8 193,6 292,3 208,9 84,4 124,5 43,0 43,6 42,6 22,1 21,4 0,5 0,06 0,13 31,6 34,3 22,7 1 i,2 100 | | - - 28,0 14,4 0,5 3,6 1,5 7,9 21,0 13,1 22,8 59,7 90,1 59,7 133, 6 110,3 2,4 6,0 1,7 13,3 7,8 0,4 43,5 15,8 99,1 11,2 - - - - . . 1 ,1 9,9 9,3 3,9 23,4 7,0 27,9 5,2 0,5 0,5 7,4 0,2 4,0 3,2 0,001 0,2 - - 3,9 0,2 1,6 1,8 53,3 100 39,3 58,0 Izvor: Statistički bilten br.10, str. 14. 44,4 1,4 0,07 1,8 1,2 0,5 15,4 4,7 16,7 2,6 44,8 12,2 6,8 18,3 13,0 11,5 65,9 67,6 59,8 50,5 �242 Tabela 7. UČENICE U SREDNJIM ŠKOLAMA ukupno učenice procenat SFRJ (1987/88) 903.639 141.352 431.874 65.320 47,8 46,2 67.350 233 153.023 71.634 30.448 33.770 145 15.980 9.155 10.303 53,3 62,2 10,4 12,8 33,8 Rudarsko-geološka Hemijsko-tehnološka Grafička Vatrogasna Saobraćajna 7.979 25.273 3.968 345 21.635 1.806 17.578 2.276 215 5.632 28,7 69,8 56,6 62,3 26,1 Tekstilna Kožarsko-gumorska Metalurška Drvoprerađivačka 44.444 13.358 4.022 18.532 39.152 9.242 1.035 6.301 88,2 69,0 25,7 34.0 Poljoprivredna Šumarska Prehrambena Veterinarska 39.071 1.901 11.748 3.203 18.884 474 7.566 1.119 48,3 22,8 64,2 35,0 Zdravstvena Trgovinska Ugostiteljsko-turistička Ekonomsko-komercijalna Pravna i birotehnička 35.547 15.733 33.253 71.040 24.521 29.307 11.256 18.796 56.035 17.642 82,5 71,7 56,4 78,9 71,7 Prosvetna Prevodilačka U metni čka Kulturološka Uslužna 25.033 6.795 7.143 19.410 5.134 21.645 5.711 4.732 15.454 4.742 86,6 84,8 66,3 79,6 92,6 341.025 60.570 280.455 172.604 39.425 133.179 50,6 64,6 47,6 Polaznici i polaznice zajedničkih osnova Grupe struka Prirodno-matematička i informatička Hidrometeorološka Mašinsko-metalskn Elektrotehnička Građevinska i geodetska SRJ 1993/94. Ukupno Gimnazije Stručne škole Izvor: Statistički godišnjak 1989, str. 371,372; Statistički godišnjak 1994, str. 346,352. �243 Tabela 8. UPISANI I STUDENTKINJE PO VRSTI STUDIJA 1938/39. Ukupno Žene 1950/51. % žena Ukupno Žene % žena 17.733 Poljoprivreda i šumarstvo Veterina Tehnika Ekonomija Pravo Medicina Filozofija Teologija Umetnost Nauke 3.987 22,5 60.395 20.021 33,2 1.166 708 2.671 986 5.998 2.095 3.125 756 228 179 11 208 224 1.006 495 1.748 31 85 15,3 1,5 7,7 22,7 16,7 23,6 55,9 4,1 37,7 4.442 2.574 12.166 6.665 4.447 10.395 17.989 573 1.144 1.0 12 248 1.930 2.449 997 3.902 8.972 55 456 22,7 9,6 15,8 36,7 22,4 37,5 49,8 9,5 39,9 Ukupno Ukupno 339.577 Prirodno matematičke 19.355 Tehničke 116.496 Medicinske 28.359 Polj. šumarske 31.608 Društvene 138.893 Umetnost 4.866 1 9 7 1 /7 2 . Žene 164.821 12.387 34.427 17.524 12.308 85.420 2.755 % žena 48,5 62,1 29,6 62,1 39,0 61,5 56,6 SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA BROJ UPISANIH STUDENTKINJAI STUDENATA 1993/94 god. Ukupno Srbija Crna Gora Ukupno ' 148.709 141.587 7.122 žena 80.820 76.932 3.788 % žena 54,9 54,3 53,1 Izvori: Statistički bilten br. 10 , str. 24, 25; Statistički godišnjak 1991, str. 596; Statistički godišnjak 1994, str. 351. �244 Tabela 9. ZAPOSLENE ŽENE PO GRANAMA DELATNOSTI godišnji prošek SFRJ Ukupno Privredne delatnosti 1983. ukupno 6.097 6.062 1.045 Vanprivredne delatnosti 2.374 Industrija i rudarstvo 211 Poljoprivreda i ribarstvo Šumarstvo 66 19 Vodoprivreda Građevinarstvo 599 422 Saobraćaj i veze Trgovina 621 Ugostiteljstvo i turizam 220 Zanatstvo 166 Stambeno-komunalna delatnost 120 Finansijske i druge usluge 216 Obrazovanje i kultura 422 Zdravstvena i socijalna delatnost 350 Društveno-političke zajednice i organizacije 270 u hiljadama žene % žena 2.249 1.620 36,8 32,0 628 840 56 7 2 55 61 301 133 34 60,1 35,3 26,6 10,6 10,5 9,0 14,4 48,4 60,4 20,4 1.159 2.716 245 66 12 554 456 671 251 193 717 1.019 67 8 2 59 74 344 152 40 61,9 37,5 27,;3 11,7 16,6 10,6 16,1 51,3 60,7 20,2 1.148 2.661 242 62 18 498 442 649 229 139 721 1.006 67 7 2 57 76 337 139 38 62,8 37,8 28,0 U.3 11.1 U.4 17,2 51,9 60,6 27,3 22 110 226 18,3 50,9 53,5 125 262 449 23 137 247 18,5 52,3 54,9 121 264 455 23 140 251 19,0 53,0 55,1 265 74,7 420 318 75,5 428 326 76,1 136 50,3 286 151 52,7 262 142 54,1 1988. žene ukupno 6.716 2.642 6.656 1.925 % žena 39,3 34,6 1990. žene ukupno 6.470 2.606 5.231 1.884 %žena 40,3 36,0 U Saveznoj Republici Jugoslaviji bilo je zaposleno 1993. god. ukupno ukupno društveni sektor privatni sektor žene %žena 2.464 2.243 221 968 902 66 39,3 40,2 29,9 Izvor: Jugoslavija 1918-1988, sir. 60; Statistički godiSitfak Jugoslavije 1991, Beograd 1991, str 147-160; Statistički godlčitfak 1994, str. 77-79. �245 Tabela 10. UKUPAN BROJ ZAPOSLENIH ŽENA PO REPUBLIKAMA I UČEŠĆE ŽENA U UKUPNOM BROJU ZAPOSLENIH PREMA KVALIFIKACIJI* ukupno žena (u hiljadama) 934 1.693 2.538 ukupno u procentima S t e p e n više visoko srednje o b r a z o v a n j a vkv niže kv pkv nkv 26,4 34,5 38,6 24,1 33,1 37,3 20,3 41,6 46,4 39,6 53,6 57,6 42,2 50,4 55,2 3,2 6,2 8,4 10,5 21,5 29,0 30,7 38,8 42,7 30,5 34,1 43,5 Bosna i Hercegovina 95 1961. 207 1976. 363 1986. 19,3 25,5 26,2 15,9 20,9 33,2 38,3 2,0 6,5 19,1 20,1 33,2 42,9 58,9 59,0 7,7 26,5 40,7 38,1 Crna Gora 1961. 1976. 1986. 15 32 58 21,1 30.7 36.7 13,8 15,4 30,1 30,8 2.2 8,2 21,1 26,2 32,3 45,2 51,9 60,8 6,2 31.1 36,1 39,8 Hrvatska 1961. 1976. 1986. 273 449 636 29,4 38,0 41,5 18,7 24,4 41,4 48,2 3,5 11.1 34,8 36,5 40,1 52,8 63,2 52,6 10,3 29,9 45,8 47,8 Makedonija 1961. 1976. 1986. 45 101 176 19,8 29,7 39,1 15,4 21,0 35,7 25,7 1,7 8,8 24,0 20,3 35,8 50,9 48,6 46,4 3,7 28,1 39,3 36,1 Slovenija 1961. 1976. 1986. 175 300 380 36,4 43,3 47,0 29,4 23,9 48,6 62,5 5,6 17,8 42,2 44,5 35,8 54,2 57,9 68,1 54,5 51,3 56,9 Srbija 1961. 1976. 1986. 329 605 924 24,9 33.0 39.0 21,6 25,4 39,1 55,2 2,7 8.9 27,4 28,2 37,4 47,0 56,0 55,2 7,4 27,7 37,9 39,6 Centralna Srbija 1961 269 1976. 407 1986. 635 25.0 32,9 39.1 39,0 53,5 57,9 58,8 7,3 29,2 38,7 40,8 Kosovo 1961. 1976. 1986. 11 30 50 13,2 21,2 22,9 13.1 17,3 26,9 19,8 1,4 4.6 17,6 10,1 19,5 16,1 37,6 30,4 3,1 17,0 26,8 20,6 108 158 238 27,1 34,7 38,0 27,4 22,6 40,9 43,2 3,5 10,5 27,3 32,0 39,6 42,6 1961. 1976. 1986. Vojvodina 1961. 1976. 1986. 39,3 46,8 57,1 56,0 9,5 26,8 Izvor: Statistički bilten, br. 298. str. 31; Jugoslavija 1918-1988, str. 66; Statistički godišnjak 1989, str. 470. *) Bez podataka o pomoćnim radnicima 1961. godine, kojih je bilo ukupno 82.000 - od toga 27.000, ili 30,7% žena. �246 Tabela 11. ZDRAVSTVENE USTANOVE ZA ZAŠTITU ŽENA I DECE SFR JUGOSLAVIJA SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA ŽENA Ukupno Srbija 1987. ukupno Kosovo Vojv. 1955. 1987. Organizacione 444 jedinice 354 971 544 lekari 294 1.056 Zdravstveno osoblje 689 2.404 1.172 kućne posete 566 u hiljadama* 156 1.314 Ukupno Crna Gora 1991. Srbija ukupno Kosovo Vojv. 29 39 237 115 414 621 19 22 395 599 33 46 197 121 54 286 1.188 45 1.143 138 261 84 130 24 - 12 24 - ZDRAVSTVENA ZAŠTITA PREDŠKOLSKE DECE Organizacione jedinice 498 1.221 lekari 539 2.128 Zdravstveno osoblje 946 3.733 kućne posete u hiljadama 433 996 26 134 230 199 434 1.153 22 69 412 1.064 31 146 205 187 1.625 250 340 1.795 114 1.681 269 325 66 2 64 5 20 ZDRAVSTVENA ZAŠTITA ŠKOLSKE DECE Organizacione jedinice 155 lekari 358 Zdravstveno osoblje 465 kućne posete u hiljadama 11 793 1.609 346 682 25 56 125 112 358 710 21 45 337 665 27 31 114 122 2.505 927 95 171 1.048 80 968 97 183 - 44 2 18 49 44 Izvori: Jugoslavija 1918-1988, str. 409-411; Statistički godišnjak 1989, str. 617; Statistički godi­ šnjak ’91, str. 81-85. *) Nisu unete posete u organizacionim jedinicama ni sistematski pregledi, kojih je bilo više stotina hiljada. �247 Tabela 12. ROĐENI - PREMA MESTU ROĐENJA I STRUČNOJ POMOĆI u procentima 1950. JUGOSLAVIJA Ukupno rođeni rođeni u zdravstvenoj ustanovi i na drugom mestu: uz stručnu pomoć* bez stručne pomoći BOSNA i HERCEGOVINA Ukupno rođeni rođeni u zdravstvenoj ustanovi na drugom mestu: uz stručnu pomoć CRNA GORA Ukupno rođeni rođeni u zdravstvenoj ustanovi na drugom mestu: uz stručnu pomoć HRVATSKA Ukupno rođeni rođeni u zdravstvenoj ustanovi na drugom mestu: uz stručnu pomoć MAKEDONIJA Ukupno rođeni rođeni u zdravstvenoj ustanovi na drugom mestu: uz stručnu pomoć SLOVENIJA Ukupno rođeni rođeni u zdravstvenoj ustanovi na drugom mestu: uz stručnu pomoć SRBIJA Ukupno rođeni rođeni u zdravstvenoj ustanovi na drugom mestu: uz stručnu pomoć CENTRALNA SRBIJA Ukupno rođeni rođeni u zdravstvenoj ustanovi i na drugom mestu: uz stručnu pomoć KOSOVO Ukupno rođeni rođeni u zdravstvenoj ustanovi na drugom mestu: uz stručnu pomoć bez stručne pomoći VOJVODINA Ukupno rođeni rođeni u zdravstvenoj ustanovi na drugom mestu: uz stručnu pomoć bez stručne pomoći 1961. 1978. 1990. 499.033 422.190 44,1 9,2 46,7 384.785 83,3 2,2 14,5 337.082 108.076 25,3 4,5 71.485 78,9 2,6 67.278 96,3 3,4 12.994 47,6 1,6 10.557 88,2 2,1 9.421 96,3 1,7 74.190 59,6 20,6 68.603 97,1 1,7 55.655 99,6 0,2 42.182 37,0 3,5 32.106 73,5 3,8 36.704 89,0 28.955 80,1 18,4 30.087 99,2 0,4 22.468 99,7 0,3 155.783 44,7 7,5 163.841 78,3 2,1 146.556 83.334 52,0 1,6 81.429 92,3 0,8 67.978 38,2 61,8 103.509 15,0 11.575 25,7 96.808 57,1 50.173 23,8 35.842 95,7 200.666 35,3 121.569 26,8 35.395 8,4 91,6 43.702 80,4 15,6 93,9 6,1 90,1 97,8 40.561 15,1 1,1 83,4 53.571 44,4 3,6 52,0 42.604 31.888 62,5 31,2 6,3 28.841 96,3 2,9 0,8 23.036 99,7 0,3 76,7 23,3 Izvori: Statistički godišnjak '91. Saveznog zavoda za zdravstvenu zaštitu , Beograd 1992, str. 9; £ tistički bilten, br. 298, str. 82. ) Podrazumeva se da je porođaju prisustvovao lekar ili diplomirana babica. �248 Tabela 13. USTANOVE ZA DECU I OMLADINU PO REPUBLIKAMA broj dece i mladih u hiljadama Jugoslavija BiH Crna Gora Hrvatska Makedonija Slovenija Srbija Centralna ukupno 1939. ustanove 119 7,3 deca 1946. 3 43 12 30 11 74 ustanove 173 46 0,6 1,6 0,3 9,2 1,4 0,1 2,0 deca 3,1 1950. 5 139 35 119 31 199 ustanove 526 93 0,2 7,3 1,5 5,6 23,4 7,8 1,0 5,5 deca 1953. 57 16 3 13 70 ustanove 262 103 77 3,7 3,8 13,6 0,6 0,9 4,5 3,3 deca 0,1 1961. 27 197 996 41 43 425 124 ustanove 263 2,6 12,7 75,6 2,8 35,3 17,6 4,7 deca 11,4 1974. ustanove 2.227 97 28 487 382 974 392 299 176,1 36,3 9,5 deca 35,7 18,3 34,6 72,0 3,1 1988. 1.706 1.010 ustanove 4.802 248 676 64 864 1.154 139,4 10,7 519,3 42,9 49,0 95,8 215,7 deca 105,3 Kosovo Vojvodina 5 0,1 23 0,9 6 0,2 45 2,0 3 0,1 23 1,1 8 0,9 239 23,0 33 2,8 549 32,9 159 18,6 627 57,6 VRSTE USTANOVA 1957. SFRJ 1970. 1961. Dečje jasle broj 51 36 deca 2.819 2.976 Obdaniš ta,vrtići broj 76 125 deca 4.599 8.360 Zabavišta broj 693 658 deca 45.194 42.380 Kombinovane ustanove broj 87 177 deca 6.466 21.893 Đački domovi broj 559 492 đaci 57.968 60.869 Studentski domovi broj 33 41 studenti’ 14.947 20.003 1988. 140 123.215 349 119.297 898 63.671 3.797 394.780 563 32.268 SRJ 1993. 345 18.417 155 19.568 . . Sve predškolske i 1.638 146.212 282 43.140 230 37.107 101 8.515 56 32.048 81 49.689 39 21.498 Produženi boravak organizovan je 1988. godine u 6,6% osnovnih škola, a koristilo gaje 12,6% učenika i učenica, najviše u Vojvodini (37,9%) i u Sloveniji (17,1%). Izvori: Statistički bilten, br. 298, str. 72 i 73; Isto, br. 788, str. 55; J u goslavia 1918-1988, str. 355-357; Statistički godišnjak 1989, str. 598; Statistički godišnjak 1994, str. 400. �249 Tabela 14. UČEŠĆE ŽENA U SAVEZNOJ, REPUBLIČKIM I POKRAJINSKIM SKUPŠTINAMA u procentima Savezna Skupština 7,0 Republičke Skupštine Bosna i Hercegovina 5,5 Crna Gora 4,7 Hrvatska 13,3 Makedonija 8,4 Slovenija 18,0 Srbija 9,7 Pokrajinske Skupštine Kosovo 10,3 Vojvodina 13,7 Opštinske Skupštine 4,6 Opštinsko Veće 6,6 Veće radnih zajednica 5,3 Veće udruženog rada Društveno-političko veće - 1963. 1965. 1967. 1969. 1974. 1978. 1982. 1986. 19,6 7,6 13,3 7,9 13,6 17,2 17,5 16,2 8,1 7,9 18,3 5,3 3,5 22,2 11,4 9,1 16,6 12,4 20,0 25,6 23,1 12,7 12,9 12,0 26,0 27,6 24,1 8,2 6,3 8,8 7,6 15,6 11,9 17,2 15,4 26,0 19,1 12,2 18,6 17,0 17,7 12,3 13,0 16,9 24,1 21,6 24,5 24,2 29,8 19,0 28,6 10,3 10,2 12,2 1958. 9,4 5,8 13,0 6,9 4,5 9,3 15,3 11,6 17,8 18,8 17,8 20,0 17,5 10,3 23,7 - - - - - - 19,2 19,1 22,6 11,4 18,6 21,5 16,1 24,3 20,0 11,3 17,5 25,2 16,1 - - - - 23,0 1,6 1990. 4,9 2,9 11,2 3,2 15,8 5,2 17,2 4,2 24,0 11,2 23,5 1,6 - 21,5 9,2 Savezna Republika Jugoslavija: Izbori za Saveznu skupštinu i za Skupštinu Crne Gore održani su decembra 1992. godine, a za Skup­ štinu Srbije u decembru 1993. godine. Izabrano Savezna skupština Skupština Crne Gore Skupština Srbije ukupno 178 85 250 žena 5 6 16 % žena 2,8 7,0 6,4 Izvori: Jugoslavija 1918-1988, str. 31, 32; Statistički godišnjak 1994, str. 36. �250 Tabela 15. UČEŠĆE ŽENA U ORGANIMA UPRAVLJANJA U ORGANIZACIJAMA UDRUŽENOG RADA 1962. 1956. 1965. 1976. 1983. 1985. 1987. 1989. organizacije u kojima su organizovani radnički saveti broj organizacija 4.646 delegati u radničkim savetilna 105.018 od toga žena (u procentima) 12,8 članovi izvršnih organa 41.965 od toga žena (u procentima) 10,4 5.989 746 22.151 33.152 31.273 29.775 126.070 124.224 149.404 334 839 441.816 386.983 32,2 33.1 12,9 37.366 8,9 17,4 49.794 12,8 434.784 460.507 26.5 31,1 31,2 103.353 138.089 133.063 138.735 23,0 29,2 10.5 31,6 organizacije u kojima funkciju radničkih saveta vrše svi radnici i radnice broj organizacija radnici i radnice od toga žena (u procentima) 41.871 52.275 16,5 5.346 90 193 1.500 38,483 28,4 23.757 7.179 129.681 41,2 44,2 8.327 15,7 članovi izvršnih organa od toga žena (u procentima) 23,4 8.996 225.739 18,5 4.000 40,4 6.803 121.529 6.315 113.428 45.731 101.449 46,8 46,1 45,8 4.537 44,4 4.534 46.0 mesne zajednice i delegati u skupštinam a m esnih zajednica 1970. broj mesnih zajednica 8.586 delegati u skupštinama mesnih zajednica 92.975 od toga žena (u procentima) 8,5 1980. 1982. 1984. 12. 664 13.103 13.570 11.767 108.120 235.323 263.547 259.899 260.904 13,9 13,7 1974. 11.606 8.9 1978. 13.0 12,3 Izvori: Jugoslavija 19IH-1988, str. 34; Statistički godišajak 1991, str. 98 i 438; Statistički godišajak 1994, str. 36. �UMESTO ZAKLJUČAKA Posle Drugog svetskog rata u Jugoslaviji je uspostavljen socijalistički pore­ dak. Antifašistički front žena, čije su osnovne organizacije doprle do svakog sela, nastavio je rad na ostvarivanju programa predratnog ženskog pokreta. Bavio se svim problemima žena, dece i porodice, otkrivao je njihovu konkretnost u neposred­ nom dodiru sa ženama, nametao ih društvu i tražio puteve za njihovo rešavanje. Položaj žene se stalno poboljšavao, ali uz stalnu borbu ženskih organizacija za savlađivanje opšte ekonomske i kulturne zaostalosti i konzervativne patrijarhal­ ne svesti, koju su ispoljavali u svakodnevnom životu i muškarci i žene. U pogledu ciljeva i zadataka ženskih organizacija, posle rata uočljive su i među ženama i u političkim rukovodstvima dve osnovne struje. Jedna rešenje ženskog pitanja vidi u „klasnom pristupu4, i to tako što sma­ 4 tra da u socijalističkom društvenom sistemu sam ekonomski i društveni razvitak dovodi do potpune jednakosti muškaraca i žena. Žene bi se eventualno mogle bavi­ ti prosvećivanjem žena, unapređenjem domaćinstva i odgoja dece. Međutim, i to su opštedruštvena pitanja i u tim oblastima presudnu ulogu ima ekonomski razvoj i podizanje opšteg standarda. Politički rad žena ne treba izdvajati iz Narodnog fron­ ta, odnosno SSRN. Zbog svega toga je posebno organizovanje žena nepotrebno. Osim toga, to predstavlja feminističku opasnost koja bi mogla izdvojiti žensko pi­ tanje kao posebno i oduzeti mu karakter opšteg društvenog pitanja, odnosno nje­ gov klasni karakter. Po toj koncepciji i sam pojam feminizma je sa njegovog opšteg značenja kao teorije i prakse oslobođenja žene redukovan i vezan isključivo za libe­ ralni građanski ženski pokret, s tim što su mu se često davala i sasvim proizvoJjna značenja. Druga struja je polazila od toga daje cilj socijalističkog društva, pored ostalog, i potpuno oslobođenje žene kao ljudskog bića. Ne negirajući klasnu suštinu žen­ skog pitanja, smatrala je da se oslobođenje žene u socijalizmu (ili prelaznom perio­ du) ne postiže automatski promenom ekonomskih odnosa i uspostavljanjem soci­ jalističkog društva, čak ni podruštvijenjem poslova u domaćinstvu, što je takođe jedan od aksioma socijalizma. Problem je mnogo kompleksniji, jer uzroci potčinjenosti žene ne leže samo u klasnim suprotnostima, već i u suprotnostima koje su nastale podelom rada u porodici po osnovu pola, a što se odražava u svim oblasti­ ma života. Otkrivanje tih suprotnosti zahteva smišljen i dugoročan rad. Za temelj­ nu promenu položaja žene nužne su svestrane promene, ne samo u širenju materi­ jalne osnove ravnopravnosti već pre svega u menjanju svesti i muškaraca i žena o mestu žene u porodici i u društvu. Pravo i prvenstvo u toj aktivnosti, po logici stva­ ri i dotadašnjim iskustvima pripada samim ženama kao subjektima svog vlastitog �252 oslobođenja. Samo žene mogu otkrivati prepreke koje stoje na putu pjihovog oslo­ bođenja, i to ako postanu svesne svog položaja i ako same, kao zainteresovani sub­ jekti, formulišu mere za otklanjanje tih prepreka. Prema tome, i u socijalizmu su nužne posebne organizacije žena, koje bi istovremeno bile i mesto njihovog samoosvešćivanja. SSRN, niti iko drugi, ih u tome ne može zameniti. Socijalistički savez, odnosno Savez komunista doneli su odluku o ukidanju Antifašističkog fronta žena U sistemu organizacija građana i građanki, AFŽ je po­ sle rata nosio prefiks „društveno-politička organizacija", stoje u ratu i neposredno posle rata bilo izraz priznanja i uvažavanja. S druge strane, taj predznak je značio daje AFŽ u izvesnom smislu transm isija KPJ, te da joj je politički i organizaciono podređen. U ratu i posle rata, u periodu izgradnje, ta funkcija transmisije nije bila posebno izražena. AFŽ je, na osnovu opštih ciljeva NOB ih izgradnje, samostalno birao i određivao svoje posebne ciljeve i zadatke, i u skladu sa tim izgrađivao svoj sistem organizacija i metoda rada. Problem je, međutim, nastao posle rata, kada je K PJ preko Narodnog fronta, odnosno SSRN disciplinovala društveno-političke organizacije, nastojeći da ih zaista pretvori u svoje transmisije, stoje bio i izraz nepoverenja prema tim organizacijama. Prva je svoju i društvenu i organizacionu sa­ mostalnost izgubila organizacija žena. Diskusije o organizovanju žena na navedenim koncepcijama nastavljene su, međutim, i posle ukidanja AFŽ. One nisu bile uvek sasvim jasno izražene, i ni­ su imale svoje uvek iste zagovornike i zagovornice. Pod pritiskom prakse događalo se da su, kod raspravljanja određenih pitanja, pojedine žene i pojedini muškarci zagovarah čas jednu čas drugu koncepciju. Nejasnoće je unosila i činjenica da se nije prihvatala diskusija o tem i oslobođenja žene kao cilju koji se u socijalističkom društvu ostvaruje, o tome koje su prepreke njegovom ostvarenju, kako ih prevazići i kakva je organizacija žena, kao subjekata svog oslobođenja, za to potrebna. Stalno se nam etala diskusija o tome da h u socijalizmu postoji, kao posebno, žensko pita­ nje ih je ono opštedruštveno i, u vezi sa tim, da h je potrebna ih ne posebna organi­ zacija žena. U takvim diskusijama ispoljavani su otpori i rađah se kompromisi, ta­ ko da do naglog ukidanja ženskih društava nije došlo - ona su polako odumrla. Otpori ukidanju ženskih organizacija bih su relativno jaki, pa je do njiho­ vog konačnog ukidanja došlo nakon više godina raznih reorganizacija, sve dok se rad na promeni položaja žena, a time i problemima žena koje je donosila praksa, nisu i organizaciono i sadržajno utopili u Socijalistički savez radnog naroda, preko njegovih pomoćnih tela za žene, a u svojoj konačnici, njegovim posredstvom, u rad državnih organa. Vodeće pohtičke snage društva, opredeljujući se isključivo za „klasni pristup u rešavanju ženskog pitanja, prvo su redukovale ciljeve ženskih organizacija, tako što su rad koji je spadao u oblast samoosvešćivanja žena i menjanja patrijarhalne svesti prenele na Socijalistički savez radnog naroda. A u njegovom članstvu ta svest se zapravo i održavala, i ono ničim nije bilo motivisano da je menja i da se odriče svog piovlašćenog položaja u porodici i u društvu. Drugo, opredelile su se i za ukida­ nje posebnih ženskih organizacija, navodno kao ostataka konzervativizma i femi­ nizma. Na osnovu saznanja o pojedinim problemima, a naročito pod utic^jima me­ đunarodnih preporuka, i posle ukidanja ženskih organizacija doneto je više doku­ �253 menata i mera i promenjeno više zakona koji su formalno proširivali prava žena. Ali svi motivi za njihovo donošenje, značaj za unapređenje položgja žene, obrazlo­ žena, koristi za ženu, ostajali su u uskim forumskim krugovima Socijalističkog sa­ veza, državnih organa i pojedinih institucija, izvan pažpje i zanimaiy a samih žena. Ogromnoj većini žena informacije o novim ili proširenim pravima i njihovom zna­ čaju za svakodnevni život nisu bile dostupne niti objašnjene. Tako je, 1974. godine, bilo i sa ustavnim konstituisanjem, za položgj žene izuzetno značajnog, prava da slobodno odlučuje o rađanju dece, pa je eliminisanje tog prava iz Ustava SRJ, 1992. godine, i od strane samih žena prošlo potpuno nezapaženo. Nestankom samostalnih ženskih organizacija prestalo je intenzivno zani­ manje za menjanje odnosa među polovima u porodici i društvu. Njihov način rada i nastojanje da se, uz ekonomsko osamostaljivanje žene, putem kritike i samoosvešćivanja, one same svakodnevno suprotstavljaju pojavnim oblicima dominacije mu­ škarca i potčinjenosti žene, niko nije ni prihvatio ni nastavio. Socijalistički savez, odnosno njegova pomoćna tela za probleme žena samo su se doticali kompleksne teme odnosa polova u porodici i njihove reperkusije na odnose u proizvodnji i ii dru­ štvu. U suštini ona je zaobiđena, iako je za izgradnju socijalističkih društvenih od­ nosa, a posebno za oslobođenje žene od prevashodnog značaja. Parcijalne rasprave uglavnom su se odnosile na oblast vaspitanja i obrazovanja, a mere za njihovo sprovođenje prepuštene su prosvetnim i zdravstvenim organima, koji su ih sprovodili svako na svoj način, često suprotno intencijama inicijatora tih mera. Sve službe namenjene ženi su institucionalizovane, pa su i pored rezultata koje su dale, birokratizovane (što nije samo njihov greh, jer to leži u prirodi njihovih ovlašćenja i to­ me prilagođenih njihovih metoda rada). Istovremeno, ženama je onemogućeno da, svojom inventivnošću, inicijativom i kritikom, same organizovano i praktično uti­ ču na njihov rad, ublaže birokratizaciju i sprečavaju polnu diskriminaciju, vidljivu na svakom koraku. Cesto se na žene apelovalo da se u svojim preduzećima i ustanovama i u ko­ munama direktno založe za izgradnju ustanova i pokretanje pitanja koja su od ne­ posredne koristi za unapređenje položaja žena. Lišene svoje organizacije i vraćene u kuću ostale su razjedinjene i onemogućene da se okupljaju. Teško da su u takvoj situaciji mogle i artikulisati svoja nezadovoljstva i zahteve, a još manje ih kao jedin­ ke bilo kome postavljati. Birokratizovane strukture vlasti i privrede kompromitovale su i samu ideju socijalističkog samoupravljanja zaplićući je u lavirint formalističkih, komplikovanih, često protivurečnih i neprimenjivih normi. Forma je ugušila suštinu, pa su sa­ moupravni organi postali sve manje osetljivi na životne uslove i radnika i radnica. Umesto predviđenog oslobođenja, i radnici i radnice izloženi su nesputanom pro­ doru konzervativne, patrijarhalne svesti, uz izrazito osporavanje već stečenih žen­ skih prava. Sa malim zakašnjenjem, nove ideje i teorije o oslobođenju žene koje su se u svetu javile počele su ipak da se šire i u Jugoslaviji. Novi feminizam, heterogen po svojim teorijskim osnovama, u vladajućiru strukturam a Jugoslavije dočekan je sa odbojnošću. Dogmatski prilaz ženskom pitanju, neuvažavanje vlastite prakse u njegovom rešavanju, neuvažavanje nezamenljivog rada ženskih organizacija pre Drugog svetskog rata, u toku rata i nakon njega imalo je za posledicu i stagnaciju �254 u teoriji ženskog oslobođenja. Generacije žena - zaslužne za ostvarivanje zakonske ravnopravnosti i za postavljanje temelja oslobođenja žena u socijalizmu - ispunila su ciljeve koje su sebi postavile. Ali ženski pokret je - ne krivicom samih žena - os­ tao bez podmlatka, pa je tako propuštena prilika da se celokupno jugoslovensko is­ kustvo teorijski na vreme osmisli i kritički vrednuje, kako bi se, uz praksu, oboga­ tila i teorija socijalističkog feminizma. Vraćanje na koncepcije feminizma nastale u XIX veku, kada one nigde u praksi nisu mogle ni biti primenjene, i ukidanje žen­ skog samoorganizovanja osujetilo je razvoj socijalističke misli i ugušilo jedan svoje­ vremeno moćan ženski pokret. Tako su nove generacije žena u Jugoslaviji, koje, nezadovoljne postignutim, traže nove puteve samooslobođenja, prinuđene da se oslanjggu na nove feminističke teorije nikle u drugim zemljama i na drugim isku­ stvima. Nove generacije feministkinja i u Srbiji i u drugim zemljama bivše Jugosla­ vije iznova su - svakako najednom višem nivou - još pre poslednjeg rata na ovim prostorima, započele da traže puteve svog samooslobođenja, i teorijske i organizaciono-aktivističke. Razbijanje Jugoslavije i rat, prinudio ih je da svoje napore prila­ gode novim uslovima, da uprkos svemu održe međusobnu saradnju, da je prošire i na saradnju sa ženama istočno-evropskih zemalja, u pokušajima da odgovore na pitanja koja postavlja savremeni feminizam, naročito njegova socijalistička struja. Iskustava o tome kakva bi situacija u pogledu odnosa prema ženi bila daje ženama ostavljena sloboda udruživanja - nema. Ali sigurno je d aje ženski pokret u Srbiji i u Jugoslaviji, otkada je nastao i sve dok je postojao, čak i kada je bio ogra­ ničen u svojim ciljevima i organizovanju, bio snažan faktor u menjanju i društvene svesti i položaja žena u celini. U fazi njegovog nestajanja, društvena svest, svest i žena i muškaraca o pravima i vrednosti žene kao ljudskog bića, ne samo daje stag­ nirala, već je vraćena u daleku prošlost. Rat je to na surov način učinio očiglednim. Istorija feminizma u svetu ukazuje na to da su žene na razne načine u raz­ nim epohama nastojale da ostvare ravnopravnost sa muškarcima u pojedinim seg­ mentima društvenog i političkog života. To je m ukotrpna istorija borbe za prizna­ vanje osnovnih ljudskih prava polovini čovečanstva. Svaki napredak bio je rezul­ ta t pobune žena protiv sistema koji ih ograničava, praćen njihovim velikim žrtvo­ vanjem, ali i svesnim i podsvesnim nastojanjem moćnika da se dostignuto izigra, ili čak upotrebi protiv žena, bez obzira na karakter društvenog sistema. S tim u vezi, nameće se pitanje u čemu je suština stalnih idejnih otpora u radničkim pokretima prema postavljanju ženskog pitanja. U tim pokretima sredi­ nom XIX veka žensko pitanje je odbacivano, krajem XIX veka zanemareno, počet­ kom XX veka prihvaćeno, ali stavljeno pod tutorstvo radničkih partija, odnosno vladajućih partija i države - u suštini muškaraca - u zemljama u kojima je uspostav­ ljen socijalistički sistem. Čini se da se, i pored svih deklaracija, u takvom odnosu krije - svesna ili podsvesna, svejedno - težnja da se ovekoveči dominacija muškarca nad ženom, kao i otpor muškaraca afirmaciji žene kao slobodnog i ravnopravnog ljudskog bića, sa svim posledicama koje ta sloboda i ravnopravnost u demokratskom društvu podrazumevaju. Jedan sum anuti rat je obelodanio svu dubinu patrijarhalnih naslaga i tra­ dicija, u svim krajevima ranije Jugoslavije, i u tom okruženju svu težinu položaja žene u porodici i u društvu. Nemoćna da utiče na odlučivanje o sudbinskim doga- �255 đ^jima, ona je prihvatila ulogu žrtve svojstvenu patrijarhatu. Ta uloga joj je na­ metnuta nedefinisanim ciljevima rata i neviđenom destrukcijom Jjudske svesti, etike, ekonomije, kulturnih i materijalnih dobara i dostignuća, koja je zasnovana na ideologiji ekstremnog nacionalizma, sa teorijom i praksom etničkog čišćenja, kao svojim nsgvećim neljudskim „dometom**. U ogromnoj većini žene, bez obzira da li su na teritoriji gde se rat vodi ili su u izbeglištvu, imaju istu ulogu - očuvanje po­ rodice ili onoga stoje od nje ostalo, i preživljavanje. Rat se na razne načine odrazio i na republike koje u njemu direktno ne učestvuju, pa je uloga žena danas i u tim društvima u osnovi ista. Mogućnosti da biraju i da utiču na svoju sudbinu nenugu. Perspektive koje nude dominantne društvene strukture izrazito su patrijarhalne; i one u vlasti i one u opoziciji, ne daju nadu ženi da će se njen društveni položgg po završetku rata poboljšati (što se inače u Jugoslaviji dogodilo posle Drugog i, deli­ mično, posle Prvog svetskog rata). Ženama ostaje da, u dogledno vreme, u daleko nepovoljnijim uslovima brane ona prava koja su već bile ostvarile. Ostgje i nada da će u toj odbrani stasati nove ženske i druge demokratske snage koje će umeti da osvggggu i nova ljudska, među njima i ženska prava. Beograd, oktobar 1995. �SUMMARY 1. Serbia and Vojvodina (1804-1918) At the beginning of the XIV century, Serbia became a vassal state of the Ottoman Empire. The conquering armies of the empire crossed over its territories on their way towards central Europe. The Austrian-Turkish wars, the withdrawal of Turkey from Europe at the end of the XVII and XVIII centuries, all th at took place on Serbian territory. The land was devastated, and the people fleeing from war moved N orthwest into Croatia, and north into the southern, scarcely popula­ ted, parts of H ungary - into today’s Vojvodina. It is believed th at at the beginning of the XVII century only 50 to 60 thousand inhabitants lived in Serbia, in very bad economic and cultural conditions, constantly exposed to illnesses, famine and per­ secution. After the F irst and Second Serbian Uprising (1804-1813 and 1815), Serbia managed to attain a great degree of internal autonomy from Turkish rule, and it began to independently develop its new state. Serbian men and women who in the early migrations settled on the territories of former Austria and especially the ones in Vojvodina took part in the economic and cultural life of their new homeland and they were able to economically and in other ways help Serbia to develop its econo­ mic, state and cultural institutions. They were the people who brought to Serbia the first ideas about the emancipation and education of women. The first Serbian educators and rationalist thinkers in Vojvodina Zaharije Orfelin, Dositej Obradović and a women Jevstahija Arsič promoted the idea of educating women at the end of the XVIII and beginning of the XIX century and Dimitrjje Davidović and Jovan Sterija Popović undertook concrete measures to implement these ideas. Popović founded the first Serbian school system in which boys and girls had equal opportunities for education in elementary schools, and special schools for girls in which they could get higher education. In the beginning boys and girls attended the same schools, later special schools for girls were opened. The first such school was opened in Paraćin, in 1845 and the next one in Belgrade. The resistance of the peasant, patriarchal Serbia to the education of girls was very strong, so the number of girls in schools increased very slowly and most girls remained illiterate. Girls were not allowed to attend the gymnasiums (secondary schools) which were foun­ ded at th a t time, nor the Lice, which schooled the clerks for the government admi­ nistration. Since the third decade of the XIX century, Serbia in order to overcome its backwardness, systematically sent its students to study abroad. These young people brought back to Serbia new ideas regarding culture, science and politics, as well �257 as the idea that girls should receive a broader education. At the same time girls from rich families were educated by private teachers at home or sent to private institutions abroad. In order to fulfil the need for a higher education of girls, the Higher School for Girls was founded in Belgrade in 1863. Its aim was to give the girls the same level of education as boys had in the gymnasium, and to educate girls who wanted to become teachers. A young nineteen year old girl educated in Russia, born in Vojvodina - Katarina Đorđević-Milovuk was appointed headmistress of the school and she successfully headed it for thirty years. It was a four year school in the beginning but very soon it became a six year school which existed until the end of the centuiy when it was transformed into two schools: the Teacher’s School for Women and the First Women’s Gymnasium. The position of women in society and family was regulated by the Civil Code, passed in 1844, which expressed the basic concepts of bourgeois society formulated in the Napoleonic Civil Code and was accepted by many European countries. Na­ turally, Serbia added its own specific provisions. According to th at law, a married women was the property of the husband. She had the same status as miners, spend­ thrifts, and good-for-nothings. Without the husbands consent she could not under­ take any legal venture. The husband was the head of the family. He represented the wife he decided where she would live. It was the wife’s duty to obey the husband, to serve him, to maintain the house, to raise the children. The sons in the family excluded the daughters from inheritance. It was forbidden to investigate father­ hood. The wife was not able to become the guardian of her own children after her husbands death. Marriage and divorce was under the jurisdiction of the church. This Civil Code was in effect in Serbia for one hundred years - until 1945. Although its legal norms are no longer in effect, the relation between the men and women in the family has hardly changed at all. Without a doubt, this has had its influence on the position of women in society. At the beginning of the XIX century, the United Serbian Youth, a political, national organisation based in Novi Sad (Vojvodina) accepted and promoted contem­ porary feminist ideas. The organisation existed from 1866-1871 in Vojvodina and Serbia. The goal of the organisation was to liberate and unite the Serbian people who lived under Hungarian and Ottoman rule. To realise that goal it was neces­ sary for women to participate in its realisation. Their role was to awaken, inspire and guard the national conscience and to educate children and youth in the natio­ nal spirit. That could only be attained by an educated women, who was respected by her family. In that organisation women had equal status to men, and the ideolo­ gists of the organisation promoted the idea that women were equal. Draga Dejanović (1840-1871), a young poetess who died young in childbirth, was prominent among them. One of the best known ideologists of the United Serbian Youth, Svetozar Marković (1846-1875), considered the women’s issue as one the most important motivating factors of the struggle of the Serbian society for its national liberation, for the radical change of social relations toward socialism, and for its democratisation in internal relations. His feminism was inspired by the liberal feminism of J. S. Mill, by the ideas of Russian revolutionary democrats N. G. Černiševski and by the Marxist feminism of his contemporaries. Thanks to him, J. S. Mill’s: „On the Oppression of Women", N. G. Černiševski’s novel: „What is to be done" (which �258 dealt with the economic and social equality of women) the Communist Manifest, were all translated into Serbian by 1871. In many of his articles, he advocated and promoted the total economic, cultural and socio-political liberation of women. United Youth was banned by the Hungarian authorities, but its members especially the ones in Serbia, who worked in the government administration and in the edu­ cation system, and who had high positions, continued to advocate the right of women to education. Thanks to them, women were allowed to attend the gymnasi­ um in 1874, and in 1888 they were allowed to attend the High School (equivalent to the university) which was the only such school in Serbia. Thus, the women of Serbia relatively early won their right to education of all levels. The first Serbian Women’s Society was founded in Vojvodina 1864, and in 1875 the first Women’s Society was founded in Belgrade. Its members were mostly the educated wives of prominent members of society, teachers from the Higher Women’s School. The first president of the society was the Headmistress of the school - K atarina Milovuk. The goal of the society was the education of women and helping poor women learn a skill. Very soon after the formation of the society, two Serbian-Turkish wars broke out, so the society helped the state organise hospi­ tals, nurse the wounded and to alleviate the consequences of war. In 1897 it founded the first w orker’s school for women, where the girls were taught sewing and embro­ idery. The society had its branches in the provinces. It published its magazine „The Housewife4 from 1879-1941. Beside the Women’s Society, in Belgrade at the end * of the XIX and the beginning of the XX century a few more educational and huma­ nitarian women’s organisations were formed. All these organisations were promo­ ted by the International Council of Women (ICW) organised and united into the Serbian National Women’s Council (SNWC). The Council became the member of the International Women Suffrage Alliance (IAW), having adapted into its statues the struggle for women’s right to vote. With the formation of the working class, at the beginning of the twentieth century the first women worker’s society was formed (1903). It tried to organise exploited women workers and worker’s wives. It was connected with the SocialDemocratic Party, which was formed the same year, and had the same demands as the workers’ party. Women pressed for the general and direct right to vote, for equal conditions of work for men and women, and for the protection of motherhood. Very shortly after it was formed, the society stopped working. Its goals were then trans­ ferred to the trade unions, and in 1910 a Secretariat of Socialist Women was formed within the Social-Democratic Party. According to its statute, any separate form of organising for women was forbidden. In the Balkan Wars of 1912 and 1913, and in the First World War; the activity of women’s organisations in Serbia was connected to the war efforts of the country, in which the women generously participated. 2. Yugoslavia Between the Two Wars (1918-1941) After the First World War a new country was formed on the Balkans: the Kingdom of the Serbs, Croats and Slovenians. The new country was not only made �269 up of the previously independent states, Serbia and Montenegro, but also of terri­ tories which were part of the Austria-Hungarian Empire or the Ottoman Empire, whose inhabitants were predominately Slavs but not only Slavs. It was a country of different nationalities, religions, of different cultural and historic heritage, in which the inequalities between men and women were visible. There was also a very great inequality in the position of women depending on the nation, or religion they belonged to, that is, what country they lived in before the formation of the new state. Despite this, women quickly found a common language. The first goal of all the women’s humanitarian organisations was to alleviate the terrible consequences of war. T his was equally hard on war widows and war orphans from either side of the front. Such organisations were predominant in all the countries which formed the Kingdom. At the initiative of the Serbian National Women’s Alliance in Belgrade in 1919, and with delegates from all parts of the country present, the National Women’s Alliance of Serbs, Croats and Slovenians was founded and in a short time organi­ sed most women’s organisations in Yugoslavia. From 1929, it was known as: the Yugoslav Women’s Alliance. In 1919 the Secretariat of Women Social-Democrats renewed its work in Serbia and it was at their initiative th at the Secretariat for Women was founded at the Yugoslav Congress of the Socialist Worker’s Party (communists). It lasted for only two years because the Communist Party which was the third party in parliament was banned, and the work dealing with women was transferred to the unions. The third im portant women’s organisation, which was not connected to any of the parties, was the Society for the Education of Women and the Protection of its Rights which was also formed at th at time. It changed its name to The Women’s Movement in 1923. Societies with the same name were for­ med in several cities of Yugoslavia, and in 1926 they were associated into the Alliance of Women’s Movements. It was a feminist organisation whose main aim was to educate women, struggle for the right to vote and equality of men and women in all sectors of social life. In 1919 and 1920 all three organisations devoted a great deal of their acti­ vity to the suffragist cause, expecting the new law to give them voting rights as promised to them by the leaders of some political parties. Yugoslavia as a state inherited six legal systems which, among other things, regulated the position of women. In some parts Turkish law was in effect, as well as the Muslim system of religious law. A characteristic of all these legal systems was that they all limited the rights of women - because they were women. Action to change this situation bonded all women’s organisations in Yugoslavia, and through­ out their existence they endeavoured to improve the legal position of women. They submitted petitions and memoranda to the government and the Assembly, publicly reacted to the discriminatory laws against women, and occasionally organised public manifestations. Between the two wars several of women’s organisations were formed: The Little Women’s Entente (1923), the Association of University Educated Women (1927), the Women’s Party (1927). During the dictatorship (1927-1934) they, were banned along with other parties, and they did not renew their work afterwards. The Women’s League For Peace and Freedom was founded in 1931. The young feminists mostly came from the women’s student societies, which existed at the �260 universities in Zagreb, Ljubljana and Belgrade. The basic demands of the women’s movement until 1941 were equality of civil rights for women, as well as the right to vote. Not one of these demands was fulfilled. In the middle of the thirties new generations of young women, students or workers, joined the existing women’s organisations. The open struggle against the threat of fascism, for the unity of all progressive forces into the National Front, for freedom, independence and the democratisation of the country, opened the possi­ bility for a new generation of women to pose the women’s issue in a new way. In all parts of Yugoslavia, in many women’s organisations especially in the Youth Secti­ ons, there were young women who independently and in a creative way managed to merge the feminist movement with the movement against fascism, for the inde­ pendence of the country. (After the period of dictatorship Yugoslavia had very close economic and political connections w ith Germany and Italy.) For these young women the struggle for women’s rights was at the same time the struggle against Nazism which advocated the return of the women to the position of the housewife and as its basic role advocated bearing children. They stressed the everyday prob­ lems of women from different social classes and with concrete actions tried to solve these problems. In the course of their work they developed and cultivated their co­ operation and solidarity. In the general anti-fascist movement, women were accepted as equal partners with men and their demands for women’s rights became the basic demands for freedom and democratisation. For the very first time a wide political movement accepted the idea that freedom and democracy can apply to the oppressed half of the population: to women. Since the mid thirties, the regime had developed very close economic and political ties w ith the Axis Powers: Berlin-Rome, resulted in massive arrests and the persecution of anti-fascists, the formation of concentration camps, murder of striking workers and dem onstrators and the formally joining the Tripartite Treaty. The overthrow of the government, on the 27th of March 1941 frustrated the plan, but Yugoslavia was attacked by the Axis Powers and after a short war it surrendered and was torn to pieces. 3. Women in the People's Liberation War (1941-1945) In the summer of 1941, the armed uprising broke out in all parts of Yugosla­ via, headed by the Communist Party of Yugoslavia which dealt through the Supreme Command of People’s Liberation Army (PLA) Throughout the war on the territory of Yugoslavia there were smaller or larger mutually connected liberated territories where there were smaller towns which were freed and where the new government was elected instead of the occupational or quisling forces. Since the beginning of the war, the former members of the Youth Section of Women, the movement of the University Educated Women and the other members of the women’s organisations took part in the preparations for an armed uprising. They formed different women s committees who supported the PLA on occupied territory as well as on liberated territories and in 1942 they became associated into the sole women’s organisation the Antifascist Women’s Front (AWF). Women in the military forces and in the new civil government were accepted as equal participants from the very beginning. In �261 the first written documents about the people’s liberation committees in 1942, women received the active and passive right to vote and they participated, as elected members of these committees, in the civil government. Women could occupy all positions in the regular army formations, which were formed by the end of 1941, but most women were in the medical corps, had political positions in the head­ quarters or were in positions dealing with education, culture and development of ethic norms. There were very few women who had military ranks. Most women worked in supplying, signal corps, medical units, transport and in the intelligence service. Many women did these jobs on the occupied terri­ tories (maintained courier services, hiding and treating the wounded, distributing illegally printed matter, hiding people who were fleeing, establishing the broken connections...). 25.000 women were killed in battle (out of a total number of 305.000 killed). 425.000 people were wounded - 40.000 of them women. 3.000 women are war inva­ lids with serious injuries. The PLA had 80.000 soldiers in 1941. About 20.000 of these survived the war - 3.344 of them women who were awarded the Certificate of Service in the Partisan Forces since 1941. About 2.500 women received officer’s commissions and a few thousand be­ came non-commissioned officers. A few thousand women were awarded war medals for courage and their services in supporting PLA. The highest medal for courage in war was awarded to 91 women out of 1.322 soldiers and commanders in war. 4. Women’s Issue in Socialist Yugoslavia After the war, a socialist system was established in Yugoslavia. Even before the end of World War II, all laws containing discriminatory norms against women were abolished by the Interim Assembly and could not be applied. The Constitution that was adopted in 1946 only confirmed the economic, social and political equality th at the women had already won in the war. The Antifascist Front of Women, whose network existed in towns and villa­ ges, continued their activities after the war. They organised women to work on alleviating the enormous material and psychological damage inflicted by the war (for example about 280.000 children lost one or both of their parents during the war and the women took charge of them). At the same time, the AFW began the struggle against the century - long prejudices against women, which were mainly reflected in family relations and in traditional customs in all social spheres. In spite of the proclaimed equality of women, these were reflected in various ways, particularly in backward educational and cultural environment. For instance, the illiteracy of the population above ten years of age, especially among women, was as high from 53,9% to78% in some parts of Yugoslavia. Although primary education was compulsory, many parents did not allow their chil­ dren to attend school - they said it was not necessary for them Health and hygienic standards were at a very low level, and the rate of infant mortality was very high. The rate of women employment was extremely low, and that was mainly in the lowest �262 category of unskilled labour. In vocational schools, except for those of medical or educational orientation, there were practically no women. In predominantly Muslim parts (Bosnia, Kosovo, Sandžak, parts of Serbia and Montenegro), women were mostly confined to their homes, wearing traditional zars and veils. In many parts of the country, they were ignorant of their rights and they did not know how to exercise them. These were all issues th a t the AFW dealt with, by attempting to gradually improve the position of women through practical programmes, with very little expert and financial assistance coming from the authorities. In direct contacts with the women, they uncovered the specific problems th at the women from various social backgrounds were facing, brought them to public attention, seeking ways to solve them. The education of women th a t aimed to achieve their equality was a specific form of the AFW activity. The feminist programmes which were laid down between the two wars were incorporated in the laws th a t were being adopted and it could be said that th at they were legally formulated by the mid-sixties. The position of women in the socialist society was constantly improving, but this was coupled with unremitting efforts of women’s organisations to surm ount the general economic and cultural backwardness and the conservative patriarchal level of consciousness. There were two distinct approaches regarding the existence, aims and tasks of women’s organisations in the post - war period. According to one of them, the women’s issue is a class issue, therefore in a socialist society, where the working class is in power, the economic growth brings about, in itself, the improvement of social and personal standard, of the level of social awareness and equality between the sexes. It is a general social issue which does not require separate women’s organisations. A single comprehensive political organisation is sufficient, that is to guide society as a whole on the way to developed socialism. The other approach came from the standpoint th a t the aim of a socialist society was to liberate not only a class, but also the woman as a human being. Without denying the class issue in the women’s issue, this approach assumed th at even in socialism, the liberation of women could not be achieved automatically, along with the change of economic and political relations. The problem is much more complex, since the subdued position of women is not only due to class antagonism, but also to the antagonism produced by the division of labour within the family that is reflected in all spheres of life. A premeditated and long - term activity is necessary to unmask these antagonisms. In order to achieve a radical change of the position of women, a whole range of diversified changes are imperative, not only in extending the material base of equ­ ality, but first of all in raising the awareness of men and women regarding the posi­ tion of the woman in the fa m i l y and in the society. It was only logical, bearing in mind previous experiences, th at the women and their organisations should have the privilege and priority in these activities, as subjects of their own liberation. It is only the women, who are aware of their position, th at can identify the obstacles on the path of their liberation and formulate new measures to get rid of them. Accor­ ding to that opinion, separate women’s organisations are necessary in a socialist society as well, and they are the centres of women’s self-education. They are irre­ placeable th at way. �263 The political structures - The League of Communists and The Socialist Alliance of the Working People adopted, basically, the first approach. However, this concept was strongly resisted, as it was neither easy nor simple to abolish an orga­ nisation that in the minds of women bore the credit for achieving equality and con­ tinually improving their position. Therefore, the argument about the need for women’s organisations and their role in a socialist society ended in a compromise. Besides the AFW, small women’s societies were being founded in towns as places where practical missions were carried out (starting kindergartens, creches, school cafeterias etc.), and they would close down once their task had been fulfilled. The AFW as a unique women’s organisation, was abolished in 1953, and the League of Women’s Societies was formed instead, as an independent organisation but with restricted objectives. It co-ordinated the activities of the existing women’s societies and from the very beginning opted for the education of women, mostly those living in villages. The problems that were within the sphere of women’s conscience raising were left to the Socialist Alliance of the Working People. The Alliance of Women’s Societies automatically retained the role of the former AFW, while the Socialist Alliance did not fulfil the duties undertaken in 1953. And it is only natural that it was not able to do so, since the most rigid, patriarchal concepts regarding the woman held on obstinately among the members and leadership, and they had no motive whatsoever to renounce to their privileged position in the family and in the society. The next change took place in 1961. By decision of the Socialist Alliance of the Working People, The Alliance of Women’s Societies was abolished, and the Conference for the Social Activity of Women was founded instead. The idea was that the Conference co-ordinate the activities of women’s societies, state organs and individual institutions dealing with problems concerning the position of women, to present these problems to the Socialist Alliance which would, in turn, exercise its authority by influencing respective economic, social and state institutions to solve them. The conference was to a certain degree independent from the Socialist Alliance, but it lost this independence as early as the seventies, by becoming its internal body named the Conference for the Issues of the Position of Women in the Conference of the Socialist Alliance. Along with the disappearance of women’s organisations, the intensive inte­ rest to change the relations between the sexes in the family and society died out. Part of the socialist programme was to achieve the equality between men and women in all spheres of life. It was therefore comparatively easy to lay down the governing laws in this sphere. Those rights that depended on disposable mate­ rial and financial resources were more difficult to legalise, because it was neces­ sary to obtain priorities in relation to other social needs; that was achieved owing to the AFW and the Alliance of Women’s Societies. In Yugoslavia, total, free medical care was achieved for all those employed both in the social and private sector as well as for farmers, and a separate system of health protection for women and chil­ dren existed (dispensaries for pre-school and school children, children’s general and specialised hospitals, counselling services for pregnant women and for contra­ �264 ception, etc.). M aternity leave was continuously being extended, and pending the disintegration of Yugoslavia the mothers in Serbia were entitled to one year of m aternity leave, which could be extended to three years - in case of illness of the child, or five years if the child was handicapped. Either the mother or the father can take this leave, depending on their agreement. Employees, if their income does not exceed a certain amount per family member, receive an allowance for three children at most. This has lately been used to stimulate birth in areas with low birth-rate (where the average number of children in a family is below two), or to discourage birth in areas with high birth-rate (with more than three children in a family), since the am ount of the allowance depends on that. The allowance for the third child is higher. All the mothers are entitled to a m aternity allowance (it was introduced as a social measure, but now it is an incentive to have children). The right to abortion free of charge, under certain conditions, was granted in 1952, and since 1963 there have been no lim itations to this right up to ten weeks of pregnancy. The rate of employment among women has risen to about 40% of the entire working population. Although the number of qualified women rose more quickly than the num ber of qualified men, the women are still less qualified than men. They work mainly in the traditionally feminine branches of economy, where all the workers’ salaries are by 20 to 30% lower than in profitable spheres of economy. Otherwise, all women have access to all professions, except in the Police Forces and in the Army It cannot be said th a t the Conference for the Social Activity of Women did not have an impact on the adoption of certain laws which formally extended women’s rights. But there are fewer and fewer women who know their rights, and the majo­ rity of them respect the renewed traditional habits and customs, and not the law. So it happens th a t they do not react at being deprived of certain rights that they had already obtained. For example, the former, 1974 Constitution provided for the right of a woman to decide whether and when she will have children. The omission of this article from the present Constitution was disregarded by the women them­ selves. Something similar happened when fees for abortion were introduced. The anti-abortion campaign that was launched recently did not stir the women to defend their right to this. Therefore, the change of the social system was not automatically followed by women’s emancipation. The bureaucratic system institutionalised all activities that were aiming to improve and alter the position of women and transferred them to state and para-state organs, while the women were deprived of their organisation at the same time. In the growing social crises that has been visible since the seventies, the women were found locked up in their houses, disorganised and split apart. Instead of further emancipation, women were exposed to a mighty attack of conservative patriarchal standards, whereas women’s rights and women’s dignity were altogether neglected. With a little tardiness, new ideas on women’s liberation th at had appeared in the world, began gaining ground in Yugoslavia, too. They were accepted by a �265 group of young intellectuals who, along with feminists from Europe, presented new feminist theories to the public at their gathering in Belgrade in 1979. Following that venue, women’s groups named Women and Society were formed in Belgrade and Zagreb. They were the core of various feminist study and activist groups. A senseless and preposterous war revealed in a cruel way all the depth of patriarchal layers and traditions and the abject position of women in the family and society in such an environment. Unable to take part in decision-making on crucial issues, they accepted the role of victims typical of a patriarchal society. That role was forced upon them by undefined war goals and an unprecedented destruction of the human mind, economy, cultural and material possessions, based on an ideology of extreme nationalism, coupled with the theory and practise of ethnic cleansing as its utmost achievement. The vast majority of women, whether they live in the war-affected areas, as refugees, or in republics th at did not directly take part in the war, have the same role - how to preserve their families or what has been left of them. Feminists from all groups th at have been founded in the republics of exYugoslavia have managed to maintain a fruitful mutual activity in feminist and humanitarian programmes, in spite of the war, with the support and solidarity coming from feminist groups from many countries in the world. In this way, through­ out the war, they worked for peace, the preservation of existing women’s rights, and fought for an open democratic society. �ODABRANA LITERATURA ARHIVSKA GRAĐA Arhiv Jugoslavije (AJ) Fond: CK KPJ; Savez žen sk ih društava Jugoslavije; Konferencija za društvenu aktivnost žena; Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije Arhiv Srbije (AS), Fond: K onferencija za društvenu aktivnost žen a Srbije (i m aterijali publika­ cije Žene Srbije u NOB). OBJAVLJENA GRAĐA J. Pecić, P ro sv etn i zbornik zakona i uredaba, Beograd 1897. P rosvetni G lasnik 186 9 -1 9 1 3 . O m ladinska zajednica, 1866. sv. 1 ,1867. sv. 2 i 1868. sv. 3 (skupštine Ujedinjene omladine srpske). Zapisnici sa sednica, konferencija i skupova Srpskog narodnog žen sk og saveza, Domaćica, 1910, 1911. i 1912. godine. Peta zem aljska konferencija (1 9 -2 3 . oktobra 1940), Beograd 1980. Š esti kongres SKJ, B eograd 1952. Četvrti kongres N F J (SSR N J), Beograd 1953. Peti P len u m SSRN J, Beograd 1957. Sedm i kongres SKJ, Program , 1958. Š esti K ongres SSRN J, Beograd 1966. D vanaesti K ongres SKJ, Beograd. Popis ljudstva Srbije po zanim anjim a na kraju 1866. godine, XIII, Beograd 1884. D ržavopis Srbije 1900, B eograd 1905. Prosveta, nau ka i kultura, S ta tističk i bilten br. 10, Beograd 1952. Žena u društvu i privredi Jugoslavije, Statistički bilten br. 298, Beograd 1964, i Statistički bilten br. 788, Beograd 1973. Jugoslavija 191 8 -1 9 8 8 , S ta tističk i godišnjak, Beograd 1989. Statistički godišnjaci 1989. i 1991. (SFRJ), Statistički godišnjak 1994. (SRJ). Statistički godišnjak ’91. o narodnom zdravlju i zdravstvenoj zaštiti u SR Jugoslaviji, Beograd 1992. ŠTAMPA I ČASOPISI Vospitatel ženskii , 1847. Matica, N ovi Sad, 1868-1870. Zastava , N ovi Sad, 1867-1873. Mlada Srbadija , N ovi Sad, Beograd, 1870-1872. Javor , N ovi Sad, 1874-1893. (izlazio i 1872/73) Javnost, Kragujevac, 1874. Rad , Beograd, 1874^1875. Radenik , Beograd, 1871. i 1872. Domaćica, 1879-1941. Ženski svet, N ovi Sad, 1887-1914. Radničke novine , Beograd, 1903, 1910-1914. Kalendar Vardar, Beograd, 1906-1941. Jednakosti 1910-1914, 1919-1920. �267 Žena, Novi Sad, 1911— 1921. Izveštaj sa Kongresa jugoslovenskih žena u Zagrebu, Žena, 1920, br. 6 i 7. Skupština Saveza ženskih društava u Zagrebu, Ženski pokret, 1920, br. 11 i 12. Ženski pokret, Beograd 1921-1937. Žena i suet, Beograd, 1925-1928. Glas narodne ženske zajednice , 1928— 1933. Ženski svet, Beograd, 1930— 1934. Jugoslovenska žena, Beograd, 1931— 1934. Glasnik Jugoslavenskog ženskog saveza , 1935-1939. Žena danas, Beograd, 1936-1982. Život i rad, Beograd, 1938, br. VII-VIII. Almanah ženskih društava, 1940. Prva konferencija A ntifašističkog fronta žena Jugoslavije 1942. godine, Žena danas, 1943, br. 31. Prvi antifašistički m iting žena Srbije, Zora 1945, br. 1. Zora , Beograd, 1945-1954. Ženski svijet, Zagreb, 1939-1941. (reprint izdanje 1979). Žena, Zagreb. Prvi kongres AFŽ, Borba, 17, 18. i 19. juna 1945. Drugi kongres AFŽ Jugoslavije, Zora 1948, br. 29. Drugi kongres AFŽ Srbije, Zora 1948, br. 31 -3 2 . Treći Kongres AFŽ, Zora 1950, br. 62, 63; Žena danas 1950, br. 62, 63. Četvrti kongres AFŽ, Zora 1953, br. 89-90; Žena danas, 1953, br.112. Proširena sednica CO AFŽ, Zora, 1953, br. 85. Marksizam u svetu, Beograd, 1981, br. 8 -9. Gledišta, 1990, br. 1-2. Polja, N ovi Sad, 1990, br. 37 5 -3 7 6 i 1984. br. 308, 309. MEMOARI I BIOGRAFIJE Alimpić, Mileva: Život i rad Ranka ALimpića, Beograd. Bokun Đinić, Šonja: Dr Draga Ljočić, ncovdašnji život, Šabac. Glišićeva, Stanka: Moje uspomene, Beograd 1926. Grgurova, Milka: Atentatorka lika. Ilić, Dragoslav: Prve žene socijalisti u Srbiji, Beograd 1956. Klaić-Simić, Ikonija: Katarina Milovuk - njen život i rad, Beograd 1936. Lazarević, Jelena: Darinka Nikolić, osnivač i tvorac Doma učenica srednjih škola, Beograd. Ljotić, Ljubica: Memoari, Beograd, 1990. Milošević, Raša: Timočka buna, Beograd 1924. Srpkinja, uredila Jelica Belović Bernadžikovska, Sarajevo 1913. Todorović, Pera: Nekrolog - M ilica Todorovič Ninkovičcva, Sam ouprava I, 1881. Žujović, Jovan: Dnevnik, Beograd 1986. KNJIGE I ČLANCI Abensour, Leon: Histoire generale du fćminismc des origines a nos jours, Delgrave, Paris 1921. Albistur, M a lte: Daniel Armogathe, Histoire du feminisme franqais, Ed. D es femmes, knj. 1 i 2. Arsič, Jevstalnja ot: Sovet maternij obojegapola junosti serbskoj i valahijskoj oki iščadijc nežnogo čuvstvovanija, imžc blago iščastic otrasli roda svoega obimaet sočinitelnica, Budim 1814. Arsič, Jevstahija ot: Polcznaja razmišlenija o četirch godištnih vremenah, s osobenim pribaulenijem o trodoljubiji čelovjeka i otudu proishodjašćej vseopštoj polzje, Budim 1816. Ašković, Milorad; Radmilović, dr Jerko; Perović, Novica: Savez bankarskih, osiguravajućih, trgo­ vačkih i industijskih činovnika Jugoslavije - BOTIČ od 1902. do 1941, Beograd 1971. Bebel, August: Žena i socijalizam, Beograd 1956. Beograd u ratu i revoluciji 1941-1945. (naučni skup u organizaciji Istorijskog arhiva Beograda), Beograd 1971. Blagojević, Marina: Žene izvan kruga, Beograd 1991. �268 Bogdanović, Katarina: Izabrani živo t, Beograd 1986. Bojović, Jovan; Jovanović, Radovan; Lakić, Zoran; Pajović, Radoje; Stanišić, Slavko: Žene Crne Gore u revolucionarnom p o k retu 1 9 1 8 -1 9 4 5 , Titograd 1969. Borbeni p u t žen a J u g o sla v ije , Beograd 1972. Borković, dr Milan: K P J u S r b iji 1 9 4 1 -1 9 4 5 , knj. II, Beograd 1974; S K O J i omladinski pokret u S rb iji 1 9 4 1 -1 9 4 5 , Beograd 1970. Borković, dr M ilan; Bosiljčić, Slobodan; Veg, Šandor; Višnjić, Petar; Gledović, Bogdan; G M ć, dr Venceslav; Petrović, Novak; Hadri, Ali; Zvonko, Golubović: Srbija u ratu i revoluciji 1941-1945, Beograd 1976. Bovoar, Sim on de: D ru g i p o l, knj. 1 i 2, Beograd 1982 Božić, dr Ana: P oložaj žene u p riv a tn o m p ra v u , Beograd 1939. Božinović, Neda: Položaj žene u F N R J , Beograd 1953. Božinović, N eda; M orić-Petrović, Slavka; Protić-H lušička, Desanka; Ćirić-Bogetić, dr Ljubinka; Kosanović-Ćetković, dr Desanka; Zečević, MiJjan: Studentkinje Beogradskog univerziteta u revo­ lucionarnom pokretu , B eograd 1988. Broz, Josip Tito: Govor na Prvoj Zemaljskoj konferenciji Antifašističkog fronta žena, Žena danas 1943, br. 31 (i Sabrana dela, Tom trin aesti, Beograd 1982, str. 67-70). Broz, Josip Tito: G ovor n a P rvo m kongresu A n tifa šistič k o g fro n ta žen a J u g o sla v ije , Borba, 17. jun 1945. Burić Ćuković, dr Olivera: Prom enc u p o ro d ičn o m živo tu n a sta le p o d uticajem ženine zaposleno­ sti, Beograd 1968. Cvetić, Bosa: Ž ena n a selu i njen a d ru štve n a a k tiv n o st, Zora 1953. Ćirić Bogetić, Ljubinka: O d lu k e p e te zem a ljsk e konferencije o ra du m eđu žen am a i n jihova reali­ zacija u p e rio d u 1 9 4 0 -1 9 4 2 . u: Peta zem aljska konferencija K PJ - Zbornik radova, Zagreb 1972. Ćirić Bogetić, Ljubinka: N a p red n i žen sk i p o k ret u H rva tsk o j 1 9 35-1941, u: Č etiri decenije Saveza ko m u n ista H rva tsk e (zbornik). Ćirić Bogetić, Ljubinka: F em in izam ju č c i d a n a s, Žena d a n a s, 1981, br 23; S ta r a đ a fem inizam , Žena d a n a s, 1981, br. 24. Dejanović, Draga: E m a n c ip a c ija ž en sk in ja , M atica 1869. Dejanović, Draga: D vc tr i reči S rp k in ja m a , M atica 1870. D ejanović, D raga, S r p sk im m a jk a m a , M atica 1871. D espot, Blaženka: Ž ensko p ita n je i so cija lističk o sa m o u p ra vljan je, Zagreb 1987. D ević Ubavić, Stanka: S r p sk a so cija ld em o k ra tsk a p a r tija i žen ski p o k ret u S rb iji 1903-1914, u: Tokovi revolucije, Beograd 1967. D im itrijević Stošić, D. Poleksija: Posela u sta ro m B eo g ra d u , Beograd 1956. Đ ilas, Milovan: P o zd ra vn a reč n a Č etvrtom kongresu A n tifa šistič k o g fronta žen a, Žena danas 1953, br. 112; Z o ra , 1953, br. 8 9 -9 0 . Đ orđević, dr Jovan: Žensko p ita n je , Beograd 1975. Đ orđević, R. Tihomir: O srp sk im ženam a,, Šabac 1911. Đ orđević, R. Tihomir: S r b ija p r e sto g o d in a , Beograd 1946. Đ uranović-Janda, dr Saša: Žena u ra d n o m o d n o su , Zagreb 1960. Egić, Obrad: Žene borci D ru ge p ro letersk e d a lm a tin sk e narodnooslobodilačke udarne brigade, Zadar 1983. Gavrilović, S. Vera: Žene le k a ri u ra to vim a 1878-1946. n a tlu J u goslavije, Beograd 1976. Glišić, dr Venceslav: K P J u S r b iji 1 9 4 1 -1 9 4 5 , knj. I, Beograd 1975. Glišić, dr Venceslav: Žene užičkog k ra ja u ustanku 1941, U žički zbornik 1, 1971. H adžiom erović, Hasan: E konom ija žen sk o g ra d a i p o lo ža j žene u dru štvu , Sarajevo 1959. Hlapec Đorđević, dr Julija: S tu d ije i eseji o fem in izm u , Beograd 1935. Jankovićka, Zorka: Žensko p ita n je, N ovi Sad 1911. Jovanović, Slobodan: S vcto za r M arković, Beograd 1920. Jugović, Miodrag: Prva. beogradska g im n a zija , Beograd 1939. Kecman, Jovanka: Žene J u g o sla vije u radničkom pokretu i žen skim organ izacijam a 1918-1941, Beograd 1978. Korićanac, Tatjana i Taneska, Ljiljana: B eogradsko žensko dru štvo 1875-1941, Beograd 1985. Kovačević, Dušanka: Šk o lsk a sprem a i stručno obrazovanje žen a u Ju go sla viji, Beograd 1964. Lapčević, Dragiša: Položaj radničke klase i sin d ik a ln i p o k ret u S rb iji, Beograd 1928. Lagator, Špiro; Čukić, Milorad: P artizanke p r v e proleterske, Beograd 1979. �Lebl-Albala, Paulina: R azvoj u n iverzitetskog obrazovanja n a ših žen a , Beograd 1930. Marjanović, dr Jovan: Ustanak i narodnooslobodilaćki p o k ret u S rb iji 1945 , Beograd 1963. Marković, Ljubica: Počeci fem in izm a u S rb iji i V ojvodini , Beograd 1934. Marković, Ljubica: Žene u om ladin skom p o k retu , N ovi Sad 1940. Marković, Svetozar: S rp sk o j o m la d in i, L itera tu rn i Večer, J e li žena sposobna d a bude ravno­ pravn a sa čovekom, R ealni p ra va e u nauci i živo tu , u: Sabrani spisi, knj. I, Beograd 1960. Marković, Svetozar: O slobođenje žen sk in ja , R u sk i revolucionari i N ečajcv, B eli teror, u: Sabra­ ni spisi, knj. II, Beograd 1965. Marković, Svetozar: S oćijalizam ili društveno p ita n je , u: Sabrani spisi, knj. i y Beograd 1965. Milić, dr Anđelka: Žena, Politika, Porodica, Beograd 1994. Michel, Andree: Le fem inisine, Presse im iversitaire de France, d euxiem e ćdition, 1980. Obradović, Dositej: Ne haj se dobro čineći, O sla vn im žen a m a , M ezim ac, E tik a , Je li čovek m akina ili nije, sve u: Dela, 1911. Perović, Latinka: P lan iran a revolucija , Zagreb i Beograd 1988. Perović, Latinka: Aktuclni problem i društvenog p o lo ža ja žena i m ogućnosti rešavanja u sistem u društvenog sam ou pravljan ja, Konferencija za društvenu aktivnost žen a Jugoslavije, Beograd 1965. Petrović, Vukašin: Žena u n as i u d ru g im zem lja m a , Beograd 1912. Prvo žensko jevrejsko društvo 1874-1924. Sklevicky, Lydia: O rg a n izira n a d jela tn o st žen a H rva tsk e z a vrijem e N arodnooslobodilačke bor­ be 1941-1945, Povjesni prilozi, Zagreb 1984. Sklevicky, Lydia: K arakteristike org a n izira n o g d jelo va n ja žen a u J u g o sla v iji, Polja, 1984, br. 308 i 309. Sklevicky, Lydia: AFŽ - K u ltu rn om m jenom do žene n ovog tip a , G ardogan, 1984, br. 15-16. Skerlić, Jovan: O m la d in a i njena književnost, Beograd 1966. Skerlić, Jovan: S veto za r M arković, Beograd 1966. Slovenke v narodnoosvobodilnem boju, I i II, Ljubljana 1970. Spom enica m uške gim nazije u Kragujevcu 1833-1933, Kragujevac 1934. Spom enica (o pedesetogodišnjici rada Ženskog društva), D om aćica, Beograd 1926. Spom enica sa Prvog kongresa žena u Zagrebu, 1920. Štebi, Alojzija: L’ activite des societes en Yougoslavie affilies ou Conseil national des fem m es yougoslaves, Beograd 1936. Tomić, Jaša: S ta j e b ila žena i šta će b iti, N ovi Sad 1918. Tomšič, Vida: Žena u razvoju socijalističke sam oupravn e J u g o sla vije , Beograd 1981. Viša ženska škola - pedesetogodišnjica 1863-1913, Beograd 1913. Zcnc Bosne i Hercegovine u N O B 19 4 1 -1 9 4 5 , Sarajevo 1977. Žene M akedonije vo N O V, Skopje, 1976. Žene H rvatske u narodnooslobodilaćkoj borbi, Knjiga I i II, Zagreb, 1955. Žene Srbije u N O B , Beograd, 1975. Ženski pokret u Vojvodini, Novi Sad 1933. Žene Vojvodine u ratu i revoluciji, N ovi Sad 1984. FOTOGRAFIJE Arhiv Srbye: br. 22, 32, 33, 34, 35, 37, 38, 39, 42, 47, 54, 58, 60, 64, 68, 69, 73, 74, 75, 78, 82, 83, 86, 87, 88, 90. Istorijski arhiv Beograda: br. 2, 9, 1 1 ,1 7 , 21, 23, 24, 25, 61, 62, 70. Muzej grada Beograda: br. 3, 4, 8, 13 ,1 4 . Muzej revolucije: br. 43, 46, 52, 53, 56, 59. Pedagoški muzej: br. 1, 79. Tanjug: br. 45, 57, 63, 6 5 ,6 6 , 72, 76, 77, 84, 89, 92, 93. �270 Žene u crnom: br. 94. PresnimJjene iz publikacija: Beogradsko žensko društvo 1875-1945: br. 5, 6, 7, 10, 16; Žena danas , 1943: br. 44; Žene Srbije'. br. 29, 30, 31, 36, 40, 41, 48, 49, 50, 51, 55, 67. O stale fotografije u privatnom posedu. X �IMENSKI REGISTAR A Abensur, Leon (Abensour, Leon) 8 ,1 0 ,1 2 ,1 6 ,2 6 7 Admović, Kruna 8 ,1 0 Admović, Milan 130 Agatonović, Radoslav 114 Alargić, Judita 142,146 Albistir, Maite (Albistur, M a itć ) 8 ,9 ,1 0 ,1 1 , 267 Alimpić, Mileva 88, 267 Alimpić, Ranko 88, 267 Alkaky, Olga 117 Anđelković, Sreta 62 Anastasijević, Sofija 27 Andrejević, Mileva 61, 63 Angelina 201 Armogat, Danijel (Armogathe, Daniel) 8, 267 Arsič, Jevstahija, ot 5, 25, 48, 256, 267 Aspazija 23 Ašković, Milorad 267 Atanacković, Milena 109 Atanasijević, Ksenija 109, 200, 201 B Babef, F. (Babeuf, F) 62 Babić, dr Draginja 89 Babović, Spasenija Cana 1 4 6 ,1 4 8 ,1 5 0 ,1 5 2 , 211 Bakić, dr Vojislav 87 Ban, Matija 28 ,8 5 , 86 Banković-Moletić, dr Dorinka 89 Bar dina, Sofija 63 Baruh-Siinić, Rašela 134 Bebel, August (Bebel, August) 8 ,9 ,1 0 ,1 5 ,6 3 ,2 6 7 Bečanović, Obrenija 205 Belić, Grozdana-Zina 142, 209 Belović-Bernadžikovska, Jelica 88, 267 Bembasa, Jelisaveta-Beška 117 Berić, Mladen 111 Berus, Anka 146, 160 Bilandžić, Dušan 223 Binički, Vukosava 48 Bisić, Rasima 107 Blagojević, Marina 267 Blagojević, Persa 205 Blagojević, Vera 204 Bložević, Dunja 220 Boosel, Fransoa (Boissel, Francois) 7, 8 Bogdanović, Katarina 2 6 ,1 0 8 ,1 0 9 ,1 4 8 , 268 Bogišić, Valtazar 94 Bojović, Jovan 94, 268 Đokl 48 Bokun-Đinić, Šonja 6 0,64, 81, 267 Borković, dr Milan 268 Bosiljčić, Slobodan 268 Bošković, Hristina 148 Bošković, Jovan 32, 56, 58 Bošković, Leposava 56, 58,199 Bošković, Stojan 34, 55, 56 Bovoar, Simon de (Beauvoir, Simon de) 8, 9, 268 Božić, dr Ana 148, 268 Božić, Marija-Maca 38 Božinović, Neda 5 9 ,1 1 5 ,1 3 9 ,1 4 2 , 201, 226, 268 Broz, Josip Tito 137, 142, 143, 150, 154, 164, 1 6 8 ,1 9 3 ,1 9 4 ,1 9 5 ,2 1 0 , 268 Bulja-Kosić, Darinka 88 Bunuševac, Anđa 115 Burić-Ćuković, Olivera 268 C Cenić, Dimitrije-Mita 63 Cetkin, Klara (Zetkin Clara) 1 4 ,1 5 ,1 6 , 92 Cetušić, Mileva 146 Cukić, Košta 54 Cvetić, Bosa 117, 148, 164, 167, 168, 169, 171, 1 7 5 ,2 1 7 ,2 6 8 Cvetković, Danica 134 Cvetković, Desanka 64 Cvetković, Dragiša 1 2 2 ,1 2 3 ,1 2 6 ,1 2 9 Cvetković, Kosara 73, 88 Č Čalovska, Ljiljana 146 Čehov, Anton 87 Černiševski, N. G. 15, 38, 44, 49, 257 Čolak-Antić, Jelena 197 Čubrilović-Koprivica, Vida 148 Čukić, Milorad 132, 268 Ć Ćirić-Bogetić, Ljubinka 126,129, 268 Ćunković, Srećko 52, 86 D Danyanovic, Božidarka-Kika 146 Danilović-Bogićević, Katica 28 Danilović, Jelena 94 Darvin, Čorls 40 Davidović, Dimitrije 22, 26, 51 , 256 Dedijer, Milica 148 Dejanović, Draga 34, 36, 37, 257, 268 Delić, Ana 96 Deroan, Žon (Deroin, Jeanne) 12 �272 Despot, Blaženka 220, 268 Dević-Ubavić, Stanka 82, 268 ni mir, Mila 139, 201, 202 Dimitrijević, Jelena 88 Dimitrijević-Stošić, D. Poleksija 28, 64, 268 Dimitrov, Georgi 82 Dinulović, Micika 197 Divac, Nedeljko 114 Dobnikar, Mojca 162 Dragneva Jovanović, Stojanka-Čanka 82 Dragojlović-Bogićević, Jana 138 Dragojlović, Kruna 58 Dučić, Nićifor 47 Durjanov, Zora 134 Đ Đaja, Jovan 54 Đilas, Milovan 167,168, 268 Đorđević, Andra 56, 57, 59, 68 Đorđević, Bosa 148 Đorđević, dr Jovan 18, 268 Đorđević, Jovan 56 Đorđević, Krista 148 Đorđević, Milan 32 Đorđević, Slobodanka-Boba 11 7 ,1 3 4 Đorđević, R. Tiliomir 21, 27, 268 Đorđević, Vladan 31 Đuranović-Janda, dr Saša 9, 92, 94, 268 Đurđević, Slavka 118 Đurić-Topalović, Milica 104, 1 1 9 ,1 2 4 ,1 4 7 , 201 E Egić, Obrad 132, 268 Elsberg, dr Selma (Eliasberg, dr Selma) 90 Engels, Fridrih (Engels, Friedrich) 1 1 ,1 4 ,1 5 , 38 F Fedjuliin, dr 198 Fejić, Ibrahim 155 Filipović-Tasić, Frida 148 First, dr Klara 201 Flerovski, N. 62 Furije, Šari (Fourier, Charles) 7, 1 0 ,1 4 G Gajić, dr M^ja 148 Garašanin, Milutin 65 Gavrilović, S. Vera 65, 81, 90, 136, 268 Ged, Žil (Guesde, Jules) 15 Geršić, Giga 36 Gledović, Bogdan 268 Glišić, Stanka 54, 267 Glišić, dr Venceslav 268 Golubović, Zvonko 268 Golemović, Marija 88 Grčić, Jovan-Milenko 44 Gregoran, Marijana 134 Grgurova, Milka 65, 87, 88, 267 Grim, Jakov 31 Grujić, Jelena 197 Gržetić, Maca 146, 206 Gucunja-Vrebalov, Vera 134 Guž, Olemp de (Gouges, Olyinpe de) 7 ,8 H Hadri, Ali 268 Hadžić, Antonije 34, 35 Hadžić, Nata 134 Hadžiomerović, Hasan 219, 268 Herbez, Jelenka 28 Herbez, dr Teodor 28 Hipel, Teodor (Hippel, Theodor) 7, 8 Hlapec-Đorđević, dr JuUja 37, 268 Hodžes, Džordž (Hodges, George) 27 Hohnjec, dr 114 Hristić, Ana 75 Hristić, Danica 107 Hristić, Jelena 90 Humo, Olga 160 I Igo, Viktor (Hugo, Victor) 62 Ilić, Dragoslav 64, 82, 83, 267 Ilić, Mihailo 83 Ihć, Radosava 104 Ilić, St. S. 87 Ilić-Obradović, dr Zora 205 Inglis, dr Elzi (Inglis, Elsie) 90 Irbi, Adelina-Paulina (Irby, AdeUne-Pauhne) 47, 9 1 ,9 2 Ivančić, Marija 146 Ivanić, Delfa 74, 8 8 ,109 Ivanović, Katarina 31,199 Ivanović Bočkarov, Ivan 31 Iveković, Rada 220 Ivošević-Dimitrova, Ljubica 82 J Janković, Mihca 88, 205 Janković, Zorka 8 8 ,1 0 7 ,1 4 8 ,2 6 8 Jauković, Vidosava 139, 201 Javorina, Saša 208 Jeftić, Jelisaveta 197 Jeliševa, Regina 66 Jeremić, Vojo 65 Jocić-Jeremić, Nata 148 Jojić, Olga 117 Jokanović, Katarina 207 Jordan, Marija 146 Josimović, Emilijan 54 Jovanović, Aleksandar 76 Jovanović, dr Dragoljub 114 Jovanović, dr Jovan 70 Jovanović, Jovan-Zmaj 47 Jovanović, Kjya 197 Jovanović, Katarina 27 Jovanović, Košta 82 Jovanović, Kristina 197 Jovanović, Milan-Batut 76 Jovanović, Mihca 133, Jovanović, dr Milka 22 Jovanović, Milovan 54 Jovanović, Nasta 207 Jovanović, Radovan 94, 268 Jovanović, Slobodan 29, 268 Jovanović, Sofija 197 Jovanović, Vladimir 33, 34 Jugović, Miodrag 55, 56, 60, 268 �273 K Kaderović, Triša 84 Karađorđe 20 Karađorđević, Aleksandar 28, 85,116 Karađorđević, Jelena 69 Karađorđević, Olga 201 Karađorđević, Persida 28 Karamarković, Kaja 28 Karamarković, Petar 28 Karamarković, Sara 7 0,197 Karapandžić, Dobrila 117 Karavelov, Ljuben 35 Kardelj, Edvard 137,165 Kardelj, Pepca 179 Kasnar-Karadžić, Zorka 109 Kastratović, Mileva 139, 201 Katarina Velika 16 Katarkarević-Katarka 201 Kecman, Jovanka 92, 93, 97, 99, 104, 106, 107, 115 ,1 1 6 ,1 1 9 ,1 2 0 , 125, 268 Klaić-Simić, Ikonija 267 Knežević, Vasa 111 Kneginja Jolanda 94 Knićanin, Lenka 64, 65 Kočonda, Mira 106 Kolaković, Vasilija 80 KolontaJ, Aleksandra 162 Kondorse, A. N. (Condorcet, A. N) 7 Kont, Ogist (Conte, Auguste) 39 Kontin, Ema 45 Kopčanski, Irina 139, 201 Korićanac, Tatjana 268 Kosanović-Cetković, dr Desanka 268 Kostić, Laza 31, 35, 36, 44 Kostić, Vasilija 139, 201 Koš, Maiija 171 Kovaćević, Dušan ka 268 Kovačević, Đurđa 220 Kovaćević, Kristina 204 Kovačević, Ljubomir 57 Kovačević-Lopušić, Zlata 106 Kovačević, Srbislava-Marija 145 Kovačić, Olga 143 KozaraCj Đura 56 Krekić, Stefica 104 Krstić, Jovan 31 Kujundžićj Milan-Aberdar 33 Kustudić-Zivanović, Anđa 134 Kuzmanović, Slavka 87 Kveder-Demetrović, Zofka 97,107 L Lafarg, Pol (Lafargue, Paul) 15 Lagator, Špiro 132, 268 Lakić, Zoran 94, 268 Lapčević, Dragiša 79, 82, 83, 268 Lasal, Ferdinand (Lassalle, Ferdinand) 15, 39 Lazarević, Laza 44,68 Lazarević, Jelena 66, 70, 73, 88, 90, 108, 267 Lazarević, Persa 207 Lazović, Mileva 70,148 Lazović, Vera 134 Lebedeva, Marija 35 Lebl-Albala, Paulina 59, 71, 8 0 ,1 0 9 ,1 1 6 , 269 Leo, Andre 46 Levi, Sofija 104 Libkneht, Karl (Liebknecht, Karl) 98 Lozanić, Sima 68 Lozanić, Jelena 75 Luković, Ljubica 90 Luksemburg, Roza (Luxemburg, Rosa) 71, 72, 98 LJ Ljočić, Draga 58, 60, 61, 63, 65, 68, 70, 76, 80 199,267 Ljotić, Dimitrije 147 Ljotić, Ljubica 64, 267 Ljubičić, Ljubica 104 M Maček, Vlatko 1 2 2 ,1 2 3 ,1 2 6 ,1 2 9 Majstorović, Olga 201 Maltus (Malthus, T. R) 42 Manojlović, Radmila 146 Marić, dr Julija 134 Marjanović, dr Jovan 269 Marković, Danica 88 Marković, dr Laza 114, 122 Marković, Ilija 63 Marković, Jelena-lika 64, 65, 69, 267 Marković, Jelisaveta 61, 63 Marković, Jevrem 64, 65 Marković, Ljubica 66, 269 Marković, Svetozar 15,16, 21, 30, 33, 34, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 55, 56, 60, 61, 62, 65, 2 5 7 ,2 6 8 ,2 6 9 Marks, Karl (Marx Karl) 9 ,1 1 ,1 4 ,1 5 , 38 Marodić, Darinka 148 Marović, Neda 209 Mašin, Draga 68 Matić, Jelena 134 Matić, dr B. Milan 147 Mekenzi, Mjuir (Mackenzie, Muir) 47, 91 Mešterović, dr Julka 148, 205 Mihailović, Draža 138 Mihailović, Leposava 139, 201 Mihajlica, Milica 134 Mih^jlović, Stojanka 134 Mijatović, Čeda 86 MU, Dž. S. (Mill, John Stuart) 12,13, 38, 39, 45, 46, 257 MUčinović, Adela 107 MHekić, Božana 21 MUer 45 MUetić, Kasija 90 MUetić, Svetozar 47 MUetić, Živka 201 Milić, dr Anđelka 269 Milićević, MUan 85, 86 MUićević, Bosa 129, 202 MUojević, MUeva 109 MUosavljević, Radnula 201 MUosavJjević, Ljubinka 146,148, 204 MUosavljević, Svetomir 56 MUošević, Cvijeta 134 �274 Milosevic, dr Olga 160 Milošević, Raša 65, 267 Milovanović, Ljubica 204 Milovanović, Milka 197 Milovuk-Đorđević, Katarina 54, 66, 69, 71, 74, 75, 87, 197, 257, 258, 267 Milutinović, Marija-Punktatorka 28, 52 Milutinović, Košta 64 Milutinović, Olga 205 Milutinović, Sima-Sar^jUja 28 Miljković, Mara 148 Minić, Jelena 148 Minić, Milka 148, 152, 212 Mišel, Andre (Michel, Andree) 7 ,8 ,9 ,1 2 ,1 5 ,7 2 ,2 6 9 Mišel, Lujza (Michel, Luise) 49 Mitnička, dr Eva 90 Mitrović, Mitra 1 1 7 ,1 1 9 ,1 3 4 ,1 4 3 ,1 4 4 ,1 4 6 ,1 4 8 , 149, 1 5 0 ,1 5 2 ,1 5 5 , 160, 202, 206 Modić, Karla 113 Mohačanin 64 Mopasan, Gi de (Maupassant, Guy de) 87 Morić Petrović, dr Slavka 115, 148, 268 Mujezinović, Ismet 206 Munk, Natalija 90 N Naceva, Mara 146 ,1 5 2 , 171 Načić, Jelisaveta 81, 199 Nakić, Olga 139, 201 Nećajev, S. G. 15, 39, 269 Nedić, Anka 197 Nedić, Milan 130,141 Nedić, Ivanka 134 Nenadović, Ljubomir 54 Nestorović, Bogdan 81 Niboaje, Eženi (Niboyet, Eugenie) 12 NikoUć, Andra 57 Nikolić, Darinka 70, 90, 267 Nikolić, Đorđe 76 Ninković, Anka 61, 62, 63, 6 5 ,1 9 8 Ninković, Milica 61, 62, 64, 65, 8 8 ,1 9 8 , 267 Nobel, Alfred 71 Novaković, Stojan 53, 54, 62 Novosel, Vanda 150, 152 O Obradović, Dositej 5, 23, 24, 25, 26, 256, 269 Obrenović, Ljubica 21 Obrenović, Aleksandar 61, 68, 73 Obrenović, Anka 27 Obrenović, Jevrern 26, 28 Obrenović, Milan 61, 64, 68, 69, 73 Obrenović, Miloš 20, 21, 22, 26, 28,29, 30, 5 1 ,8 8 Obrenović, Mihailo 30, 53 Obrenović, Natalija 68, 69, 81 Orfelin, Zaharije 5, 23, 256 Ostrovski, A. S. 63 Oto, Lujza (Otto, Luise) 14 Oven, Robert (Owen, Robert) 11, 14 P Paču, Laza 65 P^jić, Marija 134 P^jović, Radoje 94, 268 Pankherst, Emelin (Pankhurst, Emmeline) 72 Papenhqm , Berta 76 Papić, Žarana 220, 221 Papo, dr Roza 136 Pasković, Sofija 33 Paunović, Davorijanka 142 Pavelić, Ante 130 Pavlović, Milica 207 Pecić, Josif 52, 56, 266 Pehani, Milena 113 Pejnović, Kata 146,160, 206 Pejović, Fatima 134 Perović, Brana 209 Perović, Latinka 16, 6 4 ,1 8 6 ,1 8 9 ,2 1 7 ,2 6 9 Perović, Novica 267 Perovska, Sofija 63 Pešić, Milan 63 Petaković, Stevan 44 Petković, Leposava 106 Petrov, Dragica 138, 201 Petrović, Leposava 104 Petrović, Neškova Marta 23 Petrović, S. Mihailo 22 Petrović, Mileva 109 Petrović, Nadežda 69, 90,199 Petrović, Neško 23 Petrović, Novak 268 Petrović, Persa 206 Petrović, Ranko 87 Petrović, Razumenka 148 Petrović, Vukašin 76, 269 Petruševa, Olga 146 Pinterović, Persida 69 Pinto, R. Ester 66 Planojević, Mileva 142 Plejel, Dragutin 54 Pleško-Štebi, Cirila 106,113 Pleveva, Rosa 98 Poklepović, Vojka 201 Popadić, dr Jelena 89 Popović, D. 107 Popović, Jelena 148 Popović, Jovanka 133 Popović, Jovan-Sterija 26, 51, 256 Popović, R. Zar. 57 Popović, Stevan 46, 60 Popović-Brkić, dr Zorka 89 Pribićević, Ruža 148 Pribićević, Svetozar 114 Prodanović, Jaša65, 110, 114 Prodanović, Persa 148 Prodanović, Mica 148 Protić, Milica 197 Protić-Hlušička, Desanka 129, 268 Prudon, P J. (Proudhon, P J) 15, 39 R Radaković, Jovanka 134 Radišić, Stana 134 Radić, Stjepan 114 Radić, Mara 154 Radičević, Branko 131 �275 Radmilović, dr Jerko 267 Radosavljević, Dobrivoje 177 Radović, Aksentije 32 Radulović, Zorka 205 R^jić, Jovan 25 Ranković, Aleksandar 164, 165 Ratković, Lujza 197 Rebac, Hasan 107 Ribar, Ivo-Lola 137 Ristić, Sofija 207 Rodić, Mileva 160 Ros, dr Elizabet (Ross, Elisabeth) 90 Rose, dr 45 Roš, Lena 197 Rovbotam, Šejla (Rowbotham, Sheila) 7, 10 Rupena-Osolnik, Mara 146 Ruvarac, Ilarion 44 S Sahy, Juliška 134 Sand, Žorž (Sand, George) 87 Sandić, Aleksandar 32 Savić, Branka 148 Savić, Mileva-Olga 145 Savić, Milunka 90 Savić-Rebac, dr Anica 148 Sekulić, Isidora 87, 88, 1 0 6 ,1 0 7 ,1 0 9 ,1 4 8 Sen-Kroa, Avril de (Saint-Croix, Avril de) 72 Sen-Simon, C. H. (Saint. Simon, C. H) 1 0,14 Sende-Popović, Neli 134 Sestre Subotin 63 Sibold, Marija 63, 65,198 Simić-Hultkvist, Draga 75 Sinjkovska, Lerisa 201 Skenderova, Štaka 91 Skerlić, Jovan 21, 39, 65, 269 Sklevicky, Lydia 220, 269 Smiljanić, Leposava 134 Snećevina, Božana 198 Sofronić-Ler, Nada 220 Sokrat 23 Spasić, Jelena 76, 87 Spasić, Naka 148 Srećković, Anka 197 Sremec, Nada 146 Srnić, Jela 148 Srzentić, Ljubica 134 Stajić, dr Uroš 114 Stamenković, VasiUja Cica 134 Stanisavljević, Dragica 201 Stanišić, Slavko 94, 268 Stefanović, Draga 101, 148 Stefanović-Karadžić, Vuk 20, 22, 26, 28, 31, 51 Stojadinović, Milica-Srbkinja 31,197 Stojanović, Ljubinka 207 Stojanović, Nada 204 Stojanović, Ružica 109,111 Stojiljković, Dragoljub 63 Stojković, Atanasije 25 Stojković, S. Borivoje 27, 37 Stokić, Zorka 134 Subotić, Jovan 46 Subotić, Savka 70, 74, 88,199 Subotin, Mira 201 Subotin, sestre 63 Suslova, Nadežda 45, 62 Sutner, Berta fon (Suttner, Bertha von) 71 Svjatlovska, dr 198 Š Šafarikova, J. Š. 87 Šapčanin, Milorad 85, 86 Šegvić, Zdenka 139, 201 Šiljak, Jovanka 107 Šinko, Ervin 72 Širmaher, Keti (Schirmacher, Katy) 73, 74 Šlander-Marinko, Mica 146 Špaček, Klara 52 Špaček, Leopold 52 Štebi, Alojzija 99, 107, 113, 269 Štok, Mira 201 Šubakić, Radmila 139, 201 Šuvaković, Milica 117,119 T Tadić, Ruža 171 Tamel, Anka 104 Taneska, Ljiljana 268 Taušanović-Đorđević, Sofija 55 Tavčerjeva, Franja 109 Terzi-Bašić, Ljubica 197 Tešić, Vladeta 52 Tejlor, Herijet (Taylor, Hariet) 12,13 Tirol, Kristina 27, 28 Tirol, Dimitrije 27, 28 Tkačev, P N. 48 Todorović, Caca 201 Todorović, Pera 62, 64, 267 Todorović, Poleksija 86 Tomić, Jaša 269 Tomić, Milica 88 Tomić, Velika 148 Tompson, Vilijam (Thompson, William) 10,12 Tomšič, Vida 128, 150, 152, 154, 160, 163, 166, 167,193, 1 9 6 ,2 16,269 Topalović, Živko 147 Toroman, Jovan 36 Tristan, Flora 11,12, 13, 14, 72 Trubar, Primož 98 Tucović, Dimitrije 83 Turgenjev, I. S. 63 V Varađanin, Arkadije 73, 88 Vasiljević, Alimpije32, 56, 58 Veg, Sandor 268 Velebit, Ljubica 134 Veljković, Nadežda 82, 88 Vicković, Jelena 94 Vidakova, Mila 32 Viler, Eni (Wheeler Anne) 10,11 Vinterštjyn-Jovanović, Ruža 109 Višnjevac, Smilja 134 Višnjić, Petar 268 Vitković, Gavra 63, 64 Vitković, Lujza 63, 64 �276 Vlahović, VeJjko 186 Volter (Voltaire) 16 Vozarević, Grigorije 27 Vozarević, Sara 27 Vučetić, Ilija 31, 32, 34, 47 Vučković, Zdravica 134 Vujić, Darinka 198 Vujić, Sofija-Klara 47 Vujošević, Ubavka 82, 83 Vujović, Milica 197 Vukomanović-Karadžić, Mina 31 Vuletić, Vitomir 16 Vulović, Milka 6 9 ,1 9 8 Vulstonkraft, Meri (Wolstonekraft, Mary) 7 ,1 2 Z Zečević, Danica 120, 201 Zečević, Miljan 268 Zeko vic, Nevenka 134 Zuban, Laza 28 Ž Žiropadija, Živka 205 Živanović, J. 35 Žižmund, Marija 104 Žižović, Milica 205 Žujović, Jovan 60, 267 A �Izdavači: "DEVEDESETČETVRTA", Svetozara Markovića 50/11 & "ŽENE U CRNOM” Za izdavače: Gordana Davidović-Kecman, Slavica Stojanović Jasmina Tešanović, Stasa Zajović Urednica: Slavica Stojanović Redakcija teksta: Dejan Nebrigić Prevodite Ijke: Vanda Perović, Stanislava Lazarević-Resanović Računarska obrada teksta: Nina Popov Obrada fotografija: Papirint Štamparija pinKpress, Beograd 1996. Tiraž 500 Knjiga je realizovana uz pomoć i podršku ”TOWAE STIFTUNG”, Heidelberg Naslovna strana: Leposava Mihailović �CIP - KaTanonraaunja y ny5jiHKamijn HaponHaSHČJiHOTeKa Cpfinje, Eeorpan 316.622-055.2(497.1) EOXCHHOBPTh, He/ta Žensko pitanje u Srbiji: u XIX i XX vekii / Neda Božinović. - [Beograd]: "Devedesetčetvrta" : "Žene u crnom", 1996 (Beograd : Pinkpress). - 276 str.: ilustr.; 30 cm Bibliografija: str. 266-270. - Registar. ISBN 86-82449-09-9 342.72/. 73-055.2(497.1) 396(497.1) a) XCeHe - XIpyiuTBeHH nonowaj - Cpfiuja 19-20b b) XCeH H noKpeT - Jyroc/iaBnja c) CK XCencKa apyiiiTBa - JyrocnaBnja ID=45495820 ��TSLrn � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žensko pitanje u Srbiji u XIX i XX veku Creator An entity primarily responsible for making the resource Neda Božinović Source A related resource from which the described resource is derived https://www.memoryoftheworld.org/ Publisher An entity responsible for making the resource available Devedesetčetvrta Žene u crnom Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1996. Rights Information about rights held in and over the resource Nepoznato Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 56-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 286 str. AFŽ Neda Božinović NOB Srbija žene u NOB-u ženska štampa ženski pokreti žensko pitanje https://www.afzarhiv.org/files/original/c89bc6b5e02e950a920424756168cb49.pdf 792d3cbd1cf4eaa5337560b41fad8b6d PDF Text Text ��Političke teme Biblioteka suvremene političke misli �Izdanja Centra za kulturnu djelatnost Zagreb Političke teme Biblioteka suvremene političke misli Urednik Zagreb, 1987. Rađule Knežević �Žensko pitanje I ■ ■ ■ ■ ■ ■ socijalističko sam oupravljanje ■v Blaženka Despot cekade �Copyright Blaženka Despot,1987. �Kazalo 1. Što žene imenuju muškim mišljenjem 2. Emancipacija i tehnologija 3. Povijest i socijalistička priroda 4. Povijest i priroda žene 5. Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje 107 Pogovor 144 7 39 58 89 Bibliografske jed in ic e autorice na temu ženskog pitanja 149 Literatura 151 ��Što žene imenuju muškim mišljenjem? »Misli vladajuće klase u svakoj su epohi vladajuće misli, tj. klasa, koja je vladajuća materijalna sila društva, istovremeno je njegova vladajuća duhovna sila. Klasa, kojoj stoje na raspolaganju sredstva za materijalnu proizvodnju raspolaže samim tim i sredstvima za duhovnu proizvodnju tako da su joj zbog toga, uzevši u prosjeku, podređene misli onih, koji su lišeni sredstava za duhovnu proizvodnju. Vladajuće misli nisu ništa drugo do idealni izraz vladajućih materijalnih odnosa, tj. u obliku misli izraženi \ Jadajući materijalni odnosi, dakle, idealni izraz odnosa, koji bas jednu klasu čine vladajućom, dakle, misli njene vladavine. Individuumi, koji sa­ činjavaju vladajuću klasu, imaju između ostaloga svijest i stoga misle; ukoliko oni, dakle, vladaju kao klasa i određuju čitav opseg jedne histo­ rijske epohe, razumije se po sebi, da oni to čine u svim njenim dimenzi­ jama, dakle, između ostaloga vladaju i kao mislioci, kao proizvođači misli, upravljaju proizvodnjom i raspodjelom misli svoga vremena, da su, dakle, njihove misli vladajuće epohe. . .« Marx — Engels: »0 proizvodnji svijesti«, Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 313. Dodali bismo: v l a d a j u ć e m i s l i j e d n e e p o h e su m i s l i ne s a mo v l a d a j u ć e kl as e, ve ć i vl adaj ućeg SPOLA. �I Da bi se pokazalo kako vladajuća misao jedne epohe nije samo misao vladajuće klase, već i misao vladajućeg spola, nije slučajno izabrana kritička analiza Hegela. Na Hegelu, odnosno, dijalektičko-spekulativnoj metodi filozofije slo­ bode, pokušat ćemo ukazati na razliku klasnoga i spolnoga pitanja, odnosno, osnovnu tezu da žene ne ozbiljuju nivo emancipacije klase kojoj pripadaju. Kritička analiza Hegela treba pridonijeti samoosvješćivanju žena da moraju napustiti zdravorazumsko shvaćanje svoje emancipacije kao oslobađanja od muškarca, od nje­ gove kontrole njihove seksualnosti i fertiliteta, kao, napo­ kon, njihovo traženje za pukom ravnopravnošću sa muš­ karcima. Upoznavanje sa dijalektičko-spekulativnom me­ todom filozofije slobode dovodi do svijesti da je problem emancipacije žena jedinstven sa poimanjem slobode. Unutar filozofije prije Hegela, žensko pitanje ne može se ni postaviti, niti žene mogu postaviti pitanje slobode, jer kao spol u njoj ne učestvuju. Filozofi koji prethode Hegelu i koji izlaze iz metafizičkog mišljenja, nemaju što reći o ženi, jer je u metafizičkom mišljenju razlika između muš­ karca i žene ukinuta u pojmu »čovjek« koji je racionalno biće i prema tome postoji samo jedna filozofija i samo jed­ no mišljenje. Ako filozofi prije Hegela — dakle metafizičari — nešto kažu o ženama, oni to kažu sasvim privatno. Kada daju zajedljive primjedbe o ženama, kao primjerice Schopenhauer,' onda to oni govore iz svojih nesretnih iskustava sa ženama, iz svojih političkih, religioznih opredjeljenja, dakle, iz nečega što je heteronomno za samu stvar. Ta miš­ ljenja nemaju nikakve veze s njihovom filozofijom, jer i/, metafizičke filozofije nikakvi filozofijski odnos spram žena nije. moguć. U Hegela koji ide na nadvladanje metafizike, na apsolutnu filozofiju, pokazat će se nemogućnost uteme­ ljenja ženskog pitanja u filozofiji uopće, baš zato što je Hegelova filozofija apsolutna, s jedne strane; a pošto se radi o nadvladavanju metafizike, razlike zbiljnosti i idealilcta, s druge strane, to se ukidanje mora povijesno posredo[1] Vidi: Was Philosophen iiber Frauen đenken?, Miinchen, 1980 �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 9 vati a samo se povijesno posredovanje može staviti u pi­ tanje. Apsolutna filozofija jest ideja izložena u vremenu, dakle u. svjetskoj povijesti, a pošto u svjetskoj povijesti postoje individue koje se odnose, pa tako i muškarac i žena, zatim čovjek i država itd., sve je to imanentno Hegelovoj filozofiji. Budući da je Hegel apsolutnu filozofiju utemeljio na ideji u vremenu ili svjetskoj povijesti, u kojoj se zbivaju sva pos­ redovanja slobode, da bi ona bila konkretna, tekstovi koji su relevantni za žensko pitanje prvenstveno su: Filozofija povijesti i Filozofija slobode. Hegel je svojom filozofijom, svojim posredovanjem slo­ bode neophodan utemeljenju jednog marksističkog feminizina, jer je Marx već učinio temeljitu kritiku Hegelove filo­ zofije prava, Hegelove filozofije države, Hegelove filozofije državnog prava, Hegelove dijalektike i filozofije uopće. Marx vrši kritiku Hegelove filozofije istim kategorijalnim aparatom dijalektičko-spekulativne metode i deducira njo­ me proletarijat, koji, kao niti žene, nije filozofijska kate­ gorija. Time se žensko pitanje dovodi u pojmovnu blizinu sa proletarijatom, jer im oboma nema mjesta u filozofiji slobode, ali zato im je mjesto u ozbiljenju filozofije. Razli­ čitost njihovog mjesta u ozbiljenju filozofije upravo je pro­ blem jednog marksističkog feminizma. II Filozofija povijesti u Hegela ide od pretpostavke da su zbivanja u povijesti bila umna. Zbivanja su bila umna zato jer u apsolutnoj filozofiji, u kojoj se ideja izlaže u vremenu ili u svjetskoj povijesti — ova je povijest potrebna kao posredovanje da se dođe do apsolutne umnosti, do ap­ solutne spoznaje. Um je beskonačan, um je naprosto supstancijalna moć, pa prema tomu se ta supstancijalna moć kao ideja izložena u vremenu povijesno posreduje. Pitanje je: koja je krajnja svrha svijeta? Ako je moćan taj um koji uspostavlja povijest, cijela se svjetska povijest zbiva na du­ hovnom tlu. To je za Hegela važno, jer kod njega postoji ideja koja se izlaže u prostoru a to je priroda, koju obra­ đuje u Filozofiji prirode. Povijest po umu, svjetska povijest, međutim, zbiva se u ideji vremena i, dakle, na tlu duha. Za apsolutnu filozofiju bitno je da odredi koje su to osobine duha. Jedino je na tlu duha moguće da posredovanjem svjet- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 10 ske povijesti, apsolutnom spoznajom dođe duh samome se­ bi. Prva je karakteristika duha — supstancija duha. Ona je Slobodna ili jedina istinitost duha kao sloboda. Zbog toga je Hegelova filozofija — filozofija slobode. Svjetska povijest ne može biti ništa drugo nego stalno posredovanje u slo­ bodi, svjetska je povijest u prvom redu napredovanje u svi­ jesti o slobodi. Radi se naime o tome da je duh »Bei sich selbst sein < duh je jedino pri sebi, pa je njegova prva ka­ ; rakteristika da je slobodan, jer sve drugo što jest spram nečega se odnosi i o nečemu ovisi i upravo zato što o ne­ čemu ovisi je bitno neslobodno. A samo ono što se ni na što ne odnosi ostaje samo pri sebi i apsolutno je slobodno. Taj duh koji je »Bei sich selbst sein«, baš zato što je stalno pri sebi i samo se na sebe odnosi, jest apsolutno slobodan, pa će svjetska povijest biti napredovanje u svijesti o slo­ bodi. Jer ona je umna upravo zato jer će se supstancijalitet uma povijesno tako posredovati da će se (da se izrazim go: tovo marksistički) povijesne etape razlikovati po napredo­ vanju u svijesti o slobodi. I tako će Hegel smatrati da je prirodno stanje bitno neslobodno jer u njemu nitko nema svijest o slobodi, a bez svijesti o slobodi nema ni nje same. Po Hegelu se svijest o slobodi prvi put javlja kod Istočnjaka, dakle u istočnim kulturama, ali samo svijest da je je­ dan slobodan (faraon koji ima oznake božanstva), a upra­ vo su zato svi drugi neslobodni. Ako su neslobodni oni su neumni, povijest im nije umna ili je na vrlo niskom stup­ nju posredovanja umnošću. Lijepa je kultura Grka, reći će nam zatim Hegel, počela s tim da su neki ljudi slobodni. Germansko-kršćanskoj kulturi Hegel će potom dati onu ulo­ gu svjetskog duha u kojoj je spoznato da je čovjek slobo­ dan, tj. da su svi slobodni. U tome i jest taj novovjekovni senzibilitet, ta evropska kultura, taj modemi duh, svijest o tomu da su svi slobodni (o čemu će još biti riječi). Ako se apsolutna filozofija, apsolutno znanje mora posre­ dovati povijesnošću, a povijesnost je umna, svjetovnovst uma je umna zato jer je po duhu a duh je sloboda. Pitanje je ovdje koji su instrumenti slobode? Nama je to intere­ santno jer su to žive individue, pa između ostalog i muš­ karci i žene, i narodi, i rase itd. Oni su instrumenti slobo­ de, tako da svaki radi individualno po svojim strastima. Borba tih strasti zbiva se tako da mora pobijediti um, a sama se apsolutna ideja povlači na stranu i pušta da se strasti same bore da bi um pobijedio i u tome je lukavstvo �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 11 uma. Strasti se bore za ideju koja ostaje odmaknuta, a naiavno da u strastima kojima su pokretači ljudi, ono što je umno mora pobijediti, kako bi Hegel rekao, vidljivo je to od svakodnevnog našeg posla da samo na jedan način nešto možemo svrhovito učiniti, pa dakle umno, do toga da svaki konflikt ili svako zbivanje pobjeđuje um. Tako naše strasti rade kako bi apsolutni duh sam sebe spoznao, a time i mi radimo na povijesnosti, odnosno na našem napredovanju u ideji slobode. Međutim, kod Kanta bi to značilo da su ljudi instrumentalizirani od slobode; a da je čovjek od bilo čega instrumentaliziran — to je za Kanta nemoralno. Me­ tafizičko se mišljenje i kreće u ovom krugu. Instrumentalizirati nekoga za neku drugu svrhu izvan njega jest nemo­ ralno. Ali kod Hegela je to metafizičko mišljenje jedna apstraktna aporija: ili biti instrumentaliziran ili biti slo­ bodan. To što mi radimo kao instrumenti slobode jest up­ ravo naša ćudorednost i mi radimo za nijezinu umnost, ra­ dimo umno, i jedino se tako oslobađamo i napredujemo u slobodi/ Prema tome je upravo najviša umnost i najviša slo­ boda biti instrumentaliziran od slobode, što znači biti ću­ doredan. Mi smo ćudoredni upravo onda kad smo instru­ mentalizirani od slobode i samim time bitno slobodnoj Hegel je ovdje htio pokazati da je dilema biti instrumen­ taliziran ili biti slobodan, apstraktna aporija. Biti instrumen­ taliziran od slobode i za slobodu, znači biti slobodan. Pot­ puni je objektivitet duha u državi. Država je objektivni duh i realitet, apsolutni duh ima objektivni realitet u zbilj­ nosti države. Objektivni duh je država u cijelom svom rea­ litetu i s tim je ovdje apsolutna istina koja je objektivirana u toj instituciji. Kako se taj individuum sa svojim strasti­ ma odnosi spram države? Hegel sm atra da imamo apstrakt­ ne i metafizičke predrasude o slobodi i subjektivnoj volji, i onoj slobodi koja je objektivna u državi. Naime, Hegel ov­ dje ide protiv teorija o državi koje su nastale na temelju teorija društvenog ugovora od Rousseaua nadalje. »Glavna je stvar da sloboda, kako se ona određuje poj­ mom, nema za princip subjektivnu volju i samovolju, nego uviđavnost opće volje, i da je sistem slobode slobodan raz­ voj njenih momenata. Subjektivna je volja posve formalno određenje u kojemu i ne leži ono što ona hoće. Samo je umna volja ono općenito što se u sebi samome određuje i razvija, izlažući svoje momente kao organske članove. O tak­ voj gotskoj gradnji katedrale stari nisu ništa znali«.2 MetaL2] Hegel: Filozofija povijesti, Zagreb, 1966, str. 53. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 12 fora o gotskoj katedrali ukazuje da je subjektivna volja ili subjektivna sloboda naprosto samovolja koja ni ne zna šta hoće i nije ništa, nego je samo ona volja koja je umna i ko­ ja je, dakle, ostvarena u državi. Prema tomu, pojedinac tu nikako ne može biti slobodan prije države, nego on može tek u državi biti slobodan, naprosto zato što je država ta objektivna istina i objektivni duh. Odnosno, on će biti slo­ bodan ukoliko sluša zakone. Individualna je volja kao sub­ jektivno određenje, samovolja, koja je neumna, a ona opća volja, umna, jest u državi; individua je slobodna samo onda kada sluša državu (i »rukovodstvo«, rekli bismo danas, Hcgel će reći birokrate). (Slobodna volja je jedino ona koja zna šta hoće, apsolutnom je metodom određena razlika sub­ jektivne volje kao subjektivističke ili kao proizvoljnosti i one umne volje koja nam posreduje povijest upravo kao umnu i kao slobodu. \ Za žensko pitanje, za emancipaciju žena bitan je odnos individue i države kao pretpostavke slobode, da bi se žene oslobodile pukog zdravorazumskog shvaćanja slobode izvan toga odnosa. U Hegelu će se žena u tom smislu prvi put spomenuti u Filozofiji prava, gdje Hegel govori o patrijar­ hatu, što ćemo još analizirati. U prirodnom stanju nema slobode, jer nema svijesti o slo­ bodi. To je tek početak povijesti, početak posredovanja iza kojega tek dolazi napredovanje u slobodi. »To je prirodno stanje i prema svome pojmu onakvo ka­ ko ga empirijski nalazimo u egzistenciji. Sloboda kao idealitet neposrednoga i prirodnoga ne opstoji kao nešto ne­ posredno i prirodno, nego se naprotiv mora steći i tek za­ dobiti, i to beskonačnim posredovanjem u njegovanju zna­ nja i htijenja. Stoga je prirodno stanje naprotiv stanje ne­ pravde, sile, neobuzdanog prirodnog nagona, nečovječnih djela i osjećaja. Na svaki način, opstoji ograničenje s po­ moću društva i države, ali ograničenje onih tupih osjećaja surovih nagona kao nadalje i reflektirane proizvoljnosti volje i strasti.«3 Dakle, sve što mi zovemo ograničenjem vo­ lje kad metafizički mislimo, jest za Hegela samo ograniče­ nje onih tupih strasti po kojima je čovjek upravo neslubodan. To ograničavanje pada u posredovanje kojim se tek proizvodi svijest i htijenje slobode kakva je ona zaista, tj. umna i prema svome pojmu. »To je ono vječno nerazumi­ jevanje slobode što se ona uvijek shvaća kao formalna u [3] Ibid, str. 46. �što žene imenuju muškim mišljenjem? 13 subjektivnom smislu, kao apstrahirana od njenih bitnih predmeta i svrha. Tako se ograničenje nagona, žudnja i strasti koja kao takva pripada samo partikulamoj individui, samovolji i proizvoljnosti, uzima kao ograničenje slobode. Naprotiv, takvo je ograničenje upravo uvjet iz kojega pro­ izlazi oslobođenje, a društvo i država jesu ona stanja u ko­ jima se sloboda štaviše ostvaruje.«4 Ako se mi kao žene pozivamo na slobodu, a bez primanja ovog posredovanja hegelijanski bi nam se reklo:/pa vi se borite za one slobode, one strasti koje su upravovneumne, jer ono što jest umno upravo je to ograničenje i erosa i stra­ sti i dovođenje individue u odnos sa državom, jer je tek ona objektivitet slobode, pa je tek u odnosu spram nje i zakona, sloboda djelatna po sebi i za sebe i mi smo utoliko u napre­ dovanju pojma slobode ukoliko smo u odnosu sa zakonom i državom! Stoga Kegel smatra da je prva pretpostavka um nos ti tog odnosa u patrijarhatu (i u ograničavanju pu­ ke čulnosti prirodnoga stanja). Tek u njemu nastaje i sloboda za nas ukoliko hoćemo umnu volju, a ne svoju sub­ jektivnu apstraktnu volju, a sam je patrijarhat baziran na porodici. »Patrijarhalno se stanje ili u pogledu cjeline, ili bar u pogledu nekih pojedinih grana smatra odnosom u kojemu s onim što je pravno nalaze svoje zadovoljenje ujedno ću­ doredni i duševni element pa se sama pravda i prema svom sadržaju istinski vrši samo u vezi s njim. Patrijarhalnom je stanju osnovom odnos familije koji sa sviješću razvija prvu ćudorednost kojoj država pridolazi kao druga. Patrijarhalni odnos je stanje prijelaza u kojemu je familija već sazrela u pleme ili narod, pa je stoga veza već prestala biti samo veza ljudi i povjerenja, postavši vezom službe. Ovdje prije svega valja govoriti o ćudorednosti familije.(Familija je sa­ mo jedna osoba, njezini su članovi svoju osobnost (a s njo­ me pravni odnos kao i daljnje partikulam e interese i sebič­ nosti) ili međusobno napustili (roditelji), ili tu osobnost još nisu postigli (djeca koja se isprva nalaze u goru navedenom prirodnom stanju). Članovi su na taj način u jedinstvu osjećaja, ljubavi, u međusobnom povjerenju, u vjerifAi lj w bavi ima jedna individua svijest o sebi u svijesti \lruge, odrekla se sebe, a u tome međusobnom odricanju ona je zadobila sebeUisto tako drugi poput same sebe kao jednu s onom drugom). Daljnji interesi potreba, vanjskih prilika života, kao i izgrađivanje unutar nje same, sačinjavaju u [4] Ibiđ, str. 47. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 14 pogledu djece zajedničku svrhu. Duh familije, penati, isto su tako jedno supstancijalno biće kao duh nekog naroda u državi, a ćudorednost u jednom i u drugom sastoji se u os­ jećaju svijesti i htijenju, ne u individualnoj ličnosti i inte­ resima, nego u općoj bitnosti svih njihovih članova. Ali to se jedinstvo u familiji uglavnom osjeća, ostaje unutar pri­ rodnog načina; država treba da nadasve (ovo sam potcrtala, B. D.) respektira pijetet familije; s pomoću nje ima ona za svoje pripadnike takve individue koje su već kao takve za sebe ćudoredne (jer kao osobe one to nijesu) i koje za državu donose sa sobom zrelu podlogu po kojoj se osjećaju kao jedno s cjelinom«.5 Upravo samo onda kad jedna filozofija kao Hegelova, smjera da bude apsolutna istina i apsolutna sloboda, da duh bude slobodan, jer može spoznati sam sebe, naša sloboda može biti samo u napredovanju svijesti o slobodi sa potpu­ nom sviješću da treba odbaciti subjektivnu slobodu i biti instrumentaliziran od apsolutne ideje. Ćudoredni moral u napredovanju ka slobodi možemo imati samo kao individue u odnosu spram države, s jedne strane, a s druge strane, ta država mora insistirati na familiji gdje se vrši (kako bi­ smo mi danas rekli) socijalizacija: da upravo svaka jedin­ ka bude u svojoj subjektivnoj volji ukinuta u ime te cjeli­ ne. Pri tomu je patrijarhat prva pretpostavka slobode. Uz cijelo određenje familije kao mjesta ćudorednosti i ukidanja individua da bi se mogli odnositi spram države kao realiteta slobode, ona je otporni materijal za Hegelovu metodu. Familija je jedan tamni temelj, nešto prirodno, jer se radi o spolovima, radi se o djeci, starcima, radi se o dobnim razlikama, o biološkoj reprodukciji, što je sve priroda. A kako je u početku rekao — sloboda po sebi i za sebe ne dobiva se po ideji koja ije u prostoru, dakle u pri­ rodi. Obitelj već zato što je sastavljena od prirodnih indi­ vidua ima jednu biološku funkciju. Ona je tamni talog, mulj, apsolutnom duhu, koji sada iz svoje umnosti, kao ipak pretpostavke svjetske povijesti da rađa individue, mo­ ra biti čim više posredovana. To znači što više ukinuti sub­ jektivnu slobodu, pogotovo spolnost, a to se može tako da individuum bude ukinut u ime familije kao cjeline koja gaji u sebi osjećaje. Ali osjećaji nisu kategorija apsolutnog du­ ha, pa će za Hegela zato familija još uvijek biti tamni ta­ log. Država mora posredovati tu osjećajnost jer joj ova is[5] Ibid, str. 47 — 48. �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 15 poručuje takve individue koje slobodu vide u odnosu sa državom, odnosno, koje u državi vide naprosto umnost. Hegelova apsolutna filozofija, koja ide na ukidanje metafizike, mora definirati i familiju i ženu. Umnost je odnos spram zakona, a spram zakona individua ne može stajati direktno, nego će umno i ćudoredno Hegel morati postaviti tako, da je dužnost čovjeka da stupi u brak, dužnost da rađa djecu; dužnost upravo zato jer kao individua može imati suviše subjektivne volje koja je neumna. Posredovanje sa umnom voljom omogućeno je na prvom stupnju ukidanjem poseb­ nosti u familiji, tako da familija postaje cjelina. U zabludi smo ako danas govorimo o slobodi a da pri tom ne znamo šta Hegel podrazumijeva pod slobodom i umnošću. Mi svi živimo u sjeni Hegela, svjesno ili nesvjes­ no, htjeli mi to ili ne. Njegova država je tu. Ona nam se nameće kao umnost, pa čak i kao sudbina. To Hegel i po­ kazuje u razgovoru sa Napoleonom u Filozofiji povijesti. »Kad je Napoleon jednom razgovarao sa Goetheom o pri­ rodi tragedije, rekao je da se novija tragedija od stare bit­ no razlikuje po tome što mi više nemamo sudbine, kojoj bi ljudi podlegli, i što je na mjesto starog Fatuma stupila politika. Prema tome bi nju trebalo upotrebljavati kao no­ viju sudbinu za tragediju, kao naj neodoljivi ju silu pred kojom se individualitet ima prignuti.«4 III Odnos individue spram države kao objektiviteta slobode, posredovan familijom, zbiva se na području prava. Slobode nema u prirodi, priroda je neslobodna kategorija — ideja izložena u prostoru. Stoga će se svo posredovanje slobode izvesti na području prava — sloboda jest moguća samo posredovana pravom. »Tlo je prava uopće ono duhovno, a njegovo pobliže mje­ sto i ishodište volja koja je slobodna, tako da sloboda čini njegovu supstanciju i određenje, a pravni je sistem carstvo ozbiljene slobode, svijet duha proizveden iz njega samog kao druga priroda«.6 Nema slobode bez posredovanja pra­ 7 vom, jer je upravo pravo ozbiljenje slobode ili ono posredo­ vanje što ukida prirodu. Ući u pravo, smoći ući u slobodu. [6] Ibid, str. 293. [7] Hegel: Osnovne crte filozofije prava, Sarajevo, 1964. str. 31 — 32. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 16 Bez posredovanja pravom nema slobode, jer bez njega osta­ ju prirodne kategorije, a priroda je po svom bitnom odre­ đenju neslobodna. Ideja po sebi i za sebe slobodne volje posreduje se pravom kao ozbiljenje slobode ili slobodna volja. Međutim, u samoj Filozofiji prava Hegel ima još u pravu tri posredovanja, beskonačno posredovanje slobode. A ta su tri posredovanja u filozofiji prava: sfera apstrakt­ nog ili formalnog prava, zatim sfera moraliteta i sfera običajnosti. I unutar prava posredovanje ide još kroz te tri sfere. Ovo je posredovanje sfera apstraktnog ili formalnog prava, sfera moraliteta, sfera običajnosti. U sferi običajnosti nalaze se porodica, građansko društvo i država. Zadržat ćemo se pobliže na sferi običajnosti, iako se prve dvije ne mogu sasvim mimoići iz posve određenog razloga, jer se i radi o ideji po sebi i za sebe slobodne volje, bez koje slobode nema. Paragraf 11: »Samo tek po sebi slobod­ na volja jest neposredna ili prirodna volja. Određenje raz­ like koju u volji postavlja pojam koji sam sebe određuje pojavljuje se u neposrednoj volji kao sadržaj koji nepo­ sredno postoji. To su nagoni, želje, sklonosti, pomoću kojih je priroda odredila volju. Taj sadržaj u svom razvijenom određenju dolazi doduše od umnosti volje, pa je tako po sebi uman. Međutim, otpušten u takav oblik neposrednosti on još nije u obliku umnosti. Taj je sadržaj, doduše, za mene, moj uopće, ali ovaj oblik i ovaj sadržaj još su razli­ čiti. Volja je tako u sebi konačna volja«.8 Mislim da se iz ovog paragrafa najbolje vidi što znači determiniranost volje kao moje volje, koja se može meni uči­ niti kao moja uopće, ali to je ipak samo konačna volja. Tek ta konačna volja mora ići u beskonačno posredovanje ideje po sebi i za sebe slobodne volje, da bi bila slobodna, odnos­ no, beskonačna volja je ona koja hoće samu sebe ili slobo­ du. Beskonačna volja je sloboda, ako hoće samu sebe. Ove sve naše volje su konačne volje i po tome mogu tek stupiti u posredovanje, ali same po sebi nisu slobodne. Ova bes­ konačna volja koja je sloboda, jer mi razgovaramo o slo­ bodi, u § 22 određuje se: »Volja koja je bit, koja je po sebi i za sebe jest istinski beskonačna«.’ To je ta volja za slobo­ dom jer je njen predmet ona sama, dakle, on za nju nije drugo ili možda granica, nego se volja u njemu, naprotiv, sa­ mo vratila u sebe. Onda dalje nije »puka mogućnost, dispo­ zicija, moć, nego zbiljsko beskonačno, infinitum actum, jer [8] Ibiđ, str. 38. [9] Ibiđ, str. 44. �što iene imenuju muškim mišljenjem? 17 opstanak pojma ili njegova predmetna spoljašnost jest unutrašnjost sama«. Ovim smo metodologijski riješili da se radi o posredovanju beskonačne volje po sebi i za sebe koja je sloboda. A ta se volja mora posredovati, u kojoj sva­ ki moj uopće je konačna volja, i da bi ušao u slobodu mo­ ram se posredovati. Ako se analitički izostavi sfera ap­ straktnog i formalnog prava, zbog metodologije našeg rada treba se ipak djelomično zadržati na sferi apstraktnog i for­ malnog prava, zato što kod Hegela treba uvijek ukazati, a da ne kažem, emocionalno, prokazati, to, da privatno vlasni­ štvo, porodica, građansko društvo i država stoje u protoku. To znači, kada se žene bore za bilo kakvu slobodu i ravno­ pravnost, a daje im se bilo koji argument protiv toga, onda treba pokazati da je Hegel superioran svakoj drugoj argu­ mentaciji protiv žene, ali pod pretpostavkom protoka umnosti građanskog društva, podjele rada, a to znači nečeg par exellence klasnog. Svaka pozicija protiv žena, ili ograniče­ nje njezine slobode, mora se sukobiti sa privatnim vlasni­ štvom, sa građanskim društvom, dakle, sa klasnim katego­ rijama. Da bi uvijek ukazivali na taj protok između privat­ nog vlasništva, običajne sfere porodice, građanskog društva i države, moramo uzeti određenje vlasništva iz sfere ap­ straktnog ili formalnog prava koje inače ne uzimamo poseb­ no, a koja pretpostavlja moralitet i običajnost. Moja volja, moja konačna volja, može ući u objektivitet, da bi ja bio osoba, a ne prirodno biće, samo tako, da se ona objektivira, jer ako ja imam volju a vis a vis mene predmet, ako imam volju za tim predmetom, moja volja i predmet su u ap­ straktnom odnosu. Moja volja je realizirana tek kad taj predmet posjedujem. Pošto je moja volja posredovana slo­ bodom, ja tu slobodu mogu posredovati tako da je objekti­ viram u posjedu. Privatno vlasništvo je pretpostavka mene da budem slobodan čovjek. Da sam ja slobodan moram po­ sjedovati, dakle, moram imati privatno vlasništvo kao objektivaciju moje volje za predmetom. A posjed kao prav­ na kategorija (jedan cijeli pravni sistem štiti posjed) upra­ vo zbog toga je ozbiljenje slobode. Vidjeli smo Hegelovo određenje da je pravni sistem ozbiljenje slobode. Pravni sistem je to stoga jer nam čuva posjed, a posjed jest objektivacija moje volje da budem slobodan čovjek. U ovome se krije izvor Hegelovog mišljenja o ženama. U § 45 stoji: »Da ja imam nešto u svojoj čak spoljašnjoj vlasti, u tome se sastoji posjed, kao što je posebna strana da ja nešto činim svojim, iz prirodnih potreba, nagona i �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 18 proizvoljnosti, poseban interes posjeda. No, ta strana da sam ja sebi kao slobodna volja u posjedu predmetan, a time također zbiljska volja, sačinjava ono istinsko i pravno u tom određenju vlasništva«.'0 Dakle, tek ideja vlasništva, odnosno, pravna kategorija vlasništva, zbiljski čini moju slobodnu volju i mene kao slo­ bodu, jer je objektivirana u predmetnosti. Sve je drugo apstrakcija. Tu je velika prednost hegelijanske metode da ona nadvladava svaku metafiziku i apstrakciju. Apstrakcija je bila odijeljenost predmeta i volje. Ta metafizička apstrak­ cija se ukida time što moja volja postaje predmetna kao sloboda i to u privatnom vlasništvu. Paragraf 47: »Kao oso­ ba, ja sam sam, neposredno pojedinac — to u svom daljem određenju ponajprije znači: ja sam živ, u svom organskom tijelu, koje je moj po sadržaju opći, nepodijeljeni spoljašnji opstanak, realna mogućnost svakog dalje određenog opstojanja. No, kao osoba imam ja ujedno svoj život i tijelo kao i druge stvari, samo ukoliko je to moja volja. Prema tome, ja mogu i sebe imati samo kao moju volju, kao mo­ ju slobodu kao oblik mojeg posredovanja ideje po sebi i za sebe da bi bila slobodna volja, a to znači u posjedu«." Iza određenja vlasništva kao objektivacije volje u apstraktnom i formalnom pravu, prelazimo na sferu običajnosti. U sferi običajnosti najviše se može vidjeti razlika između zdravorazumskog shvaćanja i Hegelove apsolutne metode ili dijalektičko-spekulativne metode. Iz neposrednog iskustva, a po­ gotovo tko nije filozofijski obrazovan, pod običajem sma­ tramo uglavnom skup normi ili obrazaca po kojima se po­ naša jedno društvo, a da pri tom mislimo da bi se ono moglo ponašati i nekako drugačije. To za Hegela nije običaj, jer je običajnost posredovanje ideje po sebi i za sebe slo­ bodne volje. Prema tomu svrha je da se slobodna volja bes­ konačno isposreduje do slobode. A običaj će joj biti samo sredstvo tog posredovanja. Običajnost spada u neophod­ nost posredovanja slobode, a pojedinci nisu ništa drugo ne­ go — metaforički rečeno — marionete apsolutnog duha, ko­ ji nam daje običajnosne moći da naše individualne sudbine određujemo prema običajima kao svoje nužno posredova­ nje. To je upravo ono područje, gdje se sa Hegelom uvijek spore moralisti, a Hegel ima vrlo loše mišljenje o moralisti­ ma. Porodica i brak spadaju u kategoriju običajnosti. Od­ ređenje običajnosti u § 144 glasi: »Objektivno, običajnosno, koje stupa na mjesto apstraktnog dobra (a apstraktno do[10] lbid, str. 60. [11] lbid, str. 61. �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 19 bro je Kantov princip npr. treba da — primjedba D. B.) jest konkretna supstancija po subjektivitetu kao spas bes­ konačnom obliku. Ona postavlja u sebi razlike koje su time određene pojmom, pa po tome običajnosno ima čvrst sadr­ žaj koji je za sebe nuždan, te opstojanje uzdignuto nad sub­ jektivno mnijenje i nahođenje jesu po sebi i za sebe bitkujući zakoni i uredbe.«1 2 Zakoni i uredbe su po sebi i za sebe umni i koji nadvla­ davaju cijeli subjektivitet i ulaze u posredovanje apsolutne slobode, u određenju da su pojedinci instrumenti apsolutne slobode, što je dalje određeno u § 145: »Da je ono obi­ čajnosno sistem tih određenja ideja, to sačinjava nje­ govu umnost. Ono je na taj način sloboda ili po sebi i za se­ be bitkujuća volja kao ono objektivno, krug nužnosti čiji su momenti običajnosne moći, koje upravljaju životom in­ dividua, imajući u njima kao u svojim akcidencijama svoju predstavu, pojavni oblik ili zbiljnost.«1 Nad pojedincima su 3 kao individuama običajnosne moći, bolje vladaju njihovim sudbinama i onaj običajnosni krug: porodica, brak, građan­ sko društvo, država. To je upravo umno, jer oni nisu ništa drugo nego akoidencije ili pojavni oblik gdje se sloboda po­ sreduje. Sloboda ne smije biti apstrakcija, nego se mora posredovati u pojavnim oblicima, pa kad mi upadamo u krug nekih običajnosti, običaja, zakona i uredaba, onda se upravo ponašamo slobodno i umno jer smo mi predstave, akcidencije, ili pojavni likovi slobode po sebi i za sebe, vo­ lje koja hoće samu sebe. U to određenje običajnosti spadaju: brak, građansko društvo i država. Najprije smo počeli od braka i porodice da sebi metodologijski pojednostavimo razumijevanje Hegela. Vidjeli smo već u Filozofiji povijesti da je za Hegela familija i brak uopće jedan tamni mutni talog koji se ne da do kraja nadvladati. Brak je uvijek od­ nos između dva bića, dva prirodna bića, konkretno dva spo­ la, muškarca i žene. Dok je jedno biće kao biće prirodno biće, priroda, nema govora o slobodi. Ono može ući u slo­ bodu sa drugim prirodnim bićem samo tako da se posre­ duje običajnosno u braku. Da bi biće uopće bilo slobodno ono stupa u brak. Ako ne stupi u brak, onda živi kao prirod­ no biće, a prirodna bića su neslobodna bića. Prirodna bića tek pravnim posredovanjem dolaze u kategoriju ozbiljenja slobode. U brak će se stupiti kao u pravnu kategoriju, koja je u pravu jedan stupanj posredovanja, to je brak običajno­ sti, koji je za naš zapadnoevropski krug — o kojem Hegel [12] Ibid, str. 142. [13] Ib id, s tr. 142 — 143. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 20 govori — monogamna porodica i čak, nerazrješiva porodica. Ako ja mogu kao prirodno biće doći u kontakt sa drugim prirodnim bićem u slobodi a ne u prirodi, onda moram stu­ piti u brak koji je u pojmu nerazrješiv, jer ne mogu biti slobodan nego u ukinuću svoje prirode na taj stupanj da ona postane samo modalitet egzistencije, ispunjava pojam. »Običajnost braka sastoji se u svijesti o ovom jedinstvu kao supstancijalnoj svrsi. Time u ljubavi, povjerenju i za­ jedništvu cijele individualne egzistencije u kojem je uvje­ renju i zbiljnosti prirodni nagon snižen na modalitet jednog momenta i da se istakne duhovna veza u svom pravu kao ono supstancijalno, a time kao ono što je uzvišeno iznad slučajnosti, strasti i vremenski posebnog nahođenja kao onog po sebi nerazrješivog«. To znači da je svaki odnos pri­ rodnog bića i prirodnog bića, konkretno spolova, neslobo­ dan odnos, ukoliko nije u braku. Odnos među spolovima neslobodan je ako nije u braku, jer mu tek brak daje mo­ gućnost da svoju prirodnost svede na jedan nužan, na je­ dan minimalan nivo. Ali ono još uvijek ostaje priroda što je taj tamni talog da bi slobodu imao u toj svojoj vječnosti. No, u brak se stupa zbog toga da se stvori porodica, koju Hegel određuje u § 158. Upravo zato jer se prirodna bića moraju ukinuti kao prirodna u pravu ili u braku, porodi­ ca će značiti muškarca, ženu i djecu, ali tako da svi ukinu svoju individualnost u člana porodice. Pretpostavka je slobode življenja u porodici da se svaki osjeća kao član a ne posebna individua: »Porodica ima kao neposredni supstancijalitet duha svoje jedinstvo koje sebe osjeća, ljubav kao svoje određenje tako da opstoji uvjerenje da se ima samo svijest svog individualiteta u tom jedinstvu kao bit­ nosti koja po sebi i za sebe bitkuje da bi se u njemu bilo ne kao osoba za sebe nego kao član«.'4 Dakle, ja sam slo­ bodna osoba po sebi i za sebe, upravo zato jer djelujem ili se osjećam u jedinstvu sa porodicom, što znači da sam čo­ vjek. Kad bih se osjećao individua u porodici, onda bih bio neslobodan. Jedna je stvar da se u porodici svatko osjeća kap član i ukida svoju individualnost u ime slobode, a dru­ go je, da se ukidanje člana kao žena ili muškarac gleda na drugi način. Svaki se mora ukinuti u svom individualitetu da bi bio slobodan, ali posredovanje kojim se ukida muš­ karac kao član i žena kao član različito je. Kod Hegela takva razlika ne izlazi iz slučajnosti, nego upravo iz slobode, a ta je sloboda u tome što prirodne razlike muškarca i žene [14] Ibiđ, str. 149, § 158. �šio žene imenuju muškim mišljenjem? 21 u ovom duhovnom određenju braka i porodice postoje, jer se običajnosni supstancijalitet kao pojam pocijepao u sebi na duhovno i materijalno. Prema tome, da muškarac ima drugu ulogu a žena drugu, da muškarac ima duhovnu ulogu kao ono aktivno, koje je u odnosu sa državom dakle slo­ bodom, a žena ima ono prirodno ili materijalno ili pasivno, jer je njezina uloga u pijetetu, jest nužda običajnosnog ili tog nužnog posredovanja slobode. § 165: »Prirodna određe­ nost obaju spolova dobiva pomoću svoje umnosti intelek­ tualno i običajnosno značenje. To je značenje određeno razlikom u kojoj se običajnosni supstancijalitet kao pojam po sebi samome cijepa da bi iza njega dobio svoju živost kao konkretno jedinstvo.«1 Da bi dalje u § 166 sasvim odre­ 5 đeno rekao za žene: »Ono jedno stoga je ono duhovno kao ono što sebe razdvaja u osobnu samostalnost koja bitku je za sebe i u znanje i htijenje slobodne općenitosti, samosvi­ jest pojmovne misli i htijenje objektivne konačne svrhe. Ono drugo (drugi spol, prim. D. B.) je ono duhovno koje sadržava u slozi kao znanje i htijenje sups tanci jalnog u obliku konkretne pojedinačnosti i osjećaja. Ono prvo u odnosu prema spolja nešto moćno i djelatno, ovo drugo pasivno i subjektivno. Mužu je stoga i zbiljski supstancijalni život u državi, znanosti i slično, te inače u borbi i radu sa spoljašnjim svijetom i sa sobom samim, tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva samostalnu slogu sa sobom čiji mirni zor i osjećaj subjektivne običajnosti ima u porodici u kojoj žena ima svoje supstancijalno odre­ đenje, a u tom pijetetu svoje običajnosno uvjerenje.«1 To 6 je inače paragraf koji je najkarakterističniji, a čini mi se da ga apstraktno razumijemo. Zbog važnosti za uteme­ ljenje marksističkog feminizma vratit ćemo se u slijede­ ćem poglavlju još jednom na analizu ovih Hegelovih teks­ tova. Naime, ne bismo razumjeli ništa od Hegela, bi­ li bi i suviše zdravorazumski kad ne bismo razum­ jeli da ta razlika ide iz apsolutne metode. To da je žena ono drugo, to je umno po sebi i za sebe, jer se obi­ čajnosni supstancijalitet pocijepao u sebi na ono prvo i na ono drugo, kad se ukidaju prirodna bića da bi bila slo­ bodna bića u braku i porodici, kao članovi imaju u to­ me različite uloge — to je po sebi za sebe umno. Inače ne bi bilo umnosti u prirodnoj razlici spolova. Prirodna raz­ lika spolova i postoji da bi se po sebi i za sebe mogao ci* [15] Ibid, str. 154. [16] Ibid, str. 154. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 22 jepati običajnosni supstancijalitet i posredovati sa slo­ bodom. Kada imamo takvu porodicu u kojoj su se ukinuli individualiteti kao članovi i to ukinuli jedni u duhovno, a jedni u materijalno, jedni u aktivno, jedni u pasivno u ime slobode, porodica postoji zato da odgaja dje­ cu. Jedan oblik porodice odgovara jednom određenom dru­ štvu, jednoj određenoj socijalizaciji. Potrebna je takva so­ cijalizacija koya treba građanskom društvu i slijedeće je poglavlje Filozofije prava: »Građansko društvo«. Cijeli prob­ lem treba gledati u historijskom posredovanju: najprije privatno vlasništvo, pa brak, pa porodica sa socijalizaci­ jom djece, a zatim građansko društvo, koje također spada u kategoriju običajnosti. Porodica i jest dio građanskog društva i posredovanje ideje po sebi i za sebe slobodne voljje kao običajnosne kategorije i da bi ušli u građansko društvo. Hegel će pokazati, da je sve ovo bilo umno posre­ dovano zbog ozbiljenja umnosti same. Svaki mali oblik umnosti je viši oblik, ali traži sve niže oblike posredovanja (prema tome trebali smo imati takvu porodicu, takav brak, takvo vlasništvo, takvo shvaćanje slobode) da bi pokazali da je građansko društvo umno. Engels, koji je uvijek znao reći mnoge istine, kaže: »I Hegel i Goethe su bili olimpijski Zeusi u svom području ali im je virio komad filistarskog perčina.«'7 Ovo nije komad nego sasvim cijeli filistarski perčin, jer takve apoteze građanskog društva nigdje nema, gdje se ono smješta u sferu običajnosti, što znači u sferu posre­ dovanja po sebi i za sebe slobodne volje. Građansko društvo je neophodno posredovanje u apsolutnoj slobodi. To da su ljudi sebični, kod Hegela igra pozitivnu ulogu. Svaki radi iz svoje sebičnosti, a pošto svi više rade iz svoje sebičnosti, ra­ de i za dobro drugih. Ja kao svoja konačnost i svoja sebič­ nost i svoja pojedinačnost, dobivam svoje priznanje umno­ sti upravo zato jer sa svojom sebičnosti dolazim u općosl. To je apoteza podjele rada, umnosti podjele rada. Građansko društvo sa svojim potrebama i s ogromnim brojem zadovo­ ljavanja potreba, gura pojedinca u podjelu rada da bude se­ bičan, da mnogo radi, a s time radi za opće dobro. Ideja je lukava i sebičnost iskorištava za posredovanje slobode, da se iz svoje sebičnosti radi na opću dobrobit i da je pojedina sebičnost, ja kao pojedinačno, ili moje pojedinačno opće, nadvladano kao umni svijet. Stoga je trebalo prije toga ovakvo određenje braka i porodice i socijalizacije djece.1 7 [17] Vidi: Engels: Luđ\vig Feuerbach i kraj njemačke filozofije, Zagreb, 1947, str. 13. �Što žene imenuju muškim mišljenjem? 23 »Posredovanje da se partikulariziranim potrebama pripremi i stekne isto tako partikularizirano sredstvo jest rad, koji od prirode neposredno isporučeni materijal specifira za te raznolike svrhe pomoću mnogostrukih procesa. To formi­ ranje daje, pak, sredstvu vrijednost i njegovu svrsishodnost, tako da se čovjek u svojoj potrošnji odnosi prvenstveno prema ljudskim produkcijama, pa su takvi napori ono što on troši.«1 To je apoteza umnosti podjele rada. Svi rade, 8 imaju partikularizirane potrebe, partikularizirani rad. U prevođenju na marksistički rječnik, na pitanje što ljudi tro­ še mi bismo rekli: robe, rezultate robno-novčane proizvod­ nje. Hegel je to trošenje vidio kao umnost toga da ono što mi trošimo jest rezultat drugih ljudskih produkcija, a one su upravo nešto ljudsko. Ljudska produkcija je ono pre­ ma čemu se ja odnosim kao spram produkta tuđeg rada, kao što se drugi odnosi spram mene kao produkta tuđeg rada i to sve skupa daje umnost. Iz robno-novčane proiz­ vodnje slijedi otuđenje i nejednakost među ljudima, ali Hegel će se zalagati da nam pokaže da su individue po pri­ rodi nejednake i da je ta njihova nejednakost upravo um­ nost ovih partikularnih svrha. Kada bi individue bile jed­ nake onda ne bi mogle razmjenjivati produkcije svoga ra­ da. Budući da je potrebno partikularizirati sredstva i mno­ go rada, potrebne su i različite prirodne dispozicije koje in­ dividue ima(ju, kao i različita imovinska stanja kao pretpo­ stavku umnosti. To je način posredovanja da bi svaki u svojoj sebičnosti i posebnosti prešao u opće ili radio za opću dobrobit, da ljudi nejednaki po svojim prirodnim od­ ređenjima idu u svoja posebna određenja, u ono što mi zo­ vemo fah-idioti (kažemo, naravno, s kritikom). To je za Hegela dobro, pretpostavka umnosti da se može postići općost. »Mogućnost učestvovanja u općoj imovini, posebna imovi­ na, uvjetovana je, međutim, neposrednom vlastitom osno­ vom (kapital), djelomice vještinom, koja sa svoje strane opet sama uvjetovana imovinom, a zatim slučajnim okolno­ stima kojih mnogolikost stvara različitost u razvoju već za sebe nejednakih prirodnih, tjelesnih i duhovnih dispozicija — različitost koji se u ovoj sferi posebnosti javlja u svim pravcima i na svim stupnjevima, pa joj s ostalom slučaj­ nošću i proizvoljnošću nužna posljedica nejednakost imo­ vine i vještine individua.«1 9 I dalje u objašnjavanju tog paragrafa koji je možda naj[18] Osnovne crte Filozofije rađa, § 196, str. 172. [19] Ibid, str. 173, § 200. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 24 interesantniji jer brani umnost podjele rada, Hegel će reći: »U ideji sadržanom objektivnom pravu posebnosti duha ko­ je je od prirode — elementa nejednakosti — ostavljenu ne­ jednakosti ljudi u građanskom društvu ne samo da ne uki­ da nego je proizvodi iz duha«, pa je uzdiže do nejednakosti vještine, imovine i same intelektualne i moralne obrazova­ nosti, suprotstaviti zahtjev jednakosti pripada praznom ra­ zumu, koji tu svoju apstrakciju i svoje »treba da« (das Sol!en) uzima kao realno i umno. Tu je — za Hegela — razlika spekulativne metode i zdravo-razumskog mišljenja. Zdravo-razumsko mišljenje kaže da bi svi trebali biti jednaki. Za Hegela je to apstraktna spe­ kulacija das Sollen, »treba da«. To je apstrakcija, sfera po­ sebnosti koja sebi zamišlja opće i u tom samo relativnom identitetu s općim zadržava u sebi, kako prirodnu, tako i proizvoljnu posebnost, a time ostatak prirodnog stanja. Na­ dalje, »sistem ljudskih potreba i njihovom kretanju ima­ nentni um jest ono što ga raščlanjuje u organsku cjelinu razlike.«2 Svaki zahtjev za jednakošću, bilo u imovini ili za 0 jednakošću individua, puka je apstrakcija metafizičkog das Sollen, koje spada pukom razumu ili zdravo-razumskom mišljenju, jer bi svi htjeli biti jednaki, a to razumsko mišlje­ nje spada u sferu prirodnog prava (po prirodi su svi jed­ naki), a po prirodi nisu ništa jer ne mogu biti slobodni, nili ljudi, nego tek kad dođu u pravo, a kad dođu u pravo ili posredovanje ideje po sebi i za sebe slobodne volje, onda su upravo slobodni zato što su nejednaki. Svoje prirodne nejednakosti drugačije posreduju u društvu i iz toga, kao umno, proizlazi različitost u imovini, a što znači u slobodi, jer je slobodan upravo onaj koji nema volju apstraktno ne­ go volju objektiviranu u posjedu. Tako nam je napokon u § 207 rekao (naravno da se individue po svojoj prirodnosti, dakle, po svojoj neslobodi, opiru stezi uskog obrazovanja — mi bi danas rekli usmjerenog — međutim, Hegel smatra da je to umno, ako je ovo sve umno da su nejednaki radovi up­ ravno umni uz nejednake ljude i nejednake sposobnosti, on­ da je umno učiniti stegu da se ljudi obrazuju za uska i stručna zvanja, jer tek preko te posebnosti mogu dobiti općost koja dolazi u odnos sa drugom posebnosti, kad troši produkciju njegovog rada): »Individua daje sebi zbiljnost samo ukoliko stupi u opstanak u općem, dakle, u određenu posebnost.«2 ' [20] Ibiđ, str. 173 — 174. [21] Vidi: Ibiđ, str. 177. �Što žene imenuju muškim mišljenjem? 25 Opstanak je uopće određena posebnost, 'jer tek ta određe­ na posebnost garantira općost ili umnost. Običajnosno uvje­ renje, stoga, u svom sistemu čestitost i staleško učenje da se treba s pomoću svoje djelatnosti, marljivosti i vještine učiniti članom jednog od momenata građanskog društva i kao takav se održati, pa da se samo s pomoću ovog posre­ dovanja s općim valja brinuti za sebe, kao što time valja bi­ ti priznat u svojoj predstavi i predstavi drugih. Samo kroz svoju usmjerenost, kroz svdju uskost, kroz svoju stegu pojedinačnost mogu dobiti priznanje općosti, jer kao posebna individua mogu izaći u općost, dakle slobodu, preko svoje posebnosti. Onda dobivam priznanje od drugih i od sebe. »Da se individua ponajprije, tj. osobito u mladosti, opire predstavi da se valja odlučiti za poseban stalež (on kaže stalež, a mi bismo rekli zanimanje — opaska B. D.) sma­ trajući to ograničenjem svog općeg određenja i pukom spoljašnjom nužnošću, leži u apstraktnom mišljenju koje ostaje u općem i time nezbiljskome pa ne spoznaje da zato da bi opstojao pojam uopće stupa u razliku pojma i nje­ gova realiteta, a time u određenost i posebnost. Pa da ona samo na taj način može steći zbiljnost i običajnosnu obje­ ktivnost.«2 2 Steći običajnosni objektivitet znači nadvladati ono mla­ denačko koje se opire toj posebnosti, a opire se zato jer je još svo u prirodi a nije u slobodi, nije posredovano pravom i slobodom, da mu se pokaže da može biti slobo­ dan samo u toj posebnosti, da može dobiti priznanje u običaj nosnom objektivitetu. Na početku navedene tvrdnje da je Hegel najrelevantniji mislilac za utemeljenje žens­ kog pitanja u ozbiljenju filozofije slobode, ovdje je izve­ den kao osvještavanje žena spram slobode posredovane u protoku: privatno vlasništvo — porodica — građansko dru­ štvo — i napokon država. Iz toga znači da svaki argument protiv slobode žene ili emancipacije žene, stoji iza privat­ nog vlasništva, iza podjele rada i iza države, jer je to taj nužni protok. Odnosno, prigovori protiv emancipacije že­ na su smisleni ukoliko treba osigurati građansko društvo, ukoliko treba običaj nosna sfera posredovati po sebi i za sebe slobodu u državi, ukoliko je privatno vlasništvo pret­ postavka moje objektivirane slobode. To je umno, to je slobodna umnost ili umna sloboda, ukoliko je subzistencija ljudi takva da oni idu u svoje pojedinačno da bi bili opći, ukoliko je u podjeli rada, ako je svrha porodice i [22] Ibid, str. 178. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 26 braka da posreduju prirodu tako da se djecu socijalizira, da se stupi u odnos sa državom kao slobodom. Ako je ci­ jela kategorija prava ili filozofije prava ozbiljenje slobode, onda je nužan i takav nerazrješivi brak i takva porodica i takva socijalizacija. Iza poimanja Hegelove metode nema više mogućnosti da se kaže: ja sam protiv privat­ nog vlasništva, ali i protiv emancipacije žena. Zbog po­ sebne važnosti za utemeljenje odnosa i razlike klasnog i spolnog pitanja, i u sljedećem poglavlju analitički će se pratiti Hegelova metoda. IV Ženskom pitanju se osporava rang teorijskog proble­ ma — usprkos izvedenog u prošlim poglavljima — upravo misaonom konstrukcijom da je dijalektičko-spekulativna metoda filozofije slobode ukinula spolnost (i mušku i žen­ sku) uspostavljanjem osobe kao subjekta. Stoga moramo još analizirati dijalektičko-spekulativnu metodu filozofije slobode i na njoj osvješteni modemitet da bismo ukazali na razliku ukidanja spola žene i muškaraca u tom mora­ litetu, na konstrukciju jednakosti, koje žene imenuju muš­ kim mišljenjem. Dijalektičko-spekulativna metoda filozofije slobode, spo­ znaje dovršavanja svijeta rada građanskog načina proizvo­ đenja života, proklamiranog revolucijom jednakosti i slo­ bode, modernitetom, moralitetom, modernim senzibilitc tom. Spolnost se smatra ukinutom (i ženska i muška) sa­ mim uspostavljanjem tog moraliteta, uspostavljanjem oso­ be kao subjekta. Osoba kao subjekt je ona koja je bes­ konačna volja. »Moralno stajalište jest stajalište volje uko­ liko ona nije prosto po sebi nego za sebe beskonačna. Ta refleksija volje u sebe i njen za sebe bitkujući identitet spram bitka po sebi i neposrednosti i određenosti koje se u tom razvijaju, određuju osobu kao subjekt.«7 Dakle, za 3 sebe beskonačna volja određenje je jednakosti, slobodnih osoba. Idealitet volje može naći objektivnost samo u po­ sjedu, posjed je zbiljska volja i tako je objektivitet slobo­ de osiguran samo u spoznaji da ideja slobode istinski op­ stoji samo kao država. U § 57 modemitet slobodne osobe koja je subjekt beskonačne volje za sebe, osigurava se u spoznaji da ideja slobode iskonski opstoji samo kao država. [23] Ibiđ, str. 103, § 105. �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 27 Hegel i njegov princip posebnosti, osobe kao subjekta, prava na osobnu sreću, ne može izaći iz podvojenosti gra­ đanskog svijeta, svijeta jednakih ljudi kao osoba koje su za sebe beskonačna volja, jednaki po svojem određenju — radu, i slobode u objektivnom obliku, gdje je posjed objektivitet slobode i time čini zbiljsku nemogućnost jednakosti ljudi. Stoga će moralitet kao sfera osobe da se uspostavi u subjekt kao beskonačnu volju za sebe, biti podređen vla­ sništvu pojmljenom kao zbiljskom toposu slobode i jednako­ sti: razlici privatnog vlasništva u subjektivnom smislu (radu) i objektivnom smislu (posjedu, kapitalu). Ovdje je nužna aporija samoga građanskoga društva, i na njemu ute­ meljene filozofije slobode, da je čovjek slobodan ako ima privatno vlasništvo, a čovjek je onda iako nije slobodan (ako nema privatno vlasništvo). Vlasništvo se javlja kao supstancijalno određenje rada — njegova objektivnost, spram subjektivnosti rada (rada kao sposobnosti). Slo­ bodna osoba kao beskonačna volja za sebe ograničena je i ukinuto je njeno ograničenje spoznajom objektiviteta svoje volje, spoznajom objektiviteta slobode u državi. Sto­ ga će Hegel zaključiti da je zahtjev za jednakošću ljudi apstrakcija, jer je »jednakost apstraktni identitet razuma na koji ponajprije pomišlja mišljenje što reflektira, a time i osrednjost duha uopće, kad mu se odnos jedinstva poja­ vi ir nekoj razlici. Ovdje bi bila jednakost samo apstrak­ tnih lica kao takvih, jednakost izvan koje pada upravo time sve što se tiče posjeda, to tlo nejednakosti.«2 4 Dakle, osrednji duh kao želja, a ona nije ništa objektivno, ne može shvatiti što je sloboda za sebe, a ta plačljivost ne pojmi da traženje za opstanak svih nema temelj u mo­ ralitetu, u pravu, već u građanskom društvu. Ograničenje slobode osobe kao beskonačne volje za sebe na vlasništvo, dovodi u vezu moralitet, građansko društvo i državu. Ideja slobode iz svoje apstrakcije do realiteta u državi posreduje se nužno običajnosnošću i porodicom. U ovom posredovanju koje Marx imenuje apstraktnim i u čijoj kritici ukazuje na protivurječnost, što je utemeljena na razlici rada u subjektivnom obliku (rad) i objektivnom (kapital), zbiva se još jedna apstrakcija, nejednakost, ne­ sloboda žene. Sama porodica, odnos osoba određenih u moralitetu u prelazu do države određena je običaj nosnošću, što znači da [24] Ibid, § 49, str. 63. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 28 »običajnosna supstancija kao ona koja sadržava samosvi­ jest što za sebe bitkuje ujedinjena sa svojim pojmom, zbilj­ ski je duh jedne porodice i jednog naroda.«2 Podvrgavanje 5 individue običajima mišljenjem da (je to ograničavanje sa­ me individue, za Hegela je samo refleksija apstraktne svi­ jesti. Upravo što osoba ima zasebičnost beskonačne volje kao slobodu koja se objektivira u vlasništvu, »običajnost je ideja slobode kao živo dobro koje u samosvijesti ima svo­ je znanje, a pomoću njegova postupanja i svoju zbiljnost, kao što postupanje ima svoju po sebi i za sebe bitkujuću podlogu i pokretačku svrhu u običajnosnom bitku — po­ jam slobode koji je postao postojećim svijetom i prirodom samosvijesti .«“ Tako određen običaj mora nužno ukinuti neposredni ili prirodni običaj nosni duh u porodici u kojoj svatko biva ukinut za sebe da bi bio njen član. »Porodica ima kao ne­ posredni supstancijalitet duha svoje jedinstvo, koje sebe osjeća, ljubav, kao svoje određenje, tako da opstoji uvjere­ nje da se ima samosvijest svog individualiteta u tom je­ dinstvu kao u bitnosti koja po sebi i za sebe bitkuje, da bi se u njemu bilo ne kao osoba za sebe, nego kao član.«7 ’ Osjećaj i ljubav u porodici kao osjećaj jedinstva, moguć je po Hegelu i onda kada se osoba koja po sebi i za sebe bitkuje ukida u člana, jer je to neposredni supstancijalitet duha. Jedan naš filozof u svom radu »Antimetafizički karakter ljubavi«2 izlaže, većini nam nepoznati, mladenački Hegelov 3 rad o metafizičkom karakteru ljubavi. Ljubav se pojmi kao povijesno — duhovni odnos moguć samo između slo­ bodnih osoba, izraz modernog senzibiliteta, u kojem je je­ dino moguće da se oni koji se ljube odnose kao slobodna osoba spram slobodne osobe, odnos u kojem se duhovno uspostavlja u drugom, bez ukidanja sebe samoga, odnos jed­ nog poetskog stvaranja, u kojem sloboda individue doživlja­ va svoju posebnost, svoje pravo na sreću, na užitak u dru­ gom, kao i taj drugi u njoj, i time oblikuje novi život, stva­ ranje. U samopotvrđivanju davanja i uzimanja, u uposebljavanju čovjeka, stvara se svijet čovjekovih mogućnosti, baj­ ka. Ljubav se kao prirodna, neposredna, spolna, seksualna posebnost pretvara u odnosu dvaju slobodnih bića, koja su to povijesno po duhovnom posredovanju, po estetskoj indivaduaciji, po modernom senzibilitetu, gdje čovjek intimizira* 8 2 [25] Ibiđ, § 156, str. 148. [26] Ibiđ, § 142, str. 142. [27] Ibid, § 158, str. 149. [28] Polja br. 230, Novi Sad, 1978. �Što žene imenuju muškim mišljenjem? 29 i poetički stvara svoj svijet, čovjekov svijet, u novom po­ vijesnom proizvođenju svijeta, čovjekovog svijeta. »Slobodna ljubav« moguća je kao ljubav u slobodi, lju­ bav slobodnih ljudi, kojima je taj odnos cijeli svijet. Ali »ostatak« ovog intimiziranog svijeta je vlasništvo i briga oko onoga izvan ljubavi, što je ljubavi strano i što joj se gadi, jer u taj slobodni odnos osobe i osobe za sebe unosi objektiviziranje vlasništva, odnos onoga koji ima i onoga koji nema, čija sama pomisao vrijeđa ono što je ozbiljenje slobode u odnosu ljubavi, u ljubavnom odnosu kao odnosu dvije slobodne osobe. Institucionalizacija slobodne ljubavi — brak — smatrat će autor Hegelovim pribojavanjem da je taj odnos suviše nesiguran za građansko društvo, i shod­ no tome, da iz toga odnosa proizlazi dilema: ili ljubav ili institucionalni brak, sa zalaganjem za ljubav kao odnoa slobodnih osoba koje se potvrđuju u davanju i primanju, u jednom odnosu, gdje se ne gubi sebe i time protivuriječi građanskom načinu etabliranog društva u državi. Kaže se, između ostalog, da većina žena želi brak, porodicu, insti­ tucionalizaciju ili smrt ljubavi. Znači da su žene manje sposobne za ljubav, manje slobodne osobe, koje iz mora­ liteta, zasebičnosti beskonačne volje nisu u stanju ozbiljiti povijesno — slobodni — estetsko — poetički odnos i spremne su da ukinu svoju osobnost u člana porodice. Po tome bi više učestvovale na »neposrednom supstancijahtetu duha«, u kojem se ljubav osjeća tek kao član porodice. U tom slučaju bi bile bliže osobi koja zasebičnost besko­ načne volje pojmi kao slobodu i državu i time joj je manje posredovana sloboda sama, dakle, je više u njoj za sebe. Ali upravo je obratno! Na pretpostavkama Hegelove dijalektičko-spekulativne metode, beskonačna volja za sebe ima objektivitet u vlasništvu i tako je objektivitet te volje i slobode jedino država. Slobodna osoba — vlasništvo — — običajj — porodica — građansko društvo — država. Pre­ ma tome, ljubav je iz osnovnog određenja dijalektičko-spekulativne metode, nešto što se mora nadvladati i može biti samo ljubav »člana« da se posreduje vlasništvom porodice u građansko društvo. Najprije običajnosna je dužnost da se stupi u brak (!). O slučajnostima odnosa ljubavi i braka u njegovim posebnostima, govori Hegel u § 162, gdje upra­ vo u stupanju u brak na temelju ljubavi govori kao o »bes­ konačnoj posebnosti«.............. »U drugom ekstremu to je beskonačno posebna osebujnost koja pribavlja važenje svo­ jim pretenzijama, pa je povezana subjektivnim principom �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 30 modernog svijeta. — No u modernim dramama i drugim umjetničkim prikazima gdje ljubav spolova sačinjava os­ novni interes, element prožete hladnoće koji nalazimo u njima dovodi se u vatru prikazane strasti s pomoću potpu­ ne slučajnosti koja je povezana s njome, naime da se cijeli interes prikazuje kao da se osniva samo na ovima, što za­ cijelo može biti od beskonačne važnosti za ove, ali to nije po sebi.«2 9 Nadvladavanje puke spolnosti i prirodnosti u braku u ime duhovne veze nije utemeljeno na pretpostavkama slo­ bodnih individua, koje su slobodne za slobodnu ljubav, već: »Običajnosno braka sastoji se u svijesti o ovom jedinstvu kao supstancijalnoj svrsi, time u ljubavi, povjerenju i za­ jedništvu cijele individualne egzistencije, u kojem je uvje­ renju i zbiljnosti prirodni nagon snižen na modalitet jed­ nog momenta prirode, koji je upravo u svom zadovoljenju određen da nestane i da se istakne duhovna veza u svom pravu kao ono supstancijalno, a time ono što je uzvišeno iznad slučajnosti, starosti i vremenskog posebnog nahođenja kao ono po sebi nerazrješivo.«" Moderni senzibilitet, pravo na vlastitu sreću ukazuje se nevažan po sebi, a duhovna je veza moguća tek u svom pravu. Antimetafizički karakter ljubavi nemoguć je, jer je ljubav, kao pravo na sreću, kao odnos dvije slobodne osobe nemoguća, jer su one slobodne u beskonačnoj volji za sebe u vlasništvu i time se nužno kroz običaj koji je ideja slobo­ de, unosi u neposredni običaj nosni odnos, pravo, moment prirodnog života, u kojem je prirodni nagon uveden u brak da bude ukinut. Hegelu je ovo posredovanje slobode neop­ hodno da osigura imovinu porodice, prijelaz na građansko društvo i napokon državu kao realitet apsolutne ideje, kao njezin objektivitet. Ljubav je običajnosno, bračno posre­ dovana uvijek sa objektivi tetom beskonačne volje za sebe, naime vlasništvom i državom. Ovaj odnos ljubavi i braka, ljubavi i porodice, porodice i države posredovan zbiljskim vlasništvom, protivurječnost je slobode i društvenog bit­ ka i predmet Marxove kritike Hegelove filozofije prava, filozofije državnog prava i filozofije i dijalektike uopće. U istini spekulativne filozofije, u utopijskoj ideji filozof­ skog uma — proletarijatu, Marx će iskazati da je ljubav moguća samo kod proletera, jer vlasništvo ne posreduje njihovu ljubav, jer nije umno, već ne-umno. Kasnije će biti riječi o »sretnoj proleterskoj obitelji«. [29] Ibid, § 162, str, 151. [30] Ibid, § 163, str. 151. �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 31 U ukidanju puke spolnosti kao pretpostavke jednog mo­ menta prirode za uspostavljanje duhovne veze u svom pra­ vu krije se zamka nemogućnosti »ženskog pitanja«, odno­ sno, pukoj refleksiji danog uviđaja, da je većina žena spre­ mna odreći se ljubavi u ime braka. Ili, one su manje spo­ sobne da sudjeluju u modernom senzibilitetu, moralitetu osobe da sudjeluje u zasebičnosti beskonačne volje. Naime, običajnosni supstancijalitet kao pojam se dijeli po sebi — kao što smo vidjeli u prošlom poglavlju — i po tome pri­ rodna određenost spolova dobiva svoju umnost. Prirodna određenost spolova ostaje umna po sebi i za sebe, iako je spolnost ukinuta u duhovnoj vezi. »Prirodna određenost obaju spolova dobiva s pomoću svoje umnosti intelektual­ no i običajnosno značenje. To je značenje određeno razli­ kom u kojoj se običajnosni supstancijalitet kao pojam po sebi cijepa, da bi iz nje zadobio svoju živost kao konkretno jedinstvo.«3 Brak kao običajnosnost odnosa između pri1 lodno dva različita spola sadržava »moment prirodnog ži­ vota i to kao supstancijalni odnos — život u njegovu to­ talitetu, naime kao zbiljnost rada i njegov proces. A u sa­ mosvijesti se, drugo samo unutarnje ili po sebi bitkujuće, i upravo time u svojoj egzistenciji samo spoljašnje jedin­ stvo prirodnih spolova preobraća u duhovno u samosvje­ snu ljubav.«3 2 Prirodni spolovi kao »članovi« porodice u tom spoljašnjem jedinstvu ipak imaju realizaciju spolne ljubavi u po­ rodici kao jednoj osobi, jer oni kao akcidencije u odnosu su sam supstancijalitet. Taj odnos kako je rečeno u § 165 jest rezultat cijepanja običajnosnog supstancijaliteta poj­ ma po sebi iz čega sada bitno proizlazi umnost njegove konkretnosti: »Ono jedno stoga je ono duhovno, kao ono što sebe razdvaja u odnosu samostalnost koja bitkuje za sebe i u znanje i htijenje slobodne općenitosti, samosvijest pojmovne misli i htijenje objektivno konačne svrhe — ono drugo je ono duhovno koje se održava u slozi kao znanju i htijenju supstancijalnog u obliku konkretne pojedinačnosti i osjećaja; ono prvo u odnosu prema spolja nešto moćno i djelatno; ovo drugo pasivno i subjektivno. Mužu je stoga i zbiljski i supstanci jalni život u državi, znanosti i slično, te inače i radu sa spoljašnjim svijetom i sa sobom samim, tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva samostalnu slogu sa sobom, čiji mirni zor i osjećajnu subjektivnost [31] Ibid, § 165, str. 154. [32] Ibid, § 161, str. 150. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 32 ima u porodici, u kojoj žena ima svoje supstancijalno odre­ đenje, a u tom pijetetu svoje običajnosno uvjerenje.«3 3 Supstancija kao odnos člana porodice prema porodici određuje sada taj odnos tako, da iako su spolovi u svojoj neposrednoj spolnosti ukinuti kao prirodni, nagon snižen na modalitet jednog momenta prirode i uzdignuti u sa­ mosvjesnu ljubav, prirodna određenost spolova ostaje um­ na po sebi i za sebe načinom posredovanja spram običajnosnog supstancijaliteta. Muž ima pretpostavke da u smislu moderniteta postane slobodna osoba sa zasebnošću besko­ načne volje, njegov spol mu omogućava da u borbi izvana i borbi sa sobom ima izvjesnost u osjećajnoj subjektivnoj običajnosti u porodici. Žena kao spol ima u tom pijetetu svoje mjesto, pa će Hegel u istom paragrafu dirljivo govoriti o pijetetu Sofoklove Antigone kao zakonu žene, kao zakonu osjećajnog supstancijaliteta, unutrašnjosti, koja još nije postigla svoje ozbiljenje. Običajnosno je ovdje Hegelu tra­ gično, jer stvara suprotnost spram javnog zakona države, što je individualizirana u ženstvenosti i muževnosti. Tragičnost, opisana u Antigoni, individualizirana ženstve­ nost kao osjećajni subjektivni supstancijalitet, jest upravo nenadvladana prirodna spolnost položaja žene. Dapače, pri­ rodna određenost obaju spolova iz običajnosnog supstanci­ jaliteta dobiva pomoću svoje umnosti intelektualno i obi­ čajnosno značenje. Spol tako, usprkos nadvladavanju puke spolnosti, biva u porodici sudbina žene. Sudbina onemo­ gućava slobodu i zato ovdje ne može biti ljubavi, jer je ljubav, ljubav među jednakima. Muž i žena kao dvije svi­ jesti ne mogu uspostaviti niti odnos Sluge i Gospodara. Svijest kao odnos S—0 kod sluge omogućava mu da u od­ nosu svijesti i svijesti S—S sa gospodarom beskonačnim posredovanjem radom, učini gospodara ovisnim o njemu, jer se gospodar ne odnosi spram objekta, slobodnog pred­ meta, već rezultata rada sluge. Sluga je, dakle, odričući se borbe svijesti i svijesti za priznanje, radnim posredova­ njem sa slobodnim predmetom, učinio i sebe slobodnim. Sluga ima povijest, biti sluga nije sudbina. Žena, međutim, nema povijesti, njen spol je njena sudbina, ona se ne mo­ že osloboditi, ne može posredovati, ona se ne može uspo­ staviti spram muža kao svijest spram svijesti. Ona nije slobodna osoba, ona se ne može uspostaviti kao subjekt, koji je kao osoba beskonačna volja za sebe. Stoga se sup­ stancija kao odnos članova spram porodice uspostavlja [33] Ibiđ, § 166, str. 154. �što iene imenuju muškim mišljenjem? 33 zajedničkom imovinom, porodičnom imovinom. Osoba ko­ ja je slobodna u zasebičnoj beskonačnosti volje, čija je zbiljnost vlasništvo, javlja se sada kao pravna osoba — po­ rodica. Ali, »porodicu kao pravnu osobu, spram drugih treba da zastupa muž kao glava. Nadalje, njemu prvenstve­ no pripada stjecanje prema spolja, briga za potrebe, kao i dispozicija porodičnim imutkom.«3 »Bračni ugovori kad 4 u njima leži ograničenje zajedništva dobara bračnih dru­ gova, određivanje stalnog pravnog zastupništva žene i si. (potcrtala D. B.) imaju utoliko smisla ukoliko su upravlje­ ni na slučaj diobe braka prirodnom smrću.«3 5 U ovom slučaju određenju neukinute spolnosti, u sudbini žene kao žene u porodici, iskazuje se žensko pitanje, pro­ blem deklarirane jednakosti građanskog društva kao po­ sebni spolni problem spram klasnog problema. Jer, dok dr­ žava kao realitet apsolutne slobode apsolutnog duha pomiruje privatno vlasništvo u objektivnom smislu (kapital) i subjektivnom vidu (rad), pravom koje osigurava slobodu zasebičnosti volje u vlasništvu, tako da se ljudi pred njom javljaju jednaki, žena nije niti pred zakonom jednaka. Ogra­ ničenje njene slobodne osobe kao subjekta beskonačne vo­ lje u objektivitetu vlasništva, određeno je zakonom, odno­ sno ograničenje slobode klasnom pripadnošću ovdje čini da je žena ispod nivoa emancipacije klase kojoj pripada. Žena može imati samo pravnog zastupnika ili tutora za raspolaganje imovinom. Žena i muškarac kao prirodni spolovi su u braku na drugačiji način ukinuti u svojoj neposrednoj spolnosti u duhovno, u samosvjesnu ljubav. Njihovo različito ukidanje osigurava »život u njegovu totalitetu, naime kao zbiljnost roda i njegov proces.« Stoga feministički pokreti, nastali u građanskom društvu, koji jedino i mogu nastati u egalitarističkom društvu, svoju borbu temelje najprije na borbi za pravo žene, za jednaka prava s muškarcima. Tek se preko prava stupa na tlo du­ hovnog u nužno posredovanje slobode. Agresivni otpor spram »vještica«, spram traženja prava žene, miješanje spolne i klasne uloge, uloge porodice i drža­ ve, evidentna je i onda, kada država kao politička država zakonodavno ulazi u sferu građanskog društva. Marx kaže: »Ukoliko fabričko zakonodavstvo regtiliše rad u fabrika­ ma, manufakturama itd. to se isprva Ispoljava samo kao [34] Ibid, § 171, str. 166. [35] Ibid, § 172, str. 167. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 34 mešanje u eksploatatorska prava kapitala. Naprotiv, svako reguliranje tzv., kućnog rada pokazuje se odmah kao nepo­ sredno diranje u roditeljski autoritet, aa to je korak od ko­ jeg se bolećivi engleski parlamenfaugo licemerno ustru­ čavao.«3 6 Država kada i mora zbog svoje »općenitosti, zbiljnosti slobode, donositi zakone o reguliranju sfere građanskog društva kao svoje empirijske osnove, ustručava se dirnuli u patrijarhalnu porodicu, jer joj upravo ona omogućava njezin vlastiti temelj. Suprotnost subjektivnog rada i obje­ ktivnog rada na kojemu se država vidi kao zbiljnost apso­ lutne slobode, mora se proizvoditi 'prirodno', mora joj biti osiguran prirodni temelj — patrijarhalna porodica. Hegel je ovu prirodu, spol, prije zajedničkog ukinuća u samosvje­ snu ljubav, ostavio neukinutom, dapače, ostavio spolnost žene kao njenu sudbinu, temeljnu zbiljnost roda i njegovog procesa. Budući da se porodica ukida u građanskom druš­ tvu ona mu kao prirodni temelj mora osigurati prirodnost opstanka, prvenstveno razlike subjektivnog rada i objek­ tivnog rada. Ova razlika počiva na podjeli rada, pa mora biti jasno određena podjelom rada spolova. Žena je rađalica, a muškarac mislilac, gospodar.«3 7 Kako je porodica-porodica građanskog društva, supstan­ cija kao odnos »članova« mora supstancijalno odrediti od­ nos muža i žene kao mislioca i rađalice. Umnost građanskog društva, umnost podjele rada u svom proizvođenju života mora dovesti u odnos nejednaki polo­ žaj ljudi u porodici sa nejednakim u građanskom društvu. Prirodna određenost time dobiva svoju umnost, a priroda, koja je za Hegela drugobitak ideje, ovdje je u svojoj pri­ rodnosti pretpostavka apsolutne slobode. Iz samog odnosa među slobodnim individuama uvođenje prirode bilo bi nešto ne — umno. Ali iz nemogućnosti, postavljanja odnosa slobodnih osoba, svijesti i svijesti koja uzajamno ne vodi borbu, nego se potvrđuje u ljubavi, uvedena je priroda, prirodna određenost kao osnova posredovanja. Antimetafizički karakter ljubavi nemoguć je, kako ograničenošću zasebičnosti beskonačne volje u njezinom objektivitetu — vlasništvu (klasni momenat), tako i prirodnim ograničenjem spolova (»žensko pitanje« — spolni). [36] Mara: Kapital I, Beograd, 1972, str. 432. [37] Vidi: P. Skok: Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika III, Zagreb, 1973, str. 677. �Šio žene imenuju muškim mišljenjem? 35 Ograničenje žene na ahistorijsku rađalicu, koja tek u braku dobiva svoje supstancijalno određenje bitno je ogra­ ničava da se okreće sebi i u sebe kao vlastitom predmetu i time da ona ima pravo »posebnosti«, dakle da hoće ljubav kao odnos dviju svijesti, koje se ne bore, već potvrđuju jed­ na u drugoj i proizvode život. S unutrašnje strane, u svom ograničenom svijetu, ograničenom obrazovanju kao pret­ postavci ukidanja puke spolnosti, kao bitno neslobodna, žena ne može proizvesti beskonačnost posebne osobe, in­ dividue, koja jest tek modernitet. S vanjske strane pravo na vlastitu sreću, na vlastiti smisao života onemogućen joj je, a sigurnost da uopće jest, osigurava joj brak unutar prava. Muškarac, koji ima supstancijalni život u državi, znanosti, u borbi sa svijetom i sa samim sobom (okreće se sebi i u sebe) i time ozbiljuje modemi senzibilitet, pravo na posebnost, na vlastitu sreću. Muškarci stoga u spolnom, osjećajnom odnosu ljubavi, odnose se spram žene kao spola svih žena, ne razlikuju mnogo jednu od druge i izleti iz braka su im dopušteni. Že­ na, naprotiv, voli posebnost muškarca, njegovu diferenci­ ranu posebnost i slobodu, voli jednoga. Iz uronjenosti u spol ulazi u jedinu mogućnost duhovnosti kao rađalica, u odnos braka s jednim muškarcem. Stoga žene žele brak! Izvan njega kao odnosa objektivnog duha, one su čista spol­ nost. Stoga kada žena ljubi drugoga izvan je zakona, obi­ lježena je. Ljubav je moguća slobodnim osobama, žena je neslobodna osoba, spol. Pitanje ljubavi kao slobodne ljubavi, ljubavi između slobodnih osoba, slobodne žene i slobodnog muškarca u zasebičnosti beskonačne volje bez braka, odnosno, razumi­ jevanje slobode bez poimanja realiteta slobode u državi, upravo su postavile feministkinje. Time su stavile u pitanje patrijarhalnu porodicu, državu i samu dijalektičko — spe­ kulativnu metodu filozofije slobode. Samoosvještavanje žena kao ono što u pojmu omoguća­ va modernitet i moralitet modernog svijeta, nije stoga zah­ tjev za oslobađanjem žena u gradualnom smislu u carstvu nužde, u građanskom društvu, nego beskonačne volje koja hoće samu sebe bez posredovanja. Upravo stoga, etablira­ no društvo građanskog načina proizvodnje života, agresiv­ no suzbija samoosvještavanje žena, naročito vidljivo u no­ voj desnici i neokonzervatizmu. Hegel je kao filozof građanskog društva ukinuo puku �'Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 36 spolnost u braku i doveo je do samosvjesne ljubavi, ali na pretpostavkama prirodne određenosti spolova. Time je osi­ gurao protok u građansko društvo, njezinu ukinutost u građanskom društvu. Za socijalizaciju ljudi koji neće tražiti jednakost, već pojmiti jednakost kao »apstraktni identitet razuma na koji najprije pomišlja mišljenje što reflektira, a time i osrednjost duha uopće« da je ta želja koja nije ništa objektivno, morala se uvesti prirodna određenost. Tek prirodna razli­ čitost muškarca i žene kao članova porodice, kojima je sam laj odnos supstancijalitet, osigurava se u socijalizaciji dje­ ce, svrsi samoga braka, »moment prirodnog života i to kao supstancijalni odnos — život u njegovom totalitetu, naime kao zbiljnost roda i njegov proces.« I samo »običajnosno razrješenje porodice jest u tome, da djeca, odgojena kao slobodne ličnosti, budu priznata u punoljetnosti kao pravne osobe i da budu sposobna da imaju djelomice vlastito slo­ bodno vlasništvo, djelomice da osnuju vlastite porodice — sinovi kao starješine, a kćeri kao žene (potcrtala D. B.) — da osnuju porodicu u kojoj se sada njihovo supstancijalno određenje, spram kojega odstupa njihova prva porodi­ ca kao prvi temelj i polazište, a !još manje ima ikakva prava apstraktne loze.«3 Običajnosno razrješenje porodice je za­ 8 vršena socijalizacija ljudi, koja omogućava prelaz u gra­ đansko društvo, sinova kao starješina — i kćeri kao žena. Građansko društvo u protivurječnosti slobode i društve­ nog bitka u zavisnosti svih od sviju proglašava opću, stal­ nu imovinu (vidi § 170) svojom vlastitom sigurnošću. Ne­ mogućnost jednakog učestvovanja u općoj imovini socijali­ ziranih bića da prihvate prirodnu podjelu rada u porodici, upozorava još jednom na prirodnost nemogućnosti jedna­ kog učestvovanja: »Mogućnost učestvovanja u općoj imovi­ ni, posebna imovina, uvjetovana je, međutim, djelomice vje­ štinom, koja je, sa svoje strane opet sama uvjetovana imo­ vinom, a zatim slučajnim okolnostima, kojih mnogolikost stvara različitost u razvoju već za sebe nejednakih prirod­ nih tjelesnih i duhovnih dispozicija — različitost koja se u ovoj sferi posebnosti javlja u svim stupnjevima, pa joj je sa ostalom slučajnošću i spolfjašnošću nužna posljedica neje­ dnakosti imovine i vještine individua. — U ideji sadržanom objektivnom pravu posebnosti duha koji od prirode — ele­ menta nejednakosti ljudi u građanskom društvu ne samo da ne ukida nego je proizvodi iz duha pa je uzdiže do ne[38] Ibiđ, § 177, str. 155. �Sto tene imenuju muškim mišljenjem? 37 jednakosti vještine, imovine i same intelektualne i moral­ ne obrazovanosti — suprotstaviti zahtjev jednakosti, pripa­ da praznom razumu, koji tu svoju apstrakciju i svoje »treba da« uzima kao realno i umno. Ova sfera posebnosti koja se­ bi zamišlja opće, u toni samo relativnom identitetu s op­ ćim zadržava u sebi kako prirodnu tako i proizvoljnu poseb­ nost, a time ostatak prirodnog stanja. Nadalje, sistemu ljudskih potreba i njihovom kretanju imanentni um jest ono što ga raščlanjuje u organsku cjelinu razlika.«3 0 Ova zbiljska nejednakost među ljudima, koja je progla­ šena prirodnom, mišljena je kao zbiljnost konkretne slo­ bode države. Jer, porodica, građansko društvo, zbiljni su po državi, a ne država po njima. Apsolutna sloboda je mo­ guća kao objektivni duh u državi, koji pravom posreduje svoju prirodnu osnovu. Kako je zasebičnost beskonačne volje objektivirana u vlasništvu, ljudi mogu biti slobodni samo zbiljnošću države i po njoj. »Država je zbiljnost kon­ kretne slobode; a konkretna sloboda sastoji se u tome da osobna pojedinačnost i njeni posebni interesi isto tako imaju svoj potpuni razvoj i priznanje svog prava u sistemu porodice i građanskog društva kao što s pomoću samih se­ be djelomice prelaze u interes općega, a djelomice sa zna­ njem i voljom priznaju to opće kao svoj vlastiti supstancijalni duh pa su za nj djelatni kao za svoj konačni cilj, tako da ni ono opće ne važi i ne izvršava se bez posebnog inte­ resa, znanja i htijenja, niti individue žive kao privatne oso­ be samo za ovo potonje, a da im htijenje nije u jednom u općem i za opće, imajući djelatnost koja je svjesna te svr­ he. Princip modernih država ima tu nečuvenu snagu i du­ binu da daje da se princip subjektiviteta dovrši do samo­ stalnog ekstrema osobne posebnosti, a istovremeno može ga vratiti u supstanci jalno jedinstvo i da tako u njemu održi samo to jedinstvo.«4 0 Država tako pomiruje protivurječje privatnog vlasništva, kojemu je supstancijalno određenje rad. Rad kao subjekt privatnog vlasništva, koji leži u temeljima građanske proiz­ vodnje života po svojoj unutarnjoj određenosti trebao bi us­ postaviti opću jednakost među ljudima. Ali jednakost posta­ je puka apstrakcija jer je vlasništvo objektivitet slobode za sebe. Protivurječnost slobode i društvenog bitka postavlja se u zbiljnost konkretne slobode države, razlike objektiv­ nog vlasništva u kapitalu i subjektivnog u radu, sposobno­ sti. [39] Ibid, § 200, str. 173 — 174. [40] Ibid, § 260, str. 209 — 210. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 38 Prirodna nejednakost među ljudima, a posebno žene i muškarca, prirodni je temelj posredovanja apsolutne slo­ bode u realitetu države, koji je idealitet građanskog načina proizvođenja života. Pošto privid slobode građanskog druš­ tva u dijalektičko — spekulativnoj metodi filozofije slobo­ de apstraktno ukida spolnost, odnosno, nejednakost spolova uzima za svoju pretpostavku, žensko pitanje može radikalno staviti u pitanje filozofiju slobode, dijalektičko — speku­ lativnu metodu i njoj potrebno građansko posredovanje proizvodnje života, istovremeno sa istinom spekulativne filozofije — proletarijatom. �Emancipacija i tehnologija Za promišljanje odnosa emancipacije i tehnologije pola­ zimo od Marxova određenja emancipacije: »Svaka en^ncipacija je svođenje^čovjekovog svijeta, čovjekovog odnosa rTa samog čovjeka.«* Svođenje čovjekova svijeta, čovjekovih 1 odnosa na samog čovjeka, traži u određenom odnosu, odno­ su emancipacije i tehnologije, da tehnologija bude po čo­ vjekovoj mjeri. Problem se sastoji u tome da se odredi Što je tehnologija. Različite definicije tehnologije sv/jedoče o tome, da pojam tehnologija nije niti jednostavan, niti je­ dnoznačan. Neproblematizirani pojam tehnologije, nepropitano razumljen kao »nauka ili sklop znanja i vještina o fizikalnim, kemijskim kao i drugim postupcima prerade sirovina, poluprerađevina u proizvodnji, također skup sa­ mih tih procesa« (Leksikon Jugoslavenskog leksikografskog Zavoda, Zagreb, 1974) ima značenje reperkusije za poima­ nje same emancipacije. Nauka ili sklop znanja i vještina o fizikalnim, kemijskim i drugim postupcima prerade sirovina, poluprerađevina u proizvodnji, kao i skup samih tih procesa, jednoznačno i neupitno može ući u odnos svođenja čovjekova svijeta i čovjekovih odnosa na samog čovjeka. Ovakvim se određe­ njem tehnologije daje jedna neutralna definicija zbiljnosti suvremene proizvodnje, visoko razvijenih proizvodnih sna­ ga. Tako određeni pojam — tehnologija, određuje prinije­ li] Marx: »K židovskom pitanju«, Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 65. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 40 njivanje nauke i vještina u procesu modernih industrijskih društava. Bez vrijednosne, o'dnosno, društvene relevancije, ovakva definicija ipak sugerira vrijednosni odnos tehnolo­ gije i emancipacije, jer se čini da se ne može staviti u pi­ tanje odnos sklopa znanja i vještina i svođenje čovjekova svijeta i čovjekovih odnosa na samog čovjeka. Nauka, pri­ mjenjivanje nauke, znanja i vještine u samom procesu proizvodnje, neophodni su uvjet suvremenog načina proiz­ vodnje, čovjekova odnošenja kao prirodnog bića spram prirode, ukazivanje njegove generičke biti. Suvremeno gene­ ričko biće čovjeka iskazuje se u tako određenoj tehnologiji. Ili, tako određena tehnologija pridonosi jednoznačnom svo­ đenju čovjekova svijeta na samog čovjeka. Međutim, ova­ kvo se određenje može prihvatiti u odnosu na Marxovo određenje emancipacije, samo ukoliko se eventualno radi o svođenju čovjekova svijeta na samog čovjeka. Dakle, ako se radi o proizvodnji, o historijskom načinu proizvodnje suvremenog društva, koje se spram prirode odnosi tehno­ loški. U samom Marxovom određeniju emancipacije stoji da je ona svođenje svijeta i čovjekovih odnosa na samog čovjeka. Iz ponuđene definicije tehnologije ne može se za­ ključiti ni na kakve čovjekove odnose. Ona je data izvan svakog odnosa, čovjekovog odnosa, društvenog odnosa, što za marksizam znači izvan klasnog odnosa. Tehnologija je ovdje naprosto nauka, primijenjena nauka, znanja i vješti­ na, koje su potrebne suvremenom načinu proizvodnje živo­ ta. Ta su znanja izvan društvenih odnosa, izvan klasa, pa će ovladavanje takvom tehnologijom biti tek neutralna pretpo­ stavka za daljnje razumijevanje svođenja čovjekovih odno­ sa na samog čovjeka. Uvođenje čovjekovih odnosa u kore­ laciju emancipacije i tehnologije ukazuje se ovdje kao pro­ blem političke emancipacije. Neutralno određenje pojma tehnologije, ostavlja netaknutim čovjekove odnose u proiz­ vodnji u kojoj zatiče takvu tehnologiju. Budući da se radi o promjeni čovjekovih odnosa, o njihovom svođenju na sa­ mog čovjeka, to svođenje spada izvan tehnologije same, u političku borbu za svođenjem čovjekovih odnosa na sa­ moga čovjeka, dakle u sferu političke emancipacije. Da bi tehnologija mogla ući u odnos sa emancipacijom mora biti posredovana političkom emancipacijom. Politička emanci­ pacija je, međutim, upravo rezultat građanskog društva. Ona je podijelila čovjeka na egoističnog individuu i na gra­ đanina. Ona je realizirala određeni odnos ekonomije i po­ litike, građanskog društva i političke države. »Politička emancipacija je, s jedne strane, redukacija čovjeka na ego- �Emancipacija i tehnologija 41 ističnog, nezavisnog individuuma, a s druge, na građanina, na moralnu ličnost.«2 Dovođenje u odnos tehnologije i emancipacije posredova­ njem političkom revolucijom, iskazuje se nedostatnim, jer je upravo politička emancipacija onemogućila svođenje čo­ vjekovih odnosa na samog čovjeka. Ona je i samog čovjeka u tom odnosu učinila homo duplexom: egoističnim indivi­ duumom i građaninom. Prihvaćanje ponuđene definioije tehnologije u teoriji i praksi zemalja real-socijalizma, utemeljuje se na druga­ čijem poimanju političke emancipacije. Smatra se da je po­ litička emancipacija dovršena tek diktaturom proletarija­ ta. Politička emancipacija građanskog društva sa podje­ lom čovjeka na egoističnu individuu i građanina, vidi se nadvladanom podržavljenim ili podruštvovljenim sredstvi­ ma za proizvodnju. Pukotina između građanskog društva i političke države, koja je krajnja posljedica političke eman­ cipacije, smatra se da se može promijeniti drugačijim od­ nosom ekonomije i politike. Politika biva nadređena eko­ nomiji. Preuzeta tehnologija ideološki funkcionira na »so­ cijalistički način«, a svođenje čovjekovih odnosa na samo­ ga čovjeka smatra se ozbiljenim, poistovjećivanjem države i društva. Sami odnosi u proizvodnji, čovjekovi odnosi, ostaju ne­ promijenjeni a nepromijenjeno razumijevanje tehnologije ipak znači promjenu u vlasništvu, objektivitetu slobode, emancipaciju. Dominacija politike nad ekonomijom usvaja neutralnu definiciju tehnologije i dovodi je u direktni od­ nos s emancipacijom. Socijalistička država »socijalistička državnost« figurira kao čovjekovo generičko biće bez ika­ kve mogućnosti da ukine građansko proizvođenje života. Hipertrofiranje državnog i političkog spram bitnog ra­ zumijevanja emancipacije kao svođenjje čovjekova svijeta i čovjekovih odnosa na samoga čovjeka jest upravo neemancipacija. »Tek kada stvaran, individualan čovjek po­ vrati u sebe apstraktnog građanina i kao individualan čo­ vjek postane generičko biće u svom empirijskom životu, u svom individualnom radu, u svojim individualnim odnosi­ ma tek kada čovjek spozna i organizira svoje »forces propres« kao društvene snage, i stoga, više ne bude od sebe dijelio društvene snage u obliku političke snage, tek tada će čovjekova emancipacija biti dovršena.«3 [2] Ibid, str. 65. [3] Ibid, str. 65. �žensko pitanje i soc. samoupravljanje 42 Tehnologiju ne možemo bezupitno dovesti u odnos s emancipacijom, čak ako smatramo da taj odnos mora biti posredovan političkom emancipacijom. Obzirom da su na­ uka, primjena nauke, znanja d vještine, samorazumljivo u određenom odnosu sa emancipacijom, očito je da je nuž­ no redefinirati pojam tehnologije. Ponuđena definicija bila je nedovoljna da se njome pojme čovjekovi odnosi kao pretpostavka emancipacije, pa se oni moralju naći u sa­ moj definiciji tehnologije, odnosno tehnologija sama jest jedan određeni čovjekov odnos, klasni odnos. II Nužnost određivanja tehnologije kao određenog čovjeko­ vog odnosa, društvenog odnosa, izlazi već i iz historijske činjenice, da je sama riječ »tehnologija« prvi puta upotrije­ bljena u djelu Beckmanna Johana: Entwurf einer allgemeine Technologie 1806. godine.4 Očito, da je nauke i vještine o fizikalnim, kemijskim i drugim postupcima obrade ma­ terijala, bilo na različitim razinama otkada postoji obrada materijala, odnosno, sama proizvodnja. Imenovanje sa­ mog pojma »tehnologija«, odnosno, traženje »nabačaja« za opću tehnologiju zbiva se tek 1806. godine. Znači da se radi o takvim znanjima i umijećima obrade materijala, ko­ ja se ne razlikuju samo kvantitativno, već i kvalitativno od prijašnjih, da se radi o novosti u cjelokupnoj društvenoj proizvodnji, koja stavlja u odnos nauku — umijeće i pro­ izvodnju. Nova društvena proizvodnja, utemeljena na no­ vom odnosu nauke i umijeća i njihove primjene, nauka o skupu tih procesa u proizvodnji, različito oblikuje i čovje­ kove odnose u proizvodnji. Novost tih čovjekovih odnosa u koje stupaju kvalitativno novim određenjem nauke kao znanja i vještina o fizikalnim, kemijskim i drugim postup­ cima prerade sirovina, imenovano tehnologijom, zbiva se kvalitativno novi društveni odnos, čovjekov odnos, odnos razvijenog kapitalizma. Odnos tehnologije i emancipacije može se razumjeti samo kao kapitalistički tehnološki odnos. Tehnologija omogućava razvijeni kapitalizam, određeni čo­ vjekov odnos, kao što je tek tim odnosom omogućena. Do­ vođenje u odnos tehnologije i emanoipacije, podrazumije­ va stoga, nužno poimanje tehnologije kao određenog dru­ štvenog odnosa. Ovakvim promišljanjem odnosa tehnologi[4] Mayer Lexikon, Leipzig, 1886. �Emancipacija i tehnologija 43 je i emancipacije, redefinirani pojam tehnologije glasi: teh­ nologija je historijski određeni odnos općega i zajedničkog rada. Budući da se radi o historijskom odnosu dvije vrste radova: općeg i zajedničkog rada, a rad je za sebe i po se­ bi mjesto gdje se svodi čovjekov svijet i čovjekovi odnosi na samog čovjeka, moguće je dovesti u odnos tehnologiju i emancipaciju. Ukoliko nam se danas čini samorazumlji­ vim da su tehnologija i emancipacija u odnosu, odnosno da je tehnologija pretpostavka emancipacije, to je upravo stoga, što poimanje tehnologije uključuje suvremeni odnos općega i zajedničkog rada. Marx je odredio u Pretvaranju viška vrijednosti u profit da je »opći rad svaki naučni rad, otkriće, pronalazak. Opći rad kao nauka uvjetovan je djelo­ mično kooperacijom sa živim ljudima, većim dijelom na re­ zultatima znanosti u cjelokupnoj povijesti znanosti. Zajed­ nički rad je neposredna individua.« Određenje tehnologije kao odnosa općega i zajedničkog rada, nauke i kooperacije individua, određuje ujedno tehnologiju kao historijski odreueni svijet čovjekovih odnosa, proizvodni odnos kapital — rad. Pri samorazumljivom određenju odnosa tehnologije i emancipacije potrebno je upozoravati da je taj odnos po­ sredovan odnosom kapital — rad. Tehnologija kao odnos općeg i zajedničkog rada, čovjekov odnos, utemeljen je na odnosu kapital — rad i prema tome svođenje čovjekova svijeta i odnosa na samog čovjeka, nemoguće je izvesti bezupitnim preuzimanjem tehnologije. Tehnologija je moguća tek u razvijenom kapitalističkom načinu proizvodnje, u određenim čovjekovim odnosima, društvenim i klasnim, kada su naslijeđena manufakturna sredstva za proizvodnju i na njima zasnovana podjela rada, transformirana prema samom pojmu kapitalističkog nači­ na proizvodnje — profitu. Naslijeđena manufakturna sred­ stva za proizvodnju ne osiguravaju efikasnu proizvodnju vrijednosti, višak vrijednosti, oplodnju kapitala. Za efikas­ nu proizvodnju vrijednosti potrebna je daljnja raščlamba procesa rada do tako pojednostavljenih dijelova da na nji­ hovo mjesto može nastupiti mehanizam. Kapitalistički na­ čin proizvodnje, koji se temelji na robno — novčanoj pro­ izvodnji, ekvivalentnoj razmjeni apstraktnog rada, morao je svaki konkretni rad na sredstvima za proizvodnju podje­ lom rada pretvoriti u apstraktni rad, da bi na njegovo mje­ sto mogao doći mehanizam — stroj. Hegel je umnost podje­ le rada temeljio upravo na mogućnosti da se on učini me­ haničkim, kako bi na njegovo mjesto mogao doći stroj i iz­ rekao to u § 198: »Ono opće i objektivno u radu leži, me- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 44 đutim, u apstrakciji, koja uzrokuje specifikaciju sredstava i potreba, a time ujedno specificira proizvodnju i stvara podjelu radova. Rad pojedinčev postaje podjelom jedno­ stavniji, a time postaje veća vještina u njegovom apstrakt­ nom radu, kao i količina njegovih proizvoda. Ova apstrak­ cija vještine i sredstava upotpunjuje ujedno ovisnost i uza­ jamnu povezanost ljudi za zadovoljavanje ostalih potreba do potpune nužnosti. Apstrakcija proizvođenja čini rad, na­ dalje, sve više mehaničkim, a time na koncu podobnim da čovjek može od njega odstupiti, a da na njegovo mjesto može stupiti mašina.« Zamjenljivost svake pojedinačne ope­ racije apstraktnim mehanizmom ukida i sredstvo za pro­ izvodnju u svojoj samosvojnosti .i pretvara ga u stroj. Sredstvo za proizvodnju određeno ije kao stalni kapital, Capital fixe, a stalni kapital u svom odnosu spram sebe je najadekvatniji oblik kapitala uopće. Svaki kapital nastupa prema radniku kao stroj. Tehnologija kao odnos općega i zajedničkog rada, kao odnos kapital — rad, ukazuje se kao odnos stroj, mašinerija spram živog rada. Živi rad, koji je podjelom rada atomiziran i obesmišljen, javlja se u službi mašinerije, u kojoj je sada nužno opći rad. Podjela rada u mašini iskazuje se kao okamenjeni društveni odnos, čovje­ kov odnos, i uspostavlja se kao podjela rada između radni­ ka i mašine. O tehnologiji kao određenom historijskom od­ nosu općega i zajedničkog rada može se govoriti tek u pro­ izvodnji koja je poznanstvljena, gdje je sredstvo za proiz­ vodnju u emfatičkom obliku capital fixe, i gdje se taj stal­ ni kapital pojavljuje u odnosu živog rada i stroja. Tek kad je opći društveni rad nauka, tehnološki izumi mogu se po­ javiti u mašineriji, koja je kao ukinuto sredstvo za proiz­ vodnju, stalni kapital, može se i kooperacija individua, rad­ nička klasa, živi rad, uspostaviti kao zajednički rad. Kapital tek kombinira zajednički rad s naukom, tako da živi rad gu­ bi svoju fizičku snagu, pa vještina ne egzistira u radniku, ne­ go u mašineriji, u tvornici. U tvornici naučna kombinacija tih radova djeluje kao cjelina. Društveni duh rada dobiva objektivnu egzistenciju izvan radnika. Iz ovoga slijedi da je dovođenje u odnos tehnologije i emancipacije moguć sa­ mo svođenjem čovjekovog odnosa na samoga čovjeka, što znači ukidanjem društvenog duha rada, koji ima objektiv­ nu egzistenciju izvan radnika. Ukidanje objektivne egzisten­ cije društvenog duha rada izvan radnika, nije moguće posti­ ći političkom emancipacijom. Ona, s jedne strane, otuđuje �Emancipacija i tehnologija 45 čovjekove odnose u svijet iznad njega, u politiku, u državu, s druge strane, ostavlja nepromijenjeni odnos općeg i za­ jedničkog rada, nauke i kooperacije individua. Podržavljenje ili podruštvovlijenje sredstava za proizvodnju ne podruštvljuje odnos živoga rada i mašinerije, kao niti kombinaciju radova u tvornici. Kapital fikse, stroj, u odnosu spram ži­ voga rada proizvodi kapitalistički odnos bez kapitalista. On uzima živu snagu radnika da bi mu isisao višak rada. Da taj rad ne bi bio eksploatacija, uzimanje viška vrijednosti, cijeli se problem prenosi na distribuciju viška rada, na na­ građivanje prema radu. Odnos tehnologije i emancipacije nije moguće izvesti, jer je tehnologija sama već određeni historijski — kapitalistički odnos općega i zajedničkog rada, nauke i kooperacije individua. Za posredovanje teh­ nologije i emancipacije nameće nam se kao neophodno tematizirati odnos općeg i zajedničkog rada. Promišljanje odnosa općega i zajedničkog rada kao pret­ postavke odnosa tehnologije i emancipacije nedovoljno je u suvremenoj marksističkoj teoriji. Prvi je promašaj u strukturalističkom viđenju proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa kao posebnih entiteta. Pri tome se emancipacija vi­ di u proizvodnim odnosima u političkoj revoluciji ukidanja privatnog vlasništva, a proizvodne snage, tehnologija, kao proizvodnje snage naprosto, tehnologija naprosto kao nešto neutralno i pozitivno. Društvena snaga rada izvan radnika, koju je uspostavio kapitalizam, misli se podruštvoviti poli­ tičkim ukidanjem privatnog vlasništva. Neosporno je da je ideologija neutralnosti proizvodnih snaga i ideologija klasnosti proizvodnih odnosa proizašla iz stvarno nisko razvi­ jenih proizvodnih snaga suvremenih socijalističkih društa­ va. Iz takvog temelja, iz takvih stvarnih teškoća, stvara se onda »teorija«. Promišljanje ipak ne može odustajati od pokušaja revolucioniranja određenog historijskog — kapita­ lističkog odnosa općega i zajedničkog rada— tehnologije. Sam Marx, a pogotovo Engels, nisu jednoznačni u po­ imanju proizvodnih snaga. Njihovo veliko odavanje prizna­ nja buržoaziji za razvitak proizvodnih snaga najjasnije su artikulirali u Manifestu komunističke partije: »Buržoazija je u svojoj jedva stogodišnoj klasnoj vladavini stvorila ma­ sovni je i kolosalni je proizvodne snage nego sve prošle gene­ racije zajedno. Potčinjavanje prirodnih sila, mašinska pro­ izvodnja, primjena kemije u industriji i zemljoradnji, parobrodarstvo, železnice, električni telegrafi, privođenje po­ ljoprivredi čitavih delova sveta, pretvaranje reka u plovne, �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 46 čitava stanovništva koja kao da su nikla iz zemlje — koje je ranije stoleće slutilo da su takve prirodne snage dremale u krilu društvenog rada«.5 Ovakvo priznavanje snaga društvenog rada buržoazije, ako nije posredovano cijelim duhom marksizma, može ra­ zumjeti proizvodne snage kao neku posebnu strukturu, neu­ tralnu tehnologiju, kao društveni odnos općega i zajednič­ kog rada. Osim toga, upravo jer je za marksizam problem tehnologije uvijek ekonomski posredovan, kritika građan­ skog načina proizvodnje najtemeljitije je izvedena u »pro­ izvodnim odnosima«, u Kritici političke ekonomije, u Kapi­ talu. Kritika građanske znanosti stoga je prvenstveno kriti­ ka građanske ekonomije — apsolutne nauke građanskog društva. Kritici Saya, Ricarda i Smitha poklonjeno je mno­ go brige i tek na toj kritici moguća je kritika političke eko­ nomije. Na tim je tekstovima evidentan Marxov »Opći rad«, koji je moguć — kako ga je sam definirao — većim dije­ lom na rezultatima znanosti u cjelokupnoj povijesti. Sam »opći rad« na tehnologiji, proizvodnim snagama, ostaje u drugom planu interesa, iako se sporadično javlja, posebno u kritici Urea i Babbagea. Ure i Babbage su mnogo više osnivači i mnogo su više utjecali na suvremene tehnokratske ideje od Saint Simona, a o njima i njihovom utjecaju na Marxa i Engelsa, na njihov »opći rad«, manje znamo na području razumijevanja tehnologije. Engels kritizira Babba­ gea da je »cinički apologet fabričkog sistema.« To je stoga što i Babbage i Ure priznaju samo objektivnost i egzaktnost bez ikakvih socijalnih i klasnih problema. Usprkos takvoj kritici tehnokratskih ideja, imenovanju proizvodnih snaga kao samosvojnih, teško se može oduprijeti dojmu, da Ure i Babbage nisu utjecali na Engelsa.6 Zbog važnosti promišljanja tehnologije kao historijski određenog odnosa općega i zajedničkog rada (kapitalističkog odnosa), sum­ nju da su Babbage i Ure utjecali na Engelsa, argumentirat ćemo in extenso Engesovim spisom: »0 autoritetu«. »Meha­ nički automat velike fabrike mnogo je veći tiranin nego što su ikad bili sitni kapitalisti koji zapošljavaju radnike. U najmanju ruku što se tiče sata rada nad vratima ovih tvornica može se napisati: 'Ostavite, svaku autonomiju, vi koji ulazite!’ Ako je čovjek naukom i stvaralačkim genijem sebi podvrgao prirodne sile, ove mu se osvećuju dok se n ji[5] Mane—Engels: Manifest komunističke partije, Beograd, 1960, str. 14. [6] Vidi interesantnu studiju o utjecaju Urea i Babbagea na Marxa i Engel­ sa: Exzerpte iiber Arbeitsteilung, Maschinerie und Industrie, Frankfurt, Ullstein Verlag, 1981. �Emancipacija i tehnologija 47 ma koristi pravim despotizmom, nezavisno od bilo koje or­ ganizacije društva (kurziv B. D.). Htjeti ukinuti autoritet u krupnoj industriji znači htjeti ukinuti samo industriju, uništiti predionicu pamuka da bi se vratili kolovratu.«7 Promišljamje tehnologije kao kapitalističkog odnosa op­ ćega i zajedničkog rada, zaboravlja se u zemljama real — socijalizma, pozivajući se često na ovakve eksplicitne sta­ vove Marxa i Engelsa, bez kritičkog odnosa spram tih tek­ stova i bez historijske dimenzije suvremenog društva, u ko­ jima tehnologija donosi takve moguće kataklizme, koje se uistinu ne mogu urediti političkom emancipacijom. Primje­ rice u DDR u Philosophisches wdrtebuch, pojam tehnolo­ gije uopće nije uveden. Način proizvodnje određen je kao jedinstvo produktivnih snaga i produkcionih odnosa. Pro­ izvodna snaga određena je kao uzajamno djelovanje sred­ stava za proizvodnju i ljudskog rada. Pitanje vlasništva nad sredstvima za proizvodnju centralno je pitanje revolucije. »Kroz podruštvovljenje najvažnijih sredstava za proizvod­ nju u socijalizmu su otklonjena ograničenja između radne snage i sredstava za proizvodnju kao i iskorišćavanje radne snage nastale privatnim vlasništvom.«8 Redukcija problema tehnologije na odnos proizvodnih snaga i proizvodnih od­ nosa, mehanički i strukturalistički razdvaja »proizvodne snage« i »proizvodne odnose«. Ukidanje privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju rješava — u ovoj ideologiji — probleme odnosa radnik — stroj, čovjekove odnose, jer po sebi ukida eksploataciju. Ukidanje privatnog vlasništva je tako posredovanje između tehnologije (kapitalističke, socijalističke) i emancipacije svođenja čovjekovih odnosa na samog čovjeka. Čak što više, ukinuto privatno vlasništvo kao dominantni čovjekov odnos, rješava ograničenje pro­ duktivnosti rada, odnosa općega i zajedničkog rada, što ga donosi privatno vlasništvo. U našem promišljanju tehnologije kao kapitalističkog od­ nosa općega i zajedničkog rada, to bi značilo, da taj isti odnos općega i zajedničkog rada funkcionira efikasnije u proizvodnom odnosu ukinutog privatnog vlasništva, nego u odnosu u kojem je uspostavljen zbog profita, efikasnosti. Bezupitno preuzimanje proizvodnih snaga kapitala, teh­ nološkog načina proizvodnje, ostavlja radnika u tehnološ­ kom racionalitetu spram mašine, spram »oduhovljenog ču­ dovišta«. Ekonomski se nalazi u tehnološkom racionalitetu [7] Birokratija i tehnokratija I. Beograd, 1966, str. 31. [8] »Philosophisches Worterbuch« /hrsg. Klaus G./ Leipzig, 1975. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 48 spram birokracije, institucionalne avangarde, koja raspo­ laže sveukupnim viškom rada, U takvom neupitanom teh­ nološkom racionalitetu, a u osnovnom čovjekovom odnosu, proizvodnom odnosu, socijalističko pravo na rad i ostale be­ neficije iz radnog odnosa, a na istoj mašineriji koja je kon­ struirana na načelu kompetitivne efikasnosti, za razliku od pi'oklamirane ideologije rasta produktivnosti rada, produk­ tivnost rada postaje suboptimalna spram one u privatno — vlasničkim odnosima. Realitet se uporno opire ideologi­ jiObzirom da mašina više nije stalni kapital kao najadekvatniji oblik kapitala spram samoga sebe, ali da ipak nije promijenjena, podjela rada u odnosu radnik — mašina, ne­ ki autori iz zemalja real-socijalizma pokušali su uspostaviti pojam »tehničko otuđenje« kao odgovor na evidentan ne­ sklad ideologije i stvarne emancipacije, a da pri tom još uvijek ostaju na stanovištu političke emancipacije. Pojam »tehničko otuđenje« opravdali su time, da je nemoguće naći u Marxa, jer se nije susreo sa problemima socijalizma: 1. sa socijalističkom revolucijom mora biti preuzeta mate­ rijalno — tehnička baza; 2. heteronomnost postojećeg stup­ nja tehnifikacije rada vodi različitom izražavanju motiva­ cije i zadovoljstva radnika kao i inicijative zaposlenih; 3. različiti je tempo isticanja zahtjeva za sadržajem rada i mogućnosti njegova zadovoljavanja; 4. mogućnost diver­ gencije, npr. u nedostatku ideološko-politicke djelatnosti između značaja rada i subjektivnog svjesnog odražavanja kod proizvođača; 5. nema prestabilizirane harmonije iz­ među automatizacije proizvodnje i povišenja stvaralačkog udjela radnika.«9 Sa tako dobivenim pojmom »tehničko otuđenje« zaklju­ čili su da je »izgradnja rada kao prve životne potrebe ko­ munističkog načina proizvodnje dubok dijalektički posao«. I ovaj pokušaj uvođenja pojma »tehničko otuđenje« kao reducirani problem tehnologije, kao određenog društvenog odnosa, konačno je osporen tvrdnjom, da se u tim diskusi­ jama »ne cijeni tendencija da se sa stvaranjem materijalno — tehničke baze komunizma sadržaj rada uočljivo homo­ genizira sa svojom stvaralačkom potencijom«. Pokušaj utemeljenja pojma »tehničko otuđenje« prividno je nov u okviru odnosa proizvodnih snaga i proizvodnih od[9] Philosophie und historischen Fragen der technischen Wissensc!taflen, Dresden, 1978. �Emancipacija i tehnologija 49 nosa. Dok je u osporavanju pojma »tehničko otuđenje« plauzibilna proizvodna snaga ideologije, u problematiziranju »tehničkog otuđenja« prividna je deideologizacija stvar­ nog stanja radnika u proizvodnji sa očitim pripisivanjem primata proizvodnim snagama. Za poimanje tehnologije kao klasnog odnosa općega i za­ jedničkog rada, relevantna je diskusija što su je vodili francuski i talijanski komunistički teoretičari o »mehani­ cističkom« i »revizionističkom« karakteru apstraktne protivurječnosti proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Po­ treba za redefinicijom pojma »proizvodne snage«, polazeći čak od priznate definicije u real-socijalizmu da je proizvod­ na snaga uzajamno djelovanje sredstava za proizvodnju i ljudskog rada, to može značiti samo da to uzajamno djelo­ vanje znači univerzalnost individua. E. Balibar11dao je defi­ 0 niciju: »Proizvodne snage su odnos stvarnog prisvajanja, što znači, historijsko emancipativna snaga univerzalnosti individue. Proizvodne snage bez apstraktne suprostavljenosti proizvodnim odnosima su odnos stvarnog prisvaja­ nja«. To dalje znači: 1. »proizvodni odnosi« ne predstavljaju neku »posebnu strukturu«; 2. u procesu proizvodnje i re­ produkcije ujedinjuju se proizvođači, predmet rada i sred­ stva rada; 3. odnos stvarnog prisvajanja ne znači samo »prisvajanje« u pravnoj sferi. Historijski emancipativna snaga univerzalne individue odnosi se spram tehnologije kao kapitalističkog načina od­ nosa općega i zajedničkog rada tako, da se u procesu pro­ izvodnje i reprodukcije ujedinjuju proizvođači, predmet rada i sredstva rada. Time počinje historijski proces ukida­ nja podjele rada uopće. Odnos stvarnog prisvajanja kao proces ukidanja podjele rada, proces je demokratskog up­ ravljanja tehnologijom, izbor alternativnih tehnologija, koje tek omogućavaju alternativno društvo, kao što alternativno društvo transformira sredstvo za proizvodnju adekvatno kapitalističkom načinu proizvodnje u sredstvo shodno no­ vom načinu proizvodnje života." Mjerenje univerzalnosti individue slobodnim vremenom, pretpostavka je ukidanja odnosa općega i zajedničkog ra­ da u mašineriji, općega proizvodnog rada, koji se hrani obesmišljenim operacijama kooperacije individua u živom radu. [10] Vidi: Marksizam u svetu I. Beograd, 1978. [11] Vidi: B. Despot: »Maschine und Arbeitsmittel«, Salzburger Jahrbuch jiir Philosophie 1978/79, Salzburg — Miinchen, 1979. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 50 Promišljanje odnosa tehnologije i emancipacije uvrštava se u povijest borbe za socijalizam. Univerzalna individua društveno-ekonomski i društveno-politički historijski uspostavlja se sa svojom specifičnom mjerom — slobodnim vremenom spram tehnološkog racionaliteta u procesu socijalističkog samoupravljanja kao al­ ternativnom društvu. Tehnološki odnos općega i zajednič­ kog rada u razlikama funkcija upravljanja, vođenja i iz­ vršavanja, društvenom svojinom nad sredstvima za proiz­ vodnju i samoupravljanjem, u procesu proizvodnje podruštvljavanja proizvođača, predmeta rada i sredstva rada po­ činje historijski novi proces proizvodnje života na zateče­ noj tehnologiji. Građansko je društvo zatečena sredstva za proizvodnju transformiralo adekvatno kapitalu, pretvaraju­ ći tehnologiju u odnos općega i zajedničkog rada; socijali­ stičko samoupravljanje započinje transformaciju zatečene tehnologije promjenom odnosa općeg i zajedničkog rada, procesom ukidanja podjele rada. Emancipacija kao svođenje čovjekova svijeta i odnosa na samog čovjeka u odnosu sa tehnologijom, posredovana je univerzalnom proizvodnom snagom individue, kojoj je specifična mjera slobodno vrijeme.'2 III Odnos emancipacije i tehnologije bitno ovisi, kako smo izveli, o poimanju njihovog posredovanja, kao i o odre­ đenju samog pojma tehnologije. Ukoliko se pojam tehno­ logije strukturalistički reducira na neutralne proizvodne snage, emancipacija je nužno posredovana političkom re­ volucijom, promjenom u proizvodnim odnosima i na toj se promjeni u real-socijalizmu uglavnom završava. Svođenje čovjeka na čovjekov svijet i čovjekove odnose, razumije se kao nadvladavanje suprotnosti građanskog društva i poli­ tičke države u promjeni proizvodnih odnosa, u diktaturi proletarijata, u etatizmu. Nepromišljanjem tehnologije kao čovjekovog odnosa, čovjekova svijeta u proizvodnim odno­ sima općeg i zajedničkog rada, nužno je zatvorena »histo­ rijska mogućnost« za problematiziranje samoga rada, pa onda i odnosa općega i zajedničkog rada. Svođenje čovje-1 2 [12] Vidi: BI. Despot: »Kakva je tehnologija potrebna samoupravljanju?«, Socijalizam 4, Beograd, 1979. �Emancipacija i tehnologija 51 kova svijeta i čovjekovih odnosa na samoga čovjeka, ne promišlja historijski odnos samoga čovjeka kao prirodnog bića spram prirode kao svojega anorganskog tijela. Odnos čovjeka kao prirodnog biča spram prirode, historijsko ma­ terijalistički pojmljen, uvijek jje posredovan historijskim načinom proizvodnje. »Priroda niti — objektivno — niti subjektivno nije neposredno adekvatna ljudskom biću«.1 3 Tehnologija kao specifični historijski odnos općega i za­ jedničkog rada, ujedno je historijski način objektivnog i subjektivnog poimanja prirode— kapitalistički način. Priro­ da kakva je čovjeku data tehnologijom, posredovana je kapitalističkim načinom proizvodnje života, ona je »kapi­ talistička priroda«. Nepriznavanje historičnosti prirode, kakva je data ljudskom biću u tehnologiji, mora pojmiti samu tu prirodu kao ahistorijsku, kao nešto što stoji s one strane čovjeka, izvan njega. Stoga će priroda spoznajno bi­ ti razumljena kao »kao stvari i pojave koje egzistiraju ne­ zavisno i izvan svijesti u svim raznolikostima svojih oblika za razliku od — svijesti. U tom je smislu priroda identična sa filozofskim pojmom — materija«.1 4 Odbijanje promišljanja tehnologije kao općega i zajednič­ kog rada, zatvara mogućnost odnošenja univerzalne indi­ vidue spram prirode, onemogućava joj da tu prirodu razu­ mije objektivno i subjektivno u ne-kapitalističkom odnoše­ nju, da razumije »socijalističku prirodu«. Jugoslavenskoj praksis — filozofiji pripada zasluga da je filozofijski spoznajno — teorijski i kritički ukinula »teo­ riju odraza«. Ahistorijsko poimanje prirode, neovisno o svi­ jesti čovjeka, filozofijsko je utemeljenje jednokratnog ra­ zumijevanja odnosa emancipacije i tehnologije, poimanje emancipacije u posredovanju političkom emancipacijom, u kojoj je čovjek političko biće sui generis. Odnos emancipacije i tehnologije posredovan odnosom stvarnog prisvajanja, pretpostavlja nastajanje čovjekove prirode, prirode čovjeka kao i njegovog odnošenja spram prirode svojeg anorganskog tijela. Taj odnos pretpostavlja, opet, povijest kao akt nastajanja prirode i čovjeka kao i njihovog odnosa. Emancipacija čovjeka kao prirodno-povijesnog bića na čovjekov svijet i čovjekove odnose, jest ukidanje spram [13] Marx — Engels: Rani radovi, str. 287. [14] Philosophisches Worterbuch — >'Natur«. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 52 prirode koji se zbiva posredovan tehnologijom, odnosom općega i zajedničkog rada koji vidi »kapitalističku priro­ du«. Ta se emancipacija zbiva u povijesnom posredovanju prirodnog bića čovjeka i ljudskog bića prirode. Apstraktna politička emancipacija, koja onemogućava da čovjek postane generičko biće u svom empirijskom životu, u svom individualnom radu, u svojim individualnim odno­ sima, utemeljena na ahistorijskoj prirodi, razumije ap­ straktno čovjeka kao građanina. Apstraktnost pojma »čov­ jek«, bez njegovog povijesnog nastajanja u odnosu spram prirode, očituje se i u samoj apstraktnosti pojma »čovjek«, u kojem ne postoji spol. »Čovjek« jest i muškarac i žena,, ali kada se misli pojam »čovjek« izvršen je već i metafi­ zički i religiozni redukcionizam spolova na pojam »čovjek«, u kojem se već pretpostavlja da je muškarac čovjek, a da je to i žena, treba u govoru posebno naglasiti, da bi se razumjeli. Kako se čovjek kao prirodno biće u odnosu sa prirodom povijesno posreduje, pa mu se prema tome pri­ roda i objektivno i subjektivno mijenja, odnos muškarca i žene, kao odnos različitih prirodnih bića, različitih spo­ lova, povijesno se posreduje. Redukcionizam i apstrakcija poimanja prirode neovisno o čovjekovoj svijesti, samu emancipaciju prevodi u sferi proizvodnih odnosa u politič­ ku emancipaciju. »Građanin« je, svakako, i neprirodan i aspo!an. Real-socijalizam u zaobilaženju problematiziranja tehno­ logije, određenog historijskog odnošenja čovjeka kao pri­ rodnog bića spram prirode kao svoga anorganskog tijela, ne može uspostaviti upitnim po čemu je pojam »čovjek« ukinuta prirodnost, ukinuta spolnost, na koji se on način razumije kao »muškarac« ukoliko nema dodatnog određe­ nja. Ne može postaviti upitnim koji odnos prirodnog bića i prirodnog bića uvjetuje takav govor kao vanjski simbol njegovog odnosa. Sam se odnos javlja kao »prirodni«, ne­ ovisan o povijesti, a emancipacija kao emancipacija »čo­ vjeka«, klase, u promijenjenim proizvodnim odnosima, koji ne mogu pojmiti niti »tehničko otuđenje«, a kamo li razli­ čito određenje »prirodnog« bića žene i »prirodnog« bića muškarca, nastalih povijesnim posredovanjem u odnosu sa prirodom. Napuštanje odnosa stvarnog prisvajanja, emancipativne historijske snage čovječanstva, u redukciji emancipacije na političku emancipaciju, posredovanu bezupitnom tehnologi- �Emancipacija i tehnologija 53 jom, real-socijalizam bezuspješno pokušava nadvladati pro­ ti vurječnost građanskog društva i političke države. On čak nihilistički zaboravlja svoje duhovno nasljeđe, Hegelovu filozofiju, na kojoj je tek izrasla istina spekula­ tivne filozofije — proletarijat. U toj filozofiji država kao objektivni realitet apsolutnog duha ima ipak za svoj tamni temelj — porodicu. Nešto prirodno, samoniklo, u osnovi je odnosa, u Hegela, između običajnosti, građanskog drušva i same države. Ali tamni temelj prirode mora biti po­ sredovan pravom, mora biti ukinut u svojoj prirodnosti, spolnosti, pukoj biološkoj reprodukciji. Priroda je zapreka apsolutnom duhu, nužda, ali je ujedno kao sama ta nužda objekt slobode, topos da se sloboda o sebi i za sebe utemelji u državi. Da bi država bila objektivni duh, realitet apsolut­ nog duha, njezin prirodni temelj — porodica, mora biti ta­ ko posredovan da omogući svoje nadvladavanje, protok u građansko društvo, a ova dalje u državu. Država je smisao porodice, smisao odnosa prirodnih bića da bi se mogli situ­ irati u građansko društvo. Pravno, odnosno duhovno posre­ dovanje da se spolovi ukinu kao puka prirodna bića, zbiva se u porodici, u kojoj se svaki član ukida da bi porodica bila cjelina. Ali to ukidanje i posredovanje vrši se na razli­ čite načine. Privatno vlasništvo, koje je pretpostavka slo­ bode građana i koje se izražava pravom, određuje — pono­ vimo to — u § 171 »Osnovne crte filozofije prava«: »Poro­ dicu kao pravnu osobu, spram drugih treba da zastupa muž kao njena glava.« Posredovanje se vrši sa pretpostavkom da je žena prirodnije biće, dakle, dalje od duha, i tek stu­ panjem u porodicu dobiva svoj ljudski, pravni, slobodni idenfN .:t, koji je izražen u § 166: »Muž je stoga zbiljski i supstancijalno život u državi, znanosti i slično, te inače u borbi i radu sa spoljašnjim svijetom i sobom samim tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva samostalnu slo­ gu sa sobom, čiji mirni zor i osjećajnu običajnost ima u porodici, u kojoj žena ima svoje supstancijalno određenje, a u tom pijetetu svoje običaj nosno uvjerenje«. Mogli bismo se složiti sa Engelsom, koji u jednom dru­ gom slučaju (kritizirajući odnos Hegelove apsolutne filo­ zofije i pristajanje na monarhiju Friedricha Wilhelma III) kaže: »Specifični oblik tog zaključka potječe, svakako otuda, što je Hegel bio Nijemac, pa mu je kao i njegovu suvre­ meniku Goetheu, odostraga visio komad filistarskog perčina. Goethe i Hegel bili su u svom području svakako, olim- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 54 pijski Zeus, ali niti jedan niti drugi nikada se nije mogao osloboditi njemačkog filistarstva«.1 5 Međutim, bez obzira na Hegelovo filistarstvo, iz cijele Marxove kritike Hegela evidentno je da je istina spekulativ­ ne filozofije, protivurječnosti građanskog društva i političke države, proletarijat. Redukcijom pojma proletarijata iz kri­ tike Hegelove filozofije, vidljive su dvije razine problema emancipacije. U protivurječnosti Hegelove filozofije da }je čovjek slo­ bodan ako ima privatno vlasništvo, a čovjek je iako ne posjeduje vlasništvo, pridolazi protivurječnost spolnog po­ ložaja žene spram spolnog položaja muškarca. Upravo se u Hegelovoj filozofiji vide dvije razine problema emancipa­ cije: klasni i spolni, pri čemu je jedan određen prirodom, a drugi slobodom i njezinim ustrojstvom u državi. Opiranje prirode žene duhu, dakle slobodi, jače je nego prirode muš­ karca. Ozbiljenje spekulativne istine proletarijata u socijalistič­ koj revoluciji, u ukidanju privatnog vlasništva, u real-socijalizmu, smatra se da je ukidanjem privatnog vlasništva, političkom emancipacijom, vraćen čovjekov svijet i čovje­ kovi odnosi na čovjekovu mjeru. Samo dovršenom političkom emancipacijom, koja ne poznaje niti »tehničko otuđenje« smatra se da emancipa­ cija žene nema svoj klasni temelj, da svođenje čovjekova svijeta na čovjeka samoga uključuje u sebe i ženu, jer se njihov različiti položaj u objektivitetu države apsolutnog duha temeljio u kategoriji imovine, kategorije privatnog vlasništva. Socijalistička država u promjeni proizvodnih odnosa u sferi prava i zakonodavstva, određuje ravnopravnost spolo­ va, prirode žene i prirode muškarca i kao njihov rodni po­ jam ne uzima metafizičko — religiozno tradiciju »čovjek« već »radnik«. U svijetu rada socijalističke države i nagrađi­ vanja prema radu kao osnovnog socijalističkog principa, ideološki se ukida potreba emancipacije žena, jer je ona već reducirana na radnika, a radnička klasa na bezupitno pre­ uzetoj tehnologiji ideološki doživljava emancipaciju kao svođenje na svoju vlastitu mjeru, u sferi distribucije, ovla­ davanja dohotkom. [15] Engels: Ludvvig Feuerbach i kraj njemačke klasične filozofije, Zagreb. 1947, str. 13. �Emancipacija i tehnologija 55 Problem mogućnosti stvarne emancipacije žene kao pret­ postavke ljudske emancipacije, odnosno, svođenje čovjeka i čovjekovih odnosa na samoga čovjeka, upada u dvostruku zamku: 1) Bezupitno prihvaćanje tehnologije onemogućava odnos stvarnog prisvajanja, historijski emancipativne snage čo­ vječanstva. Ono onemogućava problematiziranje općega i zajedničkog rada. A upravo onemogućavanje toga promi­ šljanja onemogućava novo, socijalističko objektivno i sub­ jektivno odnošenje spram prirode. Poimanje prirode neovisno o ljudskoj svijesti, onemogu­ ćava »radnike« da dođu do svoje ljudske mjere, ali unu­ tar toga posebno žene, jer će se i »priroda žene« smatrati dodatnom determinantom za njezinu emancipaciju. Ona je radnik i time dijeli sudbinu emancipacije radničke kla­ se u radu, ali ona je i žena, pa će se »posebnost« njene emancipacije pravno i društveno-politički priznati samo kao briga radničke klase za svoju vlastitu reprodukciju. Priznavanje njene »posebnosti« ograničeno je isključivo na njenu ahistorijsku prirodu rađanja (briga za materinstvo, uvjete rada, porođajne dopuste itd.). Neproblematiziranje tehnologije kao općega i zajednič­ kog rada ostavlja neproblematizirani odnos čovjeka spram prirode i posebno prirode žene. Nejednakost stvarnih uvje­ ta života žena i muškaraca u najboljem bi se slučaju teorij­ ski moglo svesti na Marxovu »Kritiku Gothskog programa« da je nagrađivanje prema radu kao pravo, buržoasko pra­ vo kao i svako drugo, jer nejednake individue stavlja pred jednako mjerilo — rad i tako među njima uspostavlja stvarnu nejednakost. Različitost individua i njihovih spo­ sobnosti, koje je i samo rezultat građanskog društva, moglo bi se ovdje pojmiti kao nejednakost prirodnih mogućnosti. Onemogućavanje emancipacije, ili redukcija bića na mo­ gućnost te emancipacije na njihovu prirodu, nepromijenje­ nu osnovu, inače je jedino legitimno utemeljenje rasizma. Ako se još uzme u obzir, da »ovdje imamo posla s ko­ munističkim društvom ne onakvim kakvo se ono razvilo na svojoj vlastitoj osnovi, nego obrnuto, onakvim kakvo ono iz kapitalističkog društva upravo izlazi, s komunistič­ kim društvom dakle, koje u svakom pogledu, u ekonom­ skom, moralnom, duhovnom (kurziv B. D.), nosi na sebi madeže staroga društva iz čije utrobe izlazi«, onda je jasna �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 56 mogućnost ideološke redukcije spolova na pojam »radni­ ka«. Upravo je na moralnom području radnička klasa do­ živjela najveću interiorizaciju građanskog morala. To je smisao Lukacseve tvrdnje, da se radnička klasa mora oslo­ boditi ponižavajućih utjecaja što je na nju ostavio najamni odnos. 2) Bez promišljanja svođenja čovjekovih odnosa na sa­ mog čovjeka, dakle, odnosa u kojima se u svojem praktič­ nom životu taj odnos uspostavlja u podjeli rada i zadržava podjelu rada — država koja sada nije objektivitet apsolut­ nog duha, ali je topos njegove emancipacije, država kao država, u odnosu na nepromijenjenu proizvodnju, preuzetu iz građanskog društva, mora također zadržati protok: poro­ dica — građansko društvo (sistem potreba) — država. So­ cijalizacija individua i ideologizacija emancipacije mora dovesti u strogi odnos porodicu i državu. Porodica sada nije tamni, prirodni temelj objektiviteta apsolutne slobode u državi, nego je stvarni, empirijski temelj proizvodnje ži­ vota, u kojoj se individue socijaliziraju da uđu u određeni način proizvodnje života, a to znači etatističko — socijali­ stički. Autoritet političke revolucije i političke države ne­ održiv je bez autoritarne patrijarhalne porodice. Stoga real-socijalizam nije nikada do kraja tematizirao kršćanski te­ melj patrijarhalne monogamne porodice, podjele rada u njoj, kult materinstva, usprkos svojem ateističkom usmje­ renju. U takvoj porodici postoji različitost »prirode« žene od prirode muškarca, »prirodna« podjela rada i malogra­ đanski moral. Protok porodica — država osiguran je »madežima sta­ rog«. Ti »madeži« posebno prijanjaju za ženu, za njezinu »prirodu«, koja joj najčešće postaje sudbina, jer se često ne može dovinuti niti do »radnika«, nego ostaje u privaciji. Revolucionarna hegelijanska metoda, očišćena od svoje »mistične jezgre« ostavila je komad »filistarskog perčina« real-socijalizmu. Odnos emancipacije i tehnologije kao odnos svođenja čovjekova svijeta i čovjekovih odnosa na čovjeka samog, ukazuije se moguć kao odnos stvarnog prisvajanja. Odnos stvarnog prisvajanja kao rezultat historijsko — emancipativne snage čovječanstva otvara se tek problematiziranjcm real-socijalizma, odnosno, razumijevanja emancipacije kao političke emancipacije. Ovo problematiziranje može biti �Emancipacija i tehnologija 57 utemeljeno samo na procesualnom ukidanju podjele rada na opći i zajednički rad, na ukidanje podjele rada uopće, na problematiziranju tehnološkog racionaliteta spram pri­ rode. Tek u takvom problematiziraniju i na njemu uteme­ ljenom socijalističkom samoupravljanju kao alternativnom društvu, vidi se problem emancipacije žena kao posebno važan za svođenje čovjekova svijeta i odnosa na čovjeka samog. Zbog stvarnog, empirijskog položaja žena u društvenoj podjeli rada, u njima leži ogromni revolucionarni potenci­ jal ljudske emancipacije. Ali taj (je put dug, jer supsumcija žena pod pojam »radnika«, zamagljuje podjednako ljudsku radničku i ljudsku žensku bit, jer »sve prirodno mora na­ stati tako i čovjek (žena) ima svoj akt nastajanja, koji se kao akt nastajanja svjesno ukida«. �Povijest i socijalistička priroda* i U odnosu emancipacije i tehnologije, a u daljnjem pro­ mišljanju odnosa spolnoga i klasnoga, ženskog pitanja, teh­ nologiju smo iskazali kao određeni historijski odnos opće­ ga i zajedničkog rada — kapitalistički odnos. Ako je čovjek osnovna proizvodna snaga novog, socijalističkog proizvo­ đenja života, onda se ta snaga mora mjeriti historijski emancipativnom snagom slobode na dijelu. Zahtjev za ukidanjem podjele rada, za ukidanjem općega rada, koji se iskazuje kao društveno proizvodni rad iznad proizvođača, za procesualnim ukidanjem kapitalističke teh­ nologije, višestruko je relevantan za žensko pitanje. Tehnologija kao klasni odnos općega i zajedničkog rada, uvjetuje odnos čovjeka kao prirodnog bića spram prirode kao svojega anorganskog tijela kao otuđeni odnos, koji vi­ di »kapitalističku prirodu« kao jedino moguću iz tog od­ nosa. Ovim klasnim odnosom prirodnog bića čovjeka spram prirode kao anorganskog tijela, određen je i odnos pri­ rodnog bića ljudi međusobno kao klasni odnos, pogotovo odnos muškarca i žene o kojemu govori Marx. Metodologijski gledano, evidentno je da je Marx odnos muškarca i žene kao odnos prirodnih bića promislio još u »Ekonomsko-filozofskim rukopisima« iz 1844. godine ka[*] U nešto izmijenjenom izdanju tekst je objavljen u časopisu Socijali­ zam 1, Beograd, 1980. �Povijest i socijalistička priroda 59 da je išao ka »Kritici nacionalne ekonomije sa završnim poglavljem o Hegelovoj filozofiji«. Pri tome je cijeli taj odnos stavio u poglavlje: »Privatno vlasništvo i komuni­ zam«, što znači da je odnos muškarca i žene, kao odnos prirodnog bića i prirodnog bića, kao najprirodniji odnos, posredovan privatnim vlasništvom, pa da se prema tome u tom odnosu vidi i njegovo privatno — vlasničko otuđe­ nje spram prirode — u našem slučaju tehnološko otuđenje. Metodologijski Marx najprije ide od odnosa muškarca i žene kao odnosa određenog poviješću privatnog vlasni­ štva, da bi u Njemačkoj ideologiji, u poglavlju »Historija«, odredio što je porodica. Porodica, odnos muškarca i žene, roditelja i djece, stavljena je u (jedinstveni odnos stvaranja historije: »Proizvodnja života, kako vlastitog pomoću rada, tako i tuđeg pomoću rađanja, pojavljuje se već odmah kao dvostruki odnos — s jedne sirane kao prirodni, a s druge kao društveni odnos (potcrtala D. B.) — društveni u tom smislu, što se pod time razumijeva zajedničko djelovanje više individua bez obzira pod kakvim uvjetima, na koji na­ čin i zbog koje svrhe«.1 Porodica se iskazulje kao jedinstveni prirodni odnos, koji je, s jedne strane i prirodni odnos, a s druge strane društveni. Odnos žene i muškarca kao naj­ prirodniji odnos i odnosi u porodici, određeni su historij­ skim stupnjem posredovanja (načina proizvodnje) čovje­ ka kao prirodnog bića i prirode. Odnos »rađalice« i »mislioca« ahistorijski promatra taj odnos prirodnog bića (žene) i prirodnog bića (muškarca) spram prirode kao takve. Primitivnost takvog patrijarhal­ nog razumijevanja govori o nepovijesnom razumijevanju »prirode« žene, poniklom mnogo dublje od egalitarističkih društava, u kojem tek žena postavlja pitanje svoje »priro­ de«. Žensko pitanje, ako nije samo spolno pitanje, može se stoga utemeljiti samo u promišljanju što je »priroda«. Bez toga pitanja, patrijarhalna porodica kao mjesto socijaliza­ cije ljudi ostaje izvor autoritarne podjele rada na ženski i muški, a time takav oblik biološke reprodukcije sam auto­ ritarni odnos, koji je temelj autoritarne podjele rada, teh­ nologije, u proizvodnji i autoritarnog represivnog odnosa individue i klase, čovjeka i birokracije, radnika i države. Rigidnost patrijarhalne porodice i patrijarhalnog društva očita je u poimanju položaja žene u društvu kao nužno vefl] Rani radovi, str. 296 — 297. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 60 zanom za njezinu »prirodu«. Kako stoji danas, uistinu, po­ rodično vrijeme jest drugačije od vremena materijalne pro­ izvodnje života i ono unutar postojeće podjele rada u po­ rodici ženu sa njenom »prirodom« stavlja u diskontinuitet sa samopotvrđivanjem i realnom ravnopravnošću u dru­ štvu.2 Radikalni zahtjev za ukidanjem podjele rada, pa i podje­ le na opći i zajednički rad, znači drugačiji odnos spram prirode nego što ije kontemplativni odnos prirodne zna­ nosti i spram »kapitalističke prirode«. Za žensko pitanje od bitnog je značenja promišljanje novog odnosa spram pri­ rode, spram »socijalističke prirode«. Promišljanje »socija­ lističke prirode, odnosno, »prirode« viđene kroz klasnu i društvenu uvjetovanost, naravno, ne stavlja u pitanje onto­ loški realizam, već epistemiologijski realizam. Žensko pita­ nje izvan promišljanja odnosa povijesti i »socijalističke prirode« ostaje onemogućeno kao pitanje koje je inclusive i rješenje, ostaje u hiatusu: ili je ono apstraktno spolno pitanje bez klasnog medija, ili u redukcionizmu spolnog pi­ tanja na apstraktno opće klasno pitanje. II »Dok u običnom životu svaki dućandžija znade odlično razlikovati ono, što netko tvrdi da jest, od onoga što je on stvarno, dotle naša historiogra­ fija još nije došla do te trivijalne spoznaje. Ona vjeruje svakoj epohi na riječ, što ona sama o sebi kaže i uobražava« 3 Iz različitih metodologijskih i ideologijskih istjecišta, čini se ipak da je pojam »povijest« razumljiv, a da je pojam »socijalistička priroda« apsurdan, drveno željezo. Dakle, naj različitija izlazišta podrazumijevaju da je povijest po­ vijesna, a priroda nepovijesna. Budući da je priroda nepo­ vijesna, nemoguće je misliti tako nešto kao što je »socijali­ stička priroda«. Povijesnost povijesti može imati različito ontologijsko utemeljenje, različite interpretacije bitka, ali oni ne postavljaju upitnim samu bit povijesti, dok se i sa­ mim socijalistima prividi da je »socijalistička priroda« con[2] Vidi: C. Saraceno: »Porodično vreme i ženski diskontinuitet«, Mark­ sizam u svetu 8 — 9. [3] Mane — Engels: »Njemačka ideologija«, u: Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 316. �Povijest i socijalistička priroda 61 tradictio in adiecto, jer je priroda, A = A, i time nepovijes­ na. Za idealizam izražen u fenomenologiji duha to je uistinu samorazumljivo.4 Marksistički se, ipak, materijalizam pre­ tvara u dogmatizam ako slijedi Feuerbachovu liniju, odnos­ no, pretvara »transcedenciju« u »antropologiju«. »Taj dog­ matizam potječe odatle što čovjeku koji nije učinjen dija­ lektičkim nužno odgovara neka objektivna zbiljnost koja podjednako nije učinjena dijalektičkom«.5 »Antropologija« ovog dogmatskog marksizma je kontemplativni materijali­ zam, građanski materijalizam. Iz kontemplativnog odnosa spram prirode proizlazi njezina nepoviljesnost, pa se može nazrijeti zašto je nemoguće misliti tako nešto kao što je »socijalistička priroda«. Kontemplativni odnos spram pri­ rode kao građanski odnos, ima značenje društveno— eko­ nomske i društveno — političke konzekvencije. Sa kritikom Hegelove dijalektike i filozofije uopće Marx utemeljuje stav da je »historija prava prirodna historija čovjeka«.6 Historija kao prava prirodna historija čovjeka, [4] Hegelova apsolutna znanost jest fenomenologija, jer je ljudsko biće, čovjek, za Hegela isto što i samosvijest. Otuđenje samosvijesti postavlja predmetnost. Budući da je čovjek samosvijest, to je njegovo otuđeno pred­ metno biće ili predmetnost (to što je za njega predmet, a predmet je uisti­ nu samo za njega, što je njemu suštinski predmet, što je, dakle, njegovo predmetno biće. Budući da ni stvaran čovjek kao takav, pa zato ni pri­ roda — čovjek je čovječna priroda — nije učinjen subjektom, nego samo čovjekova apstrakcija, samosvijest, to predmetnost može biti samo otuđena samosvijest) jednaka otuđenoj samosvijesti, a predmetnost je postavljena tim otuđenjem.«.........Nema tu ničeg neshvatljivog i zagonetnog. Napro­ tiv, suprotno bi bilo zagonetno. Ali je isto tako jasno da samosvijest, tj. njeno otuđenje, može postaviti samo predmetnost, tj. opet samo apstraktnu stvar, stvar apstrakcije, a nikakav stvaran predmet. Stoga je nadalje jasno da predmetnost, nasuprot samosvijesti, nije uopće ništa samostalno, su­ štinsko, nego obično stvorenje od njega postavljeno, a to postavljeno stvo­ renje, umjesto da se samo potvrđuje, samo je potvrđivanje akta postavlja­ nja, koji u jednom momentu fiksira svoju energiju kao proizvod i dodje­ ljuje mu prividno — ali samo za momenat — ulogu stvarnog bića« Marx, »Kritika Hegelove dijalektike i filozofije uopće« u: Rani radovi, str. 268 — 269.) [5] »No, njegovo (misli se na Feuerbacha — opaska B. D.) pretvaranje filo­ zofije u neku »antropologiju«, pustilo je čovjeka da se ukoči do fiksne predmetnosti i time odgumulo u stranu dijalektiku i povijest. I tu leži velika opasnost svakog »humanizma« ili antropološkog stanovišta. Ako se, naime, čovjek shvati kao mjera svih stvari, ako uz pomoć tog ishodišta treba da bude ukinuta svaka transcendencija, a da se čovjek sam istodob­ no ne mjeri tim stajalištem, da se »mjerilo« ne primijeni na samoga sebe ili — točnije rečeno — da se čovjek također ne učini dijalektičnim, tada apsolutizirani čovjek naprosto stupa na mjesto onih transcendentnih sila za koje bi on bio pozvan da ih objasni, razriješi i metodički ih nadomje­ sti. Na mjesto dogmatske metafizike stupa neki podjednako dogmatski re­ lativizam« (G. Luk&sc: Povijest i klasna svijest. Zagreb, 1977, str. 297). [6] »Ali čovjek nije samo prirodno biće nego ljudsko prirodno biće, tj. �žensko pitanje i soc. samoupravljanje 62 povijest kao povijest iz historijsko — materijalističkog ra­ zumijevanja društva, i time njezina povezanost sa priro­ dom, u Marxa je označena veoma plauzibilno u kritici Bruna Bauera: »Čak da je čulnost svedena kao kod svetog Bru­ ne na batinu, na minimum, ona pretpostavlja djelatnost (potertala — B. D.) za proizvodnju te batine. Dakle, primarno kod svakog shvatanja historije ije to da je ova osnovna či­ njenica promatrana u čitavom svom značenju i opsegu i da joj se dopusti da dođe do svog prava«.7 »Čulnost sve­ dena na minimum, na batinu, nužno pretpostavlja djelat­ nost za proizvodnju te batine«, a time čulnost — priroda, biva uključena u djelatnost, u povijest. Čovjekova prirod­ nost kao potrebitog bića uvlači prirodu u povijest i tako je »historija prava prirodna historija čovjeka«. Prirodnost čovjeka pretpostavka je povijesti i time je povijest u pri rodi, a nastajanje, historija čovjeka svojom djelatnošću čini i povijest prirode, povijest koja je u odnosu čovjeka i prirode, prirode i čovjeka, a čije je posredovanje »društvo«. Marx i Engels su nedvojbeni kada kažu: »Ali za život su prije svega potrebni hrana i piće, stan, odijelo i još štošta drugo. Prvo historijsko djelo jest, dakle, proizvodnja sred­ stava za zadovoljenje ovih potreba, proizvodnja samog ma­ terijalnog života, i to je uistinu historijsko djelo, osnovni uvjet čitave historije, koji mora biti ispunjavan svakog da­ na i svakog sata, danas kao i prije hiljadu godina, da bi se ljudi samo održali na životu«.8 Proizvodnja materijalnog života je utemeljujuća osnova povijesti. Povijest čovjeka je prava prirodna povijest, jer u svojem samonastajanju, u svojoj povijesti on se odnosi spram prirode u proizvodnji materijalnog života. Time je povijest proizvodnje materijalnog života i povijesti priro­ de, povijest njihova odnosa, jer su povijest i povijest toga odnosa mogući samo kao odnošenja oba relata »čovjeka« i »prirode«. Povijest ne može imati izolirano niti »čovjek«, biće koje postoji samo za sebe, stoga ljudsko biće, koje se kao takvo mora potvrditi i m anifestirati kako u svom biću tako i u svom znanju. Niti su, dakle, ljudski predmeti prirodni predmeti, ako su neposredno dati, niti jc ljudsko čulo, kako ono neposredno jest, predmetno, ljudska čulnost, ljudska predm etnost. Priroda — niti objektivno — niti subjektivno nije neposredno adekvatno data ljudskom biću. A kako sve prirodno mora na­ stati, tako i čovjek ima svoj akt nastajanja, koji se kao akt nastajanja svjesno ukida« (Marx: »Kritika Hegelove dijalektike i filozofije uopće« u: Rani radovi, str. 271). [7] Marx — Engels: »Historija«, »Njemačka ideologija« u: Rani radovi, str. 295. [8] Ibid. �Povijest i socijalistička priroda 63 niti »priroda«. Apstraktno mišljenje koje pojmi odvojenost »čovjeka« i »prirode« iz koje je isključena proizvodnja materijalnog života, poijmi onda povijest kao povijest ideje, ratova, ličnosti, misli, dakle, nečega izvan nje same, a »pri­ rodu po sebi« kao nepovijesnu. Materijalističko shvaćanje povijesti upravo polazi od ra­ zumijevanja povijesti koja nije proizvod predodžbi i fik­ cija: »Ljudi su dosad neprestano stvarali krive predodžbe o samima sebi, o tome što su, ili što bi trebali da budu. Svoje odnose uređivali su prema svojim predodžbama o bogu, o normalnom čovjeku itd. Proizvodi njihove glave prerasli su njihovu glavu — oni, tvorci, poklekli su pred svojim tvorevinama. Oslobodimo ih utvara, ideja, dogmi, imaginarnih bića, pod jarmom kojih oni kržljave. Pobuni­ mo se protiv ove vladavine misli (potertala — B. D.). Nauči­ mo ih da ove izmišljotine zamijenimo mislima, koje odgo­ varaju suštini čovjeka — kaže jedan, da se prema njima odnose kritički — govori drugi, da ih sebi izbiju iz glave — dodaje treći, i postojeća će se stvarnost srušiti«.9 Budući da su u »vladavini misli«, u apstrakcijama, Ni­ jemci su otišli najdalje, Marx i Engels vraćaju Nijemce na samu osnovu povijesti: »Imajući posla sa Nijemcima, koji nemaju nikakvih pretpostavki, moramo početi sa konsta­ tacijom prve pretpostavke svake ljudske egzistencije, a prema tome i čitave historije, naime s pretpostavkom da ljudi moraju imati mogućnost da žive da bi mogli »stvara­ ti historiju«. Ali za život su prije svega potrebni hrana, piće, stan, odijelo i štošta drugo«.1 Dakle, prva je pretpo­ 0 stavka materijalističkog shvaćanja povijesti proizvodnja materijalnog života, čime je ujedno u biti izražena »suprotnost materijalističkog i idealističkog shvaćanja« u »Njemačkoj ideologiji«. Suprotnost »prirode« i »historije«, dakle, razumijevanje »prirode« bez povijesti i »povijesti« bez »Prirode« u nerazumijevanju proizvodnje materijalnog života Marx i Engels su izveli u »O proizvodnji svijesti«: »Svako dosadašnje shvaćanje historije ili je u potpunosti zanemarivalo ovu stvarnu bazu historije, ili ju je smatra­ lo samo nečim sporednim, sasvim nepovezanim sa histo­ rijskim procesom. Stoga je historiju trebalo uvijek pisati prema mjerilu koje leži izvan nje; stvarna proizvodnja ži­ vota izgleda kao nehistorijska kao nešto što je odvojeno od zajedničkog života, sasvim iznad svijeta. Odnos ljudi [9] Ibid, str. 283. [10] Ibid, str. 295. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 64 prema prirodi na taj je način isključen iz historije, čime se stvara suprotnost između prirode i historije« (potcrtala B. D.).” Uzrok suprotnosti između »prirode« i »historije« u »Nje­ mačkoj ideologiji« (je određen kao nepriznavanje osnove historije u proizvodnji materijalnog života. Viče versa, pri­ znavanje proizvodnje materijalnog života kao temelja po­ vijesti, ukida apstraktnu podvojenost »prirode« i »histo­ rije« i poznaje samo jednu historiju, »historiju kao pravu prirodnu historiju čovjeka«. Historija kao prava prirodna historija čovjeka, kao historija »čovjeka« i »prirode« je hi­ storija njihova odnosa, historija proizvodnje materijalnog života, ili povijest čovjeka i povijest prirode je povijest proizvodnje materijalnog života, dakle, povijest načina pro­ izvodnje tog materijalnog života, proizvodnja materijalnog života, koja stvara tu samu povijest. Stoga je sa stanovi­ šta materijalističkog shvaćanja povijesti legitimno pitanje odnosa socijalističkog čovjeka i socijalističke prirode, na­ ime, njihovog povijesnog odnošenja u proizvodnji materi­ jalnog života, ili pitanje načina proizvodnje njihovog mate­ rijalnog života kao subjekta povijesti. Odnos historije i proizvodnje materijalnog života, određen je time da je prvo historijsko djelo — proizvođenje radi zadovoljenja potreba. Ovo proizvođenje radi zadovoljenja potreba stva­ ra se u djelatnosti odnosa čovjeka i prirode, kao što je i sam odnos uspostavljen, jer je čovjek prirodno biće. Dru­ ga činjenica uspostavljanja povijesti u proizvodnji sredsta­ va za zadovoljenje potreba čovjeka kao prirodnog bića, >sastoji se u tome da sama prva zadovoljena potreba, ak­ tivnost zadovoljavanja i već stečeno oruđe zadovoljavanja, vodi novim potrebama — i ovo proizvođenje novih potreba prvo je historijsko djelo«.'2 Treći odnos, koji se od samog početka uključuje u histo­ rijski razvitak, »sastoji se u tome da ljudi, koji svakodnev­ no ponovno stvaraju svoj vlastiti život, počinju stvarati druge ljude, razmnožavati se — odnos između čovjeka i žene, roditelja i djece, porodica«.'3 Napokon, za materijali­ stičko shvaćanje povijesti, svijest je samo određeni dru­ štveni odnos, kao i sam jezik koji i »jest praktično stvarna, stvarna svijest, koja postoji i za druge ljude, pa tek ta­ kođer i za mene samoga, a jezik nastaje kao i svijest tek1 3 2 [11] Marx — Engels: »Njemačka ideologija«, str. 306. [12] Marx — Engels: »Historija«, str. 295. [13] Ibid, str. 296. �Povijest i socijalistička priroda 65 iz potrebe, iz nužde saobraćaja s drugim ljudima«.1 Svijest 4 kao subjekt u idealističkom shvaćanju povijesti, u »vlada­ vini misli« nad stvarnim životom, pojmi se ovdje kao odnos u shvaćanju same materijalne proizvodnje. Iz produkcije i reprodukcije stvarnog života i svjesnog odnošenja ljudi u saobraćaju, proizlazi da je određeni historijski način pro­ izvodnje povezan sa određenim načinom zajedničkog dje­ lovanja, koji je »proizvodna snaga«. Proizvodna snaga u smislu zajedničkog djelovanja i dostupnosti ljudima same proizvodne snage je »historija čovječanstva«.1 Iz ovoga sli­ 5 jedi da je, sa stanovišta materijalističkog shvaćanja povi­ jesti, za »historiju čovječanstva« bitno proučavanje proiz­ vodnje materijalnog života, u našem slučaju socijalističkog načina proizvodnje. Proučavanje socijalističkog čovjeka i socijalističke prirode, dvije su strane jednog istog socija­ lističkog proizvođenja materijalnog života. Ili, socijalistički način materijalne proizvodnje podjednako je pitanje soci­ jalističkog čovjeka i socijalističke prirode, jer kako oni čine »historiju čovječanstva«, a čine je na materijalistič­ kim pretpostavkama, nije moguće da »historija« i »priroda« ostanu jedna drugoj strane. Upravo na pretpostavkama tuđosti »prirode« i »historije« utemeljuje se nematerijalističko shvaćanje povijesti, koje ne uzima u obzir sam način proizvodnje materijalnog života. Factum brutum da se miš­ ljenje pojma »socijalistička priroda« čini nemogućim, ogra­ ničava povijesnost povijesnog načina proizvodnje, jer se jedan relat, koji je nužna pretpostavka, isključuje iz samog tog odnosa, a tim i sam odnos iz povijesti. Isključivanje »povijesti prirode« ontološki znači ili ideali­ zam, ili kontemplativni materijalizam, dakle, građansko mišljenje, a ontički, nepovijesnost odnošenja spram prirode, naime stvarnog odnosa spram prirode u načinu proizvod­ nje samog materijalnog života. Ukoliko se ostaje ontološki na materijalizmu koji suprotstavlja »prirodu« i »historiju«, pogađa taj materijalizam Marxova i Engelsova kritika Feuerbacha. Naglašavanje »prirode«, »čulnosti«, čulnog predme­ ta a ne čulne djelatnosti, granična je situacija i teorije kao teorije i filozofije kao filozofije. »Uostalom, mi potpuno f 14] Ibid, str. 297. [15] »Odavde proizlazi da je određeni način proizvodnje ili industrijski stupanj stalno povezan s određenim načinom zajedničkog djelovanja ili s društvenim stupnjem, a ovaj način zajedničkog djelovanja sam je jedna »proizvodna snaga«, da količina ljudima dostupnih proizvodnih snaga uvje­ tuje društveno stanje, te dakle »Historiju čovječanstva« treba stalno izuča­ vati i obrađivati u vezi s historijom industrije i razmjene«. (Ibid, str. 297). �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 66 priznajemo da Feuerbach, težeći da proizvede svijest up­ ravo ove činjenice, ide tako daleko, dokle jedan teoretičar uopće može ići, a da ne prestane biti teoretičar i filozof«.1 4 Ostajanje na čulnom predmetu, a ne na čulnoj djelatnosti, osobito je vidljivo u Feuerbachovom kontemplativnom od­ nosu spram prirodne znanosti. »Feuerbach govori osobito o opažanju prirodne nauke, spominje tajne, koje su oči­ gledno samo oko fizičara i kemičara, ali gdje bi bila pri­ rodna nauka bez industrije i trgovine? I sama ova 'čista’ prirodna nauka dobiva svoju svrhu kao i svoj materijal tek trgovinom i industrijom, čulnom djelatnošću ljudi«.1 1 6 7 Svako apstraktno dijeljenje »prirode« i »historije«, svaki kontemplativni materijalizam, pogađa Marxova i Engelsova kritika Feuerbacha: »Ukoliko je Feuerbach materijalist, kod njega se historija ne zbiva, ukoliko uzima u obzir historiju, on nije materijalist. Kod njega se materijalizam i historija potpuno razilaze, što se uostalom iz rečenog već objašnja­ va.«1 8 Nerazumijevanje pojma »socijalistička priroda« u ontič kom, u proizvodnji materijalnog života samog, traži pro­ učavanje samog načina materijalne proizvodnje, koji se nepovijesno odnosi spram prirode. III Materijalističko shvaćanje historije, da bi bilo i materi­ jalističko i historijsko, mora promisliti način proizvodnje materijalnog života društva. U ovom načinu materijalne proizvodnje života otkriva se povijest sama, to jest odnos »povijesti« i »prirode«. Apstraktna suprotstavljenost »povi­ jesti« i »prirode« odgovara jednom određenom načinu pro­ izvodnje materijalnog života — građanskom. Povijesnost povijesti u jednom novom načinu proizvodnje materijal­ nog života, ili materijalističko shvaćanje povijesti, zahtijeva, ne samo da se može misliti, već da se u praktičnoprirodnoj djelatnosti može odnositi spram prirode koju smo pojmov­ no odredili kao »socijalistička priroda«. Ukoliko ne možemo misliti i djelovati kroz »socijalističku prirodu«, za to mogu postojati dva razloga: 1. socijalistička proizvodnja materi­ jalnog života nije povijesno novi način proizvodnje materi[16] Marx — Engels: »0 proizvodnji svijesti« u: »Njemačka ideologija«, str. 309. [17] Ibid., str, 311. [18] Ibid., str. 312. �Povijest i socijalistička priroda 67 jalnog života, jer se njezina nepovijesnost otkriva u istom, građanskom odnosu spram prirode, znači u tom smo slučaju materijalisti, ali ne historičari, ili 2. ako se socijalistički na­ čin proizvodnje života razumije kao novi povijesni način proizvodnje materijalnog života u podržavljenju ili podruštvovljenju sredstava za proizvodnju, u tom slučaju nismo materijalisti, jer podržavljenje ili podruštvovljenje sredsta­ va za proizvodnju spada u državnu, pravnu, ideološku sferu. Da bismo ostali na pretpostavkama i materijalizma i histori­ je, moramo misliti i djelovati kroz socijalističku proizvodnju materijalnog života, kao barem procesualnog, ako već ne novog povijesnog načina proizvodnje materijalnog života, a time i novog odnosa povijesti i prirode. Samo tim razu­ mijevanjem osigurava se povijest sama u njezinom pra­ ktičnom djelovanju. Marx je ustanovio da je za praktični razvitak ideje komunizma sasvim svejedno da li je ideja tog povijesnog čina izrečena ili ne, ako ne vodi računa o tome da se u historiji »na svakom stupnju zatiče materijal­ ni rezultat, zbroj proizvodnih snaga, historijski stvoren odnos prema prirodi i međusobno (potcrtala — B. D.), što se u svakoj generaciji predaje od njene prethodne, masa proi­ zvodnih snaga, kapitala i okolnosti, koje, doduše, s jedne strane, modificiraju novu generaciju, a s druge strane joj te okolnosti propisuju njene vlastite životne uvjete, i daju određeni razvitak, socijalni karakter, tako da okolnosti isto toliko čine ljude, koliko i ljudi okolnosti.«1 U radu »O 9 proizvodnji svijesti« naglašavanjem zatečenog »zbroja pro­ izvodnih snaga, historijski stvorenog odnosa ljudi prema prirodi i međusobno«, Marx osigurava pretpostavku kriti­ ci »idealističkog blebetanja«, naime, da nije »kritika, nego da je revolucija pokretačka snaga historije«. Ali da se re­ volucija ne bi smatrala voluntarističkim aktom moralističke provenijencije, promišljaju se pretpostavke same te re­ volucije. »Ova suma proizvodnih snaga kapitala i socijalnih oblika saobraćaja, koju svaki individuum svake generacije zatječe kao nešto dato, realna je osnova toga što su filozo­ fi predočavali kao 'supstanciju', 'suštinu čovjeka', što su obožavali i pobijali — realna osnova, koja time što se ti filozofi bune protiv nje kao 'samosvijesti', 'jedini', ni naj­ manje nije ometana u svojim djelovanjima i utjecajima na razvitak ljudi. Ovi zatečeni životni uvjeti različitih genera[19] »0 proizvodnji svijesti«, str. 305. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 68 čija odlučuju također da li će revolucionarni potres, koji se periodično navraća u historiji, biti dovoljno jak, ili ne, da obori osnovu svega postojećeg, i ako nisu dati ovi ma­ terijalni elementi totalnog prevrata, naime, s jedne strane, postojeće proizvodne snage, a s druge strane, stvaranje jedne revolucionarne mase, koja neće ustati samo protiv pojedinih uvjeta dosadašnjeg društva, nego protiv same dosadašnje ’proizvodnje života’, protiv cjelokupne djelat­ nosti na kojoj se ono baziralo, ako ti elementi ne postoje, to je, kako to pokazuje historija komunizma, za praktični razvitak sasvim svejedno da li je ideja toga prevrata izre­ čena već stotinu puta« (potcrtala — B. D.)2 0 Određivanjem pretpostavki revolucije, koja nije samo državni, voluntaristički, moralistički akt, nego ije, naprotiv, vezana za materijalne elemente totalnog prevrata: zatečene proizvodne snage i revolucionarne mase, koja je nastrojena protiv same dosadašnje »proizvodnje života«, na tlu smo historijskog materijalizma, historijsko — materijalističkog shvaćanja novog, socijalističkog načina proizvodnje, pa da­ kle i odnosa spram »socijalističke prirode«. Zatečeni stupanj »materijalnog rezultata, zbroja proizvo­ dnih snaga, historijski stvoren odnos ljudi prema prirodi i međusobno«, jest građanski način proizvodnje. Socijali­ stički način proizvodnje materijalnog života suočen je, dakle, sa »materijalnim rezultatima, zbrojem proizvodnih snaga, historijski stvorenim odnosom ljudi prema prirodi i međusobno« kao svojom realnom pretpostavkom, jer će taj način proizvodnje modificirati zatečeno, ali i biti modi­ ficiran samim okolnostima koje su date. Pod idealnom pretpostavkom da postoji masa, koja »neće ustati samo protiv pojedinih uvjeta dosadašnjeg društva«, nego protiv same dosadašnje »proizvodnje života«, ipak je nemoguće odrediti novi povijesni način proizvodnje materijalnog ži­ vota, jer je on određen zatečenim stupnjem proizvodnih snaga. Inzistiranje na revolucionarnosti masa, na svijesti kao konstituirajućem temelju novog načina proizvodnje bez razumijevanja determinanti zatečenih proizvodnih sna­ ga, jest idealizam, voluntarizam, koji pogađa kritika »idea­ lističkog blebetanja«. Da bismo se »pobunili protiv vlada­ vine misli« kao pretpostavke materijalističkog shvaćanja historije, treba proučavati socijalistički način proizvodnje materijalnog života. Taj način proizvodnje utemeljen je na [20] Ibid., str. 305—306. �Povijest i socijalistička priroda 69 naslijeđenim snagama, a ono što ga određuje kao novi pro­ izvodni odnos jest promijenjeni odnos prema vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju kao dominantno klasni od­ nos. Promijenjeno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju modificirat će, dakle, zatečene proizvodne snage, kao što će biti i njima modificirano. Legitimnost govorenja o novom načinu proizvodnje utemeljena je na novom proizvodnom odnosu: na državnom, to jest podruštvovljenom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. Povezivanje novog povijes­ nog načina proizvodnje sa vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju ne može se uspostaviti bezupitno. U našem ranije objavljenom radu2 izveli smo Marxovo ontološko 1 shvaćanje privatnog vlasništva, naime, da ije subjekt pri­ vatnog vlasništva — rad, otuđeni rad, podjela rada. Samo privatno vlasništvo je pravni, ospoljeni vid otuđenog rada, podjela rada. Ukidanje privatnog vlasništva o socijalistič­ kim proizvodnim odnosima tako je pravno, ideološko su­ protstavljanje novog odnosa, gdje podjela rada, otuđeni rad, ostaje uzrok i posljedica same suštine privatnog vlasništva, »privatnog vlasništva kao osobe«. Problem po­ djele rada, odnosno, ukidanje podjele rada, postaje tako prvorazredni problem socijalističkog načina proizvodnje. Podjela rada ostaje dvostruko suština privatnog vlasništva: 1. u zatečenom stupnju razvoja proizvodnih snaga, koji M'mu tu podjelu dalje uvjetuje; 2. u revolucioniranju masa protiv dosadašnjeg načina proizvođenja, jer su, s jedne sirane, njima uvjetovane, a s druge strane, zbog same te podjele rada onesposobljene da modificiraju zatečene proi­ zvodne snage. Podjela rada nas je učinila različito unakazenim »ekonomskim varijetetima«, kao što su »gurači koli­ ca« i »arhitekti«.2 2 Kao unakaženi »ekonomski varijeteti« sami »guiači ko­ lica« i »arhitekti« očito nisu dovoljna revolucionarna pret­ postavka za ukidanje dosadašnje »proizvodnje života«. Sto­ ga će Engels spram djetinjaste predodžbe Diihringova ko­ munizma staviti u odlučni odnos, mogućnost novog načina proizvodnje sa ukidanjem podjele rada.2 Dakle, društvo 3 [21] Vidi: B. Despot: »Um i sreća u relativno udruženom radu«, I i II, Gledišta br. 10 i 11—12/1978. [22] Engels: Anti — Diihring, Zagreb, 1948. str. 314. [23] »A sada pogledajmo g. Diihringovu djetinjastu predstavu prema kojoj društvo može preuzeti cjelokupna sredstva za proizvodnju, a da ne prevr­ ne iz temelja stari način proizvođenja i prije svega, da ukine staru po­ djelu rada, predstavu prema kojoj je sve svršeno čim se samo povede računa o 'prirodnim prilikama i ličnim sposobnostima' — a da i onda, Kao i prije, čitave mase egzistencija robuju proizvođenju jednog artikla, �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 70 može preuzeti cjelokupna sredstva za proizvodnju samo ako prevrne iz temelja stari način proizvodnje, prije svega ako ukine staru podjelu rada. Ukidanje privatnog vlasništva kao pretpostavke novog načina proizvođenja života, pret­ postavlja i ukidanje podjele rada; proces ukidanja podjele rada time postaje temelj novog načina proizvodnje, što znači i novog odnosa spram prirode, spram »socijalističke prirode«. Ili, drugačije rečeno: proces ukidanja podjele ra­ da bit će komplementaran sa razumijevanjem »socijalisti­ čke prirode«. Druga strana problema ukidanja privatnog vlasništva, odnosno, procesa ukidanja podijele rada, ili od­ nošenja spram »socijalističke prirode«, jest sam zatečeni stupanj proizvodnih snaga. Zatečeni stupanj proizvodni!] snaga, pa time d zbiljske pretpostavke za ukidanje te zate­ čene determinante, jesu građanske proizvodne snage. One su utemeljene na takvoj kulturi, na takvom odnošenju čo­ vjeka, društva d prirode, koja odgovara samoj logici gra­ đanskog načina proizvodnje, stjecanju profita, efikasnosti, učinku, znanstvenoj organizaciji rada, ovladavanju priro­ dom itd. Cijeli povijesni sklop visokorazvijenog društva sa visokorazvijenim proizvodnim snagama utemeljen je na svijetu rada, u kojem je rad — tehnika — znanost posta­ vljen kao obrnuta piramida znanost — tehnika — rad. Zna­ nost — tehnika — rad unesena je bezupitno u novi povije­ sni odnos, kao njegova vlastita pretpostavka, kao pretpo­ stavka novog načina proizvodnje. Samo buduće društvo u uistinu novom načinu proizvodnje, u mogućnosti ukidanja podjele rada, mišljeno je tek na temelju razvoja same te građanske znanosti — tehnike — rada, kao svojoj vlastitoj pretpostavci. Ideologičnost rasta proizvodnih snaga eviden­ tna je u ideologiji etatističkog socijalizma2, ali ona je mo­ 4 guća samim time što u cjelini radničkog pokreta nije do­ voljno tematiziran ovaj puki kvantitativni napredak razu­ mljiv kao razvoj proizvodnih snaga i tehnički napredak, kao poznanstvljivanje proizvodnje, kao tehnologije. Čak sama radnička klasa mogla je sebe razumjeti kao produk­ tivnu, za razliku od neproduktivne buržoazije, samo stoga što je imala taj afirmativan odnos spram razvitka proizvod­ nih snaga reduciran na tehnički napredak, na tehnologiju. da čitava stanovišta budu angažirana nekom pojedinačnom granom proizvodnje, i da se čovječanstvo još uvijek dijeli na izvjestan broj različito unakaženih 'ekonomskih varijeteta', kao što su 'gurači kolica' i 'arhitek­ ti'. . . . (Engels, Ibid., str. 314). [24] Vidi: B. Despot: Ideologija proizvodnih snaga i proizvodna snaga ideologije, Osijek, 1976. �Povijest i socijalistička priroda 71 Priznavanjem pukog kvantitativnog napretka u razvoju proizvodnih snaga kao vlastitih pretpostavki, evidentna je borba na terenu protivnika. Ideologija proizvodnih snaga, ovako shvaćena, proizlazi iz ideologije društva o samom se­ bi, da je ono novim proizvodnim odnosima osiguralo histo­ rijski nov način proizvodnje, s jedne strane, a s druge, ideo­ logijom znanosti o sebi samoj kao objektivnoj, općevažećoj, mjerljivoj, istinitoj, efikasnoj, podložnoj verificiranju itd. Znanost kao ideologija o vlastitoj nepoviješnosti i jednoznačnostđ je upravo ideologija građanskog društva o svo­ joj vlastitoj nepovijesnosti i vječnosti. Ova ideologija zna­ nosti, znanstvena ideologija i njezino prihvaćanje, onemo­ gućava da se pojmi cijeli taij »fetišizam znanosti« i fetiši­ zam sredstva za proizvodnju« analogno Marxovom poima­ nju »fetišizam robe«. Cijeli Marxov pojmovni, metodološki aparat u analizi »fetišizma robe«, smjera demistificiran ju fetiša, koji se artikulira kao odnos među stvarima, kao objektivni odnos, a skriva odnose među ljudima, odnose najamnog rada i kapitalističkog načina proizvodnje. Odnos prema sredstvima za proizvodnju, odnos radnika i sredsta­ va za proizvodnju jest također odnos robe i robe, jer je radnik kao radna snaga roba, a sredstva za proizvodnju također su roba, u kojem se procesu podjela rada, sredstva za proizvodnju i nauka, javljaju kao proizvodne snage sa­ mog kapitala. Kapital se u ovom odnosu pojavljuje kao su­ bjekt proizvodne snage, nauke.2 5 Prvobitne ludističke pobime protiv stroja još su psihološ­ ki bunt protiv te »robe« — stroja, »robe« — nauke i njenog fetišizma, i u materijalnom razaranju fetiša uspostavlja­ nje pobune protiv svog vlastitog robnog položaja ili odre­ đenog načina proizvodnje, koji ih takvima uspostavlja. Poznanstvljivanje proizvodnje racionalizira bunt i uspostavlja fetišizam sredstava za proizvodnju i fetišizam nauke kao objektivnih odnosa među stvarima i sužava uvid u taj od­ nos, kao odnos među ljudima, to jest određeni društveno — ekonomski odnos. Uvjet mogućnosti da se u socijalisti­ čkom pokretu i socijalističkoj praksi nije tematizirao feti[25] »Udruživanje radnika — kooperacija i podjela rada kao temeljni uvje­ ti produktivnosti rada — javljaju se jednako kao i sve produktivne snage rada, tj. one koje određuju stupanj njegove intenzivnosti i dakle njegove ekstenzivne realizacije kao proizvodna snaga kapitala. Kolektivna snaga rada, njegov karakter kao društvenog rada zato je kolektivna snaga kapi­ tala. Isto tako i nauka. Isto tako i podjela rada kako se ona javlja kao podjela zvanja i njima odgovarajuća razmjena. Sve društvene potencije proizvodnje jesu proizvodne snage kapitala i zato se on sam pojavljuje kao njihov subjekt« (Marx: »Temelji slobode«, Zagreb, 1974, str. 250). �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 72 šizam sredstava za proizvodnju i fetišizam znanosti teh­ nologije, leži dvostruko u samom izvornom marksizmu. Prvo je Marxovo shvaćanje socijalizma kao zbiljskog razvo­ ja individue pretpostavljeno punim razvojem proizvodnih snaga, da taj razvoj bude uvjet ukidanja ograničenja sa­ mih proizvodnih snaga, i drugo (što proizlazi iz prvoga), da se te same proizvodne snage rad — tehnika — znanost, ne postavljaju upitnim u tehnologiji u odnosu općega i za­ jedničkog rada. Prvi je stav Marx najpregnantnije iskazao u Grundrit.se: »Rezultat je — po svojoj tendenciji i dinamici — opći raz­ vitak proizvodnih snaga (bogatstva uopće) kao osnove isto tako univerzalnog saobraćaja, dakle, svjetsko tržište kao osnova. Osnova kao mogućnost univerzalnog razvitka indi­ viduuma i zbiljski razvoj individua s te osnove kao stalno ukidanje njihovog ograničenja, koje je poznato kao ogra­ ničenje, a ne važi kao neka sveta granica. Univerzalnost individuuma ne kao zamišljena ili uobražena, nego kao uni­ verzalnost njegovih realnih i idealnih odnosa. Otud i shva­ ćanje svoje vlastite povijesti kao procesa i spoznaja priro­ de (koja postoji i kao praktična moć nad prirodom) kao svog realnog tijela. Sam proces razvoja postavljen je i osvješten kao pretpostavka individuuma, ali radi toga je pri­ je svega potrebno da pun razvoj proizvodnih snaga postane uvjet proizvodnje, da određeni uvjeti proizvodnje ne budu postavljeni kao granica za razvoj proizvodnih snaga.«2 6 Pun razvoj proizvodnih snaga je uvjet proizvodnje, koja tek omogućava da uvjeti proizvodnje ne budu postavljeni kao granica proizvodnih snaga, koji su razumljeni kao pret­ postavka univerzalnosti individue. Ovaj razvoj proizvodnih snaga kao pretpostavku univerzalne individue Marx je pred­ vidio uspostavljanjem tih samih proizvodnih snaga unutar kapitalizma, a socijalističkom revolucijom razrješenje raz­ voja samih proizvodnih snaga, kojima je pretpostavljena ali ograničavajuća proizvodna osnova kapitalistički način na­ čin proizvodnje. Marx je u tome nedvojben: »Ali isto tako lako je uvidjeti da strojevi prestaju da budu agenti druš­ tvene proizvodnje čim oni, npr., postanu vlasništvo udru­ ženih radnika. Međutim, u prvom slučaju je njihova ras­ podjela, tj. što oni ne pripadaju radniku, isto toliko uvjet načina proizvodnje zasnovanog na najamnom radu. U dru­ gom slučaju izmijenjena bi raspodjela polazila od jedne [26] Mara: Grunđrisse, Temelji slobode, str. 249 �Povijest i socijalistička priroda 73 izmijenjene, tek povijesnim procesom nastale nove osnove proizvodnje.«2 Strojevi (dakle, rad — tehnika — znanost) 7 gube svoje značenje kada postaju vlasništvo udruženih ra­ dnika, ali to pretpostavlja novu osnovu proizvodnje, koja tek nastaje povijesnim procesom. U socioempirijskim so­ cijalizmima nije osigurana nova osnova proizvodnje, jer upravo nije ozbiljen razvoj proizvodnih snaga, koji je uvjet proizvodnje, već je uvjet proizvodnje postavljen kao sama granica rasta proizvodnih snaga. Ideologija proizvodnih snaga je evidentno supstitut za novu osnovu proizvodnje nastalu tek povijesnim procesom. Zbiljsko prisvajanje proi­ zvodne snage tako je ograničeno izgrađivanjem svoje vla­ stite pretpostavke. Sam, ipak promijenjeni proizvodni od­ nos, ukidanje privatnog vlasništva, ozbiljeno je u pravnoj sferi, u državi kao vlasniku nad sredstvima za proizvodnju. Ideologija proizvodnih snaga, rada — tehnike — znanosti upotpunjena je proizvodnom snagom ideologije, jačanjem prava i države, etatizmom i birokratizmom. Nepromijenjena suština privatnog vlasništva, podjela rada, ostaje i dalje, i dalje je ideologizirana kao pretpostavka svog vlastitog uki­ danja. Ovime su proleteri u svojoj apsolutizacij'i, a ne uki­ danju, i ne mogu izvršiti ono što su im u klasnom osvještavanju namijenili Marx i Engels: da oni moraju, »da bi ste­ kli lično priznanje, ukinuti uvjet svoje vlastite dosadašnje egzistencije, koji je ujedno uvjet čitavog dosadašnjeg dru­ štva, tj. moraju ukinuti rad. Oni se stoga nalaze u direk­ tnoj suprotnosti spram države, tj. prema obliku, koji je individuumima društva dosad služio kao opći izraz i da bi ostavili svoju ličnost moraju državu srušiti.«2 8 Pun razvoj proizvodnih snaga kao uvjet ukidanja ograni­ čenja samih proizvodnih snaga tako je legitimno izašao iz samog Marxa, usprkos njegovom drugačijem razumijeva­ nju povijesnog procesa osnove nove proizvodnje. Ovdje se povijesni proces kao način materijalne proizvodnje života prekida u smislu zatečenih proizvodnih snaga, a sama se povijesnost premješta u svijest, u pravnu sferu ukidanja privatnog vlasništva. Premještanje novog, socijalističkog načina proizvodnje materijalnog života u svijest, može se očitovati na uspostavljanju pojma »socijalistička robna proizvodnja«, na analizi fetišizma robe, a u isto vrijeme nepostojanju pojma, pa i analize »socijalistička priroda«, [27] Ibid., str. 319. [28] Mane — Engels: »Komunizam — proizvodnja samog oblika saobraćaja« u Rani radovi, str. 343. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 74 »socijalistička prirodna znanost«, »socijalistička tehnolo­ gija«. Historijsko dovršenje robne proizvodnje, totalne i apsolutne, zbiva se u jednom određenom društveno — eko­ nomskom odnosu, kapitalističkom odnosu, pa je u pojam »socijalistička robna proizvodnja« unesen novi društveno — ekonomski odnos, utemeljen na socijalističkom vlasni­ štvu nad sredstvima za proizvodnju. Sama povijesnost pre­ mještena je u sferu prava, a neposredna materijalna proiz­ vodnja života smještena je van povijesti kao rad — teh­ nika — znanost u podjelu rada na opći i zajednički rad. Fetišizam sredstva za proizvodnju i fetišizam tehnologije bezupitno se preuzima iz građanskih proizvodnih snaga i stoga se na tim pretpostavkama ne može pitati za socija­ lističku tehnologiju. Ukoliko se govori o materijalnoj proiz­ vodnji života, ostaje se na građanskom ekonomizmu, da­ kle, izrazito na historijskoj poziciji, a ukoliko se govori o povijesti, ona se premješta u ideološku sferu, dakle, na nematerijalističke pozicije. Time Marxova kritika Feuerbacha pogađa svako suprotstavljanje proučavanju i poimanju »so­ cijalističke prirode«, »socijalističke tehnologije«, »socijali­ stičke prirodne znanosti«. Odnos čovjeka i prirode ostaje u apstraktnom odnošenju posredstvom prirodne znanosti. Nekritičko preuzimanje prirodne znanosti kao afirmacija prirode i materijalizma, zaboravlja na Marxovu kritiku Feuerbachovog ushićenja prirodnim znanostima«....... ali gdje bi bila ova 'čista' prirodna nauka bez industrije i tr­ govine? I sama ova »čista« prirodna nauka dobija svoju i svoj materijal tek trgovinom i industrijom, čulnom dje­ latnošću ljudi.« Usprkos Marxovoj kritici kontemplativnog materijalizma, upozoravanju na vezu odnosa prirodne znanosti i industri­ je, iz samoga Marxa ipak proizlazi spomenuta bezupitnost same prirodne znanosti, odnosno, rada — tehnike — znano­ sti. Sam taj povijesni sklop daje pretpostavke uvjeta proiz­ vodnih snaga. Rad — tehnika — znanost ostaju na pret­ postavljenoj podjeli općega rada i kooperaciji individua utemeljujući temelj novoga načina proizvodnje, razvitka univerzalne individue, koji je moguć tek kroz tu samu proiz­ vodnu snagu, razriješenu njene kapitalističke primjene. »Razmjena živoga rada za opredmećeni, tj. postavljanje društvenog rada u obliku suprotnosti kapitala i najamnog rada — posljednji je razvitak odnosa vrijednosti i proizvo­ dnje koja počiva na vrijednosti.«* [29] Mara: Temelji slobode, str. 292. �Povijest i socijalistička priroda 75 Bezupitno preuzimanje rada — tehnike — znanosti, teh­ nologije, očituje se i na odnošenju spram prirode, »socijali­ stičke prirode«, u čijem bi promijenjenom odnosu tek ne­ stala podvojenost »povijesti« i »prirode«, uvođenjem prirode u povijest kao historijski materijalizam. Jer je »svako do­ sadašnje shvaćanje historije ili u potpunosti zanemarivalo ovu stvarnu bazu historije, ili ju je smatralo nečim spore­ dnim, sasvim nepovezanim sa historijskim procesom«.3 Ova 0 stvarna baza historije je proizvodnja materijalnog života, ili odnošenja čovjeka i prirode posredovanjem prirodne zna­ nosti. Stoga su lijevi teoretičari, inspirirani Blochom i nje­ govim stavom spram prirode, postavili odlučno pitanje od­ nosa radničkog pokreta i prirodne znanosti, socijalizma i znanosti.3 Odsudno pitanje postavljeno je kao pitanje jed­ 1 ne ne—građanske prirodne znanosti, drugačijeg poimanja prirode nego što ga je donijelo građansko društvo, građan­ ski način proizvodnje materijalnog života — građanska kul­ tura. Najradikalniji od njih, Petar Dudek, odbija kritiku »građanske nauke« koja se kao kritika reducira na indivi­ dualne zahtjeve, na subjektivno — moralni habitus poje­ dine znanosti, ili na značenju ideološko — političkog instru­ mentarija znanosti kao instrumentarija gospodara mono­ pola.3*Svakako da pozicija ovakve kritike »građanske« pri­ 2 rodne znanosti vodi materijalizirajućem principu unutar pojedine znanosti, a ne može utemeljiti materijalističko shvaćanje prirodne znanosti, odnosno, viđenje da su pri­ rodne znanosti onakve kakve su u uvjetu rada povijesno i pojmovno produkt građanskog društva, eo ipso, socijali­ stičku ili proletersku znanost, ukoliko se time označava znanstveni pogon u ekonomijama zemalja takozvanog real­ nog socijalizma. Kada znanost u ovim zemljama funkcioni­ ra na isti način kao znanstveni pogon u kapitalističkim ze­ mljama, isto tako dobro kao organizacija i kvalifikacija istraživanja i istraživača, susreće na građanske sadržaje istraživanja i oblike mišljenja.Đ Očito je da je »građanskost«, ideologičnost građanske nauke u samim sadržajima istraživanja i oblicima mišljenja. »Nepovijesno gledanje na materijalnu proizvodnju u smi­ slu promišljenog odnosa spram prirode, odnosno, prirod­ n o ] Ibid., str. 306. (31] Vidi: Marxismus und Naturbeherschung, »Beitreige zu den Erstcn Ernst Bloch Tagen«, Tubingen, 1978. 132] Vidi: P. Dudek: Gegenstand und politische Reiclnveite einer Kritik der Biirgerlichen Wissenschaft. 133] Ibid., str. 60 — 61. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 76 ne znanosti, opterećeno je poviješću radničkog pokreta i marksizma sa potvrđivanjem i propagiranjem apstraktnog produktivističkog racionaliteta ovladavanja prirodom, koji u odnosu spram prirode i živog rada principijelno ostaje na stanovištu kapitalizma.«3 Princip kvantifikacije i ap­ 4 straktnog produktivističkog racionaliteta nije pretpostavka ukidanja rada, ukidanja otuđenja, ukidanja države, već apsolutizacije rada i radnika. »Interesi emancipacije ra­ dničke klase, shvaćeni kao samoukidanje proletarijata, ne mogu stoga ići zajedno sa napretkom razvitka proizvodnih snaga. Njezino oslobođenje mora izaći iz podređenja post va­ renom radu ka kvalitativnom prevratu materijalnih proiz­ vodnih snaga u interesu onih koji rade.«4 5 Postavljanje upitnim građansku tehnologiju, građansko kontemplativno odnošenje spram prirode, socijalistički nehistorijski materijalizam i nematerijalističko shvaćanje po­ vijesti, emancipacije rada sa apstraktnim kvantitativnim racionalitetom — svakako je revolucionarni doprinos teo­ rijskom mišljenju. Ali dnzistiranje na razbijanju oblika miš­ ljenja građanske znanosti, bez osiguranih pretpostavki, ne spada više u marksizam, pa niti na njemu izvedene eman­ cipacije rada. Promišljanje »socijalističke prirode« i socija­ lističke prirodne znanosti također je pretpostavka novog načina proizvodnje. Ali ovaj se novi način proizvodnje iz marksizma teorijski i praktički može utemeljiti samo kroz rad — tehniku — znanost tehnologije. Neprolaženje kroz promišljanje socijalističke prirode i socijalističke prirodne znanosti i same ove mislioce ostavlja pred nerješivim za­ datkom, pred moralnim sudom o postojećem načinu proiz­ vodnje, dakle, nečim što ne može osigurati historijski ma­ terijalizam, »socijalističku prirodu«, novi način proizvodnje materijalnog života. Ovo se naročito očituje u razumijeva­ nju slobodnog vremena, koje je za nas realna historijska pretpostavka* kroz koju se destruira nepovijesni način eta­ 3 6 tističke socijalističke proizvodnje. Odnos prema prirodi ostaje tako utemeljenje puta pro­ mišljanja samog povijesnog odnosa, odnosa prema »socija­ lističkoj prirodi«. »Socijalistički odnos čovjeka prema pri­ rodi bazira se time na istom prisvajanju, čije je osiguranje gospodarstva isto kao i u kapitalističkoj produkciji«. Ako [34] Ibid., str. 29. [35] Ibid., str. 31. [36] Vidi: B. Despot: »Kakva je tehnologija potrebna samoupravljanju«, Socijalizam, br. 4, 1979. �Povijest i socijalistička priroda 77 će procesirajuća protivurječnost kapitala umanjiti radno vrijeme u obliku nužnog da bi se prekomjerno povećalo, to je znak raspoznavanja socijalističke produkcije, upravo obrnuta proporcija, smanjivanje prekomjernog radnog vre­ mena za uživanje produktivno-stvaralačke djelatnosti. Od­ nos prirode ostaje napokon nepromijenjen. Socijalističko i kapitalističko društvo nemaju samo posla s istom priro­ dom već i sa istim problemima: sa ukidanjem društvenog ograničenja ne padaju prirodna ograničenja eo ipso. Ovaj je problem posve nerješiv. Ne mogu spoznati u sadašnjem vremenu nikakve razlike između kapitalističkih zemalja i zemalja realnog socijalizma, nasuprot iskorištavanju ogra­ ničenih predručnih prirodnih resursa.«1 7 Problem odnosa spram prirode, ovladavanje prirodom, uistinu je nerješiv, ukoliko se u socijalističkom načinu pri­ svajanja prirode kao oslobođenja od radnog vremena vidi samo obrnuta proporcija povećanja prekomjernog radnog vremena na račun slobodnog. Protivurječnost radnog i slobodnog vremena na kapitali­ stičkim ograničenim osnovama, dakako, nije prekoračena razumijevanjem oslobođenja slobodnog vremena za novo ovladavanje prirodom. Ovo je ideologija, kako »objektiv­ nog« marksizma, tako i građanskog društva. Lijevi, Blochove provenijencije, imaju pravo kada kažu: »Mi stojimo na našoj političkoj praksi pred zadaćom nadvladati i objektivistički marksizam i građansku ideologiju i razgraničavati što oni imaju zajedničko.«1 3 »Ali 'objektivistički' marksizam, kao etatistički, idealisti­ čki i -deološki oblik novog načina proizvodnje, nije grani­ čna situacija marksizma i njegovog poimanja odnosa rad­ nog i slobodnog vremena. Ako se u njemu državno vlasni­ štvo nad sredstvima za proizvodnju sm atra nadvladavanjem ograničenja građanskih proizvodnih odnosa u ovladavanju i pokoravanju prirode, onda se novim odnosom garantira kvantitativno efikasniji način građanske proizvodnje. Pro­ blem prirodnih resursa postat će problem i opet nove gra­ đanske znanosti, ekologije, koja polazi od posljedice, a ne od uzroka. Polaženje od posljedica uvijek znači revizioni­ zam u radničkom pokretu. Povećanje slobodnog vremena na račun radnog nije samo »obrnuta proporcija«, nije pita­ nje kvantiteta, već povijesno novi kvalitet, koji omoguća137] Marxismus und Naturbeherschung, str. 63. 138] Ibid., str. 38 — 39. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 78 va i novi odnos spram prirode i spram prirodne znanosti. Ovaj novi kvalitet može se osigurati samo kroz proizvodne snage, zatečene proizvodne snage, ali i njihovim ukidanjem. Osiguravanje kroz zatečene proizvodne snage ujedno je pretpostavka njihovog ukidanja, koji nije samo izraz ideja i volje već razvijena protivurječnost unutar datih proizvod­ nih snaga. »U tom se preobražaju kao kamen temeljac proizvodnje i bogatstva ne pojavljuje niti neposredan rad koji čovjek sam obavlja, niti vrijeme koje on radi, već pri­ svajanje njegove vlastite opće proizvodne snage, njegovo po­ znavanje prirode ii ovladavanje njom putem njegova posto­ janja kao društvenog organizma — jednom riječju, razvitak društvenog individua. Krađa tuđeg radnog vremena, na če­ mu počiva sadašnje bogatstvo, izgleda bijedna osnovica prema toj novorazvijenoj koju je stvorila samo velika in­ dustrija. Čim je rad u neposrednom obliku prestao da bude veliki izvor bogatstva, radno vrijeme prestaje i mora pre­ stati da bude njegova mjera, a stoga i razmjenska vrijed­ nost — mjera upotrebe vrijednosti. Višak rada masa pre­ stao je da bude uvjet za razvitak općeg bogatstva, upravo kao i nerad malobrojnih za razvitak općih moći ljudskog mozga. Time se ruši proizvodnja koja počiva na razmjenskoj vrijednosti, i sam neposredni materijalni proces proiz­ vodnje dobij a oblik koji se oslobodio neimaštine i suprot­ nosti. Slobodan razvitak individualnosti, i stoga ne reduci­ ranje potrebnog radnog vremena da bi se stvorio višak ra­ da, već uopće redukcija potrebnog rada društva na mini­ mum, čemu tada odgovara umjetničko, naučno itd. razvi­ janje individua zahvaljujući za sve njih oslobođenom vre­ menu i stvorenim sredstvima.«3 9 Oslobođenje slobodnog vremena kroz postojeće proizvod­ ne snage time je kvalitativno novi povijesni odnos, koji tek ukida podjelu rada kao ontološku osnovu privatnog vlas­ ništva. Novi povijesni kvalitet jest pretpostavka ukidanja ljudi kao »ekonomskih varijeteta«, »gurača kolica« i »ar­ hitekata«, kao ljudi kojima ostaje vrijeme za »umjetničko« i »naučno djelovanje«, ali sada ne već kao otuđenih sfera otuđenih »ekonomskih varijeteta«, već upravo kao pretpo­ stavka same te naučnosti. Ukidanje nauke, zatečenih proiz­ vodnih snaga, moguće je samo kao ukidanje nauke kao profesije, kao »podruštvovljavanje nauke«, jer rad presta­ je biti mjera vrijednosti. Ovo je tek osnova novog načina proizvodnje očovječenja prirode i oprirođenja čovjeka, so[39] Marx: Temelji slobode, str. 293—294. �Povijest i socijalistička priroda 79 cijalističke prirode i socijalističke prirodne znanosti uopće. Novi povijesni način proizvodnje stoji i pada sa mogućnoš­ ću ukidanja rada — tehnike — znanosti tehnologije, uki­ danjem države, ukidanjem politike. Nerazumijevanje slobodnog vremena kao novog kvalite­ ta odnosa spram prirode, ukidanja nauke kao nauke, odu­ zima zbiljski topos odnosa povijesti i »socijalističke pri­ rode« i time opet objedinjuje građansko i socijalističko — etatističko razumijevanje proizvodnih snaga kao rada — tehnike — znanosti tehnologije. Talijanski teoretičari sindikata i partije uočili su važnost slobodnog vremena, a zbog ideologizacije proizvodnih sna­ ga, čiji je rast pretpostavka novih odnosa, najprije smatra­ ju potrebnim redefinirati same proizvodne snage. Kako smo izveli u poglavlju »Emancipacija i tehnologi­ ja«, proizvodne snage se određuju kao odnos stvarnog pri­ svajanja. Time se osigurava nadilaženje razlikovanja »proiz­ vodnih odnosa«, koji se odmah situiraju u ideologiju, i proučava jedinstvo proizvodnih snaga i odnosa u smislu novog proizvodnog odnosa Marxovog određenja bogatstva kao bogatstva individue. Proizvodne snage kao odnos stvar­ nog prisvajanja strukturno ukidaju neke posebne »proiz­ vodne odnose«, koji su sada materijalizirani kao odnosi prisvajanja »prirode«. Sam način prisvajanja prirode kao odnos stvarnog prisvajanja pretpostavlja sada ukidanje potoinjavanja individue društvenoj podjeli rada, stroju, tehnologiji, radu kao znanosti, jer je odnos stvarnog pri­ svajanja ljudskog bogatstva, bogatstva shvaćanja kao sve­ stranog razvitka individue. Za ovakav nov način materijal­ ne proizvodnje života upravo je pretpostavka ukidanje rada — tehnike — znanosti tehnologije, kao autentične građan­ ske artikulacije materijalne prođzvodmje života, građanske nauke, posebno prirodne, kao proizvodne snage kapitala. Pretvaranje nauke u proizvodnu snagu otuda se ne može smatrati »materijalnom bazom komunizma«. »Socijalisti­ čko pretvaranje nauke u proizvodnu snagu pretpostavlja ukidanje kapitalističkog odvajanja »nauke« od proizvođača, što znači i ukidanje nauke kao takve.«4 0 Znanstvenici i tehnolozi operiraju kategorijama apstrak­ tnog mišljenja građanske znanosti, koja od cijele prirode spoznaje samo mjezinu operaoionalnost, funkcionalnost u službi efikasnosti, dakle, profita. [40] Marksizam u svetu, br. 1/1978, str. 105. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 80 Fetišizam znanosti kao nečega naddruštvenoga i bezupitnog, vraća nas na Marxovu kritiku Feuerbacha, »ali gdje bi bila prirodna nauka bez trgovine i industrije?« Nadvladavanje kritike građanske znanosti u smislu političke pripadnosti znanstvenika »u službi narodu« u krajnjoj liniji je apsurdno. »Znanost za narod može biti, u krajnoj liniji samo znanost kroz narod — ukidanje odvojenosti umnog i fizičkog rada kao kolektivni politički proces.«4 Znanost ' kroz narod ujedno znači ukidanje nauke kao takve, ukida­ nje odnosa »vladavine uma«, apstraktnih kategorija spozna­ vanja prirode u njihovom kvantitativnom odnosu. Ukidanje »ekonomskih varijeteta« kao pretpostavka povi­ jesnog načina materijalne proizvodnje znači stoga ukidanje nauke »kroz narod«, kao kolektivni politički proces ovlada­ vanja radničke klase naukom. Ovladavanje proletarijata naukom preko svojih predstavnika, naučnih radnika, koji su u službi proleterskih interesa, jest birokratizacija samog proletarijata, kao što je i sama ta nauka izvjesna birokratizacdja prirode. Ova birokratizacija proletarijata i prirode utemeljuje radnika kao radnika, apsolutizira radničku kla­ su i time birokratizira njezinu vlast u državnom aparatu. Birokratizacija prirode, birokratizacija klase, bitno onemo­ gućava novi odnos stvarnog prisvajanja. Sprega birokratizacije prirode (nauka) i birokratizacije društvenih odnosa (država) idu zajedno. Stoga je i Rudolf Bahro mogao za­ ključiti da je »razvitak proizvodnih snaga tridesetih godina u Sovjetskom Savezu bio apsolutno nužan, a staljinizam nelzbježiv. Teror je u tridesetim godinama progresivno funk­ cionirao«.4 Neviđene alternativne tehnologije, znanosti na 2 putu univerzalnog razvitka individue, povezuje se s Marxovim stavom: »Ali radi toga je prije svega potrebno da pun razvoj proizvodnih snaga postane uvjet proizvodnje, da određeni uvjeti proizvodnje ne budu postavljeni kao grani­ ca za razvoj proizvodnih snaga.«4 Evidentno je da je mje­ 3 renje razvoja proizvodnih snaga, »punog razvoja proizvod­ nih snaga«, pretpostavka »univerzalne individue«, uvjeta proizvodnje koji nisu postavljeni kao granica proizvodnih snaga, uvjeta proizvodnje koji ukidaju same te uvjete, već je to mjerilo determinirano određenim načinom proizvod­ nje. Za kapitalistički način proizvodnje je to »mjerilo« raz­ vitak proizvodne snage — stalni kapital. Ako se uzme da je za uvjet proizvodnje, koji nije posta[41] Marxismus und Natnrbeherschung, str. 61. [43] Mara: Temelji slobode, str. 246 [42] Ibid., str. 38. �Povijest i socijalistička priroda 81 vljen kao granica razvoju proizvodnih snaga, neophodan >razvitak stalnog kapitala, a bez postignutog stupnja pro­ duktivnosti rada, onda je jasno osiromašenje ljudskih po­ treba, jer se time ne proizvode neposredni predmeti po­ trošnje«/4 Samo stvaranje stalnog kapitala, sredstva za proiz­ vodnju traži građansku tehnologiju, znanost, znanstvenu organizaciju rada. Kako je upravo ta tehnologija, ta zna­ nost, taj odnos općega rada i kooperacije individua ta znanstvena organizacija rada, pretpostavka kapitalističkog načina razumijevanja proizvodne snage, bogatstva, kod ta­ lijanskih komunističkih teoretičara se upravo javlja kritika znanstvene organizacije rada, koja je u etatističkom socija­ lizmu poistovjećena sa proizvodnom snagom kao uvjetom proizvodnje, kao »materijalnom bazom komunizma«.4 Mje­ 4 5 rilo stupnja razvoja proizvodnih snaga, stalni kapital, sred­ stva za proizvodnju ostaju u građanskom svijetu načina proizvodnje, a budući da su sredstva za proizvodnju po­ državljena, »teror je progresivno funkcionirao«. Preostaje drugo »mjerilo« razvoja proizvodnih snaga, uvjeta proizvod­ nje, koji ne ograničavaju samu proizvodnu snagu — slo­ bodno vrijeme. Ovo slobodno vrijeme za razvitak univerzal[44] »Razvitak stalnog kapitala još s jedne strane pokazuje stupanj raz\ itka uopće ili razvitka kapitala: Predmet proizvodnje usmjerene nepo­ sredno na upotrebnu vrijednost, a isto tako neposredno na razmjensku uijednest, jest sam proizvod koji je određen za potrošnju. Dio proizvodnje usmjeren na proizvodnju stalnog kapitala ne proizvodi neposredne pred­ mete potrošnje, niti neposredne razmjenske vrijednosti, bar ne razmjenske vrijednosti koje se mogu neposredno realizirati. Od već postignutog stupnja produktivnosti — od toga da li je jedan dio vremena proizvodnje dovoljan za neposrednu proizvodnju — zavisi, dakle, da li će se jedan sve veći dio vremena proizvodnje upotrebljavati za proizvodnju sredstava za proizvodnju. Zato je potrebno da društvo može pričekati da ono velik dio već stvarnog bogatstva može uskratiti, kako neposrednoj potrošnji ta­ ko i proizvodnji određenoj za neposrednu potrošnju, kako bi taj dio upo­ trijebilo za rad koji nije neposredno proizvodan (unutar samog materijal­ nog procesa proizvodnje). Ovo iziskuje visoki nivo koji je direktno raz­ mjeran promjeni opticajnog kapitala u stalni kapital, kao što veličina relativnog viška rada zavisi od produktivnosti potrebnog rada, tako veli­ čina radnog vremena — i život i opredmećenog — upotrijebljenog za proiz. vodnju stalnog kapitala zavisi od produktivnosti radnog vremena predvi­ đenog za direktnu proizvodnju proizvoda« (Mara: Temelji slobode, str. 295 - 296). [45] Franco Ferraroti u Alternativnoj tehnologiji kaže: »Budući da sam morao u Moskvi održati referat pred najvišim sindikalistima i predstavnici­ ma radnika iz industrije, moj pratilac i prevodilac Tars Kargen mi je diskretno prišao prije toga i upitao da li mora prevesti i dio referata u kojem sam vrlo oštro kritizirao tejlorizam, tj. znanstvenu organizaciju rada. 'Naravno’, odgovorio sam. Karganova je zbunjenost tad postala još očevidnija: 'Ali mi neprestano pripovijedamo našim radnicima principe znanstvene organizacije rada’. (Marksizam u svetu, br. 9/1977, str. 225). �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 82 ne individue nije nikakva apstrakcija, već sama najjača proizvodna snaga, njeno »mjerilo«.4 Odnos stvarnog prisva­ 4 janja odmjeravamo onda slobodnim vremenom. »Slobodno vrijeme koje je i dokolica i vrijeme za višu djelatnost — pretvorilo je svog vlasnika prirodno u jedan drugi subjekt i kao taj drugi subjekt on tada ulazi i u neposredni proces proizvodnje. Taj je proces u isti tren disciplina u odnosu na nastajućeg čovjeka i djelatnost, eksperimentalna zna­ nost, materijalno — stvaralačka i opredmećujuća znanost u odnosu na nastalog čovjeka, u čijoj glavi egzistira akumu­ lirano znanje društva. Za oba, ako rad zahtijeva praktičnu upotrebu i ruku i slobodno kretanje, kao u poljoprivredi, to je u isti tren i tjelesna vježba«.4 4 6 7 Odnos stvarnog prisvajanja, mjeren slobodnim vreme­ nom, novi je povijesni način materijalne proizvodnje živo­ ta. Ukidanje znanosti je onda proces ukidanja »ekonom­ skih varijeteta«; podruštvovljenje sredstava za proizvodnju znači podruštvovljenje znanosti; radnike koji konstruiraju novu znanost, novo sredstvo za proizvodnju nove potrebe, novi odnos spram prirode. Traženje nekog drugog načina promijenjenog odnosa spram prirode, naime novih proiz­ vodnih znanosti, osuđeno je na utopiju kao što je neuzima­ nje novog »mjerila«, slobodnog vremena, nužno vezano za etatizam, represiju i apsolutizaciju rada. Podruštvovljenje sredstava za proizvodnju je podruštvovljenje znanosti. Podruštvovljenje znanosti nije moguće bez ukidanja građan­ ske znanosti. Ukidanje »vladavine misli« nije moguće kroz sloj ljudi »ekonomskih varijeteta«, naučnih radnika, nego kao dugotrajni društveno — politički proces svih radnika. Ukidanje građanske nauke ujedno implicira čovjeka ispu­ njenog slobodnim vremenom, koji apstraktne kvantitativne metode prirodne znanosti zasjenjuje kvalitativno novim od­ nosom spram prirode. Stoga je pitanje promišljanja po­ vijesti prirode najprije uključeno u proces ovladavanja proletera prirodnim znanostima, a time i njenog ukidanja. Kao što je mjera odnosa stvarnog prisvajanja »slobodno vrijeme«, u procesu prisvajanja prirode u materijalnoj proizvodnji života, kroz to slobodno vrijeme, promijenjena [46] »Ušteda radnog vremena jednaka je povećanju slobodnog vremena, tj. vremena za pun razvitak individuuma, razvitak koji sa svoje strane dje­ luje povratno na proizvodnu snagu rada kao najveća proizvodna snaga. Sa stanovišta neposrednog procesa proizvodnje taj se razvitak može proma­ trati kao proizvodnja Capital fixea — Capital fixe beiti mati himself« (Marx: Icm elji slobode, str. 302). [47] Ibid ., str. 301. �Povijest i socijalistička priroda 83 individua kvalitativno mijenja svoj odnos spram prirode. Apstraktna podvojenost »društva« i »prirode«, »povijesti« i »prirode«, artikulira se kao povijesna priroda i prirodna povijest. »Povijest« i »priroda« u svojem odnosu posreduju se povijesnim načinom materijalne proizvodnje života. So­ cijalistički način materijalne proizvodnje života kao odnos stvarnog prisvajanja, započinje proces odnošenja spram »socijalističke prirode«, i ukoliko je taj odnos na djelu »socijalistička priroda« je povijesni čin spram kojeg se sa­ da povijest ne odnosi kao nešto vanjsko, nešto izvan ma­ terijalne proizvodnje same, nego je u njemu samom. Mo­ gućnost mišljertja i djelovanja, »socijalističke prirode« uvo­ di u povijest novi način materijalne proizvodnje u kojem »povijest« i »priroda« nisu mehanički jedna drugoj suprot­ stavljene, nego kao povijesna priroda i priroda povijesti čine jedinstvo. Sam pojam »socijalistička priroda« početak je tek istinskog jedinstva »društva« i »prirode«. »Ljudsko biće prirode postoji tek za društvenog čovjeka jer tek ovdje ono postaje za njega kao veza s čovjekom, kao njegovo po­ stojanje za drugog i kao postojanje za drugoga i postoja­ nje za njega tek kao životni element ljudske stvarnosti, tek ovdje ona postoji kao osnov njegovog vlastitog ljudskog po­ stojanja. Njegovo prirodno postojanje tek mu je ovdje po­ stalo ljudskim postojanjem, a priroda je za njega postala čovjekom. Dakle, društvo je dovršeno suštinsko jedinstvo čovjeka s prirodom, istinsko uskrsnuće prirode, ostvareni naturalizam čovjeka i ostvareni humanizam prirode.«4 8 IV Pojam »socijalistička priroda« ukoliko je nevidljiv iz od­ nosa stvarnog prisvajanja — odnos je etatističkog socijaliz­ ma, koji podržavljenim vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju proizvodi i nadalje građanski način materijalne proizvodnje života. Izdvajanje prirodnog odnosa kao odlu­ čujućeg za cijeli način proizvodnje oduzima mu, s jedne strane, materijalističku osnovu, jer je historijski način proizvodnje u pravu, u politici, u državi, a s druge strane, ovu pravno-političko-državnu sferu uzima kao supstdtut subjektivne suštine privatnog vlasništva i otuđenja rada. Birokratizacija nauke, kao pogonska snaga same te podje­ le rada i proizvodne snage, ujedinjuje se sa birokratizaci148] Mara: »Privatno vlasništvo i komunizam« u Rani radovi, str. 229. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 84 jom odnosa među ljudima. »Staljinizam je kao teror us­ pješno ekonomski funkcionirao u tridesetim godinama/« Etatizam se kao autoritarno društvo bazira na autoritar­ nosti samog načina proizvodnje, na radu — tehnici — zna­ nosti, na tehnologiji. Odnos stvarnog prisvajanja ostaje sta­ ri — apstraktna razdvojenost »povijesti« i »prirode« sa ideologizacijom novoga u podržavljenim sredstvima za proiz­ vodnju, kroz čije se planiranje vrši akumulacija i izgrad­ nja »materijalne baze komunizma«, rast proizvodnih snaga. Socijalističko samoupravljanje jest odlučno suprotsta­ vljanje etatizmu. Kao odnos stvarnog prisvajanja ili po­ vijesno novi način proizvodnje, on je unio podruštvovljena sredstva za proizvodnju u prisvajanje prirode, kao i samu organizaciju rada i samoostvarenje dohotka i raspodjele od strane radničke klase. Deetatizacija kao odlučni mo­ ment novog načina proizvodnje stavlja sada radikalno u pitanje praktično — povijesnu funkciju klasne svijesti. Kla­ sna svijest proletarijata u svojoj praktično — povijesnoj funkciji omogućuje metodičko iskorištavanje kategorije objektivne mogućnosti, u smislu kako ju je odredio Lukacs.4 Pomoću kategorije objektivne mogućnosti razjašnjava 9 se »u kojem se položaju stvari može zbiljski prozreti privid i u kojem prodiranje do zbiljske veze s totalitetom uopće le­ ži u oblasti mogućnosti. Pitanje je, drugačije rečeno, pita­ nje proleterske znanosti«. A temeljna revolucionarnost pro­ leterske znanosti ne sastoji se samo u tome što ona graL49] »Tek takva utvrđivanja omogućuju metodičko iskorištenje kategorije objektivne mogućnosti. Prije svega se, naime, mora pitati koliko se unu­ tar određenog društva, s tačke gledanja određene pozicije u proizvodnji, uopće može opaziti totalitet ekonomike tog društva? Jer, koliko se mora izići iz faktične uskoće pojedinih individuuma i iz njihovih predrasuda o svom životnom položaju, koliko se ne smije prekoračiti one granice koje im određuje ekonomska struktura društva njihova vremena, kao i njihova pozicija u njoj. Klasna je svijest, dakle — apstraktno — formalno proma­ trano — istovremeno klasno određena nesvjesnost o vlastitom društven^ — povijesnom ekonomskom položaju. Taj je položaj dan kao određeni strukturni odnos, kao određeni odnos oblika koji se čine da vladaju svim predmetim a života. Ono 'lažno' ('krivo'), koji je sadržan u tom stanju stva­ ri, nije time nešto proizvoljno, nego upravo misaoni izraz objektivno — eko­ nomske strukture. . . Zadaća je sad brižljive povijesne analize da pomo­ ću kategorije objektivne mogućnosti razjasni u kojem se položaju stvari može zbiljski prozreti privid i u kojem prodiranje do zbiljske veze s to­ talitetom uopće leži u oblasti mogućnosti, jer ukoliko se totalitet aktual­ nog društva uopće ne da opaziti s tačke gledanja određenog klasnog po­ ložaja, ukoliko čak prom išljanje do kraja interesa klase, koje joj se pri­ pisuje, ne pogađa totalitet tog društva, onda takva klasa može igrati samo podređenu ulogu i nikada se ne može umiješati u tok povijesti, ni tako da ga pospješuje« (Lukacs: Povijest i klasna svijest, str. 112 — 113). �Povijest i socijalistička priroda 85 danskom društvu suprotstavlja revolucionarne sadržaje, ne­ go u prvom redu u revolucionarnoj biti same metode. Vla­ davina kategorije totaliteta nosilac je revolucionarnog prin­ cipa znanosti.5 Praktično — povijesna funkcija klasne svi­ 0 jesti jest ovladavanje znanošću koja sada kao proleterska znanost u svojoj revolucionarnoj metodi spoznaje totalitet. Objektivna mogućnost jednog novog načina proizvodnje, odnosa stvarnog prisvajanja, utemeljena je na mogućno­ sti kategorije totaliteta u znanosti. Odnos stvarnog prisvaja­ nja ekonomski je utemeljen na radu — tehnici — znanosti tehnologije. Pitanje će se sada artikulirati kao pitanje od­ nosa proleterske znanosti i građanske znanosti. S jedne strane građanska znanost — tehnika — rad, teh­ nologija, pretpostavka je novog odnosa, kao što je i uki­ danje tog odnosa pretpostavka novog odnosa. Naime, stvar­ ni odnos prisvajanja treba proći kroz građansku znanost — tehnika — rad, odnos općeg rada i kooperacije individua, ali da se ne bi zadržao u prolazu, mora se vidjeti katego­ rija totaliteta. Ali suvremena znanost kao proizvodna snaga je apstraktna znanost, koja svojim racionalnim, apstraktnim metodama čini nespoznatljivim sebi sam svoj predmet.5 1 Ona u racionalnom, apstraktnom diskurzivnom mišljenju ostaje kontemplativna i ne može doprijeti niti do svog vla­ stitog supstrata, a kamoli do totaliteta. Podruštvovljenje sredstava za proizvodnju, podruštvovljenje nauke, bitno može značiti samo proces ukidanja podjele rada, socijali­ stičku samoupravnu tehnologiju, ukidanje nauke. Ovlada­ vanje proleterskom znanošću, kategorijom totaliteta pret­ postavlja ukidanje nauke. Za to ukidanje nauke potrebno je njeno podruštvovljenje, što znači novi odnos stvarnog prisvajanja. Za taj novi odnos stvarnog prisvajanja iznašli smo mjeru — slobodno vrijeme. Skraćivanje radnog vreme­ na na račun slobodnog vremena je novi povijesni kvalitet, koji omogućava univerzalni razvoj individue, a »potrebno radno vrijeme dobit će svoju mjeru u potrebama društve­ nog individuuma«. Podruštvovljenje znanosti pretpostavlja obrat u odnosu rad — tehnika — znanost, tj. ozbiljuje [50] Ibid., str. 83. [51] ». . . Što je neka moderna znanost postala razvijenija, što je više sebi pribavila metodičke jasnoće o samoj sebi, toliko se ona odlučnije mora okrenuti od problema bitka svoje sfere, toliko odlučnije ona te probleme mora isključiti iz pojmljivosti što ju je sama izradila, što je ona razvijeni­ ja, znanstvenija, ona više biva formalno zatvorenim sistemom specijalnih, posebnih zakona, kojemu je svijest izvan vlastitog područja i s njime u prvom redu njegovoj spoznaji zadana materija njegov vlastiti konkretni supstrat zbiljnosti metodički i načelno nespoznatljiv«. (Ibid., str. 174 — 175). �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 86 formalno pravo proleterima organizacije proizvodnje na temelju spoznaje totaliteta. Proces istinskog podruštvovljenja sredstava za proizvodnju susreće se u empiriji sa pro­ blemom kako suvremena sredstva za proizvodnju učiniti sredstvima rada, kako nadići fetišizam stroja.5 Za socijali­ 2 stičko samoupravljanje postaje odsudno pitanje mogućno­ sti socijalističke samoupravne tehnologije, emancipacije i tehnologije. Ovaj je problem veoma otporan jer robno — novčana proizvodnja nameće svoju strukturu cijeloj lič­ nosti čovjeka. »Pretvaranje robnog odnosa u stvar sa 'sab­ lasnom predmetnošću’, ne može se, dakle, zaustaviti pri postajanju robom svih predmeta zadovoljavanja potreba. Ono nameće svoju strukturu cijeloj svijesti čovjeka: njegove se osobine i sposobnosti više ne sjedinjuju u organsko je­ dinstvo robe, nego se pojavljuju kao 'stvari', koje čovjek podjednako 'posjeduje' i 'otuđuje' kao i razne predmete vanjskog svijeta. I, naravno, nema oblika odnosa ljudi me­ đusobno, nema mogućnosti čovjeka da on ispolji svoje fi­ zičke i psihičke 'odlike', koje se u rastućoj mjeri ne bi pod­ redile tom obliku predmetnosti«.5 »Sablasna predmetnost« 3 strukturira proletere i onemogućava ovladavanje proleter­ skom znanošću, kategorijom totaliteta. Međutim, ovladava­ nje kategorijom totaliteta je ujedno fundamentalna pret­ postavka samoga socijalističkog samoupravljanja, jer u protivnom slučaju interpretacija totaliteta je privilegij jed­ ne društvene grupe — političara. Interpretacija totaliteta, a ne proleterska znanost, jest ideologija koju održava vlasti­ ta proleterska birokracija. Birokracija znači uvijek isto što i etatizam. Stoga će odlučno pitanje samoupravljanja biti u kakvoj su mogućnosti proleteri da osvoje proleter­ sku znanost, da znanost oslobode njene građanske parcijalnosti i apstraktnosti, što ujedno znači i da ukinu državu. Pitanje je praktično — povijesne funkcije klasne svijesti »koliko se unutar određenog društva, s tačke gledanja od­ ređene pozicije u procesu proizvodnje, uopće može opazi­ ti totalitet ekonomike tog društva«. Pitanje je analize ob­ jektivne mogućnosti koliko se može prodrijeti u totalitet društva. I opet postojeća tehnologija uvjetuje takvu dru­ štvenu podjelu rada, »ekonomske varijetete«, da se i »gurač kolica« i »arhitekt« odnose kontemplativno, kalkulirajuće i apstraktno spram totaliteta. Autoritarnom podje­ lom rada i autoritarnom tehnologijom uvjetuje se autori[52} Vidi: Um i sreća ti relativno udruženom radu. [53] Lukacs: Povijest i klasna svijest, str. 170. �Povijest i socijalistička priroda 87 tami odnos među ljudima, patrijarhalna porodica, etatizam. »Kvantitativne razlike iskorištavanja, koje za kapitalizam (građansku znanost) imaju neposredan oblik kvantitativnih određenja objekata njegove kalkulacije, moraju se za rad­ nika pojavljivati kao odlučne, kvalitativne kategorije nje­ gove cijele fizičke, duhovne, moralne itd. egzistencije«. Ta autoritarna kvantitativna tehnologija kvalitativno određu­ je radnika da ne može ovladati kategorijom totaliteta, a to je ovladavanje pretpostavka ozbiljenja samoupravljanja, antiteze etatizmu. »Ekonomski varijeteti« podjele rada suk­ cesivno proizvode tehnokratizam u proizvodnji, kao i biro­ kraciju u državi. Socijalističko samoupravljanje kao škola klasne svijesti stvara objektivnu mogućnost ovladavanja kategorijom totaliteta u odnosu stvarnog prisvajanja. »Slo bodno vrijeme — koje je i dokolica i vrijeme za višu dje­ latnost — pretvorilo je svog vlasnika prirodno u jedan drugi subjekt i kao taj drugi subjekt on tada ulazi i u ne­ posredni proces proizvodnje«. Mjera odnosa stvarnog prisvajanja, slobodno vrijeme, jest objektivna mogućnost socijalističkog samoupravljanja. Slobodno vrijeme kao objektivna mogućnost socijalističkog samoupravljanja otvara proces ukidanja politike, ali kroz politiku, ukidanja rada kroz rad, ukidanja znanosti kroz znanost. Zbiljsko podruštvovljenje rada i znanosti je nji­ hovo ukidanje, kao što i njihovo ukidanje pretpostavlja uki­ danje države. Znanost koja nije kontemplativna, već čulna djelatnost, osvaja kategoriju totaliteta, i više joj nisu po­ trebni posebni čuvari, ideolozi. Neautoritarna proizvodnja u korelaciji je sa neautoritarnim odnosima među ljudima i pretpostavka je besklasnog društva, jedne nove kulture, u kojoj se bitno mijenja od­ nos čovjeka i prirode, »povijesti« i »prirode«. Stupanj mo­ gućnosti razumijevanja »socijalističke prirode« zbiljski je temelj materijalne proizvodnje života kojemu je povijesna mogućnost socijalističko samoupravljanje. Iz brižljive ana­ lize socijalističkog samoupravljanja kao povijesne moguć­ nosti izlazi razrješenje »u kojem se položaju stvari može zbiljski prozreti privid i u kojem prodiranje do zbiljske veze s totalitetom uopće leži u oblasti mogućnosti«. Odnos stvarnog prisvajanja sa mjerom u slobodnom vremenu, promijenjeni je odnos spram prirode, ukida razliku »hi­ storije« i »prirode« i sa socijalističkom samoupravnom teh­ nologijom osvaja kategoriju totaliteta i ukida državu. Stal­ na analiza mogućnosti zbiljske veze s totalitetom ukida �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 88 ideološku, političku, državnu interpretaciju totaliteta. Ova analiza nije stvar »ekonomskih varijeteta«, naučnih radni­ ka, već historijska, društveno — politički čin uistinu udru­ ženog rada. Uspostavljanje socijalističke prirode kao utemeljujućeg temelja istinski novog povijesnog načina proizvodnje mora proći kroz razdvojenost »povijesti« i »prirode«, ali ujedno tu razdvojenost svakodnevno stavlja u pitanje. Jer nije ri­ ječ o antagonizmu prošlosti i budućnosti, već o svjesnom izražavanju misli prošlosti. »Mi onda ne istupamo nasuprot svijetu doktrinski s novim principima: ovdje je istina, pred njom na koljena! Mi svijetu razvijamo nove principe iz principa svijeta. Mi mu ne kažemo: »Prestani sa svojim borbama, to su gluposti, mi ti hoćemo doviknuti istinsku parolu borbe«. Mi u svijetu samo pokazujemo zašto se on zapravo bori, a svijet je takva stvar, koju on mora posvo­ jiti, makar to i ne htio«.5 4 [54] »Marxova pisma Rugeu iz 1843.« u: Rani radovi, str. 39. �Povijest i priroda žene Odnos povijesti i prirode žene pretpostavlja promišljanje odnosa povijesti i prirode, u kojoj se suprotstavljenosti bića povijesti i bića prirode, žena razumije naprosto kao priroda, kao nepovijesno. Svi ženski pokreti u raznovrsno­ sti rješavanja problema žena ipak se dadu svesti na zahtjev da žena postane povijesno biće, da uđe u povijest. U želji za ulaženjem u povijest nemisaono je suprotstaviti se svo­ joj »ženskoj prirodi«, prirodi žene i htjeti »mušku prirodu« kao povijesnu prirodu. Dakako da u agresivnosti i učinku građanske kulture muškarac još uvijek figurira kao sub­ jekt. Ali, svaka borba isključivo protiv muškaraca kao reprezentanta jedne određene kulture je eo ipso ostajanje na »prirodnoj poziciji« spolova, na afirmaciji stava muške kul­ ture i prihvaćanju da je ženska priroda konstantna. Gra­ đanski borbeni feminizam u smislu odbijanja muškarca odgovara borbenom ateizmu: borba protiv boga, svađanja s bogom koji je u sekulariziranom shvaćanju muškarac. Analogija borbenog ateizma i borbenog feminizma moguća je jer su oba, na nemisaonim pozicijama puke neposred­ nosti u kojoj se biće po sebi javlja spram drugog bića po sebi kao ugrožavanje njegovog identiteta. Dovođenje u pi­ tanje bića po sebi i Boga i Prirode, pretpostavlja povijesno razumijevanje prirode. Razumijevanje prirode posredovano je danas cijelom građanskom kulturom. Odnos spram pri­ rode određen je suvremenim prirodnim znanostima, koje sebe ideologiziraju kao znanost naprosto, kao istinu napro- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 90 sto, a .istina su tek određenog svijeta u kojem je ta znanost uvučena u kapital — odnos. Građanska kultura pojmila je historičnost predgrađanskih društava, da bi sebe uspostavi­ la kao historijsku, znanstvenu. U duhu marksizma misli­ mo o tome drugačije: »Pokazuju li se s jedne strane predgrađanske faze kao samo historijske, tj. ukinute pretpo­ stavke, to se sadašnji uvjeti proizvodnje pokazuju kao uv­ jeti koji ukidaju sami sebe i stoga kao uvjeti koji postav­ ljaju historijske pretpostavke za jedno novo društveno stanje«,' Marxovo relativiranje građanske kulture, njeno vraćanje na puku historijsku pretpostavku jednog novog od­ ređenog stanja, ipak ostaje problem za promišljanje. »No­ vo društveno stanje« kao novo dovodi se u pitanje u etati­ stičkim real-socijalizmima, u kojima se ostaje na neukinutim historijskim pretpostavkama, na rastu proizvodnih sna­ ga. Stoga Marcuse govori o kvalitativno drugačijem društvu: »Govorio sam o nužnoj modifikaciji pojma socijalizma, jer verujem, da u Marxovu konceptu socijalizma postoji osta­ tak, elementi čiji se uticaj i dalje oseća, principa učinka i njegove vrednosti. Ove elemente vidim na primer u na­ glašavanju sve efektnijeg razvijanja proizvodnih snaga, sve produktivnijem iskorišćavanju prirode, rascepu »carstva slobode« i sveta rada«.1 2 Odnos prema prirodi »sve produktivnijeg iskorišćavanja prirode«, nužno se kritički promišlja kao mogućnost novog odnosa spram prirode. Marksizam neosporno ima u sebi ambivalentnost prema proizvodnim snagama: jednom kao sredstva za porobljavanje, a jednom kao historijske pretpo­ stavke za jedno novo društveno stanje. To je marksistički izgovor: jednom se izgovara iz ontološkog, povijesnog, a drugi puta iz ontičkog, historijskog. To je izgovaranje me­ tafizičko. Misliti i ozbiljiti novo iz staroga, novo u starom, novo kroz staro, to je marksistički iz-govor, iz-govor da se to ne može više tradicionalnim oblicima, a novih još nema. Nema sumnje da iz marksizma nije vidljiva neka druga mogućnost za neko novo stanje nego kroz historijske pret­ postavke. A te su historijske pretpostavke rast proizvodnih snaga i posebno znanosti. Ali ove pretpostavke nemaju autoritet apsolutnosti, ukoliko se stvara jedno novo društve­ no stanje, novi odnos spram prirode. »Novo društveno sta­ nje«, novo je društvo samo onda, ako se proletarijat ukida, a ne apsolutizira. Apsolutizacija proletarijata i svijeta ra[1] Marx: Temelji slobode, Zagreb, 1974. str. 170. [2] Marcuse: Merila vremena, Beograd, 1978, str. 20. �Povijest i priroda žene 91 da — »historijskih pretpostavki«, jest etatistički socijalizam. Predznak »novog stanja« je u ovom slučaju ukidanje pri­ vatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, podruštvovljenje sredstava za proizvodnju. Ukidanje privatnog vlasništva ovdje je mišljeno kao historijska pretpostavka »novog društvenog stanja«. Novo društveno stanje uspo­ stavljeno je novom državom i novim pravnim odnosima, dakle, politički. Zato Vladimir Bakarić kaže: »Nacionalizi­ rati znači pravno podruštvoviti, ali ne i stvarno«? jer: »Sub­ jektivna suština privatnog vlasništva, privatno vlasništvo kao djelatnost, koja postoji za sebe, kao subjekt, kao lič­ nost, jest, rad«.3 4 Za stvarno prisvajanje privatnog vlasništva, dakle, po­ trebno je ukinuti rad, ili podjelu rada, kako nam se ona građanski nadaje, jer se ta podjela prikazuje kao djelat­ nost čovjeka kao generičkog bića«.5 Postavljanje pitanja subjektivne suštine privatnog vlasništva, otuđenog rada, podjele rada, stavlja u pitanje i apsolutizaciju proletarijata, dakle, etatizam. Jer, ».. .moraju proleteri da bi stekli lično priznanje, ukinuti uvjet svoje vlastite dosadašnje egzisten­ cije, koji je ujedno uvjet čitavog dosadašnjeg društva, tj. moraju ukinuti rad. Oni se stoga nalaze u direktnoj sup­ rotnosti spram države, tj. prema obliku koji je individu­ umima društva dosad služio kao opći izraz, i da bi ostvarili svoju ličnost moraju državu srušiti«.6 Subjektivna suština privatnog vlasništva, rad, otuđeni rad, i podjela rada, artikuliraju se problemom promišlja­ nja proizvodnih snaga, odnosno, uključivanjem čovjeka kao osnovne proizvodne snage u odnos stvarnog prisvajanja. Odnos stvarnog prisvajanja ukida ideologičnost i apstraktnost »novih proizvodnih odnosa«, utemeljenog na pravnoj i političkoj sferi i promišlja slobodno vrijeme. Podjela rada, subjektivna suština privatnog vlasništva, u procesu svog vlastitog nadvladavanja, u procesu odnosa stvarnog prisvajanja, može se pojmiti samo kao podruštvovljenje [3] »0 pitanjima marksizma«, citirano prema: Marksizam — misao suvre­ mene epohe II, Beograd, 1976, str. 824. [4] Marx: Privatno vlasništvo i komunizam«, u: Rani radovi, Zagreb, 1954, sir. 246. [5] »Podjela rada je nacionalno-ekonomski izraz društvenosti rada unutar otuđenja. Ili, budući da je rad samo izraz čovjekove djelatnosti unutar otuđenja, ispol javanje života, to je podjela rada samo otuđeno postojanje čovjekove djelatnosti kao realne generičke djelatnosti ili kao djelatnosti čovjeka kao generičkog bića.« »Potreba, proizvodnja i podjela rada«, u: Rani radovi, 249. 16] Njemačka ideologija, Rani radovi, str. 343. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 92 rada = tehnike = znanosti, tehnologije. Stvarno, a ne sa­ mo pravno prisvajanje, time urgentno traži podruštvovljenje tog odnosa. Stvarno podruštvovljenje tehnologije, skra­ ćeno artikulirano, pitanje je podruštvovljenja znanosti, jer je znanost paradigmatički oblik proizvodnih snaga unutar privatnog vlasništva i podjele rada. Time se odnos stvar­ nog prisvajanja produbljuje kao problem stvarnog podruštvovljavanja znanosti. Stvarno podruštvovljavanje znanosti ideološki je reducirano zbog dva razloga: 1. zbog spomenu­ tog iz-govora marksizma i 2. zbog ideološke manipulacije znanošću, opet zbog dva razloga: a) što se znanost bezupitno postavlja kao »materijalna baza komunizma«, dakle, ne­ povijesni način građanske proizvodnje i b) što se znanost usprkos »materijalne baze komunizma« smatra oblikom društvene svijesti, kojemu je politička svijest eo ipso nad­ ređena. Područje bavljenja znanošću vidi se kao ostatak klasne podjele rada na kojoj privilegirani slojevi »nepro­ izvodnim radom« služe »proizvodno radu«. Nepovijesnost znanosti kao materijalne baze komunizma samorazumljivo je njezinim nepovijesnim odnosom prema prirodi, dakle, prema jednoj novoj kulturi. Ukidanje podjele rada, sub­ jektivne suštine privatnog vlasništva, koje je po sebi uk­ ljučeno u pojmu podruštvovljenja znanosti, ovdje je zadr­ žano s dodatnim frustracijama znanstvenika da se bave privilegiranim poslom, intelektualnim poslom u klasnoj podjeli rada. Pri tome se ideološki zaboravlja da je »doista slobodan rad, npr. komponiranje, u isti mah upravo đavol­ ski ozbiljna stvar, najintenzivniji napor«.7 Ipak je sprega građanske podjele rada = tehnike = zna­ nosti, podjele rada na opći i zajednički rad u svojoj auto­ ritarnoj i hijerarhijskoj strukturiranosti, korespodentna s hijerarhijskim autoritarnim odnosima među ljudima, po­ litičkim odnosima i napokon državom. Etatističkom modelu socijalizma odgovara hijerarhijski strukturirana znanost, znanost utemeljena na podjeli rada, na »tehnologijskoj podjeli rada« sa svojom efikasnošću u »socijalističkoj rob­ noj proizvodnji«. Odnos stvarnog prisvajanja, odnosno, stvarno pođruš tovijavanje znanosti radikalno postavlja u pi­ tanje etatistički model socijalizma a ne socijalizam po sebi, niti marksizam. Stvarno podruštvovljenje znanosti, histo­ rijske pretpostavke za »novo društveno stanje«, prije svega, znači proces ukidanja znanosti podjele rada na opći i za­ jednički. Proces ukidanja znanstvene organizacije rada, ap[7] Marx: Temelji slobode, str. 266. �Povijest i priroda lene 93 straktnog znanstvenog odnošenja spram prirode, proces je ukidanja podjele rada. Iz cijelog iz-govora marksizma ovaj proces je osiguran historijskom pretpostavkom slo­ bodnog vremena. Ili drugačije rečeno, slobodno je vrijeme mjera stvarnog prisvajanja, razrješenje odnosa podjele rada i slobodnog vremena, koje je nemoguće na pretpo­ stavkama građanske ekonomije. Ali iz iz-govora marksizma proizlazi da »samo neposredno vrijeme ne može ostati u apstraktnoj suprotnosti prema slobodnom vremenu — ka­ ko se ono javlja sa stanovišta građanske ekonomije. Slo­ bodno vrijeme, koje je i dokolica i vrijeme za višu djelat­ nost, pretvorilo je svog vlasnika prirodno u jedan drugi subjekt i kao taj drugi subjekt on tada ulazi i u neposre­ dan proces proizvodnje. Taj je proces u isti tren disciplina, u odnosu na nastajućeg čovjeka, i djelatnost, eksperimen­ talna znanost, materijalno stvaralačka i opredmećujuća znanost u odnosu na nastalog čovjeka, u čijoj glavi egzistira akumulirano znanje društva«.8 Slobodno vrijeme je tako mjera jednog drugog subjekta koji takav ulazi u proces proizvodnje. Postavljanje pitanja slobodnog vremena »jednog drugog subjekta«, legitimno je pitanje suprotstavljanja etatizmu. Za ovo je pitanje za­ interesirana radnička klasa po sebi, posebno ona socijali­ stičkog samoupravljanja kao toposa povijesne mogućnosti kvalitativno novog socijalizma.« Slobodno i oslobođeno vri­ jeme u korelaciji je s podruštvovljavanjem nauke. Svaka ideološka sintagma nauke u »službi naroda«, »partije« ili »udruženog rada« sporna je, ako joj nije osiguran temelj — slobodno vrijeme, kao mjesto nastajanja jednog novog subjekta kroz koji se i s kojim se ukida podjela rada. Uki­ danje podjele rada i podruštvovljenje nauke time su sino­ nimi. Odnos spram »konkretnog totaliteta« kao revolucio­ narnog »predmeta« revolucionarnoj »metodi« u razlici spram apstraktnog viđanja prirode posredovanog apstrakt­ nom građanskom kulturom, osiguranje je novog odnosa prema prirodi. Ili, ukoliko je slobodno vrijeme mjera stvar­ nog prisvajanja, utoliko je legitimno postavljenje pitanja o socijalističkoj prirodi. Odnos stvarnog prisvajanja kao odnos prema socijalistič­ koj prirodi artikulira se povijesno kao novi odnos. Odnos stvarnog prisvajanja kao jedno »novo društveno stanje« ima svoj legitimitet po svojoj povijesnosti, a povijesnost 18J Marx: Temelji slobode, str. 302. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 94 je marksistički razumljena za razliku od apstraktne podvo­ jenosti »povijesti« i »prirode«, kao historija koja je prava prirodna historija čovjeka. Po materijalističkom shvaćanju historije kao prave prirodne historije čovjeka, prvi je akt povijesti materijalna proizvodnja. Odnos čovjeka i prirode tako se posreduje odnosom u materijalnoj proizvodnji, a priroda biva uvučena u povijest, kao akt čovjekovog samorađanja. Iz ovog prvog akta materijalističkog shvaćanja po­ vijesti, kako su ga odredili Marx i Engels u Njemačkoj ideo­ logiji, definitivno je prekinuto s drugim shvaćanjima povi­ jesti.’ Suprotnosti između »povijesti« i »prirode« nema, a posredovana materijalnom proizvodnjom priroda se očita­ va kao povijesna. Dakle, ukoliko ima nečega povijesno no­ voga, ukoliko ima stvarnog odnosa prisvajanja, ono ima mjeru kako u slobodnom vremenu tako i u socijalističkoj prirodi. Socijalističko samoupravljanje kao povijesna mo­ gućnost, u Lukacsevom smislu, u preispitivanju onoga što se dade privesti realitetu, svakako je i negacija onoga što etatizam uspostavlja. Etatizam je uspostavljen na vulgar­ nom marksizmu, na nerazumijevanju biti historijskog mate­ rijalizma i materijalističkog shvaćanja historije i tako je nauka preuzeta kao vječna kategorija ....... »Vulgarni je marksizam posvema zanemario tu razliku. Njegova primje­ na historijskog materijalizma upala je u istu grešku koju je Marx predbacio vulgarnoj ekonomiji: ona je samo histo­ rijske i to također kategorije kapitalističkog društva sma­ trala vječnim kategorijama«.'0 Stoga je radnička klasa u samoupravljanju, u »kvalitativno novom socijalizmu« poli­ tički spremna postaviti pitanje podruštvovljenja znanosti, slobodnog vremena, odnosno, odnosa stvarnog prisvajanja. Znanost kao paradigmatički oblik proizvodnih snaga, rada mora se podruštvoviti, to znači ukinuti u svojem proizvode nju autoritarne podjele rada, uspostavljanja »ekonomskih varijeteta« od »gurača kolica do arhitekta« (Engels). 0 lom ovisi novi odnos spram prirode, spram socijalistički prirode, odnosno, novi odnos bića u jednoj novoj zajednici gdje je bogatstvo razvijena proizvodna snaga svih indivi­ dua, a mjera bogatstva nije nipošto radno vrijeme nego slobodno vrijeme. U povijesnoj mogućnosti kvalitativnog novog socijalizma, prvenstveno političko pitanje postaje ukidanje prirode po sebi, znanosti po sebi, tehnologije po sebi i iznalaženje u tom iz-govoru alternativa. Političko pi9 0 1 [9] Vidi: »Historija«, Rani radovi, str. 306. [10] Lukacs: Povijest i klasna svijest, Zagreb, 1977, sir. 328. �Povijest i priroda žene 95 tanje prvorazrednog značenja je revolucionarnost proleter­ ske znanosti. Ponavljamo: »A temeljna revolucionarnost proleterske znanosti ne sastoji se samo u tome što ona gra­ đanskom društvu suprotstavlja revolucionarne sadržaje, ne­ go u prvom redu u revolucionarnoj biti same metode. Via- dajuća kategorija totaliteta nosilac je revolucionarnog prin­ cipa u znanosti«." Radnička klasa ukoliko ne ide svojoj apsolutizaciji (eta­ tizam), nego svojem ukidanju, zainteresirana je za katego­ riju totaliteta, za novi revolucionarni sadržaj i metodu pro­ leterske znanosti. Kategorija totaliteta koja nadvladava fe­ nomen postvarenja i antinomije građanskog mišljenja, stav­ lja prvenstveno u pitanje prirodu po sebi, pa time i pri­ rodu ekonomske nauke kao i prirodne nauke. Ona mora postaviti u pitanje kategoriju uma. Građanska kategorija uma ulazi u etatizam kao sprega nauke »materijalne baze komunizma« i autoritarnih odnosa među ljudima u politici i državi. Povijesna mogućnost znači radikalno postavljanje pita­ nja radikalne emancipacije, kako ju je Marx odredio u Pri­ logu kritici Hegelove filozofije prava. Sam historijski put radničkog pokreta kroz autoritarne oblike rada — tehnike — znanosti, tehnologije i politike u stanovitom je smislu bio konzervativan — slijedeći iz-govor marksizma ostao je u građanskom svijetu s ideološkim predznakom novog u pravnom, dakle državnom artikuliranju ukidanja privat­ nog vlasništva kroz njegov manifestirani vid, a ne idući u suštinu privatnog vlasništva, podjelu rada. Unutar te podje­ le rada jedan dio proletarijata — žene, ostao je u poziciji da bude najzainteresiraniji za radikalnu emancipaciju, za ljudsku emancipaciju, onako kako je to Marx namijenio ulozi proletarijata: »formiranju jedne klase vezane radikal­ nim lancima, klase građanskog društva, koja nije klasa građanskog društva, staleža koji je ukidanje svih staleža, sfere koje posjeduju univerzalni karakter svojim univer­ zalnim patnjama i koja ne traži nikakvo posebno pravo, jer joj nije učinjena nikakva posebna nepravda, nego ne­ pravda uopće, koja se više ne može pozivati na historijsko, nego samo na čovječansko pravo, koja se nalazi u jedno­ stranoj suprotnosti prema posljedicama njemačkog držav­ nog udruženja, nego u svestranoj suprotnosti prema pret­ postavkama tog uređenja, naposljetku, jedne sfere, koja se ne može emancipirati, a da se ne emancipira od svih osta­* n u Ibid., str. 83. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 96 lih sfera društva, i da s time ne emancipira sve ostale sfere društva, koja je jednom riječi potpuni gubitak čovjeka, ko­ ja, dakle, može sebe zadobiti samo potpunim ponovnim do­ bivanjem čovjeka....... «'* Objasniti nam je zbog čega smatramo da su žene taj dio proletarijata čiji se interesi mogu poistovjetiti s interesi­ ma »potpunog dobivanja čovjeka«, a da se ne pozivaju na historijsko nego na čovječansko pravo. Materijalističko shvaćanje povijesti stoji na pretpostav­ kama ukidanja razlike »povijesti« i »prirode« i time se le­ gitimno postavlja pitanje, kako smo izveli »socijalističke prirode«, kao parametra za jedan novi povijesni odnos. Za taj novi povijesni odnos, za kategoriju totaliteta, žene su zainteresirane od ontološke do ontičke razine: ad 1. Auten­ tični akt povijesti kao proizvodnje materijalnog života uključuje u sebe i proizvodnju drugih ljudi, porodicu, ili ekonomski rečeno, proširenu reprodukciju. Za taj povijesni moment Marx i Engels u Njemačkoj ideologiji kažu: »Pro­ izvodnja života, kako vlastitog pomoću rada, tako i tuđeg pomoću rađanja, pojavljuje se već odmah kao dvostruki odnos — s jedne strane kao proizvodni, a s druge strane kao društveni odnos — društveni u tom smislu, što se pod tim razumijeva zajedničko djelovanje više individuuma, bez obzira pod kakvim uvjetima, na koji način i zbog koje svrhe. Odavde proizlazi da je određeni način proizvodnje ili industrijski stupanj stalno povezan s određenim nači nom zajedničkog djelovanja ili s društvenim stupnjem, a ovaj način zajedničkog djelovanja sam je »jedna proizvod na snaga«, da količina ljudima proizvodnih snaga uvjctuji društveno stanje, te dakle 'historiju čovječanstva' treb? stalno izučavati u vezi s historijom industrije i razmjene«. I Iz ovoga proizlazi da »prirodu žene« treba izučavati u ve­ zi s historijom industrije i razmjene. Sama ova ontološk i utemeljenost porodice u povijesti, za što je potrebno staln i »izučavanje u vezi historije, industrije i razmjene« govori 0 tome da je nemoguće iz historijskog materijalizma misli­ ti tako nešto kao što je priroda žene. nego da i sama ta »priroda žene« u izučavanju veze historije s industrijom 1 razmjenom može postaviti pitanje »socijalističke prirode žene«. ad 2. Nepovijesna, apstraktna podvojenost »povijesti« i »prirode« učinila je od žene jednu klasu vezanu »radikal/ [12] Rani radovi, s tr . 95 — 96. [13] Rani radovi, s tr. 296 — 297. �Povijest i priroda žene 97 nim lancima«, koja traži »potpuno dobivanje čovjeka,« jer u nepovijesnom građanskom gledanju na prirodu jedan je još nepovijesni momenat »prirode žene« reduciran na svoju spolnost, biologiju. Nepovijesno gledanje na prirodu, koje isključuje i sam proletarijat da bude povijesno biće, radikaliziran je na ženi, jer ona kao žena iz nepovijesnog odnosa spram pri­ rode, građanske apstraktne znanosti i konstituiranju klase kao političkog subjekta u borbi za moć, biva i spram muš­ kog proletarijata — proletarijat. Unutar klasne, građanske podjele rada, unutar »ekonomskih varijeteta«, građanskim svođenjem žene na »prirodu«, na njenu biološku funkciju, na spol, ona u »reprodukciji materijalnog života« također reproducira hijerarhičnost i autoritarnost sistema, odgaja­ njem djece u duhu sistema. K (Kiiche — kuhinja), K (Kin­ der — djeca) i K (Kirche — crkva) biva njezin nepovijesni svijet u kojem sa svojoj »ženskom prirodom«, a u podjeli rada, zauzima najniže mjesto i time ne može biti subjekt povijesti, učestvovati u izmjeni svijeta. Otuda »iracional­ nost« pripisana ženskoj prirodi i njena »apstraktna« želja za srećom, a ne za njoj stranim — umom. ad 3. Borba radničke klase za ovladavanjem novog načina proizvodnje i u političkoj organiziranosti proleterske re­ volucije, uključila je ženu kao ekonomskog i životnog dru­ ga, kao RADNIKA. Time su žene, koje su nadvladale »žen­ sku prirodu« ušle kao subjekt u povijest, ali povijest eta­ tizma ili revoluciju dobivenu na »muški način«. Muški na­ čin, muški oblik apstraktnih prirođoznanstvenih kategorija u odnosu prema prirodi, muški oblik autoritarnih odnosa među ljudima u politici i državi, uspostavili su neke žene kao povijesna bića u povijest u kojoj su učestvovali kao muškarci, u autoritarnom etatizmu. Princip sreće nije uspo­ stavljen, jer nema »socijalističke prirode«, podruštvovljenja nauke i osvajanja slobodnog vremena. Iz takvog odnosa usprkos deklariranim pravima jednakosti žena, stvarna jed­ nakost ne postoji, kao što i podruštvovljenje sredstava za proizvodnju eo ipso ne znači i ukidanje subjektivne suštine privatnog vlasništva, ukidanje podjele rada. Stoga se Simone de Beauvoir prihvatila teorije autonomnog femini­ stičkog pokreta, neovisno o radničkom pokretu, kako ga je izrazila u intenvievu s Jean Paul Sartreom o ženskom po­ kretu: »... Mislim da s istim stavom, u kojeg smo nas obo­ je vjerovali, da će socijalistička revolucija nužno sa sobom donijeti emancipaciju žena, da niti u Sovjetskom Savezu, �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 98 niti u čehoslovačkoj, niti u jednoj takozvanoj socijalistič­ koj zemlji, koju mi poznajemo, činjenično žene nisu bile jednake s muškarcima«.1 4 ad 4. Socijalističko samoupravljanje kao povijesna mo­ gućnost radikalno je stavilo u pitanje etatizam. Radikalno razmišljati o etatizmu, znači ići u korijen samog etatizma, a to je podjela rada. Odnos stvarnog prisvajanja samouprav­ ljača, radikalno postavljanje pitanja podruštvovljenja nau­ ke, proleterske znanosti s revolucionarnim »predmetom« — konkretnim realitetom i revolucionarnom metodom. Za ovakva pitanja pretpostavka je »slobodno vrijeme« i odnos prema »socijalističkoj prirodi«. Udruživanje rada i sredstava, proklamirano ZUR-om, pret­ postavlja pitanje o socijalističkoj samoupravnoj tehnologiji. Radnička se kla^a Jugoslavije, da bi samoupravljanje kao historijsku mogućnost privela realitetu, mora boriti pro­ tiv apstraktne prirode, prirode ekonomskih zakona, ap­ straktne prirode znanosti i tehnologije, koji utemeljuju podjelu rada, i ujedno su utemeljeni podjelom rada, protiv političkog autoritarnog odlučivanja i za afirmaciju samo­ upravljanja kao novog oblika odlučivanja. Zbog »prirode« ekonomskih zakona postoji još uvijek mogućnost razdvaja­ nja »povijesti« i »prirode«, dakle, ostajanje na temelju vul­ garnog marksizma, koji je komplementaran razumijevanju »historije« s građanskim društvom. Pitanje izgrađivanja povijesnih pretpostavki i prolaženje kroz njih u odnosu stvarnog prisvajanja, mnogostruko je opterećeno starim, što uvijek aktualizira problem »socijalističke prirode«. Patrijarhalno i tradicionalno društvo naroda Jugoslavije u svijesti zadržava sve te odnose, kada su oni već pravno, pa čak i stvarno nadvladani. To se zadržavanje posebno očituje u odnosu spram »prirode žene«. Ostavljanje žene u njezinoj apstraktnoj prirpdnosti neovisno o »historiji industrije i razmjene« vidljivo je i u malom učestvovanju žena u politici, u samoupravnim tijelima, znanosti, u stvara­ laštvu. Proizvodnja »ekonomskih varijeteta« od »gurača ko­ lica do arhitekta«, ostavila je uglavnom žene kao »gurače kolica«. Pretpostavka je za izlaženje iz ove situacije osva­ janje slobodnog vremena, kojeg ekonomski neovisne žene imaju ne samo manje od muškaraca, nego i od žena eko­ nomski zavisnih od muževa. Za takvu znanost, za tehnolo[14] » S a rtre Iib er S a rtre « , R o w o it T asc h e n b u c h V erlag G m bh. H a m b u rg , A ugust 1977, s tr . 170. R einbeck �Povijest i priroda žene 99 giju, koja ozbiljuje »historiju čovjeka kao pravu prirodnu historiju čovjeka«, za drugi princip »uma«, za sreću,'* najzainteresiranija je žena, za solucije koje dovode do »potpu­ nog ponovnog dobivanja čovjeka«. ad. 5. Iz ovog slijedi da je »žensko pitanje« klasno pitanje, da je ono time i političko pitanje i da žene ne traže nikak­ vo »posebno pravo«, jer im nije učinjena nikakva posebna nepravda, nego nepravda uopće i time se mogu pozivati na čovječansko pravo. Sama pravna sfera, bez razlike na svoju naprednost u izjednačavanju položaja muškaraca i žena u njihovom po­ stavljanju prema radu i rezultatima rada, analogna je pravnom ukidanju privatnog vlasništva podruštvovljenjem sredstava za proizvodnju. »Nacionalizirati znači pravno podruštvoviti, ali ne i stvarno«. Postavljanje pitanja i traženja energičnog rješenja »socijalističke prirode«, podruštvovlje­ nja nauke, »socijalističke tehnologije i slobodnog vremena legitimni je okvir marksistički shvaćenog »kvalitativno no­ vog socijalizma«, »novog društvenog stanja«, kojemu je socijalističko samoupravljanje povijesna mogućnost. Žene su sa svojim zahtjevom da uđu u povijest silan po? litički potencijal, jer su svojim vlastitim položajem »radi­ kalnih lanaca« u situaciji da radikalno dovedu u pitanje etatizam. Kolebanje žena da uđu u politiku, kako stvarnim neimanjem vremena, tako i odbijanjem politike kao »staro­ ga načina« i željom za zasnivanjem novog senzibiliteta, vraća ih ubrzo neodrživosti takve situacije, jer svaki njihov zahtjev kao zahtjev »ženskog pokreta«, dobiva ideološko — političku legitimaciju (primjerice »buržoaski feminizam«). Zahtjev žena da uđu u povijest, u »historiju kao pravnu prirodnu historiju čovjeka«, mora, stoga, proći političko osvješćivanje, jer odbijanjem politike kao medija svoje povijesnosti, ostaje se na utopijskom jednog »kvalitativno novog socijalizma«. Odbijanje politike sa strane žena ana­ logno je zahtjevima lijevih, koji bi novo društvo bez, ili mimo (građanskih) proizvodnih snaga i (građanske) zna­ nosti. Povijesna mogućnost bavljenja politikom unutar radnič­ ke klase, pristupačna je ženama između ostalog i zato, što politika i strategija radničke klase nisu više prvenstveno 1 5 [15] Vidi: BI. Despot: »Um i sreća u relativno udruženom radu« I, G/e* dišni 10/1978. i II Gledišta 11 — 12/1978. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 100 zaokupljene borbom za vlast, dakle, jednim autoritarnim principom, već: u građanskom društvu organizacijom mir­ nog ulaženja u socijalizam, a u našem društvu realizacijom socijalističkog samoupravljanja. Stoga će stupanj zastup­ ljenosti žena u politici biti parametar njihovog ulaženja u povijest. Pri tome, dakako, postoji svijest o ograničenosti politike kao takve, ali u sadašnjem stanju odnos žena pre­ ma politici, ili artikuliranje problema »Ka ženskom pita­ nju«, analogno je Marxovoj artikulaciji problema »Ka ži dovskom pitanju«: ....... »Politička emancipacija je svaka­ ko veliki napredak, ona doduše nije posljednji oblik čovje­ kove emancipacije uopće, ali je posljednji oblik čovjekove emancipacije unutar dosadašnjeg svjetskog pokreta. Ražu mije se: mi ovdje govorimo o zbiljskoj praktičnoj emancipa­ ciji«.'4 Razumijevanje socijalističkog samoupravljanja kao po­ vijesne mogućnosti »novog društvenog stanja« radikalno suprostavljenog, kako kapitalizmu, tako i etatizmu, morat će »žensko pitanje« imati u svojoj osnovi. Marcuseovo od­ ređenje: »Socijalizam kao kvalitativno drugačije društvo mora da otelovi antitezu, određenu negaciju agresivnosti i represivnih potreba kapitalizma kao kulture kojom domi­ nira muškarac«'7 koja kao povijesna mogućnost predstoji u našem društvu društveno — ekonomski i društveno — po­ litički. Vrednote »kvalitativno novog socijalizma« dane su dru­ štveno — politički i društveno — ekonomski u socijalistič­ kom samoupravljanju. Time je radničkoj klasi Jugoslavije namijenjena uloga, koju je Marx namijenio Nijemcima unu­ tar proletarijata: »U Njemačkoj ne može biti uništena ni­ jedna vrsta ropstva, a da se ne uništi svako ropstvo. Eman­ cipacija Nijemaca jeste emancipacija čovjeka«.'* Na pret­ postavkama proletarijata socijalističkog samoupravljanja i u pojmu žena kao pojmu njegovog najradikalnijeg dijela stoji i pada vlastita povijesna mogućnost. Sekularizirani prigovor da žene iz tradicionalne i patrijarhalne sredine s jednim određenim kulturnim obrascem ne mogu ući u borbu za ljudsku emancipaciju, pogađa također cijelu rad­ ničku klasu Jugoslavije. Da se ne bi ostalo na vulgarno marksističkom ekonomizmu, koji se poziva na »prirodnu za­ konitost« u Marxovoj formaciji, da nikada jedna društvena1 8 7 6 [16] Rani radovi, s tr . 65. [17] M a rc u sse: Merila vremena, s tr . 15. [18] Rani radovi, s tr . 87. �Povijest i priroda iene 101 formacija ne propada prije nego što budu razvijene sve proizvodne snage za koje je ona dovoljno prostrana, i ni­ kada viši i novi odnosi proizvodnje ne nastupaju prije nego što su se u krilu starog društva rodili uvjeti njihove egzi­ stencije, treba se podsjetiti Lukacsa: »Od svih oruđa za proizvodnju najveća je proizvodna snaga sama revolucio­ narna klasa«. Sa mogućnošću same revolucionarne klase da postane najjača proizvodna snaga stoji i pada ideja so­ cijalističkog samoupravljanja. II Nepovijesno razumijevanje »ženske prirode« vraćat će se u »pojmu porodice« na građansko razumijevanje braka, na društveni odnos koji je bio primaran, ali koji se u različi­ tim historijskim sklopovima vraća na empirijske činjenice. 0 ovom svođenju odnosa na »pojam porodice«, Marx je iz­ nio svoje mišljenje govoreći o materijalističkom shvaćanju historije, o ukidanju razlike »povijesti« i »prirode«: »Treći odnos, koji se odmah ovdje od samog početka uključuje u historijski razvitak, sastoji se u tome, da ljudi, koji sva­ kodnevno ponovno stvaraju svoj vlastiti život, počinju stva­ rati druge ljude, razmnožavati se — odnos između čovjeka 1 žene, roditelja i djece, porodica. Ova porodica koja je u početku jedini društveni odnos, postaje kasnije, kad umno­ žene potrebe proizvode sve društvene odnose, a povećani broj ljudi nove potrebe, podređeni društveni odnos (izu­ zevši Njemačku), i mora se onda izučavati i pokazati pre­ ma postojećim empirijskim činjenicama (potertala B. D.), a ne prema 'pojmu porodice', kako se to običava u Njemač­ koj«.1 9 Odnos prema »pojmu porodice« izražen je u Njemačkoj u apsolutnoj znanosti Hegela ili samosvijesti građanskog društva. Odnos spolova, »prirode«, kao drugobitak ideje, određen je pravom, tako da se uspostavljena spolnost kao datost ukida u pravu. Supremacija duha nad prirodom, muškog principa kao duhovnog spram ženskog kao »pri­ rodnog« određena je jasno u § 165. Osnovne crte filozofije prava: »Prirodna određenost obaju spolova dobiva pomoću svoje umnosti intelektualno i običajnosno značenje. To je značenje određeno razlikom u kojoj se običajnosni supstan[19] »Historija«, Rani radovi, str. 296. �102 Žensko pitanje i soc. samoupravljanje cijalitet kao pojam po sebi u samom sebi cijepa da bi iz nje zadobio svoju živost kao konkretno jedinstvo«.2 0 Svijest građanskog društva o sebi kao samosvijest odre­ đena je brakom, u kojemu se spolovi preobraćaju u duhov­ no: »Brak zadržava, kao neposredno običajnosni odnos, pravo, momenat prirodnog života i to kao supstancijalni odnos — život u njegovom totalitetu, naime kao zbiljnost roda i njegov proces. A u samosvijesti se, drugo, samo unutarnje ili po sebi bitkujuće, i upravo time u svojoj eg­ zistenciji samo spoljašnje jedinstvo prirodnih poslova pre­ obraća u duhovno, u samosvijesnu ljubav«.2 Iz samosvijesti 1 građanske kulture o sebi, ili u našem kontekstu, u odnosu spram ženske prirode, ona će biti određena kao ono »dru­ go« duha i stoga eksplicitno treba navesti vrhunac te sa­ mosvijesti o »ženskoj prirodi«. § 166. određuje: »Ono jedno stoga je ono duhovno, kao ono što sebe razdvaja u osobnu samostalnost koja bitkuje za sebe i u znanju i htijenju slobodne općenitosti, samosvijest pojmovne misli i htije­ nja objektivne konačne svrhe; ono drugo je ono duhovno koje se održava u slozi kao znanje i htijenje supstancijal­ noga u obliku konkretne pojedinačnosti i osjećaja; ono prvo u odnosu prema spolja nešto moćno i djelatno; ovo drugo pasivno i subjektivno. Mužu je stoga i zbiljski supstanci­ jalni život u državi, znanosti i slično, te inače u borbi i radu sa spoljašnjim svijetom i sa samim sobom, tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva samostalnu slogu sa sobom, čiji mirni zor i osjećajnu subjektivnu običajnost ima u porodici, u kojoj žena ima svoje supstancijalno od­ ređenje, a u tom pijetetu svoje običajnosno uvjerenje«.2 2 Da je mužu i zbiljski i supstancijalni život u državi, a ženin u pijetetu oblika konkretne pojedinačnosti i osjeća­ ja, stvar je duha samog, odnosno povijesti pojmljene kao fenomenologija duha, a ovaj je shvaćen kao zbiljnost roda. Polaženje od fenomenologije duha kao najvišeg oblika samosvijesti građanskog društva o »prirodi muškaraca« i »prirodi žene«, toliko je bitno za građansko samorazumijevanje da čak i Sartre smatra da se »žensko« pitanje od­ nosi na spol, a ne na klasu: »U mojim očima radi-se ovdje o dva borbena pokreta različitih aspekata i različitog zna­ čenja, koji se ne daju u svemu razgraničiti. U pogledu klasne borbe stoji se još uvijek nasuprot muškarca. Bitno [20] H egel: Osnovne crte filozofije prava, S a ra je v o 1964, [21] Ibid., § 161, s tr . 150. [22] Ibid., s tr . 154. s tr . 154. �Povijest i priroda iene 103 se radi o odnosu između ljudi, o odnosima koji pogađaju moć ili prirodu. U odnosu žene i muškarca radi se o nečem sasvim drugom. Postoje, bez sumnje, veoma važne konzekvencije ekonomske vrste, ali žene nisu klasa, a to nisu niti muškarci u odnosu na žene. Ovdje se radi o nečem dru­ gom, o odnosu spolova. Stoga mislim, da u osnovi za potlačivanja imaju druge oblike dvije velike linije borbe: klasna borba i borba spolova, iako ove dvije linije često idu zajedno«.2 3 Čak niti mislilac kao Sartre, pobornik egzistencijalne fi­ lozofije, koja se po sebT suprotstavlja Hegelovu univerzaliz­ mu, angažirani mislilac, ne vidi povijesnu mogućnost jedne nove zajedničke kulture. Građansko društvo u svojoj samo­ svijesti nametnulo je nepovijesnost prirode, apstraktno razdvajanje »prirode« i »društva«, »žensku prirodu«. Iracionalnost u suprotnosti s racionalnošću rezultat je znanstvene elaboracije prirode, koja u svojoj znanstvenosti ne može rastvoriti iracionalno, pa ga izjednačuje s emocio­ nalnim. Znanstveno — racionalno, apstraktno mišljenje po­ istovjećuje se s aktivizmom, a iracionalno s pasivizinom. Dva principa: racionalno — znanstveno — aktivni i iracio­ nalno — emocionalno — pasivni pripisuju se razlici spo­ lova. Tako je muškarac racionalno biće, a žena iracionalno, što znači, muškarac je povijesno biće. Međutim, ove dvojne osobine nisu rezultat nekog mitskog razumijevanja razlike ženske i muške prirode, nego su uspostavljeni znanstvenim posredovanjem, građanskom kulturom, njenim nepovijes­ nim odnosom prema prirodi. U realističkom romanu, koji je herojsko doba građanske klase, iracionalnost ženske pri­ rode stoga se ne opisuje nego oblikuje, kako je to pokazao u nas Milivoj Solar u studiji: »Mit o ženskoj prirodi u mo­ dernom romanu«.2 Odnos muškarca i žene, momenat ma4 [23] »Sartre iiber Sartre«, str. 170 — 171. [24] »Iracionalnost ženske prirode, međutim, realistički roman ne opisuje nego oblikuje. To' je važna distinkcija jer je opisivanje kao svojevrsno održavanje neke stvarne ženske prirode moguće tek na temelju mitskog iskustva, takvog iskustva koje uspostavlja kao stvarnost određenu koncep­ ciju ženske prirode pa se ta koncepcija može onda i opisati. Realistički roman nema takvo iskustvo »iza sebe«; on stoga ne oponaša neku već prije fiksiranu ideju o ženi nego takvu ideju na neki način stvara. Ženska priroda u romanu nije stoga tek puki odraz npr. socijalno podređenog položaja (iako, naravno, može biti i to) nego je ona izraz mnogo dubljih promjena ljudske prirode kao takve. Iracionalizam žene prema racionaliz­ mu muškarca konstituira se tek na temelju opreke racionalnog i iracio­ nalnog kao polova unutar kojih se razmatra cjelokupna stvarnost živo­ ta i svijeta, pa prirodna podjela na spolove biva shvaćena i interpretirana �žen sko pitanje i soc. samoupravljanje 104 terijalističkog shvaćanja historije evidentno je ovdje dru­ štveno posredovan. Građanska klasa u svojoj nepovijesnosti stvara mit o ženskoj prirodi kao vlastitu projekciju svoje materijalno — duhovne kulture. Iz umjetnosti, kao svoje­ vrsne interpretacije građanskog bića, iz romana, stvara se tako mit o »ženskoj prirodi«, iracionalnoj i pasivnoj, kao jednoj konstanti. Marxov stav izrečen u Njemačkoj ideologiji da se produk­ cija stvaranja ljudi mora promatrati iz empirijskih činjeni­ ca a ne »pojma porodice« ukazuje se ovdje kao metoda ra­ zumijevanja stvaranja »mita o ženskoj prirodi«. Herojsko doba građanske kulture vezano je za klasičnu prirodnu znanost, za mušku kulturu, za »mit o ženskoj prirodi« izrečen i u realističkom romanu. To je početak procesa poznanstvljivanja svih bića, u kojemu nepropusni dio za znanost biva određen kao iracionalan, emocionalan. U daljnjem procesu poznanstvljivanja kad je »najzad za­ hvaljujući razvitku proizvodnih snaga rada što ih kapital neprestano goni naprijed, stvar došla da posjedovanje i održavanje općeg bogatstva s jedne strane zahtijeva samo malo radnog vremena za cijelo društvo, a s druge strane radno se društvo prema procesu svoje napredujuće produk­ cije, svoje reprodukcije u sve većem obilju odnosi naučno* mijenjaju se i ti odnosi. U poznanstvljivanju proizvodnje i sama se priroda proizvodi kao povijesni projekt građanske klase, dakle, kao isključivi subjekt povijesti postaje kapital. Podudarno s poznanstvljivanjem iracionalne sfere nema više potrebe za oblikovanjem prirodnih konstanti, pa niti »mita o ženskoj prirodi«. U modemom romanu ne pojav­ ljuje se više kao u klasičnoj tradiciji različiti individuumi — muškarci i žene, koji uspostavljaju odnos u ljubavi, već se afirmira čist odnos seksualiteta kao takvog.2 2 5 6 u n u ta r sistem a k o ji u k ra jn jo j lin iji o d re đ u je z n a n stv e n a o rije n ta c ija koja z a m je n ju je m ito lo g iju . Ira c io n a ln o kao z n a n stv e n o ra c io n aln o j o b ra d i n e ­ d o s tu p n o iz je d n a č u je se s e m o tiv n im , p a je žena b iće em ocije za raz lik u o d fn u š k a rc a k o ji je sh v a će n k a o b ić e raz u m a; k ak o se zn a n stv e n o — o p e ra tiv n o rac io n aliza m v ez u je s ak tiv iz m o m , žena je p asiv n a, ona p rih v a ­ ća d o k m u š k a ra c d a je , o n a ču v a d o k m u šk a ra c o tk riv a , o n a je k o n ze r­ v ativ n a d o k je m u š k a ra c p ro g re siv a n . »Žena« 6/1970, s tr . 8. [25] M a n ^.Temelji slobode, s tr . 135. [26] » S ek su a lite t više n ije sta v p e rs o n a lite ta o d ređ e n o g njegovom p rip a d ­ n o šć u je d n o m sp o lu nego im p e rso n a ln a želja. T o se m ože sh v a titi i kao d e g ra d a c ija lju b a v i, ali te k u o k v iru m o ra ln ih o d re đ e n ja k o ja su daleko od iz v o rn o sti isk u s tv a stv a rn o v elik ih ro m a n a . S to m o d e rn i ro m an ne o d re đ u je že n sk u p riro d u u n u ta r n e p o s re d n e tra d ic ije ; i što , p rem a tom e, ne p o zn a je 'že n sk u p sih o lo g iju ', p a n i b itn u ra z lik u izm eđ u m u šk a rc a i že- �Povijest i priroda lene 105 Žene su u velikoj mjeri, adekvatno svojoj promijenjenoj ekonomskoj ulozi, prihvatile ovu agresivnu seksualnost. Ona im omogućava da ne budu reducirana na »žensku prirodu«, da ne budu pasivna, iracionalna bića. U ovome se kriju razni problemi sadašnje mogućnosti ulaženja žena u povi­ jest. Agresivna seksualnost u svođenju odnosa individuuma na njihovu jednaku spolnost, područje je onoga što Marcuse naziva represivna desublimacija. (Represivna desublimacija i ženu i muškarca stavlja u odnos jednakih prirodnih bića, a time sada, ne samo ženi, već i muškarcu onemogućava da postanu povijesna bića. Kao biće povijesti javlja se je­ dino kapital — odnos, kapital kao subjekt znanosti, u ko­ jemu i priroda žene i priroda muškarca i priroda uopće, postoji samo kao povijesni projekt. Time represivna de­ sublimacija u agresivnosti spolnosti kao takve, zamagljuje horizont za jedan uistinu mogući novi povijesni odnos. Bu­ dući, pak, da u moralu usprkos promijenjenim empirijskim uvjetima, kao i u svim oblicima svijesti, ostaju i stari oblici, građanski oblici razumijevanja »ženske prirode«, mitski ob­ lici ženske prirode predgrađanskog društva. Ovo stanje u velikoj mjeri frustrira žene. Muškarac se bolje adaptira na agresivnu seksualnost, jer je više homo duplex. U mo­ mentu ugroženosti — jer cijela je represivna desublimacija i građanski projekt prirode ugroženost — lakše se skriva iza oblika morala i kulturnih obrazaca, koji više ne odgo­ varaju »empirijskim činjenicama«.1 Oblici svijesti predgrađanskog, građanskog i postgrađanskog, otvaraju probleme dezorijentacije u društvu, ograni­ čavajući mogućnost jednog uistinu novog povijesnog odno­ sa, pogotovo u jednom, u principu patrijarhalnom društvu kao što je naše. Stoga će žena i sa stanovišta seksualnosti, u reduciranju bića na spolove, biti više zainteresirana od muškarca da radikalno postavi pitanje socijalističke pri­ rode, socijalističke tehnologije, podruštvovljenja nauke, slo­ bodnog vremena kao toposa uistinu novoga povijesnog od­ nosa uopće, a odnosa žene i muškarca posebno. Radikalnim postavljanjem prema etatizmu iz potrebe ci­ jelog svog bića, žene će kao povijesna bića, uz cijelu rad­ ničku klasu socijalističkog samoupravljanja, privoditi rea­ litetu ovu povijesnu mogućnost sreće. U ovom novom povine, te je rezultat jedne u osnovi drugačije temeljne orijentacije čije je konzekvencije na području morala još uvijek nemoguće odrediti.« Solar: >»M o ženskoj prirodi u modernom romanu«, str. 9. it �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 106 jesnom procesu, bez iskustva i primjera »ženska priroda«, kao i »socijalistička priroda« ulaze u historijsku kao pravu prirodnu historiju čovjeka. �Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje i Svaki pokušaj promišljanja »ženskog pitanja« u socijali­ stičkom samoupravljanju prilog je marksizmu kao prole­ terskoj teoriji društva. »Žensko pitanje« time postaje re­ levantno i za praktičnu djelatnost komunista, jer u Pro­ gramu SKJ stoji: »Naučno-teorijska osnova praktične djelat­ nosti komunista jeste marksizam, učenje o osnovnim zako­ nima razvitka prirode, društva i mišljenja i o neminovnosti socijalizma, čiji su osnivači Marx i Engels, i koje su dalje u novim uslovima, kroz praksu revolucionarne borbe razvi­ li Lenjin i drugi marksisti«.1 »Žensko pitanje« moguće je promišljati u socijalističkom samoupravljanju, jer se: 1. marksizam kao »naučno-teorij­ ska osnova praktične djelatnosti komunista« smatra otvo­ renim marksizmom i 2. što je socijalističko samoupravlja­ nje nastalo kao alternativni model etatističkom socijalizmu. Ad. 1. U Glavi desetoj Programa SKJ, »Društvena uloga i idejne osnove SKJ« pod naslovom: »Za dalje razvijanje marksizma« stoji: »Marksizam nije jednom za svagda ut­ vrđeno učenje, niti je sistem dogmi, već teorija društvenog procesa, koji se razvija kroz uzastopne istorijske faze, pa prema tome podiazumeva i stvaralačku primenu teorije i njeno daljnje razvijanje, pre svega uopštavanjem prakse socijalističkog razvitka i dostignućima naučne misli čovečanstva. 'Mi nikako ne gledamo na Marxovu teoriju kao LI] Program SKJ, Komitet konferencije SKJ u JNA, Split, str. 294. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 108 nešto završeno i neprikosnoveno. Mi smo, naprotiv, ubeđeni, da je ona udarila samo kamen-temeljac onoj nauci koju socijalisti moraju pokretati dalje u svim pravcima, ako ne žele da zaostanu za životom, (potcrtala B. D.). Mi ne pretendujemo na to da Marx ili marksisti poznaju put ka socijalizmu u svoj njegovoj konkretnosti. To je besmislica. Mi poznajemo pravac toga puta i znamo kakve klasne sna­ ge njime vode, a konkretno, praktično, to će pokazati samo iskustvo miliona kada se ono lati posla’«. (Lenjin) Pošto »socijalisti moraju pokretati dalje nauku u svim pravcima da ne zaostanu za životom«, neophod­ no je i novo promišljanje »ženskog pitanja« u socijalistič­ kom samoupravljanju. Određenjem marksizma kao teorije društvenog procesa, koji se razvija i koji je naučno-teorijska osnova praktičnog djelovanja SKJ, bez njegovog arbitriranja te teorije, ute­ meljuje se jedan otvoreni marksizam i jedna nova otvorena praktična djelatnost komunista. »Socijalistička primjena teorije i njeno daljnje razvija­ nje« jest odnos »teorije« i »prakse«, koji je i omogućio: ad 2. uspostavljanje društveno-ekonomskog i društveno-političkog sistema socijalističkog samoupravljanja kao alter­ nativnog modela etatističkom socijalizmu. Taj odnos »teo­ rije« i »prakse« u socijalističkom samoupravljanju uteme­ ljio je negaciju historijske nužde, vremenitosti radničke klase, da je »sada« moguće djelovati samo na nuždi, a slo­ boda će doći »poslije«. Ovaj odnos donio je socijalizam, koji se ne poziva na nuždu, da bi ograničio slobodu, za kojega ima slobode toliko, koliko je ona »sada«. Otvoreni marksi­ zam kao naučno-teorijska osnova praktične djelatnosti ko­ munista, riješio je »proletersko pitanje«, odnosno, proces »asocijacije slobodnih proizvođača« na osebujan, dakle, slo­ bodan način kojemu vrijeme više nije zapreka. Taj početak projekta slobode i rješavanja »proleterskog pitanja« u eko­ nomskoj, dakle ljudskoj emancipaciji, za razliku od puko političke, izražen je kao radikalan prekid sa historijskim kontinuitetom vremenitog prelaženja nužde, da bi tek kas­ nije nastupila sloboda. Otvorenim marksizmom kao naučnoj osnovi praktične djelatnosti komunista i projektom slobode socijalističkog samoupravljanja, kojim je radnička klasa subjekt ekonom­ ske, a time i ljudske emancipacije, otvara se nova moguć-2 [2] Ibid., s tr . 294. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 109 nost proširenja marksističke teorije o društvu novim po­ stavljanjem »ženskog pitanja«. Promišljanje »ženskog pita­ nja« kao spolnog pitanja s marksističkog stanovišta, dovo­ di ga u nužni odnos spram klasnog pitanja, proleterskog pitanja. Ali budući da »marksizam nije dogma, već teorija društvenog procesa« pretpostavljena je mogućnost druga­ čijeg razumijevanja odnosa »ženskog pitanja« i klasnog pi­ tanja, nego je to u etatističkom socijalizmu. Dogmatski i staljinistički marksizam izvršio je vulgarni redukcionizam »ženskog pitanja« na klasno pitanje. Tim redukcionizmom »žensko pitanje« se i ne postavlja, jer se problem ravnopravnosti žena gleda sa stanovišta »sada« mogućega i »poslije«, odnosno, njegovog potpunog rješenja u besklasnom društvu. Linija vremenitosti slijedi u redukcionizmu »ženskog pi­ tanja« kao »posebnoga« na »opće«, tako da se najprije mo­ ra osloboditi to »opće«, radnička klasa, a time se tek »posli­ je« mogu osloboditi dijelovi. Ukratko: ne samo da nije doš­ lo vrijeme za »žensko pitanje«, već njega u stvarnosti i ne­ ma nego je to »opće« pitanje emancipacije proletarijata. Zbog toga »žensko pitanje« stoji svagda u navodnicima, što znači da je quasi pitanje. Pa ipak nikada se unutar klasnog pitanja proletarijata i njegove emancipacije nije postavlja­ lo »muško pitanje«, jer je razlika neravnopravnosti žena evidentna u svakodnevnom iskustvu. Ta razlika izražena je navodnicima »ženskog pitanja« i rješava se »sada« norma­ tivno, zakonom, kao ravnopravnost žena, u političkoj sferi, i ekonomski jednakim mogućnostima u zapošljavanju, pla­ ćama itd., s jedne strane, a s druge strane, kao briga oko porodice, zapravo zaposlene žene, zaposlene majke, kao bri­ ga radničke klase za svoju vlastitu reprodukciju. Kako se pri tom nikada ne spominje briga za zaposlenog muškarca, zaposlenog oca, očito je da je ostala tradicionalna, patri­ jarhalna podjela rada u porodici: dioba privatnog i javnog života. Svakodnevni oblici diskriminacije žena sm atraju se osta­ cima u svijesti ljudi, koji nemaju osnova u novom proiz­ vodnom odnosu. »Općenitost« klasnog pitanja u odnosu na »posebnost« ženskog pitanja, jest i »općenitost« naprosto tako razumljene emancipacije radničke klase kao ljudske emancipacije. Općenitost emancipacije misli se kao podržavljenje sred- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 110 stava za proizvodnju, jačanje socijalističke državnosti, cen­ tralizam i planiranje. Tako shvaćena emancipacija je u biti emancipacija gra­ đanskog društva kao politička emancipacija, koja je u so­ cijalizmu lišena protivurječnosti društvene proizvodnje i privatnog prisvajanja svojstvenog samom građanskom dru­ štvu. Način emancipacije etatističkog socijalizma stoga je »op­ ćenitost«. Njegova »općenitost« spram radničke klase, spram svakodnevnih uvjeta rada radnika, jest u bezupitnom pi'euzimanju proizvodnih snaga kapitala, prvenstveno nauke i tehnologije. Budući da ta nauka i ta tehnologija koje su iz-umljene u drugom proizvodnom odnosu, najamnom od­ nosu, sa drugom svrhom — stvaranjem profita, proizvode otuđenje; razotuđenje se vidi u proizvodnim odnosima, u dominaciji »općeg« nad »posebnim«, politike nad ekonomi­ jom. Apstrakcija ove »općenitosti« nužno preuzima autoritar­ nost podjele rada proizašle iz naučne organizacije rada, au­ toritarne odnose među ljudima, autoritarne odnose pojedi­ naca spram države, birokracije, tehnokracije, autoritarne odnose muškaraca spram žena. I za birokraciju se kao i za »žensko pitanje« tvrdi da ona nema društvene, stvarne os­ nove, nego da je odnos spram nje ostatak prošlosti u svije­ sti ljudi, jer je ona socijalistička birokracija, birokracija radničke klase, a to je naprosto contradictio in adiecto.’ Autoritarnoj proizvodnji materijalnog života nužno odgo­ vara autoritarna porodica, autoritarna socijalizacija lično­ sti, pa se »žensko pitanje« ne samo ne može riješiti, već niti postaviti, jer je patrijarhalna porodica sa patrijarhal­ nim moralom i podjelom rada upravo pretpostavka takvog cjelokupnog proizvođenja života. »Priroda žene« kao biološkog bića, kao majke, ostaje kon­ stanta onemogućavanja njezine samoaktualizacije. Kao ra­ dnik, u javnom životu, ona radi iste poslove kao muškarac, i tu je ne smeta »priroda žene«, ali u privatnom životu ona ostaje žena. Tako se krug zatvara: autoritarna proizvodnja traži autoritarnu porodicu, kao što autoritarna porodica so­ cijalizira autoritarne ljude, koji u svojem »posebnom« in­ teresu bivaju asimilirani u »opći« interes države i partije.3 [3] N a »O kruglom sto lu 1980« ovaj je sta v e la b o rira o Lev N aum enko. V i­ di: Socijalizam u svetu 1980. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 111 Takav se način proizvođenja života smatra nužnim, eman­ cipacijom radničke klase za »sada«, a sutra, »poslije« doci ćc potpuna emancipacija besklasnog društva. Socijalistički moral smatra se cementom takvog društva, a taj je utemeljen na patrijarhalnom porodičnom moralu, na autoritarnom i produktivističkom moralu. Supsumiranje »ženskog pitanja« kao »posebnog« pita­ li ja pod »opće« pitanje proletarijata, pokazalo se kao »po­ sebni« odnos radničke klase spram države, pa će Cristina Glucksman, francuska feministkinja i član KP Francuske reći: »Začudile su me mnoge analize u odnosu između kla­ sa i o državi, koje sam proučavala. To su analize stvaranja jedne boljševičke-staljinističke ideologije, ali pitanja kao na primer ono koje razmatra 1 političku funkciju moralne nor­ me' (potcrtala B. D.) kao sredstva za opravdanje moći i in­ strumenata normalizacije, dovođenja u red, društvene kon­ trole nad subjektima — obično se ne razmatraju.«4 Odnos »ženskog pitanja« kao »posebnog« i proleterskog pitanja kao »općeg« riješen je u etatističkom socijalizmu kao gubljenje svake »posebnosti« u jednu apstraktnu »op­ ćenitost« države i partije. Ova apstraktna općenitost sma­ tra se nužnom na temelju mogućnosti »sada«, na temelju )carstva nužnosti«. /Marksističko razumijevanje odnosa »ženskog pitanja« i lAasnog pitanja kao odnosa »posebnog« i »općeg«, zane­ maruju činjenicu da se »žensko pitanje« javlja upravo za­ to, jer žene ne dosižu razinu emancipacije klase kojoj pri­ padaju. Nedostatak redukcionizma »ženskog pitanja« na klasno pitanje evidentno je upravo na činjenici da je eman­ cipacija žena ispod nivoa klase kojoj žena pripada, dakle, ispod nivoa onoea, što je već u vremenu — »sada« povijes­ na mogućnost. 7 Građanska revolucija kao revolucija »trećeg staleža«, gra­ đanske klase, utemeljuje jednakost ljudi pred Zakonom, pred državom. Ona imenuje čovjeka kao građanina, koji je svaki kao građanin jednak za slijepu boginju Iustiziu. Ova velika socijalna i politička revolucija buržoazije pred »općenitošću« države, učinila je ljude jednakima pred zako­ nom i pravom. Ona je ljudsku emancipaciju pojmila kao političku emancipaciju i time izrazila svoj projekt slobode, njegov doseg i njegovu granicu. [4] Vidi: Marksizam u svetu br. 6 — 7/1981, str. 380 �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 112 Marksistička kritika građanskog razumijevanja slobode čovjeka kao političkog bića, pokazuje da je ona formalna demokracija, ukazujući na nejednakost ljudi u njihovom praktičnom, proizvodnom, svakodnevnom, empirijskom ži­ votu. Ali forma te jednakosti, jednakost pred zakonom, re­ zultat je jedinstvenog izražavanja kulture građanskog druš­ tva, u proizvodnji kao i u zakonodavstvu. Da su se ljudi uopće mogli pojmiti kao jednaki, čak i u svojoj apstraktnosti prema državi kao apstraktnom općem, uzrok je u proizvodnji, koja je već učinila put apstraktne robno — novčane proizvodnje, pa i radnika kao robe, na kvantitativ­ ni odnos razmjene. Prema tome, cijela je buržoaska demo­ kracija, politička emancipacija, shvaćena kao ljudska eman­ cipacija, rezultat apstraktne razmjenljivosti kvantitativnih elemenata roba i radnika kao robe, u kojoj su ljudi, bez obzira na ekvivalentne razmjene, razumljeni jednakim pre­ ma apstraktnoj općenitosti države. Budući da je građanska kultura utemeljena na robno — novčanoj proizvodnji, na fetišizmu robe, različiti kvantita­ tivni ekvivalenti pripisuju se jednakoj mjeri razmjenljivo­ sti, vrijednost same stvari. Fetišizmom robe, u kojemu je skriveni odnos među ljudima, najamni odnos, uspostavlja se cijeli odnos kao različita vrijednost roba i čovjeka — ra­ dnika. Ova različitost kao pretpostavka cijele građanske kulture nužno nosi apstraktnost jednakosti pred Zakonom, kao što je apstraktno »opće« u državi upravo ono što je općenitost same građanske kulture. Ali dok ta apstraktna općenitost, dakle, doseg građanske, političke emancipacije, vrijedi i za buržuje i proletere — muškarce, ona ne vrijedi za žene. Žene u samom uspostavljanju jednakosti nemaju pravo glasa, za jednaki rad nisu jednako plaćene, što proiz­ lazi iz dvije stvari: 1. da zbog svoje »prirode« imaju manju vrijednost kao ekvivalenat razmjene, kao vrijednost robe, da su manje vrijedna radna snaga i 2. da građanski moral odgovara socijalizaciji porodice, adekvatne potrebama cije­ le građanske kulture. Apstraktna općenitost, u kojoj je građanska klasa iznijela političku emancipaciju jednakosti i demokracije, iskazuje pri tom da »žensko pitanje« nije toliko »općenito«, da se emancipacija ne odnosi u istoj mjeri na žene, pa se »žensko pitanje« spram te »općeni­ tosti« javlja kao »posebno« pitanje, kao feminizam. Prema tome, »žensko pitanje« je ispod razine »općenitosti«, koju je donijela vladajuća klasa za sebe, kao i za eksploatirane — muškarce. Dakle, »žensko pitanje« nije samo klasno pi- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 113 tanje, već je problem emancipacije žena da se žena eman­ cipira najprije na nivo emancipacije vladajuće klase i vlatlajućeg načina proizvodnje. Ova »posebnost« »ženskog pi­ tanja« u identifikacji žena prema spolu, u »sudbini žene«, odnosu spram njezine »prirode«, omogućava da se kao ne­ posredni osujećivač pokazuje muškarac, bez razlike kojoj klasi pripadao. Žene ovaj odnos osjećaju naročito u dvo­ strukom moralu, seksualnom moralu, moralu odnosa među spolovima, kojeg su interiorizirali i sami proleteri, a i mno­ ge proleterke. Zbog toga predstoje marksizmu još velika istraživanja o moralu kao pretpostavci »praktične djelat­ nosti komunista«. Moral jest i pretpostavka samospoznaje individue kao slobodnog bića uopće. »Svaka kritika morala — uvek je i kritika ideologije. Ali ona nikada nije suštinski obavljena: uvek je u radničkom pokretu postojao izvestan oblik moralizma potekao u izvesnom smislu iz hrišćanstva. Činjenica je da je borba protiv normi kao vrste ugnjetava­ nja došla naknadno, uz pokret za oslobađanjem žena. Moralizam je uvek s jedne određene tačke gledišta bio hrišćanski i muški shvaćen. Sve u svemu marksizam se nikada nije razračunao sa nastankom morala kojim se bavio Nietzsche.«5 (potcrtala B. D.) Spolna identifikacija kao zajednička osnova emancipa­ cije žena, borba protiv muškaraca kao spola, kao onog ne­ posredno prisutnog, čulnog, svakodnevnog eksploatatora, temelj je onoga što se naziva »buržoaski feminizam«. Ap­ straktna općenitost« građanskog domašaja slobode mogla je na svojim vlastitim pretpostavkama izboriti različito vrednovanje ljudi prema jednakom apstraktnom ekviva­ lentu razmjene i apstraktnost te razmjene ideološki ukinu­ ti u građaninu — muškarcu, ali ženi ne dozvoljava niti tu ideologiju jednakosti, taj stupanj općenitosti. Politička artikulacija »ženskih« interesa u raznim obli­ cima »borbenog feminizma« negacija je »ženskog pitanja« kao klasnog pitanja i ona time izlazi iz mogućnosti teorij­ skog utemeljenja unutar marksizma. Borbeni feminizam odnosi se spram muškaraca kao ludistički pokret radnika protiv strojeva ili borbeni ateizam protiv Boga. Neposred­ no, svakodnevno, čulno iskustvo represije nad ženama, pri­ pisuje se muškom spolu i borbeno se postavlja prema »agresoru«. Marksistička teorija o društvu, naravno, ne može se ute[5] K. Glucksmari: Marksizam u svetu, str. 379. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 114 meljiti na spolnoj borbi kao klasnoj borbi, ili spolnoj bor­ bi, koja zamjenjuje klasnu borbu. Ali redukcionizam »žen­ skog pitanja« na klasno pitanje u svakodnevnom iskustvu žena o njihovoj stvarnoj neravnopravnosti onemogućava im osvještavanje svojeg vlastitog bića. Marksistički feminizam, osim deklariranih klasnih odre­ đenja za borbu radničke klase ima velika iskustva sa samoosvještavanjem žena, koje se sastaju da bi analizirale svoja ženska iskustva, interpretirale nasilje, stjecale samorefleksiju oslobađanja. Žene dešifriraju simbole govora, modele mišljenja i kulture, koju je sačinio »čovjek« — muškarac. Asimilacija »ženskog pitanja« pod »opće« pitanje, pro­ letersko pitanje, negacijom posebnosti »ženskog pitanja« i klasno je pitanje, proletersko pitanje razumjela kao »po­ sebno« spram »općeg« države i partije. Etatističkom mode­ lu socijalizma odgovara redukcija »ženskog pitanja« na klasno pitanje za cjelokupno autoritarno proizvođenje ži­ vota: materijalne proizvodnje i biološke reprodukcije.( Že­ na je ispod razine emancipacije klase kojoj pripada, i u tome je cijela »posebnost« »ženskog pitanja«, ona trpi re­ presiju kao zaposlena žena i kao žena, što nije slučaj sa zaposlenim muškarcem i muškarcem. ) Uostalom »Međunarodna deklaracija o ravnopravnosti že­ na i njihovom doprinosu razvoju i miru« od 1975, koju je potpisala i Jugoslavija, potpuno je toga svjesna kada u točci 20. kaže: »Međutim, postizanjem ekonomskih i soci­ jalnih ciljeva, osnovnih i za postizanje prava žena neće samo po sebi dovesti do potpune integracije žena u razvoj na bazi ravnopravnosti sa muškarcem ukoliko se ne poduz­ mu posebne mere namenjene potpunom ukidanju svih oblika diskriminacije u odnosu na žene.«4 (potcrtala B. D.l Radi se upravo o poduzimanju posebnih mjera! Poduzimanje »posebnih mjera«, koje ne bi bile puki vo­ luntarizam ili »moralna mrzovolja«, moguće je upravo unu­ tar marksističke teorije o društvu, otvorenog marksizma kao naučno — teorijske osnove praktičnog djelovanja ko­ munista«, kako je to samoosvješteno avangardi i iskazano u njenom Programu. Te »posebne mjere« moraju biti utemeljene na »postiza­ nju ekonomskih i socijalnih ciljeva« socijalističkog samo­ upravljanja. »Ekonomski i socijalni ciljevi« socijalističkog6 [6] C itira n o p re m a : Žensko pitanje, R a d n ič k a Š tam pa, s tr. 241. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 115 samoupravljanja utemeljeni su na projektu slobode, na ekonomskoj emancipaciji, ljudskoj emancipaciji, na onom »sada« i opravdanju onoga »poslije« tek ukoliko je ono u »sada«. »Teorija« i »praksa« socijalističkog samoupravljanja na­ stala je u odlučnoj suprotnosti sa etatističkim modelom so­ cijalizma, sa »općenitošću« države, sa »općenitošću« partije prema klasi. Negiranjem nužnosti, ili barem njezine sveobuhvatnosti i univerzalnosti u prostoru i vremenu, podruštvovljenjem sredstava za proizvodnju i samoupravljanjem, osiguran je jedan drugačiji odnos prema »općem«. »Opće« je izraz otuđenja, proturječnost pluralizmu samoupravnih interesa. Pluralizam autentično samoupravnih interesa koji više nisu politički interesi, ali su ekonomski, konkretni, svakodnevni interesi radnih ljudi i građana u delegatskom sistemu, osnova je novog proizvođenja života: i materijalne proizvodnje i biološke reprodukcije. Politički sistem socijalističkog samoupravljanja nastao iz konkretnog proizvođenja života je antiautoritarni i time upravo alternativni model etatističkom socijalizmu. Daljnje razvijanje marksističke teorije o društvu, kao i stvaralačka primjena te teorije za promišljanje »ženskog pitanja«, tematizira upravo to »opće«. Odnos »ženskog pitanja« kao »posebnog« prema klasnom kao »općem« u redukcionizmu »posebnog« na »opće«, eta­ tistički i autoritarno je ukinuto »posebno«. Sa stanovišta tako razumljenog »općeg«, posebnost »ženskog pitanja« kao spolnog, uvijek se denuncira kao buržoaski feminizam. U alternativnom modelu socijalističkog samoupravi j anj a spram autoritarnog, etatističkog socijalizma, spram »općeg«, nužno se promišlja redukcionizam »ženskog pitanja« kao »posebnog« na »opće« kao neadekvatni redukcionizam samopotvrđivanja same radničke klase. »Poduzimanje posebnih mjera« za ravnopravnost žena, stavlja se u odnos ekonomskih i socijalnih ciljeva same radničke klase. Ekonomski i socijalni ciljevi same radničke klase su proces ukidanja »općenitosti«. Proces ukidanja »općenitosti« moguć je u jednom novom načinu proizvođe­ nja, što znači novom odnosu proizvodnih snaga i proizvod­ nih odnosa. Ovaj će se odnos potvrditi prvenstveno razu­ mijevanjem čovjeka kao osnovne proizvodne snage. Mje­ ra čovjeka kao osnovne proizvodne snage ukida apstrak- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 116 tnu podvojenost proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa i mjerom pravog bogatstva uspostavlja slobodno vrijeme. Svijest radnika o sebi kao osnovnoj proizvodnoj snazi, stavlja u pitanje proizvodne snage kapitala: nauku i tehno­ logiju. Socijalističko samoupravljanje kao alternativni mo­ del etatističkom socijalizmu, kao projekt slobode, usposta­ vljanjem preduvjeta ekonomskoj i ljudskoj emancipaciji, dakle, čovjeka kao osnovne proizvodne snage, razumije nauku i tehnologiju i podjelu rada kao pravo političko pitanje. »Općenitost« se ne može nadvladati bez ukidanja podjele rada, bez upitnosti, bez promišljanja društvene uvjetova­ nosti nauke i spoznaje prirode, bez stavljanja u pitanje cje­ lokupnog »racionalizma ovladavanja svijetom«. (Max Weber), kakvog je uspostavilo građansko društvo. Borba protiv »općenitosti« značit će također borbu pro­ tiv nauke, podruštvovljenje nauke, koja prirodu gleda već na temelju izvršene podjele rada na ruke i glavu7 kao svo­ , jina klase koja ju je stvorila u svrhu dominacije i kontrole nad radničkom klasom. Ova borba protiv »općenitosti« is­ kazat će se kao protivurječnost tehnologije i samoupra­ vljanja, nauke u službi udruženog rada i podruštvovljenja nauke.8 Borba protiv »općenitosti« također je borba protiv »real-socijalističkih taylorističkih režima« — kako je to izrekao jedan učesnik Okruglog stola 1981. Borba protiv »općenitosti« je borba one slobode »sada«, a ne sutra, »poslije«, borba za spoznavanje drugačijeg od­ nosa spram prirode, nego što je ona u znanosti, »gdje poj­ movne identifikacije neempirijske razmjenske apstrakcije osvajaju našu svijest u gotovom obliku.« »Ove forme neem­ pirijske razmjenske apstrakcije« skrivaju novi historijski uvid praktičnog odnošenja čovjeka spram prirode, »socijali­ stičke prirode«. Stoga je neophodno tematizirati odnos povi­ jesti i novog povijesnog proizvodnog odnošenja prema »socijalističkoj prirodi.« Tek radikalnim postavljanjem u pitanje »općeg«, napu­ šta se instrumentalni karakter tehnologije i time moguć­ nost nadvladavanja »racionalnog ovladavanja svijetom«. Ra­ dikalnim stavljanjem u pitanje cijele kulture građanskog [7] V idi: Al. S o h n —R eth e l: »N auka k ao o tu đ e n a svijest«, Marksizam u svetu, 11 — 12/1980. [8] V idi: B. D espot: »Um i sre ć a u re la tiv n o u d ru ž e n o m rad u « , Gledišta b r. 10 i 11 — 12, B eo g rad , 1978. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 117 društva, cijelog načina proizvođenja života, ljevice na Za­ padu spram konzervativne ofanzive, mora teorijski odre­ diti svoj odnos spram alternativnih pokreta: feminizma, zelenih itd. U problemima na tom putu radnička klasa u svojoj jedinstvenoj borbi za socijalizam kao svjetski pro­ ces, u svojim raznim strategijama nužno izmjenjuje isku­ stva. Podruštvovljena sredstva za proizvodnju i samoupravlja­ nje kao alternativna kultura etatističkom socijalizmu, u svojem nadvladavan ju »općeg« iz temelja se drugačije od­ nosi spram »posebnog«. »Posebno« upravo proizvodi ono »opće«, a kako je ženska emancipacija ispod nivoa emanci­ pacije vlastite klase, pa i proleterske klase, artikulira se jedan poseban odnos »posebnog« i »općeg«. »Žensko pita­ nje« kao spolno pitanje jest »posebno« pitanje »prirode že­ ne«, ali u tom »posebnom« pitanju je sadržana sva »op­ ćenitost« proleterskog pitanja, jer odnošenje prema »žen­ skom pitanju« kao »posebnom pitanju« odustajanje je proletarijata da se bori za »općenitost« u kojoj je i sam iz­ gubljen. U »posebnosti« »ženskog pitanja« skriveno je ljud­ sko pitanje, pitanje ljudske emancipacije, jer odnos spram »prirode žene« je klasni, povijesni odnos spram prirode kao svog vlastitog anorganskog tijela. Agresivno odnošenje spram »prirode žene«, spram njezinog spola, kako u direk­ tnom spolnom odnosu, tako i u osujećivanju razine vlasti­ te emancipacije u ravnopravnosti u radu, odnos je ispod razine povijesne emancipacije samooslobađanja radničke klase. Takav je odnos mjera vlastitog odnošenja čovjeka kao praktičnog, prirodnog, generičkog, slobodnog i univer­ zalnog bića prema sebi kao osnovnoj proizvodnoj snazi, prema »socijalističkoj prirodi«. U onom biću, kojemu nije učinjena nikakva posebna ne­ pravda, nego ljudska nepravda naprosto, krije se osnova ljudske emancipacije. Povijest kao povijest »asocijacije slo­ bodnih proizvođača«, kao »carstvo slobode« moguće je ula­ ženjem žena u povijest. Ali da bi žene ušle u povijest mora­ ju one same, kao i proleteri spoznati odnos povijesti i pri­ rode žene, kao odnos povijesti i prirode. Svako razumijeva­ nje »posebnosti« »ženskog pitanja« u odnosu spram prole­ terskog pitanja zatvara proleterima mogućnost za ukidanje svoje vlastite »posebnosti« spram »općenitosti« države i partije. Nova kultura socijalističkog samoupravljanja razumljena �žen sko pitanje i soc. samoupravljanje 118 kao kultura rada — ovladavanje uvjetima rezultata svoga rada i uvjetima života uopće, istovjetna je novom proizvo­ đenju života. Proizvođenje života, kako materijalne proizvo­ dnje, tako i reprodukcije života jedinstven je proces. Nova kultura kao alternativni model etatizmu, najprije je neautoritarna kultura. Borba protiv »općenitosti«, proces so­ cijalističkog samoupravljanja kao stvarnog, a ne samo pra­ vnog podruštvovljenja proizvodnje, u osnovi je proširenja marksističke teorije o društvu i stvaralačke promjene te teorije. Ona podrazmijeva drugačiji odnos prema prirodi, drugačiji odnos među ljudima, drugačiji odnos žene i muš­ karca. Proces podruštvijavanja autoritarnosti podjele rada i tehnologije, pretpostavlja proces podruštvljavanja poro­ dice. Ono najprije znači ukidanje dvojakog morala »privat­ nog« i »javnog« i time ulaženje žena u povijest. Ukidanje »općenitosti« ukidanje je »čvrste ruke« samoupravnim spo­ razumijevanjem i dogovaranjem kao novim ljudskim sen­ zibilitetom. Autoritarna i patrijarhalna podjela rada i shodno njoj moral u porodici socijalizira autoritarnu ličnost. Redukcionizam »posebnosti« »ženskog pitanja« na klasno pitanje onemogućava proleterima njihovu vlastitu pretpo­ stavku ljudske emancipacije, koja im je dana kao povijesna mogućnost. U odnosu prema ženi, koja zbog svoje »prirode« ostaje uvijek ispod razine klase kojoj pripada, a na temelju interioriziranog morala vladajuće klase, najteža je bitka proletarijata protiv samoga sebe. »Proletarijat se dovršava time što se ukida, time što dovođenjem svoje klasne bor­ be do kraja ozbiljuje besklasno društvo. Borba za to druš­ tvo, pri čemu je diktatura proletarijata samo jedna faza, nije samo borba protiv vanjskog neprijatelja, protiv buržoa­ zije, nego istovremeno borba proletarijata protiv samoga sebe: protiv razornih i ponižavajućih utjecaja kapitalistič­ kog sistema na njegovu klasnu svijest. Tek onda kad je proletarijat te utjecaje prevladao, izborio je on zbiljsku po­ bjedu. Razdvajanje pojedinih područja koja treba da budu sjedinjena, različiti stupnjevi svijesti do kojih je proleta­ rijat do sada dospio u različitim područjima, jesu tačni po­ kazatelji onoga što je postignuto i onoga što ima da se po­ stigne. Proletarijat se ne smije bojati samokritike, jer nje­ govu pobjedu može donijeti samo istina, i zato samokri­ tika mora biti njegov životni element.«’9 [9] G. L u k acs: Povijest i klasna svijest, Z ag reb , 1977, s tr. 147. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 119 »Razorni i ponižavajući utjecaj kapitalizma na njegovu klasnu svijest« naročito se odnose na odnošenje spram že­ ne. Diskriminacija žene u bilo kojemu pogledu »privatnoga« ili »javnoga« života je odnos spram »prirode žene« u preu­ zimanju moralizma shvaćenog kao principa dominacije. S druge strane, negacija »ženskog pitanja« kao »posebnog«, utjecaj je »etatističkog senzibiliteta« koji se služi »politič­ kom funkcijom moralne norme« kao sredstvom opravda­ nja moći. Zbog toga je žena u socijalističkom samoupra­ vljanju najradikalnije zainteresirana za sve norme prokla­ mirane samoupravljanjem. U toj cjelokupnoj neautoritarnoj kulturi proizvodnje života vidi mogućnost svoje vlasti­ te emancipacije. Skidanje navodnika sa »ženskog pitanja« sm atraju žene pretpostavkom svoje emancipacije. Ali to je ujedno i pret­ postavka muškaraca, proletera da se emancipiraju u ljude. Žene, koje najneposrednije osjećaju autoritarnost u svom životu, silna su potencijalna snaga ozbiljenja kulture soci­ jalističkog samoupravljanja. Ali za to su još danas spremne samo najosvještenije žene, kao što samo i najsvjesniji dio radničke klase i radnih ljudi koristi, odnosno, primjenjuje zakone nauke, kako to stoji u Programu SKJ: »Komunisti koriste, odnosno, prim jenjuju rezultate nauke u skladu s društvenim interesom i sa stepenom društvene svesti naj­ naprednijeg dela radničke klase i radnih ljudi uopšte i u skladu s materijalnim mogućnostima društva.«1 (potcrtala 0 B. D.) Sam proletarijat trpi razorne i ponižavajuće utjecaje na svoju klasnu svijest.,Žene sa svojom »prirodom«, sa vladajućim patrijarhalnim moralom, teško istupaju u povijest da se samoaktualiziraju u individue. I one su interiorizirale autoritarni moral: mir, mar, red i rad, i teško ga se osloba­ đaju napornom borbom protiv okoline i sa osjećajem kriv­ nje. Emancipirane žene su samo »emancipirane« u traženju svoga ženskog identiteta, koje je teže od Proustovog »traže­ nja izgubljenog vremena.« Za stvar žena, za emancipaciju žena, najpogubnije je mu­ ško, etatističko etiketiranje njihovog procesa samoosvješlavanja kao »elitizma« ili »buržoaskog feminizma«. Samoosvještavanje žena o klasnosti njihove »prirode«, o kultur­ nom obrascu društva, moralnim normama, jezičnim sim­ bolima itd., mukotrpan je proces. Iako samo same žene mogu artikulirati oblike svoje porobljenosti, one se ne mo110J Program SKJ, str. 295. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 120 gu emancipirati »ukoliko se ne poduzmu posebne mere namenjene potpunom ukidanju svih oblika diskriminacije u odnosu na žene«. »Poduzimanje posebnih mjera« mogu­ će je tek kao samospoznaja muške avangarde da su te mje­ re pretpostavke vlastite emancipacije. Prilog promišljanju »ženskog pitanja« u socijalističkom samoupravljanju, temelji se na razvijanju marksističke teorije o društvu, koja je osnova praktične djelatnosti ko­ munista i socijalističkog samoupravljanja kao antiautori: tarnog modela socijalizma. Odnos otvorene marksističke teorije i antiautoritarnog proizvođenja života kulture soci­ jalističkog samoupravljanja u stvaralačkom odnosu »teo­ rije« i »prakse«, moguće je kao projekt slobode. Projekt slobode pretpostavlja drugačije poimanje odnosa »posebnog« i »općeg«. Redukcija »posebnosti« »ženskog pi­ tanja« na »općenitost« proleterskog pitanja, reducira tako­ đer »posebnost« proleterskog pitanja na »općenitost« države i partijske birokracije. Factum brutum da se »žensko pitanje« javlja kao poslje­ dica neravnopravnosti žena da dostignu nivo emancipacije vlastite klase, daje mu »posebnost« koja se ne može supsumirati pod »općenitost«. Utemeljenje »ženskog pitanja« na spolu potvrđivanjem njegove »posebnosti«, zamjenjiva­ nje klasne borbe spolnom, izvan je marksizma, i izvan onoga što bi žene u socijalističkom samoupravljanju htje­ le. Projekt slobode socijalističkog samoupravljanja omogu­ ćava ženama da se u pluralizmu samoupravnih interesa organiziraju po spolu i izmjenjuju svoja iskustva. Kada one to čine, nerijetko se to okupljanje naziva »feminiz­ mom«, a cijeli je bauk feminizma u Jugoslaviji da žene ko­ riste demokratsku konstituciju našeg sistema da se izrazi svaki neposredni interes radnih ljudi i građana. Ali interes žena nije samo jedan od posebnih, neposrednih interesa radnih ljudi i građana, već je u njegovoj »posebnosti« sadr­ žana cijela »općenitost« radničke klase. Stoga u Jugoslaviji nema feminizma koji bi bio izvan klasnog pitanja radničke klase. Ukoliko u mnoštvu feminizama ima zajedničko samo to, da je on uvijek ujedinjeni napor za oslobađanjem žena, moglo bi se uvjetno govoriti o feminizmu na jugoslavenski način, na samoupravni način. Ali proširenje marksističke teorije o društvu kao teorije �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 121 za praktičnu djelatnost komunista, nije dovoljan takav oblik napora, već traži revandikaciju odnosa »ženskog pi­ tanja« kao »posebnog« prema proleterskom pitanju kao »općem«. Ovaj odnos ne može biti riješen na način etatisti­ čkog socijalizma, jer je borba protiv njegove apstraktne »općenitosti«, protiv njegove autoritarnosti osnova socija­ lističkog samoupravljanja. Odnos »posebnog« i »općeg« može biti samo odnos »posebnog« i konkretno općeg, a to znači, da je u »općem« sadržano sve »posebno«, a da je u »posebnom« »opće«. »Posebnost« »ženskog pitanja« sadrži u sebi »općenitost« proleterskog pitanja. U svakom »posebnom« pitanju žena sadržan je problem ljudske emancipacije. Jer, ne radi se o političkoj emancipaciji i njezinoj »općenitosti«, nego o ljud­ skoj emancipaciji. A ljudska je emancipacija moguća samo u novoj, neautoritamoj kulturi, u projektu slobode koji zna­ či proces ukidanja podjele rada, podruštvovljenja rada, podruštvovljenja nauke i politike, a takvoj je kulturi potreb­ no neautoritarno proizvođenje ljudi, neautoritam i odnosi u porodici, koji tek socijaliziraju individue — samoupra­ vljače. U tom je smislu emancipacija žena pretpostavka ljudske emancipacije, a svako »žensko pitanje« jest ljud­ sko pitanje. Ono »poslije« rješavanja emancipacije žena jest utoliko, ukoliko je »sada« kao i za cijelu radničku klasu. Da se riješi redukcionizam »ženskog pitanja« na klasno, potrebno ga je najprije postaviti. Postavljenjem »ženskog pitanja« kao klasnog pitanja, a na čijoj su »posebnosti« evi­ dentni svi momenti ponižavajućih, najamnih utjecaja na klasnu svijest proletarijata, znači postaviti »žensko pitanje« i kao spolno, gdje je represija prema ženi izraz ropstva ci­ jelog čovječanstva. To znači govoriti o »ženskom pitanju« kao ljudskom pitanju. Apstraktna suprotnost spolnog i klasnog nestaje, i na svakom spolnom, »ženskom pitanju« vidi se otuđenost »muškog pitanja«, klasnog pitanja. Da bi se »žensko pitanje« uspostavilo na taj način u marksističkoj teoriji o društvu, potrebno je sa njega skinu­ ti navodnike. Dakle, žensko pitanje u socijalističkom samo­ upravljanju postoji kao ljudski problem ljudske emancipa­ cije proletarijata. Ovakav prilog promišljanju ženskog pitanja u socijalizmu prilog je marksističkoj teoriji o društvu, koja je ujedno naučnoteorijska osnova praktične djelatnosti komunista u ozbiljenju alternativnog modela socijalizma. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 122 Otvoreni marksizam kao »teorija« i »praksa« komunista, ozbiljuje projekt slobode koji se nosi sa svim problemima nužde, ali tu nuždu spoznaje iz slobode. Proklamirana deklaracija o ravnopravnosti žena ozbilju­ je se ukidanjem apstraktne podvojenosti postizanja eko­ nomskih i socijalnih ciljeva i poduzimanja potrebnih mjera za ravnopravnost žena, postavljanjem ženskog pitanja kao ljudskog pitanja u zajedničkom naporu žena i muškaraca za novo proizvođenje života, za novu kulturu bez apstrak­ tne općenitosti. Skidanje navodnika sa »ženskog pitanja« pretpostavlja mogućnost teorijskog utemeljenja marksističkog feminiz­ ma. Kako bez revolucionarne teorije nema revolucionarne prakse, teorijsko utemeljenje marksističkog feminizma pretpostavka je ljudske emancipacije i žena i muškaraca. II Kako smo istakli, mogućnost teorijskog utemeljenja mar­ ksističkog feminizma od izuzetne je važnosti, zbog razlike real — socijalizma, etatističkog socijalizma i samoupravlja­ nja. Njihova je razlika utemeljena teorijski na razlici razu­ mijevanja dogmatskog marksizma od otvorenog. Razlika dogmatskog i otvorenog marksizma razlika je poimanja smisla emancipacije. Marksizam shvaćen kao temelj poli­ tičke emancipacije radničke klase, institucionalizira se u ideologiji i proizvodnih odnosa i proizvodnih snaga." Dik­ tatura proletarijata sa ukidanjem privatnog vlasništva razumljena je kao opća emancipacija u kojoj se gubi svako »posebno« pitanje, pa onda i »žensko pitanje«. Marksizam, pak, shvaćen kao temelj ljudske emancipacije, kao emancipatorska epohalna ideja, jest tek početak procesa sa­ moupravljanja društveno — ekonomskog i društveno — po­ litičkog sistema u kojem se ide procesu oslobađanja čovje­ ka od svega što je izvan i iznad njega, ka »asocijaciji slo­ bodnih proizvođača«. Ali jasno je da se ovdje još uvijek radi o »carstvu nužnosti«. »Sloboda se u ovom području može sastojati samo u tome da udruženi čovjek, udruženi proizvođači racionalno urede ovaj svoj promet materije sa prirodom, da ga dovedu pod svoju zajedničku kontrolu,1 [11] V idi: BI. D espot: Ideologija proizvodnih snaga i proizvodna snaga ideologije, O sijek , 1976. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 123 umjesto da on njima gospodari kao slijepa sila; da ga vrše s najmanjim utroškom snage i pod uvjetima koji su najdo­ stojniji i najadekvatniji njihovoj ljudskoj prirodi«.1 * Udruživanje proizvođača da racionalno urede svoj promet sa prirodom, a onda i prirodom žene, odnosno, odnosom u porodici i odnosom među spolovima, bitno je drugačiji u državnom socijalizmu i samoupravljanju. Promišljanje ženskog pitanja sa stanovišta marksističkog feminizma spa­ da u jednu kontroverzu marksizma, koju je kod nas, ako ne prvi, ali među prvima naznačio Predrag Vranicki.1 1 2 3 Marksistička misao otvorenog marksizma mora biti kriti­ čka prema samoj sebi, u ovome slučaju spram kontrover­ ze u društvenom položaju žena u real — socijalizmu i so­ ci jalističkom samoupravljanju. Drugo, za teorijski razvitak otvorenog marksizma bitan je izazov postojanje alternativnih pokreta u svijetu, posebno feminističkih, koji je pretpostavka za strategiju odnosa radničkih pokreta i novih socijalnih pokreta, odnosno rad­ ničkog pokreta i feminističkih pokreta. Važnost ovog promišljanja dobiva na snazi jačanjem konzervativne politike i ideologije na Zapadu, od koje nije nnuna niti radnička klasa Zapada, a za konzervativne, anti­ feminističke ideje nemaju imuniteta niti socijalistička dru­ štva. Treće, utemeljenje marksističkog feminizma potrebno je zbog osvještavanja i emancipacije polovine čovječanstva Šio se zove žene. Dosadašnji odnos marksizam i feminizam živio je u »nesretnom braku« — kako reče socijalistička feministkinja Heidi Hartman. Dodala bih da je najčešće živio u vanbračnoj zajednici, pri čemu ne bi bila nesreća u onom »vanbračnom«, već što se to »vanbračno« vrednuje — s patrijarhalnog stanovišta — kao slučajna zajednica ili »divlji brak«. Logičko — metodološki, sa stanovišta opsega pojma »marksizam«, pojam feminizam, »žensko pitanje« kao spol­ no pitanje smatra se subordiniranim pojmom, a sa stano­ višta pojma feminizam pojam marksizma sm atra se kon­ tradiktornim pojmom. Ukratko, ili se radilo o klasnom pi­ tanju, u tom je slučaju žensko pitanje reducirano na klas­ no pitanje, ili se radi o borbi spolova žena — muškarac, jer [12] Mane: Kapital III, Zagreb, 1948, str. 755 — 756. [13] Vidi: P. Vranicki: O nekim kontraverzama u marksizmu, Rijeka, 1979. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 124 je njihova nejednakost prethodila građanskom društvu, pa je s toga stanovišta Marxov kategorijalni aparat nepri­ mjeren kritici kapitalizma, a s time i razrješenju proble­ ma patrijarhata u socijalizmu. Teorijsko utemeljenje poj­ ma marksistički feminizam osporava se sa stanovišta eta­ bliranog marksizma. S druge strane, samoosvještavanje žena u nastojanju da se iz mnijenja, od onoga što ne pred­ stavlja neku u sebi opću misao po sebi i za sebe, iz nekog vlastitog uvjerenja, do zadnje istine, prolazi put od mutnih predodžbi do jasnog pojma. Taj je put gotovo analogan socijalističkim poimanjima radničke klase devetnaestog sto­ ljeća, do samosvijesti proletarijata o sebi i za sebe u zadobivanju ideje znanstvenog socijalizma. U političkoj, revolu­ cionarnoj borbi za ozbiljenje ideje znanstvenog socijalizma, u borbi za ljudsku emancipaciju u 20. st. žene predstavlja ju polovinu čovječanstva. Marginalizacija problema polovine čovječanstva u ime općenitosti, bilo klasne, bilo pojmovne, a poimajući samo općenitosti kao filozofijske i umne, mora­ lo bi barem posustati pred jednim već zadobivenim stavom u mišljenju: »Zdrav ljudski um odnosi se na konkretno. Tek refleksija razuma je apstraktna teorija, neistinita, točna samo u ljudskoj glavi — između ostaloga takođe nije prak­ tična.«'4 Nije praktično ne poimati politički potencijal polovine čovječanstva osim u subordiniranosti spram pojma »klasa«, »proletarijat« ili »čovjek«.Feminizmu, ženskom osvještavanju, odnosno, njegovom teorijskom utemeljenju, opasnost je ostati u mnijenju, koje ovo »konkretno« poima kao vla­ stito uvjerenje zasnovano na »osjećajima, slutnjama, intui­ cijama itd., tj. na subjektivnim razlozima, uopšte na osobenosti dotičnog subjekta«.'5 Iz mnijenja se »konkretno« javlja kao spol, kao spolna borba žena — muškarac, kao protivurječje i poprište borbe za emancipaciju žena. Borba među spolovima kao pretpostavka teorijskog ute­ meljenja emancipacije žena polazi od apstrakcije razlika, koje ne sačinjavaju nešto konkretno. »Samo razum, razumsko mišljenje shvata drugosti kao nepodnošljive jedne za druge.«'4 Utemeljenje marksističkog feminizma na konkretnoj op­ ćenitosti, na izlaženju iz mnijenja (doxa), s jedne strane, u znanost (episteme), kao i s druge strane, iz apstrakcije1 5 4 [14] H egel: I storija filozofije, B e o g ra d , 1970, s tr. 28 [15] Ibid., s tr . 20 [16] Ibid., s tr . 29. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 125 »klase«, »čovjek«, iz ideologije, već onesposobljene svijesti, koja onesposobljava drugu svijest (Paić), moguće je u poi­ manju opsega pojma marksizam i opsegu pojma feminizam, odnosno, opsegu pojma klasno i opsegu pojma spolno, kao interferirajućim pojmovima. Nasuprot takve konkretne općenitosti marksizam kao samosvijest emancipacije proletarijata poimao je eman­ cipaciju žena kao pojma spola, kao subordinirani pojam. Feminizam bez razlikovanja prirodne konkretnosti od konkretnosti misli u svojoj apstraktnoj borbi među spolo­ vima kao pretpostavci emancipacije žena pojmio je pojam feminizma i pojam marksizma kao dva kontradiktorna pojma. Interferirajući opseg pojma marksizam s pojmom femi­ nizma na tlu je konkretnog općeg, gdje se za pojam eman­ cipacije žena pretpostavlja emancipacija klase, ali koja je emancipacija pretpostavljena emancipacijom žena. Takvim promišljanjem ostaje jedan dio opsega pojma emancipacija žene bez apstraktnog redukcionizma na pojam klase, a je­ dan dio opsega pojma marksizam, kao pretpostavka eman­ cipacije ljudi bez obzira na spol. Jedan dio opsega pojma feminizam odnosi se na patrijarhat, koji prethodi kapita­ lizmu, jedan dio opsega pojma marksizam kao otkriće viš­ ka vrijednosti, protivurječja kapitala i rada, mogućnosti ljudske emancipacije ukidanjem privatnog vlasništva od­ nosi se na čovjeka — radnika, bez razlike na spol. Interfe­ rirajući sadržaj pojma marksistički feminizam znači pokret za oslobađanjem žena, koji pretpostavlja socijalizam, ali pri čemu socijalizam eo ipso ne znači ukidanje patrijarhata. Mogućnost utemeljenja marksističkog feminizma kao interferirajućeg pojma marksizma i feminizma stoji i pada na dvije pretpostavke: 1. da je Hegelova dijalektičko — spekulativna metoda filozofije slobode conditio sine qua non čitanja Marxa, 2. da je duh marksizma u svojoj epohalnosti, a ne slovo marksizma, ponajmanje institucionalni marksizam u svojoj interepohalnosti kompetentan za taj odnos. Hegelova dijalektičko-spekulativna metoda filozofije slo­ bode utemeljena u Fenomenologiji duha i Znanosti logike, a nužno posredovana pravom, odnosno, filozofijom prava, u stupnjevitosti razvoja ideje po sebi i za sebe slobodne vo­ lje, metoda je i samoosvještavanje žena. U posredovanju �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 126 razvoja ideje po sebi i za sebe slobodne volje iz sfere ap­ straktnog ili formalnog prava, preko sfere moraliteta u običajnosti, sama supstancija običajnosti je prirodni duh — porodica, u svojoj podvojenosti i pojavi — građansko društvo — država kao isto tako opća i objektivna sloboda u slobodnoj samostalnosti posebne volje. U ovom posre­ dovanju revolucionarno se samoosvještava osoba kao slobodna — i muškarac i žena — ali u različitosti svoje prirode. Slobodna volja koja sebe hoće ne može biti na tlu pri­ rodnog, već na tlu duhovnog — a to je pravo, jer je: »Tlo prava uopće ono duhovno, a njegovo pobliže mjesto i is­ hodište volja, koja je slobodna, tako da sloboda čini njego­ vu supstanoiju i određenje, a pravni je sistem carstvo ozbiljene slobode, svijet duha proizveden iz njega samog kao druga priroda.«'7 Posredovanje prirodnosti na tlu prava kao carstva ozbiljene slobode osigurava filozofijski pojam općenitosti poj­ mu osoba, »čovjek« (i muškarac i žena) i rodno je mjesto osporavanja mogućnosti teorijskog ranga ženskog pitanja — feminizma, jer je ova općenitost konkretna, pošto je uki­ nula i muškarca i ženu, dakle spol. Različitost posredovanja spola: muškarac, žena, u sub­ jektivnom duhu običajnosne ideje — porodici, posreduje volju koja bitkuje po sebi i za sebe kao slobodna, istinski beskonačna. Određenje iz apstraktnog prava slobodne volje koja posta­ de po sebi i za sebe slobodna, jest prisvajanje, 'privatno vlasništvo. Odnos volje spram predmeta je apstraktan od­ nos, ako objektivacija moje volje nema pravo na prisvaja­ nje. »Lice ima pravo da svoju volju stavi u svaku stvar, ko­ ja je time moja, dobiva moju volju kao svoju supstancijalnu svrhu budući da ona takve nema u sebi samoj kao svoje određenje i dušu — apsolutno pravo ljudi na prisvajanje.«'* Izlaženje iz slobodne volje idealizma, gdje spoljašnje stva­ ri imaju privid samostalnosti u objektivaciju volje, u kon­ kretno, mora stupiti u pravo, u carstvo ozbiljene slobode, a to se posreduje posjedom (vidi § 45), ili »kako mi u vla­ sništvu moja volja kao lična, dakle, volja pojedinca, posta­ je objektivna, ona dobiva karakter privatnog vlasništva.«”1 8 7 [17] H egel: Osnovne crte filozofije prava, S a ra je v o 1964, § 4, s tr . 32 — 33. [18] Ibiđ ., § 44, s tr. 79. [19] Ibiđ., § 46, s tr . 60. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 127 Kako je poznato, kritiku privatnog vlasništva kao objektivacije slobode izveo je Marx, s time, da ovdje treba poseb­ no naglasiti aporiju u koju je upao Hegel: jednom mu je privatno vlasništvo pretpostavka »da sam ja sebi kao slo­ bodna volja u posjedu predmetan, a time također tek zbilj­ ska volja sačinjava ono istinsko i pravno u tome, određenje vlasništva«,” a drugi puta da i bez te predmetnosti u posje­ du, u poimanju da »svjetska povijest predstavlja postup­ nost razvoja čiji je sadržaj svijest o slobodi (tek u ger­ manskom životu važi načelo: »čovjek je slobodan«). To znači: čovjek je kao čovjek slobodan u potpunosti razvoja svijesti o slobodi, a za slobodu mu je potrebna objektivacija volje u posjedu da njegova volja bude predmetna! No, dok je Marx pomno analizirao kategoriju privatnog vlasništva kao objektivaciju slobode po sebi i za sebe slo­ bodne volje, i koju analizu i kritiku marksistički feminizam stavlja u svoju osnovu, odnos volje i tijela u Hegela, onaj je odnos, koji ukazuje da je povreda tijela veća ataka na mo­ ju slobodu, nego ataka na vlasništvo. Hegel u § 48 pripisu­ je bezidejnom, sofističkom razumu da može praviti razliku između stvari po sebi duši, koja neće trpjeti ako joj se tijelo zlostavlja i egzistencija lica podvrgava nasilju, kao da bi čovjek mogao biti slobodan, ako je tijelom u ropstvu. Ovo apstraktno mišljenje polazi od protivurječnosti tijela i duha. Međutim, Hegel kaže: »Tijelo ukoliko je ono nepo­ sredan opstanak nije primjereno duh; da bi bilo njegov voljni organ i nadahnuto sredstvo, mora ga on tek posje­ dovati.«'1 A da sam ja živ u svom neposrednom, organskom ' tijelu znači da sam kao osoba neposredno pojedinac. No, kao osoba imam ja ujedno svoj život i tijelo, kao i druge stvari (potcrtala B. D.) samo ukoliko je to moja volja. Ja imam ove udove, život, samo ukoliko ja hoću; životinja se ne može sama osakatiti, ili ubiti, ali čovjek može.«” Razumljivo je, dakle, ukoliko sam ja osoba, koja ima svoj život i svoje tijelo kao svoju volju, da je »nasilje koje je drugi učinio mojem tijelu nasilje učinjeno meni.« Hegel će zaključiti u § 48: »To što 'ja' osjećam da povreda i nasilje spram mog tijela diraju mene neposrednog kao zbiljskog i prisutnoga, sačinjava razliku između lične uvrede i između povrede mog spoljašnjeg vlasništva u kdjem moja volja nije u toj neposrednoj prisutnosti i zbiljnosti.«* 2 [20] Ibid., § 45, str. 60. [22] Ibid., § 47, str. 61 — 62. [21] Ibid., § 48, str. 62. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 128 Marksizam kada hoće učiniti redukciju ženskog pitanja na klasno pitanje, problem emancipacije žena na problem emancipacije od privatnog vlasništva, ne uviđa: a) da je i za Hegela ugrožavanje moga tijela veće ugrožavanje moje slobode, nego ugrožavanje privatnog vlasništva i b) da že­ ne, koje su povijesno uznapredovale u svijesti o slobodi, svoje tijelo spoznaju kao predmet svoje slobode i svako svoje tjelesno ugrožavanje premlaćivanjem, silovanjem, kontrolom plodnosti, verbalnim deliktima na žensko tijelo, na spol, smatraju atakom na svoju, u mišljenju zadobive­ nu slobodu, i kao relativnu samostalnost te uvrede, pa čak i primarnost nad zadiranjem u objektivizaciju slobode u posjedu. Pri tome je još za naglasiti da je povreda tijela, koja je gora od povrede privatnog vlasništva u Hegela već napredovanje u slobodi koja onemogućava ropstvo. Gluhoća marksizma za ove delikte protiv slobode u napa­ du na tijelo, kao i ignoriranje ovih problema kao da oni spadaju u žensku opsjednutost seksualnošću, u trivijalnost razgovora o isjecanju klitorisa, orgazmu, pobačaju itd., na­ vodi dio feminističkog pokreta, pokreta za emancipaciju žena, da negira utemeljenje ženske emancipacije u mark­ sizmu kao objektivističkom i ekonomističkom. Stoga se putevi oslobođenja traže u poimanju psihološke, patrijar­ halne, ideološke, tradicionalne, muške, seksističke usmjere­ nosti društva. Marksistički feminizam suglasan sa marksizmom u uka­ zivanju na Hegelovo građansko poimanje privatnog vlas­ ništva kao posredovanje volje po sebi i za sebe slobodne, ostavlja teorijsku analizu i samosvješćivanju žene ovaj dio oslobađanja u isticanju spolnosti i razlika u nasilju muš­ koga spola nad ženskim spolom kao relativno neovisnom o građanskom načinu proizvodnje života. Povijesno napredovanje u svijesti o slobodi žene postup no je, jer je ta svijest ostala isto tako relativno nepovijes­ na u pijetetu familije. »U ovom se društvu ćudorednost sa­ stoji upravo u tome da se članovi međusobno ne odnose kao individue slobodne volje, ne kao persone; baš zato je familija u sebi izuzeta od tog razvoja iz kojeg tek nastaje povijest«.2 5 Ostaci arhaičnosti u odnosu spram žene dijelom su u familiji, koja je izuzeta iz povijesti i time nije predmet fi-2 3 [23] Hegel: Filozofija povijesti, Zagreb, 1966, str. 65. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 129 lozofije, ali i tamo gdje je filozofijskom prom atranju pri­ mjerno da prihvati umnost — u državi. Jer Hegel zna kada prestaje ovo izuzeće familije iz razvoja da »ako duhovno jedinstvo prijeđe preko tog kruga osjećaja i prirodne lju­ bavi, ako dođe do svijesti o ličnosti, onda opstoji to mrač­ no oporo središte, u kojem ni priroda ni duh nisu otvo­ reni i prozirni: a za kojega i priroda i duh mogu postati otvoreni i prozirni samo tek radom daljnjega i u vremenu dalekog obrazovanja one volje koja je postala samosvijest. Ali pošto Hegel samosvjesnu volju dovodi u odnos sa drža­ vom, za marksistički feminizam je predmet kritike razli­ čitost posredovanja žene i muškarca u porodici da bi se iz subjektivnog duha — porodice stupilo u objektivni duh države. Da bi sfera građanskog društva mogla preći u državu: »Svetinja braka i čast korporacije dva su momenta oko kojih se kreće dezorganizacija građanskog društva«.2 Stoga 4 je predmet kritike marksističkog feminizma »svetinja bra­ ka«, koja uz korporaciju omogućava prelazak građanskog društva u državu kako je on određen u § 258: »Država kao zbiljnost sups tanci jalne volje, koju ona ima u posebnoj samosvijesti uzdignutoj do njene općenitosti, jest ono po sebi za sebe umno. To sups tanci jalno jedinstvo jest apsolut­ no nepokretna samosvrha, u kojem sloboda dolazi do svo­ jeg najvišeg prava, kao što ta konačna svrha ima najviše pravo spram pojedinaca, čija je najviša dužnost da budu članovi države«.2 Biti član države, građanin, nije moguće 5 bez posredovanja porodicom, koja omogućava i ulazak u svijet potreba građanskog društva, pa se tek time zadobi­ va konkretna predstava o tome što je čovjek. »Predmet je u pravu osoba, na moralnom stajalištu subjekt, u porodici član porodice, u građanskom društvu uopće građanin — ov­ dje sa stajališta potreba, to je konkretnost predstave što se zove čovjek; tek je, dakle, ovdje i zapravo samo ovdje, riječ o čovjeku u tom smislu.«2 6 Protok: privatno vlasništvo — porodica — građansko dru­ štvo, kao sloboda po sebi i za sebe slobodne volje koja ho­ će samu sebe, jest misao i vladajuće klase i vladajućeg spola. To je misao slobode privatnog vlasništva i muška mi­ sao dominacije nad ženom. Ali Hegel je u svojoj »gotskoj gradnji o kojoj stari nisu [24] Osnovne crte fitozofije prava, § 255, str. 202. [25] Ibiđ., § 258, str. 204. [26] Ibiđ., § 190, str. 170. �žen sko pitanje i soc. samoupravljanje 130 ništa znali«, u određivanju slobode na uviđajnosti opće vo­ lje, školovao svoje vlastite grobare: marksizam i feminizam. Marx je u Kritici Hegelove filozofije državnog prava, u Kritici Hegelove dijalektike i filozofije uopće promislio što znači ovo »opće« države, što znači po sebi i za sebe umno kao zbiljnost supstancijalne volje, koju ona ima u posebnoj samosvijesti uzdignutoj do njene općenitosti. Kri­ tika počinje na filozofijski način, jer oslobađanje čovjeka ide u temelj ljudskog opstojanja. Filozofiju je Marx osta­ vio i zadobivenu samosvijest slobode prenio na klasu, koju je Hegel, kada je sasvim pauperizirana nazivao ološem (vi­ di: § 244). Marksizmu se time ne oduzima legitimnost teo­ rije, razine općenitosti koja je potrebna da se ne bi radilo 0 mnijenju, konkretno opće jest proletarijat kao samo­ svijest, kao svijest o svijesti ekonomskog položaja radničke klase i njegova uvjeta opstojnosti. Klasa je tako postala ona općenitost koja ozbiljuje filozofiju, jer: »kad proleta­ rijat objavljuje raspadanje dosadašnjeg poretka u svijetu, onda on izvršava samo tajnu svoga vlastitog postojanja, jer je on stvarno raspadanje ovog svjetskog poretka. Kad proletarijat zahtijeva negaciju privatnog vlasništva tada on izdiže kao princip društva ono, što je društvo kao svoj princip uzdigao, što je u njemu, kao negativni rezultat dru­ štva već utemeljeno bez njegova sudjelovanja«.2 7 Marksistički feminizam kao interferirajući pojam pojmo­ va marksizam i fenimizam, utemeljuje se na Marxovu poj­ mu privatnog vlasništva, proletarijata, države, promjeni dosadašnjeg svjetskog poretka. Dijalektičko — spekulativ­ na metoda filozofije slobode, koja u volji po sebi i za sebe slobodnoj, pojmi povredu tijela kao predmet moga htije­ nja, većom od objektivacije moje volje u posjedu, posre­ dovala je samoosvješćivanju žena da tu istu metodu pri­ preme za predmet kritike, jer se cijela »gotska katedrala« umne slobode volje posredovala cijepanjem običaj nosnog supstancijaliteta »muškim« mišljenjem. Objektivacija slo­ bode volje u posjedu, u privatnom vlasništvu, supstancijalitet je običajnosti u porodici, građanskom društvu i drža­ vi. Marksističkom feminizmu je predmet kritike i ona Marxova interepohalna misao, koja ide isključivo na kritiku 1 ukidanje privatnog vlasništva, kao jedinih izbora otuđenih uvjeta opstanka proletarijata. Proletarijat, koji je sada kon­ kretnost misli u svojoj emancipatorskoj ulozi, supsumira problem emancipacije žena na problem ulaženja žena u [27] Mara — Engels: Rani radovi, Zagreb, 1954, str. 86. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 131 proletarijat — njihovo istupanje iz porodice u ekonomsku sferu života. Zbog zaokupljenosti fenomenologijom proizvodne snage kapitala u 19. st. i položajem radničke klase, Marx nije podjednako predmetom svoje kritike učinio svako posre­ dovanje volje, koja hoće samu sebe, dakle, slobodu. Radikalan je spram porodice, iako u naznaci, u Težina Feuerbachu. Ukazujući na podvojenu svjetovnu osnovu re­ ligije u 4. Tezi kaže: »Pošto je npr. otkriveno da je zemalj­ ska porodica tajna svete porodice, mora se prva teorijski i praktički uništiti (potcrtala B. D.). Teorijsko i praktično uništenje zemaljske porodice pojmljeno je u odnosu sa re­ volucionarnom praksom. (1. i 3. Teza o Feuerbachu), gdje se najradikalnije prekida sa tradicionalnom filozofijom. Odnos žene i muškarca misaono se zadobiva u Privatnom vlasništvu i komunizmu. Ali vremenom se pojam revolucionarne prakse premje­ šta u ekonomsku misao, čime se generički odnos žene i muškarca kao odnos opće emancipacije dovodi u isključi­ vu vezu sa privatnim vlasništvom. 1873. u Kapitalu piše: »... No ma kako strahovito i gnus­ no izgledalo rasulo stare porodice u kapitalističkom sis­ temu, ipak krupna industrija, dodeljujući izvan vlasti do­ maćinstva, u društveno organizovanim procesima proiz­ vodnje odlučujuću ulogu ženama, omladini i deci oba pola, stvara novu ekonomsku podlogu za viši oblik porodice i odnos oba pola.«™ (potcrtala B. D.) Ekonomsku, a time i ljudsku bijedu ženskoga rada: modistica, krojačica i čipkarica, opisanu u Pretvaranju viska vrednosti u profit, pripisao je Marx potrebi kapitala za jeftinom i nekvalificiranom radnom snagom. Ali ta bi po­ treba ostala apstraktna da u osnovi radničke porodice i porodice uopće nije ugrađena ideologija uloge žene kao prvenstveno majke, a onda tek kao radnice — patrijarhal­ ne porodice u smislu njenog određenja. Muška nadnica uvijek mora odgovarati minimumu histo­ rijskih potreba zadovoljavanja reprodukcije radne snage. Marksistički se feminizam tako teorijski susreo sa ideolo­ gijom monogamne porodice, koja tek omogućava kapitalu slabo plaćeni rad žena, kao što kapital sa svoje strane, od-2 8 [28] Marx: Kapital 1 — III, Beograd, 1979, str. 433. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 132 nosno, ansambl njegovih društvenih odnosa, učvršćuje monogamnu porodicu. Za teoriju marksističkog feminizma otvaraju se nova polja istraživanja: ideologija, reprodukcija, patrijarhat. (Vidi: Das Argument, Berlin W., 1982/132). Nejednakost nadnica, nejednakost složenosti poslova ko­ je obavljaju i patrijarhalna struktura porodice, čine ženu proleterku ovisnom o muškarcu proleteru i ako se ne ana­ liziraju navedeni pojmovi, subjekt revolucije također ima muški predznak, pri čemu je bitno onesposobljen za revolu­ ciju, jer mu vladajuća ideologija koju je i sam interiorizirao, zatvara horizont slobode. Prihvaćanjem ove ideologije i morala, radnička klasa posreduje porodicom umnost po­ treba građanskog društva, podjele rada i državu. Engels naslućuje nešto o tome: Moderni se monogamni brak osniva na otvorenom ili prikrivenom kućnom ropstvu žene, a moderno društvo je masa koja je sastavljena iz sa­ mih monogamnih porodica kao svojih molekula. Muž mo­ ra danas u velikoj većini slučajeva da bude onaj koji pri­ vređuje, hranilac porodice, barem kod posjedničkih klasa, a to mu daje položaj vlasti, kome ne treba posebnog prav­ nog privilegiran ja. On je u porodici buržuj, a žena pred­ stavlja proletarijat«.2 9 Usprkos tome, zaključak jest da ukidanjem privatnog vlas­ ništva nastaju tek pretpostavke za emancipaciju i žena i muškaraca. Samoosvješćivanje žena traži i od marksizma priznanje autohtonosti ženskog pitanja u analizi ideologije, reprodukcije i posebno patrijarhata. Predmetom kritike čini objektivistički marksizam, koji klasu smatra konkret­ no općim u misli. Kritika »svete proleterske obitelji« (vidi: M. Barett: »Unsoziale Familie«, Das Argument, 1982/136), je i za mark­ sizam i za feminizam bitna, jer u vremenu krize suvremenog svijeta jača blok neokonzervatizma, neoliberalizma i no­ ve desnice. U tom bloku, koji se sve više ideološki i po­ litički homogenizira na Zapadu, u velikom su broju pri­ padnici radničke klase. Etablirani marksizam 20. st. u real-socijalizmu svoju je ideologiju proglasio znanstvenom ideologijom, diktatura proletarijata mu je sekularizirana ideja Hegelove apsolut[29] Engels: Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, Zagreb, 1956, str. 65. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 133 ne slobode, ukinuto privatno vlasništvo opće privatno vlas­ ništvo, a »sveta proleterska porodica« priprema članove u ćudoređu spram države. Etablirani marksizam izgubio je revolucionarnost Hegelove dijalektičko — spekulativne me­ tode filozofije slobode. Marksistički feminizam kao teorijsko područje interferirajućih pojmova feminizam i marksizam, u svojim je pro­ mišljanjima i istraživanjima pretpostavka emancipacije že­ na i muškaraca. Kao teorija on ne razumije spolove: žena — muškarac kao što ih razumijeva puki razum koji shvaća drugosti kao nepodnošljive jedne za druge. Marksistički feminizam, kako ga ovdje razumijemo, u teorijskoj artiku­ laciji samoosvješćivanja žena propituje misao i vladajuće klase i vladajućeg spola kao osnove dosadašnjeg načina proizvodnje života. U deideologizaciji »svetinje braka« pronalazi autoritarni princip ustrojstva porodice, podjele rada, tehnologije, pro­ izvodnih snaga rada i države. Stoga je sasvim razumljiv, još nedovoljno domišljen, ali u svojoj bitnosti izrečen, fe­ ministički stav šezdesetih godina: privatno je političko. Utemeljenje marksističkog feminizma kao interferirajućeg pojma između pojmova marksizam i feminizam omogu­ ćava drugačije razumijevanje ženskog pitanja od onoga u real-socijalizmu. Različitost razumijevanja emancipacije u ta dva načina proizvodnje života dobiva svoju konkretnost razumijevanja kritike i analize patrijarhata, koji je relativ­ no autohton i neovisan o kapitalizmu pa se ukidanjem pri­ vatnog vlasništva i ne rješava. Pravna i ekonomska jedna­ kost žena ne ukida patrijarhat, koji sa svoje strane i svo­ jom autoritarnošću u podjeli rada i moralu ostaje posredo­ vanje između građanskog društva i političke države. Sa, na otvorenom marksizmu, utemeljenom pojmu mark­ sistički feminizam, socijalističko samoupravljanje dobiva samoosvješćivanje i žena i muškaraca u njihovoj bitnoj ljud­ skoj emancipaciji. Patrijarhat neprimjeren pojmu socijali­ stičkog samoupravljanja i birokracija neprimjerena istom tom pojmu, u prešutnom ili barem neosvještenom savezu omogućavaju »čvrstu ruku« u porodici i »čvrstu ruku« u državi. Denunciranje feminizma kao buržoaskog, posebno poziva­ njem na građanske feministkinje, koje su se u prvoj fazi emancipacije borile samo za pravo glasa, a ne i za soci­ jalizam, predviđa da su predstavnice građanske klase bor- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 134 bom za pravo glasa izvojevale to pravo cijelom spolu, žen­ skom spolu, i radnicama, a da je to veoma važna civilizacij­ ska tekovina, jer se upravo danas na području prava, poli­ tike i države, zbivaju prave klasne bitke. Nepriznavanje feminizma u socijalističkim zemljama ho­ će osporiti tvrdnju da žena nije na nivou emancipacije kla­ se kojoj pripada. Kako ukidanje privatnog vlasništva i pravno podruštvovljenje rada još ne znači i stvarno podruštvovljenje rada, tako i pravno izjednačavanje žena, čak i u ekonomskoj sferi, ne znači i njihovu stvarnu ravno­ pravnost. Stalne ekscesne situacije u osporavanju prava žena čak u njihovoj ekonomskoj ravnopravnosti kao pri­ mjerice osporavanje da mogu raditi kao i muškarci, ako to žele, ili da dvije žene mogu raditi na jednom radnom mjestu, a muškarci ne, fenomenologijski ukazuje da su ti ekscesi mogući i da se ne daju normativno-regulativno rije­ šiti, jer im uzrok i ne leži u toj sferi. Ukazivanje na patrijarhat kao zbiljsko onemogućavanje emancipacije žena, ali i cijele klase u samoupravljanju, mo­ guće je samo sa stanovišta teorije marksističkog feminiz­ ma. Stoga, stalna analiza patrijarhalnih oblika u društve­ nim odnosima, u kulturi, u moralu, jest ukazivanje na one­ mogućavanje ozbiljenja onih pretpostavki, koje je socijali­ stičko samoupravljanje u samosvijesti radničke klase samo sebi zadalo. Žene će se moći više uključiti i u institucionalne oblike samoupravljanja, tek onda kada društvo bude oslobođeno svoje patrijarhalne hipoteke. »Sudeći po historijskom naslje­ đu i aktualnim zbivanjima u društvenom životu, naše je društvo tipično 'muško'. To se pokazuje i u politici: od ra­ ta naovamo čak se i smanjuje prisutnost žena u političkom životu. A mi smo 'muško' društvo i u nauci, u kulturnoj kreaciji. Žena u kulturi je po pravilu reproduktivac. Ako je u najosjetljivijim sferama javnoga života, gdje se gradi prestiž društvenih elita, žena posve potisnuta, to se mora odraziti i na njezin položaj u društvu, na njezinu orijenta­ ciju u izboru zanimanja, na njen raspored u ukupnom dru­ štvenom radu ...« ... »Potreban je jedan psihološki rad protiv stereotipa u izboru ženskih zanimanja. Naš kućni od­ goj gaji predodžbu o ženi kao dobroj majci, potčinjenoj supruzi, nekom tko je jedno lebdeće biće, uvijeno u kozme­ tiku«.3 0 [30] S. Šuvar: Vizija i stvarnost u socijalističkom preobražaju i obrazo­ vanju, Osijek, 1982, str. 99 i str. 101. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 135 III Potreba za određenjem marksističkog feminizma, mark­ sističkog razumijevanja značaja oslobođenja žena za sud­ binu cijelog radničkog pokreta, a šire i socijalizma, evident­ na je danas u prodoru i ofenzivi konzervativne politike na Zapadu. Obzirom da marksizam nije vodio dovoljno brige o patrijarhatu kao jednom relativno neovisnom kontinuite­ tu klasnog društva, konzervativizam je moguć i u socijalisličkim zemljama. Ako zanemarimo distinkciju neoliberalizma, neokonzervativizma i nove desnice i pojmimo ih kao što je rekao mark­ sistički teoretičar Stjuard Hali, 1981. »velikom predstavom skretanja u desno«, onda se moramo složiti i s njegovom ocjenom ozbiljnih problema pred ljevicom da odgovori i promisli uspjeh konzervativizma. »U sadašnjoj situaciji, više nitko tko se ozbiljno bavi političkim strategijama ne može sebi dozvoliti ignoriranje »zaokreta udesno«. Možda još uvijek nismo u stanju da shvatimo njegov opseg i gra­ nice, njegov specifični karakter, uzroke i posljedice. Do sada nismo — uz jednu ili dvije značajne iznimke — uspjeli da iznađemo strategije koje bi mogle da mobilišu dovoljno moćne društvene snage da bi ga zaustavili. Međutim, ten­ dencija skretanja udesno nije sporna: više ne izgleda kao privremeni obrt političke sreće, ni kao kratkoročna pro­ mjena u odnosu snaga. Ona je dobro uhvatila korijena — po općem mišljenju — još od druge polovine šezdesetih go­ dina. I premda je prošla niz različitih stupnjeva, njena di­ namika i zamah izgledaju postojani. Nužno je da na ljevici raspravimo parametre ovog zaokreta (potcrtala B. D.) i da to učinimo cjelovitije i otvorenije, bez zadrške i predrasu­ da.« Ako je nužno da na ljevici raspravimo parametre ovog zaokreta, dovest ćemo konzervativni zaokret u odnos sa fe­ minizmom. Ako se pitamo politički, kako su mogli konzervativci doći na vlast i zbog čega su u ofanzivi, onda se ujedno pitamo, kako je nešto antidemokratsko u ofanzivi. Konzervativci su uvijek bili nešto antidemokratsko. Što se dogodilo i koje su pretpostavke u današnjem društvu, da ono bude anti­ demokratsko? Ili, kako je moguće na Zapadu da tradicio­ nalna demokracija ustukne pred konzervativizmom? Jedan cd francuskih konzervativaca De Noist kaže: »Danas vlada demokratska perverzija«. »Demokracija može voditi samo totalitarizmu, fašizmu, ničemu ni u šta.« Kako je moguće �žen sko pitanje i soc. samoupravljanje 136 teorijski utemeljiti nešto protiv demokracije, ako svi zna­ mo da je demokracija nastala u buržoaskom društvu, da je ona vođena francuskim prosvjetiteljstvom, racionaliz­ mom, filozofijom u ime prirodnog prava, umnog poretka upravo toga egaliteta da su svi jednaki. Ono važno emancipatorsko što je buržoazija i donijela jeste to, da su svi jed­ naki u demokraciji, da svi imaju pravo glasa i da glasaju za ono na čemu je buržoaski poredak zasnovan. Dakle, šla se je moralo dogoditi, da se ospori umni poredak na kojem je građanska klasa zasnovana, da bi se išlo do nečeg suprot­ nog. Umni poredak građanskog drušva denuncira se u ime prirodnog poretka tako, da suvremene znanosti, prvenstve­ no psihometrija, biologija, genetika i biosociologija, ukaT zuju znanstvenim metodama da su ljudi po prirodi veoma nejednaki. A nejednaki su crni i bijeli, žena i muškarac, pa i muškarci po svojim inteligencijama i sposobnostima kroz svu znanstvenu metodologiju. Budući da nam je danas zna­ nost paradigma istinitosti, težina ovih argumenata je velika, što bi značilo društvu u kome je znanstveno dokazano da su ljudi prirodno veoma nejednaki, a da imaju jednaka pra­ va? To bi upravo značilo nešto neumno. Dakle, denuncijacija demokracije ide od toga, da je umni poredak bio uteme­ ljen na prosvjetiteljima, na filozofiji, na metafizici a da znanost pokazuje upravo da taj metafizički princip nije znanstveni, da ne može osigurati niti jedan sistem. Prema tome, jedan je od aspekata ovih antidemokratskih proble­ ma znanstvena argumentacija protiv metafizičke, pa će se to pokazati u tome da se filozofija osporava ili potiskuje a u ime znanstvenosti. Ako se radi o odnosu emancipacije žena i feminizmu spram konzervativizma, onda je veoma važno naglasiti da se antifeminizam i konzervativizam mogu utemeljiti znan­ stveno. Zbog toga za pokret oslobođenja žena, a protiv ideo­ logije konzervativizma moramo inzistirati na klasnoj uvje­ tovanosti znanosti, pa i prirodne znanosti. Ako znanstvenost bezupitno, onu znanstvenost koja je bila proizvodna snaga kapitala, koju je kapital uzeo u svoju instrumentalnu svrhu, proglašavamo eo ipso istinom, onda ćemo završiti na prin­ cipu konzervativnosti svi zajedno, pa zato od konzervatizma nisu imuna niti socijalistička društva, upravo jer su vrlo često bezupitno uzele tu znanstvenost kao svoju vlasti­ tu pretpostavku. Historijsko materijalističko shvaćanje povijesti kao po- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 137 vijesnog odnošenja čovjeka kao prirodnog bića spram svog anorganskog tijela prirode, postaje pretpostavka razumije­ vanja da ovakva znanost ima klasni, u ovom slučaju, gra­ đanski karakter. Promišljanje proizvodnih snaga i tehnolo­ gije kao društvenog odnosa, klasnog odnosa, pretpostavka je za utemeljenje marksističke kritike »znanstvenosti«. Neproblematizirana priroda kao objekt saznanja, neproblematizirane proizvodne snage, kao proizvodne snage kapitala, omogućavaju konzervativnu invaziju u ime znanosti. Demokratizacija se denuncira u ime znanstvenosti, naime u ime znanstvenosti koja je protiv filozofije, u ime prirod­ nog poretka koji je protiv umnog poretka prosvjetitelja i racionalista, tako da onda izgleda da je razlika među lju­ dima i između crnih i bijelih, između muškaraca i žena, između bogatih i onih koji to nisu — prirodna. Razlika iz­ među onih koji imaju posla i onih koji nemaju, između Metropole i Trećeg svijeta nije utemeljena u društveno — ekonomskom, niti društveno — političkom sistemu, nego u prirodi samoj. A bezumno bi bilo ne vladati se po priro­ di nego dati prirodno nejednakim ljudima da imaju jed­ naka prava. Suvremena kriza kapitalizma je i nastala iz pretjerane demokracije bazirane na metafizičkom sistemu principa uma a ne znanstvenosti, zaključuju konzervativci. Zašto se konzervativizam nadovezao na ovu antidemokratsku ideju? Konzervativizam je najprije bio antikapitalistički, orijentiran na protutežu građanskom društvu, upra­ vo toj demokraciji umnog poretka na kojem je građansko društvo nastalo. Cijeli se feudalni sistem nije mogao složiti da su svi ljudi jednaki, jer privilegije koje imaju feudalci upravo idu po plavoj krvi, po rođenju, po prirodi. Prema lome, konzervativizam 19. stoljeća, ne samo politički nego i teorijski, sa De Bonaldom i drugima je antikapitalistički. izruguje se buržoaskim vrednotama jednakosti, buržoaskim vrednotama tržišta, novca, ćiftinskoj logici. Konzervativci 19. stoljeća izmislili su termin snob. Feudalac je smislio za buržuje termin snob. Snob znači sine nobilitas — bez plem­ stva. Kome su se rugali? Onim skorojevićima koji su sine nobilitas, bez plemstva, i misle da će novcima kupiti ono što oni imaju po tradiciji, po bogu, po prirodi, oduvijek. Konzervativizam je najprije bio antikapitalistički. Kako se sada moglo dogoditi da taj neokonzervativizam dolazi na kapitalističku scenu kao antisocijalistički? U početku 20. stoljeća sa prvom sovjetskom revolucijom, �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 138 zatim socijalizmom kao svjetskim procesom radikaliziran Je pokret jednakosti koji egalitarizam proširuje i produb­ ljuje na to, da su ljudi jednaki ne samo, kao citoeni, kao građani, nego da treba ukinuti buržuja, da čak nema ne­ jednakosti među ljudima u onima koji imaju i onima koji nemaju. I sada kada se vidi radikalizirana jednakost, ono što konzervatizam ne može trpjeti, a ta jednakost je iden­ tificirana sa zemljama real-socijalizma ili socijalizma uopće, a nejednakost kroz privatno vlasništvo brani samo kapita­ lizam, konzervativizam postaje od početka dvadesetih go­ dina, naročito danas, antisocijalistički. Treba uzeti u ob­ zir ovu ambivalentnu strukturu konzervatizma koji posta­ je antisocijalistički, naprosto zato jer je antisovjetski i an­ tisocijalistički, jer socijalističke zemlje radikaliziraju jed­ nakost, a konzervatizam je naprosto protiv demokracije. Konzervatizam je bio protiv kulturnog obrasca koje do­ nosi građansko društvo, a kulturalni obrazac koje donosi građansko društvo prvenstveno je ono što su Marx i Engels odredili u Manifestu komunističke partije, da, u 100 go­ dina svoga postojanja buržoazija s jedne strane, revolucioniia proizvodne snage više nego su sva stoljeća učinila prije, ali ona ujedno razara porodicu. Marksistički teoretičar Sleinfels ukazuje da kapitalizam u sebi ima dva nivoa. Ima jednu ekonomsku racionalnost, a ta -ekonomska racional­ nost je išla na znanstvenost, na kalkil, na podvođenje zna­ nosti kao osnovne proizvodne snage kapitala, na profit, na blagostanje, na novac, na standard, na ekonomski racionalitet, koji buržoazija mora nositi. S druge strane taj racionalitet ne samo da je rasuo pororicu i tradicionalne vrijednosti, što je već Marx vidio, nego je stvorio jednu kulturu koja je bila omogućena najprije jednom količinom slobodnog vremena koju osigurava ova­ ko visoka racionalnost, zatim u ime demokracije boljom edukcijom i obrazovanošću stanovništva, zatim emancipa­ cijom žena koje su stupile i u radni odnos i osvijestile se. Dakle, nizom demokratskih tekovina koje naprosto prate kapitalizam. Te tekovine su omogućile jednu kulturu koja se kritički odnosi spram ovog ekonomskog racionaliteta, a koja je u biti hedonistička. Ta je kultura, zapravo, po svom senzibilitetu antikapitalistička. Dvoznačnost kapita­ lizma, da ima jedan ekonomski racionalitet, a da s druge strane ima jednu kulturu koja je neodgovarajuća ili kri­ tička spram tog racionaliteta, omogućila je da su konzervativci uzeli pravilo, da se danas svaki konzervativac na po- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 139 Jiličkim izborima izjašnjava: »Nemojte misliti da sam ja konzervativan, ja sam za tehnologiju, dakle, za proizvodne snage kapitala, ali sam za mir, red i rad i porodicu«. Sto se dogodilo s državom i što se dogodilo da su konzervativci mogli preći u ofanzivu u politici, pa i u državP Država koja je funkcionirala iza II svjetskog rata i u SAD i na Zapadu, ali u SAD kao protutip, funkcionirala je kao država blagostanja. Naime, to je bila država koja je imala jedan konsensus između rada i kapitala, gdje su velike demokratske tekovine buržoaske revolucije velike tekovine borbe radničke klase, demokratske tekovine uopće, donijele mogućnost da sindi­ kati prave pritiske, da država blagostanja pravi razne so­ cijalne beneficije, od toga da nezaposleni moraju dobiti da­ vanja, žene se moraju zaposliti, izdvajanja za obrazovanje, zdravstvo, defektne itd. Kao jedan konsensus rada i kapi­ tala to je funkcioniralo sa prosperitetom kapitalističkog društva i konzervativci su bili u pritaji, negdje sa strane. Nisu imali što da kažu bez razlike na sve antisocijalističke ideje, nisu mogli doći u prvi plan politike. Međutim, kad je ta država došla u krizu, kada je kapi­ talizam došao u krizu, onda se odmah optužilo da je kriva takva politika socijalnog davanja, politika feminizma, kont) akulture, alternativnih pokreta. Kako je ta država došla u krizu, što znači i ta politika, šta su mogle ponuditi neokonzervativne stranke protiv de­ mokracije, pa onda na kraju i protiv žena? Prvo je bilo u restrikcijama, protiv besplatnog prijevoza djece u školu, jedne socijalne tekovine države blagostanja i to je izgledalo potpuno benigno. Međutim, o čemu se radilo? Prevozila su se bijela djeca i crna djeca, jer to je vrijeme demokratskih pritisaka, antisegregacijskih, feminističkih, zelenih, antipsihij atrij skih, antinukleamih itd. Ali u cijeloj Americi je ova restrikcija ori­ la sa ovakvom lozinkom: »vlast narodu, jebite cmčuge«. Vlast narodu, prema tome, ne državu koja intervenira soci­ jalno, nego kako to narod odredi. A tko je taj narod? To je bijeli narod. A sa cmčugama znamo što ćemo. Dakle, već je počela naznaka segregacionizma, dakle, antidemokratskoga. Velika predstava skretanja u desno, u jednom klasnom kolažu, nošena srednjom klasom i podržavana od dijela �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 140 radničke klase, zbila se u ideologiji. Srednja klasa sa ra cionalitetom odnosa spram prirode, kako ga je odredio Max Weber, nalazi konzervativnu ideologiju i identifikaci­ ju Amerikanaca, bez razlike na pripadanje klasi, u borbi protiv države blagostanja, kejnezijanskog tipa države, borbi protiv hedonističke kulture. Hedonistička kultura sa de­ mokratizacijom je uništila porodicu. Krivnja za krizu kapitalizma je kontrakultura, »nepopravljivi«, homosek­ sualci, a naročito žene. Žene su se borile za pobačaje, za seksualni odgoj u školama, za ravnopravnost, za svoje za­ pošljavanje. Tko je kriv osim crnčuga? Žene! Šta su žene napravile? Žene su napravile kriminal, straš­ nu djecu, zločine, tradicionalna porodica se raspala i to je krivo za krizu kapitalizma. Na ovoj minimalnoj slici identifikacije sretne porodice koja se sastoji uvijek na svim slikama od bijelog muškarca, bijele žene, muškarca zaposle­ nog sa dvoje, do troje djece, zdravih, naravno ne bolesnih, dovoljno je apstraktna da se zaborave klasne razlike, a do­ voljno konkretna da se nađu u njoj Amerikanci od radnič­ ke klase do svih srednjih slojeva. »To je Amerika«. I ta Amerika traži državu, ali ne državu blagostanja koja inter­ venira ili pravi konsenzus između kapitala a rada, koja je dakle demokratska, nego takvu državu koja treba samo zbog identifikacije sa zastavom, a ta zastava znači rat, antisovjetski, protiv socijalizma, blokovski rat, rat protiv Vijet­ nama, borbu za naoružanje. Desnica je za individualizam, a protiv kolektivizma i soci­ jalizma. Američki tradicionalizam i jest individualizam, ali jedan individualizam koji se stravično boji slobode. Taj je individualizam Alan Wolfe nazvao konformistički indi­ vidualizam. U prijašnjoj analizi dvije vrste racionaliteta građanskog društva, objašnjenje konformističkog individualizma iz ugla Super-ega i Ida, VVolfe je odredio: »Ne treba sumnjati u iskrenost ispoljavanja individualističkih osjećanja, ali američku desnicu karakteriše i neverovatan strah od slobo­ de, što se izražava u strogom konformizmu. U mišljenju desnice postoji očigledno razlikovanje između individualiz­ ma (dobro) i samozadovoljavanje (loše). Otuda je za desni­ cu disciplina isto toliko značajna kao i sloboda. Nesposob­ nost nacije da kontroliše svoje libido nagone — ukratko, da kontroliše greh, kriva je za inflaciju (odveć veliki broj lju­ di troši umesto da štedi), za zločine (odveć veliki broj lju­ di akumulira kapital na laki način, bez rada, (za sve lošije �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 141 uvete života u gradovima (odveć veliki broj organa vlasti koji troše odveć neodgovorno) za nacionalnu slabost (su­ više zahteva za zadovoljstvima, i to na način žrtvovanja kako jbi se nacija suočila sa spoljašnjom pretnjom) i za jeres (žene nastoje da izbegnu rad u kući, a muškarci se odveć zabavljaju). Kad konformistički nagon nadvlada nje­ no individualističko osećanje, ta ista desnica koja na sav glas trubi o slobodi, traži represiju, smrtnu kaznu, zakon i red, vojnu disciplinu, prošeka opterećenja i kontrolu nad štampom i slobodom govora. Američka desnica nikako da se odluči da li je partija ida ili superega.«3 1 Ta desnica koja se stravično boji slobode viče da su fe­ ministkinje čedomorke. Ona je i dio žena uspjela dobiti protiv »feministkinja čedomorki«, protiv seksualnog odgoja u školama, protiv savjetovališta za spolni život. Razne kla­ se, pa čak i spolove, desnica je ujedinila oko ideologije po­ rodice kao osnove društva. 1977. godine nova desnica je os­ novala »Koaliciju za porodicu«, sa geslom: »protiv pobača­ ja, za porod, za moral, za život, za Ameriku«. Na tom prototipu su se sada sastale sve klase neokonzervativci, i žene i muškarci, oko vrata nose sitna dječja stopa­ la, sitna , sasvim mala kao što mi nosimo ogrlice koja tre­ baju simbolizirati feministkinje čedomorke. Ta sitna sto­ pala, to su nerođena djeca, fetusi, kao jedan mitski, sasvim mitski odnos, da su feministkinje, odnosno, razaranje ovog mita o porodici, one koje uništavaju život uopće. Antietatizam neokonzervatizma koji se danas javlja, nije uopće antietatizam u onom smislu u kojem smo mi kao samoupravljači protiv etatizma kao jednog autoritarnog principa, nego obratno, on hoće autoritarnu državu koja štiti narod, naciju koja hoće rat, a prepušta i porodicu, ali i privredu tzv. prirodi. Antietatizam nove desnice izražava negaciju kejnezijanske države, državne intervencije u privredu, ostavljajući i pri­ vredu i porodicu prirodnim zakonima. On je protiv konsen­ zusa kapitala i rada, a za antagonizam kapitala i rada, koji je prirodan, jer su ljudi po prirodi različiti. On je za bije­ loga nad crnim, muškarca nad ženom, roditelja nad dje­ com, zaposlenih nad nezaposlenima. Privreda i porodica kao prirodni temelj države, koji su zbog države a ne država zbog njih, jest onaj protok hegcli[31] Marksizam u svetu 6/7, 1983, str. 211 — 212. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 142 janske države: privatno vlasništvo — građansko društvo — država. Sva pozivanja na rezultate prirodnih znanosti o nejednakosti među ljudima i pozivanje na prirodni pore­ dak, inferiorna su Hegelu. Pozivanje na prirodni poredak protiv umnog poretka građanskog društva i građanske me­ tafizike, Hegel je nadišao svojom dijalektikom. Kako smo vidjeli u Filozofiji prava upravo prirodne razlike među lju­ dima i posebno među spolovima postaju umne u građan­ skom društvu. Kritiku kejnezijanske države, zamjene drža­ ve građanskim društvom Hegel je naprosto predskazao. »Država kao zbiljnost supstancijalne volje, koju ona ima u posebnoj samosvijesti, uzdignutoj do njene općenitosti, jest ono po sebi i za sebe umno. To supstanci jalno jedin­ stvo jest apsolutna nepokretna samosvrha, u kojemu slo­ boda dolazi do svog najvišeg prava, kao što ta konačna svrha ima najviše pravo spram pojedinca, čija je najviša dužnost da budu članovi države. Ako se država zamijeni građanskim društvom i ako se njeno određenje stavlja u sigurnost i zaštitu vlasništva i osobne slobode, onda je interes pojedinaca kao takvih kraj­ nja svrha u kojoj su oni ujedinjeni, a iz toga isto tako sli­ jedi da je biti član države nešto proizvoljno. — No ona se sasvim drugačije odnosi prema individui, budući da je ona objektivni duh, zato sama individua ima objektrvitet, istinu i običajnost samo ako je njen član. Ujedinjenje kao takvo samo je istinski sadržaj i svrha, pa je određenje in­ dividua da živi općim životom; njihovo dalje posebno za­ dovoljavanje, djelatnost, način držanja ima taj supstan­ cijalitet i opću važnost kao svoju polaznu točku i rezultat«/* Zbog čega se dogodilo ljevici da je u defanzivi? Dogodilo se zbog mnogo čega u čemu je marksizam insuficijentan i šta je sve danas za marksizam izazov? Za ortodoksni mark­ sizam ili za onaj marksizam 19. stoljeća? Prvi, da uopće nije obraćao posebnu pažnju na državu, jer marksizam uvijek državu smatra nadgradnjom, pa nije razvio tu teoriju da vidi da se danas na tlu države i politike zbivaju prave klasne borbe. Drugo, kulturu je isto smatrao epifenomenom, nadgrad­ njom, i treće da je otpočetka ispustio iz ruke žensko pi­ tanje podredivši ga klasnom pitanju, smatrajući da će se uvijek kad se riješi socijalizam, riješiti i žensko pitanje.3 2 [32] Hegel: Osnovne crte filozofije prava, § 258, str. 204 — 205. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 143 A mi ovdje upravo vidimo da se neokonzervatizam ne može niti na čemu drugome vezati nego za ideale, za porodicu i za vraćanje žene kući. U Americi omogućava rješavanje tehnološke nezaposlenosti tako, da se opet širi kult mate­ rinstva, da žena dobrovoljno ode u kuću u ime svetinje obitelji, a da muškarac dobiva porodičnu nadnicu, što znači, veću nadnicu muškarcu da izdržava obitelj, a da žena ode kući. Jedan od propusta marksizmu danas je i to da se nije dovoljno bavio konzervativnim pokretima, već pretežno progresivnim pokretima. U Marxovom djelu »Osamnaesti brim er Luja Bonapartea«, koje je najpotpunije djelo analize konzervativizma stoji: »Sve klase i stranke ujedinile su se za vreme junskih dana u Stranku reda protiv proleterske klase kao stranke anarhije, socijalizma, komunizma. One su 'spasle' društvo od 'neprijatelja društva'. One su geslo starog društva 'Svo­ jina, porodica, religija, red', dale svojoj vojsci kao parolu i doviknule kontrarevolucionarnom krstaškom pohodu: 'Pod ovim ćeš zakonom pobediti'.«3 3 »Stranka reda« i »Liga za porodicu« ne razlikuju se mno­ go. »Velika predstava skretanja u desno« ima slične parole. Desnica je u isticanju tradicionalnih vrednota prvenstveno antifeministički orijentirana. Redukcionizam ženskog pita­ nja na klasno pitanje jedan je od uzroka ljevice u defanzivi. Utemeljenje marksističkog feminizma kao pojma oslo­ bođenja žena i muškaraca, ne samo od klasne eksploatacije, već i od patrijarhalne, doprinos je promišljanju ženskog pitanja i socijalističkog samoupravljanja. Teorija socijali­ stičkog samoupravljanja dala je i na drugim područjima doprinos razvitku marksističke misli. Odnos ženskog pita­ nja i socijalističkog samoupravljanja kao mogućnost ute­ meljenja marksističkog feminizma prilog je ljevice protiv kontrarevolucionarnog krstaškog pokreta, koji se očituje u »nimalo diskretnom šarmu neoliberalističke buržoazije«. (Altrater) [33] Marx: Osamnaesti brimer Luja Bonapartea, Beograd, 1960, str. 24. �Pogovor Zbirka studija »Žensko pitanje i socijalističko samoupra­ vljanje« nastala je kao predmet mojih istraživanja tijekom posljednjih pet godina. Poduzeta istraživanja pokušaj su utemeljenja marksističkog feminizma. Potreba promišljanja mogućnosti teorijskog utemeljenja marksističkog feminizma imperativ je vremena iz nekoliko razloga: 1. tradicionalno tretiranje ženskog pitanja (najčeš­ će u navodnicima) kao »posebnog pitanja spram klasnog pitanja kao »općeg« usmjerenje je etabliranog marksizma, odnosno, zemalja real-socijalizma, a socijalističko samou­ pravljanje kao alternativni model proizvođenja života i spram real-socijalizma i spram kapitalizma nema sukladne teorije ženskog pitanja; 2. što su neofeministički pokreti kao i novi socijalni pokreti uopće u svijetu izazov za mark­ sizam; 3. što emancipacija žena u svim segmentima društva, empirijski iskazano, nije sukladna emancipaciji muškog proletarijata; 4. što se feminizam sa strane etabliranog marksizma uvijek ocjenjuje kao građanski; 5. što su neokonzervativne i neoliberalističke orijentacije suvremene de­ sne politike ujedno i agresivno antifeminističke. Poimanje sintagme »marksistički feminizam« isključuje radikalni feminizam, koji borbu za emancipaciju žena poj­ mi isključivo kao borbu protiv spolova kao i onaj marksi­ zam iz kojega nije moguće misliti feminizam kao njemu interferirajući pojam, već samo kao subordinirani pojam. Izvedbeni princip marksizma koji omogućava teorijsko utemeljenje marksističkog feminizma pretpostavlja: 1. otvo­ reni marksizam, 2. marksizam shvaćen kao epohalnu emancipatorsku ideju i metodu. Za žensko pitanje, odnosno, marksistički feminizam, bitno je pitanje promišljanja od­ nosa povijesti i prirode. Poimanje prirode kao povijesne ka­ tegorije, kao proizvodnog odnošenja čovjeka, prirodnog bi­ ća spram svog anorganskog tijela prirode, pretpostavka je da se i »priroda« žene ne smatra vječnom u smislu reduk­ cije žene na rađanje i materinstvo. Radikalni feminizam, sa svoje strane, odbija »objekti- �Pogovor 145 vizam« marksizma. »Objektivizam« poimanja prirode, pa i »prirode« žene kao povijesne kategorije, osigurava fe­ minizmu predznak »marksistički.« Stoga je poglavlje: »Po­ vijest i socijalistička priroda« (58—88) nastalo prvotno. Iako se u ovoj studiji ne spominje posebno žena, ona je pretpostavka utemeljenja marksističkog feminizma. Iz odre­ đenja »socijalističke prirode«, iz kojega proizlazi odnos socijalističkog čovjeka spram socijalističke prirode slijedi i »Povijest i priroda žene« (89—106), odnosno, povijesti i »socijalističke prirode žene«. U daljnjem »objektivističkom« osiguranju marksističkog feminizma, u marksizmu shvaćenom kao emancipatorskoj ideji, nezaobilazan je odnos »Emancipacije i tehnologije« (39—57). Tehnologija kao društveni odnos općega i zaje­ dničkog rada, kao problem podjele rada, pogađa posebno žene jer im tradicionalno namijenjene uloge u društvenoj podjeli rada onemogućavaju da uđu u povijest. Etablirani marksizam zatvara upravo na ovim promišljanjima mo­ gućnost marksističkog feminizma. Razlika socijalističkog samoupravljanja spram zemalja real-socijalizma i dogmatskog marksizma od otvorenog marksizma, odnosno, različitost poimanja političke i ljud­ ske emancipacije, navela me je na iščitavanje Hegela »žen­ skim očalama«. »Sto žene imenuju muškim mišljenjem:« (7—38) rezul­ tat je trogodišnjeg bavljenja Hegelom. Na analizi Hegela utemeljene su dvije, za marksistički feminizam, presudne pretpostavke: 1. da žene ne dosižu nivo emancipacije klase kojoj pripadaju i 2. da je problem emancipacije žena kao spola filozofijski vezan za emancipaciju protoka: privatno vlasništvo — porodica — država, dakle, za klasno pitanje, i 3. da je misao jedne epohe misao ne samo vladajuće kla­ se, već i vladajućeg spola. Omogućavanje utemeljenja marksističkog feminizma po­ sredovano je i Marcuseovim djelom: »Um i revolucija«. Ono nam ukazuje da je prijelaz od filozofije na društvenu teo­ riju, prijelaz od Hegela ka Marxu .prijelaz jednom drugom redu istine, koji više nije moguće interpretirati samo preko filozofije. Taj je prijelaz moguć iz unutrašnje logike Hegelovog sistema, koja prelazi iz područja filozofije na podru­ čje države i društva kao nužnog posredovanja slobode. Promišljanje ovog posredovanja podjednako je bitno i za proletarijat i za žensko pitanje. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 146 Hegelovo dovođenje u ontološki odnos slobode i pri­ vatnog vlasništva predmet je Marxove kritike. Bit te kritike jest, da je za Hegela apstraktni individuum predmet prava, a ne konkretna osoba, jer oni koji imaju privatno vlasni­ štvo (objektivaciju svoje slobode) i oni koji nemaju pri­ vatno vlasništvo jesu slobodni. Hegel je učinio redukcionizam konkretne osobe na apstraktni subjekt prava. Protok: privatno vlasništvo — porodica — građanskog društvo — država, predmet je Marxove kritike. Ovu kritiku slijedi i marksistički feminizam i po tome je marksistički. Za socijalističko samoupravljanje nužno je podsjećanje na protok: privatno vlasništvo — porodica — građansko društvo — država, jer odumiranje države i deetatizacija ula­ zi u drugi red istine, koji nije moguće interpretirati samo iz filozofije, jer država za marksizam nije objektivitet slo­ bode, već klasna i historijska institucija. Međutim, Marxova kritika Hegelovog redukcionizma kon­ kretne osobe na apstraktni individuum, koji je predmet prava, pa dakle i slobode, i sama je, u izvjesnom smislu, reducirala konkretnu osobu na aspstraktnu individuu pra­ va, jer je »žensko pitanje«, pitanje emancipacije žene, re­ ducirala na problem ukidanja privatnog vlasništva. Hegelovu apstraktnu identifikaciju onih koji posjeduju privatno vlasništvo kao objektivaciju slobode, i onih koji ga ne pos­ jeduju, na apstraktne individue prava (klasno pitanje), Marx je smjerao nadvladati pojmom proletarijata (muški, ženski). U Hegelovom posredovanju slobode: privatno vlasništvo — porodica — građansko društvo — država, upravo razli­ čitost uloga u porodici: muškarca i žene, spolova, osigurava sam taj protok. Sam odnos objektivacije slobode u privat­ nom vlasništvu omogućen je »prirodnom« razlikom spolova, tako da žene nemaju mogućnosti niti da posjeduju privat­ no vlasništvo, niti pravo glasa, dakle, da stupe na tlo prava, koje je topos slobode. Za razliku od toga, muške individue, apstraktne individue prava mogu se naći u toj apstraktnosti, jer je ona nužnost posredovanja slobode. Sam je Marx smatrao da jeftina radna snaga žena i djece ovisi o potrebama kapitala za jeftinom radnom snagom. Ali ta bi potreba kapitala ostala apstraktna potreba, da se već nije utemeljila u ideologiji patrijarhata, da nadnice muš- �Pogovor 147 ke radne snage moraju zadovoljiti minimum historijskih potreba reprodukcije radne snage za kapital, a da je žena prvenstveno vezana za materinstvo, i da je njezina nadnica samo pomoć kućnom budžetu. Na taj se način utemeljio odnos supremacije muškarca (proletera) nad ženom (proleterkom) — problem spolnog odnosa. Marxove epohalne emancipatorske ideje smjerale su tome da oslobađanje proletarijata od protoka: privatno vlasni­ štvo — porodica — građansko društvo — država, utemelje na ukidanju privatnog vlasništva koje je i uzrok cijelog tog protoka. Real-socijalizam i etablirani marksizam kao njegova ideo­ logija, političkom revolucijom koja je ukinula privatno vlas­ ništvo, smatra da je riješio zagonetku toga protoka, a »žen­ sko pitanje« svodi na pravnu regulativu: jednakost žene i muškarca pred zakonom, jednake plaće za jednaki rad, pravo na pobačaj itd. Ne poimajući smisao ozbiljenja filozofije, jednog drugog reda istine koji se ne da interpretirati samo preko filozofije — neprimjereno filozofiji — vraća se na Hegela. Ukidanje privatnog vlasništva, a za Marxa je privatno vlasništvo podjela rada (»Privateigentum und Kommunismus«) sada glasi: podjela rada — porodica — država. Bu­ dući da država nije zasnovana na umnosti ideje, diktatura proletarijata je umna naprosto, a omogućava je podjela ra­ da i porodično posredovanje te podjele rada u socijalizaciji »prirodne« podjele rada na »muške« i »ženske« poslove. Socijalističkim samoupravljanjem stavlja se definitivno u pitanje umnost diktature proletarijata po sebi, dakle, i umnost podjele rada. Ljudska, i ne samo politička emanci­ pacija, traži utemeljenje u ekonomskoj emancipaciji kao toposu »asocijacije slobodnih proizvođača«. U tako razumJjenoj emancipaciji, podjela rada ne može biti bezupitno stavljena u odnos sa diktaturom proletarijata. Porodica kao umnost posredovanja između podjele rada i diktature proletarijata, patrijarhalna utemeljenost poro­ dice, aktualizira promišljanje: »Ženskog pitanja i socijali­ stičkog samoupravljanja« (107—143). Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje kao pi­ tanje konkretnih osoba, a ne samo apstraktnih individua, koji su subjekti prava ukazuje da se emancipacija žena mo­ že izvesti samo i emancipacijom muškaraca od njihovog �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 148 vlastitog patrijarhalnog mentaliteta i ideologije, a koji nije samo princip dominacije muškarca nad ženom već struk­ turalni model dominacije suvremenog društva uopće. Marksistički feminizam koji je dnterferirajući pojam poj­ mova proletarijata (klasno pitanje) i patrijarhata (spolno pitanje) revolucionarna je teorija koja osvježava i muškom i ženskom proletarijatu protok: podjela rada — porodica — diktatura proletarijata, a time d njegovo revolucionarno ukidanje. Ova je studija prilog tom promišljanju, a autorica je ob­ javila 22 bibliografske jedinice na tu temu od kojih je esej: »Žena u kulturi socijalističkog samoupravljanja« dobio II. nagradu časopisa »Žena« Zagreb, 1981. Blaženka Despot �Bibliografske jedinice autorice na temu ženskog pitanja »Lica« 1— 2, Sarajevo, IX, 15— 19, 1980. »Sozialistische Theorie und Praxis« 3, Beograd, VIII, 36— 41, 1981. W o m e n an d S e lf - M e n a g e m e n t , »Socialist thought and practice«, Beograd, XXI, 34— 39, 1981. Ž e n š č in a i s a m o u p ra v le n ie , »Sooialistečeskaja misi i praktika«, 3, Beograd, VIII, 35— 40, 1981. La d on n a e l'a u to g e s tio n e , »Ouestioni attuali del socialismo« 3, Beograd, VI, 33— 38, 1981. La fe m m e e t l'a u to g e s tio n e , »Ouestions du socialisme« 3, Beo­ grad, XXXI, 35— 40, 1981. La m u je rs y la a u to g e s tio n , »Ouestions del socialismo« 3, Beo­ grad, XVI, 35— 40, 1981. Ž e n a i s a m o u p ra v lja n je , »Delo« 4, Beograd, VIII, 69— 73, 1981. P ita n je s a m o u p ra v lja n ja i ž e n s k o p ita n je , »Marksistička misao« 4, Beograd, VIII, 54— 56, 1981. K ženskom D ie F ra u p ita n ju , und S e lb s t iv e m a lt u n g , La s u p re s s io n d e la d iv is io n d u t r a v a il e n t a n t e q u e p r e c o n d itio n d e l'a u to g e s tio n « , »Socialism in the world« 24, Beograd, V, 319— 320, 1981. Ž e n s k o p ita n je u s o c ija lis tič k o m s a m o u p ra v lja n ju , »Socijalizam« 11, Beograd, XXIV, 1859— 1871, 1981. Ž e n a u k u ltu ri s o c ija lis tič k o g s a m o u p r a v lja n ja , greb, XXXIX, 9— 24, 1982. N a g r a đ e n i e s e j. Ž e n s k o p ita n je bode, »Polja« d ija le k tič k o -s p e k u la tiv n o j »Žena« 5— 6, Za­ m e to d i f ilo z o f ije s lo ­ br. 227, Novi Sad, 135— 137, XXVIII, 1982. Treb a li ili n e p o s e b n a ž e n s k a o rg a n iz a c ija , »Žena« 1— 2, Zagreb, XXIX, 74— 79, 1982. S m is a o ž e n s k o g p ita n ja , »Naše teme« 6, Zagreb, XXVI, 1044— — 1050, 1982. >4 n o k e rd e s a s z a b a d s a g filo z o fia d ia le k t ik u s - s p e k u la t iv re h e n , »Letunk« 5, Subotica, XII, 704— 716, 1982. m odsze- R a p p o rt e n tre la »O u e s tio n f e m in e « e t c e lb e e n ta n t q u e q u e s tio n d e c la s s e , »Socialism in the vvorld« 29, Beograd, VII, 233— 235, 1982. O dn o s k la s n o g i ž e n s k o g p ita n ja , »Socijalizam u svetu« 29, Beo­ grad, VI 213— 214, 1982. E m a n c ip a c ija i te h n o lo g ija , »Rukovet« 1— 2, Subotica, XXIX, 322— — 336, 1983. h u m a n iz a c ije o d n o s a m e đ u s p o lo v im a , »Po­ lja«, Oktobar 1983, 422— 444. M a r k s is tič k i fe m in iz a m , »Socijalizam u svetu« 43, Beograd, XVIII, 107— 110, 1984. F ilo z o fijs k i a s p e k ti �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje M o g u ć n o s t u te m e lje n ja m a rk s is tič k o g fe m in iz m a , 10, Zagreb, XXVIII, 1440— 1497, 1984. 150 »Naše teme« R a d n ič k i p o k re t, n a c io n a ln o -o s lo b o d ila č k i p o k re t i n o v i s o c ija ln i p o k re ti, »Kumrovečki zapisi« 3, 164— 166, 1984. M a r x i e m a n c ip a c ija že n a , »Gledišta« 1—2, Beograd, XXV, 5 1—62, 1984. F e m in is tič k i p o k r e ti i m a rk s iz a m , »Pogledi« 2, Split, XV, 60—64, 1985. M a r k s is tič k a t e o r ija /p r a k s a i fe m in is tič k i p o k re ti, traživanja« 16, VI, 5— 15, 1986. »Filozofska is­ �Literatura Barret, M.: W o m e n 's O p p re s io n T o d ay , London, 1980. Bebei, A.: Ž e n a i s o c ija liz a m , Beograd, 1956. Borneman, E.: D a s P a tr ia rc h a t, Frankfurt/M , 1979. Bouvaire, S.: D a s a n d e re G e s c h le c h t, Hamburg, 1968. Theorie und Praxis in den USA und Grossbritannien, Berlin, 1981. F ra u e n s tu d iu m , Berlin, 1980. Firestone, S. H.: F r a u e n b e fr e iu n g u n d s e x u e lle F te v o lu tio n , Frankfurt/M, 1979. Fridan, B.: T h e F e m in in e M y s tiq u e . London, 1963. F ra u e n s tu d ie n . Haugg, F. (Hrsg.): F r a u e n fo r m e n . A llta g s g e s c h ic h te n u n d E n tw u r f e in e r T h e o rie w e ib ic h e r S o z ia lis a tio n , Berlin, 1980. Hegel, G. W. F.: O s n o v n e c r t e filo z o f ije p r a v a , Sarajevo, 1964. Horkheimer, M.: K r itič k a te o r ija d ru š tv a « , Zagreb, 1982. Jenson, J.: T he F re n c h C o m m u n is t P a r ty a n d F e m in is m . In The Socialist Register, London, 1980. Marcuse, hl.: E ro s i c iv iliz a c ija , Zagreb, 1965. Marcuse, H.: K u ltu r a i d ru š tv o , Beograd, 1977. Marcuse, H.: M e r ila v r e m e n a , Beograd, 1978. Marx-Engels: D e la , Beograd, 1968— 71. Millet, K.: S e x u s u n d H e r r s c h a ft, Munchen, 1971. Niggermann, H.: E m a n z ip a tio n z w is c h e n S o z ia lis m u s u n d F e m in is m u s , VVuppertal, 1981. P ro g ra m S a v e z a k o m u n is ta , Beograd, 1980. Ravioli, C.: F ra u e n b e fr e iu n g u n d A r b e ite r b e v v e g u n g , Hamburg, 1977. Rovvbotham, Sh.: N a c h d e r S c h e r b e n g e r ic h t. O b e r d a s V e r h a lt nis von F e m in is m u s u n d S o z ia lis m u s , Berlin, 1981. Rovvbotham, Sh.: S v e s t ž e n e — s v e t m u š k a r c a , Beograd, 1983. Tromel-Plotz, S.: F ra u e n s p r a c h e : Frankfurt/M, 1982. S p ra c h e der V e r a n d e ru n g , IVas P h ilo s o p h e n u b e r F ra u e n d e n k e n , Munchen, 1981. Z b o rn ik ra d o v a s e k c ije Hrvatske« (u tisku). • Žena i d ru š tv o « »Sociološkog društva �YU ISBN 86-7091-008-X Političke teme Biblioteka suvremene političke misli mala edicija Blaženka Despot Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje prvo izdanje izdavač: Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb za izdavača: Branko Miškić uređuje: Radule Knežević recenzenti: Predrag Vranicki i Rade Kalanj oprema: Mihajlo Arsovski naklada: 1000, Zagreb, 1987. tisak: Zrinski Čakovec Kat. [70] ��Adolf Bibič Silvano Bolčić Hotimir Burger Branko Caratan Ivan Cifrić Veliko Cvjetičan Zlatko Čepo Blaženka Despot Adolf Dragičević Dušan Dragosavac Nikola Dugandžij Vladimir Goati Veselin Golubović Bosiljka Janjatović Tomislav Jan^ol Ivan Jelić Rade Kalanj Zlata Knezović Radule Knežević V jekoslav Koprivnjak Tena Martinić Vjekoslav Mikecin Dimitar Mirčev Jovan Mirić Blaženka Despot Pero Nasakanda I � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje Creator An entity primarily responsible for making the resource Blaženka Despot Source A related resource from which the described resource is derived https://www.memoryoftheworld.org/ Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za kulturnu djelatnost Zagreb Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1987. Rights Information about rights held in and over the resource Nepoznato Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 55-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 156 str. Blaženka Despot emancipacija povijest socijalističko samoupravljanje tehnologija žensko pitanje https://www.afzarhiv.org/files/original/5e6add91d7bc0659d25ef0439a456213.pdf 95ec930d841f3a3ea51068463725ab0a PDF Text Text Antologija marksističkih tekstova radnička štampa ����2ENSKO PITAN JE �Izdavač Novinsko preduzeće ,.RADNIČKA ŠTAMPA” Beograd, Trg Marksa i Engelsa 5/V Direktor ŽIVOTA KAMPERELIC Glavni i odgovorni urednik CEDO MALES Tehnički urednik DIMITRIJE DUDVARSKI Naslovna strana STEVAN VUJKOV Lektor MIROSLAV NIK0LIĆ Korektor TANJA SRNIC Štampa „SLOBODAN J0VIC” Beograd, Stojana Protića 52 �Antologija marksističkih tekstova Priredio i predgovor napisao dr Jovan Đorđević radnička Štampa �BIBLIOTEKA „IDEJE' I I I KOLO Uređivački odbor Dr JOVAN ĐORDEVIC Dr STANISLAV GROZDANIC Dr VOJISLAV STANOVCIC Izdavanje I, II i III kola biblioteke „IDEJE'’ pomogao je svojim sredstvima Fond za naučno-is traživački rad Veća Saveza sindikata Jugoslavije 46 . 2 <)& : 1C-. Ofc r a n s „m o S a p ij a d e t b ib lio t e k a BEOGRAD. 1975. �M A R K S IZ A M I 2 E N E „Promene u istorijskoj epohi uvek se mogu odrediti napretkom žena prema slobodi Š. Furie „Stepen emancipacije žene može da poslu­ ži kao merilo opšte emancipacije”. K. Marks I 1. Nema nijednog značajnog problema savremenog sveta koji se može naučno definisati, idejno i politički rešavati bez uticaj a i uloge marksizma. To se u punoj meri odnosi na tzv. žensko pitanje, 'koje je, ne samo u ovoj godini žena već i uopšte, od izvanrednog interesa za rešavanje ne samo dugo potiskivanog i uglavnom nedovoljno rešenog pitanja ravnopravnosti društvene situacije i položaja žene već i od neposrednog značaja za prelazak iz relativnog varvarstva u stvarniju civili­ zaciju koja se očekuje u trećem milenijumu naše posthristovske ere. Odnos marksizma prema pitanjim a položaja i uloge žene uopšte, a naročito u socijalističkom društvu, je višedimenzionalan. U svojoj opštoj teoriji o društvu i društvenim preobražajima marksizam je, u tradiciji radikalne demokratske misli i premarksističkog soci­ jalizma, definisao i osnovni problem žene, koja je shva­ �6 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ ćena ikao ljudsko biće čija je emancipacija uslov i merilo društvene i ljudske emancipacije. Pored toga, u radovim a Marksa, Engelsa i Lenjina, kao i docnijih m arksističkih teoretičara, nalazi se zna­ čajan broj ideja i stavova kojim a se ne samo u istorijskom već i u savremenom svetu definiše „žensko pitanje", odnosno problem atika oslobođenja žena. N a j­ zad, marksizam je teorija koja objašnjava svet da bi ga menjala i tim e kao teorija predstavlja inspiraciju i animiranost za društvene, političke i kulturne akcije i to za akcije kako žena kao takvih tako i svih ugnjetava­ nih društvenih klasa i grupa, odnosno progresivnih i demokratskih snaga savremenog društva. T o sve objašnjava široku i značajnu obnovu mark­ sizma i njegovo prihvatanje kako u razvijanju savremene m isli o ženi tako i u organizovanju, akcijama, i programim a raznih pokreta za oslobođenje žena, naro­ čito savremenih. K ao što nema naučnog i m odernog postavljanja problem atike žena van marksizma, tako je i pokre­ tanje ove problem atike potvrdilo njegov značaj i dalo mu nova osveženja, uz potrebu da se i sam preispita u odnosu na savremene tekovine društvenih i prirod­ nih nauka i na osnovi kolektivnog i ličnog iskustva u istoriji i u sadašnjici žena. 2. Ova opšta razmatranja nalaze svoju potvrdu i u konkretnim pojavama u oblasti savremene misli i političke prakse. U m nogobrojnim studijama i knjiga­ ma posvećenim ženskom pitanju marksizam je m etod analize i m išljenja ili u najm anjoj m eri služi kao sistem referencija.1 Nema nijedne ozbiljnije ) *) La Femme dans la s o ciiti, ćd. Centre national de la Recherche sciemtifique, Paris, 1969; Female Liberation, New York, A. Knopf, 147Z; The unifinchued revolution. New American Library, 1975. �ŽENSKO PITANJE 7 zbirke studija o ženi i ženskom pitanju, koje objavlju ­ ju velike izdavačke kuće u svetu ili su izdanja samih žena i ženskih organizacija, u 'kojima se ne nalaze tekstovi Marksa, Engelsa, Lenjina i drugih marksista koji se odnose na ženu ili u kojim a se tekstovi i ne komentarišu, služeći često kao polazna tačka analize i mišljenja.2 Ozbiljnost i uticaj niza grupa i organiza­ ) cija, koji pripadaju širokom pokretu ili akciji oslobo­ đenja žena proizilazi iz činjenice da se oni u svojim programima i akcijama vezuju za revoluciju, socijali­ zam i druge premise za ljudsko oslobođenje koje su naučno utvrdili prvenstveno Marks, Engels i Lenjin. Ali uprkos oživljavanju marksizma i njegovom aktualizovanju u studijama i akcijama raznih pravaca pokreta oslobođenja žena, danas još nije objavljena antologija osnovnih marksističkih tekstova o ženi i ženskom pitanju. Odsustvo ovih tekstova utiče između ostalog i na to da se često marksistička misao o ženi predstavlja ili iz „druge ruke", ili u krivom svetlu, bez obzira na to da li se to čini tendenciozno ili iz neznanja. Odsustvo jedne ovakve antologije čini jednu nedopustivu idejno-političku grešku i intelektualnu prazninu u socija­ lističkim zemljama i u onima u kojim a se prihvata so­ cijalistički program ili priprema njegovo ostvarivanje, a on se nigde, i kad se neposredno ne poziva na mark­ sizam, ne može od njega oštrije odvajati. U nizu rani­ jih prilika pojedini marksisti, naučni radnici i napred­ ni ljudi ukazivali su, a i danas ukazuju, na potrebu da *) Marxism and the Liberation of Women, N. Y. ed. Union of c 1 1 ^i°r Liberation, 1969; Womens Liberation and Revolution, ed. ?]?1 „Falling world Press", London, 1971; Les communistes et la condition de la Femme, ćd. Sociales, Paris, 1975. �8 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ se sređeno i autentično prikažu osnovni stavovi mark­ sizma o ženskom pitanju, kao što je to u nekim zem­ ljam a učinjeno u pogledu literature, umetnosti, kul­ ture, nacionalnog pitanja, politike i morala. U Jugoslaviji je potreba za ovakvom antologijom zapažena i ona proizilazi iz dva osnovna zahteva sa­ dašnjeg političkog i idejnog „m om enta": a) obnova interesa i uticaja marksizma, posle jed ­ nog perioda relativne ravnodušnosti prema njemu; b) problem atika žene je relativno odgurnuta u stranu (ne prvenstveno stoga što je promena u stvar­ nom položaju i ulozi žene zapostavljena) i pored sazna­ nja da je svaki korak da lje u ostvarivanju samouprav­ nog i humanističkog, demokratskog i civilizovanog pro­ jekta socijalizm a neodvojiv od teorije i prakse oslobo­ đenja žene. Ovo saznanje je kritika postojećeg stanja i kategorički im perativ ostvarivanja samoupravnog so­ cijalizma. 3. Sastavljanje i objavljivanje jedne antologije marksističkih tekstova o ženi obuhvaćeno je opštim program om biblioteke Id e je i odgovara njenoj kultur­ noj i idejnoj m isiji. Ova, 1975. godina, „godina žene" omogućila je i olakšala shvatanje i ostvarivanje ovog zadatka. N ije prvi put u istooriji marksizma da se problema­ tika žene stavlja na njegove osnove, ali to se najčešće činilo (a i danas čini) prigodno i im provizovano. To ne znači da se svaka nova publikacija te vrste m ože li­ šiti iskustava koja proizilaze kako iz otkrivenih sla­ bosti tako i na osnovu pozitivnih strana prethodnih. Od tog se pošlo i u sastavljanju ove knjige. Ali, za razliku od poznatih i pristupačnih antologija i kolekcija mark­ sističkih ideja i stavova o ženi, knjiga koju predajem o našoj javnosti polazi od am bicije da bude više pregledna �2ENSK0 PITANJE 9 i sistematska i vernija trajnosti i aktuelnosti marksis­ tičke misli. T o opet ne znači da ona, u ovom svom pr­ vom izdanju, može biti potpuna i završena, a sasvim je izvesno da nije savršena. Kao i svaka teorija, ona je i istorija. Pored predgovora, ona sadrži strukturu čija je lo­ gika ne toliko istorijska, koliko teorijska. 01 Prvi deo obuhvata osnovne tekstove tvoraca m ark­ sizma i docnijih teoretičara i pisaca k o ji su u svom izlaganju prihvatili osnovne m isli tvoraca marksizma i nastojali da ih razvijaju, potvrđuju i, po potrebi, pro­ širuju i aktualizuju. To nije sve što je marksizam dao u teoriji o ženi i neizbežno su izostali m nogobrojni marksistički pisci, pa i dokumenti, k o ji su se ovim problemima bavili uzgredno ili prigodno. Ovaj deo je podeljen na dva odeljka. U , rvom su poznati ili manje p poznati tekstovi Marksa, Engelsa, Lenjina, Ž. Geda,3) P. Lafarga,4) A. Bebela, K. Cetkin, S. Markovića, E. Marks-Eveling, E. Eveling, L. Kaucki5) L. Lafarg.6 ) Tekstovi koje sadrži ovaj odeljak preuzeti su iz srpskohrvatskog prevoda dela Marksa i Engelsa, a ostali tek­ stovi su prevedeni sa originala, ruskog odnosno francuskog.pj drugom odeljku se nalaze stavovi o ženi koji razrađuju i dopunjuju marksističke m isli o ženi čiji su autori žene marksisti i to prvenstveno manje poznati tekstovi Marksovih kćeri Eleonore i Laure, kao i oni čiji je autor Edvard Eveling, drug Eleonore Marks, poznati engleski radnički i socijalistički borac i pisac. •) 2il Ged, jedan od prvih teoretičara i boraca francuskog radničkog pokreta. . ‘) Pol Lafarg, muž Marksove kćeri Laure Marks, osnivač francuske radničke partije i istaknuti prvoborac francuskog i međunarodnog radnič­ kog pokreta, pisac poznatog rada Žensko pitanje (1904). ‘) Lujza Kauoki, austrijska socijalistkinja, prva žena Karla Kauckog i dugogodišnjeg sekretara Fridrih Engelsa. ') Laura Marks-Lafarg, žena P. Lafarga, aktivni učesnik u radnič­ kom pokretu Francuske. �10 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ Svi tekstovi iz ovog drugog odeljka o ženi, nepoznati su našoj javnosti i ovde se prvi put objavljuju na na­ šem jeziku. Uostalom, oni se tek u ovoj godini prvi put predaju široj javnosti, je r su dugo vremena bili zatvoreni isključivo u okviru engleske, odnosno nemačke i francuske m arksističke i socijalističke lite­ rature. U drugom del u se nalaze izvesni tekstovi k oji ima­ ju aktuelni značaj i donekle proširuju marksističke ideje o ženi ili uopšte saznanja u njenoj istoriji ili sa­ dašnjici.7 Otuda su oni shvaćeni kao prilog, dodatak, ) i predstavljaju akt izbora ad-hoc; to znači da oni nisu jedino mogući kao tekstovi ove vrste. N e ulazeći ovde u pitanje da li su (i u k o joj su m eri) marksisti, razgovor k o ji su Simon de Bovuar i Sartr vodili o problemima žene izražava jedno stanje napredne francuske misli koja pokreće neka aktuelna pitanja i to u težnji da služi interesima socijalizm a i stvarnoj jednakosti i emanci­ paciji žene, ne samo u Francuskoj već i uopšte. N a kraju ovog priloga data je, manje ili više is­ crpna, bib liografija značajnih ili savremenih knjiga i radova posvećenih ženskom pitanju. 4. Tekstovi Marksa, Engelsa i Lenjina su preuzeti iz njihovih radova koji su ob javljeni na našem jeziku, a izuzetno na jeziku originala. T o se odnosi i na Bebelove tekstove koji se nalaze u njegovoj kn jizi S oci­ jalizam i žene, a koja je objavljena na našem jeziku posle rata; poznato je da ova knjiga u svom posleratnom izdanju ne predstavlja nov i b o lji prevod u od­ nosu na prvo izdanje, objavljeno pre rata. U sravnji­ 7 Tako prilozi sadrže, najpre, pismo J. B. Tita upućeno Svetskoj ) konferenciji za međunarodnu godinu žena (Meksiko, juni 1975), kao i tekstove deklaracije ove konferencije i prve deklaracije sa prve istorijske konferencije za prava žena. �2ENSK0 PITANJE 11 vanju sa originalom vršene su.na pojedinim mestima u svim ovim tekstovima ispravke, ukoliko je to bilo nuž­ no, radi utvrđivanja autentičnosti misli kakva je bila izražena u originalu. Tekstovi Eleonore Marks, E. Evelinga, Lujze Ka­ ucki i Laure Lafarg su prevedeni sa francuskog jezi­ ka, na kom e su objavljeni u novom marksističkom ča­ sopisu „Dealictiques" (No 8), a tekstovi P. Lafarga i 2. Geda su preuzeti i prevedeni iz njihovih radova posve­ ćenih ženi. A ntologija marksističkih tekstova k o je obuhvata ova knjiga delimično je ograničena prostorom kao i samom namenom ove knjige. Polazeći od shvatanja da oslobođenje žene može biti samo kolektivni akt i da bez (masovnog učestvova­ nja žena i drugih socijalističkih lju di i građana taj akt nije ni moguć ni efikasan, dat je pretežno selektivan izbor marksističkih tekstova, i to u dva smisla: a) od­ nosi se samo na neposredno izjašnjavanje autora o ženi i ženskom pitanju, i to) izbor se odnosi na jasne ideje i na inspirativne stavove za misao i akciju. Nesumnjivo je da ova antologija prvenstveno mo­ že da posluži za podizanje i proširivanje kolektivne i pojedinačne svesti naših žena o sebi, o svojim pravi­ ma, problemima i mogućnostima. Ali ona istovremeno sadrži i elemente za promenu i širenje svesti i dru­ gog pola. Jednakost i oslobođenje žene je društveno i opšte pitanje socijalizma. Ako nema oslobođenja žene bez njihove svesti i akcije, sigurno je da stvarnost tog os­ lobođenja zavisi od svesti, ponašanja i kulture celokupne socijalističke zajednice, odnosno svih njenih ak­ tivnih članova koji prihvataju istinu marksizma da nema oslobođenja pojedinaca i pojedinačnih grupa bez �12 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ opšteg i ljudskog oslobođenja. Oslobođenje i socijalis­ tički status žene je m erilo civilizacije i opšteg druš­ tvenog oslobođenja, kao što je isticao Marks posle Furijea, a nema tog opšteg i kompleksnog oslobođenja bez promene života, kao što je pevao francuski pesnik Rem bo a potvrđivao Lenjin. II 1. Generalna skupština Organizacije ujedinjenih nacija je jednoglasnom odlukom svojih članova (donetom 18. decembra 1972) proglasila godinu 1975. za j „međunarodnu godinu žena". Inicijativa za donošenje i ovakve odluke je potekla od samih žena i njihcvih o r - ' ganizacija, a neposredno od strane Međunarodne de­ mokratske federacije žena. Ova odluka n ije bila demonstrativna i slučajna, ni početak saznanja o značaju žena u društvu, o činje­ nici njihove aktivne uloge i o nužnosti njihovog rav­ nopravnog položaja (sa muškarcima) i u svim sferama nacionalnog i međunarodnog života savremenog sveta. Ona je značila potvrdu duge istorije teške i složene borbe žena, i demokratskih grupa i pojedinaca, u jo š nezavršenom procesu k o ji se uopšteno naziva „oslo­ bođenje žene” . U toku ove istorije, a posebno u pe­ riodu k o ji se poklapa sa krajem X I X i prvom polo­ vinom X X veka, žene su skoro u ćelom svetu, u raz­ ličitom stepenu i sa više ili m anje uspeha, pokazale volju i sposobnost za učešće u svim sferama nacional­ nog, društvenog, političkog i kulturnog života u među­ narodnim zbivanjima. Jedna od zakonitosti savremenog perioda istorije društva jeste stalni porast broja žena u odnosu na b roj �ŽENSKO PITANJE 13 muškaraca. Od početka X X veka njihov broj je stalno rastao. Već nekoliko decenija, a naročito danas, one predstavljaju veću polovinu stanovništva i to radnog stanovništva u svetu, a ne samo u pojedinim zemljama. Žene su značajna polovina „radnih lju di" skoro svuda u svetu, ako se shvati da žene koje nisu „zaposlene" (a rade u kući, u domaćinstvu i u porodici) jesu isto tako deo aktivnog i radnog stanovništva. Žena je danas masovno ušla u proizvodnju; od fa­ brike i „adm inistracije" do zadruge i seoske privrede. Žena je ne samo nezamenljiva potpora već i aktivni učesnik svih revolucija, oslobodilačkih pokreta, kao i antifašističkih otpora savremenog doba. Ona je u sre­ dištu klasnih, nacionalnih, društveno-političkih i kul­ turnih akcija i organizacija. Ona je poznati i priznati graditelj socijalističkog društva i m odernizacije zema­ lja u razvoju. Svoju individualnu sposobnost za izu­ zetni heroizam i žrtvovanje za drugog (a ne samo za svog) žene su u toku prvog i drugog svetskog rata i posle njih pretvorile u kolektivni čin i u masovnu po­ javu. One su se pokazale nenadmašnim, a često i nezamenljivim, ne samo ,,u iradu za fro n t" već i na samom frontu, kome su one dale posebnu dubinu u takozva­ noj pozadini. Nenapisanu epopeju ličnog junaštva, samoodricanja i samožrtvovanja napisale su, skoro u svim zemljama saivremene epohe, pojedine žene hero­ ji, najčešće iz reda seljanki, radnica i drugih „običnih žena” . Od početka X X veka žena ima značajnu i aktivnu ulogu na svetskoj, društvenoj i političkoj pozornici, koja je pozorište ako je bez nje. Područje uloge i uticaja žena danas se poklapa sko­ ro sa ćelom zemaljskom kuglom, a posebno obuhvata zem lje u kojima se život bori protiv nemaštine i gladi, �14 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ u kojim a postoji sukob između snaga socijalizma i „sta­ rog režim a", dem okratije i reakcije, slobode i nasilja, razuma i iracionalnosti, znanja i ignoratizma, između humanosti i varvarstva, napretka i nazadnjaštva, m o­ dernizacije i status quo-cu Iz n ajnovijih poprišta ovih sukoba i ovih borbi za izlazak iz zaostalosti i ugnjetavanja (Španija, Portugalija, Vijetnam , Kambodža, Grčka, Laos, Angola itd.) žene ne samo da nisu izostale već su i nastavile, često u težim uslovima, svoju dragocenu ulogu kako saradnika i pomagača tako i ravnopravnog druga borcu — muškarcu. M ilioni žena su doprineli da se obezbede i da se ^ razvijaju među narodima i državama ako ne prija telj­ ski, a ono sigurno snošljiviji odnosi, k o ji su nedovolj­ na (ali još uvek realna) osnova, kao što stoji u Rezolu­ c iji Organizacije ujedinjenih nacija, „uspostavljanja m ira u svetu” . 2. Međunarodna godina žena daje univerzalnu di­ m enziju jednom procesu koji, uprkos svim teškoćama i zakonima, teče naročito posle drugog svetskog rata i koji danas obuhvata ne samo sve zem lje već i sve vi­ talne sfere života i akcije svake od njih. Ali ova univerzalnost ne znači izjednačenost i uni­ formnost. Postavljanje i rešavanje „ženskog pitanja"jT n ije u svim krajevim a sveta isto, ne pokazuje iste r e - 1 zultate niti otvara istovremeno probleme. __LS druge strane, n ije potrebno posebno dokazivati da međunarodna godina žena ni po vremenu ni pre­ ma projektu n ije dovoljna. N i u jednoj zem lji, ni u onim u kojim a postoje najpovoljnije okolnosti za prevazilaženje svih oblika otuđenosti, nejednakosti i ne­ pravde, ona ne može sama po sebi da reši sva pitanja koja se odnose na dugo zapostavljenu i mitologozovanu �2ENSK0 PITANJE 15 situaciju žene u svetu. Ali, nijedna pojedinačna zem lja ne može ozbiljno pretendovati na to da se nalazi u stanju da sama m ože rešiti ova pitanja, i to bez obzi­ ra na njen objektivni „razvitak" i inače napredni „sistem". Ova rešenja još manje mogu dati deklarativni do­ kumenti, pa i tzv. „akcioni program i" k o ji su doneti u nizu zem alja sveta, a ne m ože ih dati ni Međunarodna deklaracija o pravima žena (proglašena od strane Među­ narodne konferencije žena održane juna meseca 1975. godine u Meksiku) fi) Iaiko je opravdano biti obazriv i budan prema normativističkom iluzionizmu k oji izazivaju i podržavaju donosioci i izvršioci deklarativnih akata, broj, sadržina i domašaj svih ovih deklaracija i norm ativnih akata programskog ili organizacionog karaktera koji su u toku ove godine doneti, bili bi pire toga nezamislivi uopšte, a naročito u pojedinim zem ljam a sa vekovnim i opštim ugnjetavanjem žena koje se shvatalo kao pri­ rodno i „normalno". Doneti i šire prihvaćeni od demo­ kratskih grupa, ovi akti su oruđa borbe, a negde i „ka­ men međaš" u borbi žena za oslobođenje ili bar za promenu njihovog potčinjenog i ugroženog položaja u društvu. Suprotno od ovoga je m išljenje, koje zastupaju pojedini radikalni pokreti za oslobođenje žena (na­ ročito u SAD, Francuskoj, švedskoj), po kome su pro­ glašenje „međunarodne godine žena" i sve akcije koje se vode u tom okviru „lukavost vladajućih klasa i dru. ' *) Na univerzalizaciju, naročito ekonomskih prava žena, posebni uticaj je imala i danas ima Međunarodna organizacija rada, a posebno međuna­ rodne konvencije: o jednakosti nagrađivanja; o zapošljavanju žena koje .porodične obaveze; o zaštiti materinstva; o noćnom radu žena v^f^nisation internationale du travail. Conventions et Recommandations 1919—1966, Geneve. Bureau international du travail, 1966). �16 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ štvenih grupa" (naročito muškaraca) i da su to nove bizarne igračke („gad gets") koje se nude ženama da bi i dalje ostale ili „lutke", ili „sluškinje" muškaraca (pre­ ma francuskim izrazim a „la fem m e potiche et la fem m e bonniche"). Ovo m išljenje nije uvek i u sve­ mu bez povoda; apsolutizovano, ono je pre izraz verbal­ nog pseudoradikalizma k o ji se uvek ja vlja u periodi­ m a kriza, preobražaja i me šanja realizma i marksizma. Sve to ponovo pokreće pitanje odnosa form alizm a i realizma u odnosu na ljudska prava, a posebno na prava žena. 3. U period proglašenja i univerzalizovanja, jed­ nakosti i drugih prava i sloboda žena utisnuta je i borba žena za svoje sopstveno oslobođenje i za preuzim anje odgovornosti i odgovarajućeg mesta u društvenoj misli i praksi. U oblasti prava (u sub­ jektivnom i objektivnom značenju ovog pojm a) žene su u X X veku postigle u načelu ravnopravan status sa ostalim građanima; one su čekale skoro dva veka da ideja jednakosti postane zaista „ljudsko pravo". N ije ni izvesno ni dokazano da će ova „form alna prava" svuda i brzo biti i stvarna prava koja će uživati svaka žena. Međutim, potcenjivanje form alnih prava i suprot­ stavljanje tih prava „stvarnim pravim a" je ostatak apstraktnog racionalizm a i pozitivizma, k oji se često predstavljaju kao naučni i čak marksistički način miš­ ljenja. U istorijskom smislu, i u skladu sa naukom, ne­ osnovano je i neopravdano suprotstavljati formalna i stvarna prava. Sve dok prava čoveka ne budu utisnuta u strukturu društva i duh ljudske zajednice, borba za pojedinačna prava podrazumeva osvajanje formalnih i stvarnih prava. Stvarno, tj. doživljeno, prihvaćeno i �ŽENSKO PITANJE 17 ostvarivano pravo je i jedno i drugo: form alno i stvar­ no pravo. Formalna prava nisu nikakav form alizam , je r u pravu je form a izraz, m era i gairantija stvarne situacije. U određenim uslovima dvosmislenosti, licem erja, dominacije i nemoći određenog društva sve m ože pos­ tati formalizam, podrazumevajući tu da sve m ože biti izigrano, zloupotrebljeno i u sferi manipulacije i pre­ vare. Društvo, 'koje je spremno za borbu protiv ovih strana dosadašnje „civilizacije", nalazi u form alnim pravima sredstvo za otklanjanje licem erja i protivrečnosti svih vrsta. T o se odnosi i na postignuta i danas proglašena prava žene. Međunarodna godina žena ima i drugi domašaj, koji -sam po sebi ne m ora pasti u formalizam, a još manje u „rekuperaciju"«) široko produbljenih i retkih energija m ilionskog kolektiva savremenih žena. Ona svojim univerzalizmom prevazilazi dosadašnji individualistički i parcijalni odnos prema pitanju prava i uloge žena kao takvih. Univerzalizam, isto tako, može postati formalizam u savremenom svetu k o ji je podeljen u osnovnim strukturama i time, i u okviru po­ jedinih nacionalnih grupa, na pojedine socijalne grupe žena. Kao što jedinstvo formalnih i stvarnih prava zahteva borbu, i to borbu za egalitarne i humane odnose među ljudima, tako i univerzalizam ovog borbenog po­ kreta žena pretpostavlja promeniu sveta u skladu sa navedenim projektom društva. Tako se danas, više nego ranije i na novoj osnovi, uspostavlja organski odnos između socijalizma i oslo­ bođenja žena. Jednog nema bez drugog; i to pod uslovom da socijalizam postane praksa društvenih odnosa u kojoj se ostvaruju, prevazilaze i stalno kritikuju •) Lukavo integrisanje u postojeći sistem. �18 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ ne samo nasleđeni odnosi nejednakosti već i novi, oni k o ji se zasnivaju na načelno jednakim pravima žena (sa muškarcima). Socijalistička m isao i praksa m oraju se zasnivati na stalnom ispitivanju, na novim saznanjima i na sa­ m okritici. „Socijalistička revolucija", pisao je Marks, „razlikuje se od buržoaske po tom e što se stalno kritiku je". T o se odnosi d na sve oblasti stvaralaštva u društvu, a time i na m isao i praksu oslobođenja žena i to utoliko više, ukoliko u odnosu na žene postoje sve češće pojave da se one idealizuju i fetišizuju („večito žensko” ). 4. Iza svih deklaracija, institucija, pisanja i go­ vora koje je pokrenula i om ogućila ,»međunarodna go­ dina žena" nalazi se jedan društvenchpolitički i kulturno-moraLni kompleks k o ji određuje domašaj i daje smisao svim ovim aktima d poduhvatima. 2ene su danas (danas — k o je m ože i treba da traje) jedan od osnovnih problem a sveta i istorijskog di-namizma k oji je alternativa uporednoj nemoći i blokiranosti tog sveta u celind i skoro svih njegovih delova. Stupajući u sve ljudske odnose kao sve važniji i osnovniji činilac i partner, one su proširile svoju ulo­ gu ko ja se vekovima zasnivala na funkciji prokreacije i reprodukcije čoveka i time društva. A li i ova stalna i uglavnom nezamenljiva prirodna funkcija dobi ja daj nas novi, više društveni i politički smisao. U sklopi sveg toga žene su pokazale, i sve više pokazuju, n< samo „svest po sebi” nego i „svest za sebe". Tim e si one svojom snagom, voljom i aktivnošću počele da me* njaju sliku tradicionalnog sveta i da postaju novi zna­ čajan činilac savremene istorijske epohe. j Tu epohu, između ostalog, čine: a) stalno prošire-1 nje mesta i značaja uloge žene u proizvodnji, u ćLruš- [] �ŽENSKO PITANJE 19 tvenom radu i u svim sferama javnog života ljudi; b) sticanje svesti žene o njenim pravim a i odgovornosti­ ma; c) odbacivanje ropstva, tj. odbacivanje svih obli­ ka ugnjetavanja, ponižavan ja i nepravde u odnosima među ljudima, a pre svega u odnosu na same žene; d) skidanje vekovnih tabua i zabrana, naročito brisanje iz mentaliteta same žene principa krivice i srama u odno­ su na njen lični život, a pre svega na odnos između žene i muškarca (ili seksualna revolucija u njenom kul­ turnom i moralnom značenju 'koje se suprotstavlja nje­ noj divljoj i pornografskoj primeni koja se i danas komercijalizuje i zloupotrebljava); e) oslobođenje i su­ kobljavanje raznih potlačenih m anjina i marginalnih grupa; oslobođenje koje nikad nema kraja; f) isticanje ljudskih potreba, želja i uopšte prirodnih i potiskiva­ nih pulsacija ljudskog tela kao kategoričnog im pera­ tiva individualnog i društvenog života nasuprot odr­ žavanju frustracija i -kompleksa kao „fatalnosti" ljud­ skog bića; g) nova uloga i značaj ljubavi u njenom to­ talnom, tj. u njenom biološkom, socijalnom i moral­ nom značenju, uz širenje svesti o značaju ljudske me­ đuzavisnosti, solidarnosti, bratstva i „sestrinstva” kao derivata te ljubavi i to u jednom svetu k o ji živi sve više u mržnji, zavisti i ljubomori, pretvarajući ženu u večiti mit i fetiš starih i obnovljenih robno-novčanih odnosa; h) prodiranje nauke i naučnih istina u svest najširih narodnih masa; popularisanje Frojda i psi­ hoanalize i seksualne psihologije, uz ostvarivanje n ji­ hove ozbiljne naučne kritike; i) širenje i produbljiva­ nje revolucionarnog optimizma i oslobodilačkog ro­ mantizma i utopizma u odnosu na ljudsko biće i nje­ gove poznate i prikrivene mogućnosti, nasuprot pe­ simizmu nemoćnih klasa, dekadentnosti kulturnih „eli­ ta” , hrišćanskom asketizmu i lažnom moralizatorstvu �20 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ društvenoprivilegisanih, i po pravilu, muških grupa i birokrati je kao njihovih savremenih oblika; j ) uticaj socijalističkih zem alja, sa njihovim postojećim razli­ kama i nedovršenostima u stavovima i rešenjim a druš­ tvenih i ljudskih dilema, gde dolazi do izražaja naro­ čito relativna zatvorenost u pravcim a i idejam a za rešavanje situacije žene i u samom socijalizmu; k) šire­ n je i piihvatanje marksizma kao naiuke i sredstva za akciju, uz uporedno njegovo vitalizovanje, osvetljeno na osnovu novih rezultata klasne borbe i nezadovolj­ ne, uznemirene, ispitivačke i istraživačke m isli savrem enog čoveka, podrazumevajući tu i praksu borbe žena za oslobođenje i rezultate njihove m isli k o ja se ne udaljuje od marksizma, već u njemu se aktuaiizuje i produžuje; 1) početak procesa vraćanja ljudskog otuđenja na osnovi postepenog prevazilaženja otuđe­ nog rada u skladu sa razvitkom nauke i tehnologije, us­ postavljanja samoupravljanja u proizvodnim i društveno-političkim odnosima, uz njihovo opšte humanizovanje i demokratizovanje, uprkos pritiscima klasa, grupa i ideologija koje i dalje nameću društveni status quo zasnovan na otuđenom radu i ugnjetavanju ljudske ličnosti, a time i ličnosti žene. Ova epoha objektivno predstavlja početak i nas­ tavljanje jedne nove faze u „p rom ociji" i oslobođenju žene, odnosno u potvrdi i razvitku njene uloge i zna­ čaja u savremenom i budućem društvu i za njega. Ta nova faza je neodvojiva od podizanja i širenja svesti žena o njihovoj ulozi i identitetu. Sve to dovodi do za­ ključka da je ova faza sve više projekcija i delo sa­ m ih žena, ukoliko su one istovremeno svesne da je ona uslovijena opštim promenama u društvenim i po­ litičkim, kulturnim i m oralnim odnosima; i da je „od­ zvonilo” lažnoj svesti, koja je bila (i još uvek jeste) ne �ŽENSKO PITANJE 21 samo podrška zatvorenim društvenim sistemima zas­ novanim na hijerarhijama, vladanju jednih ljudi od strane drugih, već i pothranjivao mentaliteta straha i samopotčinjavanja, krivice i okultizma u odnosu na ljudski život i posebno na situaciju i sudbinu žene. 5. U ovom pogledu, odnos između žene (po pravilu udate iz siromašnijih slojeva) i muškarca (po pravilu pijanice i frustriranog nasilnika) nije se mnogo promenio od srednjeg veka do danas. U odredbi običaj­ nog prava u Brižu (X IV vek) je normirano: „Muž može da tuče i rani svoju ženu, da je reže od gore do dole i da greje noge u njenoj krvi. On ne čini nikakvo kaž­ njivo delo ako je poveže i ako ona nadživi". Provansalsko pravo (i rusko i kinesko tog doba) još je kategoričnije kad određuje: ,,Le fem o noun soun gen” (že­ ne nisu ljudska bića, ljudi). U nizu zem alja (i Evrope) muževi, očevi i braća imaju „pravo na sm rt” devo ja­ ka i žena njihove porodice. U njim a se smatra da je izraz „poznavanja žene” arapska izreka: „Tuci ženu stalno. Ako ti ne znaš zašto, ona to zna” . U nekim zem­ ljama za ubistvo žene zbog „neverstva” (i zamišljenog) muž se oslobađa, ali i nedavno doneti zakoni (u Ita liji) predviđaju male kazne za ovakvo ubistvo. Ovaj oblik varvarstva još uvek se obavija jednom ideologijom u kojoj se spajaju elementi -prava svoji­ ne, „muške časti” i vlasti, i praćen je ravnodušnošću (drugih i društva), trpljenjem (žene) i gospodarskom agresivnošću i cinizmom (muškarca). Ovi društveni oblici nejednakosti između žene i mu­ škarca su posledica preovlađujućeg mentaliteta društ­ va i položaja žene (koja se teže oslobađa, naročito zbog dece i „onog što će se kazati” ): pre svega, oni su pro­ izvod društva u kome se žilavo održavaju odnosi ne­ jednakosti, represije, mržnje, sebičnosti i nehumanos- �22 Dr JOVAN ĐORĐEVIC ti. I u ovom fizičkom odnosu između muškarca i žene osnovni uslov oslobođenja žene je radikalna promena postojećeg društva represije svih i svakoga. Na m oralno psihičkom planu, oslobođenje čoveka od panike i straha i ovde je uslov vraćanja sigurnosti, realizm a i dostojanstva ženi. Sve dotle ostaje za mase žena Bebelova misao „N a jja d n iji proleter ima kod kuće nekog k o je još ja d n iji od njega: ženu". 6. Žena je danas u m nogim odnosima ravnopravna:! ona glasa i m ože biti birana, iako je izuzetno birana na \ vodeće položaje; otvorene su jo j sve škole, ali ne i sve profesije; ona m ože da sklapa ugovore i otvara ban­ karski račun, iako je ranije m orala da traži odobre­ n je (oca ili muža); ona može samostalno da otuđuje svoju imovinu (kad je im a); ona može birati mesto bračnog stanovanja; ona odlučuje (a u poslednje vreme i u katoličkim zem ljam a — ne svim) i o prekidu trud­ noće (o pobačaju). Ona je još uvek zarobljenik dvostrukog radnog vremena (na radnom mestu i u kući). U određenim si­ tuacijam a ona može sve, ali mnoge od njih ne mogu ništa kad su m aterijalno i porodično zavisne, a na­ ročito ne m ogu ništa protiv batina i grubosti (supruga i muškarca). Nekad je to bilo „muško pravo" (trpljeno i čak odobravano), a i -danas se sreće ta pojava (i u „civilizovanom svetu”) koja je poslednjih meseci ove godine žena izazvala više radoznalosti nego gnušanje i osudu. Pre četiri godine je Erin Pizi, majka više dece, trideset dve godine stara, osnovala u jednom london­ skom kvartu „Centar za socijalnu pomoć ženama". Od tog vremena otvoreno je ovih institucija u više mesta u Engleskoj, i nedavno u Irskoj. N ajveći broj žena koje su prošle kroz ove centre ili su u njim a danas (oko �ŽENSKO PITANJE 23 10 000) jesu tučene žene; obično žene sa decom, žene koje su muževi (po pravilu) fizički zlostavljali, nanoseći im često teške udarce po svim delovima tela. Ove žene su tražile pom oć i utočište ne samo da se leče od povreda već da bi izbegle nova i dalja mučenja. N ji­ hova svedočanstva su porazna, ali bolni krici ovih žena nisu „specijalnost" engleskih muževa i nisu odjekivali u ćelom svetu samo u prošlosti. Za razliku od drugih žena, koje su ćutale i danas ćute, pojedine od njih iz institucije Erin Pizi počele su da govore.1 One govore «) i za sebe i za sve tučene žene ili one koje neće biti u stanju da savladaju „mušku vlast” i „silu” . U ovoj godini žena (pred ulazom čovečanstva u tre­ ći milenijum) žene su tučene, a neke od njih su razoru­ žane pred udarcima muškarca (jačeg). Nisu samo proleteri koji tuku i ugnjetavaju žene (po mnogim istraživanjima) oni to čine danas manje nego ranije i manje u odnosu na druge klase. T o su činili i aristokrati,1 ) a danas čine „gazde” i „gospoda” .1 ) 1 2 U dugoj pisanoj ili poznatoj istoriji ljudskog druš­ tva jedna „dobra” kazna za ženu shvaćena je kao op­ ravdana i nužna; i „ništa ružno” da bi se ,,u kući uspostavio m ir i red” . Kazna se prim enjivala i skoro uvek prema ženi; ženi koja je od pojave patrijarhata smatrana kao „mutivoda” , nosilac skandala i greha. Takvoj kreaturi se u srednjem veku stavljao zaključa­ ni ,pojas nevinosti” , a prema opštim shvatanjima i na­ vikama, ne samo blaziranih i cinika, danas jo j pripada „lanac oko vrata” . . . v - E. Pizev, Ne viči toliko, susedi će te čuti, knjiga koja se uskoro objavljuje i na francuskom jeziku u izd. „Femmes” . “ ) Francuski pisac Kontesa de Segir (Sćgur) opisuje kako general Durakin „tufie po stražnjici" gospođu Popovski uz nasmejano radovanje prisutnog otmenog društva. “ ) Savremena bumorištička i i(porno”-literatura je puna ovakvih scena Tući žene je još uvek znak lažne snage „jakog pola", zadovoljstvo bednika i mraćnjaka. �24 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ Tragedija barbe žena za oslobođenje od batina po­ kazuje da, i pored svih njenih nesumnjivih uspeha u borbi za jednakost i oslobođenje, ona u znatnom delu ostaje ne samo ugnjetavana već i ponižavana, kako u svom ljudskom, m oralnom tako i u neposrednom fi­ zičkom biću; u onom Sto je u n joj najdragocenije i najspecifičnije, u njenom telu. Bez ovog dostojanstva sva prava postaju iluzorna, a borba za njih besciljna. Kao i uopšte, tako je i ovde ljudsko dostojanstvo istovrem eno najvažnije pravo čo­ veka i tim e početak i najviši izraz emancipacije žena. Mnogi progresivni civilizovani lju d i u svetu na rečima često vrednuju to dostojanstvo, ali se skoro u svim zem ljam a i sredinama zatvaraju oči i uši pred kricima k o ji proizilaze iz bola i patnje žene. N iko nema više prava da ravnodušno prolazi pored zatvorenih vrata koja prigušuju krik i urlik tučene žene. Tako ponaša­ nje n ije izraz „zaštite privatnosti" i „nemešanja u tu­ đe stvari” , već je prim er ljudske ravnodušnosti i se­ bičnosti; k o se tako ponaša gubi svoj ljudski lik i svoje dostojanstvo. 7. Bez pojave i jačanja socijalizma, bez akcije, paro­ la i uspeha borbe Crnaca, bez nezadovoljne i odgovorne omladine i uopšte bez oslobodilačkih pokreta ugnjeta­ vanih naroda, grupa i „m anjina” , i u krajn joj liniji, bez potencijala i strategije klasne borbe udružene sa bor­ bom masa i naroda za novi i b o lji život, situacija žena bi ostala i dalje bez izlaza a pravci u kojim a se ti izlazi traže i nalaze ostali bi blokirani i ogra­ đeni bodljikavom žicom neznanja, nametnutog i prih­ vaćenog porobljavanja i potčinjavanja. T o se posebno odnosi na oslobođenje žene koja je od svih društvenih grupa najduže trpela zatvorenost i vremenski najduže bila predm et dom inacije i eksploatacije. Proces oslo­ �2ENSK0 PITANJE 25 bođenja iz ovakvog položaja i odnosa prolazi kroz isto toliko duge i teške periode kroz koje je prolazio i pro­ ces uspostavljanja žene kao objekta istorije i društveno-političkih, a pre svega muških odnosa. Proces „vraćanja otuđenja", isticao je Marks, ima isto traja­ nje i prolazi kroz iste ograničenosti i dvosmislenosti, zabune i samozablude, kao i sam proces otuđivanja. T o je opomena protiv nervoze i uobraženosti, ali ne i po­ ruka za odlaganje i čekanje. S obzirom na sve to, međunarodni značaj ženskog pitanja se mora shvatiti ne samo kao ujedinjavanje svih žena za oslobođenje iz statusa potčinjavanja i ponižavanja, već i kao međusobni odnos njihove oslobo­ dilačke svesti i akcije i opštih društvenih, političkih, kulturnih i moralnih pokreta za prevazilaženje diskri­ minacije i dominacije u savremenom društvu. Bez uza­ jamnosti, sarađnje i koordinacije opšteg oslobođenja čoveka i specifičnog oslobođenja žene, prvi pokret je ograničen, a drugi pada u izolovanost. Praksa hijerar­ hijskih odnosa među njim a (neko mora „uvek biti glav­ ni i centralni” ) slabi ih pojedinačno i u celini. Geto je okvir za održavanje zaostalosti i podelu društvenih grupa, a u njemu i pomoću njega ne može se voditi oslobodilačka akcija ni postavljati društvena i specifična svest žena, a još m anje se ona m ože raz­ vijati i aktivirati. Oslobođena izolacije i svesna svoje osobenosti, sposobna da je manifestuje u svojoj i u op­ istoj oslobodilačkoj akciji i misli, žena je danas znača­ jan, iako ne isključivi kvasac revolucionarne atmosfe­ re, kao što je njen položaj merilo iskrenosti snaga koje hoće da menjaju društvo. Dubljih i stvarnijih društve­ nih promena nema ako se ne odnose na sve i svakoga, jer inače revolucionarna misao postaje a pstrak dflg?^ �26 Dr JOVAN ĐORĐEVIC akcija kretanje u krugu 'koji obeležavaju prošlost i za­ ostalost. 8. N e postoji identičnost između žena i žene, kao što nema uniform nosti u položaju žena ni u svetu, ni u svakoj pojedinačnoj zem lji. Klasna struktura, istorij­ ske okolnosti, društveni, ekonomski i kulturni deter­ m inizam i ovde vrše svoj uticaj. Položaj i problem i žena i njihovog oslobođenja m enjaju se u odnosu na društvene klase i društveni sistem u kome one žive; u odnosu na stupanj kulturnog razvitka i odgovarajuće kodekse norm i koje regulišu shvatanja, osećanja i po­ našanja pojedinaca i grupa. Uslovljenost položaja žene stanjem jednog istorijski konsistuisanog društva i postojećim objektivnim društvenim strukturama i klasnim odnosima — danas je radna hipoteza svih istraživanja društvenih nauka. Sve ozbiljn ije sociološke ankete, objavljene u toku poslednjih godina, ukazuju da se nijedan od proble­ ma položaja, uloge i značaja žene, od porodice do po­ litike, ne postavlja u istom vidu i značaju u sistemima k o ji se društveno i politički bitno razlikuju, ili neza­ visno od nivoa njihovog m aterijalnog i kulturnog raz­ vitka, od preovlađujućih ideoloških i moralnih shvata­ nja. Uzm im o kao prim er, problem eksploatacije žene u braku i u domaćinstvu. Pojedini zapadni sociolozi, zas­ nivajući svoje zaključke na širokom em pirijskom istra­ živanju, smatraju da građanka, žena buržuja, pre eksploatiše svog muškog partnera nego što je eksploatisana od njega. Neki od istraživača skoro cinično doda­ ju da je u savremenom buržoaskom braku i sama do­ minacija izvrnuta, tako da je pretežno muškarac njen objekat i to i kad brak ne znači zarobljavanje slobo­ de muža, kad ne postoji vešto iskorišćavanje afiširane neslobode žene u korist njenog slobodnog povre­ �ŽENSKO PITANJE 27 menog izlaska iz braka i manipulisanje sredstvima „za­ jednice", ne samo onim koje je žena unela u brak. Ovo „izvrtanje odnosa" bi se zasnivalo na neradu i do­ kolici (lenstvovanju) žene (što podržava cela ideologi­ ja „uspešnog" buržoaskog braka) i na javnom i ličnom moralu, k o ji podržavaju istovrem eno sliku žene „lu1> ke" i fetiša, i korišćenje te „slike" za konkretni para­ zitizam i preokretanje svih zvaničnih, od društva pro­ glašenih fo rm i „nerazlučive bračne zajednice". Crkva (naročito katolička), održavajući princip „nerazlučivosti” braka, podržava i stvarne odnose dominacije i eksploatacije u kojima se ob jekti i subjekti m enjaju i to češće na štetu muškarca. Takva situacija ne postoji ni .u radničkim porodi­ cama i brakovima (gde je žena u osnovi objekt više­ struke eksploatacije i dominacije, tj. gde žena ne može biti parazit kome se svi dive), ni u malograđanskim institucijama ovog karaktera (ukoliko malograđanski parovi i porodice ne im itiraju ponašanja odnosno mo­ ral buržoazije, što je inače sve češće ne samo u razvi­ jenim kapitalističkim zemljama). Pored svega tog (čije saznanje kao takvo može smanjiti uticaj utopizma i pojave preterivanja koje nalazimo u opštim raspravama o ženama), postoje za­ jednički problem i žene kao takve k o ji prevazilaze po­ jedinačne probleme žena. Oni čine ono što se naziva specifičnost problematike žene. Dijalektička logika od­ nosa između opšteg (univerzalnog), pojedinačnog i po­ sebnog (specifičnog), spasava istraživače i studiju veštačkih problema, misao i akciju žena, kako od prag­ matizma i fragmentarnosti tako i od apstraktnosti i frazeološkog uopštavanja. 9. Od svih savremenih društvenih problema onaj ■koji se odnosi na žene (na čoveka uopšte) je najslo- �28 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ ženij i i još uvek otvoren za stvarnije razumevanje i rešavanje u teo riji i praksi. Razlog je jednostavan: to je problem društvenih i ljudskih odnosa. U odnosu f žene prema društvu i drugom, a posebno muškarcu, nalazi se rezim e svih međusobnih osnovnih društve­ nih i prirodnih odnosa ljudi. U tom odnosu se interi-* zuju istorijski, savremeni i budući društveni odnosi “ i izražavaju odnosi između dva partnera različitog pola čije jedinstvo je osnovni uslov društvene repro­ dukcije i obnove čoveka. U konkretnom odnosu izme­ đu žene i muškarca se stvaraju, ostvaruju, proveravaju, oplem enjuju ih izobličavaju instinkti i potrebe koji čine suštinu ljudske i socijalne energije; uslovi za ljud­ sko individualizovanje i ■samoostvarivanje, a to su seksualno zadovoljenje, ljubav, prijateljstvo, uzajam­ nost i uopšte sublim iranje i eksteriorizovanje ljud­ skog, u prirodnom i humanom značenju ovog pojma. , Bez isticanja i obuhvat anja ovih složenih odnosa žensko pitanje gubi istovrem eno svoju opštost i spe- I cifičnost i postaje apstraktno ili političko u vulgarnam značenju ovog pojma. Bez zadovoljenja žene u svakoj konkretnoj i pojedinačnoj ženi nema njenog | f punijeg oslobođenja, tačnije ostvarenja. Mera postig­ nutog oslobođenja je u ostvarenom biću žene. Psiho­ logija, i naročito psihoanaliza, u znatnoj m eri su uti­ cale na to da se otk rije i uvaži ovaj individualni vid ženskog pitanja. To se i danas čini često primenom jed ­ nostranog psihičkog determinizma, kao što se i soci­ ologija žene i danas slabo razvija, preopterećena jed­ nostranim sociologizmom. Nem a područja istraživanja u kom e jednostrani i pravolinijski determinizam ne proizvodi u toj m eri po­ luistine kao što je to studija žene. Naklonost pojedi­ nih intelektualnih i političkih krugova da svoje ori- �ŽENSKO PITANJE 29 jentacije i akcije zasnuju na jednoj superdeterminističkoj ideji m ože objasniti, ali ne i opravdati, popular­ nost koja se širi u ikorist površnih i jednostranih teori­ ja socio-psihoanalize; a naročito teorija bizarnog biv­ šeg marksiste i frojdovca Rajha, k o ji je poreklo fa­ šizma svodio na seksualni problem . Obnavljajući stare i odavno napuštene koncepcije o biorasističkom tuma­ čenju istorije, Rajh je uneo izvesne devijacije u savremenu praksu tziv. seksualne revolucije. Ako se problem i žena ne mogu svesti na problem žene kao takve, oni se ne mogu ni oštro odvajati. Oni čine jedinstvo i to jedinstvo u različitosti: jedinstvo u kome se vidovi stvarnosti suprotstavljaju i dopunjuju, isprepleću i odvajaju. Nem a punog oslobođenja žene bez oslobođenja žena i vice versa. Ostvarenje žene ne­ gira i prevazilazi odnose i situacije k o ji traži i izra­ žava ovaj dvostruki proces njenog oslobođenja. Ostva­ renje žene sledi put ostvarivanja ljubavi u njenom ko­ lektivnom i individualnom značenju. Ljubavni odnos pretpostavlja slobodu i jednakost, ali i nešto više, tj. slobodu i jednakost koje se ne mere, već se izazivaju, dopunjuju i prelaze u nove ljudske kvalitete. U nemerenoj i neizm erljivoj recipročnosti žene i muškarca, ličnost koja voli postaje svoja i stvara ljubav („ljubav izaziva ljubav” , kaže Marks); a ukoliko to čini stvar­ nije i više, i ona postaje bolja, odnosno b o lji je onaj koji to čini. („V o li me više da bih i ja bila dostojna tvoje ljubavi” — glasi jedan od najlepših stihova en­ gleske i svetske ljubavne i misaone poezije). U takvom odnosu nastaje istinitost i ostvarivanje ljudskog bića, a tim e i žene, žene koja nije neprijatelj i suprotnost drugom (muškarcu), već su zajedno, kao „par” (dvojstvo, a ne neizbežno i brak), nova pluralis­ �30 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ tička i individualna stvarnost (dvoje su prava stvar­ nost", piše Ogist Kont). 10. Borba pojedinačne žene protiv pojedinačnog muškarca i u m ikroorganizm im a društva (porodica, susedstvo i okolina) n ije istoveitna sa kolektivnom bor­ bom žena; ove borbe nisu podvrgnute istim zakonitos­ tima niti rađaju iste probleme. Prva je u svim istorijskim epohama, i danas je, individualni odnos k o ji se ogleda ne samo u pojedinačnosti subjekta i problema već i u tom e što on sadrži nešto što često prevazilazi kolektivne okvire i situacije, obuhvatajući razlike u strukturi i mentalitetu ličnosti, u spremnosti da se koristi drugim i da se protiv njega iskorišćavaju pred­ nosti i slabosti angažovanih partnera. U drugoj borbi postoji kolektivni odnos žena prema vladajučim druš­ tvenim i političkim , kulturnim i moralnim struktura­ ma i vrednostima. Ove dve sfere ženskog pitanja nisu jednake, ali se dodiruju i prepliću. One se m oraju razlikovati, ali ne i izdvajati i suprotstavljati. U društvu u kome su sve žene ugnjetene, odnosno u kome je žena kao takva ugnjetena, svaka žena u m ikroorganizm im a društva (porodica, brak i uopšte odnos žene i muškarca) nije i ne mora biti u ropskom položaju. „V o lja za m oć" i za potčinjavanje drugog u političkom smislu je ekonomski i druš­ tveno uslovljena, ali ona ima izvor i u individualnoj psihi čoveka. U njenom ispoljavanju pol m ože imati samo posredničku i sekundarnu ulogu. To znači da je naučno neosnovana uobičajena podela na „ja k " i „slab” pol; na muškarca, kao „urođenog osvajača" i „gospodara” , i na ženu, kao „pasivnu" i samo sebično „posesivnu ličnost” . U ovim konvencionalnim i vulgarizovanim ocenama, koje ispunjavaju ne samo pomod­ nu savremenu publicistiku već i u nizu radova sa nauč­ �ŽENSKO PITANJE 31 nim pretenzijama, nalazi se m išljenje koje se zasniva na empiriopsihizmu i empiriokriticizmu. Pri tome, nema znaka da se prelazi granica ovak­ vog mišljenja u pojedinim modernim shvatanjima pre­ ma kojima se izvesne negativnosti u ponašanju i men­ talitetu i savremenih žena objašnjavaju, a kasnije i opravdavaju, time što su one bile (i još uvek su) ugnjetene. Na planu psihologije i ideologije nejednakost, potčin javan je, a naročito ugnjetavanje proizvode i po­ zitivne i negativne osobine i posledice, čiju ocenu vred­ nosti jedino m ožem o zasnivati na kriterijum u slobode, istine i borbe za ljudsku autentičnost i novi život. N ik o ne može tražiti za sebe nova prava zato što je bio ug­ njetavan; nova ljudska prava proizilaze iz ukidanja i prevazilaženja, a ne iz činjenice same ugnjetenosti. N ovi život se ne pravi na osnovu rezidiuma prošlog stanja nejednakosti i ugrožavanja jednih od strane drugih.«) Mehanističko je, a time i idealističko, m išljenje (ko­ je između ostalih zastupa Sartr)1 ) da je ženski pokret 4 zbir akcija i stavova pojedinih žena. Taj odnos nije zbiran, već dijalektičan: uzajamno uslovljen, kontra­ diktoran i komplementaran. Pojedinačna žena i ženei nije ista stvarnost. Pored opštih i zajedničkih crta, one i ona su specifična stvarnost, posebne manifestacije ljudskih odnosa i čoveka. U pojedinim ljudskim odnoJ sima, naročito u ljubavi, postoji određena ljudska po­ treba ne za jednakošću, već za ujedinjenjem; više za davanjem nego za primanjem. Poznato je da je snaga ljubavi (ne samo žene) u predavanju i divljenju dru­ '») V. razgovor Simon de Bovuar i Sartra o „ženskom pitanju", str. 24« ove knjige. *0 Isto. �32 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ gom . Drugi nije uvek „pakao", on može biti najbo­ lje „ ja ” . Pravo oslobođenje žene (čoveka uopšte) jeste u za­ dovoljenju i ostvarivanju složene ličnosti, koja se ne m eri prosečnim m erilim a, je r je svaka žena i posebna ličnost po sebi; a još m anje se m ože m eriti m erilim a koja važe u .političkoj akciji i političkom pokretu, je r o n i u svojim zahtevima neizbežno prelaze pojedinačnost i teže uniformnosti. 11. Svaka žena ne m ora biti naklonjena da se uklju­ č i u politički, odnosno u opšti masovni ženski pokret, niti je ona uvek u njemu pozitivna i korisna snaga. S druge strane, zajednički pokret žena (revolucionarni ili reform istički), iako m ože ograničavati ili zbuniti že­ nu u njenoj konkretnoj životnoj situaciji i poziciji, no­ si u sebi i nove mogućnosti za podizanje njene svesti i rešavanja odnosa „ ja " i „m i" (tako da „m i" ne bude više „o n e " ili „on i", kao što to još uvek tvrdi ne mali broj žena, i kad nisu fem inistkinje). Politički pokret daje pojedinačnoj ženi nove snage vi perspektive, kako u opštoj borbi za njeno oslobođe­ nje tako i za njeno lično zadovoljenje i ostvarivanje. U zavisnosti od karaktera i vrednosti ovog projekta, žena postaje „drugarica" i „sestra", razume bolje i doživ­ ljava ravnopravnost tako da se oslobađa težnje za nejednakošću i za iskoriščavanjem drugog, što je često izraz težnje za osvetom ili zadržanog kompleksa ranije ugnjetenosti. Ovakvu funkciju nema i ne može imati svaki po­ kret. T o je iskustvo mnogih žena; ovo iskustvo goni pojedine i borbene grupe žena da ovakvu funkciju tra­ že samo u čisto ženskom i partikularističkom (feminnističkom ) pokretu. Pozivanje na revoluciju i na izvesni form alni revolucionarni dinamizam ne m enja pri­ �33 2ENSK0 PITANJE rodu ovakvog pokreta, tj. ne podiže pokret do sposob­ nosti da razreši postojeće i često obnovljene dileme između individualnog i kolektivnog, između „ja " i „m i” . Istorija i savremena praksa žena pokazuju da ovu funkciju može imati samo društveno-politički pokret, sa odgovarajućom strukturom i organizacijom, koji je no­ silac istinske oslobodilačke i humanističke ideologije i akcije i čiju slobodu akcije omogućuju demokratske i oslobodilačke snage, što u savremenom društvu zna­ či ujedinjene i svesne grupe radnih i sve više emancipovanih ljudi, odnosno žena. To je onaj isti pokret koji je osposobljen i usmeren da nosi ne samo projekt ko­ munizma već i da stvara zajednice slobodnih i brat­ skih ljudi i naroda, i to sve više na planetarnom planu. III 1. Isticanje specifičnosti situacije i bića žene nije nova pojava u istoriji misli: od Platona do danas žena je, u ovom pogledu, predmet i sadržina velikog broja filozofskih i umetničkih dela, i to među najsnažnijim. Nova i savremena pojava je sve veći interes društvenih nauka za ženu i njene probleme i time podizanje pro­ blematike žene na nivo opštih društvenih i teorijskih pitanja. Problemom žene se bave danas skoro sve druš­ tvene nauke, od sociologije, politikologije i antropolo­ gije do socijalne psihologije i prava. Ali ni prirodne nauke ne izostaju u tom pogledu: dugo vremena pri­ svajana kao predmet biologije, žena danas nalazi sve značajnije mesto u radovima psihologa, a naročito u oblasti psihoanalize. U toku poslednjih godina, a naročito u 1975, napi­ sano je u svetu više knjiga i studija o problemu žena �34 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ nego u celokupnom prethodnom periodu. Nem a skoro nijedne zem lje u k o joj za vrem e međunarodne godine žena nisu objavljeni istraživački radovi i teorijske re­ fleksije o ženskom pitanju. N a engleskom, francuskom, švedskom,/ španskom (izuzetno na ruskom i kineskom jeziku, a sasvim izu­ zetno u socijalističkim zem ljam a) objavljeno je neko­ liko stotina knjiga koje su isključivo ili pretežno po­ svećene ženi. Nem a skoro nijednog časopisa iz oblasti društvenih nauka, politike i kulture koji u ovom p e ri-1 1 odu nisu objavili najm anje jednu studiju, prikaz ilij| osvrt o ovim problemima. Do tog vremena svedena na položaj čitaoca uglav­ nom „ženskih” i modnih publikacija, žena je postala opšti i aktuelni problem filozofske refleksije, naučnog istraživanja i drugih ozbiljnih studija i proučavanja. U tom e se m ože naći i pomodnost ili refleks jedne me­ đunarodno proglašene „ženske godine” , ali ova mno­ gobrojna literatura, pored svestranosti i različitosti u postavkama i naučnoj i idejnoj vrednosti, pokazuje kako jednu novu orijentaciju, prvenstveno društvenih nauka, tako i spremnost i sposobnost niza pisaca i naučnika, od k o jih su mnogi i žene, da se proširi pro­ blematika društva i horizont znanja na jednu neoprav­ dano zaboravljenu i potcenjenu oblast. Pojedine žene i kritičari dosadašnjeg razvitka društvene svesti i na­ učne misli pripisuju tu zaostalost uglavnom „mahizmu” ili čak „fa lok ra tiji” . Ali, ne može se sporiti to da su i mnoge žene, naučnici i filozofi, pisci i umetnici, radije obrađivali problem e k o ji nisu bili tesno vezani za ženu i uopšte za interese žena i njihove načine gle­ danja na sebe i druge. Može se reći da su se žene više bavile muškim problemima, kao što su se robovi �2ENSK0 PITANJE 35 više bavili gozbom gospodara (Aristofan) i Crnci živo­ tom i kućom belaca (Fokner). 2. Pored obimnosti ove literature koja govori sa­ ma po sebi, nužno je istaći njen izuzetan značaj koji proizilazi iz sadržine i kvaliteta znatnog broja radova posvećenih ženi. Žena je proučavana (što ne znači da je potpuno i svestrano proučena) u svim raznovrsnim situacijama i odnosima u kojim a se od početka druš­ tvene istorije nalazila, a naročito u onima pod kojima danas živi, dela i misli. Ona je ispitivana od ekonomskog, društvenog, po­ litičkog i kulturnog položaja do odnosa u porodici, prema muškarcu, drugim ženama i prema sebi. Sve do ovog perioda, koji na intelektualnom i mo­ ralnom planu znači renesansu žene i ženskog pitanja uopšte, svetska literatura o ženi se svodila najčešće na književnost o idealizovanom ili degradiranom ženskom biću, na pravne rasprave o formalnim odnosima žene u braku i na njene obaveze prema deci, kao i na mno­ gobrojne radove koji su ponavljali pozitivne ili nega­ tivne misli o ženi kao mitu i o njoj kao „dragom ” , ali — „po prirodi” nižem biću. Izuzetak u ovom pogledu predstavlja poznato delo Fridriha Engelsa Poreklo porodice, Bebelova knjiga Žene i socijalizam, i Lafargova studija Problem i žene u kojima su razrađene neke osnovne Marksove misli 0 ženi, njenom položaju u kapitalizmu i u budućem komunističkom društvu. Posle ovih pionirskih radova, marksistička misao je bila samo izuzetno okrenuta prema ženi i njenoj problematici. Međutim, bez dela Marksa, Engelsa i Bebela, a docnije i Lenjina, savremena literatura o ženi ne bi pokazivala nove rezultate 1 novi kvalitet; bez njih ne bi bilo ni značajnih priloga ovim pitanjima od marksistički inspirisanih teoretiča­ �36 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ ra i pisaca. I u ov oj oblasti teorijske misli i naučnog ispitivanja konzervativna i reakcionarna misao se ućutala, ukoliko n ije jalova. Stvaralačka misao je ona ko­ ja polazi od marksizma i inspirisana je njim e. Ona da­ nas nastoji (i većinom uspeva) da proširi i obogati na­ učni studij žene. Ako je akt kompetentnih i darovitih pisaca, ona postiže ujedno da .proširi predmet i vidi­ ke kako marksizma tako i savremene društvene nauke. Združena sa revolucionarnim preobražajim a i ten­ dencijama u savremenom društvu, marksistička naučna misao je omogućila i doprinela da se žensko pitanje po­ stavi kao totalno i višedimenzionalno pitanje i da se pojedine nedoslednosti, površnosti i form alizm i u sa­ vrem enom (i m arksistički usmerenom) načinu m išlje­ nja, kao i u prim eni marksističkih stavova o ženi (na­ ročito ponegde u socijalističkoj praksi) stave pod oštri­ nu sopstvene kritike i m odernizovane naučne misli, osvetijene novim iskustvima i pogledima i novom kritikom . Determinisanost ili „superdeterminisanost” mark­ sizma u odnosu na postavljanje i rešavanje problema žene ne može značiti i ne znači (za marksiste i uopšte) n jihov monopolizam u ovoj oblasti društvene prakse, akcije i misli. N e može se danas potcenjivati ozbiljan doprinos niza istoričara, sociologa, politikologa i kri­ tičkih psihoanalitičara i psihologa za konstituisanje ako ne „jedne nauke o ženi” , a ono izvesno jednog kompleksnog studija o ženi kao svestranom i višedimenzionalnom subjektu društva i sadašnjice naročito. Iz ove ocene ne m ože se izostaviti ni činjenica da su same žene dale svoj nezam enljivi ulog i u ovoj oblasti saznanja. Ako predviđena „nova nauka o ženi” (ili, skrom­ nije, kompletni studij žene) ama izvesnu budućnost. �2ENSK0 PITANJE najveća zasluga za to pripada nizu žena sociologa, an­ tropologa i psihoanalitičara, kao i žena koje su preuzele ulogu aktivnih i misaonih boraca u savremenom pokre­ tu za oslobođenje žena u čiju spontanost one nastoje da unesu misao o ženi, o njenim problemima i potreba­ ma, mogućnostima i težnjama: u savremenom društvu, a naročito u novom, socijalističkom društvu, za k o je se one, u večini, zalažu. 3. Za ocenu dalekosežnosti promena u načinu miš­ ljenja o pojedinim pitanjima položaja, osećajnosti i težnji žene, naročito u odnosu na muškarca, može po­ služiti novo tumačenje M olijerovog Don Žuana kao istorijske ličnosti i kao književnog dela. Na jednom nedavno održanom naučnom simpozijumu,is) na kome su glavnu reč imali književnici, istoričari, politikolozi, i sociolozi marksisti (i to pretežno žene), najpre je postavljena razlika između jednog „seksistiokog" mita (donžuanstva) i Don Žuana kao stvarne istorijske ličnosti u M olijerovoj komediji, a za­ tim je na osnovu dublje i originalne naučnoistorijske i sociološke analize pokazano da je u Don žuanovoj ličnosti sadržana kritika muškog „seksizma"; da je u tom delu, u stvari, ismejan i opovrgnut m it o uobraže­ nom i nadmoćnom „osvajaču žena" i data osuda dru­ štva koje je ljudske odnose podredilo raznim religiozno-monarhističkim i patrijarhatskim hijerarhijama. Niz naučno zasnovanih i kritičkih radova savremene literature o ženi ističe se već tim e što postavlja granice između mita i stvarnosti i uspeva da demistifikuje kako pojam žene tako i muškarca. To nije moglo “ ) Ovaj simpozijum je održan u Internacionalnom kulturnom centru £,tra?cu*“.°™ tnestu Scrlzi-la-Sal (juna 1975) pod predsedniStvom poznato« nlozoia Kirkegara. Simpozij um je obuhvatio veliki broj priloga mladin i stanjih istraživača 1 naučnih radnika oba pola. �38 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ biti učinjeno bez istovrem enog dem istifikovanja niza pojava, institucija i vrednosti ko je su činile osnovu dosadašnje „civiliza cije". To se, najpre, ogledalo u raz­ nim pokušajima i težnjama da se razotkrije mit donžuanstva koji prema konvencionalnim shvatanjima iz­ ražava ideju o nadmoći muškarca, tobožnjeg osvajača, a objektivno prikriva vladajuću ideologiju feudalnog riterstva i buržoaske privatne svojine o ženi kao ,,plenu” i time kao predmetu sa kojim se „poigrava" „viša rasa". Tako je jedan m lađi književni istoričar (R. Miša) istakao duboki pad donžuanskog mita, čija je krajnja inkarnacija epileptički i impotentni knez Miškin iz Id io ta F. M. Dostojevskog. Sa više naučne ozbiljnosti i sociološko istorijske verodostojnosti, ne napuštajući pri tom analizu samog dela D on Zuan i muzike mnogih poznatih opera koje su stvarane po tom tekstu, pojedini mlađi naučni rad­ nica, ne samo m arksisti i ne samo žene, ističu sledeće činjenice na kojim a zasnivaju jedno radikalno novo objašnjenje Don Žuana i (time kritiku donžuanstva. Društvo u kom e je nastao D on Zuan je zatvoreno muško društvo čiju strukturu čini kruta hijerarhija: bog — kralj — otac — muž. Žena, zarobljenik religi­ oznih i moralnih zabrana i normi, a politički obesprav­ ljena, nema izbora izvan „.predodređenog", utabanog društvenog i ljudskog puta. Taj put čini: porodica pod vlašću oca, koji ženu, svoju kći, upućuje mužu ili bogu. Ona koja ne nađe muža i ne uda se za boga (ne uđe u manastir), nema drugi izbor nego da bude opšta stvar ili prostitutka. U ovom drugom slučaju ona ne pripa­ da sebi, već opet muškarcu: muškarcima kao kolektivu ili, kao što je glasila vladajuća ideologija (ne samo verska), ona je „nevesta đavola". U tim uslovima, don- �2ENSK0 PITANJE 39 žuanstvo je konsumirano, a u ličnosti Don Žuana je izražen antidonžuanizam. Ova istorijska ličnost, prema Molijeru, izražava osvetnički akt svih potčinjenih i uvređenih žena i kompenzaciju za njihov poni­ žavajući društveno-politički položaj. Don Žuan nije na­ stao van vremena i prostora. N jegova pojava uslovljena je određenom društveno-političkom i kulturnom si­ tuacijom i u tome leži veličina i smisao ovog umetničkog dela i snaga i inspirisanost njegovog tvorca, geni­ jalnog protivnika i kritičara režima koji predstavlja „kralj — sunce” („L'E tat, c ’est m oi” ). To jedino može objasniti stalni i raznovrsni inte­ res istoričara, naučnika i umetnika za ovo delo ovu lič­ nost, a ne želja da se održava jedna vulgarna istorija o pojedinim muškarcima kao „neodoljivim ” i „večitim osvajačima” „ženskog srca” . Čisto ,žensko srce” tog doba je kucalo samo za osvetu i oslobođenje, a ne za „predavanje” spojeno sa poniženjem. Genijalni umetnik i mislilac M olijer je morao osetiti da je ovo srce počelo da kuca „ulevo” . Dublji smisao ličnosti i ponašanja Don Žuana leži u nameri da ruši „vrednost” starog, hijerarhijskog i feudalno-monarhističkog zatvorenog društva: autoritet bo­ ga, kralja, oca i muža. On bogu uzima kaluđericu, ocu kćer, mužu ženu, a kralju njegove zakone i običaje. U još dubljem smislu Don Žuan izvodi ženu iz robno-novčane cirkulacije i uvodi je u svet prirode. Pod mantilom „spontanog osvajača” , on je vesnik slobode i prirodnog prava i oslobađa ženu statusa roba i objekta. On je prvi čovek u svetskoj literaturi koji se u tome ne koristi privilegij ama (očinskim, bračnim i političko-verskim). Prema ženi on uspostavlja odnose jednakosti: najprirodnije jednakosti dva seksa koji se slobodno opredeljuju i koji se traže, odnose zasnovane na spontanoj �40 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ želji i potrebi ljudskog tela i duha da postigne zadovolj­ stvo i sebe. D on Zuan je u tim uslovima oslobodilac, a ne osvajač: on oslobađa ženu (m uških) nametnutih zako­ na da bi je uveo u carstvo prirodnih zaikona. U našem veku D on Zuan, ni kao simbol ni kao društveno-politička uloga, n ije moguć. Ali, ne postiže se nje­ govo razumevanje i kritika, je r nije kompenzacija za ženu, time što se on danas često predstavlja kao ostarela, nemoćna i smešna figura. Pored toga, on je kao problem još uvek predm et različitih književnih, umetničkih i filozofskih tumačenja i dela, koja su se naročito pojavila uporedo sa novom literaturom o ženi. Ovaj ne­ presušni interes proizilazi iz otkrića prave istine o smi­ slu ove ličnosti i dela o njemu. On, istina je, više ne m ože biti simbol „večite superiorne muškosti". On osta­ je i jeste znak i putokaz otvaranja znatnog dela savremenog društva prema stvarnosti koja traži i obezbeđuje jednakost, dostojanstvo ličnosti i ljubav kao odnos uzajamnog ostvarivanja dva bića koja hoće sebe i dru­ gog, bez nametanja, pretnji, zabrana, potčinjavanja i sankcija. 4. Sim pozijum o D on Zuanu, koji je mogao biti, da je ranije organizovan, muška odmazda i revanš za go­ dinu žena, samo je povećao i ojačao poverenje žene u sebe i u borbu za novo i bolje društvo. Ovo samopoveren je i samopouzdanje je praćeno nizom novih pojava od interesa za žene. U ćelom svetu osnovani su raznovrsni vladini i nevladini centri i organi za proučavanje situa­ cije i problema žena. U francuskoj vladi je u početku 1975. godine osnovan „državni sekretarijat" (jedna vr­ sta m anjeg ministarskog resora) za „uslove žene" (na či­ jem čelu je jedna žena). Glas žena u njim a i izvan njih je sve glasniji i ubedljiviji. Žena više ne grca kad govori. N jen je glas sve kristalniji i odlučniji. �ŽENSKO PITANJE 41 Uporedo s tim, one same, ili u zajednici sa drugima i muškim saradnicdma uopšte, organizovale su desetine naučnih simpozijuma i drugih sastanaka posvećenih raz­ novrsnim problemima žene. Broj časopisa koje su že­ ne pokrenule i u kojima incijativno i slobodno rasprav­ ljaju svoja pitanja (i ona koja se njih tiču) je sve veći. U pojedinim zemljama žene imaju svoje izdavačke kuće koje, ako su nekad sektaške u izboru dela koje objav­ ljuju, nisu bez uticaja na razvijanje znanja, isticanje novih istina o ulozi i problemu žena u društvu, kao i na buđenje svesti žena i na masovnost njihove akcije. Sve ove institucije i akcije uticale su na rešavanje nekih aktuelnih pitanja od interesa za ličnost i položaj žena (kontracepcija, dozvoljeni abortus, liberalizacija ra­ zvoda, neka prava — privilegije za majke i trudnice) kao i na buđenje svesti žena u zemljama u razvoju, naročito u onim u kojima tradicija, vera i održavani opskurantizam drže još uvek ženu u podređenom i pasivnom po­ ložaju, ne samo prema muškaroima već i u odnosu na celo društvo. U celini uzevši, u situacijama koje se stvaraju, dru­ štvene nauke se oslobađaju niza opštih mesta, dogmat­ skih i tradicionalističkih mišljenja o ženi (i ne samo o n jo j). Savremena naučna misao oslobađa se i poslednjih oblika etnocentrizma, biocentrizma i najžilavijih ostata­ ka nacizma. Bez poznavanja žene i njene nove svesti o sebi, ova promena od dalekosežnog značaja za razvitak društva i nauke ne hi se mogla ostvarivati, što ne znači da je već i ostvarena. 5. Polje ispitivanja žene je beskrajno i neiscrpno. Ono tiraži makroskopske i mikroskopske metode, jer svako saznanje je u celind, kao što je naglašavao Heraklit, ali i u delu koje je pokazatelj celine, kao što je isti­ cao Hegel. Saznanje je istinitije ukoliko ima za predmet �42 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ vertikalne i horizontalne linije jedne stvarnosti. Misao koja ovo ne obuhvata prelazi preko stvarnog predmeta i zato se može nazvati dogmatskom i konvencionalnom. Pored toga, studija o jednom društvenom subjektu/ (konkretno o ženi) n ije naučna ako nije deo istorije i| teorije društva i ako ne otvara u njima nove horizonte. Bez istine o ženi nema pune i prave istine o društvu a čoveku, kao što se bez njenog oslobođenja i ostvariva-J nja opšta društvena i ljudska emancipacija ne mogu privesti kraju. I Jedna emancipovana žena je pre patetična i izolovana pojava, nego što je vesmik oslobođenja žena. Frag­ m entarno saznanje o ženi kao izolovanom pitanju do­ vodi samo do parcijelne i paroijalne istine i sadrži u sebi više ekstravagantnosti nego novih istina i ideja. Sve što je do danas napisano o ženama (i ono najbolje) ima značaj ako i ukoliko predstavlja prilog budućoj zaokru­ ženoj i svestranoj studiji o ženi; ti prilozi su utoliko podsticajniji i konstruktivnijd ukoliko su akt misli i is­ kustva žena k o je se ne izoluju u ženu (pasivno ženstve­ nu ili pobunjenu) i koje se ne odvajaju od opštih proce­ sa društvenih, kulturnih i misaonih borbi i preobražaja. Ovi radovi znače i doprinos borbi žena za emanci­ paciju ako osvetljavaju put i angažuju pokret u borbi za jedno demokratsko društvo u kome će žene, organizovane i pojedinačno, udružene sa svim oslobodilačkim i stvaralačkim pokretima savremenog društva, hteti da uspostave novi život, istovremeno slobodan, odgovoran i prozračan, najzad, autentičan ljudski život. Život s onu stranu hijerarhije d dominacije, m itologije i okultovanosti; život od čoveka i za čoveka. Život o kome je imaginativno pevao inspirisani komunar i veliki pesnik Rembo, a čije je puteve i mogućnosti nastupanja teo­ rijski utvrdio veliki naučnik i vizionar K arl Marks. �ŽENSKO PITANJE 43 6. Žena je vitalni i osnovni uslov postojanja i ži­ vota čoveka. Ona je, kao što je pokazao Engels, početak čoveka i društva sa svim njihovim protivrečnostima i lutanjima. Ona je, kao što peva Aragon, budućnost čo­ veka sa svim njegovim mogućnostima i izgledima koje sadrže nezadržive mutacije društva, kulture i misli, dinamizirane borbom klasa pre svega. To je sve uslovilo ne samo problematiku već i semantičnu složenost, dvosmislenost i ambivalentnost sa­ mih definicija, pojm ova i reči u odnosu na ženu. Na svim jezicima reč i pojam žena imaju više i raznih značenja u koja su utisnuti interesi i shvatanja različitih klasa, kulturnih struktura, moralnih režima i društveno-političkih sistema. To se odnosi i na jugoslovenske na­ cionalne jezike. Na srpskohrvatskom jeziku reč žena se upotrebljava da označi: 1) lice određenog (ženskog) pola; 2) suprugu (bez obzira na to da li je ili nije u bračnom odnosu); 3) onu koja je bila udata; 4) „kućnu pomoć­ nicu” (uopšte onu koja je u kućnoj ili hotelskoj službi); 5) opšti naziv za sve žene; 6) simbol (ženskosti ili žen­ stvenosti); 7) javnu ženu; 8) opšti naziv za sve uzraste, od ženskog deteta do starice; 9) pežorativni ili idealizovani odnos prema određenom licu suprotnog pola (u muškom rečniku „ta žena” ; „kakva žena” ); 10) pežora­ tivni odnos prema muškarcu kome se osporava muškost („on je prava žena” ); 11) „obična” žena, „prosta” žena, „dobra” žena i ista reč žena sa nizom drugih prideva, kojima se obično kvaldfikuje određena ličnost ženskog pola. Pored toga, u govornom jeziku, naročito muškom, u samom naglašavanju pojedinih prideva, upotrebljava se reč žena da bi se pojedina od njdh kvalifikovala ili da bi se odredio odnos prema njoj (naj­ češće u pogledu na ženski izgled ili telo). U političkom i pravnom rečniku kad se govori, na primer, o zaštiti i �44 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ pravima žene, često se podrazumeva i majka sa decom ili bez đece. U razvijenijim jezicim a reč žena ima znatno više značenja. (U teorijskom časopisu K P Francuske1 utvr­ «) đeno je da reč žena ima najm anje deset značenja.) U en­ gleskom, francuskom i nekdm drugim jezicim a za pojam žene se upotrebljava i reč „gospođa” (m adam e). U en­ gleskom jeziku, pored toga, u izvesnom odnosu pravi se razlika između „gospođa” (ledies) i „žena” (wom en), ta­ ko da se ovaj drugi term in rezerviše samo za „obične” žene, dok bi „led i” bila žena iz otmenih krugova. Za ovu razliku u jeziku ironično je prim etio oštroumni engleski pisac Oskar V a jld da vodi u jednu vrstu deseksualizovanja pojedinih grupa žena („viših krugova”) koje kao žene nestaju u korist jedne klasne kategorije. Od posebnog teorijskog i društveno-političkog (po­ red ideološkog, estetskog i intelektualnog) značaja je utvrđivanje i razlikovanje značenja izvesnih pojava koje čine sadržinu ne samo m nogih rasprava o ženama već i u znatnoj m eri sadržinu same problem atike o ženi. To su sledeći pojm ovi: ženskost i ženstvenost, a donekle i ženskarstvo i ženstvo. U objektivnom smislu, ženskost je izraz za skup osobenosti koje ne samo odlikuju ženu već je razlikuju od muškosti, odnosno muškarca; otuda se pod „že­ nom ” često podrazumeva ženskost. U tom smislu žen­ skost je izraz za specifičnost i identifikovanje žene i tim e za njeno razlikovanje od bića drugog pola, odnos­ no od muškarca. Ženskost ne uspostavlja razliku iz­ među žene i muškarca kao ljudskih bića. Ta razlika je specifična karakteristika između ljudskih bića različitog pola. S obzirom na to, neosnovano je terminološko >•) Nouvelle critique, br. 82 za 1975. godinu. �2ENSK0 PITANJE 45 razlikovanje između žene i čoveka koje preovlađuje ne samo u literaturi X I X veka već i danas. U antropološkom i društveno-političkom značenju žena je čovek u istoj meri kao i muškarac, što ne znači da među njima ne postoje biološko-psihičke i socijalno-kultume razlike uslovljene prirodnim razvitkom vrste i društvenim razvitkom ljudskih individua. Polazeći od ovog saznanja, pojam i jezički kriterijum razlikovanja ljudskih grupa na ovoj osnovi jeste razlika između žene i muškarca, a ne između „čoveka" i „žene” , jer je žena u osnovi isto ljudsko biće kao i muškarac.1 ) 7 Ženskost se često pojmovno i jezički izjednačava sa „ženstvenošću” . Ovom drugom pojmu se pripisuju pre­ težno psihičko-emotivne karakteristike u kojima se, u zavisnosti od ideologije i društvene strukture epohe, utvrđuje čas osećajnost sa potčinjavanjem i posluš­ nošću, čas emocionalnost puna m isterija i nepredvid­ ljivosti. Najpoznatiji metafizički izraz ženstvenosti sa­ drži romantizam X I X veka, a njegov filozofsko-poetski izraz dat je u delu J. W. Getea, koji je ujedno iskovao poznati termin „večito žensko” (evich veiblih). Pod ženskarstvom se podrazumeva pežorativno i mizogensko značenje ženskosti ili ženstvenosti, ili samo negativna strana psihe i ponašanja žena. U nizu radova o ženi, naročito od radikalnih feminista žena, svi ovi pojm ovi se odbacuju kao tenden­ ciozni, a ove reči kao izrazi muškog (čak falokratskog) „govora” . Bez obzira na to, zadatak je društvene nauke da ih odredi, a naučni studij o ženi ne može ih zaobići da ne bi pao u idejno sektaštvo i problemsko siro­ maštvo. , w) U francuskom jeziku upravo se, u odnosu na razlikovanje prema ženi, muškarac označava kao covek (l’homme), što je poslcdica uticaja ..mahistićkog" govora. �46 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ „Ženstvo” (izraz za teško prevodivu francusku reč „fćm initu dć") je prihvaćen po analogiji sa pojm om „c m s tv o " („nćgritu d e") k o ji je prvi upotrebio i pustio u prom et senegalski predsednik, pesnik Sengor. Ova ko­ vanica nije do danas šire prihvaćena (utoliko pre što teži da označi posebni rasnopsihološki supstrat revandikacije i pokreta žena koji bi bili izvan opštih zakona o društvu i njegovom razvitku). Ovaj pojam nije dobio širu primenu ni u zem ljam a u kojim a je nastao (Fran­ cuska, SAD) i samo se izuzetno, od strane manjinskih grupa ženskog pokreta u zapadnom svetu, prihvata kao izraz osobenosti ideologije oslobodilačkog pokreta žena. Nem a teorijskih i političkih razloga da se traže biološko-psihološki koreni savremenih oslobodilačkih ideologija i svaki pokušaj u ovom pravcu slabi uticaj naprednih i demokratskih pokreta i smeta ostvarivanju interesa žena (danas i uopšte) i vraća naučnu misao o društvu na biologizam , a tim e i na idealizam. 7. Sve što se odnosi na ženu izraženo je zamenom i mešanjem m itova i istine, m itologije i realnosti. Žena je suviše dugo bila (i danas je ) u robnoj cirkulaciji da ne bi bila m istifikovana i fetišizovana. Naučna studija o ženi nužno m ora razlikovati ženu kao mit i ženu kao socijalno, ljudsko i svojstveno biće. Sve je u odnosu na ženu još uvek istovrem eno m istifikovano i realno, što je jedan vid dvostrukosti birokratskih i realnih pojmo; va koja, prema Marksovom mišljenju, karakteriše savremenu misao klasnog i birokratizovanog društva. U pojm ovim a „ženskost" i „ženstvenost" (i dru­ gim koji se izvode iz termina žena) ima nesumnjivo elemenata m itskog i čak mistifikatorskog. Odbacivanje ovih pojm ova a p riori, pod izgovorim a da su u njim a nataložena značenja određenih klasa, ideologija i ljud­ skih grupa (muških), sprečava da se oni kritički shvate �2ENSK0 PITANJE 47 i da se problematika žene postavi u svim njenim vido­ vima i dimenzijama. Saznanje žene i o ženi gubi svoj autoritet a misao oštrinu ako se zasniva na neomanihejskom načinu mišljenja, koje se sastoji u tome da se sve ono što smeta određenoj koncepciji o ženi, i pokretu koji je zastupa, proglasi za tuđe, „muško” i „crno” , a sve što se slaže sa tom koncepcijom za jedino „pravilno” , „žensko” i „belo” . U takvom načinu m išljenja koji se nalazi u nizu programa i shvatanja, naročito radikalnih feminističkih grupa, često se iza ženskih pojm ova kriju muški i iza prisutne muške misaone dominacije nastoja­ nje da se ona produži u korist žene i njenih shvatanja. 8. Ovakav manihejski način m išljenja je proizveo izvesne nove pojm ove i termine (kao što su seksizam, mahizam, falokratizam, falokratocentrizam) kojim obi­ luje savremena literatura krajnjeg i poluideološkog fe­ minističkog radikalizma (koji često nije daleko od lezbejstva). „Seksizam” je termin koji označava mušku psiho­ logiju i ideologiju, a danas se prim enjuje na svaki oblik mišljenja koji je isključivo naklonjen interesima jednog ili drugog seksa. „Mahizam” (reč španskog po­ rekla) je reč kojom se označava shvatanje o muškoj su­ periornosti, stavove i ponašanja koji iz njega proizilaze ili ga potvrđuju. „Falokratizam” (od grčke reči sa zna­ čenjem „seksističkog značaja”) označava režim domi­ nacije i vladavine muškarca, odnosno muškog pola. Termin se široko upotrebljava u radovima i proklama­ cijama radikalnih feminista i pisaca koji su naklonjeni brzim i opštim ocenama. „Falokratocentrizam” (slično „etnocentrizmu” i „sociocentrizmu”) je pojam kojim se karakterišu ideje ili praksa koje polaze od isticanja postojanja ili nužnosti jednog centra izvora misli, tu­ mačenja i uticaj a koji podvrgava sve druge doktrine �48 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ i idejne prakse svojoj superiornoj centralnoj, konkret­ no muškoj moći. Svi ovi izrazi, a naročito dva poslednja k oji su pre­ uzeti iz grčkog jezika, kriju jednu određenu ideologiju koja proizilazi iz opravdane osude vekovne dominacije i prevlasti muškaraca u istoriji i njihovog neopravda­ nog izjednačavanja sa polom . Ali, ovakav antropomorfizam n ije sredstvo za nalaženje pravih korena nejedna­ kosti (i uopšte ugnjetavanja) žene danas. Jake reči ne kriju ni jake misli, ni jake karaktere, kao što je to isticao francuski moralista Vovnarg. IV 1. O odnosu marksizma, posebno društvene teorije Marksa, Engelsa i Lenjina, prema ženskom pitanju po­ stoje različita m išljenja ne samo među nemarksistima već i marksistima. Među prvim a nisu retka tvrđenja da teoretičari socijalizm a i ljudske emancipacije nisu poka­ zali poseban interes za žene i njihove probleme. Pored poznate težnje konzervativnih i reakcionarnih pisaca da se delu ovih teoretičara (odnosno marksizmu uopšte) oduzme ono što stvarno ima, a pripiše ono što u njemu nema, ovo tvrđenje se zasniva na ovim osnovnim sla­ bostima koje karakterišu savremenu analizu i kritiku marksizma: a) ocene se daju na osnovu više ili manje istrgnutih fragmenata iz Marksovih i uopšte marksističkih radova, uz očigledno malo poznavanje njihove celine; b) sa marksizmom se izjednačavaju pojedini sta­ vovi izneti u programima i deklaracijama određenih ko­ munističkih partija, m išljenja o stvarnom položaju žene u odgovarajućim radničkim pokretim a ili stanje u prak­ si pojedine socijalističke zem lje danas; �2ENSK0 PITANJE 49 c) ideološka otuđenost, čak i zaslepljenost. Ocena doprinosa marksizma u postavljanju, definisanju i rešavanju ženskog pitanja je neodvojiva od po­ znavanja celokupnog dela Marksa, Engelsa, Lenjina i drugih marksističkih teoretičara i ne može imati auto­ ritet naučnog saznanja i objektivne istine ako se ova značajna teorija o društvu i njenom razvitku ne stavi u opštu misaonu i stvarnu istoriju društva i čoveka. Sve do sredine X I X veka m išljenje o ženi je ostalo na planu sentimentalnosti i romantizma, kao i očigled­ nih gluposti i legendi o ženi „koja je stvorena od rebra muškarca" (Adama) ili o ženi kao „po prirod i” nižem i potčinjenom ljudskom biću. Biologizam je osnova društvene misli uopšte. Biologizam je i prva „naučna” osnova svih ranijih i tadašnjih „teorija ” o fundamen­ talnoj i večitoj nejednakosti žene prema muškarcu već i o njenoj „inferiornosti” . On je izražen u poznatoj formuli Sv. Pavla i Avgustina („tota mulion in utero, totas vir in ejaculatio” ) koja je vodeća ideja svih docnijih psihologija o ženi i uopšte, svih ne samo „mahističkih” i „falokratskih” već i elitističkih i biro­ kratskih ideologija o „ženskosti” kao pasivnoj funkciji (katolički filozofi Vinterštajn, ničeizam, frojdizam i aparatska ideologija); kao i široko rasprostranjenih „popu­ larnih” (muških) mišljenja o večitoj inferiornosti žene. Promena ovih teorija nastaje pod uticaj em radikal­ nog romantizma, a naročito socijalističkih ideja i radnič­ kog pokreta. To se dešava oko 1840— 1845. godine u po­ znatoj revolucionarnoj situaciji koja stavlja u pitanje sve dotle važeće vrednosti i tradicionalne teorije o drža­ vi, vlasti, čoveku i njegovim pravima; to je epoha u kojoj sazreva jedna nova revolucionarna misao. U to vreme Marks postavlja temelje jednoj novoj i smeloj nauci koja otkriva klasnu borbu kao motor �50 Dr JOVAN ĐORĐEVIC istorije i ističe ulogu radničke klase u konačnom ukida­ nju kapitalizma i stvaranju jednog novog društva u kome će se razrešavati mnoge zamršene protivrečnosti postojeće civilizacije. N jegovo delo, koje je sazrevalo i razvijalo se (u saradnji sa Engelsom) do kraja X I X veka, izvršiće duboku kritiku i reviziju dotle opšteprihvaćenih shvatanja o društvu i čoveku, a time i o ženi. 2. M išljenje o ženi kao nižem biću, form irano na osnovu bioloških i seksualnih zabluda, ispunjava jednu viševekovnu „m ahističku" ideologiju i „krivu svest" koje su izražene ne samo u, za ženu potcenjujućim, narodnim izrekama i pesmicama već i u koncepcijama niza filozo­ fa, psihologa i državnika; u pisanim tekstovima i usme­ nim ponašanjima; u tradiciji i u savremenosti. U tom pogledu se često navode „te o r ije " i izreke ne samo po­ znatog ženomrsca Šopenhauera već i Kanta, Ničea i Frojda. N apoleon je svoj stav o ženi kao nižem biću u odnosu na muškarca ozakonio za čitav jedan vek u Code Civilu, najvećem spomeniku buržoaskog prava i kodeksu o nejednakosti žene. Niče, pesnik-filozof, k oji je inače za čitavu glavu iz­ nad m islilaca i pesnika svog vremena, ženu shvata kao tajanstveno biće koje se izražava u funkciji ridanja i materinskom instinktu: „Žena je puna m isterija, ali ona nosi i njihovo rešenje: trudnoću". Frojdizam (i psiho­ analiza) nastoje da m odem izuju i „p rofin e" biološki apriorizam. Polazeći od N ičeovog tvrđenja o m isterioznosti že­ ne, F rojd razvija čitavu psihoanalitičku teoriju čiji je cilj da objasni, tačnije da opravda, potčinjen i niži polo­ žaj žene na svim planovima (porodičnom, socijalnom, in­ telektualnom, seksualnom), zasnivajući tu teoriju na „anatomskom siromaštvu žene". Definišući ženskost kao nedostatak, F rojd shvata ženu kao „kastriranog muškar­ �ŽENSKO PITANJE 51 ca". Opsednut seksom kao rešenjem svih tajni, ne samo čoveka već i društva, on celokupnu istoriju nejednakosti žene svodi na seksualne razlike između žene i muškarca: žena je niža je r je seksualno izvrnuta i biološki nedo­ vršena. Žena je puna stida što nije muškarac; ona je pod stalnom potrebom famozne frojdovske „želje za penisom".1 ) Žena se može osloboditi anatomskih nedo­ 8 stataka i psihičkih muka ako postane „norm alna", a to će biti, zaključuje Frojd, ako postane „Što je moguće više slična večitom predmetu želje — muškarcu". Odu­ zimajući ženi svaku seksualnu vrednost (ona je biće sa „šupljim seksom", a to znači aseksualno biće), Frojd osporava ženi svaku sposobnost za naučna otkrića i doprinos civilizaciji: ljubomorna i zavadljiva, lišena je i osećanja pravičnosti; ona se ne interesuje za javne poslove; ona je u tridesetoj godini „svršena” , itd. Pod izgovorom naučnosti i misaone suptilnosti, Frojdova teorija o ženi ne donosi ništa novo, već ponavlja vekovne predrasude o odnosu među polovim a,1 ) ne prelazeći 8 niski nivo biologizma2 ) i psihologizma i time, u krajnjoj 8 liniji, idealizma (u filozofskom značenju reči). 3. Biologizam i psihologizam predstavljaju uvek jed­ nu ideologiju jer polaze od težnje da opravdaju društve­ f ) Suprotno ovom Frojdovom „otkriću” , pojedini savremeni sociolozi lAmuun, „rocicet b o o k ” , 1965) i ljubomoru na „moć začeća žene*r (M. Meaa, „Male and Famale” , NY, 1 966 i B. Betleheim, Symbolic Wounds, NY, 1970). ,, ” ) Kao mlad i zaljubljen, Frojd „nežno” piše svojoj verenici: „Drago oiago, dok ti uživaš u svojim domaćim poslovima, ja se predajem zado­ voljstvu da rešavam tajne strukture duha (V. C. David, Freud Superm&le, Pans, ćd. „Minuit”, 1975). Mnogi biolozi, i sami pristalice psihoanalize, podvrgavaju Frojdovu teoriju o ženi i celokupnu psihoanalizu (i posebno Frojda) svestamoj analizi i kritici: od tih radova se posebno ističu pisci marksisti (podrugljivo i uomCno delo Luce Irigaray, Speculum de l'antre femme, ćd. „Minuit” , rans, 1975) i donekle knjiga u nizu pitanja smela 1 originalna, američkog teoretičara ženskog porekla kate Millet, La Politique du Mdle, Paris, ćd. Stocek, 1974). �52 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ ne nejednakosti i osujete oslobodilačke pokrete potčinjenih grupa, uz opravdanje opresija i vladavine jednih od strane drugih. Pored reakcionarnog karaktera svih ovih „teorija", najveći broj njih, u odnosu na žene, spadaju u grupu čiji su autori otvoreno ili prikriveno mahisti i otvoreni protivnici jednakosti žene i muškarca i time emancipa­ cije žena; ovi pisci su poznati i kao antifeministi. A li biologizam i naturalizam služe kao osnova izvesnih novih teorijskih pokušaja koji za nejednakost že­ ne i muškarca nalaze objašnjenje ili opravdanje u nuž­ nim razlikama među polovim a i u izvesnim vrednostima koje proizilaze iz „prirod e bića” predstavnika ova dva pola, pokazujući pri tom e ili „razum evanje" (i čak sim­ patije) za položaj žene (prihvatljiv ili neprihvatljiv), ili tražeći rešenje za postojeću nejednakost u novoj nejed­ nakosti i izvrtanju vrednosti — žena se oslobađa time što se ponovo postavlja na vrh društvene piramide, tamo gde je nekad bila i gde je opravdano da se nalazi s ob­ zirom na svoje biološke funkcije. Prvi je pravac neomahistički (Dž. S. Mil, Vilar, A. Breton, Mead i dr.), a drugi je „proto-fem inistički” .2 ) 1 Ovi pisci, naročito A. Lekler, preuzimaju na nov način tradicionalne biologističke premise o podeli ljud­ skih grupa, navodeći tvrđenje o imanentnosti („tako je to bilo od početka i ne može biti drugačije”) položaja žene. Žene i muškarci kakvi su danas su „date” i prirod­ ne kategorije. H ijerarhija među njim a nastaje posle i nezavisno od ovih podela i njihovog sadržaja. Podela između poslova (dužnosti), nužna za žene, izvršena je prema m erilim a koja nisu merila socijalnog ugnjetava­ nja. Kad je ova podela jednom izvršena i priznata, ljudi M) Najpoznatija varijanta ovog pravca data je u knjizi jedne žene: A. Leklerc, Parole de femme. �ŽENSKO PITANJE 53 su sve učinili da ova podela bude shvaćena kao dobra i opravdana (ona je izvršena racionalno i opravdano). Pre­ ma tome, potcenjivanje i obezvrednjivanje žene i njen niži položaj proizilaze iz obezvrednjivanja, potcenjivanja, prezira i neinteresantnosti onog što jo j je „tra­ dicionalno ili prirodno pripalo i dodeljeno". Iza ovog statičkog biologizma, koji meša društveni fenomen (podelu rada) i prirodne razlike (razlike prema polu), krije se poznata „seksualistička" ideologija koja opravdava društveni odnos (ugnjetenost žene) razlikom među subjektima kojima se odriče društvena uslovljenost. Svaki biologizam vodi u idealizam i meša uzroke i posledice, pripisujući posledici karakter uzroka; to još jednom potvrđuje ocenu starih kineskih filozofa da su biologizam i idealizam reakcionarna mišljenja. Ovakva misao ne objašnjava ništa; ona je tautološka: devalviranje žene ima uzrok u obezvređenosti b i t i žena. Žena je podređena jer ima (ili je preuzimala) niže i podređenije funkcije i poslove (ne samo kućno-domaće već i biološke, u vezi sa rađanjem) kojim a su muškarci (neopravdano) pripisali nižu vrednost, a ona ne vrši subalteme poslove zato što je raspadom matrijarhata, širenjem privatne svojine i klasne borbe postala objekt dominacije i eksploatacije. Engels se „ispravlja” tamo gde se potvrđuje i podržava nauka i istorijsko istraži­ vanje do danas. Žena je žrtva svoje sudbine, a ne društva nejednakosti, oskudice i dominacije. Za razliku od grubog biologizma i antifeminizma, ova shvatanja uključuju i učešće same žene u igri uspo­ stavljene inferiornosti. Po „prirodi” smerna, pasivna i zahvalna, žena prihvata svoju ulogu, i čak u njoj uživa, jer jo j to omogućuje da se razlikuje, da bude „druga” , da ulepšava život (ne kaže se čiji), pošto je ona jedini i pravi proizvod života kao takvog. �54 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ Zahvalnost kao psihički odnos prati svaki sistem potčinjavanja; to su zapazili i opisali mnogi pisci22) i istraživali m oderni sociolozi,22) ali objašnjenja se gube iza često tačnih analiza i opisa. Zahvalnost nije ni osobenost žene, ni izraz potčinjenosti. Moralno-psihološki, ona, kao ponašanje robova (potčinjenih), može sadrža­ vati elemente koji proizilaze iz konkretnog boljeg ili hu­ m anijeg držanja (gospodara) i koji odgovaraju potrebi ljudskog bića da smanji otuđenost, da priđe sredini u ko joj m ože isp oljiti svoju ljudsku potrebu za toplinom i prijateljstvom što nastaju kad su m ržnje sankcionisane, perspektive oslobođenja daleke, a kultura i svest pot­ činjenih niske. N a planu ličnih odnosa ona je rekompenzacija za isti stav drugog, za stav izvan granica mazo­ hizma, ona je odnos slobodnog osećanja koje vapi za jednakošću i dobrotom . K ao kolektivni fenom en u izražavanju i poniženju potčinjenih (robova, slugu itd.), zahvalnost se hrani vrednostima i uopšte ideologijom vladajućih klasa (čija je namena i uloga da uvek integrišu sve, a naročito potčinjene grupe u „sistem ” ). Svim mogućim kanalima vlasti i ideologije, od bića do kulture, ova politika mora da utiče na kolektivnu i individualnu psihu izraženu u zahvalnosti i drugim prihvatljivim i „olakšavajučim ” ponašanjima. T o se sve odnosi na položaj, odnose i ponašanje žene. Neosnovano je, je r je nenaučno, antipsihološki i apolitički tvrditi (kao što čine ne samo pisci sa ideo­ loške „desnice” već i Mario, Sartr, S. de Bovuar i dr.) da je zahvalnost i ceo kompleks onog što se naziva ženstve­ nost posledica i izraz njenog ugroženog i podređenog položaja i opresije. “ ) Flaubert, Trols Contes; Jack London, Priče sa ju ln ih mom. **) Fenon, La sociologie de la revolution, Paris, 6d. ,.Maspero” , 1967. �ŽENSKO PITANJE 55 Zahvalnost je psihologizovanje jednog vladajućeg sistema vrednosti politike u društvu koje proizvodi i održava odnose eksploatacije i dominacije. Ona nije sta­ bilna vrednost je r je subjekt osećanja, a ono je, kao nametnuto, nužno; ona je vrednost kritike koja je, kao takva, na ivici svog pretvaranja u nezadovoljstvo i pobu­ nu. Kao zahvalnost za trpljenje, i za prihvaćenu potčinjenost, ona je elemenat vladajuće ideologije i sredstvo održavanja potčinjenosti žene; ukoliko nije posledica radikalnog negiranja društvenih odnosa s onu stranu hijerarhije i iskorišćavanja drugog, ili na individual­ nom planu, svest o krivoj svesti čiji su m aterijalni, društveni i politički osnovi ugroženi ili se menjaju. Teorija o zahvalnosti kao privilegiji i „preimućstvu" žene je sastavni deo biološko-psiholoških doktrina koje ističu da je potčinjeni položaj žene psihološki odnos, a svaki drugi odnos dominacije i eksploatacije materijalno-politički odnos. U sociološko-političkom smislu ne­ ma ni osnova, ni razloga da se pravi ovakva diferencija­ cija, što bi vodilo u seksističku ideologiju i u ilu­ ziju da oslobođenje žena nije prvenstveno društveno i političko pitanje i stvar snaga koje su pozvane da društvenim i političkim sredstvima menjaju društvo (a time i psihologiju čoveka), već običnih ubeđivanja i manipulisanja. i 4. Kao i u momentu kad su stvorene, tako i docnije I (i danas), Marksove ideje o ženi predstavljaju diskontinuitet sa ovom literaturom zasnovanom na predrasu­ dama, poluistinama i patrijarhatskoj ideologiji. Marks nije smatrao ženu kao bitan elemenat revo­ lucionarnog preobražaja društva. Ali ona ima značajno mesto u njegovoj opštoj revolucionarnoj teoriji, i to ne samo usled njenog položaja društvene grupe koja je, pod uticajem klasnog društva, podvrgnuta svestranom, �56 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ a ne samo ekonom skom ugnjetavanju. Pored toga, Marks je u više mahova dao analizu ne samo političkog položaja žene u uslovima društva u kome je živeo već je utvrdio niz pogleda i istina koje su izmenile celokupnu dotadašnju teorijsku i političku raspravu o prirodi „ropstva'*2 žena i o mogućnostima njihove emancipacije 4) i koje čine osnovu savremene društvene nauke u odnosu na žensko pitanje. Marks je prvi veliki mislilac koji je žensko pitanje shvatio kao totalno i specifično pitanje, izražavajući svoje stavove ne samo o nejednakosti, domi­ naciji, eksploataciji i uopšte potčinjavanju i unižavanju žena u klasnim društvima, već i o suštini odnosa izme­ đu muškaraca i žene i o dubini i značaju ljubavi. T Marks nije „izm islio" novu teoriju o ženi i njenoj em ancipaciji, ali je on utvrdio osnove i dao sadržaj tak­ voj teoriji. U toj teoriji nalaze odjeka promene i teko­ vine u društvu i ljudskoj misli koje su rezultat društve­ ne, političke i intelektualne borbe u periodu od velike francuske revolucije do sredine X I X veka i docnije^U tom periodu bio je ostvaren veliki napredak ne samo u kritici postojećeg društva i njegove ideologije već i u pogledu poznavanja prethodnih istorijskih formacija. Pored novih istorijskih i socioloških otkrića, uspostav­ ljaju se i daju prve rezultate takve nauke kao što su an­ tropologija i seksualna psihologija. Uporedo s tim, rad­ nički pokret podiže sve više radničku klasu i radne mase na rang odlučujućeg društvenog činioca, koji je sposo1 ) Pojedini naučnici (i marksisti) osporavaju tačnost ovog izraza, 4 ističući s pravom da žene nisu klasa i da se njihov položaj ne može izjednačiti s položajem robova. Marks, a naročito Engels, pojmu ropstvo žene ne daju značaj naučne definicije društveno-ekonomskog položaja žene u kapitalizmu, već se služe jednom figurom da bi istakli kako višestranu potčinjenost tako i otuđenost žene od njenog ljudskog bića. Neosnovano je mišljenje da je ovaj pojam izazvao pojavu teorije o „barbi polova" kao istorijskom zakonu: svaka revolucija XX veka preuzima iz marksizma svoj govor i verbalizam i ne osporava, već potvrđuje ulogu i značaj klasne borbe kao motornu snagu istorije. �2ENSK0 PITANJE 57 ban ne samo da ruši režim represije već i da ukaže na nove društvene alternative. Takav pokret je neizbežno morao imati svoje poglede na društveni i ljudski razvi­ tak i svoje odgovore za životna pitanja društva i čoveka. Kao i svaki stvarni političko-idejni pokret jedne klase ili ljudske grupe koja hoće da men ja svet i sebe u njemu, pokret radničke klase je imao potrebu da odredi svoja rešenja za ova pitanja, suprotstavljajući se shvatanjima i idejama vladajuće buržoazije, i da, preduzimajući njen izazov nastoji da ga zameni svojim novim i radikalnim izazovom. U takvim uslovima i odgovara­ jućim zahtevima radničke klase celokupnog socijalisti­ čkog pokreta njihovi su vodeći teoretičari, i originalni i odgovorni ideolozi, Marks i Engels form ulisali kako svoju opštu teoriju o oslobođenju radničke klase i čo­ veka tako u njenom okviru, a delimično i preko toga, teoriju o ženi i njenoj emancipaciji. Oni nisu filozo­ firali o ženi, već su je uveli u proces promene stvar­ nosti i njenog sopstvenog oslobođenja; ia pre svega su dali teorijske elemente da se shvati žena po onom što je bila, što danas jeste i što može biti na putu opšte i svoje emancipacije. ^ Pri tome su neosporne tri činjenice: a) ova teorija izražava društvenu i idejnu situaciju u kojoj je stva­ rana, tako da osnovni problemi i rešenja koja ona, u radovima Marksa i Engelsa obuhvata, proizilaze iz po­ sebnog iskustva kapitalizma X IX veka i njegovih efekata na žene svih klasa; b) marksistička teorija o eman­ cipaciji žena je neodvojiva od njegove opšte društveno-političke teorije, odnosno od celine i jedinstva teorije Marksa i Engelsa; c) ova teorija o ženama po mnogim svojim idejama predstavlja nastavak, ali i prevazilaženje prvih originalnih i velikih ideja o ženi i njenom oslobođenju koje su nastale u revoluciji X V I I I i X IX �58 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ veka, u ideologiji rom antizm a i naročito u delima utopij­ skog socijalizm a. U nekim pitanjim a ona nosi tragove ovih prihvaćenih ideja, naročito onih koje je izrazio je ­ dan od najinventivnijih „fem inističkih” filozofa, raspevani i ponekad konfuzni Sari Furije — istovremeno mo­ dem i dijalektičar i vizionar, sa Hegelom , Ničeom i na­ ravno, Marksom, kreator modernosti savremenog doba. Sve ovo čini prirodnom i realnom osnovnu činjenicu da su Marks i Engels postavili sociološko-idejnu osnovu, teorijsku čvrstinu i političku usmerenost teoriji o ženi u celini, a naročito u pogledu uslova i oblika represije koju trpi i puteva njene moguće emancipacije. Od tog vremena je revolucionarna i teorijska raspra­ va o ženi ušla u naučnu raspravu o saznatim i pravim pitanjim a; raspravu koja se oslobađa ne samo tradicoinalističkih i zaostalih shvatanja vladajućih klasa i „m ahizm a” već i romantičarske retorike utopijskog so­ cijalizm a i blažene naivnosti verskih pridika o jedna­ kosti „božijih stvorenja” . 5. Marks i Engels su smatrali da je žensko pitanje izuzetno složeno i značajno i zato su ga postavljali i na­ stojali da reše pod svim, u to vrem e mogućim, uglovima po smatran ja istorije i prakse, i pokazali su, i na ovom polju znanja i istraživanja, svoju spremnost da dopune i isprave svoja ranija gledišta kad su ostvarena nova otkrića i utvrđene nove činjenice. U tome se oni razli­ kuju ne samo od niza naučnika tog vremena već i od pojedinih docnijih „m arksista" (zbog kojih je Marks bio prinuđen da se ograđuje da „n ije marksist”). U pogledu na teorijsko raspravljanje o ženama, Marks i Engels su bili ispred tog (svog) vremena, obuhvatajući teorijski smisao i vid ove stvarnosti koji su pripadali aktuelnom i budućem. �2ENSK0 PITANJE 59 Njihovi stavovi i zaključci nisu iscrpni i defini­ tivni i kad bi se tako shvatili, oni bi se stavljali izvan okvira svoje epohe, što oni izričito nisu ni hteli, ni mogli. Ne smanjuje se neiscrpna i nezamenljiva vrednost n ji­ hovih ideja, njihovih doprinosa definisanju i rešavanju ženskog pitanja kad se utvrdi da su njihove misli ne­ odvojive od vremena u kome su živeli i mislili, kao i od njihovog socijalnog i muškog statusa. To ne znači da bi drugi, pa ni žene, u tim uslovima mogli ići dalje i dublje u teorijskom doprinosu. Oni su ti koji su om o­ gućili da se danas i sutra ide dalje i postavljaju i rešavaju problemi žena i da se stvara jedna teorija o ženi. Ta teorija je još uvek istorija i svežanj usmerenih i usmeravajućih ideja, što je osobenost svake teorije koja nas približava istini i stvarnosti. Niko do danas nije otišao dalje od Marksa u defini­ sanju suštine ženskog pitanja. Osnovne postavke ove teorije su sledeće. ćovek je deo prirode i prirodno biće, a istovremeno i „predstavnik svoje vrste". Ljudska priroda nije nešto što je usađeno u čoveku; on ima prirodne apetite i težnje, ali način na koji ih zado­ voljava je uslovljen društvenom i ekonomskom revo­ lucijom koja uključuje umerenost i moral. Kad čovek smatra ženu kao roba, ili isključivo kao ličnost koja treba da mu sprema hranu, on se odriče jednog dela svojih sposobnosti da ostvaruje svoju prirodu kao društveno biće. Privlačnost među polvima nije nešto što je dato po prirodi. Lična svest o drugom polu je jedno istorijsko ostvarivanje, prilog čoveka u stvaranju sopstvene prirode. Shvatajući ženu kao ljudsko biće koja ima različitu svest, čovek čini korak napred prema jednoj potrebi koja „nije prirodna".odnosno biološka, već prirodna „ljudskoj prirodi” .25) **) K. Marks, Ekonomsko-filozofski rukopisi, Rani radovi, ,,Naprijed” , Zagreb, 1961. str. 241. �60 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ Sledeći poznatu Furijeovu misao, Marks je, isto tako, u društvenom statusu žene nalazio istorijsko merilo sposobnosti ljudskih bića da postanu svesni svoje okoline i da je savlađuju; meru društvenog pokreta ko­ j i vodi iz nužnosti u slobodu. Ali, za razliku od Furijea^ on ističe da su postojeći odnosi među ljudskim bićima jedna vrsta „odstupanja" u odnosu na prirodu i na druge. Ljudski sastav čoveka je postao animalan, a n jegov animalni sastav se humanizovao. Čovek je po­ stao uglavnom „stom ak i apstraktna aktivnost". N je­ gove prirodne funkcije (kao što je produženje vrste, prokreacije) su animalne, a ne ljudske. Položaj žene odražava ovu deform aciju ljudskih bića.26) Marks je isticao način na k oji ljudi mogu da prevaziđu otuđenje u društvenim odnosima. Tradicional­ na filo zo fija tu ne pomaže, je r se može pristupiti filozofiran ju samo polazeći od perspektive otuđenja. U skladu s tim, koncepcija o ženi u takvoj filo zo fiji nije ništa drugo do projekcija unutrašnje podele fi­ lozofa. Sposobnost poimanja, upravljanja i stva­ ranja m ora se izraziti praktičnom aktivnošću sa ciljem da se svet promeni. Ako toga nema, čovek se ograni­ čava na komentarisanje svoje sopstvene nesposobno­ sti da shvati. Situacija radnika je opšti izraz ljudskog otuđenja, dok je odnos između žene i muškarca u najopštijem vidu prostitucija, koja je opet poseban oblik univerzalne prostitucije radnika. Jedno komunističko društvo m ože da učini kraj ovom e stanju.27) Razvijajući ove opšte filozofsko-antropološke ideje, Marks ne odvaja ženu od svoje definicije ljudskog bića. A li je ona — u ovom periodu razvitka njegove teorije o **) Ekonomsko-fiiozofski rukopisi, Rani radovi, „Naprijed", Zagreb, 1961, sur. 240. " ) Isto. �ŽENSKO PITANJE 61 ženi — još uvek onaj „drugi” , elemenat spoljnog sveta kakvog poima i kontroliše čovek, tačnije muškarac. Žena još uvek nije društvena grupa u pokretu u kome stiče i koristi svest o sebi; ona je pre reprezentativni simbol čoveka (tačnije muškog ljudskog bića) u njegovom odno­ su sa prirodom. Ali, žena je u mogućnosti da postane autonomno i svojstveno ljudsko biće u komunizmu, ka­ da će, oslobađajući se svih otuđenosti koje je podnosila, uspeti da prisvoji autentičnu ljudsku prirodu. To je u skladu sa Marksovim gledištem po kome oslobođenje žene od ekonomske zavisnosti, od koje ona pati u režimu privatne svojine, otvara vrata za istorijske ljudske odnose. Ali, suprotno „vulgarnom komunizmu” , Marks je oštro odbacio tzv. „ideju ” o ženi „kao zajed­ ničkoj svojini” . U slučaju „komunizma” , kaže Marks, javna svojina bi zamenila privatnu svojinu, a u jednoj i drugoj situaciji žena bi se našla isključena iz ljudskog razvitka. Engels je tu ideju još naglašenije izrazio u svom radu P rincipi komunizma (koji je poslužio kao prva skica „Komunističkog manifesta” od 1847. godine), na­ vodeći da „komunističko društvo, umesto da uvodi za­ jedničku svojinu žena, ukida je ” . U istom radu Engels polemiše sa tvrđenjem tadaš­ njih i docnijih (današnjih) „kritičara” , odnosno nepri­ jatelja komunizma, po kome komunizam vodi u „zajed­ ničku svojinu žena” . Sa njemu svojstvenom logikom, on objašnjava poreklo ovog tobožnjeg i licemernog ,,užasavanja” „dobromislećih” duhova, „užasavanja” koje u periodima misaonog mraka i laži (kao što je to nedavno predstavljao nacional-socijalizam) ispunjava svu „kri­ tiku” marksizma i socijalizma. Buržuj nalazi u ženi obič­ no sredstvo za proizvodnju. On je „obavešten” da sred­ stva za proizvodnju treba da budu korišćena zajednički �62 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ od proizvođača i dolazi do logičnog zaključka da će ova zajednička svojina neizbežno pogoditi žene. Ali, zaklju­ čuje Engels, stvarni cilj komunizma je ukidanje statusa žene k o ji od nje čini obično sredstvo za proizvodnju 28) Prihvatajući ovu misao, Marks i Engels su u K om u­ nističkom manifestu izneli još neke argumente o odnosu novog društva (komunizm a), prema ženi koji danas čine osnovne pojm ove i elem ente u analizi ženskog pitanja. Oni ističu da se u postojećem buržoaskom društvu mu­ škarac služi svim ženama kao objektim a i smatra ženu kao svoju svojinu. Od posebnog su interesa za svestrano poimanje žen­ skog pitanja i društvene i lične situacije žene karakteris­ tične M arksove analize Pariških m isterija, poznatog po­ pulističkog pisca tog vremena Evžen Sia (u S vetoj poro­ dici). On ističe još uvek raširenu pojavu poznate hipo­ krizije onih k o ji hoće da pojedinu ženu „spašavaju" i da se prema n joj odnose „plem enito", a u stvari podrža­ vaju (ili su nesposobni da shvate) mehanizam pomoću kojeg se žena eksploatiše. Pojedinačna humanost, koja ne dira u opštu nehumanost, n ije radikalan akt, već povrem ena „sentim entalnost" ili traženje alibija za stvarno učestvovanje u nehumanosti. U ovom pogledu ima više radikalizm a i realizma odgovor koji daje jedna javna žena „plem enitom gospodinu" koji jo j savetuje da postane „poštena žena” (i koji u istom radu pom inje Marks): „Poštena, prema kome hoćete da budem po­ štena?" 6. Ovu teoriju (ideje) o ženi razvijaju Marks i En­ gels u N em ačkoj id eolog iji (1845— 1846. godine). N a ši­ rem planu nego ranije, oni utvrđuju društveni status že­ ne i uopšte društveni položaj žene, i to prvenstveno u “ ) Principes du Communisme, Paris, ćd. Socialis, 1962. �63 2ENSKO PITANJE funkciji materijalnih preobražaja osnove društva i promena u društvenim odnosima, uključujući tu i seksualne, moralne i duhovne odnose. S druge strane, oni razvijaju već poznatu Marksovu naučnu hipotezu (do danas ne­ oborivu) da odnos ljudskih bića sa prirodom ne utiče samo na njihovu sopstvenu prirodu već i na prirodu njihovih međusobnih odnosa. Iz tog proizilazi da se ši­ rina promene što je čovek može u toku istorije ostva­ riti u odnosu na prirodu odražava u načinu na koji on ima svest o drugim ljudskim bićima. Iz ove svesti se rađa „udruživanje” (asocijacija) koja rađa podelu rada, koja opet u početku nije ništa drugo do „podela rada u polnom aktu” . Ovde se uvodi razlikovanje koje će docnije predstavljati teorijsku kičmu Engelsovog Porekla porodice, svojine i države i njegove podele rada koja se zasniva na polu i prirodnim dispozicijama, s jedne stra­ ne i na svojini s druge strane. Dalji zaključak iz ovog razlikovanja, koje izričito čine oba pisca, jeste da je za proučavanje društvenih odnosa i shvatanje položaja čo­ veka, a time i žene, značajna reprodukcija koliko i pro­ dukcija^«) 7. Dva su još istaknuta marksistička teoretičara po­ kazivala interes za žensko pitanje, dajući svoj doprinos potvrdi, razvijanju i konkretizovanju Marksovih osnov­ nih postavki o ženi, njenom statusu i oslobođenju. To su, i na određenom nivou, Lenjin i Bebel. (Ali, i drugi marksistički teoretičari, od E. Marksa, Lafarga, Geda, Kauckog i Roze Luksemburg do Gramšija i Mao Ce Tunga, nisu zapostavljali i ženu i njene probleme, na­ ročito u okviru svojih društveno-političkih shvatanja i pogleda). M) Nemačka ideologija, „Kultura", Beograd, 1964. �64 Dr JOVAN ĐORĐEVIC Len jin piše o ženskom problem u uglavnom posle pobedonosne oktobarske revolucije, kad se ono pojav­ lju je kao konkretno životno pitanje novog društva koje proizilazi iz utrobe jednog zaostalog i patrijarhalnog, pretežno seljačkog i patrijarhatskog društva ukrućenog u poznatu strukturu zasnovanu na principu muške hije­ rarhije: bog, car, otac, muž. Kao i u drugim oblastim a u kojim a je mislio i stva­ rao, Lenjin je u odnosu na ženu ostao verni i samo­ stalni učenik Marksa i Engelsa, ali i originalni i smeli nastavljač njihovih ideja i shvatanja. S obzirom na vre­ me i uslove u kojim a je m islio i stvarao, i odgovarajući na društvena pitanja koje ie_ postavljalo novo društvo koje je nastajalo iz starog,(*Lenjin se posebno interesovao za postojeći i mogući odnos između stanja proizvod­ nih snaga i novih oblika svojine i položaja žene, za pro­ blem mesta i uloge žene u partijskoj organizaciji i poli­ tičkom životu, a pre svega za oslobođenje žene-radnice od dosade i trivijalnosti rutinskog, domaćinskog i kućevnog rada, najzad, i za novi odnos između muškarca i žene, uključujući i problem lju bavi.-J U svim ovim shvatanjima Lenjin se ne udaljuje od poznatih Marksovih, a naročito Engelsovih postavki (iznetih u Poreklu porodice i Položaju radničke klase u Engleskoj, delu koje sadrži izvesne stavove za društveno i praktično rešavanje problem a i potreba žene-radnice kao domaćice i m ajke). Više od Engelsa, on pokazuje posebnu osetljivost za oslobođenje žene od ponižavaju­ ćeg tereta sitnih, banalnih i zaglupljujućih poslova oko održavanja domaćinstva i porodice. U kritici ovog dra­ stičnog oblika iskorišćavanja i odgovarajućeg poniža­ van ja žene Lenjin je pokazao posebnu osetljivost za životna i svakodnevna pitanja, predviđajući i preporu­ čujući društevnu akciju u pravcu pomoći ženi da smanji �ŽENSKO PITANJE 65 teret pod kojim stenje, naročito u materijalno i kultur­ no nerazvijenom društvu, društvu opterećenom svim vrstama zabluda i fanatizma u pogledu odnosa muška­ rac— žena. On je marksist koji je, kao vod prve socija­ lističke države, najviše učinio za konkretno oslobođenje žene i za podizanje svesti sovjetskih žena (i žena uopšte), o njihovom ljudskom biću, društvenom značaju i o njihovoj političkoj ulozi. Ostvarivanje velikih ideja je akt njihovog stvaranja i ima ne samo praktično-kritičku već i teorijsku vrednost. To čini da je Lenjin ogromno zadužio savremeni socijalistički pokret oslobođenja že­ na i da je znatno obogatio marksizam i u odnosu na žensko pitanje. Lenjin je poznati protivnik tzv. slobodne ljubavi, koja je često pratilac prve faze posle svake revolucije, ukoliko praksa slobodne ljubavi nije prethodila pripre­ mi same revolucije (što je Engels tačno zapazio da je to skoro zakonitost). Iako je po sopstvenom tvrđenju bio u svom životu i shvatanju „asket", Lenjin je izrazio dve misli koje su i danas poruka svakom pokretu za istin­ sko oslobođenje žene, kad se taj pokret razlikuje od anar­ hizma i kad je svestan opasnosti skretanja u avanturi­ zam i preteranost (ekscese). Na pitanje šta misli o lju­ bavi, koje mu je postavio stari francuski marksista i nje­ gov lični prijatelj Šari Rapapor, Lenjin je odgovorio: »T o je privatna stvar koje čovek ne može da se lišava".3 0) Na drugom mestu, poznata Lenjinova formula o čaši vode (izrečena u razgovoru sa Klarom Cetkin) sadrži stav o ljubavi kao o duboko doživljenom i osnovnom odnosu žene i muškarca. w) Na francuskom jeziku Lenjin je to izrazio igrom reči: „S'est une cnose privće dont on ne doit pas se priver” . Ovaj citat je autor dobio od Kapapora u jednom usmenom razgovoru s njim. �66 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ 8. Bebelovo delo le n a i socijalizam imalo je veliki od jek na socijalistički fem inistički pokret, doprinoseći da se iz zaborava izvuče „žensko pitanje" i da se čak u program nemačke socijalističke partije krajem X I X veka unese zahtev o jednakim pravima muškarca i žene. Zahtev k oji je naročito isticao Engels i podržavale Marksove kćeri, Eleonora i Laura Marks (posebno poli­ tički angažovane). Bebel je istakao dva osnovna shvatanja koja će i danas im ati odjek u socijalističkom pokretu za oslobo­ đenje žena: a) oslobođenje žena je neodvojivo od oslo­ bođenja svih ljudskih bića od „ugnjetavanja, eksploata­ cije, nužnosti i bede” u svim oblastima; b) žensko pita­ n je nije ništa drugo do vid socijalnog pitanja i oba su nerazlučivo povezana i samo zajedno mogu naći konačno rešenje. Polazeći od toga, ističe da se neophodni uslovi za oslobođenje žene nalaze u tzv. „kom unalizaciji"3 doma­ 1) ćih poslova, tj. u osnivanju ustanova za čuvanje dece i pom oć domaćinstvu; a sve to je nemoguće obezbediti van „socijalističkog režim a". Isto tako, oslobođenje žene od eksploatacije i dom inacije je u zavisnosti od osnov­ nog preobražaja društvene strukture (kapitalističke). Bebel je smatrao, kao i Engels, da potčinjenost žene ne počinje sa kapitalizmom, je r je osećanje inferi­ ornosti „duboko usađeno u žensku dušu” i da se ono izražava na područjim a u kojim a se navike i priroda mešaju do tog stepena da se izjednačavaju. „Žena je bi­ la, piše on, robinja pre no što je ropstvo pronađeno” .3 ) 2 Kao i Engels, on je smatrao da se oslobođenje žene •«) Izraz koji su socijalisti, naročito posle Pariške komune, upotreblja­ vali za proces koji danas označavamo terminom „podruitvljenje’ . “ ) Bebel. Socijalizam i žene, „Rad” , Beograd, 1909, str. 1. �ŽENSKO PITANJE 67 ne može izvršiti samo putem revolucije: ona je tek početak jednog dugog procesa emancipacije. Pored ovih teorijskih stavova, Bebel nije otklanjao mogućnost promena i u kraćem roku i nije izbegavao da prizna mogućnost konkretnih sukoba između „žena i ljudi” (kao i svi pisci tog vremena, a i danas, on upo­ trebljava reč „čovek” za muški pol), ne samo u kapita­ lizmu već i u socijalizmu. On je istovremeno otvoreno naglašavao da je žena dvostruko eksploatisana: od stra­ ne kapitalizma i jedne specifične situacije podređenosti koju je uslovio istorijski i moralni razvitak društva u svim prethodnim etapama. On ujedno prihvata radikal­ nu tradiciju, pozivajući potčinjene žene da neumorno rade na svom sopstvenom oslobođenju, jer „kao što se ne mogu interesi radnika izjednačiti sa interesima ga­ zda” , tako ni „interesi žene ne mogu se potpuno uključiti u interese muškaraca” . Ali za razliku od niza radikalnih i socijalističkih mislilaca, uključujući i žene-revolucionare (kao što su Meri Volkokraft i fantastična i umna francuskinja Flora Tristan)33) koje su smatrale da žene treba da čekaju da se muškarci odluče da pokrenu njihovo oslobođenje,^Bebel je ocenjivao da ima malo izgleda da se muškarci, kao društvena grupa, jednog dana odluče da usvoje ideje „emancipacije žene” . Zašto bi oni to učinili, zaključuje ovaj skromni i jednostavni mislilac, kad im zavisnost i podređenost žene u društvu i poro­ dici neposredno koristi. Bebelova knjiga nema sjaj smelih i originalnih idej­ nih varnica Marksa, Engelsa i Lenjina (pa čak i nekih docnijih marksista i socijalista), ali ona je prva mono­ grafija posvećena ženi od jednog socijalističkog borca i pisca koji nastoji — najviše pod uticaj em Engelsa — **) Bebel, Socijalizam i len t. „Rad” . Beograd, 1909, str. 1. �68 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ da m isli marksistički, realno i jednostavno. T o nije obič­ na vulgarizacija marksističkih i socijalističkih ideja (pre svega Furijea i F. Tristan), već pristupačna i sistematizovana obrada problem a k oji su se postavljali pred žene, naročito pred ženu radnicu pri kraju X I X veka. Inspirisan marksizmom, Bebel je nedvosmisleno po­ tvrdio dve postavke na kojim a se zasniva revolucionar­ ni pokret žena. Nikakav mecena ili „lju bitelj žena” neće, i n ije u stanju, da se angažuje u borbi za oslobođenje žene. T o oslobođenje m ora obuhvatiti svest, angažovanost i borbenost samih žena. Revolucija je put za ostva­ rivanje tog oslobođenja, a to pretpostavlja postojanje ne samo oduševljenosti žene već i socijalističke vlasti koja je spremna i sposobna da započne i vodi duboke društvene, duhovne i moralne promene. Iako je napadan i vređan od strane buržoaskog feminizma, Bebel je otvo­ reno i neposredno u svoje delo uneo izvesne probleme i zahteve radikalnog feminizma, vezujući ih za socijalis­ tički pokret. Analize, opisi, poruke i osude koje sadrži ovo delo ulaze u antologiju socijalističke i pretežno marksističke m isli o problemu žena i nisu izgubili svoju aktuelnost ni danas. Iak o pod uticajem ideja utopijskog socijalizma, Bebel i nije nikad napustio kontakt sa problemima svog vremena i b rižljivo se čuvao svakog dogmatizma i kad je često prihvatao i razrađivao naročito Engelsove misli. Engels je s pravom cenio i isticao ove Bebelove kvalitete ličnosti i dela, koje još uvek ostaje jedina m onografija o ženskom pitanju u socijalizmu, iako je u nizu pitanja zastarela i prevaziđena docnijim razvitkom znanja i istorije. 9. Jedno od najznačajnijih otkrića ljudske m isli jeste osnovni teorijski koncept marksizma — borba kla­ sa (mada je postojanje klasa i borbe u društvu utvrđeno �ŽENSKO PITANJE 69 znatno pre Marksa). Ovaj koncept, još uvek predmet raznih i različitih shvatanja i tumačenja, doprineo je da se konstituiše istorijska i moderna nauka o društvu i čoveku; da se naučno zasnuje svest čoveka o zakonima koji vladaju nastankom, evolucijom i protivrečnostima u istoriji i društvu, kao i o nosiocima tih procesa, i o pred­ stavama (ideje, teorije) koje se stvaraju u njima i pod njihovim uticajem. Borba klasa je danas skoro opšteprihvaćeno sredstvo saznanja o društvenom dinamizmu i borbenoj svesti društva i čoveka o sebi. To ne znači da nije uvek bilo klasno i ideološki motivisanih poku­ šaja da se klasna borba, kao koncept i materijalni prin­ cip istorije, ospori i da jo j se nađe zamena. Najpoznatiji od tih pokušaja su oni koji, prihvatajući postojanje ili samu nužnost borbe za saznanje društva i njegove nužne mutacije, uspostavljaju njene posebne nosioce, kao što su rase, nacije, religije, političke institucije, pa čak i kontinenti. Tako istorija političkih i društvenih teorija poznaje ideje o „borbi rasa", „borbi nacija” , „borbi demokratije i totalitarizma", o „borbi kontinenata" itd. Biologizam i socijalni darvinizam su najčešće „naučna” osnova ovih shvatanja. Jedna od novih teorija, koje su stvorene na istom planu, je ona koja se zasniva na konceptu borbe polova; ova teorija ima pretenzije da proces emancipacije žena, i uopšte rešavanje složenih pitanja položaja i uloge žene u istoriji i savremenom društvu, zasnuje na borbi izme­ đu žena i muškaraca, da ih time objasni, ili uopšte da ideju o seksualnoj revoluciji izjednači sa pojmom savremene revolucije i da razlike, nejednakosti i sukobe među polovima proglasi za osnovni princip objašnjenja i pravca promene u društvu. Teorija o borbi polova ima svoje poreklo u platonizmu i svim oblicima misli koji ljudske odnose svode na biologiju i psihu čoveka, a �70 Dr JOVAN ĐORĐEVIC docnije je hranjena naročito idejam a Kanta i neokantizma. U svom savremenom vidu teorija o borbi polova se naslanja na psihoanalizu i sve više na jednu vrstu teorijske sim bioze koja se naziva frojdo-marksizam. Svodeći ljudske (i tim e društvene) odnose na sek­ sualne odnose, psihoanaliza je pružila osnovu za dva sim plicistička zaključka: a) sama ili samo seksualna situacija određuje situaciju žene ili muškarca; b) „uslov” ili položaj žene se svodi na njen seksualni uslov. Teorijska uproštenost i očigledna apstraktnost ovih postavki psihoanalize nisu m ogle odoleti pod pritiskom teorijske ozbiljnosti i društveno-političkog realizma, marksizma i pod uticaj em razvitka savremenog kritič­ kog nerva u okviru same psihoanalize. Izlaz iz krize psi­ hoanalize i potreba da se održe klasni interesi buržoazi­ je u oblasti teorije i politike doveli su do onog poznatog intelektualno-političkog postupka na osnovu kojeg se jedna nedovoljna i osporena misao pokušava „spasti” , odnosno održati naslanjanjem na teoriju koju nastoji da kritikuje, pa čak i da menja. Tako je nastao kao savremeni teorijski i ideološki „m odel” : frojdo-m ark­ sizam. U odnosu na problem atiku žene, frojdo-marksizam pretenduje da dokaže da je (za neke pisce u socijalizmu, a za druge i u postojećem kapitalističkom društvu) sek­ sualna revolucija moguća i da ona sama po sebi, i čak jedino ona, može dovesti do punog oslobođenja žene. Frojdo-marksizam pozajm ljuje pojm ove i term inologiju marksizma, dajući im često drukčiji smisao, tačnije prazneći njihov autentični idejni i politički sadržaj i zam enjujući ga pretežno verbalnim i psihofeminističkim sadržajem. On govori o revoluciji, ali pretežno pod njom podrazumeva seksualnu revoluciju. On meša privatnu svojinu sredstava za proizvodnju sa privatnom svoji­ �ŽENSKO PITANJE 71 nom polova. On zamenjuje klasnu borbu borbom polova ili smatra borbu polova kao neophodni uslov borbe klasa. Frojdo-marksizam ističe da je žena eksploatisana od strane muškog pola kao što je radnik od kapitaliste. U uslovima savremenog društva, ženski pol se konstituiše u autonomnu ugnjetenu klasu koja se mora osloboditi od „muške vlasti". Borba klasa je gigantska i večita borba u društvu koje se ne može izraziti u svakodnev­ nom životu, a pre svega u seksualnom i porodičnom ži­ votu. Borba polova je princip koji je u ovim situacijama jedino primenljiv. Borba polova dovodi i do solidar­ nosti polova i uspeva da preovlada nad društvenim kla­ sama, naročito u stvarnosti kapitalizma. Frojdo-marksizam je spoj jednog oblika rasizma i seksizma sa pseudorevolucionamim verbalizmom. N je­ gov program o borbi polova klizi od gubitka zdravog razuma do blaženog simplicizma preobučenog u marksi­ stičku frazeologiju, zbunjujući mešavinom im itacije i pa­ rodije revolucionarnih tekstova,3“) kao i često komičnom naivnošću.3 Na teorijskom planu osnovne greške froj5) do-marksizma se sastoje u sledećem: u posebnom redukcionizmu ženskog pitanja na seksualni odnos; u nepri­ rodnom opsesionističkom shvatanju seksualne funkcije; u neobrazloženoj konfuziji između jedne sociološke ka­ tegorije (klase) i jedne biološke kategorije (pola); u neadekvatnoj (naučno i političkoj) upotrebi jednog nauč.. ,M) tJ jednoj studiji inspirisanoj frojdo-marksizmom stoji: ,,CeIa isto nja do danas je bila istorija i borba polova, iskorišćeni, podvlašćeni, ospo ravani potćinieni i ugnjeteni pol može se osloboditi od pola koji ga iskonšcava ako u isto vreme oslobodi društvo od ugnjetavanja kapital-falusa. Jedan spektar opseda Evropu; spektar feminizma sa falusom u zubima, u pratnji onog što ga podržava — „Iezbejstva” Les Temps modernes, maj 197 — les femmes sentćtent. 4. “ ) ti težnji da se stvori kulturni ambijent koji se razlikuje od posto­ jećeg, muškog, predlaže se promena gramatike: reči „muškog” roda (u francuskom jeziku kao što su krevet, telo, frižider itd.) postaju ženskog roda; a pri tom žene treba da se „oslobode” „seksistićkog marksizma (Na istom mestul. �II Dr JOVAN ĐORĐEVIC nog (m arksističkog) koncepta — klasne borbe; na svođe­ nju saznanja o kapitalizmu, i njegovoj negaciji na pro­ blem e situacije i oslobođenja žena. Marksizam ne spori postojanje i mogućnost raznih oblika borbi (nacionalne, etničke, kulturne i idejne) i ne pretenduje da klasna borba konsumira ili zamenjuje sve istorijske i savremene borbe. T o se odnosi i na „borbu polova". Sve ove borbe ljudskih grupa imaju svoje osobenosti i u toku istorije nisu se izražavale na isti način. One nisu bile podređene klasnoj borbi niti su jo j sma­ njivale istorijski značaj i političku efikasnost. Klasna borba je strukturalna pojava: ona proizilazi iz različitog položaja pojedinih grupa u proizvodnim odnosima i protivrečnosti između otuđenog rada proizvođača i kontrole i prisvajanja uslova i rezultata njihovog rada od strane sopstvenika sredstava proizvodnje i rada. Ona je nosilac prom ene društvenih struktura i usmerena je na uspo­ stavljanje društva bez klasne strukture. Klasna borba je univerzalni princip; proizilazeći iz društveno-ekonomskih, odnosno proizvodnih odnosa koji odgovaraju određenom istorijskom načinu proizvodnje, ona obuhva­ ta sve sfere superstrukture društva: od politike do na­ uke, ideologije i kulture uopšte. Ona je istorijski prin­ cip k o ji prati i karakteriše celokupnu istoriju klasnog društva, što znači da jo j je poznat početak i da jo j je predvid ljiv kraj. Sve druge borbe grupa su funkcionalne, partikularne i uslovljene klasnom borbom. To se odnosi i na „borbu polova" koja je u figurativnom smislu borba, i ne može se izjednačiti (i pored nastojanja nauke i teore­ tičara „borbe polova" da ovaj pojam izjednače) sa mark­ sističkim značenjem pojm a borba klasa. U svom real­ nom i naučnom značenju borba polova je funkcionalna �2ENSK0 PITANJE 73 jer se odnosi na preraspodelu mesta u organizaciji društva; ona je partikulam a pošto ima u vidu promenu pojedinih sfera društvenih odnosa. Klasna borba se od­ nosi na sve društvene sfere. „Borba polova” je društveno-politički proces: ona je uslovljena nejednakošću i potčinjenošću jednog pola (žene) i probuđenjem svesti te grupe o tom položaju i mogućnosti da se on promeni. Ona se ne poklapa sa celokupnom istorijom društva i pre je posledica nego uzrok društvenih struktura. Ona ne rešava promene oblika svojine, političke vlasti i dru­ ga centralna pitanja istorije, kao što je to funkcija klasne borbe. Ali borba polova nije ni fiktivna, ni apstraktna, ona je koncept koji izražava potrebe jedne ljudske grupe (žena) da se oslobodi podređenosti i poniženosti celog ljudskog društva i da ga učini što je moguće više jed­ nakim, solidarnim, humanim i civilizovanim. Onda kad je uključena u pokret snaga koje su sposobne i pozvane da menjaju stare strukture i kad je, vođena projektom revolucionisanja postojećih društvenih i ljudskih odnosa radi uspostavljanja novih odnosa, lišenih hijerarhije i vladanja jednih ljudskih bića drugim, ova borba može proširiti, jačati i humanizovati klasnu borbu, dodajući joj po jednu specifičnu dimenziju. To uključuje položaj, i ulogu žene u istoriju klasne borbe, a ova uloga zavisi od načina proizvodnje odnosno od klase kojoj pripada, a ne od odnosa sa muškim delom stanovništva. Ovaj odnos je određen stupnjem raz­ vitka proizvodnih snaga i oštrinom klasne borbe. Ako postoji oskudica u proizvodnji osnovnih sredstava za život i (proizvodnja rada mala), i time oštra klasna borba, žene iz vladajućih klasa istovremeno oslobađaju svoju prokreativnu funkciju (produženje vrste, odnos­ no klase) i ograničavaju je (radi jedinstva domena i ka­ �74 Dr JOVAN ĐORĐE VIC pitala uopšte), a žene iz potlačenih klasa su prinuđene da je suzbijaju, pojačavajući svoj servilni položaj u porodici i domaćinstvu. U obe situacije žena postaje žrt­ va novog imperativa: demografskog. Položaj žene je složen ne samo zbog njene ekonom­ ske već i dem ografske uloge. Ona nije samo radna snaga, već ona m ora i da rađa. Ona je istovremeno produktivna i reproduktivna snaga. Proizvodni odnosi određuju od­ nose reprodukcije. Seksualni odnosi su podređeni u lo­ gici klasnih odnosa. N e samo odnosi već i seksualno po­ našanje se razlikuje prema klasama i u krajnjoj liniji su klasni odnosi i ponašanja. Usled ove dvostruko dvostruke funkcije (produktiv­ ne — reproduktivne i autogenetičke, odnosno duplog radnog vremena) istorija žene bi bila neumoljiva bez dinamike klasne borbe. Bez klasne borbe ova dvostrana funkcija bi delovala kao fatalnost i oslobođenje žene bi bilo blokirano, kao što se i dešavalo u režimima „klas­ nog m ira", rasizma i patrijarhalnog militarizma. U reži­ mima u kojim a je vladala ideologija tzv. tri ,,K" i prema kojoj žena pripada samo crkvi (Kirche), kujni (Kiiche) i rađanju (Kinder). N e samo marksizam već i savremena kritička društ­ vena nauka odbacuje ideju da će borba klasa da se zameni borbom polova. Iza ove ideje nalazi se uticaj buržoaske ideologije i kult volontarizma i idealizma (fi­ lozofskog) koji karakterišu srednje klase. Istovremeno, marksistička kritika proširuje svoje teorijsko polje uopšte i u odnosu na žene, prevazilazeći izvesna m išlje­ nja koja se u ime marksizma šire. Suprotno je marksiz­ mu je r ne odgovara iskustvu i razvitku nauke tvrditi: da je ljubav ekonomski determinisana i da se subjektiv­ nost podređuje objektivnosti, da seksualni odnosi nema­ ju svoju istoriju, da žene svoje oslobođenje treba da oče­ �2ENSK0 PITANJE 75 kuju od muškaraca i od vladajućih ideologija ili države, da borba žena za sopstveno oslobođenje treba da se podredi klasnoj borbi i da one u njoj nemaju svoje ravnopravno, ali i nezavisno mesto koje im omogućuje da njihovo oslobođenje bude i postane i njihova sopstvena stvar, da nema bitne razlike između polova i da se žena uspostavlja kao ljudsko i društveno biće kad zauz­ me muške položaje. Sve ove postavke uslovljavaju da se ide dalje u teo­ rijskoj refleksiji o problemu žene koji prevazilazi činjeničku osnovu od koje polaze. Žene povlašćenih klasa, pod uticajem „društva blagostanja", sve su više udaljene od proizvodnje i — zastupajući ideologiju svoje klase — sve više primenjuju maltuzianizam, tj. „kontrolišu” rađanje, što znači da one sve više napuštaju svoju pri­ rodnu funkciju. To je situacija koja istovremeno od­ vaja ženu i od sveta proizvodnje, i sveta reprodukcije. Ni rad, ni deca. Ako je ona još i naklonjena neradu (u kući) i luksuzu, ona je i nosilac eksploatacije (prema bračnom drugu koji radi). Ovako „oslobođena” , ona gubi interes za stvarne ljudske vrednosti i, u uslovima potro­ šačkog društva, postaje nužna komponenta trivijalnosti i „lakog života" (dolče vita). Tako se proces „oslobođe­ nja" pretvara u novi vid eksploatacije. Žena je danas u protivrečnoj situaciji. Svaki korak u njenom oslobođenju može se završiti sa njenim novim otuđenjem. Ukoliko je više u situaciji da bude jednaka kao član zajednice, utoliko je više uda­ ljena od pravog proizvodnog rada i svoje prirodne funk­ cije. Ovde kultura ima višestranu funkciju. Ona otvara ženi nove mogućnosti da učestvuje i da se ostvaruje; ona je brani od manipulacija i antikulture. Kultura i slo­ boda su uslovi da žene oslobođenje ne doživljavaju kao novo porobljavanje i da same ne porobljavaju drugog. �76 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ Ovi pojm ovi se reprodukuju i u odnosu na žene koje, pod uticajem robne proizvodnje i postojeće soci­ jalne diferencijacije, im aju povlašćeni položaj. Frojdo-marksizam i sve druge koncepcije voluntarističkog i utopističkog fem inizm a o „borbi polova" kao novoj zakonitosti ljudskog društva su nesposobni da otkrivaju svu složenost i protivrečnost procesa oslobo­ đenja žene. T o još jednom potvrđuje da je istorija i savremenost žene neodvojiva od shvatanja i uticaja os­ novnog razvitka klasa, i klasne borbe.3 ) 6 10. Sve ove teorije ili tendencije za oslobođenje žene se svode na jednostavno pitanje koje se izražava u alter­ nativi koja je još uvek od uticaja ne samo na savremeni ženski pokret, već i na političku praksu, naročito radnič­ kih partija i organizacija. Prva alternativa je: prihvatiti „m ušku" definiciju uloge žena u revolucionarnom pokretu i, u ime jedinstva i celine pokreta, zahtevati integraciju žena, uz prihvatanje činjenice ili shvatanja da se ne koristi i ne razvija inicijativa žena i njihova oslobođena mašta. Suprotno ovoj „integracionističkoj", druga alterna­ tiva je autonomistička. Ona proklam uje da oslobođenje žena može biti samo akt samih žena koje nemaju „šta da traže" u „n jihovom ” (tj. muškom) pokretu i da obezbeđenje svog socijalnog i ljudskog „ja " žene mogu obezbediti same i autonomno. U krajnjoj varijanti ove alter­ native, sa nervozom i ubeđenjem, pojedine žene-pisci dodaju da se ovaj autonomni dinamizam ima zasnivati na osporavanju i rušenju mahističkih tabua (pre svega **) ,.Nužno je naglasiti nerazorivu vezu između situacije žene kao ljud­ skog bića i člana društva i privatne svojine. Na taj način sigurni smo da se desolidarišemo s buržoaskim pokretom u korist oslobođenja žene” . Ova Lenjinova misao je osnova za ocenu savremenih pokreta za oslo­ bođenje žene, kao i ranijih („sifražetskih” i uopšte feminističkih). (Lenjin, O emancipaciji tene, Moskva 1954). �2ENSK0 PITANJE 77 Frojdovih) i nametnutih „falokratskih” zabrana i kom­ pleksa. Marksistička politička misao i pokreti koji su mark­ sistički inspirisani ističu jednostranost obe alternative. Prva dovodi do toga da se žene pozivaju da napuste svaku potrebu i zahtev za stvaranjem i usvajanjem spe­ cifične svesti i da zapostave činjenicu postojanja poseb­ ne represivnosti u odnosu na žene. U drugoj alternativi žene pretenduju da same mogu osvojiti „sve i odmah” , prihvatajući da se odvoje od svih oslobodilačkih po­ kreta, naročito onog koji im je najbliži, od političkog pokreta radničke klase, svesno okrećući leđa činjeni­ cama da u današnjem svetu i čovek još nije slo­ bodan, upravo da nisu samo one pod represijom i dominacijom. Pored jednostranosti ova alternativa izražava odsustvo političke zrelosti ne samo žen­ skih već i drugih revolucionarnih pokreta. Nezrelost se uvek izražava u zapostavljanju efikasnosti u korist ideo­ loškog sektaštva i verbalnog „radikalizm a” . Neefikas­ nost jednog revolucionarnog pokreta, koji definišu i vode jedino muškarci, je isto toliko očigledna kao i neefikasnost onog pokreta koji revoluciji daje isklju­ čivo karakter oslobođenja žena. U oba slučaja misao je parcijalna, i time netačna, a ideologija političke prakse zarobljenik „specifičnosti” , i time otuđujuća. Oceniti i shvatiti ograničenost ovih alternativa je uslov da se prevaziđu teškoće i zabune u savremenom procesu borbe žena za oslobođenje, i u naporima napred­ nih demokratskih snaga da se oslobode fetišističke misli i zbunjujuće prakse koja ih je zarobljavala i deformisala. Ako su žene danas stekle svest o sebi i o svojim pra­ vima, to su postigle zahvaljujući opštim borbama i ideja­ ma društva u kome žive i koje je neizbežno „muško” �78 Dr JOVAN ĐORĐEVIC društvo. Ako su one revolucionarne to sve ne bi bilo I moguće bez prošlih i sadašnjih revolucija. To sve uslovljava i sadašnje, i buduće borbe žene za emancipaciju, j One ispadaju iz istorije ako se izdvajaju i ne shvate celinu revolucionarnog preobražaja savremenog društva. Ali i ovaj preobražaj ne može biti celovit i efikasan ako se žene guraju u drugi plan, a još manje u „zadnje dvo­ rište" istorije i revolucije koja se priprema za stvaranje jedne nove civilizacije, civilizacije koja jedino može biti socijalistička i komunistička. 11. Jedan od osnovnih problem a situacije i uloge žene jeste ženskost; ženskost je opredeljenje njenog bića. Ženskost je pretežno (u očima muškarca) prošla kroz tri etape: ženskost shvaćena i podneta kao hendi­ kep; ženskost osakaćena u muškom „m odelu” — u ime jednakosti; ženskost kao osobenost, zahtevana i kao ženstvo u ime specifičnosti žene. Ove tri etape izražavaju osnovne faze u razvitku ženskog pokreta i u filo zo fiji feminizma. Prva je naj­ duža i ona uopšteno traje od prve svesti o diferencijaciji bića različitog pola do danas; u pojedinačnom smislu ona se završava kad počinje opštepolitička konfronta­ cija žena u odnosu na društveni i politički monopol muškaraca. Ali, u društveno-političkom značaju, ženskost u ovoj etapi, tj. i kad je shvaćena kao izraz inferiornosti ili hendikep, društvo ističe ženu kao subjekat, kao kvalitet života; ona je osnova rađanja i razvitka svake žene kao osnovnog ljudskog bića. Ova svest otvara period savremene borbe za ženska prava i žensko oslobođenje koje nosi protivrečnosti i apstraktnosti. Definisanje ženskog pitanja i žene u odnosu na ono i onog što je osporava, tj. u odnosu na muškost i muškarca, nastaje u ovoj etapi i ima različite oblike u docnijim. �ŽENSKO PITANJE 79 U ovoj prvoj etapi postoji pobuna ili samozado­ voljstvo žene što nije muškarac, ili u muškoj situaciji. U drugoj etapi ženskost se negira da bi se izjednačila sa situacijom muškarca. Ovu etapu karakteriše: muškobanjost kao oblik ženskosti, uz seksualnu neutralnost ili heteronomnost. Žena traži svoj identitet u izjednačava­ nju sa muškarcem. Ona vidi mogućnost jednakosti u izjednačenju sa drugim polom. Treća faza (u načelu) polazi od principa: jednakost ali različitost. U savremenoj ideologiji ženskog pokreta ona podrazumeva dva pravca. Prema jednom, jednakost se ne odvaja od specifičnosti i vodi u okviru istog pola u negiranje drugog pola i naglašavanje prava na ljubav sa istim (istom); u lezbijanstvo u kome se manifestuje jednakost i specifičnost. Drugi pravac se izražava u stavu žene: ,,o m ojoj ženstvenosti nemam „kompleksa” . N i superiornosti ni inferiornosti. N i jednakosti. Ono do čega držim je: različitost. Ove dve poslednje teze u shvatanju ženstvenosti, odnosno žene, obuhvataju os­ novna pitanja savremene problematike žene: One su elemenat ideologije radikalnog ženskog pokreta (na Za­ padu) i čine idejni supstrat realne svesti o ženskom pitanju. Teorijsko preimućstvo drugog pravca treće etape leži u odstranjivanju veštačke i apstraktne podele izme­ đu pojma žene, ženskosti i ženstva, i u potvrdi žene kao ljudskog bića koje je proizvod sopstvene istovre­ mene biološke i socijalne evolucije. On je i prilog dija­ lektičkom marksističkom pojmu o ženi i njenom značaj­ nom mestu u istoriji i danas. On pretpostavlja kritiku tradicionalnih i pretežno „mahističkih” predstava i sim­ bolizma o ženi i ženskosti koji se nameću ženi i koji je vraćaju u nejednakost i podređenost u mekanoj vodi razumevanja i simpatija. On obuhvata jedan novi zahtev �80 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ da žena prevaziđe svako podražavanje, svaki mimizis, odbacujući ga kao žensku apatičnost; i potrebu da žena stvori svoj stil naročito u m isli i govoru kao doprinos jednoj sveobuhvatnoj m isli koja će lakše obuhvatiti „sve", šta više celu istinu. T o sve dovodi do osnovnog postulata: oslobođenje žene se ne sastoji u njenom oslobođenju od ženskosti, već u njenom ostvarenju, tj. u uslovima da ona postane svestrano ljudsko biće, a time da bude žena, žensko i ženstveno bez ikakvih kompleksa i osećanja krivice. Problem oslobođenja žene se ne rešava verbalnim radikalizm om ili humanističkim protestima, a još manje njenom depersonalizacijom i defeminizacijom . Ovo oslo­ bođenje podrazumeva kako radikalno osporavanje po­ ložaja žene i društva koje održava praksu i shvatanje o ženi kao nižem i „ropskom ” biću, tako i revolucionarni pokret k o ji uključuje ženu kao jednako biće, spremno i sposobno da stvara ne samo život već i novi život, kao svojstveno i jednako ljudsko biće. Unoseći u taj pokret uspomenu na ugnjetavanje koje još uvek traje i potrebu da voli i stvara novi život, uloga žena je i per se revo­ lucionarna. Bez shvatanja ovih faza u odnosu na pojam ženstve­ nosti i odnos žene prema sebi i drugima, ne može se pratiti i oceniti duga borba žena za ljudska i građanska prava i za njihovo oslobođenje. Ta borba ima svoju istoriju koja je kao svaka društvena i politička istorija ispunjena uspesima i porazima, napretkom i vraća­ njim a unazad; ograničavana i podsticana u zavisnosti od društvenog sistema i vremena u kome je vođena, kao i u funkciji odnosa između demokratskih, revolucio­ narnih, konzervativnih i reakcionarnih klasa i grupa. Ta istorija je istakla mnoge žene kao m islioce i vođe po­ kreta, ali i niz muškaraca, koji su shvatili i danas �2ENSK0 PITANJE 81 shvataju da je oslobođenje žene uslov i njihovog oslo­ bođenja, a naročito njihovog dostojanstva. N iko se ne može pozivati na lično dostojanstvo dok postoje grupe i pojedinci koji su podređeni i poniženi. To su istakli naročito Furije, Marks i Lenjin. 12. Marks i Engels nemaju svoju razvijenu teorijuj o seksualnim odnosima i o ljubavi uopšte. To je dovelo do tvrđenja da je ovim životnim problemima žene, i čo­ veka uopšte, marksizam ostao na pozicijam a tradiciona­ lističkih mišljenja i prim arne psihologije ili da ih je podredio ekonomskim ili socijalnim problemima. Ne može se sporiti da su u Marksovom i Engelsovom delu sadržane neke od osnovnih ideja i o „prirodnim ” od­ nosima između žene i muškarca, podrazumevajući tu stavljanje ljubavi u centar tih odnosa. U ovim pitanjima, kao i u drugim konkretnim, oni su bili vrlo obazrivi u predviđanju i izbegavali su da predlažu utopijske šeme. Ali, istovremeno se u njihovim tekstovima nalaze izri­ čite napomene i primedbe o seksualnim odnosima i lju­ bavi, kako u kapitalizmu i pre njega tako i u odnosu na projektovano socijalističko društvo i na komunizam. Marks i Engels su, u ime jednog višeg i stvarnijeg ljudskog koncepta o odnosima između ljudskih bića, smatrali da se u njihovo vreme brak (i uopšte seksualni i ljudski odnosi) podređuju vladajućim društveno-ekonomskim odnosima, a u prvom redu tipu svojine, orga­ nizaciji rada i robno-novčanim odnosima. Ističući da u ovim odnosima ekonomske i političke institucije imaju presudniji uticaj od spontanih ljudskih osećanja, oni su dolazili do zaključka o degradiranju, pa čak i prostituisanju ovih odnosa, posebno ljubavi, i naročito u kapi­ talizmu. Pored toga, oni su pisali u mladosti i ljubavne po­ eme obojene romantičarskim zanosom. Marks je, pre �82 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ braka sa Đeni, slao svojoj voljenoj knjige ljubavne poezije, a pisao jo j docnije pasionirana ljubavna pi­ sma, od 'kojih je jedno sačuvano (i danas objavljeno na mnogim jezicim a i u nas.37) Engels je bio pun div­ ljen ja za engleskog romantičnog pesnika Selija, a na­ ročito za njegove ljubavne pesme. N jih ov lični život je bio po form i različit. Marks je imao solidan brak, ali je im ao i vanbračnog sina Frederi-ka. Engels je živeo u slobodnoj zajednici sa M eri Berns, a zaitim, po­ sle njene smrti, -sa njenom sestrom. Obe su bile irske radnice i ubeđene republikanke, dok je Marksova žena iz imućne plem ićke porodice. M arksov i Engelsov teorijski -stav u odnosu na lju­ bav odgovara grčkoj koncepciji i praksi ljubavi. Suš­ tinu te antiburžoaske koncepcije predstavlja shvatanje 0 mogućnosti potpunog i slobodnog ostvarivanja i manifestovanja ljudskog bića, uključujući i zadovoljenje svih njegovih potreba i želja. Oni nisu zapostavljali'-' seksualne odnose i ljubav iz ovih želja i potreba, ali su posebno isticali drušitveno i idejno-moralno stanje društva koje je pretpostavka da se ove potrebe osete 1 ove želje izraze. U skladu s tim, oni su se više bavili^" pitanjem kad i pod ko jim uslovima seksualni odnosi postaju izraz bogatstva ljudske ličnosti, a ljubav njihov osnov i vrhovni izraz, nego u čem u će se oni sastojati i kako i'spoljavati u jednom društvu koje će biti oslobo­ đeno ekonomskih prinuda i svih oblika otuđenja ljud­ skih odnosa. Ali, Marks i Engels su istovremeno odbacivali svo­ đenje ljubavi na ekonomizam i socijalnu uslovljenost, kao što su se protivili idealizaciji i kultu žene (sa pra­ tećim sentimentalnostima i -romantizmom ili izjedna,T) V. „Prilog" u ovoj knjizi, str. 245. �ŽENSKO PITANJE 83 čavanjem seksualnih odnosa s fizičkim aktom). U Sve­ to j p orodici Marks predstavlja ljubav kao bitan elemenat ispoljavanja i ostvarivanja ljudske ličnosti. Prevazilazeći sve ranije i savremene teorije o ljubavi, Marks izražava i sledeću misao: „Ljubav je prvo iskustvo koje omogućava čoveku da veruje o postojanju objek­ tivnog sveta izvan njega.3 Moderno je i njegovo ospo­ 8) ravanje tvrđenja svih onih k o ji u svojim filozofskim ili književnim delima ispoljavaju „suvereni intelektu­ alistički prezir" prema ljubavi, pošto time, piše Marks, „odbacuju sve što živi, sve što je neposredno, celokupno čulno iskustvo, celokupno istinsko iskustvo o kome se u početku ne zna odakle polazi i kuda vodi” 3 ) ® Marks i, posle njega, Engels su isticali da je oslo­ bođenje žene proces na dva plana: oslobođenje od eko­ nomske eksploatacije i otuđujućih društvenih odnosa, s jedne, i od čulne otuđenosti, s druge strane. Savremene sociološke ankete potvrđuju Engelsovu opasku da je pravo stupiti u brak sa izabranom ličnoš­ ću mnogo više poštovano u „potčinjenim klasama" ne­ go u vladajućim klasama ko je se, i u pogledu braka i ličnih odnosa, kreću pod teretom svojih privilegija i materijalnih klasnih interesa. Ovu slobodu pokazuje danas omladina u celini. Ali Engels je istovremeno sma­ trao da, istorijski govoreći, m onogamija stvara nužne uslove za oslobođenje žene; to je zasnovano na posto­ jećoj buržoaskoj teoriji, po kojoj je brak iz ljubavi istovremeno pravo muškarca i pravo žene. Pri tome je on s pravom tvrdio da i u braku, i uopšte, prava dva bića koja se vole su nejednaka jer su podređena pravu svojine (ali i pravo izbora je često nejednako pravo i monogamija ga ne men ja). To odgovara miš­ �84 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ ljenju, koje je izrazio m ladi Manks 1840. godine, da i posesivna ljubav, iako proizilazi iz društva privatne svojine, stvara istovrem eno neravnopravnost i nove od­ nose potčinjenosti (čija žrtva nije uvek žena): posesiv­ na ljubav izražava želju da se ama za partnera ne ljud­ ska ličnost, već robinja, odnosno rob. U svakom slučaju, marksistička teorija ne definiše ljubav kao javni, već kao privatni domen. „Kom uni­ zam će — ističe Marks — preobraziti odnose među po­ lovim a u strogo privatnu stvar koja se tiče samo lica koja uspostavljaju taj odnos i u koji društvo neće imati nikakvu priliku da se upliće".4 N igde u svetu (ni u raz­ «) vijen ijem socijalizm u) ovaj zahtev nije ostvaren, pa ni prihvaćen. Suprotno izvesnim površnim shvatanjima, i isto takvim „zvaničnim " tumačenjima, koja su naklonjena da Marksova i Engelsova shvatanja o ljubavi pokrivaju se često licem em im plaštom „asketizm a" i društvene „zaštite", odnosno ograničenja, Marks i Engels su isti­ cali nužnost, mogućnost i društvenu potrebu da se sve osobine, osobenosti i vrednosti žene, kao ljudskog bi­ ća, ostvare u punoj slobodi izbora i potrebi ljudske ličnosti da bude svoja u svome. U sveobuhvatnom i -sintetičkom korpusu marksi­ zma teorija o ovoj strani ženskog pitanja je najmanje završena i zatvorena. Ona je omogućila da se marksis­ tička studija o ženi, a naročito o seksualnim odnosima i ljubavi, upotpuni i dovede do m odernog oblika, pri­ hvata j ući niz novih saznanja i ideja klasičnih i savremenih društvenih nauka, od sociologije i antropolitije do psihologije d seksologije. Uvodeći ono što Marks na­ ziva „privatni domen ljudskih odnosa u strukturi dru*•) Ekonomsko-filozofski rukopisi. Rani radovi, „Naprijed” , Zagreb, 1961, str. 245. �ŽENSKO PITANJE 85 štva", savremena kritična („neinstitucionalizovana") marksistička teorija o društvu i čoveku vraća ljubav u osnovni odnos čoveka prema drugom i društvenih odnosa uopšte. U postavke Marksa, Engelsa i docnijih marksista da nema prave ljubavi bez revolucije (soci­ jalističke) i revolucionarnih preobražaja kojima se konstituiše novo društvo slobodnih individualnosti, poste­ peno se unosi novo shvatanje po kome je ljubav isto­ vremeno revolucionarna snaga po sebi i znak i svojstvo pravog revolucionara.4 To je ljubav koja nije ni inte­ 1) lektualistički romantizam, ni fizički erotizam, koja je osećanje i odnos što sve to prevazilazi i, crpeći svoju snagu u seksualnom odnosu, istovremeno ga bogati i sublimiše. Ova sublimišuća strana ljubavi men ja „ani­ malne" i „ljudske sastojke" ličnosti: prvi postaju hu­ mani (i time slobodni), tražeći ravnopravnost i sreću „drugog” , a drugi je spašavaju grubog karaktera obič­ ne igre i samoobmanjujuće varke. U skladu s tim nije strano marksizmu tvrđenje američke revolucionarke i feministkinje Eme Goldman da je jednakost žene i mu­ škarca „pitanje socijalne pravde i lojalnosti", a da je „osnovno i vitalno pravo žene da voli i da bude voljena” .^) Ovako definisana i shvaćena ljubav je istovremeno snaga pokreta društva prema promenama i osnov sve više ljudskih, i to istinskih ljudskih odnosa, oslobo­ đenih animalnih rezidiuma i socijalnog formalizma. Ljubav koju žena sve do danas daje i prima je obezličena ljubav. Svesne, borbene i prave žene traže da se takva ljubav mora osvojiti svim oblicima revolucije, a da je svaki od tih oblika defigurisan ako nije vođen nužnošću da se prava ljubav ostvari, da pravo i ljubav 4 ) Ovu misao Je izričito formullsao i značajni francuski pisac Slendai, 1 inače u životu veliki ljubavnik. 4 E. Goldman, Anarchisam and other Essays. N. Y.. 1910. str. 223. I) �86 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ postanu suština odnosa između ljudskih bića. Ona je ujedno i osnovni akt ženske emancipacije. Oslobođena žena, sposobna da daje i prim a lju b a v ,, ostaje nova re­ p volucionarna sila. U ovakvim uslovima ljubav nije samo akt i osećanje, već ljudski odnos k o ji detetu, preko majke, ot­ kriva prvu sliku društvenosti, a docnije, zrelom čoveku, složenost i višedimenzionalnost društvene stvar­ nosti. Ona je društvena revolucionarna energija bez koje se ne m ože bitno m enjati stvari i stvarati novi život i čovek. Takva ljubav, potvrđena u društvu, je prva stva­ ralačka snaga čoveka. Ona stvara društvo, a naročito njegovu osnovnu, a teorijski slabo shvaćenu i osvetIjenu stvarnost, par, jedinstvo dvoje njih ko je vezuje i čije jedinstvo ostvaruje ljubav. P a r (couple) je stvarnost koju nisu zapazili samo romantičari, klasični filo zofi i sociolozi pre Marksa. A li m arksistički koncept ljubavi konstituiše novi po­ jam para. Par je stvaralačka snaga istorije. Par se stvara u istoriji, u obliku k o ji je društveno determioisan. A li par koji je lišen istinskog odnosa ljubavi iz­ među dvoje koji se udružuju bez sjedinjavanja nije stvarnost, već je apstrakcija (kao i mnoge stvarnosti u društvu nejednakih klasa i robne proizvodnje). Ispunjen ljubavlju (i potvrđujući je), par je nova društvena i ljudska stvarnost; on je graditelj ljudskih zajednica i njihovih pramena. To čini da je ljubav ne samo nužni uslov prave revolucionarnosti već i istin­ skog društvenog stvaranja i društvenih promena. N a ovoj osnovi položaj i uloga žene u društvenim stvaranjima i promenama, u tkanju društvenosti, prevazilazi porodicu, brak i slične odnose i postaje stva­ ralačka snaga društva i istorije kao celine. Stvoren od �ŽENSKO PITANJE 87 prirode, .kao jedinstvo dvoje njih koje vezuje ljubav, par baca nove zrake na celo društvo, ali još nigde nije postao svoj, nova stvarnost. On još nije ona stvaralačka snaga društva koje sve više traži nove i pasionirane snage za izvlačenje iz savremene nemoći i blokiranosti. To idejno i društveno, kulturno i moralno osiroma­ šenje podržavaju države i robno-novčano pravo, pre­ tvarajući odnos ostvarenja i stvaranja čoveka u regulisani režim, u instituciju. 13. Marks i Engels su ostavili značajne teorijske poglede o oslobođenju žene kao ljudskog bića i o posledici tog oslobođenja za komunizam. Oni su, kao i Lenjin i docniji marksisti, doprineli da se ne samo priroda eksploatacije i potčinjenosti žena u toku istorije bolje i potpunije otkrije već i da se upozna sama priroda i osobenost žene i kao individue, i u odnosu na muškarca. N e može se osporaviti da ova teorija ne zauzima centralno mesto u delu ovih mislilaca i revo­ lucionara, ali problemi žene nisu zapostavljeni u mark­ sizmu i njegova preovlađujuća ideja o oslobođenju rad­ ničke klase isključile i taj koncept u proces oslobo­ đenja žena. Marks i Engels nisu dali odgovore na sva pitanja koja se postavljaju u ovoj oblasti istraživanja društvene prakse i ljudskih odnosa, niti su mogli da formulišu pitanja i odgovore koji se da­ nas postavljaju i traže. Međutim kapitalna pitanja, koja podrazumeva stu­ dija o ženi, ne mogu se ni danas shvatiti i rešavati mimo misli i otkrića Marksa, Engelsa i Lenjinaj Stoga se to može učiniti pod ovim uslovima: a) da se na­ pusti verbalni komentar tekstova; b) da se pravi raz­ lika između izvornih misli i docnijih tumačenja, od­ nosno da se napusti svaki dogmatski pristup tekstovi­ ma o ženi; c) da se proširi marksistička teorija, kako �88 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ na osnovu novih istraživanja i teorijskih zaključaka tako i na osnovu iskustva i prakse oslobođenih žena i pokreta za njihovo oslobođenje. Sve je to utoliko neophodni je, ukoliko ostaju (od­ nosno nastaju) izvesna kapitalna pitanja koja traže naučne marksističke odgovore č iji značaj prevazilazi teorije o ženi. Ali, ova teorija ih postavlja i ona su, uglavnom, sledeća: 1) Da li samo ukidanje privatne svojine dovodi do bitnih preobražaja u organizaciji proizvodnje i time do prom ene u položaju i životu žena? 2) Budući da je potčinjenost i porobljavanje žene prethodilo kapitalizmu, da li se može očekivati (nada­ ti) da će revolucionarni preobražaj ekonomskih odno­ sa društva u socijalizm u om ogućiti novu ulogu ženi? 3) Da li je nužno, sa gledišta interesa revolucije i oslobođenja žene, da se žene organizuju u funkciji sopstvenog iskustva u revolucionarnoj borbi protiv ka­ pitalizm a i birokratskog etatizma? 4) Kakav oblik evolutivne revolucionarne organi­ zacije žena m ože (ili bi trebalo) da ima i kakvo mesto u opštoj strategiji revolucionarnih klasa i kad je ta strategija efikasna? 5) Do 'kojeg stepena iskreni revolucionari mogu biti, ili jesu, branioci jednakosti muškaraca i žene u društvu, politioi, kulturi i porodici? 6) Da li je jedinstvo ideja i čina u odnosu na žene neophodan uslov svojstva marksiste i revolucionara? 7) Da li biti revolucionar čini muškarca umornim od falokratizm a i jedne vrste potcenjivanja žene; ako ne, zašto?4 ) 3 « ) Drastični primar za ocenu ovog može pružiti odgovor Majkla Karmaskla, poznatog lidera jedne od radikalnih struja crnačkog pokreta u SAD, na pitanje žena kakav je njihov položaj u borbi za „omu vlast" (black power): „Položaj žena je ja znam samo jedan; ležeči", �2ENSK0 PITANJE 89 8) Da li se na ženi može prim eniti koncept klase u marksističkom značenju, imajući u vidu Engelsovo poređenje žene s proleterom, a muškarca s buržujem? Odgovori na ova pitanja se mogu danas skicirati na osnovu iskustva socijalističkih zem alja i savremenog revolucionarnog ženskog pokreta, kao i položaja izvesnih pojedinaca u okviru revolucionarne organiza­ cije i socijalističke prakse. Ako marksizam ne sadrži „gotove" odgovore na ova pitanja, osnovne Marksove, Engelsove i Lenjinove misli su nezamenljivi prilog savremenoj teoriji o po­ ložaju žene i njenom oslobođenju i m erilo za ocenu stanja ne samo u kapitalizmu već i u socijalizmu. To se u određenom stepenu odnosi i na samoupravne ide­ je, ukoliko je samoupravljanje otelo tvoren je i razvitak marksizma. Marks i Engels, a posle njih d Lenjin, su isticali da će žene učestvovati, kao i muškarci, u borbi za pre­ obražaj društva, iako njihov položaj u društvu nije jednak muškarcima. Oni su, teoretski i lično prihvatili učešće žena u revolucionarnom delu i akciji na osnovu potpune jednakosti. Marks je bio branilac ženske -sek­ cije u Intemaciona-li i naglasio je izričitu ulogu žena za vreme Pariške -komune, oduševljavajući se njihovim heroizmom. On je brižno podsticao i pratio intelektu­ alni razvitak svojih kćeri i njihovo angažovanje u soci­ jalističkom pokretu. Engels je hvalio revolucionarni/ duh svojih žena (Meri i Lizi) i nije se kolebao da se I „uči u njihovoj školi". Lenjin je cenio žensku posto-1 janost i mudrost Krupskaje i podržavao emancipator- j ske ideje i stavove A. M. Kolontaj. -=A/J Ali, u unutrašnjoj strukturi revolucionarne organi­ zacije, pre i posle Oktobra, žene su trpele ili podno­ sile (nekad i bez negodovanja) isti položaj koji su imale �90 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ i u prošlosti. M nogi revolucionari su se pokazali, posta­ ju ći socijalisti (a ne uvek samozvani), nesposobnim da se oslobode nataloženog ,/kompleksa superiornosti" u odnosu na žene. Sva ova saznanja i ove dileme nisu nepoznate u re­ volucionarnom radničkom pokretu i one dobijaju sta­ r i i novi značaj u svim istorijskim situacijama i uvek kad se na opštem planu postavljaju stalno aktuelni problem i jednakosti i oslobođenja žene. Tako je i danas. V 1. „Prem a m aterijalističkoj koncepciji — piše En­ gels — odlučujući faktor istorije je, u krajnjoj ana­ lizi, proizvodnja i reprodukcija neposredno nužnog".4 4) Razvijajući ovu misao, Engels tvrdi da je u proučava­ nju društvenih institucija potrebno uzimati u obzir dva vida stvarnosti: proizvodnju sredstava za život i pro­ izvodnju samih ljudskih bića, odnosno održavanje vrste. Zasnivajući svoja dalja istraživanja na ovoj teori­ ji, Engels prelazi na sistematsko istraživanje porekla porodice i privatne svojine i države; u tom cilju on ispituje stupnjeve u razvitku društva koji odgovaraju različitim načinima produkcije i reprodukcije. On ve­ zuje promene u obliku porodice sa promenama u svo­ jin i sredstava za proizvodnju i otkriva odnos između svojine sredstava za proizvodnju i položaja žene u od­ nosu na muškarca. On sa novim argumentima potvrđu­ je ranije ostvarena otkrića prema kojim a je ljudsko društvo u određenim fazama svog razvitka živelo u m atrijarhatu, u kome je žena imala preovlađujuću ulo­ gu i vladajući položaj koje nikada docnije nije povrau) Les principes đu communisme i u Antidiringu. �2ENSK0 PITANJE 91 tila. Naprotiv, iklasna društva, koja su uslovila sistem dominacije zasnovan na eksploataciji društvenih gru­ pa lišenih svojine sredstava za proizvodnju, uglavnom su učrv9tila i zaoštrila položaj žene kao novog „rob a ” ili „porobljenog radnika — proletera". Istorijski značaj Engelsovog priloga m aterijalistič­ koj teoriji o ženi leži u tome što on, u svojim istraži­ vanjima o poreklu i razvitku porodice (i uopšte o od­ nosu između muškarca i žene), postepeno zamenjuje teorijsku refleksiju i ideološku dedukciju novim istra­ živačkim metodima koji obnavljaju značaj analize stvar­ nog i sinteze pojedinih zaključaka zasnovanih na utvr­ đenoj em piriji i time prim enjuje način m išljenja koji se u stvaranju teorijskih sinteza ne udaljuje od in­ dukcije. Na osnovu istih metoda stvoreno je poznato delo američkog etnologa i antropologa Luisa Morgana, koje je pod naslovom Arhaično društvo (Ancien Society) ob­ javljeno 1877. godine i koje ima podnaslov „Veliko ispitivanje procesa ljudskog progresa od divljaštva, preko varvarstva do civilizacije” . U ovom radu, koji znači početak moderne m aterijalističke naučne antro­ pologije, Morgan je, na osnovu empiričkog proučava­ nja američkih Indijanaca ocrtao uzlaznu liniju antro­ pološke evolucije čoveka. Engels se posebno interesovao za ovu vrstu istra­ živanja, pošto -su on i Marks uvek tražili istorijske po­ datke i naučne dokaze za potvrdu ili kritiku njihove hipoteze o međusobnim odnosima između lj-udskih bi­ ća i prirode u toku istorijske ere, pa, prema tome, i u njenim počecima, što znači i pre nje. Posle Morgana, antropološke studije su proširile, nijansirale i donekle ispravile činjenice a, naročito, zaključke do kojih je došao američki antropolog. Na �92 Dr JOVAN ĐORĐEVTC osnovu toga su pojedini antropolozi (i „protomarksisti” ) utvrdili da je Engelsova teorija zasnovana na ne­ dovoljnom činjeničnom tkivu i da nema opravdanja njegov pokušaj da se ocena arhaičnog društva izvodi na osnovu inače nedovoljnog poznavanja postojećih prim itivnih zajed n ica.« Prelazeći na bitni doprinos Engelsove teorije, da­ nas se m ože utvrditi, bez preterivanja i političkih ob­ zira, da je on dao, istina na osnovu antropoloških i istorijskih podataka i činjenica svog vremena, sintezu od interesa za otkrivanje položaja i uloge žene u istoriji, kao i za mogućnost njenog oslobođenja u društva koje će biti u stanju da, snagom svoje strukture, voljom i svešću svojih sve slobodnijih „udruženih učesnika” , vraća sve oblike čovekovog otuđenja, a time i otuđenosti žene od ljudskog statusa i ljudske prirode. Savremene studije o ženi potvrđuju Engelsovu hi­ potezu i zaključke, nasuprot jednom pomodnom i pseudolevičarskom m išljenju da je antropološka osnova (a time i teorijska zgrada) Engelsovog dela „prevaziđena” .4 ) Odbacivati Engelsovu antropologiju i zaključ­ 6 ke o nastanku, oblicim a i razvitku braka i porodice kao „zastarele” je isto toliko arogantan i tendencio­ zan postupak kao onaj k o ji bi osporavao Darvinovo delo pod izgovorom da se danas više zna o istoriji i transform aciji životinjskog carstva i vrsta u njemu. Ge­ nijalnost jednog naučnog dela sastoji se u sposobnosti njegovog tvorca da podigne na nivo teorijskih sinteza utvrđeni em pirijski m aterijal, koji je neizbežno vre­ menski i prostorno ograničen i nikad saznat do kraja 4 ) Claude Alzon La femme potiche et id femme bonoviche, ćd. „Ma‘ spero” , Cahier, libres 248. “ ) Greer G., La femme eunuque, fir. prevod „Laffonl, Kite Millet, La politique du mile, fr. prevod, 6d. Stock. �2ENSK0 PITANJE 93 i definitivno. To se posebno odnosi na proučavanje „makrosistema", koji čine ne samo društvo i priroda već i život i čovek. Naučna vrednost ovih sinteza se ogleda u plodnosti i efikasnosti primenjenih metoda is­ traživanja, kao i onda kad hipoteze postanu elementi jedne teorije koju potvrđuju dopunska i naknadna otkrića, rezultati istraživanja i misli. 5Engelsova koncepcija o poreklu, suštini i obliku, odnosno funkciji porodice, svojine i vlasti, zasniva se na metodima koji su danas potvrđeni i prihvaćeni ne samo u antropologiji već i svim društvenim naukama i sadrži hipoteze koje vode otkriću novih vidova ovih institucija, a time i postavaka ideja bez kojih se ne bi mogla ni zamisliti jedna naučna studija o ženi. Neizbežni šematizam, koji se nalazi u svim prvim pokuša­ jim a da se primene ovi postupci, ne umanjuje idejnu ulogu i teorijsku vrednost ovako proverenih i podsticajnih koncepcija. S druge strane, iako je izvesno da je Engels proveravao i klasifikovao originalne Marksove misli o ženi i njenom položaju i njenoj prirodi, ne može se umanjiti kapitalni značaj Engelsovih postavki i zaključaka kojima se ne samo zasniva savremena stu­ dija o ženi već i proširuje opšta marksistička teorija o društvu i revoluciji. To se posebno odnosi na istica­ nje pojma i društveno-političkog značaja reprodukci­ je, bez čega s-tudija o ženi (ali i o porodici, društvu, socijalizmu i komunizmu) ne prelazi granice šematskog, jednostranog ekonomizma. 2. Tradicionalna i nekritična društvena nauka je zapostavljala probleme međusobnih odnosa između različitih oblika produkcije i reprodukcije, i to danas nastavljaju pojedini, čak i ozbiljni antropolozi, ne sa­ mo u zapadnim zemljama. S obzirom na to što sva ta shvatanja ne zapažaju posledice koje iz reprodukcije �94 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ i produkcije proizilaze za položaj žene i transformacije m akroorganizacije društva i mikroorganizam a u nje­ mu, tradicionalističke, i u osnovi nemarksističke, an­ tropološke i društvene teorije nisu u stanju da pruže naučnu osnovu studiji o ženi. Mnogi marksisti koji se bave ovim pitanjim a društva, ili problem im a porodice, braka i žene, nisu dovoljno shvatili i usvajali Engelsov istraživački m etod i aparat m išljenja, je r su zaposta­ vili uticaj reprodukcije kao konstitutivni elemenat m aterijalnog sveta i determ inativni istorijski faktor. Tek u poslednje vrem e proučavanje položaja deteta u porodici je dalo povoda da se stvara marksistička psi­ hologija sposobna da objasni prvo buđenje individual­ ne svesti o društvu i porodici. U tom pogledu posebni teorijski značaj imaju: a) istraživanja i svatanja koja ne polaze od pojam nog razlikovanja i odvajanja izme­ đu proizvodnog rada i reproduktivne aktivnosti rađa­ nja i porodice; b) savlađivanje poznate naklonosti mno­ gih marksista da preuveličavaju značaj radnih odnosa i da zapostavljaju odnose u porodici. Još uvek se u društvenim anketama i teorijam a o društvu zastupa m išljenje da se radnička svest jedino razvija u kon­ taktu sa proizvodnjom , „radom "; zaboravlja se da sva­ ki čovek, a tim e i radni, proizilazi iz jedne određene porodice. Ćovek dobiva predstave o svetu ne samo iz ideologije i uticaj a makrostrukture i vladaj ućih poli­ tičkih i moralnih ideja već i u porodici i na osnovu odnosa k o ji postoje u njoj. On se najčešće izražava, a najveći broj to čini stalno, jezikom k o ji je naučio u porodici i ocenjuje ljude i odnose očima koje su mu otvorene, u odnosu na i preko ljudskih bića u okviru porodice. Rezultati proučavanja društvenih odnosa u poro­ dici imaju odlučujući značaj za stvaranje ne samo jed ­ �2ENSK0 PITANJE 95 ne teorije o ženskom pitanju i oslobođenju žena već i nove naučne teorije o društvu. Znatan broj pitanja ko­ je su pokrenuli Marks i Engels u Nem ačkoj id eologiji i Engels u Poreklu. porodice, privatne svojine i države ostalo je bez odgovora u naučnim radovima marksista. Ona danas traže nekad novo formulisanje i savremenije odgovore, zasnovane na saznanju i iskustvu koja su tokom X X veka akumulirana u novim društvenim naukama, od dečje i socijalne psihologije, seksologije, semiologije i kritičke antropologije do sociologije i politikologije. Savremena marksistička studija o ženi se stvara i razvija ako sadrži nova rešenja za otvorena pitanja i ako ne prihvata dogmatske odgovore na os­ novu stavova i pitanja izraženih u samim klasičnim marksističkim radovima. Citati, inače vrednih misli, i ponavljanje starih pitanja bez odgovora ne predstav­ lja nikakav doprinos uspostavljanju i razvijanju jedne marksističke studije o ženi. Suprotno tome, pojedine nedavno objavljene studije o ženi, koje proizilaze iz revolucionarnog ženskog pokreta pretežno inspirisanog marksizmom, pokazuju svest i kritičnost u pogledu nužnosti obnove pojedinih pitanja i ideja koje je postmarksistička teorija zapostavila. To je ujedno potvrda vitalnosti marksizma i njegove sposobnosti da se obnav­ lja, ispravlja i prevazilazi. 3. Marks (mnogo manje) i Engels (sistematski i metodski) su postavljali problem žene u okviru prou­ čavanja i isticanja značaja porodice. To nije bilo ni slu­ čajno, ni neopravdano. U vreme kad oni stvaraju svo­ je teorije, a to je viktorijanski period u Engleskoj i vreme društveno-političke krize u Francuskoj, dešavaju se dramatične promene u odnosu među polovima, u odnosima između roditelja i dece i uopšte u oblasti ličnih i „rodbinskih” odnosa među ljudima. To je, u �96 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ fazama prvobitne akumulacije, proizveo kapitalizam; ali njegovim društveno-političkim interesima nije od­ govaralo da se porodica raspada. Otuda pojava idealizovanja buržoaske porodice. On sredine X I X veka po­ rodica se proglašava za „poslednje uporište” ljudskih osobina koje se više nisu m ogle naći i izraziti u jav­ nom životu kapitalističkog sveta. „Toplota ognjišta” i „m ir koliba” su izazvali sećanje na mirnoću prirode i na ljudska osećanja iz vremena pre kapitalizma. Porodica se veliča kao sredina u k o joj se čovek vraća svojoj pravoj prirodi, ostavljajući pred kućnim pragom maske koje nosi u javnom životu i oruđa ko­ jim a se služi na radu. U n joj je čovek odbranjen od razaračkih posledica životne borbe i takmičenja, neosetljivositi, zavisnosti i pritiska svih vrsta od države i „javn og m njenja” do „drugog” .47) U ovakvoj porodici žena dobija i nove funkcije. Ona nije samo prim orana da stalno fizički i duhovno živi „između četiri zida” već ima i „svetu dužnost” da podržava muškarca i podiže decu. Ona nema prava na svoj život; nije pozvana da ima inicijative i slobodu odlučivanja. Ona treba da se u celini usredsredi da obezbedi m ir i prijatnost, socijalnu sigurnost i moral­ nu podršku muškarcu (mužu, ocu) koji je istrošen i ogrubeo u teškom radu za interese porodice i žene; muškarac ima dužnost da ženu odstrani od svakog kontakta sa tim „neum oljivim i grubim životom .” Ova i ovakva porodica ne osporava postojeći pore­ dak konkurencije i sebičnosti, nego ga, u stvari, podr­ žava. Priprem ajući čoveka (muža) da se otporniji vra­ ti u život takvog društva, žena je ta koja čeliči čoveka < ) Poznati mađarsko-sovjetski ekonomist Varga pripisuje iste osobine 7 i vrednosti porodici i savremenom socijalističkom (uglavnom sovjetskom) društvu (u radu nazvanom Testamenat, stoga što je objavljen posle auto­ rove smrti). �2ENSKO PITANJE 97 da se održi u jednom neihumanom društvu koje ne stavlja pod pitanje. Ona je to primorana da čini po cenu podređivanja novoj nehumanosti koja guši njen lični život. Ovaj njen položaj je i posebno ponižavajući jer ga veličaju pesnici (Raskin) i ovekovečuju slikari i fo­ tografi (prikazujući „srećnu" porodicu oko „nasrneja­ ne" žene sumornog lica). U ovakvom shvatanju buržoaske porodice izraženi su interesi vladajućih grupa da se istovremeno održi i prikrije kapitalistički način proizvodnje i života sa nje­ govim slobodnim tržištem i socijalnim darvinizmom, ali i strah radnika da ne gube posao usled konkurencije ženskog jeftin ijeg rada. Marks i Engels su ismeja-vali ovakvu koncepciju porodice (K om u nistički manifest i Sveta porodica), a Engels je uspeo da relativizuje i vremenski ograniči u okviru svog koncepta o menjanju oblika porodice i braka u funkciji materijalnog razvitka i klasne struk­ ture u društvu. Oni su u tipu buržoaske porodice i nje­ ne društvene funkcije dobili nove dokaze za svoju opštu tezu da se društvene promene u oblasti proiz­ vodnje neposredno odražavaju na porodicu. Za razliku od buržoaske ideologije i radikalnog fe­ minizma X IX veka, Marks i Engels nisu ni idealizovali, ni osporavali porodicu. Docnija marksistička misao se deli u dva pravca; s jedne strane, idealizovanju poro­ dice suprotstavlja njenu opštu i uslovljenu kritiku, i u obliku buržoaske porodice, i njenu negaciju; s dru­ ge strane, uz osude porodice ističe se koncept slobodne i ljudske zajednice čoveka i žene koji se vole i u tom odnosu preuzimaju slobodno i po svojim željama funk­ ciju reprodukcije čoveka. Ova dva pravca došla su po­ sebno do izražaja u periodima krize buržoaske porodi­ ce i celog buržoaskog sistema vrednosti, ili u periodima �98 Dr JOVAN ĐORĐEVIC priprem e socijalističke revolucije i u prvim fazama posle njene političke pobede. U odnosu na ovu drugu situaciju, karaktristične su slobodne i sveže diskusije i iskustva o pitanjim a seksualnih sloboda i „slobodne lju bavi” i u Sovjetskom savezu u prvoj deceniji posle oktobarske revolucije. Sliku ovih (karakterističnih strujanja i priloga m arksističkoj teo riji o ženi i njenim ljudskim, soci­ jalnim i prirodnim pravim a sadrže radovi radikalne boljševičke fem inistkinje Aleksandre Kolontaj,4 ) Ra­ 8 dovi K olontajeve više se odlikuju smelošću da se ras­ pravlja o nekim u to vrame, taou-pitanjima o ljubavi, odnosu žene i muškarca i „n o v o j” porodici, nego po novini rešenja i svežini ideja i analiza. 4.1 N orm ativni koncept i politička teorija u savre-’ m enim socijalističkim zem ljam a pre se oslanjaju na poglede, tradicije i navike porodice iz perioda pre soci­ ja lističke revolucije, odnosno pre uvođenja socijalistič­ kih institucija u te zem lje. Porodica se ne idealizuje, ali se i ne traže takvi oblici k o ji bi odgovarali emancipa­ c iji ljudske ličnosti, a posebno žene. Nem a još uvek ozbiljnih radova k o ji bi nastavili, ili bar potvrđivali, id eje Marksa— Engelsa i drugih istaknutih marksista (Lenjina i B eb ela jjN e m a ni kritike buržoaske porodice, ni ispitivanja uzajamnog odnosa između zadržane, u osnovi, stare porodice i novih oblika i funkcija pro­ dukcije i reprodukcije koji odgovaraju socijalističkim produkcionim, društvenim i m oralnim odnosima. Poro­ dica se kao takva, tj. kao institucija u kojoj se manifestuju patrijarhalnost i emancipovanost, čak i „m oder­ nizam ” , podržava i „potvrđ u je” (u pravno-političkim do**) Slobodna ljubav; Borba tena radnica za njihova prava; Porodica i komunistička drtava; Radnička opozicija; Autobiografija seksualno oslo­ bođenog radnika — sve ove knjige, pored ruskog, objavljene su na en­ gleskom, a pojedine i na drugim jezicima sveta. �2ENSK0 PITANJE 99 kumentima). Ona se ujedno menja, a delimično i raskida — u praksi. U ovakvoj situaciji Engelsovo tvrđenje „da su od samog početka dva pola stavljena u pogrešan položaj” , nije u novom društvu našla svoj demanti ni u misli, ni u praksi. Industrijalizacija, napuštanje poljopri­ vrede i prvi efekti više ili manje sram ežljive „sek­ sualne revolucije” su izmenili ekonomske osnove porodice i njenu tradicionalnu strukturu. U nizu Slučajeva lični odnosi u braku i izvan braka su promenjeni (i čak izokrenuti), a u isto vrem e u „makrodruštvu” su društveni odnosi, moralne norme i lju dv ska ponašanja ostali više-manje isti. Pored ustavnog i pravnog proglašavanja principa o zaštiti porodice, polo­ žaj žene i majke još nije bitno izmenjen. N ije bitno postignuto da žena koja radi, tačnije koja je „u radnom odnosu” , održi svoju samostalnost i slobodu u ličnim odnosima, a da žena koja ostaje u domaćinstvu, tu stvarno radi, stekne jedno svoje novo ljudsko dostojan­ stvo i društveno uvaža van j e j 1 Istovremeno se javljaju i situacije da žena-radnica sačuva, odnosno dobije radno mesto, a da je muž ba­ čen u nezaposlenost, kao i to da jedan broj muškara­ ca, naročito mlađih muževa, preuzima na sebe kućne i domaće poslove, „funkcije” koje ne vrši sa oduševlje­ njem d retko efikasno i korisno.1 Engels je smatrao da | ova „izmesaa. uloga” između bračnih partnera „degradira porodicu” (muškarca),4 ) dok pojedini savremeni so­ ® ciolozi tvrde da je jača i da to ima uticaj a na izmenjeni položaj žene.5 ) 0 f U svakom slučaju, sve ove promene ukazuju na to da je u socijalističkom svetu i nova porodica u 1 ) Engels, Poloiaj radničke klase u Engleskoj. 1 **) Firestone Q., La Dialectique du Sexs, (francuski prevod) ćd. Stock. �100 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ nastajanju, ali da još n ije ni osmišljena, ni uobli­ čena.} Pored toga, u socijalističkom društvu se uspostavlja jedna stara protivrečnost na koju je ukazao Marks u Kapitalu, smatrajući je elementom raspada porodice u kapitalizmu. U svim savremenim društvima, osim u najm anje m aterijalno i ekonomski razvijenim i u seljačkoj privredi, porodica je prestala da bude jedinica proizvodnje i postala je isključivo jedini­ ca potrošnje. U potrošačkim odnosima svuda, i u porodici, preovlađuje fetišizam robe i novca, a ne potrebe ostvarivanja ličnosti i humanizovanja sredine. Žena najviše topi pod pritiskom potrošačkih odnosa d psihologije; utoliko pre ili više ukoliko u „m akrodruštvu" ona nije isključena iz robne cirkulacije (ne samo kupovina žene i „m iraz" već i takmičenje, novac i „v e ze "). Potrošački odnosi podstiču razlike, deobu, akvizitivnost i posesivnost učesnika, naročito onog ko ne unosi sredstva i novac; oni se šire i nadimaju pod uticajem kako neiživljenosti i malogra­ đanskog m entaliteta znaitnog broja žena tako i naklono­ sti žene za luksuzom i trošenjem radi trošenja. Oni su suprotni solidarnosti i jedinstvu grupe, ljubavi mediu njim a i autonomiji a dostojanstvu ličnosti. Izolovana potrošačka porodica rađa male pseudozadovoljne ćelije, „atom e" k o ji razbijaju šire društvene veze. U takvoj sredini ponovo se rađa privatna svojina i naklonost pre­ ma njoj, iz čega se i dalje šire odnosi konkurencije, „vikendicizm a", prestiža, divljeg individualizma i go­ spodarenja. Protivrečnosti između proizvodnje i porodice kao potrošačke jedinice, u savremenom društvu industrijali­ zacije, naučne i tehničke revolucije, ne može se rešavati vraćanjem istorije unazad, tj. „obnovom " naturalnokućne proizvodnje. Teorijski, ovo rešenje se m ože postavi­ �ŽENSKO PITANJE 101 ti samo na planu isticanja značaja funkcije reprodukcije i uspostavljanja i širenja kulture i kulturne revolucije. Promena odnosa između socijalizma i kulture, a time i porodice i kulture, je krupno pitanje uloge, smisla i „ja ­ čanja” (humanizovanja) porodice u savremenim uslovima. Ona je još uvek bitno potrošač kulture, a ne i njen proizvođač. Proizvodnja nije samo akt stvaranja metarijalne vrednosti kao robe već i stvaranja čoveka i društva (ljudskih odnosa). Čovek se ne stvara biološkim ak­ tom — rođenjem, već kroz odnose i svoj rast (živo t) individua postaje čovekom. To se isto tako odnosi i na ženu: ona se, rađajući se kao određeni pol, stvara ženom u praksi odnosa sa muškarcem kao i sa drugima, u po­ rodici i u širim društvenim sredinama. Porodica koja proizvodi čoveka i reprodukuje vr­ stu istovremeno ostvaruje ekonomsku, socijalnu, kul­ turnu i političku misiju. Ona tu „m isiju” ne može izvr­ šiti ako nije jedinica proizvodnje i stvaranja. Ona ne može biti proizvodna jedinica ako nije kulturna jed ini­ ca i jedinica kulture, a to se ne stvara krvnim vezama, već zajedničkim radom u akcijama svih njenih članova, a posebno žene; promenom njenog kvaliteta i oblika. 5. Kulturna porodica, u uslovima socijalizma, je ona zajednica u kojoj individua stalno men ja odnos između, kako to naziva M arks,,,animalni i humani sastav ljudske ličnosti” u korist drugog. Individua se tada podiže do svesti o „porodičnim” odnosima kao ljudskim i pri­ prema se za njihovo stalno oplemenjivanje i men janje pod uticajem i radi ostvarivanja novog socijalističkog društva. Nema kulturne porodice ako td nije društvo u celini, tj. ako nije spremno i sposobno da potiskuje animalnosti i razvija humanost, tačnije, ako ostaje u �102 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ praksi i po konceptu nekulturno i čak antikultumo. T e društvene prom ene pretežno može obezbediti kultur­ na porodica. Kulturna ne sam o po manirkna i ponaša­ nju, po oplem enjivanju nasleđenih ili .urođenih grubosti (što je prvi uslov i m era), već i p o priprem i i vaspitanju čoveka da bude čovek u punom smislu, tj. aktivno i stvaralačko biće k o je je sposobno da voli, da se udru­ žuje, da se bori za novi život i za bolje i svesnije „ja ". Kulturna porodica je već po tome jedinica kulture, ali ona je to u punom smislu ako u svojim okvirim a ne stvara, prisvaja, čuva i potvrđuje nove kulturne vred­ nosti k o je niču iz tla socijalističkog društva, bez kojih ono ne m ože preseći pupčanu vrpcu sa starim društvom i starom porodicom . 1Jedna od još uvek nedovoljno shvaćenih i nedefinisanah vrednosti jeste žena; žena u svim njenim funkcijama, od radnika, nosioca prokreac ije do m ajke i domaćice, d o ljubavnice, druga, prijate­ lja i vaspitača. Takvu ženu, oslobođenu činjenice i kom­ pleksa represije, osećanja „ikrivice" i potiskivanih nago­ na i želje, takvu slobodnu i stalno oslobodilačku kon­ kretnu ličnost traži radnički pokret i socijalističko druš­ tvo! Ona je konstitutivni elemenat kulture i porodice kao fabrike kulture. Takva ličnost n ije ujedno proizvod ili privezak nekakvog „drugog” , pa ni oca i muža (muš­ karca).! Ona je sopstvena ličnost koja se sama stvara u kulturnim sredinama i u kulturnoj praksi.I Ona nije ču­ var nikakvog, pa ni ,/kućnog m ira", je r ona m ora im ati u sebi stalnu uznemirenost da učestvuje u sopstvenoj i opštoj kulturi zajednice. Sa ovim u vezi, koncept kul­ turne revolucije prelazi sa čisto političkog plana, na ko­ m e se danas shvaita i delim ično ostvaruje, na društveni i ljudski plan. Oslobođenje žene i kulturna porodica su snage i m erila kulturne revolucije u njenom novom, istorijskom i ljudskom značenju. �2ENSK0 PITANJE 103 6. Marksistička misao i socijalistički koncept uopšte izvršili su u ćelom svetu najsnažniji uticaj na postav­ ljanje problematike o ženi i o njenom oslobođenju. To je posebno tačno u odnosu na one zem lje u kojima se gradi socijalističko društvo. N e može se tw d iti da se u svim socijalističkim zem ljam a na isti način postavljaju i sa istim uspehom rešavaju sva pitanja od interesa za položaj i ulogu žena. N e postoji među njima istovetnost ni u teoriji i programima, ni u zakonodavstvu d praksi. To se ne može ni očekivati, jer socijalizam nije uniform­ ni i spolja dirigovani proces, iako je u osnovi jedinstven, naročito kad je vođen i inspirisan marksističkim pro­ jektom društvenih, kulturnih i moralnih preobražaja. Unitarizam vodi u uniformnost, a pluralizam prati i snaži jedinstvo. Ali, uprkos tome, postoje izvesne zajedničke orijen­ tacije, oblici i tekovine u pogledu rešavanja situacije žena, i to pretežno ekonomskih, socijalnih, kulturnih i pravnih vidova te situacije. Žena nije jednostavno preneta iz kapitalizma u socijalizam i tu ostala nepromenjena (što ne znači da je postala potupno nova). To ujedno ističe neopravdanost izvesnih gledišta, koja izražavaju pojedini radikalni d „krajnje levičarski" pisci u razvije­ nim zapadnim zemljama, da socijalizam u praksi nije ništa učinio za promenu položaja žene i da između ka­ pitalističkog d socijalističkog društva nema bitnije raz­ like u njenom podređenom i neravnopravnom položaju u odnosu na muškarce.5 ). 1 Ova bi kvaziprogresivistička arogancija bila zamenjena prikrivenom i neskrivenom intelektualnom arogantnošću kad ba se tvrdilo da je socijalizam, čak i u zemljama u kojima duže traje, uspeo da postavi i reši “ ) V. Miiljenje S. Bovuar, str. 248, ove knjige. �104 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ sva pitanja i složenost kompleksa oslobođenja žena iz nejednakog, neravnopravnog i potčinjenog položaja u kome su se vekovim a nalazile, još pre kapitalizma, a nalaze se i danas kad se ovaj prevazilazi. Već je istaknuto da društvena nauka, i kad je zas­ novana na m arksističkom načinu mišljenja, nije proiz­ vela ni u jednoj socijalističkoj zem lji (n i izvan njih ) dela ili ozb iljn ije studije o ženi i o ženskom pitanju uopšte. Istovrem eno, nema bitne razlike između posto­ jećih socijalističkih zem alja u pogledu obezbeđenja že­ nama mesta u javnom životu i organizaciji društva ko­ je im pripada po njihovom broju, radu i značaju u pro­ izvodnji i drugim sferama društvene aktivnosti. M isli Marksa, Engelsa i Lenjina o ženskom pitanju često se tumače pragmatistički, pa i arbitrarno. I Im a sklonosti u svim socijalističkim zem ljam a da se pređe preko istorijskih uzroka i činjenice podređenosti žena, a tim e i preko još uvek postojeće društvene, političke i kulturne supremacije muškarca. Pri tome se svuda podržava i utopistička ideja o tome, da je socijalistička revolucija otvorila sve šanse i za promenu starog načina života žena i da je žensko pitanje u osnova rešeno, od­ nosno skoro da se automatski rešava sa održavanjem i razvitkom socijalističkog poretka. Ali to ne smanjuje pozitivni odnos oslobođenja žene i socijalizma. Sve ovo ne može da ospori ni činjenice da je soci­ jalizam u praksi, a naročito u sferi zakonodavstva i pra­ va, neopozivo i definitivno postavio i obezbedio niz ne samo prava već i uslova da žena (posebno kao građanin) uživa jednakost u odnosu na muške građane i da vraća njeno otuđeno ljudsko dostojanstvo i slobodu akcije. Zabrana svake diskriminacije, na osnovu pola, u uživanju političkih i građanskih prava je jedan od os­ novnih principa pravnog poretka i pravne prakse u so- �2ENSK0 PITANJE 105 cijalističkim zemljama. Ali, to ne znači da je većina žena, na osnovu ovih prava, došla u situaciju da ravno­ pravno odlučuje o svim pitanjima od kojih zavisi real­ nost tih prava i da je obezbeđena da ta prava ne budu ograničavana d oduzimana pod uticajem ineroije, zaosta­ losti i, još uvek prisutnog, ne toliko „mahističkog" ko­ liko primitivno-birokratskog ponašanja i mentaliteta (bi­ rokratizam je i antifeministički koncept i praksa). ' U socijalističkim zemljama postoje i ostvaruju se neka specifična „prava" ili „privilegije" žena, kao što su slobodni izbor žene da rodi ili prekine trudnoću, upo­ treba kontraceptivnih sredstava, mogućnost sporazum­ nog razvoda braka, a ta se prava ostvaruju i u slučaju psihičkog i moralnog terora od strane muškarca. Zako­ nodavstvo socijalističkih zemalja poznaje postojanje od­ govarajućih „prava — privilegija" u korist (buduće) m aj­ ke (pre rođenja deteta i posle rođenja). Porodično pra­ vo sadrži niz humanitarnih odredaba u korist zaštite majke i deteta, za čije usvajanje se još uvek bore žene u drugim krajevima sveta, uključujući i one koje su na višem stupnju m aterijalnog i ekonomskog razvitka®2) Pravo ne može potpuno d u svemu da oslobodi že­ nu i reši sva njena vitalna pitanja, ali ono je značajno sredstvo u tom procesu. Socijalističko pravo je bilo i ostalo podrška u osvajanju prava žena u svetu. 7. U skoro svim socijalističkim zemljama postoji više ili manje razvijena i osposobljena mreža institucija za čuvanje dece zaposlenih roditelja, za vaspitanje i za­ bavljanje dece pre polaska u redovnu osnovnu školu, servisi za pomoć domaćinstvima i slične institucije o kojima su pisali Engels, Lenjin i Bebel. Ali, problemi M Komunistička partija Francuske Je (krajem 1974. godine) podnela ) Parlamentu nekoliko predloga zakona u kojima se preuzima skala socijalnih w prava žene u socijalističkim zemljama. („La France Nouvelle” , br. 1556. od 26. maja 1975. godine). �106 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ društvenog položaja i uloge žene koja ostaje u domaćin­ stvu i uopšte tekućeg domaćinstva koje čine zaposleni bračni drugovi ostaju otvoreni, mada se oni ne mogu rešavati samim shvatanjem i prihvatanjem ideje o oslo­ bođenju žene. I Iako, po pravilu, žena uglavnom nije neposredna žrtva religioznih i zastarelih društvenih ograničenja i za­ brana, u braku, porodici i izvan njih, i uopšte u odnosi­ ma sa muškarcima i „drugim ", ona nije svuda i uvek u mogućnosti da se isključi iz robne cirkulacije i iz mo­ gućnosti ugnjetavanja i ponižavanja. Ona je nekad u neravnopravnom položaju u pogledu stdcanja dohotka za isti rad kao i muškarac, i n joj stvarno nisu dostupna sva mesta i funkcije u ekonomskoj, prosvetnoj, kulturnoj i političkoj organizaciji društva. Još uvek im a funkcija na k o je po „nepisanim zakonima", žena ne može da utiče, rezervisana su za pojedince muškog pola. Da bi se spustila zavesa na ovakvo stanje, k o je je za socijali­ zam i za većinu žena i za manjinu muškaraca neprih­ vatljivo, prim enjuje se često praksa „žene-alibija", tj. na visoke i uticajne javne položaje i funkcije (aid ne sve) upućuju se pojedine žene da bi se time pokazalo da je odnos društva prema ženi u skladu sa socijalističkim načelima o otklanjanju diksrim inacije među ljudskim ličnostima na osnovu rase, pola i ispovesti. Neke žene se i zadovoljavaju da iz tog izvedu zaključke: „N iko vi­ še ne može da nam osporava sposobnost i za tako zna­ čajne društvene funkcije". 8. Za marksizam i socijalizam, i njihov odnos pre-i ma ženi, od posebnog je začaja danas odgovarati na pi­ tanje zašto se domaće dužnosti (poslovi oko održavanja i uređenja domaćinstva) još uvek shvataju kao neinte­ resantni i čak ponižavajući. Prvo, sam naziv za ove po­ slove, odnosno za ovu ulogu žene, je neosnovan i pogre­ �2ENSK0 PITANJE 107 šan; to je pre izraz jedne gospodske ideologije nego p o j­ movne preciznosti. Drugo, pojm ovno ovi poslovi pret­ postavljaju ili prave rascep između tehničke i socijalne podele rada. Treće, suštinu ovih dužnosti i poslova žene čini rad kao društveni odnos: odnos tela i uma žene prema drugim (mužu, deci, porodici i društvu). To nije odnos prema stvari, k o ji inače proizilazi iz reči „domaći i kućni poslovi” . Prema tome, odgovori na postavljeno pitanje koji se svode na ideologizam i subjektivizam, tj. na ocenu in­ teresa koji pojedina grupa pripisuje kvalitetu i značaju određenog rada ili poslova, istovremeno su uobičajeni u nekritičnoj misli i, kao takvi, pogrešni i društvenoštetni, naročito u socijalizmu. Tvrditi da su domaći poslovi suštinski „neinteresantni i zaglupljujući” , to je elitis­ tička misao koja se suprotstavlja marksističkoj politič­ koj ekonomiji i iskustvu. Niko ne može tvrditi da ima rada koji se vrši u vidu posla, a da nije često neintere­ santan i subalteran. Isto tako je neosnovana i pogrešna koncepcija po kojoj su domaći poslovi isključivo repetitivni, a drugi (u fabrici, institutu ili birou) stvaralački. Nema rada koji bi bio isključivo i „čisto” stvaralački. Takav rad ne postoji, čak i kad je u pitanju naučno ot­ kriće i visoki teorijski rad. Stvaralaštvo je u kvalitetu i rezultatu, a ne u obliku i u društvenom statusu rada. U stvari, u domaćinstvu nisu potcenjeni poslovi že­ ne kao takvi i njihovo vrednovanje prema interesu je ne samo subjektivističko već se suprotstavlja društvenoj korisnosti tih radova kao objektivnoj kategoriji. Potcenjivanje domaćih i kućnih poslova žene, to je izraz i posledica potcenjivanja i vekovnog devalviranja rada že­ ne uopšte. Odgovor na pitanje o karakteru toga rada mo­ ra poći od ocene: za koga žene rade i u kakvim produikcionim i društvenim odnosima, kao i na kojoj m aterijal­ �108 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ no-tehničkoj bazi društva. One rade prvenstveno za druge (iako „s v o je ") u hijerarhijskom društvu. Ovaj odgovor predstavlja sastavni deo problema društvenog rada i situacije u k o jo j je žena ugnjetavana i vezuje se za oslobođenje žena kao oblik i elemenat socijalnih i kulturnih preobražaja na putu u društvo bez oskudice, nejednakosti i m istifikacije. T o sve pokazuje bespredmetnost m išljenja da je potčinjeni položaj žena vezan za karakter njihovih po­ slova6 ili da se taj položaj (u m isli ili u budućem dru­ 3) štvu) prevazilazi isticanjem veličine ženine funkcije da proizvodi život.6 N a istom planu se ima ocenjivati i da­ 4) nas često ponavljano m išljenje m nogih borbenih žena, naklonjenih istoricizm u i „staroj slavi", da su one u po­ četku istorije vršile opštekorisne poslove, i to ne samo u oblasti proizvodnje (poljoprivreda) i kulture (uređi­ vanje kuće i priprem a za brak). Ovaj raniji društveno koristan položaj danas bi bio opravdanje i osnova, za jednu nužnu inverziju društvenih situacija, koja bi naro­ čito sutra bila opravdana i moguća. Na osnovu toga one imaju pravo da u društvenoj hijerarhiji preuzmu najvi­ ša mesta, isključivo ili eventualno pored pojedinih mu­ škaraca.66) Oduzimanje ili smanjivanje vrednosti domaćih i kućevnih poslova žene nije tehničko, već socijalno-politdčko i idejno pitanje. Ovo degradiranje je izraz i posledica inferiornog položaja žene u društvu, a time i potcenjivanja njenog rada uopšte. Odjeci tog potcenjivanja prate celokupnu istoriju borbe žena za ravnopravnost, odnos­ no za jednaka ekonomska, socijalna i kulturna prava. Tako su žene tek od poslednjih decenija posle drugog “ ) S. D. Bovuar. Le Deuxiime sex, „SeuU", Paris, 1955. M A. Leclerc, Parole du Femme, „Seuil” , Paris, 1955. ) u ) G. Davis. The first sex. N. Y. 1967. �2ENSK0 PITANJE 109 svetskog rata izjednačene u pravu na „istu platu za isti rad". One su, iako je skoro univerzalno naglašen prin­ cip prava žene da pod istim uslovima zauzme iste polo­ žaje i funkcije u društvu, još uvek udaljene od niza „po­ sebno odgovornih" i navodno „kreativnih funkcija” . Pra­ vo na školovanje samo u razvijenijim zemljama stavlja u isti položaj žensku i mušku decu. Kao što je devalvacija domaćih i kućnih poslova posledica postojećeg obezvrednjivanja ženinog rada uop­ šte, tako je i ocena vrednosti ovog rada posledica nje­ nog društvenog i političkog položaja. Polazeći od ovih saznanja, žena se >ne može isklju­ čiti iz jednakih, društvenih i političkih prava na os­ novu karaktera i tobože manjih vrednosti domaćih i kućnih poslova. |Ti su poslovi, u stvari, samo spoljni i tehnički izraz jednog proizvodnog i društveno korisnog rada koji se ni suštinski, ni po obliku ne razlikuje od sličnog rada, odnosno sličnih poslova koji se obavljaju van domaćinstva i od strane muških radnika. I „Domaćica" ima mesto u društvenoj podeli rada. Njen položaj ne proizilazi iz tehničkog značenja nje­ nih poslova; on je pre posledica položaja žene u društvu. Ne postoje prirodne vrednosti: sve su vredno­ sti stvorene i ostvarene u društvu i za društvo. To se odnosi i na društvenu vrednost rada žene u kući i do­ maćinstvu i van tog kruga. /Izvođenje i podržavanje nižeg i potčinjenog položa­ ja žene iz tehničkog vida njenog rada u kući, iziraz je tradicionalističke, pretežno muške, ideologije. Ono je protivno nauci, a u prvom redu, marksističkoj politič­ koj ekonomiji. N ije u skladu sa socijalizmom i samoup­ ravnim društvom zasnivanje položaja i uloge žene i og­ raničavanje izvesnih njenih političkih prava na osnovu ovakve nesocijalističke ocene i nenaučnog koncepta �110 Dr JOVAN ĐORĐEVIC njenoga rada. Opšti položaj žene u društvu — to je uz­ rok ocene niže vrednosti njenog rada i razlikovanja iz­ među „ženskih" i ,muških" poslova. Iz toga prodzilazi jasan zaključak da je teorijska ocena ženskog rada ne­ ophodan uslov kako za otklanjanje izvesnog manihej­ skog m išljenja tako i za savlađivanje idejnih i socijalno-političkih predrasuda u svakom društvu, a posebno u socijalističkom.1 9JU Jugoslaviji postoji jedno opšte stanje i posebni problem i u odnosu na shvatanje rada žene u domaćin­ stvu i prava ko ja iz toga treba da proisteknu. I u ovoj zem lji, kao i u svim drugim socijalističkim, -nije izmenjena konstatacija Engelsa, Lenjina, Bebela i drugih marksističkih mislilaca da je zaposlena žena podvrgnu­ ta jednoj specifičnoj eksploataciji. Ona radi dvostruko radno vrem e i dvostruko troši svoje psihičke i fizičke energije. Van kuće, na radnom mestu, i na isorpljujućem i neiscrpnom radu u kući i domaćinstvu. O samom domaćinstvu postoje zaostala (ne sa­ m o muška) shvatanja da je to „prirodna" i skoro fatalna dužnost žene da ga drži i održava i da je to skoro privatan, društveno-ravnodušan i ne­ interesantan rad. Žena koja isključivo radi u do­ maćinstvu nema status radnog čoveka i naziva se „dom aćicom " (reč koja ima pežorativan prizvuk). U takvim uslovima znatan broj žena nosi pečat jedne n o­ ve krivice: krivice da n ije uopšte, ili dovoljno, društvenokorisna.| Nerazvijena i zapuštena psihologija i u soci­ jalističkim zem ljam a nije posvetila pažnju problemu na­ metnutih i osećanih „krivica " žene, koje imaju različito poreklo (od biološkog do socijalnog). Kom pleks krivice proizvodi nove i dovodi do stalnih frustacija kod mnogih žena i predstavlja sm etnje za seksualno, psihičko i socijalno oslo­ �2ENSK0 PITANJE 111 bođenje žena. Osobenost ličnosti žene ogleda se u specifičnosti i kompleksnosti njenog otuđenja i procesa vraćanja tog otuđenja. To je navelo pojedine žene-pisce i psihoanalitičare da bez rezignacije, ali sa osećanjem zebnje i bola, govore da žena prenosi „kolek­ tivno zlo” u društvo. N ije u skladu sa marksističkim shvatanjima i teo­ rijom Marksa i Engelsa o funkciji produkcije i repro­ dukcije, kao jedinstvenom procesu stvaranja društvene reprodukcije, iz koncepta društvene podele rada, dru­ štvene i radno-ekonomske organizacije, isključiti doma­ ćinstvo i porodicu. U socijalističkom društvu to nisu samo potrošačke već i proizvođačke i vaspitno-kulturne jedinice. U nekim zapadnim zem ljam a (Engleska, Švedska itd.) rad žene u domaćinstvu se smatra kao os­ novna i skoro najznačajnija „nacionalna industrija” . Samo krajnje formalističko i ekonomističko m išlje­ nje dovodi do oduzimanja karaktera rada ženi koja svoj rad unosi u domaćinstvo i u upravljanje njime. Ona se isključuje iz tzv. „radnog odnosa", koji se identifikuje sa radom u privrednim i drugim radnim organizaci­ jama. Ovde se ujedno podržava i odvajanje radnih odnosa i reprodukcionih odnosa; odvajanje i protivstavljanje koje su s pravom kritikovali Marks i EngeisJ Po­ lazeći od istovetnog društvenog značaja obe sfere ovih odnosa, u nekim zemljama napredni krugovi (ne samo socijalisti) dosledno predlažu da ženi koja ostaje na radu u domaćinstvu pripada određeni dohodak Oplata), uključujući i „starosnu” penziju i druge oblike socijal­ nog osiguranja, i to iz društvenih sredstava. Ako je ovo tačno, a tačno je utoliko više što su i sami „domaći poslovi” proizvodan rad, postavlja se pi­ tanje opravdanosti isključenja ove grupe stvarnih pro­ izvođača i radnih ljudi iz koncepta samoupravnog, iz- �112 Dr JOVAN ĐORĐEVIC bomo-delegatskog sistema. Nem a nikakvog načelnog raz­ loga da se kolektivu žena koje su isključivo zaposlene u domaćinstvu i porodici ne „priznaju” i ne obezbede is­ ta izbornodelegatska prava koja imaju radni ljudi za­ posleni u m aterijalnoj i duhovnoj proizvodnji. Neoprav­ dano je pretvoriti ovaj široki krug radnih žena u kate­ goriju tzv. „građana” , odnosno lica koja nemaju aktiv­ ni radni status i proizvodnu funkciju. Rad žena u doma­ ćinstvu i u porodici je socijalna funkcija i specifična i odgovorna društvena služba. T o niko u socijalizmu teo­ rijsk i ne spori i nemoguće je osporavati. Žene koje su nosioci te društvene funkcije i radnici u tim službama im aju već i na onsovu toga isto pravo kao radni ljudi u institucionalizovanim društvenim službama, j Shvatanja i odgovarajuća rešenja ovih specifičnih pitanja im aju širok politički značaj u socijalističkom sa­ m oupravnom društvu: a) značajan deo danas potisnutih energija uključilo bi se u politički život i samoupravno odlučivanje; b ) smanjila bi se sve očiglednija pasivizacija žena u javnom i političkom životu; c ) proširila bi se primena principa jednakosti građana pred zakonom; d) pojam proizvođača bi se oslobodio izvesnog demodiranog ekonomizma i prisutnog voluntarizma; e) sma­ n jili bi se izvori frustracije, nezadovoljstva i nepravde. 110. Kao i u svim prethodnim društveno-ekonomskim form acijam a tako i u socijalističkom društvu postoji odgovarajući raskorak, jaz i protivrečnost između onog što se proklam uje i onog što se doživljava, između „norm ativnog i stvarnog” ; između govora i čina; između form alnog i živog ustava i zakona. U socijalističkom društvu ovo rastojanje (i često sukob) između sfere proklamovanog i ostvarenog utoliko je veći i karakterističniji ukoliko grupe koje predstavljaju socijalističku politiku dozvoljavaju sebi volumtarističko ponašanje, ne­ �2ENSK0 PITANJE 113 maju u svom izjašnjavanju protivtežu i samokritiku, ili se često i dobronamerno smatraju obaveznim da obeća­ ni socijalistički program stave što pre i „odmah", a če­ sto i u svemu, u neposrednu primenu. S druge strane, ovi rascepi i sukobi, koji često vode u gubitak perspekti­ ve i razočarenje masa i same radničke klase, imaju i du­ blju društvenu uslovljenost. U većini zemalja socijali­ zam je počeo da se ostvaruje ne samo bez sopstvene ma­ terijalne, političke i kulturne osnove, već na tlu jednog nerazvijenog, istorijski zaostalog društva, u kome su preovlađivali ne samo siromaštvo već i oskudice, lišavanja, predrasude i neotpornosti svih vrsta. , Na ovoj opštoj sociološkoj osnovi ravnopravnost i druga proklamovana prava u korist žena nalaze različita ograničenja ili se prazne, pretvarajući se u formalnu simulakriju. Svuda i u samom savremenom socijalizmu. I Žena se oseća nezadovoljnom, jer je stvarno podre­ đena na radu, iscrpljena u trivijalnim domaćim i kuć­ nim poslovima i obeshrabrena netolerantnom i sve više neopravdanom praksom hijerarhije i lažnog muškog eli­ tizma, za koji je sve više uverena da je izmišljen i na­ metnut. Ona nema vremena i snage, a nekad ni volje i uslova, da se bori za ostvarenje prava koja joj inače pripadaju. Ali, to ne znači da ne postoje mnoga prava koja su joj obezbeđena: ona se neposredno ostva­ ruju ili ih je danas žena u socijalističkim zemljama već ostvarila. Ona čine nova neotuđiva ljudska prava*. Soci­ jalizam je lična, politička, socijalno-ekonomska i uopšte građanska prava definitivno podigao na rang ustavnog principa i opštih ljudskih prava; vršio je (i danas vrši) pritisak da se ona univerzalizuju unošenjem u međuna­ rodne deklaracije i konvencije kao i u nacionalna zako­ nodavstva. �114 D JOVAN ĐORĐEVIć ar f Pored toga, u svim socijalističkim zem ljam a po­ stoje m nogobrojne i raznovrsne objektivne i subjek­ tivne situacije i okolnosti usled kojih su praksa jedna­ kosti žene i muškarca i ritam ostvarivanja prava u korist žena danas blokirani i, u najboljem slučaju, odloženi za „p o vo ljn ije " vrem e i uslove. Iako su objektivno vrata svih škola i celog sistema obrazovanja otvorena za omla­ dinu, bez obzira na razliku u polu, i mada ima čitavih škola i fakulteta čija je redovna studentska populacija ženskog pola, za sve žene ne postoji ista mogućnost, ista šansa u oblasti školovanja i obrazovanja. U ovom pogle­ du ograničenje vrši broj i sastav porodice, njen socijal­ ni položaj i finansijska moć. N a ovoj osnovi, koja više nije klasna u klasičnom smislu, ali koja je još uvek di­ ferencirana prema društvenim slojevim a u političko-kultum oj sredini ili, čak, prema snalažljivosti, ženska deca i žena uopšte spadaju u red drugorazrednih kandidata za školovanje i obrazovanje. To se posebno odnosi na seoske i radničke porodice ko je su ne samo žrtve jed­ nog specifičnog „buržoasko-selekcionog" obrazovnog me­ hanizma već su još uvek prinuđene da, pred nužnošću izbora usled ograničenih mogućnosti i drugih interesa porodice, određuju za školovanje čak i „obučavanje" pr­ venstveno mušku decu, ostavljajući devojke „kod kuće" ili „za udaju", koja je često više ili manje problema­ tična. | U svim društvenim sistemima siromaštvo i oskudi­ ca, uz društvenu diferencijaciju, neizbežno stvaraju ne­ jednakosti među građanima, a te nejednakosti u zaosta­ lom društvu najviše pogađaju žene. Pored potlačenih klasa, žene su uopšte (ne samo kao pripadnik tih klasa) najviše pogođene oskudicom i hijerarhijom u društvu. Otuda su one posebno osetljive za napredak, opšte bla­ gostanje i jednakost ( i pored njihove izražene želje za �2ENSK0 PITANJE 115 bogatstvom, modom i isticanjem u odnosu na „drugu", što je druga strana ove osnovne osetljivosti). Na sve ove razlike između muškarca i žene, i na ne­ sumnjivu podeljenost između njih (u svim oblastima društvenog života), utiču ukorenjene navike i tradicije; „aveti prošlosti” i stare generacije, koje još traju i žilavo se nameću i održavaju tradicionalne skale vrednosti; ali, to su i navike žena na poslušnost i žrtvovanje u korist drugoga, najčešće brata i'li uopšte muškarca. Ne samo starije, već i mlađe žene podržavaju i brane ovaj paseistički i pasivni mentalitet i ovu psihologiju trpljenja, malog otpora i odricanja od borbe pred fatalnošću „sudbine” . Pod uticajem ovih stvarnih stanja i elemenata, koji čine svakodnevni život i koji je, u krajnjoj liniji, merilo svih realnih situacija i ponašanja ljudi, žena je u socijalističkom društvu neposredno i posredno, na otvo­ reni ili prikriveni, na grub ili „fin i” način, ne samo u položaju nejednakosti već i podređenosti i poniženosti, i to u svim dosadašnjim fazama razvitka socijalizma u svetu. Najduže shvatana kao mitsko biće, ona danas ima najviše razloga da održava sve pokrete i doktrine koje demistifikuju društvene odnose i predstave ljudi. Osnovni nosilac reprodukcije i kreator kulture, žena je u znatnoj meri gurnuta u „zadnje dvorište” politike i kulture. Ona to zna i sve je svesnija da je takvo stanje nametnuto (a ne „prirodno” ) i da ono ne može dugo trajati (u socijalizmu). 11. Iako je socijalizam osvojio niz tradicionalnih oaza nepismenosti i apolitičnosti, ženski deo stanovništ­ va predstavlja još uvek veći procenat u skladu nepisme­ nosti i apolitičnosti. Iako su usled vekovne potčinjenosti i po mentalitetu radoznale i otvorene, žene su najmanje aktivne i najslabiji korisnici u društvenim i kulturnim �116 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ komunikacijama. T o ih vraća na status građana drugog reda i podržava svesne ili nesvesne tendencije društva, odnosno njegovog muškog dela, da se ovakva situacija održi i potvrdi. Žene im aju interes i sve izrazitiju volju da izađu iz cirkulacije roba i da zauzmu aktivno mesto u komunikaciji ideja i kulturnih vrednosti. To traje od vremena buđenja njihove svesti do savremenog društva u kome sve više im aju i u kome osećaju da su se individualizovale i da postaju snaga po sebi koja prisvaja svest za sebe. 12. U svakom postojećem i poznatom socijalističkom društvu status, prava i oslobođenje žene se u praksi i u duhovnoj sferi ostvaruju u tunKciji društvene grupe ili društvenog sloja u kojem je ona rođena i primorana da živi, da ostane. Pored onog što je zajedničko za sve žene, što čini „žensko pitanje" i što je u socijalizmu po pravilu šire nego u prethodnim društvenim uređenjima, ne može se osporavati činjenica da postoje i različiti „problem i žena", tj. da sve žene nemaju isti položaj i šanse, iako su „socijalističke žene", tj. građani socijalističke zemlje. Prema tome, razlike u situaciji među ženama i ovde je posledica ekonomske, socijalne i kulturne diferencija­ cije koju nosi i delim ično reprodukuje socijalističko društvo u svojoj stvarnosti nedovoljno m aterijalno, kul­ turno i duhovno ujednačene i razvijene zajednice. U ovim uslovima socijalističko društvo reprodukuje grupe žena koje po svom položaju, interesima, ponašanju i mentalitetu prenose ili prihvataju poznate kategorije buržoaskog društva: žena-buržujka, malograđanka i radnica. Ovaj specifični transfer klasne i grupne struk­ ture iz stare u novu društvenu form aciju nedovoljno je proučavan, ali bez svesti o njemu nema znanja o is torij i �2ENSK0 PITANJE 117 žene i diferenciranosti njenog položaja i njene svestra­ nosti. Mada su pojedine, u socijalističkim zemljama inače retke, sociološke ankete orijentisane da u istraživanju položaja žene potvrde ili zapostave društvenu i kultur­ nu diferencijaciju, marksistički metod i marksistička misao ističu diferencioni pristup; i stvarno stanje, i istinu traže u konkretnoj igri između principa identifi­ kacije i diferencijacije. To se posebno odnosi na mark­ sističku naučnu studiju uopšte, i o ženi u socijalizmu posebno. Vladajuća politička misao u socijalističkim zem lja­ ma načelno ne napušta marksističke (naročito Engelsove i Lenjinove) ideje o ženskom pitanju, ali ih često u programima, a naročito u praksi, tumači više ili manje arbitrarno i pragmatski, odnosno prema oceni odnosa snaga, pod pritiscima „državnog razloga" i demografske politike i tradicionalizma. Svi veliki marksistički mi­ slioci su isticali višestruku eksploataciju i dominaciju čiji je objekt žena, uključujući i dominaciju i eksploata­ ciju uglavnom od strane muškarca. Mesto i značaj tzv. „muške vlasti" u sistemu vlasti koja potčinjava ženu, često se izostavlja iz političkih programa i mera, teorij­ skih koncepata i iz ideološke i političke b o r b e . e « ) Ovo se ujedno povezuje sa izvesnim manihejskim shvatanjima koja na apsolutan, odnosno istorijski na­ čin suprotstavljaju kapitalizam i socijalizam; a kapitaliz­ mu stavljaju na teret celokupno produženje varvarstva i sve nehumanosti i nepravde koje je on povećao, ali ih nije stvorio, jer je sve to nesumnjivo poznato u pretkapitalističkoj istoriji društva. Tako se, eksploataciji i ugnjetavanju žene opisuje pakao u kapitalizmu, a u s o *•) Skoro svi, 1 najnoviji, programi socijalističkih (i komunističkih) partija i ne pominju žensko pitanje. �118 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ cijalizm u pripisuje kraj. Iz toga se, manihejskom logi­ kom, izvlači prim am ljiv i uspavljujući zaključak, da so­ cijalizam samim svojim otvaranjem i postojanjem auto­ matski sadrži rešenje svih „istorijskih zagonetki", a time i „ženske zagonetke"./Stvara se iluzija da samim uki­ danjem kapitalizma nastaje društvo jednakosti, blago­ stanja, pravde i dobrote. Žene su danas sve više kriti­ čari ove i svake druge m itologije. Socijalistička svest se uspavljuje ako je žene ne dele i ako u nji­ hovom svakodnevnom životu ne utvrđuju da su ga društveni odnosi bitno prom enili. T o je od po­ sebnog interesa za pobedu socijalizma, je r su žene organski borci za socijalizam , u kome vide osnovni uslov za svoju ljudsku emancipaciju. Žena je ne samo kultur­ no već i egzistencijalno socijalistički čovek u potenciji.) 13. Marksistička nauka pruža osnovu za određene idejne orijentacije, je r ona, kao dijalektička i istorijska, zasniva politiku na znanju, a znanje na konkretnoj istini. Ta konkretna istina, u odnosu na položaj žene uopšte i u socijalizm u posebno, data je i u samom marksizmu. Tako je Engels pokazao i dokazao da situacija žene i pre kapitalizma nije bila ni čovečna, ni tolerantna a da je kapitalizam, iako je naročito pogoršao situaciju žene na radu, istovremeno, bez prethodne namere, poboljšao izvesne okolnosti u ženskoj situaciji i doprineo naročito seksualnom oslobođenju ž e n e . ” ) Uporedo s tim, jedna vrsta uvrijerizma, kojim je, s vremena na vreme, prošarana vladajuća ideologija u pojedinim socijalističkim zemljama, dovodi do preuveli­ čavanja situacije radnika u „radnom odnosu" i u pri­ vredi, što ima za posledicu neuvažavanje još teže i nezahvalnije situacije u kojoj se nalazi žena koja radi n) Engels, Poreklo „Kultura", 1964, str. 70. porodice, privatne svojine i driave, Beograd, �119 2ENSK0 PITANJE i žena uopšte. Ovu protivrečnost između ideološkog sta­ va i stvarnog stanja istakli su mnogi marksistički istra­ živači, a naročito Lafarg.5 8) I Obično se ističe da je prostitucija najstariji za­ nat žene. Ali, mnogo stariji i dugotrajniji zanat muškar­ ca jeste politika. Politika je istovremeno uslovila i odr­ žala stanje u kome se žena nalazi i ona je, istovremeno, ograničenje i sredstvo u borbi za oslobođenje od takvog stanja i uopšte za emancipaciju žene. j 2ena je skoro u ćelom svetu, a na prvom mestu u socijalizmu (i zahvaljujući njemu), osvojila pravo da od predmeta postane subjekt politike. Ali, ona u punom smislu nije osvojila politiku, je r nigde još politika nije, suprotno onom što je Dekart tvrdio za razum, postala „jednaka stvar svih” . Pored toga žena se još uvek drži u ćelom svetu izvan centara u kojim a se planira poli­ tika i donose kapitalne odluke od značaja za upravlja­ nje poslovima od zajedničkog interesa za građane i na­ rode. Politička strategija je van uticaja žena, je r je i van uticaja ljudi, masa. Oslobođenje rada i samoupravlja­ nje su istorijska alternativa u vekovnoj praksi politike« To čini samoupravni socijalizam jednim od novih uslova za oslobođenje žene. Politika je odbijala ženu, a od nje se odbijala zbog toga što je vekovno bila „muška profesija” za koju su se tražile izvesne sposobnosti koje se u političkoj nauci nazivaju makijavelizmom, a za koje je sam Makijaveli tvrdio da predstavljaju jedino „mušku vrlinu” . U tom smislu jezik žene nije politički i ona se još uvek usteže da ga govori i kad ima mogućnosti da bude saslušana, i kad to pravi društveni interesi i traže. “ ) P. Lafargue, La Question de la femme, id . l'Ere nouvelle, �120 Dr JOVAN ĐORĐEV Ić S obzirom na sve to, žena izbegava da drži „muške” govore (sm atrajući ih vlasničkim i oportunističkim) i da pravi politiku (naročito „svoju ” ). Ona tako postupa uto­ liko pre uikoliko je sigurna da jo j nije lako doći do glasova većine, u kojim a preovlađuju vladajuće ideje vremena koje žene ocenjuju kao još uvek pretežno kon­ zervativno i pod vlašću „muškarca” . Sve ovo utiče na to da su ženski pokreti najčešće neimstitucionalizovani i da je govor žene o politici čas emotivan, čas utopijski, a njena politička misao nekoherentna.6 ) Opravdano je ® kad se uzrok ovakvog odnosa između žene i politike na­ lazi isključivo u opštoj represiji vo lje i interesa žene. J Žensko pitanje u socijalizmu nije potpuno rešeno, niti se ono može rešiti automatski i spontano. To su već izričito istakli Engels i Bebel. Ali, zahvaljujući marksiz­ mu i dosadašnjem skromnom iskustvu socijalističkih ze­ malja, problem položaja, prava i oslobođenja žene je dobio svoju svestraniju i potpuniju definiciju i nove ^ mogućnosti za realno rešavanje. Marksizam je podigao često sentimentalne izjave i utopijske težnje u pogledu oslobođenja žene na nivo m oderne nauke, koja je istovremeno i sredstvo jedne usmerene i masovne oslobodilačke akcije./Socijalizam je, svojim idejnim projektom i praksom (bez obzira na njen ograničen domašaj), ukazao na uslove i puteve rešavanja ženskog pitanjal Individualistička i liberalis­ tička misao gube sve više privlačnost i uticaj na shvatanje i rešavanje životnih pitanja današnjice. Jedinu alter­ nativu u ovoj filozofskoj i političkoj dekadenciji pred­ stavljaju marksizam i socijalizam. Marksističke ideje i trojstvo principa socijalizacije, humanizacije i slobode (koje sadrži socijalizam ) sastavni su deo savremene " ) To se odnosi na istoriju (sifražetske grupe) i na dana&njicu (he­ terogeni „pokreti oslobođenja žena” )- �ŽENSKO PITANJE 121 studije o ženi i projekta promene njene stvarnosti pre­ obražajem opštih društvenih odnosa koji tu stvarnost uslovljavaju. To je uticalo na to da borba žena dobije opšti politički (a ne samo grupni, lokalni) značaj i istorijski (a ne samo pomodni) smisao. Praksa socijalističkog društva nije ni početak, ni kraj u procesu oslobođenja žena, je r nije ni u procesu vraćanja svih otuđenja ljudskoj ličnosti. Takvo vre­ mensko i prostorno ograničenje bilo bi neteorijski i antiistorijski koncept. Ali, u toj praksi se, na otvoren način postavljaju i postepeno rešavaju osnovni problem i otuđenja žene i njene moguće ljudske i društvene emancipacije. Ali, ta praksa smanjuje svoj uticaj, a njena teorija svoju efi­ kasnost i moralni prestiž, ako ova ne kritikuje praksu, i to kako onom što ona neuspešno ili ograničeno obezbeđuje tako i onom što zanemaruje i prikriva. 14. Marksistička teorija o ženskom pitanju nije ni potpuna, ni završena. Ona je skicirana u okviru Marksovih i Engelsovih tekstova koji sadrže opštu teoriju o društvu i društvenim preobražajima i filo zof sko-antropološki koncept čoveka kao ljudskog bića. Sve je to pro­ žeto principom humanizma, i to aktivnog i revolucionar­ nog humanizma koji predviđa mogućnost uspostavljanja društva bez otuđenja i nužnosti: društva slobodnih pro­ izvođača i ljudskih bića koja ne hrle prema sticanju trivijalnog „blagostanja", već u uslovima prevazilaženja oskudice i nemaštine, moralne tuposti i bezizlaznosti, na­ laze mogućnost slobodnog života čoveka u jednakosti, slobodi, bratstvu i ljudskom prijateljstvu. U ovakvom društvu, tj. u ovakvom projektu komunizma koji znači humanizam, žena se oslobađa socijalnih i političkih diferenciranosti, ali čuva i ostvaruje svoju specifičnost ženskosti i ženstvenosti. Njena uloga u takvom društvu �122 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ unosi dim enziju sestrinstva u odnose jednakosti i brat­ stva a dim enziju zadovoljstva i ljubavi u ljudske odnose. Teoretičari i borci za ovakvo društvo, k oji su posle Marksa i Engelsa m islili i vodili akciju naroda i ljudi, klasa i grupa, a naročito Lenjin i niz drugih pojedinaca k o ji su se bavili teorijom ženskog pitanja i praksom borbe za oslobođenje žene, uneli su u opštu teoriju o ženskom pitanju niz novih elemenata koje je izneo raz­ vitak društva na osnovi klasne borbe i borbe žena, kao i razvitak nauke k oji je omogućio, pre svega marksizam. K ao i marksizam u celini tako se i marksistička teorija o ženskom pitanju razvija kako iz sebe tako i iz stalno novih saznanja nauke i iskustva politike i prakse borbe žena za oslobođenje. Ova teorija se ne može izjednačiti sa politikom i kad je usmerena na stvarnu promenu postojećeg položaja žena. Preim ućstvo marksizma nad drugim teorijama je i u tom e što on definiše odnos između politike i nauke, određujući ujedno njihovu ulogu i domašaj. Politika se uvek osporava i stoga treba da se za­ sniva na neosporivoj nauci koja osvetljava njeno polje, ne uključujući se potpuno u njega. Tako politika može biti naučna (marksistička), a nauka slobodna i kritika politike. Ovo je od posebnog značaja za dalje, potpunije i stvarnije shvatanje i rešavanje ženskog pitanja uopšte, a posebno u socijalizmu. �IZABRANI TEKSTOVI MARKSA, ENGELSA, LENJINA I DRUGIH MARKSISTA ��K . M a r k s (1818— 1883) COVEK I Ž E N A 1 ) Neposredan, prirodan i nužan odnos čoveka prema čoveku je odnos muškarca prema ženi. U tom p rirod ­ nom urođenom odnosu, odnos čoveka prema prirodi ne­ posredno je njegov odnos prema čoveku, kao što je odnos prema čoveku neposredno njegov odnos prema prirodi, njegovo vlastito prirodno određenje. U tom od­ nosu pokazuje se, dakle, na čulan način, svedeno na očiglednu činjenicu, to koliko je ljudska suština postala čoveku priroda ili koliko je priroda postala čovekova ljudska suština. Iz tog odnosa može se, dakle, prosuđi­ vati celokupan stupanj čovekovog obrazovanja. Iz ka­ raktera tog odnosa sledi koliko je čovek postao za sebe i koliko je sebe shvatio kao urođeno biće, kao čoveka; odnos muškarca prema ženi je najprirodniji odnos čo­ veka prema čoveku. U njemu se, dakle, pokazuje, koli­ ko je prirodno odnošenje čoveka ljudsko, ili koliko je ljudska suština njemu postala prirodnim bićem, koliko je njegova ljudska priroda positala njemu prirodom. U tom se odnosu takođe pokazuje koliko je čovekova po­ treba postala ljudskom potrebom, koliko je on u svom ') Podnaslove dao priređivač. �126 Dr JOVAN ĐORĐEVIC najindividualnijem postojanju istovremeno i ljudsko biće. (K . Marks — F. Engels: Dela, tom I I I , „Prosveta", Beograd, 1972, str. 236). K A P IT A L IZ A M I PORODICA Ukoliko fabričko zakonodavstvo reguliše rad u fa­ brikama, manufakturama itd., to se isprva ispoljava samo kao m ešanje u eksploatatorska prava kapitala. Na­ protiv, svako regulisanje takozvanog kućnog rada poka­ zuje se odmah kao neposredno zadiranje u patria potestas (očinsku vlast), to jest, m oderno rečeno, u rodi­ teljski autoritet, a to je korak od koga se bolećivi en­ gleski Parlam ent dugo licem em o ustručavao. Ali snaga činjenica nagnala je da se najzad prizna da krupna in­ dustrija, razarajući ekonomsku osnovicu stare porodice i porodični rad k o ji n joj odgovara, razara i same stare porodične odnose. Pravo dece m oralo je biti progla­ šeno. U završnom izveštaju „Childrens Em ploym ent" — kom isije od 1866. stoji: „ Iz iskaza svih svedoka izlazi, na žalost, da deci oba pola ni od koga ne treba toliko zaštite koliko od njihovih roditelja". Sistem bezm em e eksploatacije dečjeg rada uopšte, a kućnog rada po­ sebno, održava se tako „što roditelji vrše nad svojim mladim nežnim izdancima sam ovoljno i opako nasilje bez uzde ili k o n trole... R oditelji ne smeju im ati apso­ lutnu vlast da od svoje dece prave proste mašine kako bi iz njih isterivali svake nedelje toliko i toliko najamni­ n e . . . Deca i omladina imaju pravo na zaštitu zakono­ davstva od zloupotrebe roditeljske vlasti koja pre vre­ mena lom i njihovu telesnu snagu, a njih moralno i inte­ lektualno srozava na niža bića". Međutim, nije z lo �2ENSK0 PITANJE 127 upotreba roditeljske vlasti stvorila neposrednu i posred­ nu eksploataciju nezrele radne snage od strane kapitala, već je obrnuto, kapitalistički način eksploatacije, ukida­ jući ekonomsku podlogu koja odgovara roditeljskoj vlas­ ti, ovu pretvorio u zloupotrebu. Uostalom, zar fabričko zakonodavstvo nije javno priznanje da kapital pomoću krupne industrije eksploatiše žene i decu, da radikalno razara nekadašnju rad­ ničku porodicu, što je ekonomska neizbežnost, prizna­ nje da je on preobrazio roditeljsku vlast u aparat društ­ venog mehanizma, namenjen da posredno ili neposred­ no preda kapitalisti decu proletera, koji pod pretnjom smrtne kazne treba da odigra svoju ulogu posrednika i trgovca robova. Zar svi napori ovog zakonodavstva nisu takođe usmereni na sprečavanje ispada tog porobijivačkog sistema. No, ma kako strahovito i gnusno izgledalo rasulo stare porodice u kapitalističkom sistemu, ipak krupna industrija, dodeljujući izvan oblasti domaćinstva, u društvenoorganizovanim procesima proizvodnje, odluč­ nu ulogu ženama, omladini i deci oba pola, stvara novu ekonomsku podlogu za viši oblik porodice i odnosa oba pola. Razume se da je podjednako ludo smatrati hrišćansko-germanski oblik porodice apsolutnim, kao i smatra­ ti takvim starorimski oblik, ili starogrčki, ili orijentalski, koji, uostalom, čine jedan niz u istorijskom razvitku. Isto je tako jasno i to da se sastavljanje kombinovanog radnog osoblja od individua oba pola i najrazličitijeg doba, mada se ono u svom spontanom, brutalnom ob­ liku, gde radnik postoji za proces proizvodnje, a ne proces proizvodnje za radnika, predstavlja kužnim vre­ lom propadanja i ropstva, mora pod odgovarajućim od­ nosima, naprotiv, preokrenuti u izvor humanog razvitka. {Kapital, tom I, knj. I, „Kultura", Beograd, 1964). �128 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ EK SPLO A TAC IJA U D A T IH ŽEN A Gospodin E . . . , fabrikant, obavestio me je da kod njega za mehaničkim razbojim a rade isključivo žene; prvenstvo daje udatim ženama, naročito ako imaju po­ rodicu koja od njih živi; one su m nogo pažljivije i radije uče nego neudate, a prinuđene su da do krajnosti napregnu snagu kako bi m ogle nabaviti potrebne namirni­ ce. Tako se vrline, i to one svojstvene ženskom karak­ teru, izvršuju njemu na uštrb — tako se sve što je moralno i nežno u njihovoj prirodi pretvara u sredstvo za njihovo ropstvo i njihove patnje. (Kapital, tom I, knj. I, prim edba 102, „K u ltura", Beograd, 1964, str. 99). �F . E n g e ls (1820— 1895) FURIJE I EM ANCIPACIJA ŽEN A Furije hvata za reč buržoaziju, njene oduševljene proroke pre ervolucije i njene zainteresovane slavopojce posle revolucije. On nemilosrdno razgolićuje ma­ terijalnu i moralnu mizeriju buržoaskog sveta; on stav­ lja pored nje kako blistava obećanja prosvetitelja o dru­ štvu u kome će vladati samo razum, o civilizaciji koja svima donosi sreću, o bezgraničnoj sposobnosti čovečanstva da se usavršava, tako i optimističke fraze savremenih mu buržoaskih ideologija; onda pokazuje kako svuda najrečitijoj frazi odgovara najbednija stvarnost, i taj bezizlazan fijasko fraze zasipa zajedljivom poru­ gom. Furije nije samo kritičar; njegova uvek vedra priroda čini ga satiričarom, i to jednim od najvećih sati­ ričara svih vremena. Spekulantske podvale koje su cvetale posle propasti revolucije, a isto tako i onaj sitničarski duh koji je zavladao u tadašnjoj francuskoj trgo­ vini, opisuje on koliko majstorski toliko i zabavno. Još je majstorski ja njegova kritika buržoaskog oblika polnih odnosa i položaja žene u bužoaskom društvu. On prvi kaže da je u jednom društvu stepen ženske emanci­ pacije prirodna mera opšte emancipacije (Antidiring, „Kultura” , Beograd, 1953, srtr. 308). �130 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ PR E LA Z M A TR IJA R H A T A U PA TR IJAR H AT U periodu varvarstva na nižem stupnju ljudska rad­ na snaga još ne daje nikakav višak, vredan pažnje, iz­ nad troškova svog izdržavanja. Stanje se izmenilo sa uvođenjem gajenja stoke, obrađivanjem metala, tkanja i, najzad, zem ljoradnje. Kao što su supruge, do kojih je pre bilo tako lako doći, dobile sad prometnu vrednost i bile kupovane, tako se dogodilo i s radnom snagom, na­ ročito od kad su stada konačno prešla u porodičnu svo­ jinu. Porodica se n ije tako brzo množila kao stoka. Bilo je potrebno više lju di za nadzor nad njom ; u tu svrhu mogao se upotrebiti u ratu zarobljeni neprijatelj, koji se, osim toga, mogao rasplođavati isto tako dobro kao i stoka. Čim su takva bogatstva jednom prešla u privatnu svojinu porodica i tamo brzo rasla, ona su zadala snažan udarac društvu k o je se osnivalo na sindijazmičkom bra­ ku i m atrijarhalnom gensu. Sindijazm ički brak je uneo nov elemenat u porodicu. On je stavio pored rođene m ajke utvrđenog rođenog oca, koji je još uz to verovatno bio bolje utvrđen nego li mnogi „očevi" danas. Po tadašnjoj podeli rada u porodici, mužu je padalo u deo pribavljanje hrane i potrebnih oruđa za rad, pa prema tom e njemu je pripadala i svojina nad poslednjima; u slučaju razvoda, on ih je uzimao sa sobom, kao što je žena zadržavala svoje kućno oruđe i posuđe. Po običaju ondašnjeg društva, dakle, muž je takođe bio sopstvenik novog izvora hrane, stoke, a docnije i novog oruđa za rad, robova. Ali, po običaju istog društva, njega nisu mogla naslediti njegova deca, je r u pogledu nasleđivanja situacija je bila ovakva. Po matrijarhatu, dakle, dok god se poreklo računalo samo po ženskoj lozi i po prvobitnom običaju nasleđi- �ŽENSKO PITANJE 131 vanja u gensu, gentilni srodnici su u početku nasleđivali svog umrlog gentilnog druga. Im anje je m oralo ostati u gensu. S obzirom na beznačajnost predmeta, ono je u praksi verovatno oduvek prelazilo na najbliže gentilne srodnike, dakle na krvne srodnike s majčine strane. Deca umrlog muškarca, međutim, nisu pripadala njego­ vom gensu, već gensu svoje majke; ona su nasleđivala majku, u početku sa ostalim majčinim krvnim srod­ nicima, docnije, možda, na prvom mestu; ali svoga oca nisu mogli nasleđivati, je r nisu pripadala njegovom gensu, a njegovo imanje je moralo ostati u gensu. Dakle, prilikom smrti sopstvenika stada, stada bi prelazila najpre na njegovu braću i sestre i na decu njegovih se­ stara, ili na potomke sestara njegove majke. Ali nje­ gova rođena deca bila su isključena iz nasledstva. Daikle, ukoliko su bogatstva rasla, ona su, s jedne strane, davala muškarcu važniji položaj u porodici nego­ li ženi, a, s druge strane, podsticala su da se taj poja­ čani položaj iskoristi tako što će se tradicionalni red nasleđa izmeniti u korist dece. Ali, to nije bilo moguće dok god je važilo poreklo po matrijarhatu. Trebalo je dakle njega ukinuti, i ono je ukinuto. To nije ni bilo tako teško kao što nam danas izgleda. Jer ova revolucija — jedna od najradikalnijih koju su ljudi doživeli — nije pogodila nijednog od živih članova gensa. Svi njegovi pripadnici mogli su i dalje ostati ono što su i pre bili. Dovoljno je bilo jednostavno rešenje da će ubuduće po­ tomci muških članova ostati u gensu, a da će potomci ženskih članova biti isključeni prelaskom u gens svoga oca. Time su bili ukinuti poreklo po ženskoj lozi i matrijarhalno nasledno pravo, a ustanovljeni muška loza po­ rekla i patrijarhalno nasledno pravo. Mi ništa ne znamo o tome na koji je način i u koje vreme izvršena ova re­ volucija među kulturnim narodima. Ona pada sasvim u �132 Dr JOVAN ĐORĐEVIC preistorijsko doba. A li da je ona izvršena, dokazano je više nego što je nužno, naročito onim obilnim tragovima m atrijarhata koje je sakupio Bahofen; kako se ono lako izvodi vidim o na prim eru čitavog niza indijanskih ple­ mena, gde je tek nedavno izvedena, i još se izvodi, delim ično pod uticajem porasta bogastva i izmenjenog na­ čina života (preseljenja iz šume u prerije), a delimično usled m oralnog uticaja civilizacije i misionara. Od osam plemena oko Misurija, šest im aju mušku lozu porekla i naslednog reda, a dva još žensku. Među plemenima Soni, M i jam i i Delavar ukorenio se običaj da se deci daje jedno od gentilnih imena očeva gensa da bi prešli u njega kako bi m ogli da naslede oca. „Kazuistika, uro­ đena čoveku, da m enja stvari menjajući im imena! I da pronađe način da u okviru tradicija skrši tradiciju kad je neki neposredni interes dao dovoljno podstreka! (Marks). Tim e je nastala nepopravljiva zbrka koja se m ogla otkloniti, a delim ično se i otklanja, samo prelazom na patrijarhat. „T o je, izgleda, uopšte najprirodniji prelaz" (Marks). O tom e šta nam mogu kazati stručnjaci uporednog prava u pogledu načina kako se ovaj prelaz odigrao među kulturnim narodima Staroga sveta — na­ ravno skoro same hipoteze — up. M. Kovalevski, Tableau des orig in et de re v olu tio n de la fam ille et de la propriete, Stockholm, 1890. Ukidanje m atrijarhata bilo je svetskoistorijski poZ ženskog pola. Muškarac je prigrabio krmu i u kući, na je bila lišena svog dostojanstva, podjarm ljena, pre­ tvorena u robinju njegove pohote i prosto oruđe za ra­ đanje dece. Ovaj poniženi položaj žena, koji se naročito otvoreno pokazuje među Grcima herojskog doba i još više klasičnog doba, postepeno je ulepšavan i licem em o prikrivan, a mestimično ispoljavan u blažem obliku, ali nikako nije uklonjen. (P oreklo porodice, privatne svo- �133 2ENSK0 PITANJE fine i države, sveska 4, „Popularna politička biblioteka", Novi Sad, 1974, str. 42). PO R EK LO MONOGAMIJE Kao što smo pokazali, ona se razvija iz sindijazmičke porodice u prelazno doba između srednjeg i višeg stupnja varvarstva; njena krajnja pobeda je jedno od obeležja početka civilizacije. Ona se zasniva na vlada­ vini muškarca, sa izričitim ciljem rađanja dece s neospo­ rivim očinstvom, a to se očinstvo zahteva, jer ta deca, kao rođeni naslednici, imaju da naslede jednog dana očevo imanje. Monogamska porodica razlikuje se od sindijazmičke mnogo većom čvrstinom bračne veze, koja se sada više ne može raskidati po vo lji obe strane. Sada po pravilu može samo još muž da je raskine i da otera svoju ženu. Pravo na bračno neverstvo dopušteno mu je i sada, još na osnovu običaja (Code Napoleon izričito daje to pravo mužu dok god ne dovede suložnicu u brač­ ni dom), te se ono, sa sve većim društvenim razvojem, sve više praktikuje; ako se žena seti stare polne prakse i poželi da je obnovi, kažnjava se strože nego ikad ranije. Taj novi oblik porodice nalazimo u svoj njegovoj surovosti kod Grka . . . Grčka žena herojskog doba je, doduše, poštovanija nego žena u periodu civilizacije, ali ona je na kraju kra­ jeva ipak za muža samo mati njegove bračne dece — naslednika, njegova vrhovna upraviteljica kuće i starešina robinja, koje on može po vo lji učiniti svojim konkubinama, što on i čini. Postojanje ropstva pored monogamije, prisustvo mladih lepih robinja koje pripadaju potpuno muzu, dalo je od početka mnogamiji svoje specifično obeležje — monogamija samo za ženu, ali ne i za muža. A to obeležje ona ima još i danas. �134 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ M onogam ija nikako n ije bila plod individualne polne ljubavi, s kojom nije imala ničeg zajedničkog, jer su brakovi, kao i ranije, bili brakovi iz imovinskih ob­ zira. Ona je bila prvi oblik porodice k oji se zasnivao ne na prirodnim , već na ekonomskim uslovima, naime na pobedi privatne svojine nad prvobitnom , iskonskom zajedničkom svojinom . Vladavina muža u porodici i rađanje dece koja su m ogla biti samo njegova i koja su bila određena za naslednika njegovog bogatstva — to su bili jedini i isključivi ciljevi m onogam ije koje su Grci bez okolišenja izražavali. Inače im je monogamija bila teret, dužnost prema bogovim a, državi i sopstvenim precim a koju su prosto m orali izvršiti. U Atini je zakon prinuđivao ne samo na ženidbu nego i na ispunjavanje m inimuma takozvanih bračnih dužnosti od strane muža. (P o re k lo porodice, privatne svojine i države, sveska 4, „Popularna politička biblioteka", N ovi Sad, 1974, str. 47— 50). K A R A K T E R MONOGAM IJE N a taj način m onogam ija se nikako ne ja vlja u isto riji kao izm irenje muškarca i žene, a još daleko ma­ nje kao n jegov najviši oblik. Naprotiv. Monogamija se ja vlja kao podjarm ljivanje jednog pola od strane dru­ gog, kao proklam acija suprotnosti polova koja je dotle nepoznata u celoj preistoriji. U jednom starom neštampanom rukopisu,1) k oji smo 1846. napisali Marks i ja, nalazim ovo: „Prva podela rada je ona između muškarca i žene radi rađanja dece". A danas mogu da dodam: Prva klasna suprotnost koja se ja vlja u istoriji poklapa se *) Misli se na Nemačku ideologiju. �ŽENSKO PITANJE 135 s razvojem antagonizma između muža i žene u m o­ nogamiji, a prvo klasno ugnjetavanje — s ugnjetava­ njem ženskog pola od strane muškog. Monogamija je bila veliki istorijski napredak. Ali ona istovremeno, po­ red ropstva i privatne svojine, otvara epohu koja tra­ je do danas, u k o joj je svaki napredak istovremeno re­ lativno nazadak, u k o jo j se blagostanje i razvoj jednih ostvaruje stradanjem i potiskivanjem drugih. Ona je ćelijski oblik civilizovanog društva, na kome već mo­ žemo proučavati prirodu suprotnosti i protivrečnosti koje se u punoj meri razvijaju u tom društvu. Stara relativna sloboda polnih odnosa nije nika­ ko iščezla podelom sindijazmičkog, niti pak monogamskog braka. „Stari bračni sistem, sveden na uže granice postepenim izumiranjem grupa panalua, okružavao je još uvek porodicu, koja se dalje razvijala, i pravio ju je sve do svitanja c iv iliza cije.. . On se najzad izgubio u novom obliku heterizma koji prati ljude i u periodu civilizacije kao mračna senka koja leži na porodici” . Pod heterizmom Morgan razume postojanje, po­ red monogamskog braka, vanbračnih polnih odnosa muškarca sa neudatim ženama, koji, kao što je pozna­ to, za vreme celog perioda civilizacije cvetaju u najrazličitijim oblicima i sve više prelaze u otvorenu pros­ tituciju . . . Heterizam je ni manje ni više društvena ustanova kao svaka druga: on nastavlja staru polnu slobodu u korist muškarca. U stvari, ne samo što ga trpe već u njemu veselo učestvuju, naročito vladajuće klase, dok ga na rečima osuđuju. Ali, stvarno, ta osuda nikako ne pogađa muškarce koji u njemu učestvuju, nego samo žene, one su žigosane i isterane iz društva, da bi se još �136 Dr JOVAN ĐORĐEVIC jednom proklam ovala, kao osnovni društveni zakon, neograničena vladavina muškaraca nad ženskim polom. Međutim, time se razvija dnuga protivrečnost u okviru same m onogam ije. Pored supruga, koji heterizm om ulepšava svoj život, nalazi se zanemarena su­ pruga. A nemoguće je im ati jednu stranu protivrečnosti bez druge, kao što se ne može im ati još cela ja­ buka u ruci pošto je polovina pojedena. Uprkos tome, izgleda da je to bilo m išljenje muškaraca dok im nisu otvorile oči njihove žene. S m onogam ijom se pojavlju­ ju dva stalna društvena karakteristična lika k o ji su ra­ nije bili nepoznati: ženin stalni ljubavnik i rogonja. Muškarci su odneli pobedu nad ženama, ali krunisan je su velikodušno preuzele pobeđene. Uz monogamiju i heterizam, preljuba je postala neizbežna društvena us­ tanova — zabranjivana, strogo kažnjavana, ali nesavla­ diva. Izvesnost u pogledu očinstva dece počivala je kao i ranije, u najboljem slučaju, na moralnom ubeđenju, te da b i rešio nerešivu protivrečnost, Code Napo­ leon je propisivao u čl. 312: „U enfan t concu pendant le mariage a p o u r pere le m ari” — detetu začetom za vre­ me braka otac je suprug. T o je krajnji rezultat tri hi­ ljade godina monogam ije. Uostalom, inokosna porodica n ije se nikako svuda i uvek javljala u klasično-oštrom obliku koji je imala u Grka. K od Rimljana, k o ji su, kao budući osvajači sveta, im ali šire, iako m anje istančane poglede od Grka, žena je bila slobodnija i poštovanija. Rim ljanin je smatrao da mu je bračna vernost dovoljno zajamčena vlašću nad životom i smrću svoje žene. Ali najveći napredak u razvoju m onogam ije nesumnjivo je izražen ulaskom Nem aca u istoriju, i to stoga što se tada kod njih, verovatno usled njihovog siromaštva, monogamija još nije, izgleda, potpuno razvila iz sindijazmičkog braka. �ŽENSKO PITANJE 137 Ovo zaključujemo na osnovu tri okolnosti koje Tacit pominje: „Prvo, iako je brak smatran za veliku sveti­ nju — oni se zadovoljavaju s jednom ženom, žene žive ograđene čednošću" — poligam ija je ipak vladala među uglednim članovima i poglavicama plemena, dakle sta­ nje slično onom kod Amerikanaca, kod kojih je važio sindijazmički brak. Drugo, prelaz iz m atrijarhata u pa­ trijarhat mogao je biti izvršen tek nedavno, je r je još majčin brat — najbliži muški genitalni srodnik po ma­ trijarhatu — važio kao skoro bliži srodnik od rođenog oca, što takođe odgovara gledištu američkih Indijana­ ca, kod kojih je Marks, kao što je često govorio, na­ šao ključ za razumevanje našeg sopstvenog drevnog doba. Najzad, treće, žene su kod Nemaca bile veoma cenjene i vrlo uticajne i u javnim poslovima, što je u neposrednoj protivrečnosti s monogamskom vlašću muškaraca. To su sve stvari kojim a se Nemci skoro podudaraju sa Spartancima, kod kojih, kao što smo videli, sindijazmički brak isto tako još n ije bio potpu­ no prevaziđen. S Nemcima je, dakle, i u ovom pogledu došao do svetske prevlasti jedan sasvim nov element. Nova monogamija, koja se sad razvijala iz mešavine naroda na ruševinama rimskog sveta, davala je vlasti muškaraca blaže oblike i dopuštala ženama, bar spol ja, daleko poštovaniji i slobodniji položaj nego što su ga ikad imale u klasičnom starom veku. Tek time je stvo­ rena mogućnost da se iz monogamije — u njoj, pored nje, a nasuprot njoj, kako kad — mogao dostići naj­ veći moralni napredak za k o ji jo j dugujemo: današ­ nju individualnu polnu ljubav, koja je bila nepoznata ćelom ranijem svetu. (Poreklo porodice, privatne svo­ jine i države, sveska 4, „Popularna politička bibliote­ ka” ; Beograd, 1974, str. 50— 52). �138 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ R A Z V IT A K B R A K A Prema tome, im am o tri glavna oblika braka, k o ji uglavnom odgovaraju trim a glavnim periodim a ljud­ skog razvoja. Divljaštvu odgovara grupni brak, varvarstvu — sindijazm ički brak, civilizaciji — monogam ija dopunjena preljubom i prostitucijom . N a višem stup­ nju varvarstva, između sindijazm iokog braka i mono­ gam ije uklopljeno je gospodarenje muževa nad robi­ njam a i poligam ija (P o re k lo porodice privatne svojine i driave, sveska 4, „Popularna politička biblioteka"; N o vi Sad, 1974, str. 56). B U R Ž O A SK I B R A K Buržoasko sklapanje braka u naše vrem e je dvo­ jako. U katoličkim zem ljam a roditelji, kao i pre, nala­ ze m ladom buržoaskom sinu prikladnu ženu, a posle­ dica toga je, naravno, najpuniji razvoj protivrečnosti k o ji sadrži m onogam ija: obilan heterizam od strane muža, obilna preljuba od strane žene. Katolička crkva j e svakako samo stoga i ukinula razvod braka, je r se u verila da protiv preljube, kao ni protiv smrti, nema leka. Naprotiv, u protestantskim zem ljam a je pravilo da se buržoaskom sinu dopušta da s više ili manje slo­ bode nađe ženu iz svoje klase, pa se prema tome skla­ panje braka može zasnivati na izvesnom stepenu lju­ bavi, što se pristojnosti radi uvek i pretpostavlja, kao što priliči protestantskom licemerstvu. Ovde se muževlje v heterizam slabije praktikuje, a ženina preljuba je reda. A li kako u braku ma ko je vrste ljudi ostaju onak­ vi kakvi su bili pre braka, a buržuji protestantskih ze­ m alja su filistri, to ova protestantska monogamija, �ŽENSKO PITANJE 139 prosečno uzevši najbolje slučajeve, daje bračnu za­ jednicu ispunjenu užasnom dosadom, koju nazivaju porodičnom srećom. N ajb olje ogledalo obe metode sklapanja braka je roman; za katolički manir — fran­ cuski, a za protestantski — nemački. U oba „on dobija"; u nemačkom — mladi čovek devojku, u francus­ kom — suprug rogove. K o je pri tome od obojice gore prošao, nije uvek jasno. Stoga dosada nemačkog ro­ mana i izaziva u francuskom buržuju onu istu jezu kao „nemoral” francuskog romana u nemačkom filistru. Uostalom, u poslednje vreme, otkako „Berlin po­ staje svetski grad” , nemački roman počinje da opisuje manje bojažljivo heterizam i preljubu u njemu, koji su tamo bili već odavno vrlo dobro poznati. Međutim, u oba slučaja brak je uslovljen klasnim položajem učesnika, i utoliko je uvek — brak konvenijencije. Ovaj brak se u oba slučaja dosta često pretvara u najotvoreniju prostituciju — ponekad obeju strana, a mnogo češće u prostituciju žene, koja se od obične kurtizane razlikuje samo time što ona svo­ je telo ne iznajm ljuje kao najamna radnica za rad na parče, nego ga jednom za svagda prodaje u ropstvo. I za sve brakove konvenijencije važe Furijeove reči: „Kao što u gramatici dve negacije čine afirmaciju, ta­ ko se u bračnom moralu dve prostitucije smatraju za vrlinu” . Polna ljubav postaje i može postati istinsko pravilo u odnosu prema ženi jedino među potlačenim kalasama, što danas znači u proletarijatu — pa bio taj odnos službeno priznat ili ne. Ali ovde su uklonje­ ne i sve osnove klasične monogamije. Ovde nema ni­ kakve svojine radi čijeg su očuvanja i nasleđivanja baš stvorene i monogamija, i vladavina muškaraca; ovde, prema tome, nema nikakve pobude za ustanovljavanje vladavine muškaraca, čak nedostaju i sredstva, gra- �140 Dr JOVAN ĐORĐEVIC dansko pravo, k o je zaštićuje tu vladavinu, postoji samo za imućne i za njihove odnose s proleterima; ono staje novaca i stoga, usled siromaštva radnika, nema nikak­ vog značaja za odnos radnika prema svojoj ženi. Tu odlučuju sasvim druge lične i društvene okolnosti. A otkako je krupna industrija premestila ženu iz kuće na tržište rada i u fabriku, i načinila je dosta često hra­ niteljem porodice, potpuno je uklonjen u proleter­ skom stanu poslednji ostatak vladavine muškaraca — osim možda nešto brutalnosti prem a ženi, koja je uze­ la maha otkako je uvedena m onogam ija. Na taj način proleterska porodica nije više monogamska porodica u strogom smislu, čak i pored najstrasnije lj-ubavi i najpostojanije vem osti obe strane i uprkos svim mogu­ ćim duhovnim i svetovnim blagoslovima. Stoga ovde večiti pratioci m onogam ije, heterizam i preljuba, ima­ ju sasvim beznačajnu ulogu; žena je u stvari ponovo stekla pravo na razvod braka, i ako se dvoje ne mogu složiti, oni se radije razilaze. Ukratko, brak proletera je monogamski u etim ološkom smislu reči, ali ni u kom slučaju u njenom istorijskom smislu. (Poreklo porodi­ ce, privatne svojine i države, sveska 4, „Popularna po­ litička biblioteka"; N ovi Sad, 1974, str. 53— 55). P R A V N I POLOŽAJ Ž E N E I U SLO VI NJENOG OSLOBOĐENJA Naši pravnici svakako nalaze da napredak zakono­ davstva oduzima ženama u sve većoj m eri razlog da se žale. Savremeni oivilizovani zakonski sistemi sve više priznaju: pravo, da bi brak bio punovažan, ugovor mora biti sklopljen dobrovoljno od obe strane, i drugo, da i za vrem e braka obe strane, jedna prema drugoj, �ŽENSKO PITANJE 141 moraju imati ista prava i dužnosti. Kad bi se ova dva zahteva konsekventno sprovela, onda bi žene imale sve što mogu zahtevati. Ova čisto pravnička argumentacija potpuno se po­ dudara sa onom .koju upotrebljava radikalni republi­ kanski buržuj da bi odbio proletera i pozvao ga da ne remeti mir .. . Ugovor o radu treba da bude dobrovolj­ no sklopljen od obe strane. Smatra se da je dobrovolj­ no sklopljen čim zakon na hartiji izjednači obe straDe. Moć .koju jednoj strani daje različit klasni položaj, pritisak koji on vrši na drugu stranu — stvarni eko­ nomski položaj obe strane — to se zakona ništa ne tiče. I za vreme trajanja ugovora o radu trebalo bi, opet, da obe strane budu ravnopravne dok god jedna ili druga strana izrično ne odustane. Što ekonomski po­ ložaj primorava radnika da se odrekne čak i poslednje prividnosti ravnopravnosti, zato opet nije kriv zakon. U odnosu na brak, zakon, čak i najnapredniji, pot­ puno je zadovoljan čim su učesnici formalno izjavili u zapisniku svoj dobrovoljni pristanak. Šta se događa iza pravnih kulisa, gde se odigrava stvarni život, kako se dolazi do dobrovoljnog pristanka, o tome se ne mogu brinuti zakon i pravnik. A ipak bi ovde najprostije upoređenje prava trebalo da pokaže pravniku šta u stvari znači dobrovoljni pristanak. U zemljama gde je deci zakonom obezbeđen zakonski deo roditeljske imovine, gde ona, dakle, ne mogu potpuno biti lišena nasledstva — u Nemačkoj, u zemljama francuskog prava itd., ;— deca moraju imati, pri sklapanju braka, roditeljski pristanak. U zemljama engleskog prava, gde zakon ne traži roditeljski pristanak pri sklapanju braka, rodite­ lji imaju punu slobodu testamentalnog raspolaganja svojom imovinom i mogu po vo lji lišiti nasleđa svoju �142 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ decu. Jasno je da uprkos tome, i baš stoga, sloboda sklapanja braka u Engleskoj i Americi, u klasama gde ima Šta da se nasledi, u stvari nije ni za dlaku veća Dego u Francuskoj i Nem ačkoj. N ije bolje ni s pravnom ravnopravnošću muža i žene u braku. N jih ova pravna nejednakost, koju smo nasledili od ranijih društvenih odnosa, nije uzrok, već posledica ekonom skog ugnjetavanja žena. U starom komunističkom domaćinstvu, ko je je obuhvatalo mno­ go bračnih parova i njihovu decu i gde je ženama povereno vođenje domaćinstva, bilo je isto toliko javna, društvenonužna radinost koliko i rad muškaraca na pribavljanju životnih namirnica. Ovo se izmenilo s patrijarhalnom porodicom i, još više, s monogamskom inokosnom porodicom . Vođenje domaćinstva izgubilo je svoj javni karakter. Ono se više nije ticalo društva. Ono je postalo privatna služba; žena je postala prava služavka, isključena iz učešća u društvenoj proizvodnji. Tek jo j je krupna industrija našeg doba — i to samo proleterki — opet otvorila put u društvenu proizvod­ nju, no s tim da ostaje isključena iz javne proizvodnje i da ne m ože ništa privređivati ako ispunjava svoje dužnosti u privatnoj -službi porodice; i da nije u stanju da ispunjava svoje porodične dužnosti ako želi da uz­ m e udela u javnoj radinosti i da samostalno privre­ đuje. A kakav je položaj žene u fabrici takav jo j je po­ ložaj u svim poslovnim granama, sve do lekarstva i advokature. Moderna inokosna porodica osnovana je na otvorenom ili prikrivenom domaćem ropstvu žene, a m oderno društvo je masa koja se sastoji od inokosnih porodica kao svojih molekula. Danas u velikoj većini slučajeva, bar u imućnim klasama, muž mora da bude onaj k o ji privređuje, branilac porodice, a to mu daje položaj gospodara koane n ije potrebno nikakvo poseb­ �ŽENSKO PITANJE 143 no pravno povlašćivanje. On je u porodici buržuj, a žena predstavlja proletarijat. U industrijskom svetu, međutim, specifičan karakter ekonomskog ugnjetava­ nja koje podnosi proletarijat istakao se u svojoj punoj oštrini tek kad su uklonjene sve zakonske posebne pri­ vilegije kapitalističke klase i kad je uspostavljena puna pravna ravnopravnost obe klase; demokratska republi­ ka ne ukida suprotnost obe klase; ona, naprotiv, tek pruža tie na kome će se borbom rešiti suprotnost. A is­ to tako će specifični karakter vladavine muža nad že­ nom u modernoj porodici, nužnost i način njihovog is­ tinskog društvenog izjednačenja izaći na punu svetlost dana tek onda kad obe strane budu pravno potpuno ravnopravne. Onda će se pokazati da je za oslobođenje žena prvi preduslov ponovno uvođenje celog ženskog roda u javnu radinost, a da ovo opet iziskuje uklanjanje svojstva inokosne porodice kao društvene privredne je ­ dinice. (Poreklo porodice, privatne svojine i države, sveska 4, „Popularna politička biblioteka"; N ovi Sad, 1974, str. 55— 56). K O M U N ISTIČ K O DRUŠTVO I PORODICA 21. pitanje: Kakav će uticaj izvršiti komunističko društvo na porodicu? Odgovor: Ono će odnos oba pola učiniti čistim privatnim od­ nosom kojd se tiče samo zainteresovanih osoba i u koje se društvo ne treba mešati. Ono to može jer ukla­ nja privatnu svojinu i decu zajednički odgaja, a time �144 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ uništava obe osnove dosadašnjeg braika: zavisnost žene od muškarca i zavisnost dece od roditelja koju uzro­ kuje privatna svojina. Ovde leži i odgovor na dreku visokom oralnih malograđana protiv komunističke za­ jednice žena. Zajednica žena je pojava koja sasvim pripada građanskom društvu, a danas potpuno postoji u prostituciji. Prostitucija se zasniva na privatnoj svo­ jin i i nestaje zajedno s njom . Dakle, komunističko društvo umesto da uvodi zajednicu žena, ono je, na­ protiv, ukida. (.P rin cip i komunizma, na francuskom ). �V . I. L e n j in (1810— 1924) LIC EM E RSTVO VLADAJUĆIH KLASA Čak i obično poznavanje zakonodavstva buržoaskih zemalja koje se odnosi na brak, razvod i vanbračnu decu, kao d tamošnje prilike, pokazaće svakom koga interesuju ta pitanja da današnja buržoaska demokra­ tija, čak i u najdemokratskijim buržoaskim republika­ ma, ima zaista feudalistički stav prema ženi i vanbračnoj ded. Ako se devedeset dva razvoda na deset hiljada bra­ kova čine gospodinu Sorokinu kao ogromna brojka, ostaje nam onda jedino da pretpostavimo da je autor živeo i bio vaspitan u nekom manastiru, toliko izolovan od života da je teško poverovati da takav manas­ tir i postoji, ili pak da autor izobličuje istinu da bi učinio uslugu rea kd ji i buržoaziji. K o god, ma i naj­ manje, poznaje društvene prilike u buržoaskim zem­ ljama, zna da je stvaran broj razvoda (nepotvrđenih, naravno, od crkve d zakona) u stvari svuda daleko veći. U tom pogledu, Rusija se razlikuje od drugih zemalja po činjenici što njeni zakoni umesto da sankcionišu licemerstvo i obespravljenost žene i njenog deteta, ob­ javljuju otvoreno i u im e države sistematski rat sva­ kom licemerstvu i svakoj nepravdi. (Dela, tom X X V III, str. 189, na ruskom). �146 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ R A D N IČ K A K LA S A I N E O M A LT U Z IJA N IZ A M N a kongresu lekaira u Pirogovu pitanje abortusa, odnosno nasilno izvršenih pobačaja, izazvalo je veliko interesovanje i pokrenulo mnoge rasprave. Izvestilac Ličkus izneo je podatke o vrlo velikom broju abortusa u državama koje se danas smatraju civilizovanim. U N ju jork u je registrovano 80 000 abortusa za go­ dinu dana; u Francuskoj 36 000 svakog meseca. U Sen-Petersburgu procenat abortusa se više nego udvostru­ čio u toku 5 godina. Kongres lekara u Pirogovu je m išljenja da abor­ tus ne bi trebalo da povlači sudsko gonjenje za majku, kao i da lekar ne bi trebao da bude sudski proganjan, izuzev u slučaju da je intervenciju izvršio iz „koristo­ lju b lja ". Većina lekara koji su se izjasnili protiv kažnjava­ nja abortusa dotakli su se, prirodno, tokom diskusije takođe i takozvanog neamaltuzijanizma (odnosno, konIraceptivnih sredstava) i tom prilikom se istovreme­ no osvrnuli na društvenu stranu tog problema. Tako je, na prim er, po pisanju lista Ruskoje slovo, gospodin Vigdorčik rekao, „da treba pozdraviti kontraceptivna sredstva", dok je gospodin Astrahan uzviknuo pozdrav­ ljen burom aplauza: „Prisiljavaju nas da ubedimo maj­ ke da donesu na svet decu da bi bila sakaćena u za­ vodim a za školovanje, da bi bila izručena na milost i nemilost sudbine, da bi bila doterana do samoubistva!" Ako je tačno da je ovakva tirada gospodina Astrahana izazvala buru odobravanja, to me ni m alo ne čudi. Slušaoci su bili iz redova srednje i sitne buržoa­ zije sa buržoaskom psihologijom . Zar se od njih moglo očekivati nešto više od takvog bljutavog liberalizma? �ŽENSKO PITANJE 147 Međutim, posmatrano sa tačke gledišta radničke klase, skoro je nemoguće naći jasniji prikaz reakcio­ narne suštine i potpune budalaštine „društvenog maltuzijanizma" nego što je rečenica gospodina Astrahana. „Doneti na svet decu da bi bila sakaćena” . Zar samo zato? A zašto, najzad, ne zato da bi se bolje bo­ rila, da bi bila brojnija, sa više svesti i snage od nas da se suprotstave uslovima života koji sakate i upropašćuju našu generaciju? Eto, u tome se sastoji glavna razlika između psi­ hologije zemljoradnika, zanatlije, intelektualca, u stvari sitnog buržuja i psihologije jednog proletera. Sitni buržuj vidi i oseća da tone, da život stalno postaje sve teži, da je borba za egzistenciju sve nemi­ losrdnija, da njegov položaj i položaj njegove porodi­ ce postaje sve bezizlazniji. A to i jeste neosporna či­ njenica. I protiv toga protestuje sitan buržuj. Ali kako protestuje? Protestuje kao pripadnik klase 'koja nepovratno propada, koja je izgubila veru u budućnost, klase koja je potučena i trula. Tu nema pomoći: dakle, neka bude što manje dece koja trpe naše patnje i naša stra­ danja, našu bedu i naša poniženja, eto to je vapaj sit­ nog buržuja. Svestan radnik je beskonačno daleko od ovakvog gledišta. On ne dozvoljava da mu ovakve jadikovke, ma koliko one bile iskrene i potresne, zamračuju svest. Da takođe i mi, radnici i masa sitnih posednika živi­ mo pritisnuti patnjom i povijeni pod nepodnošljivim teretom. Naša generacija trpi više nedaća nego genera­ cija naših očeva. Ali, s druge strane mi smo mnogo srećniji nego što su bili naši očevi. Mi smo naučili d brzo učimo da se borimo — i to da se borimo ne usam­ ljeno kao što su to činili najbolji među našim očevi­ �148 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ ma, ne u im e parola buržoaskih frazera, ikoje su nam potpuno strane, već za naše parole, parole naše klase. M i se borim o uspeŠnije od naših očeva. A naša deca će je i dovršiti. Eto zbog čega sm o — i eto jedino zbog čega smo — odlučni neprijatelji naomaltuzijamizma, ove težnje svojstvene uskom i egoističnom bračnom paru sitnoburžoaskom k o ji prestravljeno m rm lja: „Gospode, daj nam da se održim o, pa bilo na k o ji način; a što se tiče dece bolje da ih i nema". Prirodno, ovo nas ne sprečava da zahtevamo pot­ punu izmenu svih zakona kojim a se zabranjuje abor­ tus i o b javljiva n je medicinske literature o ikontraceptivnim sredstvima i si. Ovi zakoni su jedno od licem erstva vladajućih klasa. O vi zakoni ne leče bolesti kapitalizma, već su izuzetno kobni i teški za potlačene mase. Sloboda medicinske propagande i zaštita osnov­ nih građanskih prava građana i građanki je jedna stvar. A društvena teorija neomaltuzijanizma je nešto sasvim drugo. Svesni radnici će uvek voditi nepoštednu borbu protiv nastojanja da se ova reakcionarna i podla te­ o rija ubacuje u najnapredniju klasu današnjeg druš­ tva, onu k o ja je najjača i n ajbolje priprem ljena na ve­ like promene. (Dela, tom X V I, str. 497— 499, na ruskom). BORBA ZA PRAVO GLASA O pitanju ženskog prava glasa rezolucija je takođe prim ljena jednoglasno. Samo jedna Engleskinja iz poluburžoaskog „Fabijanskog društva" se zalagala za to da se dopusti borba ne za potpuno žensko pravo glasa, već za ograničeno u korist imućnih. Kongres je prihvatio gledište da je u kampanji za žensko pravo glasa neop- �ŽENSKO PITANJE 149 hodno u potpunosti braniti principe socijalizma i rav­ nopravnosti muškaraca i žena, ne krnjeći te principe ni zbog kakvih razloga oportuniteta. U Kom isiji je izbila zanim ljiva nesuglasica povo­ dom toga. Austrijanci (V iktor Adler, Adelhajn Pop) su pravdali svoju taktiku u borbi za sveopšte izborno pra­ vo muškaraca: radi izvojevanja toga prava oni su smat­ rali za pogodno da u agitaciji ne ističu u prvi plan zah­ tev o izbornim pravima i za žene. Nemački socijaldem o­ krati, naročito Klara Cetkin, protestovali su protiv toga još onda kada su Austrijanci vodiLi svoju kampa­ nju za sveopšte izborno pravo. Cetkin je u štampi izjav­ ljivala da nikako nije trebalo ostavljati u senci zahtev za izbornim pravima žene, da su Austrijanci oportunis­ tički žrtvovali princip iz razloga udobnosti, da oni ne bi oslabili, već bi pojačali silinu agitacije i snagu narod­ nog pokreta da su isto tako energično branili i pravo glasa žena. U Kom isiji se Klari Cetkin u potpunosti pri­ ključila i druga istaknuta nemačka socijademokratkinja, Cic. Alderova popravka koja je posredno branila austrij­ sku taktiku (u toj popravci se govori samo o tome da ne bude prekida u borbi za izborno pravo stvarano za sve građane, a ne o tome da se borba za izborno pravo vodi uvek sa zahtevom za jednakost prava muškarca i žena) — bila je odbačena sa 12 glasova protiv 9. Gledište K o­ misije i Kongresa može biti najtačnije izvršeno sledećim rečima napred pomenute Cic iz njenog govora na Među­ narodnoj konferenciji socijalistkinja (ta Konferencija je održana u Štutgartu u isto vreme s kongresom): ,,Mi treba da principijelno tražimo sve ono što smatramo da je pravilno — govorila je Cic — i samo u slučaju kad nam nedostaje snage za borbu, mi prihvatamo ono što možemo ostvariti. Takva je uvek bila taktika socj j ^ ^ L mokratije. Sto skromniji budu naši zahtevi, �150 Dr JOVAN ĐORĐEVIC skrom niji biti i ustupci v la d i" . . . Iz ovog spora austrij­ skih i nemaćkih socijal dem okrati ja čitalac može videti kako se najbolji marksisti strogo odnose prema najma­ njim odstupanjima od isprobane, principijelne revolu­ cionarne taktike. {Izabrana dela, knj. 6, „Kultura", Be­ ograd, 1960, str. 23— 24). PR AVO N A RAZVOD Prim er razvoda očigledno pokazuje da se ne može biti dem okrat i socijalist a da se odmah ne zahteva pot­ puna sloboda razvoda, je r nepostojanje te slobode jeste najgore tlačenje ugnjetenog pola žene, iako nije nimalo teško dokučiti da priznanje slobode odlaska od muževa n ije poziv svim ženama da odlaze. . . . U kapitalizm u su obični, ne kao pojedin i sluča­ jevi, nego kao tipična pojava, takvi uslovi kad je ugnjetenim klasama nemoguće „realizovati" njihova dem o­ kratska prava. Pravo razvoda ostade u većini slučajeva neostvarljivo u kapitalizmu, je r je ugnjeteni pol prignje­ čen ekonomski, je r žena pri kakvoj hoćete dem okratiji ostaje u kapitalizmu „kućna robin ja", robinja zatvorena u spavaću sobu, dečju sobu, kuhinju. Pravo biranja „svo­ jih " narodnih sudija, činovnika, učitelja, porotnika itd. takođe je u većini slučajeva u kapitalizmu neostvarljivo upravo zbog ekonomske prignječenosti radnika i selja­ ka. T o isto važi i za demokratsku republiku: naš pro­ gram je ,y proglašava" kao „sam održavlje naroda” , iako svi sooijaldem okrati odlično znaju da u kapitalizmu naj­ dem okratskija republika vodi samo k potkupljivanju či­ novnika od strane buržoazije i k savezu berze s vladom. Samo ljudi koji su sasvim nesposobni da m isle ili su sasvim neupoznati s marksizmom zaključuju otuda: znači, od republika nikakve koristi, od slobode razvoda �ŽENSKO PITANJE 151 nikakve koristi, od dem okratije nikakve koristi, od sam oopredeljenja nikakve koristi! A marksisti znaju da demokratija ne odstranjuje klasno ugnjetavanje, nego samo čini klasnu borbu čistijom, širom, otvorenijom , oš­ trijom; to nam je i potrebno. Što je sloboda razvoda potpunija, to je jasnije ženi da je izvor njenog „kućnog ropstva" kapitalizam, a ne bespravnost. Što je državno uređenje demokratskije, to je jasnije radnicima da je koren zla kapitalizam, a ne bespravnost. Što je nacio­ nalna ravnopravnost potpunija (ona nije potpuna bez slobode odvojenja), to je jasnije radnicima ugnjetene nacije da je stvar u kapitalizmu, a ne u bespravnosti i tako dalje. .. . Pravo razvoda, kao i sva demokratska prava bez izuzetka, u kapitalizmu je teško ostvarljivo, i uslovno je, ograničeno, formalno usko, ali i pored toga one koje odriču to pravo nijedan čestiti socijaldemokrat ne samo što neće smatrati socijalistim a nego ni demokratima. A u tome je sva suština. Sva „dem okratija" se sastoji u proglašavanju i ostvarivanju prava koja su ostvarljiva vrlo malo i vrlo uslovno u kapitalizmu, a bez takvog proglašavanja, bez borbe za prava odmah i neodložno, bez odgajanja masa u duhu takve borbe socijalizam nije moguć. (.Izabrana đela, knjiga 10, „Kultura” , Beog­ rad, 1960, str. 225— 227). POTPUNA JEDNAKOST ZA ŽENE Glavno, osnovno u boljševizmu i ruskoj oktobar­ skoj revoluciji jeste uvlačenje u politiku upravo onih koji su najviše bili ugnjetavani pod kapitalizmom. Njih su kapitalisti ugnjetavali, obmanjivali, pljačkali i pod monarhijom i demokratsko-buržoaskim republikama. �152 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ T o ugnjetavanje, to obm anjivanje, ta pljačka narod­ nog rada od strane kapitalista bili su neizbežni dok je vladala privatna svojina na zemlju, fabrike, zavode. Suština boljševizm a, suština sovjetske vlasti sas­ to ji se u tome da se — razgolićujući laž i licemernost buržoaskog demokratizma, ukidajući privatnu svojinu na zem lju, fabrike, zavode — sva državna vlast koncentriše u rukama radnih i eksploatisanih masa. One same, te mase, uzimaju u svoje ruke politiku, tj. stvar izgradnje novoga društva. Zadatak je težak, mase iz­ mučene i prignječene kapitalizmom, ali drugog izlaza iz najam nog ropstva, iz robovanja kapitalizma nema i ne m ože biti. A uvući mase u politiku nije moguće ako se u po­ litiku ne uvuku žene. Jer je ženska polovina ljudskog roda pod kapitalizm om dvostruko ugnjetena. Radnicu i seljanku ugnjetava kapital, a povrh toga one čak i u najdem okratskijim buržoaskim republikama ostaju, prvo, nepunopravne, je r ih zakon ne izjednačuje s mu­ škarcem; drugo — i to je glavno — one ostaju u „kuć­ nom ropstvu” „kućne rob in je” , je r ih davi najpipav iji, najgrublji, najtegobniji rad u kuhinji i uopšte u pojedinačnom kućnom gazdinstvu i porodici, koji čo­ veka najviše zaglupljuje. Boljševička, sovjetska revolucija podseca korene ugnjetavanja i nejednakosti žena tako duboko kako se nije usuđivala da ih podseče nijedna partija i nijedna revolucija na svetu. Od zakonske nejednakosti žene s muškarcem nije kod nas, u Sovjetskoj Rusiji, ostalo ni traga. Sovjetska vlast je potpuno uništila naročito odvratnu, podlu, licemernu nejednakost u bračnom i porodičnom pravu, nejednakost u odnosu prema detetu. �153 2ENSK0 PITANJE To je tek prvi korak ka oslobođenju žene. Ali ni­ jedna od buržoaskih, pa i najdemokratskijih republika nije se usudila da učini ni taj prvi korak. N ije se usu­ dila iz straha pred „svetom privatnom svojinom ". Drugi i glavni korak jeste ukidanje privatne svo­ jine na zemlju, fabrike, zavode. Time, i jedino time, otvara se put ka potpunom i stvarnom oslobođenju žene, njenom oslobođenju od „kućnog ropstva" putem prclaza od sitnog pojedinačnog kućnog gazdinstva na krupno podruštvljeno gazdinstvo. Taj prelaz je težak, je r se ovde radi o preobražaju najukorenjenijeg, najuobičajenijeg, najukočenijeg, okoštalog „poretka” (istinu reći, nagosti i divljaštva, a ne „poretka"). Ali je taj prelaz započeo, stvar je pokre­ nuta, pošli smo novim putem. (Izabrana đela, Sveska 14, „Kultura” , Beograd, 1960, str. 216— 218). NEMA DEM OKRATIJE BEZ ŽEN A Ne može se osigurati istinska sloboda, ne može se graditi demokratija — a da se i ne govori o socijalizmu — ako se ne uključe žene u javnu službu, službu m ili­ cije, u politički život, ako se ne otrgnu iz zagluplju­ juće atmosfere domaćinstva i kuhinje. (Dela, tom XX , str. 38, na ruskom). ŽEN A I JA VN I Ž IV O T Bez pridobijanja žena za samostalno učešće ne sa­ mo u političkom životu uopšte nego i za stalnu, opštu javnu službu ne može biti ni govora ne samo o socija­ lizmu nego ni o potpunoj i čvrstoj demokratiji. A funk- �154 Dr JOVAN ĐORĐEVIC cije „p o licije", kao što su staranje o bolesnicima, o bes­ prizornoj deci, o zdravoj ishrani itd., ne mogu biti na zadovoljavajući način ostvarene bez ravnopravnosti žene na delu, a ne samo na papiru. M i nismo utopisti. M i znamo da svaki polukvalifikovani radnik i svaka kuvarica nisu sposobni da od­ mah počnu da upravljaju državom. U tom se mi slaže­ m o s kadetima, s Breškovskim i s Ceterelijem. Ali mi se razlikujem o od svih ovih građana time što tražimo da se smesta prekine s predrasudom da su tobože samo bogataši ili činovnici k o ji potiču iz bogatih porodica u stanju da upra vljaju državom, da obavljaju tekući, svakodnevni posao upravljanja (Izabrana dela, knj. X I, „K u ltu ra", Beograd, 1960, str. 344). PO TPU N A R A V N O PR A V N O S T ZA ŽEN E Radnici najvećim delom treba da učestvuju u iz­ borim a. Sovjetska vlast je prva, i jedina na svetu, uki­ nula stare buržoaske zakone, sramne zakone koji su utvrđivali zakonsku potčinjenost žene i privilegije čoveka, posebno u braku i u odnosu na decu. Sovjetska vlast je, kao prva i jedina vlast radnika na svetu, uki­ nula sve privilegije koje su, vezane za vlasništvo, pos­ tojale u korist čoveka, u porodičnom pravu i najdemo­ kratskijih buržoaskih republika. Tam o gde postoje zem ljoposednici, kapitaliste i tr­ govci, tamo ne m ože biti jednakosti između čoveka i žene, čak ni pred zakonom. Tam o gde nema zemljoradnika, kapitalista i trgo­ vaca, tamo gde vlast radnika gradi novi život bez svo­ jih ugnjetača, tamo ima jednakosti između čoveka i žene pred zakonom. �155 ŽENSKO PITANJE Ali, to je nedovoljno. Jednakost pred zakonom još ne znači i jednakost u životu. Mi očekujemo da će radnica steći svoju jednakost sa radnikom, ne samo pred zakonom već isto tako i u životu. Zbog toga je potrebno da radnice sve značajni­ je učestvuju u rukovođenju javnim poslovima i držav­ noj administraciji. Učestvujući u javnom životu, žene će se brzo iz­ graditi i dostići ljude. Izaberite dakle što veći broj radnica komunista ili vanpartijki u Sovjet! N ije važno ako jedna poštena radnica, pametna i savesna u svom poslu, ne pripada Partiji: izaberite je u Moskovski sovjet! Neka bude što više radnica u Moskovskom sovje­ tu! Neka moskovski proletarijat pokaže da je spreman da sve učini, da će učiniti sve da bi se borio do pobede protiv stare nejednakosti, protiv starog buržoaskog ponižavanja žene. Proletarijat neće postići potpuno oslobođenje uko­ liko ne izvojuje potpunu slobodu za žene. (Dela, tom XXV, str. 40—41, na ruskom). ŽENA I REVOLUCIJA Uzmite položaj žene. Nijedna demokratska partija na svetu ni u jednoj od najnaprednijih buržoaskih re­ publika u toku decenije nije uradila, u tom pogledu, ni stoti deo onoga što smo mi uradili već u toku prve godine naše vlasti. Mi u pravom smislu reči nismo os­ tavili ni kamen na kamenu od podlih zakona o nerav­ nopravnosti žene, o ograničenjima pri razvodu braka, o �156 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ odvratnim form alnostim a za koje je razvod vezan, o nepriznavanju vanbračne dece, o traženju njihovih oče­ va itd. — zakona č iji su ostaci m nogobrojni u svim civilizovanim zem ljam a, na sramotu buržoazije i kapita­ lizma. M i im am o hiljadu puta pravo da se ponosimo onim što smo učinili u toj oblasti. Ali što smo čistije čistili tlo od krša starih, buržoaskih zaikona i ustanova, to nam je postajalo jasnije da je to čišćenje terena na groblju, ali još ne i sama gradnja. Žena je i dalje kućna robinja, i pored svih oslo­ bodilačkih zakona, je r nju pritiska, davi, zaglupljuje, ponižava sitno kućno gazdinstvo, prikivajući je za »ku­ hinju i dečju sobu, rasipajući njen rad na strahovito neproduktivan, sitan, razdražujući, zatupljujući, za­ glupljujući posao. Pravo oslobođenje žene, pravi komu­ nizam će početi tek tamo i tada, gde i kada bude po­ čela masovna borba (kojom rukovodi proletarijat koji poseduje državnu vlast) protiv tog sitnog kućnog gaz­ dinstva ili, tačnije, kad bude počeo njegov masovni preobražaj u krupno socijalističko gazdinstvo. Da li u praksi posvećujem o dovoljno pažnje tom pitanju koje je teoretski za svakog komunistu van dis­ kusije? Razume se, ne. Da li se dovoljno pažljivo od­ nosim o prema klicama komunizma k oje već sada pos­ toje u toj oblasti? Ne, i još jedanput ne. Menze, jasle, d ečiji vrtovi — to su prim eri tih klica, to su ona jed­ nostavna, svakidašnja sredstva koja ne zahtevaju niš­ ta pompezno, visokoparno, svečano, ali koja mogu da fa k tičk i oslobode ženu, mogu da faktički smanje i uni­ šte njenu nejednakost s muškarcem što se tiče njene uloge u društvenoj proizvodnji i u javnom životu. Ta sredstva nisu nova, njih je stvorio (kao i uopšte sve ma­ terijalne preduslove socijalizm a) krupni kapitalizam, �ŽENSKO PITANJE 157 ali su ona pod 'kapitalizmom ostala, prvo, retkost, dru­ go — što je naročito važno — ili trgovačka preduzeća, sa svim najgorim stranama špekulacije, profiterstva, prevare, falsifikata, ili „akrobatstvo buržoaske dobrotvornosti” , koju su najbolji radnici s pravom mrzeli i prezirali. Nema sumnje da sada ima kod nas mnogo više tih ustanova i da one počin ju m enjati svoj karakter. Nema sumnje da među radnicama i seljankama ima, mnogostruko više nego što m i znamo, organizatorskih talenata ljudi koji umeju da organizuju praktičnu stvar u kojoj učestvuje veliki broj radnika i još veći broj potrošača, a bez onog obilja fraza, vrzm anja tamo-amo, svađa, brbljanja o planovima, sistemima itd., od čega stalno „boluje” „inteligencija” , koja ima o sebi vrlo visoko mišljenje, ili nedopečeni „komunisti” . A m i te klice novoga ne negujemo kako treba. Pogledajte buržoaziju. Kako ona divno ume rekla­ mirati ono što je n jo j potrebno! Kako se „uzorna” , u očima kapitalista, preduzeća hvale u milionima primeraka njihovih novina, kako se od „uzornih” buržoaskih ustanova stvara predm et nacionalnog ponosa! Naša štampa se ne brine, ili se gotovo ništa ne brine, o tome da se opisuju n ajbolje menze ili jasle, da bi se svakodnevnim nastojanjima borila za pretvaranje ne­ kih među njima u uzorne, da bi ih reklamirala, detalj­ no opisivala kakva se ušteda ljudskog rada, kakva se udobnost za potrošače, kakva se ušteda proizvoda, ka­ kvo se oslobođenje žene od kućnog ropstva, kakvo se poboljšanje sanitarnih uslova pri uzornom komunis­ tičkom radu postiže, može da postigne, može da pro­ širi na čitavo društvo, na sve trudbenike. (Izabrana dela, tom X III, „Kultura” , Beograd 1960, str. 204— 206). �158 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ USPEH R E VO LU C IJE Z A V IS I OD ST E PE N A (M ASO VN O G ) UČEŠĆA 2E N A Drugovi, kongres ženskog pokreta arm ije proleta­ rijata u određenom pogledu ima vrlo veliki značaj zbog činjenice što se u svim zem ljam a žene uključuju u po­ kret sa m nogo poteškoća. Socijalistička revolucija se ne m ože ostvariti bez širokog učešća organizovanog dela radnih žena. U svim civilizovanim zem ljam a, pa čak i u najna­ prednijim , položaj žena je takav da se, ne bez razloga, nazivaju domaćim robovim a. N i u jednoj kapitalistič­ koj zem lji, pa bila ona i najliberalnija republika, žene ne uživaju potpunu zakonsku ravnopravnost. Dužnost Sovjetske Republike je da pre svega uniš­ ti sva ograničenja prava žena. Vlast sovjeta je potpuno uništila onaj izvor buržoaske sramote, poniženja i nehumanosti — proces razvoda. Uskoro će biti godinu dana kako postoji zakon o potpunoj slobodi razvoda. M i smo obnarodovali de­ kret kojim se ukida razlika u položaju između zakoni­ te i vanbračne dece i otklanja čitav niz političkih ne­ pravdi; nigde u svetu nije tako potpuno ostvarena jed ­ nakost i sloboda radnih žena. M i znamo da sav teret zastarelih propisa pada na ženu i na radničku klasu. P rvi put u istoriji naš zakon je zbrisao sve ono što je ženu pretvaralo u obespravljeno biće. Ali ne radi se samo o zakonu. K od nas je ovaj zakon o potpunoj slo­ bodi braka lako prihvaćen u gradovima i industrijskim centrima, ali u selu on često ostaje samo m rtvo slovo na hartiji. Tam o i danas preovlađuje crkveni brak. To je zbog uticaja sveštenstva, a to zlo je teže savladati nego staro zakonodavstvo. �2ENSK0 PITANJE 159 Protiv verskih predrasuda se mora vrlo oprezno boriti: oni koji u ovoj borbi vređaju verska osećanja, mnogo greše. Treba se boriti putem propagande i raz­ jašnjavanjem. Zaoštravanjem ove borbe možemo raz­ jariti mase. Takav način borbe produbljuje razdor masa u oblasti religije, a naša snaga leži u jedinstvu. Najdublji izvor verskih predrasuda su beda i mračnjaštvo: eto, to su zla koja treba savladati. Do sada je položaj žene takav kako ga je odredilo njeno robovanje; žena je potčinjena svom domaćin­ stvu i samo socijalizam može da je izbavi iz te situa­ cije prelaskom sa sitnog na krupno gazdinstvo sa ko­ lektivnom obradom zemljišta. Tada će tek oslobođenje i emancipacija žene biti potpuni. To je težak zadatak; ali već su stvoreni komi­ teti siromašnih seljaka, a bliži se vrem e kada će se i revolucija učvrstiti. Sada se udružuje samo najsirom ašniji deo stanov­ ništva na selu, i sa tim organizacijama siromašnih so­ cijalizam je dobio čvrstu osnovu. U prošlosti su poznati česti slučajevi da je prvo grad postajao revolucionaran, a selo se pokretalo tek kasnije. Sadašnja revolucija se oslanja na selo i na tome se i zasniva njena vrednost i snaga. Iskustvo svih oslobo­ dilačkih pokreta potvrđuje da uspeh jedne revolucije zav*si od stepena učešća žena. Sovjetska vlast čini sve da bi žena, potpuno nezavisna, mogla da ispuni svoj proleterski i socijalistički zadatak. (Dela, tom X X I II , str. 285—286, na ruskom). �2. G ed (1845— 1922) OM O G U Ć ITI 2 E N I DA 2 IV I OD SVOGA RADA Među jednoglasno prihvaćenim rezolucijama na Kongresu sindikata u Renu ima jedna, ona Kom isije za rad žena, 'koja se m ora osuditi u im e francuske radnice. Bez izričito g zahteva da žena bude isključena iz preduzeća, fabrika i radionica svih vrsta, da jo j bude zabranjen rad u društvenoj proizvodnji — što bi u današnjim ustavima zadalo smrtni udarac industriji — — Kongres očekuje da se ovaj rad ograniči na „devojku ili udovicu, prema tome ženu prisiljenu da sama podm iruje svoje potrebe” i dodaje: „M i treba da se potrudim o da u svima sredinama propagiram o ideju da muž treba da izdržava ženu”. Tako se govorilo i 1876. na prvom kongresu rad­ nika u sali Arasa, gde su delegati — pošto su zaključili da „čovek kao snažniji i jači treba da zarađuje sred­ stva za podm irenje troškova dom aćinstva" — jedno­ dušno ocenili da je „za žaljenje” rad žena u proizvod­ n ji i ponovili, prema Prudonu, da je „pravo mesto žene u domaćinstvu” . Ali, ukoliko se tada, kada je radnički pokret bio tek u začetku i kada je naš poburžoaženi proletarijat tre­ balo tek da otkrije uzroke duboke bede i način da se �2ENSK0 PITANJE 161 ona otkloni, takva greška m ogla objasniti, ali ne i op­ ravdati, utoliko danas, kad socijalizam već 22 godine plovi punim jedrima, moramo da budemo zapanjeni zbog ponovljene greške, koja bi smela biti samo slučajna. Ne, nekakva nadmoć koja se pripisuje čoveku i njegova radna sposobnost ne mogu biti razlog za potčinjavanje žene čoveku. Radnici, kojim a njihova gra­ đanska i politička izgrađenost omogućuje da sagledaju lažna ostvarenja potpune emancipacije žene bez nje­ nog ekonomskog osamostaljivanja, manje nego iko žele da se ovekoveči ekonomsko potčin javan je jednog pola drugom, što znači učiniti od žene čovekovog proletera, a posebno što se time oduzima ljudsko dostojanstvo seksualnim odnosima bez slobode. Suština jarma, koji guši radničku klasu i koga ona sve više želi da se oslobodi, nalazi se u činjenici da sredstvima za proizvodnju — a time i proizvodima rada — raspolaže jedan manji deo društva, a takođe i životima drugog dela. Zbog monopolizacije ekonomskih dobara i bogatstava, većina onih koji to nemaju, pod­ vrgnuti su ćudima manjine vlasnika, bez kojih i pro­ tiv kojih nije moguća egzistencija. Međutim, ukoliko samo čovek treba da proizvodi i ukoliko je on taj k o ji treba da podm iruje potrebe žene, očigledno je da će mu onda ona biti potčinjena i zavisiti od njega kao što današnji radnik zavisi od kapi­ taliste? Njena egzistencija će tada biti uslovljena time ko­ liko ona odgovara čoveku ili, bolje, koliko mu se ona dopada. »Ljubavnica ili domaćica" — gledište čiju oprav­ danost ništa bolje ne potvrđuje od činjenice da je ova­ �162 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ kvu čudovišnu, sofističku dilemu postavio sam čovek, P. J. Prudon. Radnik ne m ože da ograničava, bilo u čemu, prava k oja pripadaju ženi kao ljudskom biću da živi od svog rada, ne za viseći ni od koga, a da ne bude okrivljen od polovine čovečanstva za nepravičnost za koju, sa raz­ logom , o k rivlju je buržoaziju. Ne, mesto žene nije vezano za domaće ognjište više nego li za ma koje drugo. Ono je svuda gde njen rad m ože i hoće da se -koristi. Zašto i s kojim je pra­ vom ograničavati, zatvarati u njen pol, pretvoren — hteli to ili ne — u zanimanje, da se ne kaže u zanat? Ćovek ima takođe dužnosti k o je odgovaraju njegovom polu: on je muž i otac, što ga ne sprečava da bude i lekar, umetnik, fizički ili intelektualni radnik. Zašto i k ojim pravom žena, bila supruga ili majka — a da se ne govori o onim a k o je -nisu ni jedno ni drugo — ne bi m ogla takođe da se društveno angažuje na mestu koje jo j odgovara? Zlo n ije u radu, čak ni u industrijskom radu, nego u zloupotrebi i plaćanju kapitalističkog danka, čemu je danas više izložen ženski nego muški rad. A takođe još i u smetnjama koje postavljaju koliko običaji to­ liko i zakoni. Ženi, kao i čoveku, treba obezbediti svestrani raz­ voj i slobodno korišćenje mogućnosti. S druge strane, radnicima nezavisno od pola treba takođe obezbediti ukupan proizvod njihovog rada. U tome je potpuno rešenje — i samo u tome. (La fem m e el son d roit an tra­ vail, u časopisu „S ocijalist" od 9. oktobra 1898, na francuskom). �P o l L a f a r g (1842— 1911) PIT A N JE 2E N E Buržuj je smatrao, i još smatra, da žena treba da ostane u kući, da se posveti nadziravanju i upravljanju domaćinstvom, brizi o mužu, i da rađa i hrani decu. Već je Ksenofon, dakle u vreme kad se rađala i počela da ostvaruje buržoazija u antičkom društvu, postavio ove osnovne poglede o savršenoj ženi. No, ukoliko je u toku vekova ovakav ideal mogao da bude opravdan, s obzirom na to da je odgovarao naprednim ekonom­ skim uslovima, kada su ovi prestali da budu takvi, on je postao ideološki preživeo. Vezivanje žene za domaćinstvo pretpostavlja da ona u domaćinstvu obavlja mnoge poslove koji iscrplju­ ju svu njenu snagu; ali najvažniji i najteži domaći poslo­ vi: predenje vune, tkanje lanenog platna, štrikan je, kro­ jenje i šivenje odeće, pranje rublja, mešenje hleba i si. danas se obavljaju u kapitalističkoj industriji. To pret­ postavlja takođe da čovek svojim doprinosima i zara­ dama podmiruje materijalne potrebe porodice, no, kod imućne buržoazije brak je isto toliko udruživanje kapi­ tala kao i udruživanje ličnosti, i često je miraz supruge veći od miraza supruga. Katkada su deca — devojke kao i dečaci — prinuđeni da zarađuju svoja sredstva za ži­ vot u trgovini, upravi željeznice, bankama, prosveti, poš­ ti itd., a često se dešava da mlada udata žena produžava da radi izvan kuće da bi dopunila sredstva za domaćinst­ vo, pošto prihod muža ne može da pokrije izdatke. �164 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ K ćeri i žene sitnih buržuja, kao i onih iz radničke klase, postaju konkurenti svojih očeva, braće i muževa. Taj privredni antagonizam, čije je ispoljavan je buržo­ azija uspela da spreči zatvaranjem žene u porodično prebivalište, uopštava se i pojačava sa razvitkom kapi­ talističke proizvodnje; on zahvata oblast slobodnih za­ nimanja: medicinu, advokaturu, književnost, novinarst­ vo, nauku itd. u kojim a je čovek rezervisao monopol, uobražavajući da će on ostati večit. Radnici su prvi, kao i uvek, izvukli logične zaključke iz učešća žene u društ­ venoj proizvodnji i zam enili ideal zanatlija: žena isklju­ čivo domaćica, novim idealom: žena saborac u njihovoj ekonom skoj i političkoj borbi za podizanje plata i oslo­ bođenje rada. K ad su kćeri i žene sitne buržoazije, prinuđene da zarađuju za svoje izdržavanje i uvećavanje porodičnih prihoda, počele da preplavljuju radnje, administraciju, pošte i slobodne profesije, buržuji su se zabrinuli za svoje izvore prihoda, i inače već umanjene; konkuren­ cija žena umanjivala ih je još više. Intelektualci, koji su preuzeli odbranu muškog pola, verovali su da nije pametno ponovo početi sa m oralističkim zakletvama ko­ je su žalosno propale pred bogatom buržoazijom; oni su se obratili nauci, dokazujući nepobitnim razlozima i uzvišeno naučno, da žena ne može da se odvoji od doma­ ćih poslova a da ne povredi prirodne i istorijske zakoni­ tosti. Oni dokazuju, na svoje potpuno zadovoljstvo, da je žena niže biće, nesposobno da ovlada visokom intelek­ tualnom kulturom i da jo j posveti punu pažnju, energiju i entuzijazam, i da konkuriše muškarcima. N jen mozak m anji po zapremini, manje težak i manje složen nego u čoveka, je „m ozak deteta"; njeni slabije razvijeni mišići nemaju snagu napada i otpora; kosti njenih ruku, karlične duplje, vrata, butne kosti, najzad ceo njen sistem �2ENSK0 PITANJE 165 kostiju, mišića i živaca omogućuje jo j samo obavljanje poslova u kući. Ona je osuđena po prirodi, po svim svojim organima da bude sluškinja čoveka, kao što je nemilosrdni bog Jevreja i hrišćana svojim prokletstvom osudio rasu Hama na ropstvo. Istorija je dala svoju sjajnu potvrdu ovim ultranaučnim istinama; filo zofi i istoričari tvrde da ona po­ kazuje da je žena, uvek i svuda, potčinjena čoveku, za­ tvorena u kući, u ženskom odeljenju; ako je takva bila u prošlosti, takva treba da ostane njena sudbina i u bu­ dućnosti, tvrdio je najdublji buržoaski filo zof Ogist Kont. čuveni lakrdijaš Lom brozo produžava svojom ku­ kavičkom osvetom, ozbiljno tvrdeći da društvena statis­ tika utvrđuje manju vrednost žene pošto je broj ženskih kriminalaca manji od broja muških kriminalaca; budu­ ći da je bio zaljubljen u proučavanje brojki, mogao je dodati da statistika ludila pokazuje da je takođe bilo manje žena-ludaka. Prema tome, moral, anatomija, psi­ hologija, društvena statistika i istorija prikivaju zauvek ženu za domaćinsko robovanje. Kapitalistička proizvodnja, koja se bavi većinom po­ slova namenjenih ženi u porodičnom domaćinstvu, obu­ hvata u svojoj arm iji najamnika u fabrici, trgovini, kan­ celariji i nastavi žene i kćeri iz radničke klase i slojeva* sitne buržoazije da bi tako pribavila jeftin iji rad. Ona je zbog velike potrebe za intelektualnim snagama — zane­ marivši dostojan poštovanja i poštovan osnovni zakon muškog morala: celokupno znanje žene treba da obuhva­ ti čitanje, pisanje i računanje — zahtevala da se devojke i dečaci obučavaju u osnovnim znanjima iz četiri nauke. Prvi korak je učinjen, nije im se mogao zabraniti ulaz na univerzitet. One su dokazale da je ženski mozak, koji su intelektualci nazvali „mozak deteta", bio u stanju, kao i muški, da prim i svu naučnu nastavu. Apstraktne �166 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ nauke (matematika, geom etrija, mehanika i dr.), čije je izučavanje prvo postalo pristupačno ženama, bile su takođe prve na kojim a su m ogle dokazati svoje intelek­ tualne sposobnosti; one se zatim bacaju na eksperimen­ talne nauke (fiziologija , fizika, hernija, prim enjena me­ hanika itd.) i u Am erici i E vropi navire legija žena koje idu u korak s ljudim a, uprkos slabijim uslovima fi­ zičkog i m oralnog razvoja u kojim a žive od svoje prve m ladosti. Kapitalizam n ije otrgao ženu od domaćeg ognjišta i uputio u društvenu proizvodnju radi njenog oslobo­ đenja, već da bi je iskoristio još bezobzirnije nego čoveka; pri tom e se dobro pazilo da se ne naruše ekonom­ ske, pravne, političke i moralne prepreke podignute da bi je prikovale za m uževljevo prebivalište. Žena, eksploatisana od kapitala, podnosi bedu slobodnog radnika i zato nosi svoje okove prošlosti. N jen a ekonomska beda je pogoršana: umesto da bude izdržavana od oca ili muža, čije gospodstvo na­ stavlja da trpi, ona m ora da zarađuje sredstva za svoju egzistenciju i, pod izgovorom da su njene potrebe manje od čovekovih, rad jo j je m anje nagrađen; a kad se završi njen svakodnevni rad u radionici, kancelariji ili školi, počinje posao u domaćinstvu. Materinstvo, sveta dužnost i najuzvišeniji društveni poziv, postaje u kapi­ talističkom društvu razlog strahovite ekonomske i psiho­ loške bede. N epodnošljiv položaj žene je opasnost za produženje vrste. Ali, ovo porazno i bolno stanje nagoveštava kraj ropstva koje počinje sa uspostavljanjem privatne svo­ jin e i koje m ože iščeznuti samo njegovim ukidanjem. ( La question de la fem m e, „ L 'o c u v r e nouvelle", Paris, 1904). �A . B e b e l (1840— 1913) ISTO R IJA ŽE N E JE ISTO R IJA NJENOG U GNJETAVANJA Žena i radnik imaju zajedničko to što su ugnjeteni. Oblici ovog ugnjetavanja menja li su se tokom vremena i u različitim zemljama, ali je ugnjetavanje ostalo. U to­ ku istorijskog razvitka ugnjeteni su češće postajali svesni toga, i to je vodilo izmenama i ublažavanju njihovog stanja, ali pravilno shvatanje uzroka ovog ugnjetavanja i kod žene kao i kod radnika rezultat je tek naših dana. Trebalo je najpre saznati suštinu društva i zakone po ko­ jim a se ono razvija, pa tek onda da se javi pokret koji će imati izgleda da ove odnose uoči kao nepravedne. Obim i dubina jednog takvog pokreta zavisi od stepena uviđavnosti i slobode kretanja kojom raspolažu zapos­ tavljeni redovi. I u jednom i u drugom pogledu žena za­ ostaje iza radnika, kako po naravi i vaspitanju tako i po datoj joj slobodi. Pored toga: prilike koje se protežu na dug niz generacija postaju najzad navika, a nasleđe i vaspitanje čine da to izgleda „prirodno". Otuda, naročito, žena još i danas smatra svoj potčinjeni položaj kao nešto razumljivo samo po sebi i nije jo j lako objasniti da je taj položaj nedostojan nje i da ona mora težiti tome da postane sa čovekom ravnopravan i u svakom pogledu jednak član društva. �168 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ A li ma koliko bilo sličnosti između položaja žene i položaja radnika, žena ima prema radniku jedno preim ućstvo: ona je p rv o ljudsko biće koje je zapalo u ropstvo. Žena je postala robinja pre nego što je i posto­ ja o rob. Svaka društvena zavisnost i ugnjetavanje potiču iz ekonomske zavisnosti ugnjetenog od ugnjetača. U ovom se položaju nalazi i žena od starine, što nam pokazuje istorija razvitka ljudskog društva. (Žena i socijalizam, str. 13— 14, „R a d ", Beograd, 1956). POD G VOZDEN OM PETOM U nižim klasama novčani brak je nepoznat. Radnik se po pravilu ženi iz naklonosti, ali razorni uzroci prate i n jegov brak. Nesigurnost je obeležje njegova života. Takvi udari sudbine izazivaju neraspoloženje ili ogorčenost, a to se pre svega prenosi u domaći život kad se svakog dana i svakog sata ja vlja ju osnovne potrebe koje ne mogu da se podm ire i izazivaju razdor i svađe. Kao posledica to­ ga nastupa rušenje braka i porodice. I li oboje, i muž i žena, idu na rad. Deca su ostav­ ljena sama sebi ili nadzoru starije braće i sestara, ko­ jim a je takođe potrebno da se neko stara o njima i neguje ih. N a podne se u najvećoj žurbi proguta ono malo bednog jela, i to ako roditelji uopšte imaju vremena da dotrče kući, što u hiljadama slučajeva nije moguće zbog udaljenosti radnog mesta od stana i zbog kratke pauze. Umorni i malaksali, vraćaju se roditelji uveče kući. Umesto prijatne, vesele kućice, dočekuje ih tesan, nezdrav stan, k oji često nema ni svetlosti ni vazduha i kome ne­ dostaju i najpotrebnije ugodnosti. Sve veća oskudica u ugodnim stanovima i užasne posledice koje potiču otu­ �2ENSK0 PITANJE 169 da čine jednu od najm račnijih strana našeg društvenog poretka koji vodi m nogobrojnim nesrećama, porocima i zločinima. I ta oskudica u stanovima postaje, uprkos svim pokušajima ublažen ja, sve veća u gradovima i industrijskim centrima. Ona zahvata sve šire slojeve: sitne proizvođače, činovnike, učitelje, sitne trgovce itd. Žena radnikova, kad se vrati uveče kući umorna i iznu­ rena, ima opet pune ruke posla: na brzinu mora da se stara da dovede u red bar ono što je najnužnije. Deca se odmah smeštaju u postelju, žena seda i šije i krpi duboko u noć. Ona ne zna za odm or i okrepijenje koji su joj toliko potrebni. Muž je često neuk, žena zna još ma­ nje, i ono malo što inače imaju da kažu jedno drugom, kaže se vrlo brzo. Muž odlazi u krčmu da tamo nađe prijatnosti koje nema kod kuće, pije, ali ma kako ma­ lo pio, troši mnogo za svoje prilike. Ponekad se oda kockanju, koje staje velikih žrtava i više društvene kru­ gove, i izgubi u kockanju još više nego što popije. Za to vreme žena sedi kod kuće i lju ti se: ona mora da radi kao stoka u jarmu, za nju nema predaha i odmora. Muž iskorišćuje što bolje može slobodu koju mu je doneo slučaj što se rodio kao muško. Tako počinje neslaganje. Još ako je žena manje predana, ako uveče, vrativši se kući s posla umorna, potraži opravdanu razonodu, kuća pođe unatrag i beda se udvostruči. Ali mi ipak živim o u „najboljem od svih svetova". (Žena i socijalizam, „Rad", Beograd, 1956). ŽENSKO PITAN JE JE JEDNA STRANA DRUŠTVENOG PITAN JA Mi živimo u vremenu jednog velikog socijalnog pre­ obražaja koji svakim danom čini nove napretke. Sve jači pokret i nemir duhova oseća se u svima slojevima �170 Dr JOVAN ĐORĐEVTĆ društvenim i goni dubokim promenama. Svi osećaju da se koleba zem ljište na kome stoji. N a površinu je izbila množina pitanja koja sve šire krugove zanimaju, oko čijih se rešenja pristalice i protivnici bore. Jedno od najvažnijih među njim a, ko je se sve više napred ističe, jeste takozvano žensko pitanje. T o je pitanje položaja k o ji žena u našem društve­ nom organizmu treba da zauzme, načina na k oji će svo­ je snage i sposobnosti svestrano m oći razviti da bi posta­ la potpun, ravnopravan i što je moguće više koristan član ljudskog društva. Ovo se pitanje, prema našem gle­ dištu, poklapa sa p ita n jem : k o ji se oblik i organizacija m ora dati ljudskom društvu da na mesto ugnjetavanja, eksploatisanja, bede i n evolje dođe fizičko i društveno ozdravljen je pojedinca i društva. Žensko pitanje je, da­ kle, za nas samo jedna strana opšteg socijsilnog pitanja, k oje ispunjava danas sve glave koje misle i pokreće sve duhove; ono se, prema tome, može konačno rešiti samo uništenjem društvenih suprotnosti i otklanjanjem zla k oje iz njih ističe. (Žena i socijalizam, „Savremena kn jiga", Sveska 6, Beograd— Sarajevo, 1923). �Klara Cetkin (1857— 1933) RAZGOVOR V. I. LE N J IN A I K LA R E C E T K IN Drug Lenjin mi je često govorio o ženskom pita­ nju. On je pridavao veliku važnost ženskom pokretu ne samo zbog njegovog sopstvenog značaja već, u izvesnom smislu, kao odlučujućeg činioca u borbi masa. Jas­ no je, da je podrazumevao potpunu društvenu jednakost žene kao neosporan princip komunizma. Naš prvi raz­ govor o tom predmetu vodili smo u jesen 1920. godine u njegovom prostranom radnom kabinetu u Krem lju. Lenjin je sedeo za svojim pisaćim stolom, prekrivenim knjigama i hartijama, što je pokazivalo čime se bavi i šta radi, ali bez „nereda uobičajenog kod genija” . .Ali treba obavezno da stvorimo snažan međunarod­ ni ženski pokret, zasnovan na jasnoj i preciznoj teorij­ skoj osnovi, otpočeo je odmah posle pozdrava. Očigled­ no je da do njegovog uspešnog ostvarenja ne može doći bez marksističke teorije. M i komunisti moramo, u po­ gledu ovog pitanja, da sagledamo naše principe potpuno čisto i jasno. Moramo potpuno otvoreno da se izdvojimo od svih drugih partija. Na žalost, na našem I I međuna­ rodnom kongresu, mada je pitanje ženskog pokreta bilo pokrenuto, nije bilo dovoljno vremena ni da se pretrese i zauzme konačan stav o tom pitanju. To je greška ko­ misije koja je dozvolila da se razvlače stvari. Ona mora �172 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ da sačini rezoluciju, obradi teze i jasno označi osnovnu liniju. Treba da im u tom e pom ognete” . Pošto sam već ranije čula o ovom e što m i je sada Len jin rekao, izrazila sam mu svoje čuđenje. Ja sam bila oduševljena svim onim što su ruske žene učinile za vrem e revolucije, osim onim što one još uvek čine da je zaštite i da jo j pomognu da se razvija. U pogledu polo­ žaja i aktivnosti žena u p a rtiji boljševika, smatrala sam da je Partija s te strane bila potpuno na visini svog zadatka. B oljševička partija je jedina dala međunarod­ nom pokretu žena-komunista proverene i obučene kad­ rove, a istovrem eno služi kao veliki istorijski primer. „T o je tačno, sasvim tačno, prim etio je Lenjin osmehnuvši se. U Petrogradu, ovde u Moskvi, u ostalim gradovim a, kao i u udaljenim centrima, žene-proleteri su se izvanredno držale u revoluciji. Bez njih, najverovatnije, ne bism o ni uspeli da pobedimo. Tako ja mislim. Kakvu su samo hrabrost pokazale i koliko je imaju jo š i danas! Zam islite kakve su patnje i samoodricanja p r e tr p e le ... One se odlično drže, one se ne povijaju, je r brane Sovjetsku vlast, je r žele slobodu i komunizam. Da, naše radnice su izvanredne, one su istinski borci svoje klase. One zaslužuju naše divljenje i našu ljubav. M i im am o u redovim a naše partije žene osvedočene komuniste, inteligentne i neumorno vredne. One bi mo­ gle uspešno da zauzmu važna mesta u Sovjetim a, izvrš­ nim komitetim a, narodnim komesarijatim a i administra­ ciji. M noge od njih rade danonoćno u Pa rtiji ili među masama proletarijata i seljaka, pa čak i u Crvenoj ar­ m iji. To je za nas dragoceno. A to je važno i za žene celog sveta, je r dokazuje sposobnost žena i visoku vrednost njihovog društvenog rada. Prva diktatura proletarijata krči put ka potpunoj društvenoj jednakosti žene. Ona efikasnije iskorenjuje �ŽENSKO PITANJE 173 predrasude nego što to mogu da učine hrpe napisanih knjiga o jednakosti žene. Ali, uprkos tome, mi još ne­ mamo međunarodni pokret žena-komunista. Dakle, treba nastojati po svaku cenu da se on obrazuje. Moramo bez odugovlačenja da pristupimo njegovom organizovanju. Bez tog pokreta će rad naše Internacionale i njenih sek­ cija biti nepotpun i takav i ostati. Naš revolucionarni rad mora da bude doveden do kraja. Recite mi, šta je sa aktivnošću komunista u inostranstvu?” Iznela sam mu podatke koje sam mogla da priku­ pim, no ta obaveštenja su bila skromna, s obzirom na slabu i neredovnu vezu sa partijama, pripadnicama ko­ munističke Internacionale. Lenjin, malo pognut, saslu­ šao me je pažljivo, bez ikakvog znaka dosade, nestrplje­ nja ili umora. On se interesovao vrlo živo čak i za manje važne detalje. Nisam poznavala još nikog ko je umeo bolje da slu­ ša nego on, da tako brzo sredi činjenice i međusobno ih poveže. To se videlo po kratkim pitanjima, ali uvek preciznim, koja mi je postavljao s vremena na vreme tokom razgovora i na svoj način se kasnije osvrtao na pojedine detalje našeg razgovora. Lenjin je načinio ne­ koliko kratkih beležaka. Razumljivo je da sam mu govorila uglavnom o situaciji u Nemačkoj. Rekla sam mu da Roza smatra da je on najviše doprineo borbi za pobunu ženskih re­ volucionarnih masa. Kada je bila formirana Komunistič­ ka partija, Roza je insistirala na objavljivanju jednog lista koji bi se bavio ženskim pokretom. Kada je Leo Zogiše, prilikom našeg zadnjeg susreta, 36 časova pre nego što su ga ubili, razmatrao sa mnom plan rada Partije, poverio mi je izvesne zadatke, podrazumevajući tu takođe i plan organizovanog rada među radnicama. �174 Dr JOVAN ĐORĐEVIC T o pitanje je bilo razm atrano počev od prve ilegalne konferencije Partije. Obučeni i iskusni propagatori i rukovodioci, k o ji su se istakli pre i za vrem e rata, ostali su skoro svi u socijaldem okratskim partijam a oba prav­ ca, vršeći veliki uticaj na uskomešanu masu radnika. U svakom slučaju, među nama je takođe obrazovano jez­ gro energičnih drugarica, spremnih na puno odricanje, k oje su se angažovale u svim poslovim a i u borbi naše partije. One su preduzele m etodičnu akciju među radni­ cama. Doduše, to je bio samo početak, ali dobro po­ krenut početak. „T o nije bilo loše, n ije bilo uopšte loše, reče Lenjin. Energija, spremnost na sam oodircanje i oduševljenje žena-komunista, njihova hrabrost i njihova inteligencija u periodu ilegalnosti i poluilegalnosti stvaraju lepu per­ spektivu za razvijanje takvog rada. Privući mase i organizovati njihove akcije, to je dragoceni elemenat za razvitak P a rtije i njene snage. No, kako stoji sa osnovnim shvatanjima i izgrađenošću drugarica i drugova? Ovo je od najveće važnosti za uspešan rad u masama. T o je ono što ostvaruje ogro­ man uticaj k o ji prodire neposredno u dušu masa, to je ono što ih privlači nama i raspaljuje. Trenutno ne mogu da se setim ko je rekao ovo: ništa veliko ne m ote se ostva riti bez strasti. A mi, i radnici celog sveta, imamo da obavim o još mnoge zadatke. Sta zaokuplja vaše drugarice, žene-proletere Nemačke? Kakva je njihova svest o proleterskoj klasi? Kakvi su njihovi interesi, njihova aktivnost, uočavaju li poli­ tičke zahteve svog vremena? N a šta su usmerene njihove ideje? U vezi s tim, čuo sam od ruskih i nemačkih dru­ gova čudne stvari. T o m oram da vam ispričam. Rečeno mi je da je jedna istaknuta komunistkinja izdavala u �ŽENSKO PITANJE 175 Hamburgu novine za prostitutke, s namerom da ih organizuje za revolucionarnu borbu. Roza je, kao istak­ nuti komunista, radila i postavila se humano, pišući je ­ dan članak u kome je branila izvesnu prostitutku uhap­ šenu zbog kršenja nekih policijskih propisa iz oblasti ovog tužnog zanata. Prostitutke treba žaliti kao dvostru­ ke žrtve buržoaskog društva. One su žrtve najpre prokletog sistema vlasništva, zatim odvratne hipokrizije morala. T o je jasno. Samo okrutni i kratkovidi mogu da pređu preko toga. Ali, zar u Nemačkoj nema industrijskih radnica koje treba organizovati; za k o je treba izdavati novine; koje treba povući u borbu? Tu postoji nezdravo skre­ tanje. To me veoma podseća na modu u literaturi, da se sve prostitutke predstavljaju kao blagorodne sve­ tice; tačno je, međutim, da ovde postoji zdrav „ko­ ren” : društveno sažaljenje i prezir licemerstva uvažene buržoazije. Ali taj zdrav koren, buržoaski okužen po­ činje da izumire. Opšte uzev, prostitucija će u našoj zemlji, takođe, predstavljati brojne problem e teške za rešavanje. Prostitutke treba uključiti u proizvodni rad i obezbediti im mesto u društvenoj proizvodnji, što je s obzirom na stanje naše privrede i sadašnje uslove vrlo komplikovano i teško. Evo, dakle, jedne oblasti ženskog pitanja koja se posle osvajanja vlasti od strane proletarijata postavlja pred nas svom svojom ozbilj­ nošću i zahteva da bude rešeno. U Sovjetskoj Rusiji će nam taj problem pričinjavati još dosta poteškoća. No, vratimo se na vaše specifične prilike u Nemačkoj. Partija ni u kom slučaju neće trpeti takve neodgovor­ ne postupke svojih članova. To zamagljuje stvari i rasplinjava naše snage. A vi? šta ste preduzeli da to sprečite?” Ne čekajući moj odgovor, Lenjin nastavi: �176 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ „K lara, lista vaših .grehova još n ije iscrpljena. M oram da vam kažem da se na vašim večernjim časo­ vim a i diskusijama sa radnicima bavi poglavito pita­ n jim a seksa i braka. Ovaj sadržaj je bio u centru va­ ših interesovanja, političke nastave i vaspitnog rada. Nisam mogao da verujem sopstvenim ušima. Prva država diktature proletarijata se bori protiv svih kontrarevolucionara sveta. Situacija u Nemačkoj čak zahteva najveće jedinstvo svih proleterskih revo­ lucionarnih snaga da bi odbila sve jače napade kontra­ revolucije. Međutim, u to vrem e aktivne komunistkinje razm atraju pitanje seksa i obliika braka u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. One smatraju da je njihov osnovni zadatak da se radnice uzdižu u tom pogledu. Kažu da je brošura jedne bečke komunistkinje iz ob­ lasti seksa vrlo rasprostranjena. A kakva besmislena brošura. Radnicama je ono mailo tačnih činjenica iz njenog sadržaja već bilo poznato od Bebela, i to ne u vidu šture i dosadne šeme, kao što je to slučaj u toj brošuri, nego u smislu propagande koja može da po­ nese, propagande pune napada protiv buržoaskog dru­ štva. Frojdove hipoteze, navedene u ovoj brošuri, tre­ ba samo da jo j obezbede, kako se pretenduje, „naučni karakter", u suštini je to samo prim itivno škrabanje. Sama Frojdova teorija je, u stvari, danas samo kapris mode. Ja nemam uopšte poverenja u te teorije o seksu izložene u člancima, prikazima, brošurama i si., ukrat­ ko u toj specifičnoj literaturi koja bujno cveta na đubrevitom tlu buržoaskog društva. Ja zazirem od onih k o ji su stalno i uporno obuzeti pitanjim a seksa kao neki induski fakir razm išljanjem o vlastitom pupku. čin i m i se da to ob ilje teorija o seksu, koje su najvećim delom često proizvoljne pretpostavke, nasta­ je iz čisto ličnih pobuda, odnosno potrebe da se pred �2ENSK0 PITANJE 177 buržoaskim m oralom opravda vlastiti nenormalan život ili neobuzdani seksualni instinkti i da im se obezbedi pravo građanstva. Taj zamaskirani strah pred građanskim moralom mi je odvratan isto kao i naklonost prema seksualnim pitanjima. Uzaludno je što se ona oblači u prevratničke i revolucionarne form e, ona je u svojoj suštini isklju­ čivo buržoaska. Tim e se bave intelektualci i slojevi društva koji su im bliski. Za aktivnost takve vrste ne­ ma mesta u partiji i borbi proletarijata svesnog duha svoje klase. Skrećem pažnju da u poretku sa privatnom svojinom pitanja seksa i braka izazivaju brojne pro­ bleme i da su baš ta pitanja razlog za sukobe i pat­ nje žena svih klasa i društvenih slojeva. Rat i njegove posledice, rekao bih, otežavaju ženi do krajnosti suko­ be i patnje koje su nekada postojale u odnosima među polovima. Do sada prikriveni problem i razobličeni su pred očima žena, i to u atm osferi revolucije koja na­ stupa. Svest starih osećanja, strah pojmova, na svim stranama se raspada. Nekadašnje društvene stege sla­ be i pucaju. Pojavljuju se klice novih ideoloških osnova koje još nisu uobličene u odnosima među ljudima. Interesovanje koje pobuđuju ova pitanja ukazuje na potrebu jedne nove orijentacije. Otuda potiče, takođe, revolt prema deformacijama i laži buržoaskog društva. Promena oblika braka i porodice tokom istorije zbog svoje ekonomske zavisnosti stvara dobru mogućnost da se iz svesti radnica iskoreni uverenje o večitosti buržo­ askog društva, lstorijska kritika ovog društva treba da doprinese raspadanju buržoaskog poretka (razgolićavanjem njegove suštine i posledica) i, između ostalog, žigosanju lažnog seksualnog morala. Svi putevi vode u Rim. Svaka marksistička analiza nekog važnog dela ide­ ološke nadgradnje društva ili neke upadljive pojave tre­ �178 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ ba da dovede d o analize buržoaskog poretka i njegove osnove — privatne svojine; a svaka od tih analiza tre­ ba da ukaže na zaključak: „Kartaginu treba razoriti” . Lenjin se nasm eja i klim nu glavom. „Odlično. Ličite m i na advokata k o ji brani svoje drugove i svoju partiju. Ovo što ste sada rekli je tačno. Ali strogo uzevši, ,to m ože da posluži samo kao izvinjenje za grešku počinjenu u Nem ačkoj, a -ne i kao oprav­ danje. Učinjena greška ostaje greška. Možete li mi garantovati da su pitanja seksa i braka razmatrana na vašim sastancima samo sa stanovišta istorijskog mate­ rijalizm a? To zahteva široka znanja, produbljena, jasna i precizna znanja marksiste, sa obiljem dokaznog ma­ terijala. Raspolažete li, u ovom trenutku takvim potreb­ nim snagama. Da je tako, ne bi se m oglo desiti da brošura kao što je ova o kojoj smo m alopre govorili bude korišćena kao m aterijal na vašim večernjim ča­ sovima i diskusijama. Ova brošura se preporučuje i rastura umesto da se podvrgne kritici. Šta se postiže, na kraju krajeva, ovakvim nepotpunim i nemarksističkim tretiranjem ovog pitanja? Znači, pitanja seksa i braka nisu shvaćena kao sastavni deo glavnih društvenih pitanja, nego obratno, krupna društvena pitanja se pojavlju ju kao deo, kao neki dodatak problemu seksa. N ajvažnije je potisnuto u drugi plan, kao nešto sporedno. To ne samo da za­ m agljuje jasnoću problem a već zamračuje m isli uopšte i klasnu svest radnika. Drugo zapažanje koje može biti korisno, Mudrac Solomon je već rekao: svaka stvar u svoje vreme. Re­ cite mi, m olim vas, da li je ovo pravi trenutak da se radnice u proteklim mesecima angažuju da bi im se govorilo kako vole i kako su voljene, ili -kako se udva­ ra i prim a udvaranje kod raznih naroda, razumljivo, u �2ENSK0 PITANJE 179 prošlosti, danas u budućnosti. I da je to ono što se po­ nosno naziva istorijski materijalizam ! Danas sve misli radnica moraju biti usmerene na proletersku revoluciju. Ona je ta koja stvara osnovu novih uslova za brak i novih odnosa među polovima. Za sada, zaista treba istaknuti u prvi plan druge probleme, a ne takve koji se odnose na oblike braka kod crnaca Australije ili brakova sklopljenih između krvnih srodnika u starom veku. Istorija postavlja, po zahtevu dana, pred nemački proletarijat pitanje sovjeta, Versaj9kog ugovora i nje­ govog uticaja na život ženskih masa, besposlice, niskih plata, poreza i dosta drugih problema. Ukratko, m oje je mišljenje da ova moda političkog i društvenog obu­ čavanja radnica nije ni u kom slučaju ono što je po­ trebno. Kako ste mogli da ćutite? Trebalo je da upotrebite svoj autoritet!” Objasnila sam svom dragom prijatelju da nisam nikada propustila mogućnost da izrazim svoju kritiku, da prigovorim rukovodećim drugovima i da podignem svoj glas na raznim mestima, ali da on zna da niko nije prorok u svojoj zem lji, čak ni među svojim naj­ bližim. Zbog m oje kritike bila sam osumnjičena da sam ostala još verna preživelom iz socijalne demokratije i staroj igri malograđanskog duha. N o u svakom slučaju moja kritika je ipak donela plodove. Pitanja seksa i braka nisu više smatrana glavnim temama u našim kružocima i na večernjim diskusijama. Lenjin nastavi da razvija svoju misao: „Znam, znam, rekao je, mene takođe optužuju zbog sitničarenja. Ali to me ne uzbuđuje. Žutokljunci, koji su se tek izlegli iz jajeta buržoaskih shvatanja, uobražavaju da su strašno pametni. N jih treba tako i gledati. Pokret mladih je takođe zahvaćen modernom �180 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ strujom i preteranim oduševljenjem za seksulane pro­ blem e". Lenjin je ironično naglasio reč „m oderan", sa iz­ razom neodobravanja. „R ekli su m i da su seksualni problem i takođe omi­ ljen predm et izučavanja u vašim omladinskim organi­ zacijama. Za ovu m ateriju uvek se nađu predavači. To je sramno, a posebno i opasno za pokret mladih. Takvi sadržaji lako doprinose odobravanju i podsticanju seksualnog života izvesnih pojedinaca i podrivanju sna­ ge i zdravlja omladine. V i treba, takođe, da se borite protiv te pojave. U stvari, ženski i omladinski pokret im aju mnogo dodirnih itačaka. Naši drugovi — žene komunisti, treba svuda u zajednici sa mladima sistemat­ ski da d elu ju ... To će ih uzdići, preneti iz sveta indi­ vidualnog u oblast društvenog materinstva. Važno je doprineti potpunom buđenju društvenog života i ak­ tivnosti žene, da jo j se omogući da se uzdigne iznad uskih shvatanja individualiste domaćeg i porodičnog života. K od nas, takođe, veliki deo omladine revnosno ra­ di na reviziji buržoaskih pogleda na „ m o r a l " u oblasti seksualnih problema. A to je, treba da kažem, elita naše omladine, koja zaista mnogo obećava. Kao što ste malopre napomenuli, u posderatnoj atm osferi i na po­ četku revolucije stare ideološke vrednosti se ruše, gu­ beći snagu koja ih podržava. N ove vrednosti se uspo­ stavljaju polako i borbom. Shvatanja o odnosima između ljudi i žena su pore­ mećena, isto kao i osećanje i ideje. Ponovo se razgra­ ničavaju prava pojedinca u odnosu na zajednicu i, pre­ ma tome, i dužnosti pojedinaca. To je dug proces i često bolan zbog odumiranja i rađanja. Isto je tako u oblasti seksualnih odnosa, braka i porodice. Deka­ �ŽENSKO PITANJE 181 dencija, truljenje i razvitak buržoaskog braka sa svo­ jim teškoćama razvoda, sa slobodom za muža i rop­ stvom za ženu, sramna laž o seksualnom moralu i sek­ sualnim odnosima, ispunjavaju većinu ljudi osećanjem odvratnosti. Jaram kojim zakoni buržoaske države pritiskuju brak i porodicu još više pogoršava zlo i zaoštrava su­ kob. To je jaram neprikosnovenosti privatnog vlasniš­ tva koji sankcioniše podm itljivost, niskost, prljavštinu, na koju se nadovezuje uobičajena u buržoaskom društvu laž: „oomme ii faut". Ljudi se bune zbog izo­ pačavanja morala. I u vreme kada se ruše snažne dr­ žave, kada iščezavaju stari oblici vladavine, kada stra­ da čitav društveni svet, osećanja izolovanog pojedinca se brzo menjaju. Žarka žeđ za raznovrsnim zadovoljstvim a lako stiče neodoljivu snagu. Oblici braka i odnosi između seksa u buržoaskom smislu više ne zadovoljavaju. I ovoj oblasti se približava revolucija, koja ide ruku pod ruku s proleterskom revolucijom . Razum ljivo je da je ceo taj splet čudno izmešanih pitanja duboko zaoku­ pio kako žene tako i omladinu. I jedni i drugi trpe posebno zbog ove konfuzije u seksualnim odnosima. Omladina se buni protiv takvog stanja stvari bučnim žarom koji je svojstven njenim godinama. To je ra­ zumljivo. Bilo bi vrlo pogrešno propovedati omladini neki manastirski asketizam i svetost buržoaske prljavštine. Po mom shvatanju, nije dobro da seksualni pro­ blemi, stavljeni u prvi plan zbog prirodnih razloga, postanu u ovim godinama glavna briga omladine. Posledice toga su ponekad fatalne. Omladina je, u svom novom stavu u pogledu pita­ nja koja se odnose na seksualan život, spremna da se u principu pozove na teoriju. Mnogi nazivaju svoje �182 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ pozicije „revolucionarnim " ili „-komunističkim". Oni iskreno i veruju da je tako. Ja sam suviše star da bi m ogli da to m i nametnu. Iako sam ja <samo sumoran asket, ovaj m i novi seksualni život mladih, a često čak i odraslih, izgleda kao da je buržoaski, kao nastavak buržoaskog bordela. T o sve nema ničeg zajedničkog sa „slobodnom lju bavi” , onakvom kakvom je m i ko­ munisti shvatamo. V i bez sumnje, znate onu famoznu teoriju prema k o jo j je u -komunističkom društvu zado­ vo ljen je seksualnih interesa i ljubavnih potreba tako prosto i tako beznačajno kao gašenje žeđi čašom vode. Zbog te teorije „čaše vode” naša omladina je razja­ rena, doslovno, razjarena. Ona je postala fatalna za mnoge -mladiće i devojke. N jen e pristalice tvrde da je to marksistička teorija. Hvala za taj -marksizam, po kome se sve pojave i sve prom ene koje nastaju u ideološkoj nadgradnji društva svode neposredno, u pravoj lin iji i bez ikakve rezerve isključivo na ekonomsku bazu. Stvar nije tako jedno­ stavna kao što izgleda. Fridrih Engels je, već odavno, utvrdio ovu istinu istorijskog materijalizma. Ja smatram famoznu teoriju „čaše vode” kao nemarksističku i preko svake m ere antisocijalnu. U sek­ sualnom životu se manifestuje ne samo ono što je pri­ roda -dala već i ono što nam je donela (kultura, bez obzira na to da li više ili m anje razvijena. Engels u svom Poreklu porodice ukazuje na važ­ nost toga da se seksualna ljubav razvija i postaje fini­ ja. Odnosi između polova nisu, jednostavno, isključivi izraz međusobnog u ti čaja društvene proizvodnje i telesne potrebe. Marksizam ne bi bio više shvatljiv ako bi promene u tim odnosima posmatrao odvojeno od svake ideologije i izvodio ih neposredno iz ekonomskih osnova društva. �2ENSK0 PITANJE 183 Težnja da se promene ovih odnosa svedu na eko­ nomsku osnovu društva nezavisno od cele ideologije bila bi ne marksistička, već racionalistička. Sigurno je da žeđ m ora biti ugašena. No, da li će se jedan nor­ malan čovek, u takođe normalnim prilikama, prućiti stomakom na ulicu da bi se napio vode iz prljave bare? Ili da čeka da se napije vode iz čaše čiji su rubovi umr­ ljani desetinama tuđih usana? No, najvažnija je društvena strana. Gašenje žeđi je lična stvar pojedinca. Ali, u ljubavi ima dvoje zainteresovanih i dolazi i treći, jedno novo biće. U tome se krije društveni značaj, koji rađa obaveze prema zajednici. Pošto sam komunist, nemam nikakvih simpatija za „teoriju čaše vode", iako ona nosi etiketu „slobodne ljubavi", štaviše, ta teo­ rija komunista n ije nova. V i se sećate, pretpostavljam, da je ona bila propovedana u literaturi polovinom proš­ log veka kao „emancipacija srca". Za buržoasku prak­ su ona je promenjena u emancipaciju mesa. Propovedalo se, dakle, sa više talenta nego danas. Što se tiče prakse, ja ne mogu da je ocenjujem. Ne mislim ni najmanje da svojom kritikom name­ ćem neki asketizam. Daleko od toga. Komunizam treba da donese ne asketizam, već radost življenja i utehu, pružajući takođe potpunu ljubav. Po mom mišljenju, neumerenost koja se danas zapaža u seksualnom živo­ tu ne donosi ni radost življenja ni utehu, već obratno, ona ih umanjuje. Ali, za vreme revolucije to ne vredi ništa. Ono što treba mladosti, ,to je radost življenja i uteha. Sport, gimnastika, izleti, sve vrste fizičkih vežbanja, razna intelektualna interesovanja, studije, analize, istraživanja, sve to istovremeno i primenjeno, pruža mladosti mnogo više nego odnosi i beskrajne disku­ �184 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ sije o seksualnim pitanjim a, o načinu kako da se „uži­ v a " život prem a tekućim shvatanjima. ,,U zdravom telu zdrav duh!". N i kaluđer, ni don 2uan, a još m anje nešto srednje kao što je nemački filistar. (Zapisi iz m oje beleznice, Lenjin onakav kakav je bio, ed. „Bureau d'editions", Paris, 1934. na fran­ cuskom). �S. M arković (1846— 1875) OSLOBOĐENJE Ž E N S K IN JA „Dugo vremena — upravo otkako postoji ljudsko društvo — ljudi su težili da urede svoje odnošaje, na­ rodne i međunarodne. Pisano je i govoreno mnogo o raznim „važnim pitanjim a"; govoreno je o raznim dr­ žavnim formama, o raznim građanskim ustanovamaj pretresano je i uređenje vojske, uređenje policije, ure­ đenje sudova i hapsana; tražena je „ravnoteža” držav­ nim uređenjem i podelom vlasti, tražena je ravnoteža među narodima otimanjem tuđih zemalja i zaokrugljavanjem svojih granica — jednom reči: pretresani su, i suviše, svi spoljašnji odnošaji ljudski. Ali dugo vreme ljudi ne znadoše da iz osećanja, m išljenja i radnje sviju pojedinih u jednom društvu, bilo ono ma gde, ističu svi oni odnošaji što ih mi „regulišem o” u na­ šim „građanskim” i ,.krivičnim", i našim društvenim i državnim ustanovama; da isti uzroci stvaraju: političke stranke, građanske, vojne i međunarodne ratove. Tek u poslednje vreme počeše ljudi da izučavaju samoga Čoveka, njegove najbliže potrebe i njegove odnošaje. Tada se pokaza da su ona nekada „važna” pitanja, kao pitanje o „ravnoteži međunarodnoj” , o „podeli vlasti” , o „državnoj form i” , itd., koja su toliko zabavljala ljude, ili sasvim ništavna, ili samo uzgredna. Namesto njih do­ �186 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ đoše pitanja: ikako da se uredi društvena radnja i ujam či čovekova zarada (koje pitanje celu Evropu da­ nas potresa)? K ako da se vaspitava svaki član društva? Kako da se cela polovina čovečanstva, Ženski p o l izvuče iz neznalačkog mraka, iz potčinjenosti i prazne sujete, a zadobije za nauku i ljudski napredak? — Od rešenja ovih pitanja očevidno zavisi kakve će biti sve društvene i državne ustanove, građanski i krivični zakon, držav­ ni oblik i međunairodni m ir. Ova pitanja m oraju najpre da se reše, pa tek onda ona sporedna: ovo su pi­ tanja opšta, čovečanska,1 ona se tiču sviju ljudi i sviju ) naroda, m a na kom stupnju razvitka oni bili. Baš oni narodi k o ji su m anje razvijeni tim više treba da izuča­ vaju ova pitanja, te da se koriste naukom što su je drugi narodi izradili dugim teškim opitom. Lju di su se s početka svađali i tukli, pa su uvideli da im treba suda, policije, da im raspravljaju sporove i da ih čuvaju od nasilja. A li docnije počeše ljudi da uviđaju da im to nije dovoljno, da od valjanosti poli­ cije ne zavisi broj razbijenih glava itd., već od količine hleba i njegove ravnopravne podele u narodu, od obra­ zovanja i m oralnosti narodne. Zato su ljudi tek naposletku počeli da m isle o svom e obrazovanju, moralnosti i svima uslovima što utiču na obrazovanje i moralnost sviju članova u društvu. Tek od toga doba uviđa se sve više od kakve je važnosti po ceo čovečanski napre­ dak odnošaj između čoveka i žene u porodici i u druš­ tvu. U porodici počinje dete da se vaspita, tu ono dobija prve pojm ove o svima predm etim a a naročito o svojim odnošaj ima spram drugih ljudi i o moralu koji *) Pionir oslobođenja žene u Srbiji bio je poznati radonalista Dositej Obradović. O borbi žena za sticanje obrazovanja on kaže: „Nek se neuzda jedan narod nikad do veka k prosve&enjlu razuma doći, u kojemu žene u prostoti i varvarstvu ostaju.. (Izvor: Božidar Kovačević: Dositej Obradović, knj. III o književnosti. „Rad", Beograd, 1061). �ŽENSKO PITANJE 187 u tim odnošajima postoji: svoje i tuđe, rod i ne-rod, pravo i ne-pravo, istina i laž, sloboda i nasilje itd., sve to dete izuči svojim opitom u svojoj porodici ili u blis­ kom krugu drugih porodica. U ovom „domaćem vaspitanju” mati igra veoma žalosnu ulogu. Ona nema ve­ ćinom nikakva obrazovanja, pa i onde, gde je ona obra­ zovana kao „ženska", ona nije kadra deci „prva zna­ nja” da saopšti, a kamoli da razvije decu svoju u ljude, članove društvene — građane. 2ena nije građanin; ona ne zna ni za građanska prava ni za građanske i čovečanske dužnosti i vrline. Koliko god sam prim era video u našoj porodici da mati uči dete kako će se ponašati spram drugih ljudi, vazda sam video kako ga sprema za podlaca u društvu. N ije ni čudo kad rob vaspitava budućeg „građanina". Pa još više: u ovom neposred­ nom odnošaju sa svojom porodicom vaspitava se čovek celoga života. Ličnim saobraćanjem i zajedničkim životom čoveka i žene vaspitava ju se oni uzajmice; uza­ jamnim uticajem razvijaju se u njih mnoge mane i mnoge vrline: sitna sujeta i prljavo slavoljublje, želja za vlašću i gramženje za novcem — ovi i mnogi drugi čovečiji pokretači koji izazivaju niske strasti u čoveku, koji stvaraju čitave imtrigantske — „političke" — stran­ ke, sve se to veoma često prilepi čoveku ženinim uti­ cajem. Svaki to može videti iz svakodanjeg posmatranja. 2ena čim ne živi u sirotinji i ne mora jednako o „nasušnom hlebu” da misli, već „stupi u društvo", tj. počinje da se bavi besposličenjem — postaje su­ jetna, gramežljivija, praznija, uopšte gora nego što je čovek iz istoga staleža u društvu. To je prirodna posledica njene potčinjenosti, neobrazovanosti i besposlenosti. Žena dobra od prirode, dobra gazdarica, če­ stita u svojoj porodici u svakom pogledu kadra je da spreči svaki plemeniti rad čovekov (m i to govorimo �188 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ o većini žena; razume se da ima i plemenitih izuzeta­ ka), da uguši svaku plemenitu težnju samo ako je ona upravljena na kakvu opštu cilj — van porodičnog kru­ ga. Ona je često kadra da to nazove nemarnošću za porodicom , nepoštenjem i svakojakim imenom i time da zagorči život čoveku i porodici, koje ona voli i za k o je sama živi; je r ona nema nikakvog čovečanskog obrazovanja pa, dosledno, ni uzvišenijeg, čovečanskog oseća-nja. Ona nema nikakvih prava kao čovek i član društveni; nije za to vaspitana, pa većinom ne razume najplem enitije težnje i najplem enitiji rad čovekov. Eto takva je ženina uloga u porodici i u društvu u m oralnom pogledu. U ekonomskim odnošajim a ženina uloga je tako isto štetna po društvo kao god i u moralnom odnošaju. N jezin je rad daleko neproizvodniji od čovekovog, jer ona nije obrazovana za rad kao čovek. Pa posle: kad se samo pogleda na odelo ženino, na njene šarene boje što dreče, razne -tračke i krpice, na njene ukrase itd., vidi se koliko je štetno za narodnu privredu što je žena navikla da se kiti radi lepote i dopadanja čoveku. K oliko se ruku upotrebljavaju na proizvodnju ovih tri­ ca? K oliko glava m oraju da se zanimaju izmišljanjem raznih moda? Naposletku, samo usavršavanje industri­ je, razvitak mehaničke i hemijske tehnike mora da se povija za modom i raskošem, i to usled toga što žena ne shvata svoje lično i čovečansko dostojanstvo, što je ona potčinjena čoveku — sredstvo za njegovo uži­ vanje, a ne ravnopravna ličnost. Ja naročito obraćam čitaocu pažnju na ovu stranu „ženskog pitanja". Dž. S. M il govori u ovoj knjizi više kao zastupnik ženskih prava — kao advokat ženskinja: on govori o patnji same žene, koja ima u društvu samo dužnosti, a nikakvih prava; on ukazuje na oče­ �2ENSK0 PITANJE 189 vidnu nepravdu po kojoj svaka najbolja, najobrazova­ nija i najplemenitija žena ima manje prava nego naj­ gori, najgluplji i najpodliji čovek. Protiv ove nepravde u društvu ustaje Mil. On pokazuje da žena ima i pravo i sposobnost da zauzme pravo jednak položaj u društvu kao i čovek. Mil, kazujući kakva se nepravda nanosi ženskinju u društvu, pobuđuje nas nehotice da mislim o na drugu stranu ženskog pitanja, tj. da mislimo na to: kako se nepravda nanesena ženi sveti ćelom čovečanstvu. Pitanje o ženskom oslobođenju nerazdvoj­ no je svezano sa celim društvenim preobražajem, sa oslobođenjem čovečanstva od sviju zala, poroka, tira­ nija i robovanja — „žensko pitanje" nije za nas pre­ rano, već da je ono prvo koje treba staviti na dnevni red". (Sabrani spisi, knj. II, „Kultura", Beograd, 1960, str. 399— 402). �II Edvard E velin g (1851— 1898) i Eleonora M arks-Eveling (1855— 1898) 2 E N S K 0 P IT A N J E i) Sa B ebelovog stanovišta2) i, slobodno možemo reći u ovom slučaju i sa stanovišta socijalista uopšte, dru­ štvo se nalazi u stanju nemira i previranja. To je nemir raspadanja i previranja truleži. Raspad je na dohvatu ruke u oba smisla te reći. Kapitalistički način proizvodnje, pa prema tome i društvo čiju osnovu on predstavlja, doživeće svoj kraj u roku k oji se, po našem mišljenju, pre može m eriti godinama no vekovima. A taj kraj znači pretapanje društva u prostije oblike, pa čak i u sastavne delove, a obnovljene društvene strukture stvoriće novi i bolji poredak. Društvo doživljuje moralni stečaj koji se sa >) Ovaj odeljak sadrži članke tri žene istaknute u socijalističkom pokretu i u širenju marksizma u toku poslednjih decenija A IX veka {od kojih su dve ćerke K. Marksa, s tim što je Eleonora o „ženskom pitanju* pisala zajedno sa svojim drugom Evelingom. Uz Klaru Cetkin, one su prethodnica na frontu ženskog socijalističkog pokreta koji danas obuhvata znatan broj žena mislilaca i pisaca — marksista i koie se ne samo inspirišu idejama Marksovih neposrednih sledbenika, već ih i pro­ širuju i produbljuju. *) Ovaj članak je prvi put objavljen 1887. godine u obliku brošure štampane u 4.000 primeraka. Ponovo ga je obiavio časopis „Marxism Today” , marta 1972. U knjizi Žena i socijalizam, objavljenoj prvi put 1879, Bebelovo delo Die Frau und der Socialusmus doživelo je pedeset izdanja još za života autora. Delo je bilo prevedeno na većinu evropskih jezika (pet­ naest prevoda već uoči prvog svetskog rata). U Jugoslaviji postoje dva izdanja (pre rata i .posle rata). �ŽENSKO PITANJE 191 najodvratnijom jasnoćom odražava kroz odnos između muškarca i žena. Besmisleni su napori da se taj slom od­ loži „gledanjem u bob” . Činjenicama valja gledati u oči. U razmatranju odnosa između muškarca i žene svi su uvek prenebregavali i prenebregavaju jednu či­ njenicu od prvorazrednog značaja. N ju čak nisu shvatili ni oni natprosečni ljudi i žene koji su borbu za oslobo­ đenje žene shvatili kao osnovni zadatak svog života. Ta osnovna činjenica je sledeća: to pitanje spada u domen ekonomskih struktura. Kao i sve ostalo u našem složenom savremenom društvu, položaj žene se zasni­ va na ekonomskim činjenicama. Da je Bebel samo pod­ vukao to pitanje, to bi već bilo dovoljno da njegova knjiga bude delo od vrednosti. Žensko pitanje ima ne­ čeg srodnog sa organizacijom društva u celini. Za one koji nisu shvatili taj pojam, možemo da navedemo Bekona koji u prvoj knjizi Napredak saznanja piše: „Druga se greška sastoji u tome što su, posle podele umetnosti i nauke na grane, ljudi napustili univerzal­ nost. .. što može samo da zaustavi i prekine svako na­ predovanje. .. N ije takođe moguće otkriti najbolje i najskrivenije delove bilo koje nauke ako se čovek za­ drži, ne .uzdižući se, samo na nivou te iste nauke” . U stvari ta greška, koja je učinjena kada su „lju di (i žene) napustili univerzalnost” , nije odraz nekakve mr­ zovolje. To je bolest ili, slikovito rečeno, — kao što nam kazuju navedeni pasus i rečenica, — oni koji okrivljuju način na koji se danas postupa sa ženama ne tražeći uzrok tome u ekonomskoj organizaciji na­ šeg savremenog društva, liče na lekare koji leče lokalizovano oboljenje bez pregleda opšteg stanja bolesnika. Ova se kritika ne odnosi samo na sve one koji okreću na šalu svaku diskusiju o seksualnosti. Ona se �192 Dr JOVAN ĐORĐEVIC odnosi i na one brojne, uzvišene, ozbiljne i prom išlje­ ne prirode koje uviđaju da je sudbina namenjena že­ nama bedna i kojim a je veom a stalo do toga da se uči­ ni nešto za poboljšanje njihovog položaja. To je hrabra i divna masa koja se bori za pravo glasa žena, taj savršeno pravedan zahtev; za ukidanje zakona o za­ raznim bolestim a3), te nakaznosti nastale iz muškog ku­ kavičluka i grubosti; za mogućnost da žena stekne više obrazovanje kako bi jo j bili dostupni svi univerziteti, sve slobodne profesije i svi zanati, od profesora do tr­ govačkog putnika. U čitavoj toj potpuno pravednoj akciji posebno beležim o tri stvari. Prvo, po pravilu, u pitanju su lica koja pripadaju im ućnijim slojevima. Sa jedinim i ograničenim izuzetkom pokreta protiv za­ kona o zaraznim bolestima, samo mali broj žena koje igraju značajnu ulogu u raznim pokretim a pripada rad­ ničkoj klasi. Očekujem o prim edbu da se, što se Engles­ ke tiče, gotovo isto m ože reći o širem pokretu kome smo posvetili sve naše napore. Doista, socijalizam u toj zem lji nije ništa značajniji od nekog književnog pokreta. On obuhvata samo malo radnika. N a to mo­ žem o da odgovorim o da u Nem ačkoj to nije slučaj i da čak i ovde socijalizam počinje da se širi među radnicima. Druga tačka jeste da se sve ideje žena iz „ a v a n ­ garde" zasnivaju bilo na vlasništvu, bilo na sentimen­ talnim ili profesionalnim pitanjima. N i jedna od njih n ije prevazišla ta tri pitanja da bi ušla u suštinu ne samo svakog od njih, već i u suštinu samog društva: u odlučujuću ulogu ekonomskog faktora. Ova činje­ nica ne začuđuje kad se zna koliko većina onih k o ji se *) Tako su ponekad nazvani (C. Đ. Acts) „Contagious Diseases Pre­ vention Acts", izglasani radi suzbijanja veneričnih oboljenja „uključivši gonoreju” putem lekarskog pregleda i pritvaranja prostitutki. �ŽENSKO PITANJE 193 zalažu za emancipaciju žene malo poznaje ekonomske podatke. Ako treba suditi po njihovim napisima i go­ vorima, većina branitelja žena nije pridala nikakvu pažnju razvoju društva. Izgleda da oni, u opšte uzev, nisu savladali ni prostu političku ekonomiju, koja je po našem m išljenju lažna u svojim postavkama i po­ grešna u svojim zaključcima. Treća tačka proističe iz druge. Oni o kojima govo­ rimo ne čine nikakav predlog koji bi prevazilazio okvi­ re današnjeg društva. Stoga, po našem m išljenju, nji­ hov rad nema neku veću vrednost. M i ćemo podržavati pravo glasa za sve žene, a ne samo za one koje nešto poseduju; podržavaćemo ukidanje zakona o zaraznim bolestima i dostupnost oba pola svim zanimanjima. Pravi položaj žene u odnosu na čoveka neće se dublje izmeniti (ne govorim o ovde o razvoju konkurencije ni o pogoršanju životnih uslova), je r ništa od svega toga ne men ja u njenu korist odnose između polova, sa izuzetkom zakona o zaraznim bolestima koji to čini po­ sredno. Ne poričem o takođe da bi svest o ovim trima tačkama olakšala put ka korenitoj promeni do koje mora doći. Osnovno je, međutim, imati na umu da će do konačne promene doći tek posle još korenitije promene čija je ona posledica. Bez te društvene promene žene nikada neće biti slobodne. Istina, koju u potpunosti ne priznaju čak ni oni koji žele da pozitivno rade u korist žene, jeste da je žena, poput radničke klase, predmet ugnjetavanja i da se njen položaj, kao i položaj radnika, neumitno po­ goršava. Žene su podvrgnute organizovanoj muškoj ti­ raniji kao što su radnici podvrgnuti organizovanoj ti­ raniji neradnika. Cak i kada se to shvati, treba uvek uporno objašnjavati da za žene, kao i za radnike, nema u današnjem društvu stvarnog rešenja za njihove teš­ �194 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ koće i problem e. Sve što se čini, bez obzira na to kojim se trubama najavljuje, n ije rešenje već samo prividan izlaz. Ugnjeteni slojevi, žene i neposredni proizvođači, treba da shvate da će njihovo oslobođenje biti plod njihove akcije. Žene će naći saveznike među najsvesnijim ljudima, kao što radnici nalaze saveznike među filozofim a, umetnicim a i pesnicima; ali žene nemaju šta da očekuju od muškaraca uopšte, a radnici od srednjeg staleža u celini. Istine radi potrebno je, ,pre no što pređemo na izučavanje položaja žene, reći par reči upozorenja. Za m noge će ono što ćem o reći o sadašnjosti izgledati preterano, o budućnosti nestvarno, a sve skupa možda opasno. U obrazovanom svetu javno mnenje stvara čo­ vek, a ono što je uobičajeno usvaja se kao moral. Ve­ ćina i dalje podvlači slučajne slabosti „ženskosti" da bi se suprotstavila jednakosti žene sa čovekom. Zabo­ ravlja se da su u izvesnim prilikam a ženske slabosti znatno pogoršane, ako ne i potpuno uslovljene, nezdra­ vim uslovima našeg savremenog života. Dovoljno je da se ti uslovi racionalizuju pa da takvo stanje u veli­ koj meri, pa i potpuno, nestane. Zaboravlja se takođe da se sve ono o čemu smo tako ročiti u diskusijama 0 slobodi žene lako prećutkuje kada se radi o njenoj potčinjenosti. Zaboravlja se da za kapitalističke po­ slodavce slabost žene dolazi u obzir samo kao povod za snižavanje opšte stope nadnica. Osim toga, nema „prirodnih poziva" za ženu, kao što nema „prirodnog" zakona kapitalističke proizvodnje, kao god što nije „pri­ rodn o" ograničena suma koju radnik proizvede i koja predstavlja za njega sredstvo za život. Zaboravlja se takođe da, u prvom slučaju, „p o ziv" žene k o ji se na­ vodno sastoji u podizanju dece, vođenju domaćinstva 1 poslušnosti prema svom gospodaru, u drugom slu­ �ŽENSKO PITANJE 195 čaju proizvodnja viška vrednosti, koja je navodno neop­ hodan uslov za proizvodnju kapitala i, u trećem slu­ čaju, suma koju prim a radnik i koja treba da mu omo­ gući opstanak jedva iznad kritične tačke gladi, — da sve to nisu prirodni zakoni u onom smislu u kome po­ stoje zakoni kretanja. To su samo privremeni društve­ ni sporazumi, kao što je francuski sporazumno diplo­ matski jezik. Raspravljajući detaljno o položaju žene znači da­ nas ponavljati već hiljadu puta ispričanu priču. No, uprkos svemu, mi zbog naše stvari moramo podvući neke opšte poznate tačke i navesti možda jednu ili dve manje poznate. Podvucimo najpre jednu opštu misao koja se odnosi na sve žene. život žene se ne podudara sa životom muškarca, a u mnogim slučajevima se ta dva života čak i ne sretnu. Otuda atrofija porodičnog života. Prema Kantu: „Ćovek i žena čine, kada su sje­ dinjeni, jedno celovito i dovršeno biće, jedan pol upot­ punjuje drugi". Ali kada su oba pola nepotpuna, kada je nepotpuniji pol do krajnje granice nepotpun i kada, opšte uzev, ni jedan od polova ne uspe da sa drugim uspostaviti redovan, slobodan, istinski, dubok i pot­ puno usklađen odnos, onda biće nikada nije ni celo­ vito ni dovršeno. A sada još jedna misao koja se odnosi samo na izvestan, mada značajan broj žena. Svi znamo uticaj nekih zanata ili načina života na fizički izgled ili lice onih koji se tim zanatima bave ili vode takav način života. Jahača ili pijanca prepoznajemo po hodu. No, ko je od nas, makar i na trenutak, razmišljao o za­ brinjavajućoj činjenici da na ulici, na javnim mestima, među prijateljima, možemo odmah prepoznati neudate žene čim su prešle one „neodređene” godine, kako to sa urođenom ironičnom finoćom u zanosu kažu knji­ �196 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ ževnici. Međutim, ne m ožem o prepoznati neoženjenog od oženjenog čoveka. Pre no što postavimo pitanje koje iz toga proističe, podsetim o na strahoviti postotak neudatih žena. U Engleskoj je, na prim er, taj postotak iz­ nosio 1870. godine 42% žena. Sve to navodi na jedno­ stavno i opravdano pitanje, koje je neprijatno već i zbog odgovora koji na njega m ožem o dati. Odkuda to da naše sestre nose na čelu obeležje uništenog nago­ na, ugušenih nežnosti, delim ično ubijenih prirodnih svojstava, a da njihova „srećna braća" takve tragove ne nose? Tu svakako nikakav „prirod ni" zakon ne važi. Ta sloboda za čoveka, ta zabrana u pogledu broja uz­ višenih i zakonitih veza koja ga ne pogađa, ali zato teško pogađa ženu, to su neizbežne posledice našeg eko­ nomskog poretka. Naši brakovi, kao i naši običaji, zasnovani su na merkantilizmu. N e biti u stanju odgo­ voriti svojim trgovačkim obavezama predstavlja težu grešku od klevetanja prijatelja, a naši su brakovi po­ slovni sporazumi. Posmatramo li ženu u celini, ili pak samo onu ža­ losnu zajednicu koja na čelu nosi obeležja večite nevi­ nosti, uvek nailazimo na potrebu ideja i ideala. Razlog tom e je i ekonomska zavisnost od muškarca. Žene su, poput radnika, bile lišene svojih ljudskih, kao što su radnici bili lišeni svojih proizvođačkih prava. U oba slučaja upotrebljen je jedini metod k o ji omogućuje izvlašćenje u bilo kom trenutku i bilo kojoj prilici, a to je sila. U Nem ačkoj je danas žena u podređenom položaju u odnosu na muškarca. Muž „niskog položaja" može da kažnjava svoju ženu. Sve odluke u vezi sa decom za­ vise od njega; on čak može da odluči o tome kada će se dete odbiti od sise. On raspolaže celim imetkom, bez obzira na eventualno bogatstvo svoje žene. Ona �2ENSK0 PITANJE 197 bez njegovog odobrenja ne može da sklopi ugovor niti da bude član neke političke organizacije. Nepotrebno je da podvučemo koliko se stvar u Engleskoj pobolj­ šala poslednjih godina, niti da podsećamo naše čitaoce da sa svim tim građanskim pravima engleska žena, udata ili ne, moralno zavisi od čoveka koji je zlostavlja. Situacija nije ništa bolja u drugim civilizovanim zem­ ljama, sa čudnim izuzetkom Rusije, gde su žene druš­ tveno slobodnije nego u bilo kom drugom delu Evro­ pe. U Francuskoj su žene iz viših slojeva srednjeg sta­ leža u gorem položaju nego u Engleskoj, a žene iz rad­ ničke klase su u povoljnijem položaju u Engleskoj ili u Nemačkoj, ali dva uzastopna paragrafa Građanskog zakonika (340 i 341) dokazuju da nepravda prema že­ nama nije samo delo Germana: „Istraživanje očinstva je zabranjeno" i „Istraživanje materinstva je do­ zvoljeno” . Svi oni koji gledaju istini u oči znaju da ono što je Demosten govorio o Ati/njanima i danas važi za srednje i više društvene slojeve: „Stupamo u brak sa ženom da bismo imali zakonitu decu i vernu čuvarku našeg og­ njišta, izdržavamo naložnice za naše svakodnevne usluge i potrebe, ali za ljubavna uživanja imamo hetere". Že­ na je uvek ta koja se bavi decom, čuvarka ognjišta. Muž živi i voli kako mu se hoće. Cak i oni koji to priz­ naju, upustiće se možda u diskusiju kada budemo rekli da je za ženu isto tako loše što po strogim društvenim pravilima ljubavna inicijativa, tj. bračna ponuda, mo­ ra da potekne samo od čoveka. Možda se tu radi o principu kompenzacije. Posle sklapanja braka, uglav­ nom je žena ta koja preduzima ljubavnu inicijativu, dok muškarac čini rezerve, šekspir je lepo pokazao da to nije prirodni zakon. Miranda se, oslobođena društve­ nih stega, nudi Ferdinandu: Hoćete li se oženiti mno­ �198 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ me, evo me. U protivnom umreću -kao vaša ropkinja”*), a Helena, u drami „Sve je dobro što se dobro svrši", zaljubljena je u Bertram a pa zbog toga iz Rusiljona dolazi u Pariz i Firencu; ona po rečima Coleridt-a, predstavlja Šekspirov ,ynajdražesniji lik". Rekli smo da je osnova braka merkantilne priro­ de. U m nogim se slučajevima radi o običnoj razmeni, a ako se uzme u obzir sadašnje stanje stvari, u svim slučajevima problem „puteva i načina" nužno igra ve­ liku ulogu. U višim društvenim slojevim a posao se sklapa bez ikakvog stida. Crteži ser Gorgiusa Midasa u „Punch"-u svedoče o tome. Priroda lista koji ih objavlju podseća nas da se sve strahote prikazane na crte­ žima smatraju slabostima a ne greškama. Kod siromaš­ nijih slojeva srednjeg staleža m nogi muškarci sebi uskra­ ćuju sreću porodičnog života sve dok ih ta žanka želja ne mine, a mnoge žene zatvaraju knjigu svog života upravo kod najlepših stranica iz straha od „rerum angustarum domi."®) Drugi dokaz o merkantilnoj prirodi našeg sistema braka jesu različita doba života u kojim a se obično sklapa brak u raznim društvenim slojevima. N i u kom slučaju taj trenutak nije, kao što bi trebalo, određen godinama života. N eki povlašćeni pojedinci, kraljevi, prinčevi, aristokrate, žene se ili ih ožene u godinama k o je se prirodno smatraju najpovoljnijim . Mnogi se radnici žene mladi, tj. u normalnim godinama. Vrli kapitalista, koji u tim godinama redovno pribegava prostitutkama, licemerno raspreda o lakoumnosti fi­ zičkog radnika. Onaj k o ji proučava fiziologiju i poli­ tičku ekonom iju naći će tu zanim ljiv dokaz o tom e da *) Bura. III, 1 . ') Usko zatvoreni krug domaćeg života. �ŽENSKO PITANJE 199 čak ni užasni kapitalistički sistem nije uspeo da smrvi jednu prirodnu i opravdanu težnju. Ali kod onog druš­ tvenog sloja koji se nalazi između ona dva prva, brak se po pravilu ne sklapa pre no što prođe cvet mladosti i strast ne bude na izmaku. Sve ovo više govori o ženi no o čoveku. Muškar­ cima društvo priznaje i ozakonjuje načine na koje oni zadovoljavaju svoj seksualni nagon. No, u očima tog istog društva, ako neudata žena prihvati uobičajeno ponašanje svoje neoženjene braće, muškaraca koji sa njom plešu na balovima ili sa njom rade u dućanu, onda se ona smatra parijom . Ćak i u radničkoj klasi, gde se brak sklapa u normalnim godinama, život žene je u sadašnjem sistemu teži i nezahvalniji od života muškaraca. Stara formula iz legende „rađaćeš u bo­ lu''«) je ne samo ostvarena već i rasprostranjena. Žena treba da odgaja decu godinama, bez odmora koji bi jo j pružio olakšanje, bez nade koja bi je razvedrila, neprestano u istoj atmosferi rada i tuge. Muškarac, pak, koliko god da je istrošen radom, ima veče za od­ mor. Žena je zaposlena sve do časa leganja. Cesto se, sa malom decom, njena muka produžava do kasno u noć pa i cele noći. Posle sklapanja braka, sve ide u prilog jednom a na štetu drugog supružnika. Neki se čude da je Džon Stjuart Mil (John Stuart M ill) napisao: „Bra-k je je ­ dini stvarni oblik ropstva koji zakon priznaje” . Mi se opet čudimo da je on to ropstvo postavio kao pitanje osećanja a ne kao pitanje ekonomskih struktura, kao rezultat našeg kapitalističkog sistema. Posle kao i pre braka, žena trpi čovekovu prinudu. Sa njene strane je ) JJporediti sa „Genezom” , III. 16. „Zatim on (Yahweh) reče ženi: udvostučiću patnju tvojih trudnoća: rađaćeš sinove u bolu; tvoja želja cc te privlačiti mulu koji će gospodariti tobom” . �200 Dr JOVAN ĐORĐEVIC preljub zločin, sa njegove pak m anji prestup. Na os­ novu preljube on može da do b ije razvod, ona ne. Ona treba da za razvod podnese dokaze da je bila žrtva „surovosti” (fizičke prirode). Tako zam išljeni i ostva­ reni brakovi su, čini nam se — i kad to kažemo odm eravamo svaku reč — gori od prostitucije. Skrnavljanje je nazivati ih svetim ili moralnim. U vezi sa pitanjem razvoda napominjemo jedan slučaj obmane čije su žrtve ne samo društvo i njegove klase već i pojedinci. Sveštenstvo je veoma sklono da sjedini bilo koga sa bilo kim, starost sa mladošću, razvrat sa čednošću, i ,to „ne postavljajući nikakva pi­ tanja” kako se to kaže u izvesnim oglasima. Svešten­ stvo se, međutim, žestoko suprotstavlja razvodu. Usta­ ti protiv toliko neskladnih veza kao što su one koje sveštenstvo stalno potvrđuje, značilo bi „mešanje u ličnu slobodu” , ali suprotstaviti se bilo čemu što olak­ šava razvod znači još ozbiljn ije mešanje upereno pro­ tiv lične slobode. Čitavo pitanje razvoda, koje je i inače složeno, postaje još složenije zbog toga što ga valja najpre proučiti u okviru sadašnjih uslova, a za­ tim u odnosu na buduće socijalističke uslove. Mnogi se napredni duhovi zalažu za veću slobodu razvoda već sada. Oni tvrde da bi dobijanje razvoda trebalo da bu­ de isto tako jednostavno kao što je sklapanje braka, da obaveza koju su preuzeli ljudi koji su imali malo ili nikako prilike da se međusobno upoznaju, ne bi smela da bude neopoziva, niti čak da predstavlja tako strogu vezu; da bi neslaganje naravi, neostvarivanje duboko ukorenjenih nada i stvarna nesloga trebalo da �2ENSK0 PITANJE 201 predstavljaju dovoljne razloge za rastavu. Oni, najzad, tvrde, a to je i najvažnije, da bi uslovi za razvod tre­ balo da budu isti za oba pola. Sve je to odlično i bilo bi ne samo moguće već i pravedno kada bi, podvla­ čimo, ekonomski položaj oba pola bio isti. On je me­ đutim različit. Prema tome, mada se teorijski slažemo sa svim ovim idejama, verujem o da bi njihovo ostva­ rivanje u našem sadašnjem sistemu dovelo u praksi, u većini slučajeva, do još veće nepravde prema ženi. Ćovek bi, a ne žena, iz toga mogao da izvuče korist, osim u retkim slučajevima kada ona poseduje lična dobra ili neka sredstva za život. Raskid bračne veze značio bi slobodu za njega a glad za nju i njenu decu. Može nam se postaviti pitanje hoće li ti isti prin­ cipi u vezi sa brakom važiti i u socijalističkom poretku. Naš je odgovor sledeći: veza između čoveka i žene biće takva da će potpuno otkloniti potrebu za razvodom. * Očekujemo da će se sa više neprijateljstva oceniti način na koji smo, uzimajući u obzir budućnost, po­ stavili ova dva poslednja pitanja, nego sve ono što smo prethodno izneli. Ta dva pitanja smo već pomenuli. Prvo se odnosi na seksualni nagon. Po našem mišljenju, metod koji je društvo po tom pitanju usvo­ jilo je u celini neminovno loš. On je već na startu loš. Naša se deca sistematski ućutkuju kad postave pitanje nastanka ili rađanja dece. Na to pitanje treba odgovo­ riti isto tako lako i jasno kao i na ostala pitanja. Mo­ guće je da kod sasvim male dece postoji jedan period kada fiziološko objašnjenje dato kao odgovor na po­ stavljeno pitanje ne može da bude shvaćeno — a mi ne �202 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ bism o želeli da taj trenutak određujem o — ali ne sme nikada biti pogodnih trenutaka da se o bilo kojoj telesnoj fu nkciji deca uče pogrešnim stvarima. Kako naši dečaci i devojčice rastu, tako se sve što se odnosi na seksualne odnose prikazuje tajanstvenim i sram­ nim, što pobuđuje nezdravu radoznalost. Duh se preterano usredsređuje na taj predmet, dugo ostaje nezadovoljen ili nepotpuno zadovoljen i najzad postaje morbidan. Naše je gledište da bi roditelji i deca tre­ balo da o polnim organima razgovaraju sa istom iskrenošću i slobodom kao o organima za varenje. Suprot­ stavljanje tome jeste odraz proste predrasude protiv nastave iz fiziologije, predrasude čiji n ajočitiji prim er nalazimo u nedavnom pismu jednog roditelja jednoj nastavnici: „M olim vas da m ojoj kćeri ništa ne preda­ jete o njenim organima je r to za nju nije dobro i ne­ pošteno je ". K olik o li je nas propatilo zbog „suggestio fa lsi" ili „sup-pressio u eri" po tom pitanju, greškom roditelja, nastavnika, pa čak i posluge? Pitamo li po­ šteno sa čijih smo usana i u kojoj prilici saznali istinu o rađanju dece, a tačno je međutim da ne možemo pogrešiti kad govorim o o svetoj stvari je r se radi o ra­ đanju beba. U koliko slučajeva nas je m ajka naučila, ona čije je to najsvetije pravo stečeno kroz bol? Isto se tako ne m ožem o složiti s tim da je za decu štetno govoriti im iskreno o tim temama. Navedimo Bebela, k oji i sam navodi Gđu Isabellu Beecher Hooker, „Da bi odgovorila na stalna zapitkivanja svog osmogo­ dišnjeg sina koji je želeo da zna kako je došao na svet, a ne želeći da mu priča bajke što je smatrala nemo­ ralnim, ona mu je rekla celu istinu. Dete je najpažljivije saslušalo i od dana kada je saznalo kakvu je mu­ ku i brigu zadao majci, pokazao je u svojoj privrženosti njoj drugu nežnost i poštovanje. Isto takvo poštova- �ŽENSKO PITANJE 203 nje ukazivalo je kasnije i drugim ženama." Što se nas tiče, znamo da je bar jedna žena rekla celu istinu svo­ joj deci i da ona gaje prema njoj drugačije i dublje poštovanje i ljubav no ranije. Uz lažni sram i lažnu tajnu, protiv kojih dižemo svoj glas, ide i nezdravo razdvajanje polova, koje počinje čim se deca odvoje od dadilje a završava se tek kad čoveka ili ženu sahra­ ne u zajedničku zemlju. U „Is to riji jedne afričke far­ me” jedna devojka, Lindall, uzvikuje: „Ravnopravnost smo upoznali jednom, kao novorođenčad, na kolenima naših dadilja. Još jednom ćemo je upoznati kada nam budu zaklopili oči za poslednji san". To se razdvaja­ nje nastavlja u školama pa taj sistem, sa svim onim što podrazumeva, važi i u nekim veroispovestima. Na­ ravno, najgori njegov oblik nalazimo u onim neljud­ skim ustanovama zvanim manastiri ili samostani. Svi ti čak i najbliži oblici jednog istog zla su neljudski; pitanje je samo u kom je stepenu. čak i u običnom društvu su ograničenja koja se tiču odnosa između po­ lova, kao što su na prim er kaznene mere protiv uče­ nika, izvor mnogih zala. Ta su ograničenja posebno štetna kada se radi o predmetima razgovora. Svakome su, čak i kad im ne vidi uzrok, jasne posledice razgo­ vora koji se vode u pušačkim salonima srednjih i viših društvenih slojeva. Nade za rešenje će biti tek onog dana kada ljudi i žene čistog duha, želeći da izbegnu svaku prevaru, budu raspravljali o seksualnosti kao slobodni ljudi, gledajući se iskreno u oči. Kao što ne­ prekidno ponavljamo, to treba da bude praćeno svešću da se osnova čitavog pitanja nalazi u ekonomskim struk­ turama. Mary Wollstonecraft se u „Pravim a žene" iz­ među ostalog zalagala za to da oba pola budu zajedno a ne odvojeni celog svog života. Ona je tražila da žena uživa iste prednosti kao i muškarac na polju obra- �204 Dr JOVAN ĐORĐEVIC zovanja, da se školuje u istim školama i koledžima i da se od rane m ladosti do zrelog doba oba pola vaspitavaju zajedno. Taj zahtev predstavlja bolan trn u peti G. J. C. Jeaffresoin-a povodom njegove poslednje kom pilacije. Dva kra jn ja vida razlikovanja polova 'kao posledice njihove diskrim inacije jesu fem inizirani muška­ rac i muškobanjasta žena. To su dva tipa protiv kojih se buni i običan čovek sa onim sasvim prirodnim gnu­ šanjem prema neprirodnom. Iz već više puta navede­ nih razloga, prvi je tip češći od drugog. Ta dva tipa nisu međutim poslednji na listi porem ećaja koji su posledica našeg prilaza odnosima između polova. Mor­ bidno devičanstvo o kome smo govorili jeste treći tip porem ećaja. Ludilo je četvrti, samoubistvo peti. Povo­ dom ludila i samoubistva evo nekoliko brojki. Većina samoubistava žena se događa između 16-te i 21 godine. Jedan broj samoubistava je, naravno, posledica trud­ noće koju naš društveni poredak spušta na nivo zloči­ na. A li druga samoubistva potiču od nezadovoljenog seksualnog nagona, često skrivenog iza eufemizma ,,nesrećna lju bav’'. Evo nekoliko brojki o slučajevima lu­ dila, uzetih na strani 47 engleskog prevoda Bebela. Ha­ nover: jedan slučaj ludila na 457 neudatih i jedan na 1.316 udatih žena. Saksonija: 260 slučajeva na milion neudatih žena. Pruska, 1882. godine, na 10 000 stanov­ nika 32,2 neoženjenih i 9,5 oženjenih ljudi, 29,5 neuda­ tih i 9,5 udatih žena. Došao je trenutak da ljudi i žene priznaju da je potiskivanje seksa uvek praćeno pogubnim posledicama. Ako je preterana strast bolest, obratna krajnost, onda je to i žrtvovanje zdravog i prirodnog nagona. Reči: „Oni koji preteruju u jednom ili drugom su �ŽENSKO PITANJE 205 čudovišta"7 isto toliko važe u našem kontekstu koliko ) važe za setu ili radost koje Rosalinda kune u Ardenskoj šumi. A ipak su hiljade žena, uz muke koje samo one znaju, žrtvovane Molohu našeg društvenog poret­ ka. Hiljadama žena se iz meseca u mesec, iz godine u godinu uskraćuje njihova „zauvek prohujala mladost". Stoga mi i većina socijalista tvrdim o da devičanstvo nije sveta već nezdrava stvar. Podrazumevajući uvek pod devičanstvom ukidanje svih nagona rađanja mi ga smatramo zločinom. Kao i kod svih zločina, zločinac nije toliko ono lice ko je ga izvršava, koliko društvo koje ga nagoni na zločin i patnju. Ovde se slažemo sa Šelijem (Shelley). U njegovim Beleškama kra ljici Mab nalazimo sledeći pasus: „Devičanstvo je jevanđelijska i kaluđerska predrasuda, ona je neprijatelj prirodne umerenosti čak i veći od intelektualne senzualnosti, jer razara korene svake domaće radosti i drži u patnji više od polovine ljudskog roda na koju nekolicina m o­ že da stavi svoj monopol u skladu sa zakonom". Pomenimo najzad, u okviru ovih veoma važnih postavki, niz lekarskih svedočanstava koji pokazuju da žena pa-ti više no čovek od tih prinuda. i Došli smo i do našeg poslednjeg pitanja. Šta mi I socijalisti želimo? Šta predviđamo? U šta smo isto to­ liko ubeđeni kao u sutrašnje rađanje sunca? K o je su to društvene promene koje su, po našem mišljenju, već sada na dohvatu ruke? K oje posledice očekujemo od tih promena u pogledu menjanja položaja žene? N ije nam namera da prorokujemo. N ije prorok onaj koji na osnovu razmišljanja o nizu opaženih pojava vidi neizbežni događaj, ćovek nema pravo da proro­ kuje, kao što nema pravo da se kladi na sigurno. Na­ *) Kako vam drago, IV. 1 . �206 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ ma je jasno da je, kao u Engleskoj, osnova nemačkog društva, tj. slobodna svojina nad zem ljom , ustupila m esto feudalizmu, k o ji je opet ustupio svoje kapita­ lizmu. Jasno nam je takođe da će kapitalistički pore­ dak, isto tako prolazan kao i prethodni, ustupiti mesto socijalizmu. Posle ropstva došlo je kmetstvo, zatim sa­ dašnja najamnička zavisnost, posle koje će doći novi poredak u kom e sredstva za proizvodnju neće pripa­ dati ni robo vlasniku, ni feudalcu niti gospodaru najam­ nih robova, kapitalisti, već čitavoj zajednici. Makar se izložili opasnosti da izazovem o uobičajene osmehe i sarkazme, priznajem o da nismo u ništa b oljoj moguć­ nosti da dam o sve pojedinosti o socijalističkom funkcionisanju društva no što su to bili prvi kapitalisti o poretku k o ji su osnovali. N išta nije prostije i nepra­ vednije, ništa toliko ne ukazuje na nedostatak rasuđi­ vanja, od bučnih pitanja o svakoj i najm anjoj pojedi­ nosti društvenog sistema u čijem se pravcu, po našem m išljenju, svet razvija. N i onaj koji iznosi jednu novu, veliku istinu, ni n jegovi sledbenici, ne mogu očekivati da će predvideti sve njene pravce razvoja. Sta bismo m islili o onima koji bi odbacivali otkriće zakona gra­ vita cije zato što N jutn nije tom prilikom otkrio i Neptun, ili pak o onima koji bi odbacili Darvinovu teoriju zato što je nagon postavljao izvesne teškoće. To, me­ đutim, čine, uvek sa spokojnim nerazmišljanjem, prosečni protivnici socijalizm a kada neće da priznaju či­ njenicu da su sve poteškoće i nedaće k o je oni očekuju sa podruštvljavanjem sredstava za proizvodnju daleko b rojn ije u našem sadašnjem društvu sklonom ras­ padanju. U kakve smo nastupajuće prom ene tako ubeđeni? M i smo se, razvijajući našu misao, toliko udaljili od Bebela — čije se polazne tačke uglavnom nalaze u n je­ �ŽENSKO PITANJE 207 govoj zanivm ljivoj knjizi — da se sa radošću i zahval­ nošću vraćamo njemu da bismo odgovorili na to pita­ nje. U „Društvo u kome su sva sredstva za proizvodnju vlasništvo zajednice; društvo koje priznaje potpunu jednakost svih bez obzira na pol; koje daje sredstva za primenu svakog napretka i'li tehničkih i naučnih otkrića: koje kao radnika zapošljava sve one koji su danas neproduktivni ili one č iji je način života sablažnjiv, lenštine i parazite; društvo koje, svodeći na m i­ nimum vreme potrebno za zadovoljavanje svojih po­ treba, takvo — društvo uzdiže telesno i intelektualno sve svoje članove na najviši mogući stepen” . Ne krijem o ni od svojih protivnika da prvi korak u tom pravcu jeste eksproprijacija svakog vlasništva nad zem ljom ili drugim sredstvima za proizvodnju. To bi dovelo do ukidanja države u njenom sadašnjem ob­ liku. Nijedna zabuna u pogledu naših ciljeva nije to­ liko rasprostranjena kao što je ona koja navodi tupoglavce na pomisao da se prom ene koje želim o i druš­ tveni uslovi koji iz toga proističu mogu postići u ok­ viru države kakva je naša. Država je danas organizacija prinude u službi očuvanja sadašnjih uslova vlasništva i društvenih pravila. N jeni predstavnici jesu nekolici­ na ljudi iz srednjih i viših klasa, ikoji se svađaju oko previsoko plaćenih položaja. Država će u socijalizmu — ukoliko uopšte budemo zadržali taj naziv vezan za toliko groznih istorijskih sećanja — biti organizovana sposobnost zajednice radnika. N jeni službenici neće biti ni bogatiji ni siromašniji od svojih drugova. Ras­ kid između umetnosti i rada koji žalosti srca umetnika a da pritom oni u većini slučajeva i ne znaju ekonom­ ski razlog svoje muke, takođe će nestati. �208 Dr JOVAN ĐORĐEVIć A sada dolazim o na deo k oji se odnosi na posledice svega toga u odnosu na ženu, pa prema tom e i na porodicu. M ožem o biti sigurni u dve stvari. Ostale će rešiti sam razvoj društva, mada svaki od nas može da ima svoje lično m išljenje o svakom posebnom pitanju. Ono što je jasno, to je da će zavladati ravnopravnost za sve, bez obzira na pol. N a taj način će žene postati nezavisne. N jen o vaspitanje i sve ostale njene moguć­ nosti biće iste kao i za čoveka. Kao i on, i pod uslovom da je zdrava telom i duhom, ona će morati (a broj tih žena će se i te kako povećati!) da daje od sebe jedan, dva ili tri časa društvenog rada da bi zadovoljila potre­ be zajednice, pa samim tim i svoje. Posle toga će moći da se posveti umetnosti ili nauci, nastavi ili pisanju, ili pak nekoj razonodi. Prostitucija će nestati zajedno sa svojim uzrocima koji je danas čine neizbežnom. Da li će u socijalizm u preovladati monogamija ili poligam ija, to je detalj o kom e svako može da govori u svoje lično ime. Pitanje je suviše značajno da bi se m oglo rešiti u šikarama i kužnim isparenjima našeg kapitalističkog sistema, što se nas tiče, smatramo da će preovladati monogamija. Im a otprilike isto toliko muškaraca koliko i žena, a najlepši ideal je, izgleda, skladno i trajno ujedinjenje dva ljudska života. Takav ideal, k oji se danas gotovo ne može dostići, zahteva bar četiri stvari: ljubav, poštovanje, intelektualnu saglasnost i savlađivanje životnih potreba. Svaka od ovih tačaka je mnogo ostvarljivija u okviru poretka kome težimo nego li u onome u kom e danas „živim o". Poslednja tačka je apsolutno zagarantovana svakome. Kao što je Ibzen preko Helm era poručivao N ori: „N eka vrsta ropstva i ružnoće uvlači se u dom k o ji je zasno­ �ŽENSKO PITANJE 209 van na dugovima i pozajm icama” .8) Ali do pozajm ica i dugova može doći kada je čovek usamljen pojedinac koji brani sopstvene interese a ne kada je član jedne zajednice. Intelektualna saglasnost: biće mnogo bolje osigurana podjednakim vaspitanjem čoveka i žene, nji­ hovim obrazovanjem rame uz rame do njihovog sjedi­ njavanja. Nedopustivi plod kapitalizma, devojka iz Tenisonovog (Tennyson) „In M em oriam ” , i njeno „N e mogu da razumem, volim ” , postaće mit. Svako će već naučiti da ne može biti ljubavi bez razumevanja. A ljubav i poštovanje, kojih danas nema ili su izgubljeni zbog nedostataka i nesavršenstva menkantilnog društva, lako će se ponovo pojaviti i takoreći nikada više neće nestati. Ugovor između čoveka i žene biće čisto pri­ vatne prirode, bez uplitanja predstavnika vlasti. Žena neće više biti robinja čoveka već njemu ravna. Razvod više neće biti potreban. I bilo da smo u pravu ili ne smatrajući monoga­ miju kao najbolji bračni sistem za društvo, možemo biti sigurni da će n ajbolji sistem biti odabran i to od strane zrelijih i plodnijih umova no što su naši. Ta­ kođe možemo biti sasvim sigurni da taj izbor neće ići u prilog braku-razmeni (sa njegovim vidom poligamije) iz našeg žalosnog doba. Posebno možemo biti si­ gurni da će išćeznuti dva velika zla koja uz ostalo do­ prinose razaranju odnosa između ljudi i žena. Ta zla su shvatanje da su čovek i žena različita bića. Neće više biti jednog zakona za žene, a drugog za čoveka. Ako buduće društvo, po uzoru na današnje evropsko društvo, bude smatralo pravom čoveka da ima ljubav­ nice po istom osnovu kao i ženu, onda možemo biti sigurni da će slična sloboda biti data ženama. Biće go') Lutklna kuća, Cin I. �210 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ tovo sa sramnom dvoličnošću, sa stalnom laži zbog k ojih je porodični život većine naših engleskih domova jedno sistemaitsko licem erstvo. Ono što slobodno i ra­ zumno m išljenje zajednice bude ocenilo kao najpra­ viln ije sprovodiće se otvoreno i javno. Muž i žena će m oći da čine ono što vrlo malo njih to već sada može: da se pogledaju jasno u oči, u dubinu srca. Sto se nas tiče, verujem o da će privrženost čoveka ženi biti naj­ b o lje za ob oje i da će svako od njih naći u srcu onog drugog ono što im je u očima, svoju sopstvenu sliku". �Eleonora Marks (1855— 1898) K A K O T R E B A DA SE O R G A N IZ U J E M O ’ ) Na poslednjoj sednici Kongresa socijalističke Internackxnale u Briselu2) 400 delegata je prihvatilo sledeću rezoluciju: „Podsticati socijalističke partije svih zemalja da u svojim programima jasno postave zahtev za jednakošću polova, a na prvom mestu da posebno za ženu zahtevaju ista prava na planu građanskog i političkog prava". Ova rezolucija i ova jednodušnost postaju tim zna­ čajnije kada se zna da je na prvoj sednici Kongresa potvrđeno da jedan Kongres socijalističkih radnika ne­ ma ničeg zajedničkog sa buržoaskim pokretom sifražetkinja. Kao što je po pitanju rata Kongres podvukao *) Ovaj i dva sledeća članka (Eleonore Marks, Laure Lafarg, Lujze Kaucki) daju podatke o položaju i problemima žena proleterki u Engleskoj i Francuskoj devedesetih godina prošlog veka. Svi ovi članci objavljeni su u „Bečkim radničkim novinama , austrijskom socijal-demokratskom listu, na čijem su uređivanju sarađivali Lujza Kaucki, Laura Lafarg i Eleonora Marks-Eveling. Članak „Kako treba aa se organizujemo?” objavljen j e u broju od 3. do 5. februara 1892, a ostala dva članka, „Pozdrav iz Fran­ cuske ’ i „Pozdrav iz Engleske” u broju 1 od 1. januara 1892. Ova tri članka su posle drugog svetskog rata objavljena u delu „Die Frauen-Frage” (u zbirci „Archiv-Drucke” , izdanja V. S. A.). •) U pitanju je Kongres Druge socijalističke Intemacionale održan u Brišem od 16. do 22. avgusta 1891. godine. Kongres je, između ostalog, tražio da se podrži zahtev za jednakost žena na građanskom i političkom planu. �212 Dr JOVAN ĐORĐEVIC razliku između tradicionalne buržoaske lige koja viče „m ir, m ir " ali u k o joj nikakvog m ira nema, i partije ekonom skog m ira — socijalističke partije — koja hoće da otkloni uzroke rata, sa istom jasnoćom je Kongres u vezi sa ženskim pitanjem stavio naglasak na razlici između partije „sifražetkin ja " koje ne priznaju klasnu borbu već samo borbu polova i svojim pripadništvom vladajućoj klasi zahtevaju prava koja znače nepravdu za njihove sestre iz radničke klase, — i prave partije žene, socijalističke partije, koja tem eljito razmatra eko­ nomske razloge sadašnje, za radnice nepovoljne situ­ acije i podstiče ih da se bore rame uz rame sa ljudima iz svoje klase protiv zajedničkog neprijatelja: ljudi i žena iz kapitalističke klase. Briselska rezolucija je došla kao potvrda principa, ali šta je sa njihovom prim enom u praksi? Kako žene treba da steknu građanska prava koja zahtevaju? Do­ kle god ne budemo hladnokrvno i praktično razmatrali ono što treba da se dogodi, ništa od onoga što bi tre­ balo da postoji neće proizaći iz naših teoretskih prokla­ m acija. N ije dovoljno utvrditi činjenicu da postoji klas­ na borba. Radnici treba da znaju i koje oružje da upo­ trebe i kako, koje stavove da zauzmu i koje stečene prednosti da sačuvaju. Stoga radnici već sada treba da nauče kada i gde organizovati štrajkove i bojkote, ka­ ko se izboriti za zakone o zaštiti rada i šta učiniti da već postignuti zakoni ne ostanu m rtvo slovo na hartiji. A sada, šta mi žene treba da uradimo? Nešto svakako moram o: organizovaćemo se ne kao „žene” već kao proleterke; ne kao ženski takmaci naših muževa rad­ nika već kao njihove drugarice u borbi. Osnovno pitanje koje se ovde postavlja je sledeće: kako treba da se organizujemo? Ćini m i se da bi sada trebalo da počnemo da se organizujem o kao sin- �ŽENSKO PITANJE 213 dikalci, koji koriste svoj savez kao sredstvo za posti­ zanje krajnjeg cilja: oslobođenje naše klase. To neće biti lak posao. U stvarnosti, radni uslovi žene su takvi da je često očajno teško ići napred. No, zadatak će iz dana u dan biti lakši i, ako žene a još više ljudi budu sticali svest o snazi koja leži u ujedinjenju svih rad­ nika, on će izgledati manje naporan. Austrijske radnice znaju da žene treba i mogu da se organizuju; one su to dokazale. Naime, one su ima­ le svoje predstavnice na Kongresu u Briselu, a njihov list je dokaz da su, uprkos svim teškoćama, uspele da učine prvi, najteži korak u pravcu organizacije. N jih o­ va hrabrost i požrtvovan je biće pomoć svima nama. No, s druge strane, one bi takođe morale znati šta n ji­ hove sestre po radu pokušavaju da učine u drugim zemljama, na prim er u Engleskoj, koja je više od osta­ lih zemlja „sindikalna". Može, međutim, biti od koristi saznanje šta su engleske radnice dosad učinile i šta danas čine. Nameravam stoga da u nizu članaka dam kratak pregled o našim raznim savezima žena, njiho­ vom osnivanju, statutima, broju članica. Na osnovu tih podataka moći ćemo izvući tri zaključka: 1. Kad god se žene organizuju njihov se položaj poboljšava (veća nadnica, »kraće radno vreme, bolji radni uslovi). 2. Za žene je, bar isto toliko kao i za ljude, od koristi da se organizuju i da se njihova za­ rada smatra nadnicom za ostvareni rad, a ne neznatnim doprinosom domaćem budžetu. 3. Od osnovne je važnosti da, osim kod specijalizovanih profesija, a naročito kod nekvalifikovanih radnika, ljudi i žene budu članovi jed­ nog te istog sindikata, kao što su članovi jed­ ne iste radničke partije. �Lujza K a ucki (1860— 1950) POZDRAV IZ ENGLESK E Ž ivim o u doba Kongresa. Svet kao da se deli na dva dela. Naši (kongresi jasno dokazuju koliko su naši sadašnji odnosi neodrživi i zabrinjavajući, a istina o toj situaciji toliko .pada u oči buržoazije da ona organizuje protiv-kongrese kako bi se odbranila od razor­ nih posledica virusa zabrinutosti. N a sednici održanoj u utorak 2. decembra pod predsedništvom G. Mundella, najznačajnije je bilo svje­ dočanstvo advokata G. Eduarda Shorth-a. On se poja­ vio u društvu G-đe Bevan, G-ce M orley i drugih žena k o je se interesuju za radne uslove kelnerica. On je izneo tvrdnju da se dobrim firm am a mogu smatrati one u kojim a žene rade „sam o” sto časova nedeljno. U važnijim firm ama, kao što je Bertrans, one rade samo 70 časova. On je posebno naveo slučaj jedne m lade žene koja počinje sa radom u 7,30 časova a za­ vršava pola sata posle ponoći, računajući -tu i pauze od dvadeset minuta za doručak, ručak i večeru. Zdrav­ stveni uslovi su, iskreno govoreći, u većini slučajeva užasni. Spavaće sobe su ne samo nezdrave već i smrto­ nosne. N a jednoj željezničkoj stanici (nažalost nepo­ znatoj), na prim er, devojke spavaju u prostoriji koja neverovatno liči na kanalizaciju, Što se tiče m oralnog �ŽENSKO PITANJE 215 vida tog pitanja, on je mogao da na zahtev navede imena tih jadnih devojaka k o je su morale da biraju iz­ među otpuštanja sa posla i potčinjavanja vlasniku ili njegovom zakupcu. N e radi li se tu o svodnicima? V e­ liki broj devojaka se nađe na ulici, druge propadaju u pijanstvu. Približni broj kelnerica u Engleskoj i Velsu dostiže 80 000. Nadnica iznosi najviše 10 šilinga nedeljno sa hranom i smeštajem, ali sa tom svotom kelnerica mora i da se pristojno odeva. Ona takođe može da bude otpuštena na licu mesta. Po mišljenju svedoka, savez kelnerica ne može da bude naročito uspešan. On je zahtevao da krčme potpadnu pod ured­ bu o radnom vremenu u kancelarijama i fabrikama, kao i da se naimenuju inspektorke. Tek bi tada bilo moguće saznati celu istinu. Tek bi tada bilo moguće potpuno i uspešno sprečiti štetne posledice dugog sta­ janja na nogama i otrovnog uticaja alkohola. Činjenice govore i ne možemo prebaciti svedoku da pripada lošim i nemoralnim socijalistima, tim raz­ bijačima porodica. G. Scott nije ni crven ni ružičast. Među ostalim svedočanstvima nalazi se i sveđočanstvo dr Tathoms-a, službenika zdravstvene službe Mančestera, koji je pružio statistički dokaz o prosečnoj stopi smrtnosti dece — 126 smrtna slučaja na 1000 rođenja, dok je u industrijskim centrima ta stopa još veća — u Blackburn-u 220, Salford-u 283, Mančesteru 178 i Old-Ham-u 171. Tako visoku stopu smrtnosti dece on pripisuje činjenici da se mlade majke isuviše rano posle porođaja vraćaju u fabriku i moraju da poveravaju svoju decu tuđoj brizi. U zaključku, evo .nekoliko brojki koje su navele radnice najrazličitijih struka. ^G-ca Meers je predstavljala „Upholstresses Soci­ ety" iz Londona (izrada nameštaja i tapeta). Ona je ob­ �216 Dr JOVAN ĐO RĐE VIC jasnila da prosečna nadnica jedne radnice dostiže 15 šilinga nedeljno i da se, uprkos zakona o fabrikama, radi prekovrem eno. Jedino strah od otpuštanja spre­ čava žene da u Savezu budu b rojn ije no sada. G-đa Hids, generalni sekretar Saveza žena proizvođača uža­ ri je, objasnila je da industrija užadi zapošljava ukup­ no 1500 devojaka, od kojih su samo 280 članice Sa­ veza. Ostale se boje da bi svojim učlanjivanjem izgu­ bile posao. U većini slučajeva je taj strah opravdan. Jedan industrijalac je objasnio da bi radije zatvorio preduzeće no što bi dozvolio svojim radnicama da se učlane u Savez. N a papiru, radno vrem e je 56 časova. U stvari, radno vrem e je duže, a na dnevnom redu je n jegovo produženje. N edeljna nadnica se kreće od 7,6 do 10,6 šilinga. Radni uslovi su loši, vazduh je doslov­ no pun prašine, a zdravstveni uslovi su u većini slu­ čajeva nezadovoljavajući. Jedino najstariji radnici pam­ te da su jednom videli inspektora rada. G-đa James, sekretar Saveza žena zaposlenih u istočno-londonskim preduzećima za izradu bombona, bis­ kvita i suvog voća, otpuštena zbog članstva u Savezu, iznela je zanim ljive pojedinosti. 2— 3000 devojaka za­ posleno je u to j proizvodnji u istočnom delu Londo­ na. Samo ih je 500 učlanjeno u Savez. I ovde je strah od otpuštanja glavni razlog k o ji sprečava žene da se učlane. N iske nadnice, ogrom ne kazne, otpuštanja bez otkaznog roka, to su radosti koje se pružaju jadnim devojkama. Zdravstveni uslovi su strašni i uglavnom izazivaju tifus. G-đa James nikad nije videla inspekto­ ra rada. To pokazuje koliko je nedovoljan broj inspek­ tora u odnosu na broj fabrika gde treba vršiti inspek­ ciju. G. Lackemann, londonski inspektor rada, priznat je kao jedem od najboljih i najsavesnijih inspektora. �ŽENSKO PITANJE 217 Naravno, bilo je još mnogo svedočanstava industri­ jalaca i njihovih pomoćnika. Posle tih svedočanstava sam, kao potpuno nepristrasan posmatrač, nesposobna da shvatim kako čovek može imati nešto protiv da do smrti radi u tim „rajskim ” fabrikama. Jednodušni glas koji je zahtevao inspektorke fabrika biće, nadam se, uzet u obzir. Do sada je engleska vlada, uvek kada je to išlo u prilog njenih interesa, znala da zadovolji opravdane zahteve radnika. �L a u r a L a f a r g (1845 —1891) POZDRAV IZ FRANCUSKE Sa zadovoljstvom pozdravljam vest da su žene austrijskih radnika stekle mogućnost da kažu svoju reč svakih petnaest dana. I veliko hvala drugovima za njihovu volju da pomognu ženama u tom teškom poslu, u priprem am a za borbu i u borbi protiv onih k oji ne dozvoljavaju da se neko protiv njih bori. Priznajem , naime, da ne shvatam potrebu da se, pored novina za ljude, osnivaju i novine za žene. Uko­ liko se uzimaju u obzir, žene se danas smatraju obič­ nom robom ili proizvođačim a viška vrednosti. Radnici su u istom položaju. Kada kapitalizam, — k o ji ukida svaku razliku po rasi, godinama starosti i polu i izjednačava sve, ljude i žene, mlade i stare, slabe i jake, — kad taj kapitali­ zam, dakle, ne pravi nikakvu razliku između polova u svojoj borbi p rotiv radnika, zašto bi onda radnici či­ nili drugačije u svojoj borbi protiv kapitala? Radi li se o eksploataciji, onda je prinuda ista, a u gnjetavanje robova najamnog odnosa postoji za oba pola. N e tako davno su ovde, u maju ove godine, vo j­ nici i žandarmi u Fourmies-u1 bez m ilosti ubili devojku ) *) U Fourmies-u, gradu na severu Franouske, iedan je vojnik pucao □a učesnike manifestacije, maja 1891. Oni su se pobunili protiv hapšenja �219 ŽENSKO PITANJE sa kitom cveća u ruci i mladića 'koji je bio sa njom. A kada su versajci pobili branioce Komune, jesu li makar za trenutak zastali da se zapitaju da li proli­ vena krv teče iz vena žene ili čoveka. A to je, međutim, samo detalj. N ajvažnije pita­ nje jeste organizacija žena za borbu, njihovo učešće u boju, i da žene, koje su tako dugo samo patile, naj­ zad počnu da se brane, da deluju, nije važno kada, kako ili gde. Zahtevajući da se bore rame uz rame sa ljudima, žene samo traže da radnici shvate svoje sopstvene klas­ ne interese. Jer, ako žene ostanu po strani borbe protiv kapita­ la, onda se ljudi bore takoreći samo jednom rukom, recimo desnom umesto obema. Leva ruka, iako oslab­ ljena i paralizovana dugom neaktivnošću, neophodna je u borbi, jer je ona ta koja bodri srce boraca dok desna napada neprijatelja. U borbi je štit isto toliko od koristi kao i mač. U Francuskoj, ako ne i drugde, još ima među soci­ jalistima onih koji tvrde da je mesto žene u kući. Ta osuda ženskog pola na doživotan prisilan rad u kući, na ulogu d'ange du foyer,2) i to kada je kapitalizam već odavno započeo razaranje tog ognjišta i kada socija­ lizam teži da to ugašeno ognjište zameni nečim većim i boljim, — predstavlja vrhunac besmislenosti. I što pre žene, koje su protiv svoje volje osuđene na tu ulogu anđela, budu izašle iz tog odavno uvelog raja, tim će bolje biti za njih i za njihove jadne mu­ ževe. Jer, ako pobliže pogledamo, ti anđeli su najčešće nekih manifestanata pred zgradom opStine. Na manifestante je bez upo­ r n e * d e c a ^ ^ Vatra' bil° 30 ran-> enih * 1 0 među koiiraa *) Na francuskom u tekstu, Sto znači »anđela ognjiSta«. �220 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ nepopravljive guje, rana i trepet svojih muževa, dece i sebe samih; veliki broj izabranica su potpuno nespo­ sobne da izvrše nametnute im zadatke. N ije priroda, koju lju di tako često navode kao iz­ govor za ugnjetavanje žena, već je upravo prevlast koju su lju di stekli nad ženama — koje su nekada bile ravnopravne sa muškarcima — ta koja je bacila ženski pol u ropstvo i to toliko već dugo da većina žena, zbog tog naslednog ropstva, ne samo da ne oseća više svoje lance, već ne m ože više ni da ih izbegne. Sve je to u tolikoj m eri da nas mnoga naša braća, kojim a nedostaje hrabrosti i k oji nas pritiskuju svo­ jo m ljubaznom brigom , pitaju sa senkom razuma: je­ su li žene sposobne da misle, sposobne da deluju? N e, m islim da i lju di treba da se bace u vodu da bi naučili da plivaju. Briselski Kongres je zahtevao jednaka prava za muškarce i za žene, a m i ne tražimo ništa više od toga. Kada bi se organizovala trka s tim da poslednji budu prokleti, to svakako ne bi uvek bile žene. Jedina potreba radnika svih zem alja jeste da se organizuju i ujedine. Budim o za ljude prim er solidarnosti i jedinstva. Oni su nekada m nogo bili naučili od žena, koje su im pokazale sa kakvom čvrstinom i solidamošću socija­ lističke žene svih zem alja mogu da se okupe. �PRILOZI ��PR VA D EKLARACIJA O PR AVIM A ŽENA DON ETA 1848. G O DINE U S E N E K A FOLSU UZ DEKLARACIJU 0 PRAVIMA ŽENA OD 184«. Najpoznatije i prve o p ite deklaracije o ljud­ skim i građanskim pravima su načelno podrazumevale žene pod p ojm om »slobode i prava čoveka i građanina«. To je očigledno u D eklaraciji prava čoveka i građanina Francuske revolucije od 1789, a još više u D eklaraciji o nezavisnosti k ojom je počela američka revolucija od 1776. U ov oj drugoj deklaraciji nalaze se sledeća tvrđenja? »Sm atram o ove istine da su same po sebi očigledne: svi ljudi su stvoreni jednaki; oni su nosioci određenih neo­ tuđivih prava«. Kao takva prava se izričito podrazumevaju: sloboda ljudske ličnosti i njihova jed­ nakost. Međutim, odmah je bilo očigledno da su žene bile otuđene od ovih »očiglednih istina«. U praksi je postalo sve očiglednije da one nemaju i, da im društvo ne priznaje, ta prava. U nizu razvijenih zemalja tadašnjeg sveta, a pre svega u onim u kojim a su donošene deklaraci­ je o ljudskim pravima, žene su postajale sve svesnije u odnosu na ovo stvarno stanje nejednakosti �224 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ i potčinjenosti, čak i u odnosu i na same zakone, i tu su svest u početku izražavale kako u literaturi koju su pisale (što ne znači da nisu imale i podrš­ ku prosvećenih i naprednih muškaraca tog vreme­ na), tako i u demonstracijama, manifestima, organizovanim grupama i u prvim » ženskim« p oli­ tičkim pokretim a. K ra j X V I I I i prva polovina X I X veka su karakteristični po ovim manifestacijama i pokretim a (iako se to često zaboravlja u udžbeni­ cim a iz isto rije i politike). O d jeci deklaracija o ljudskim i građanskim pravim a ispunjavaju ovaj istorijski period, i to na­ ro čito zbog reakcije nezadovoljnih, odnosno potčinjenih i ugnjetavanih društvenih grupa. Pored si­ romašnih slojeva i robova (Crnaca), tu su spadale i žene. Nezadovoljne opštim deklaracijama o lju d ­ skim pravima, one su počele da priprem aju svoje deklaracije koje će same doneti i u kojim a će iz­ raziti slobode i prava kojih su bile lišene. Prva od tih deklaracija je doneta 20. jula 1848. godine u jednom m anjem gradu države N ju jo rk (Seneca Falls); u stilu i jeziku tog vremena, ona je nazvana » Deklaracija o osećanjim a« i dopunjena je, kao predznak koncepta d ocn ijih deklaracija o pra­ vima, nizom rezolucija, odnosno energičnih stavo­ va o pravcu akcije za ostvarivanje novih principa. P rv i o b lici aktivizacije žena za osvajanje ljud­ skih i građanskih prava u SAD nalazili su se u opštem društvenom pokretu za ukidanje ropstva. M e­ đutim , am eričke žene nisu uspele da se u okviru ovih pokreta čuje n jihov kolektivni glas. Pre do­ nošenja » D eklaracije o osećanjim a« one su jedva uspevale na sastancima » abolicionističkog pokre­ �ŽENSKO PITANJE 225 ta«, (na kojim a su neizbežno preovlađivali muškar­ ci) da obezbede »p ra v o « da prisustvuju, a naroči­ to da uzmu reč u diskusiji. N jih o v o prisustvo u ovakvim prilikam a je ocenjivano kao »n epoželjn o«. Ovakvo stanje je ne samo ogorčilo aktivne i osečajne žene tog vremena, već je dovelo i do odluke da se sazove jedan čisto ženski kongres (konven­ cija) na kome bi se pretresla i donela deklaracija posvećena isključivo pravima žene. Ali, ni to nije bilo lako, je r su, uoči dana zakazivanja ovog kon­ gresa, »nezad ovoljn i« muškarci zatvorili vrata i pro ­ zore na zgradi u k o jo j je zakazano održavanje kon­ gresa. Pravo svojine na zgradi je odricano ženama. N ekom prom isne i energične, okupljene žene su razlupale prozore i provalile vrata na zgradi »m uš­ ke svojine«, tako da su masovno ušle u zgradu i održale svoj kongres na kome je doneta prva de­ klaracija u isto riji o slobodama i pravima žena. Is to rija ovog događaja pokazuje ove činjenice od interesa za oslobodilački pokret žena i za prouča­ vanje ženskog pitanja uopšte: a) oslobodilački p okret žena je uslovljen i om o­ gućen postojanjem pokreta i akcija za opšte oslo­ bođenje, odnosno za ukidanjem ugnjetavanja zna­ čajnih grupa, a naročito većine; b) osvajanje novih ljudskih prava je prven­ stveno ne samo »stva r« već i akt onih k oji ne pod­ nose stanje nejednakosti čija su žrtva, i to se ostva­ ruje, ako nema drugih izlaza, »razbijanjem vrata i prozora«, odnosno i revolucionarnim putem ; c) »žensko p ita nje« se nikad nije svodilo na biračka prava, pa ni samo na političku jednakost; samo »buržoaski uslov« deli ga na »sifražetsku« i �226 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ oslobodilačku fazu i po litičk e revandikacije žena odvaja od društvenih, totalnih. Ova deklaracija je, skoro u svemu, uključuju­ ći i strukturu i jezik, im ita cija » Deklaracija o ne­ zavisnosti« od 1776, k o jo m je proglašena nezavis­ nost bivših engleskih kolon ija u S e ve m o j Am eri­ ci. K ra lj Đ orđe I I I iz ove Deklaracije je zamenjen » M uškarcem « u D ekla raciji o pravima žena. T o je posledica čin jenice da je ideja vladajućih i vladajući go v o r pola a ne kakvog ženskog minetizma (k o ji je inače jednak za oba pola)A) Tekst ove deklaracije je objavljen u prvom tom u » Is to rije borbe za pravo glasa žena« (H isto­ ry od W om an Suffrage u SAD, objavljena je u šest tom ova i predstavlja n a jpotpun iju isto riju p o litič­ kog pokreta žena do savremenog doba; sa tog tek­ sta je prevedena na naš jezik). „U jednom trenutku istorije pokazala se neophodnost da jedan veliki deo ljudske porodice zauzme drugačije pozicije od onih koje je do tada imao i to pozioije koje su mu priroda i Tvorac namenili i da, im ajući dužno poštovanje prema ljudskom rodu, otkrije uzroke koje su do toga doveli. M i smatramo da su sledeće istine očigledne: da su svi ljudi i žene stvoreni jednaki; da im je Tvorac poda­ rio neka neotuđiva prava; da su ta prava život, slobo­ da i težnja ka sreći; da postoje vladajuće institucije koje omogućuju da se ta prava ostvaruju i koje su za to dobile dobrovoljni pristanak onih kojim a vladaju. Ka*) »Svako podražava« (Aragon). »Instikt imitkanja i odsustvo hrab­ rosti vladaju društvom kao u gomili«. �ŽENSKO PITANJE 227 da god, na bilo koji način, vlast ne odgovori tim cilje­ vima pravo je onih koji pate da se od nje od voje i da zahtevaju novu vladu, koja bi se zasnivala na navede­ nim neotuđivim pravima i koja bi svoju vlast organizovala tako da u najvećoj mogućoj m eri obezbedi sigur­ nost i sreću. Istina, obazrivost nam govori da vlada ko­ ja dugo postoji ne treba da se men ja zbog sitnih i bez­ načajnih razloga, a iskustvo nam pokazuje da je ljud­ ski rod češće spreman da pati, dok zlo gospodari, nego da se bori za svoja prava time što bi uništio ono na šta se navikao. Ali, kad se zloupotrebe i nasilništvo nagomi­ laju i dovedu do apsolutnog despotizma, neminovno je da se takva vlada zbaci i da se uspostavi nova koja će obezbediti ono što je neophodno — sigurnost i sreću. Ta­ ko su žene strpljivo patile i trpele nepravdu i sada su shvatile da moraju da se bore i da zahtevaju status koji im po prirodi pripada. Istorija ljudskog roda je istorija neprestanih neprav­ di i nasilništva muškaraca nad ženama koji su za svoj najviši cilj imaili uspostavljenje apsolutne tiranije. Da bismo to dokazale izložićemo činjenice pravednom i nepristrasnom sudu sveta. On joj nikada nije dozvolio da koristi svoja neotuđi­ va građanska prava. On je naterao da se podredi zakonima u čijem stva­ ranju ona nije imala pravo glasa. On joj je oduzeo čak i ona prava koja imaju najbedniji i najneukiji muškarci — domaći i stranci. Lišavajući je osnovnog građanskog prava — izbornog prava, on ju je onemogućio na svim ostalim planovima. On je učinio da ona, ukoliko je udata, u očima za­ kona bude mrtva. On jo j je oduzeo sva prava na imovinu i sve moguć­ nosti zarade. �228 Dr JOVAN ĐO RĐEV I ć On ju je u m oralnom pogledu učinio neodgovornim bićem, sposobnim za kriminal k o ji ostaje nekažnjen sa­ m o ukoliko je počinjen uz prisustvo njenog supruga. Po bračnom ugovoru ona je dužna da se pokorava sup­ rugu k oji u svemu postaje njen gospodar a zakon mu daje pravo da jo j oduzme svaku slobodu i da je za nepokoravanje išiba. On je tako oblikovao zakon o razvodu da razlozi za razvod, briga oko deoe, materijalna bezbednost i sve os­ talo ide u njegovu korist i to samo zato što se poziva na lažnu pretpostavku o superiornosti muškarca, čime automatski dobija apsolutno sva prava. On se nije zadovoljio da liši samo udatu ženu svih prava, već je i imovinu neudate žene oporezivao tako da ona može da postoji samo ukoliko država može da iz toga izvuče neku korist. On je monopolisao sva moguća zaposlenja i njoj os­ tavio ona koja pružaju najbedniju zaradu. On jo j zat­ vara sve puteve ka bogatstvu i ugledu, a istovremeno kad je on u pitanju to smatra najdragocenijim. Kao učitelj teologije, m edicine i prava ona nije poznata. On je za nju zatvorio sve škole i ona nema načina da se obrazuje. On jo j i u crkvi i u državi daje podređene uloge, a pozivajući se na Apostolski autoritet, onemogućio jo j je bilo kakvo učešće u javnim poslovima i poslovima crkve. On je stvorio lažna javna osećanja tim e što je stvorio različita moralna načela za žene i muškarce, tako da je moralna delinkvencija žene osuđena na progon iz dru­ štva dok je za istu stvar muškarac opravdan. On je na sebe preuzeo i ulogu samog Jehove, tvrdeći da ima pravo da u njeno ime odlučuje, iako to pravo pripada samo njenoj savesti i njenom bogu. �ŽENSKO PITANJE 229 On je uspeo da, u svakom mogućem smislu, uništi veru u njene sposobnosti, da uništi njeno samopoštovanje i da je natera da dragovoljno prihvati zavisnost i ponižavanje. S obzirom da je jedna polovina stanovništva ove zemlje lišena svih prava, da je socijalno i religiozno de­ gradirana i, s obzirom da su žene sasvim svesne da su ponižene, pritisnute i prevarom obespravljene, zahtevamo da im se odmah povrate sva prava koja im pripa­ daju kao ravnopravnim građanima SAD. Pre nego što se latimo ovog ozbiljnog zadatka upo­ zoravamo da ćemo neminovno nailaziti na nerazumevanje, potcenjivanje i ismejavanje; međutim moramo upotrebiti sve moguće načine i sredstva koja su u našoj moći da bismo uspele. Mi ćemo aktivirati ljude, deliti brošure, pisati peticije Državi2) i Nacionalnom zakono­ davstvu,2 nastojeći da za sebe pridobijem o i štampu ) i propovedaonicu. Nadamo se da će ovu Deklaraciju pratiti čitava serija deklaracija koje će obuhvatiti sve krajeve naše zemlje.4 ) Rezolucije — odluke: Zlatnim pravilom prirode smatra se „da je čovekov cilj da traži istinsku sreću". Blekson u svojim Komen­ tarima zapaža da je ovo veliko pravilo Prirode u skladu sa ljudskim rodom i potiče od Boga, te je svakako zna­ čajnije i važnije od bilo kog drugog. Ono važi u svim *) U današnjem značenju: Predsedniku SAD ili Vladi. s) U današnjem značenju: Kongresu. 4 To se i desilo i već u toku iste, 1848. godine, mnoge države SAD ) donele su svoje deklaracije o ženskim pravima. �230 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ zem ljam a sveta i u svim vremenima; ni jedan ljudski zakon k o ji se ovom e suprotstavlja nema nikakvu vrednost niti pravo na postojanje; ukoliko pojedini zakon im a neku vrednost, snagu, značaj i autoritet, mora poti­ cati od ovog prvobitnog, zato: odlučujem o da svi zakoni, k o ji se na bilo k o ji način suprotstavljaju osnovnoj sreći žene, stoje nasuprot zlat­ nom pravilu prirode k oje „m ora da se poštuje doslednije nego bilo šta drugo” ; odlučujem o da svi zakoni kojim a se onemogućuje da žena zauzme svoju ulogu u društvu onako kako jo j savest nalaže, i oni kojim a se potvrđuje da je žena infe­ riornija od muškarca nemaju nikakvu m oć i autoritet; odlučujem o da su žene i muškarci jednaki, a to je hteo sam Tvorac; te u im e dobrobiti čovečanstva zahtevam o da se ona tako i shvati; odlučujemo da žene ove zem lje treba da istupe pro­ tiv degradacije, da ne sm eju da se zadovolje postojećim stanjem i da u svom neznanju poveruju u laž da one im aju nekakva prava; odlučujemo da se vrline, finoća i pristojnost koje se zahtevaju od žene zahtevaju i od muškarca i da se skrnavljenje tih principa podjednako kažnjava; odlučujemo da nedolične i neprihvatljive primedbe koje se upućuju ženi u slučaju kada se ona meša u javni život, potiču od istih onih kojim a se njeno prisu­ stvo na koncertima ili u cirkusu, veoma dopada; odlučujemo da je žena suviše dugo bila zadovoljna ograničenjima koja su kvarila običaje i izvrtala sama načela B iblije, te da je krajnje vreme da se ona pokre­ ne iz m rtvila i dobije ono što jo j je Tvorac dodelio; �ŽENSKO PITANJE 231 odlučujemo da jednakost ljudskih prava neizbežno proizilazi iz činjenice da je čitav ljudski rod istovetan u svojim sposobnostima i odgovorima; odlučujemo, najzad, da -time što jo j je Tvorac poda­ rio iste sposobnosti i istu svest o odgovornosti, žena ima pravo da se bori za svaku pravednu stvar pravednim sredstvima i da bilo kakav običaj ili vlast koji se tome suprotstavljaju, svejedno da li su savremeni ili optere­ ćeni starim, treba da se smatraju očiglednom neistinom i pravim razlogom za objavu rata muškom rodu.” �P O R U K A J O S IP A B R O Z A T I T A S V E T S K O J K O N F E R E N C IJI M EĐ UN ARO D N E G O DINE ŽENA „V elik a m i je čast i lično zadovoljstvo da pozdravim sve učesnike Svjetske konferencije Međunarodne godi­ ne žena. Dozvolite m i da i ovom prilikom posebno po­ zdravim činjenicu što je inicijativa za sazivanje ove Konferencije potekla od OUN i što se ona održava u prijateljsk om Meksiku, m iroljubivoj, nesvrstanoj zem lji, koja je već više puta, na različite načine, dokazala svo­ ju spremnost za rešavanje svjetskih problema putem ši­ roke međunarodne saradnje i sporazumijevanja. U ime SFRJ i u svoje lično ime želim pun uspjeh radu Kon­ ferencije. Smatram da je veoma važno što se problemu polo­ žaja žene posvećuje u ovom momentu posebna pažnja i u svjetskoj zajednici i u svjetskoj organizaciji. Gledam i u tom e porast uloge O U N i izraz jačanja snaga mira i progresa u svijetu i uspjeha borbe koju vode za rješavanje gorućih problem a međunarodnih odnosa, po­ sebno ekonomskih, da bi čovječanstvo, svaka zem lja i čovjek — pojedinac, još snažnije zakoračili u svijet mi­ ra, slobode, ravnopravnosti naroda i socijalne pravde. Duboko sam uvjeren da su društvena uloga i položaj žene veoma indikativni za opći razvoj svakog društva i da svaka akcija, usmjerena ka rješavanju problem a po­ �2ENSK0 PITANJE 233 ložaja žene znači doprinos općem procvatu čitavog druš­ tva, a preko toga i napretku čitave svjetske zajednice, i obrnuto. Borba za društveni progres, za prava čo vje­ ka — čiji je dio ravnopravnost žene — su nerazdvojni. Duboka svijest naših naroda o ovoj činjenici izra­ zila se u oslobodilačkoj borbi protiv fašističkog okupa­ tora koja je ujedno bila borba za nove društvene odnose u Jugoslaviji, a i šire u svijetu kao dio borbe, — u I I svjetskom ratu i cijelom poslijeratnom periodu pro­ tiv korjena iz kojih je nikao fašizam, a k o ji i danas održavaju i rađaju razne oblike potčinjavanja naroda i ugnjetavanja čovjeka, a time i diskrim inacije žena. Učestvujući masovno i aktivno u našoj oslobodilačkoj borbi, žena Jugoslavije je sebi izborila pravo da i u vrijem e mira bude jedan od odlučujućih faktora za stva­ ranje i razvijanje novih socijalističkih samoupravnih od­ nosa u društvu, k o ji uključuju ravnopravan položaj žene. Tim e je ona postala akter stvaranja društveno-ekonomskih pretpostavki koje su omogućile da danas kao građanin, radnik i upravljač ravnopravno učestvuje u svim sferama društvenog, političkog i ekonomskog ži­ vota u zemlji, kao i u borbi koju u svijetu vodi soci­ jalistička, nesvrstana Jugoslavija za mir, zasnovan na ravnopravnosti svih naroda i njihovom pravu da sami odlučuju o svojoj sudbini.” �M E Đ U N A R O D N A D E K L A R A C IJ A O R A V N O P R A V N O S T I Ž E N A I N J IH O V O M D O P R IN O S U R A Z V O J U I M IR U OD 1975. Ova D eklaracija je akt Svetske konferencije M eđunarodne godine žena, održane u Meksiku od 19. juna do 2. ju la 1975. godine. „Svesna da su problem i žena, k oje čine polovinu svetskog stanovništva, problem i društva u celini i da prom ene sadašnjeg ekonomskog, političkog i društvenog položaja žena m oraju postati integralni deo napora za transform aciju struktura i stavova k o ji om etaju istinsko zadovoljavanje njihovih potreba, Uviđajući da međunarodna saradnja zasnovana na principim a Povelje Ujedinjenih nacija treba dalje da se razvija i učvršćuje u cilju nalaženja rešenja svetskih problem a i izgradnje međunarodne zajednice zasnovane na ravnopravnosti i pravdi, Podsećajući da su potpisivanjem Povelje narodi U je­ dinjenih nacija preuzeli specifične obaveze: „da buduće generacije spasu od strahota ra ta ... da reafinnišu ve­ ru u osnovna ljudska prava, u dostojanstvo i vrednost ljudske ličnosti, u jednaka prava muškaraca i žena i �2ENSK0 PITANJE 235 nacija velikih i malih i da unaprede socijalni progres i bolji životni standard u široj slobodi” , Im a ju ći u vidu da su od osnivanja U jedinjenih naci­ ja usvojeni veoma značajni instrumenti među kojim a su sledeći najhitniji: Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Deklaracija o davanju nezavisnosti kolonijal­ nim zemljama i narodima i Deklaracija i Akcioni prog­ ram za uspostavljanje novog međunarodnog ekonom­ skog poretka zasnovani na Povelji o ekonomskim pra­ vima i dužnostima država, da je Deklaracija U jedinje­ nih nacija o ukidanju diskriminacije u odnosu na žene usvojila stav da je „diskrim inacija u odnosu na žene nespojiva sa ljudskim dostojanstvom i blagostanjem po­ rodice i društva, da sprečava učešće žena — na ravno­ pravnoj osnovi sa muškarcima — u političkom, društve­ nom, ekonomskom i kulturnom životu svojih zemalja i da je prepreka potpunom razvoju ženine ličnosti radi služenja njihovim zemljama i čovečanstvu” , Podsećajući da je Generalna skupština proklamovala 1975. Međunarodnom godinom žena i da bi Godina trebalo da bude posvećena intenziviranoj akciji s ciljem da se: unapredi ravnopravnost između muškaraca i že­ na; obezbedi integraciia žena u ukupne napore razvo­ ja; poveća doprinos žena u učvršćenju svetskog mira, Podsećajući, dalje, da je Ekonomsko-socijalni savet svojom rezolucijom 1849 (L V I ) usvojio Program Me­ đunarodne godine žena i da je Generalna skupština svo­ jom rezolucijom 3275 (X X I X ) pozvala na potpunu primenu Programa, Im a ju ći u vidu ulogu koju su žene odigrale u istoriji čovečanstva, posebno u borbi za nacionalno oslobo­ đenje, učvršćenje svetskog mira i uklanjanju imperija­ �236 Dr JOVAN ĐORĐEVIC lizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, strane okupacije, cionizma, strane dominacije, rasizma i a p a r t h e j d a , Naglašavajući da će veće i ravnopravno učešće žena u odlučivanju na svim nivoima odlučujuće uticati na brže ostvarivanje razvoja i očuvanje mira, Naglašavajući, takođe, da žene i muškarci svih zema­ lja treba da imaju jednaka prava i obaveze i da je za­ datak svih država da stvore potrebne uslove za sticanje i korišćenje tih prava, Prizn a ju ći da žene celog sveta, bez obzira na razlike koje između njih postoje, dele teško iskustvo što ima­ ju ili su imale neravnopravan tretman, i da će poras­ tom svesti žena o tom fenomenu one postati prirodni saveznici borbe protiv svih oblika ugnjetavanja koji se vrše pod kolonijalizm om , neokolonijalizm om , cionizmom, rasnom diskrim inacijom i aparthejdom, predstavljajući na taj način ogroman revolucionarni potencijal ekonomskih i socijalnih promena u današ­ njem svetu, Prizn a ju ći da prom ene u socijalnoj i ekonomskoj strukturi društva — iako predstavljaju nužne pretpos­ tavke — ne mogu same po sebi obezbediti trenutno unapređenje položaja jedne grupe koja je dugo bila zapostavljena i da je, stoga, neophodno hitno razmot­ riti potpuno, neodložno i rano uključivanje žena u na­ cionalni i međunarodni život, Naglašavajući da nerazvijenost ženama nameće dvo­ struki teret eksploatacije koju treba hitno ukinuti i da je potpuna primena nacionalne politike u ovom cilju ozbiljno otežana postojećim nepravednim sistemom međunarodnih ekonomskih odnosa, Svesna da funkcija materinstva ne srne biti razlog nejednakosti i diskriminacije i da podizanje deteta zah- �2ENSK0 PITANJE 237 teva podelu odgovornosti između žena, muškaraca i dru­ štva u celini, Priznajući, takođe, hitnost unapređenja položaja že­ na i nalaženja efikasnijih metoda i strategija koje će im obezbediti jednake mogućnosti kao i muškarcima da aktivno učestvuju u razvoju svoje zem lje i daju svoj do­ prinos postizanju svetskog mira, Uverena da žene m oraju odigrati značajnu ulogu u unapređenju, postizanju i očuvanju međunarodnog mi­ ra i da je nužno podsticati njihove napore za m ir pu­ tem potpunog učešća u nacionalnim i međunarodnim organizacijama koje u tom cilju postoje, Sm atrajući da je nužno unaprediti nacionalnu, regi­ onalnu i međunarodnu akciju — čiji značajan dopri­ nos treba da bude Svetski plan akcije usvojen na Svetskoj konferenciji Međunarodne godine žena — u cilju postizanja ravnopravnosti, razvoja i mira, Odlučuje da se proklamuju sledeći principi: 1. Ravnopravnost između muškaraca i žena znači ravnopravnost u njihovom dostojanstvu i vrednosti kao ljudskih bića, kao i ravnopravnost u pravima, moguć­ nostima i odgovornostima; 2. Sve prepreke koje stoje na putu korišćenja jed­ nakih prava žena i muškaraca moraju biti otklonjene kako bi se obezbedila potpuna integracija žena u nacio­ nalni razvoj i njihovo učešće u obezbeđivanju i očuva­ nju međunarodnog mira; 3. Država je odgovorna za stvaranje potrebnih službi kako bi žene mogle biti integrisane u društvo dok nji­ hova deca uživaju odgovarajuću zaštitu; 4. Nacionalne nevladine organizacije treba da dopri­ nose unapređenju društvenog položaja žena putem po­ �238 Dr JOVAN ĐORĐEVIČ m oći ženama da koriste svoje mogućnosti, širenja ob­ razovanja i inform isanja o pravim a žena, i kroz saradnju sa svojim vladama; 5. Žene i muškarci im aju jednaka prava i odgovor­ nosti u porodici i u društvu. Ravnopravnost između muškaraca i žena treba da bude zagarantovana u po­ rodici koja je osnovna zajednica društva i u kojoj se neguju humani odnosi. Muškarci treba da aktivnije, kreativnije i odgovornije učestvuju u životu porodice u cilju njenog zdravog razvoja, što bi omogućilo da žene budu intenzivnije uključene u aktivnosti svoje zajed­ nice i postizanje efikasnijeg usklađivanja porodičnih i radnih obaveza oba roditelja; 6. Žene, kao i muškarci, m oraju imati mogućnosti za maksimalni razvoj svojih intelektualnih potencijala. Stoga bi nacionalna politika i programi m orali ženama obezbediti potpunu i ravnopravnu dostupnost obrazova­ nju i stručnom osposobljavanju na svim nivoima, uz istovrem eno obezbeđivanje da ti programi i politika svesno orijentišu žene na nova zanimanja i nove uloge u skladu sa njihovom potrebom za ličnim ispoljavanjem i sa potrebam a nacionalnog razvoja; 7. Snažno se reafirmišu prava žena na rad, na jed­ naku platu za rad iste vrednosti, pravo na korišćenje jednakih uslova i mogućnosti za napredovanje na radu, kao i sva druga prava žena na potpunu i zadovoljava­ juću ekonomsku aktivnost. Sadašnje razmatranje ovih principa u cilju njihove efikasne primene neophodno je potrebno, s obzirom na nužnost prestru/ktuiranja svetskih ekonomskih odnosa. T o prestruktuiramje otva­ ra veće mogućnosti za žene da budu integrisane u toko­ ve nacionalnog ekonomskog, socijalnog, političkog i kul­ turnog života; �2ENSK0 PITANJE 239 8. Sva sredstva komunikacija i informisanja kao i kulturni m ediji treba da daju visok prioritet svojoj od­ govornosti u potpomaganju da se otklone sva shvatanja i kulturni faktori k oji još uvek sprečavaju unapre­ đenje položaja žena i da bi se na pozitivan način tuma­ čio značaj k o ji za društvo ima usvajanje izmenjenih i proširenih uloga žena; 9. Potrebno je učiniti dostupnim neophodne izvore kako bi žene mogle aktivno učestvovati u političkom životu svoje zem lje i međunarodne zajednice, jer je nji­ hovo aktivno učešće u odlučivanju o nacionalnim i me­ đunarodnim pitanjima i na drugim nivoima političkog života pretpostavka za potpuno korišćenje jednakih prava žena, za njihov dalji razvoj i nacionalno blagostanje; 10. Jednakost u pravima nosi sa sobom odgovara­ juće odgovornosti. Stoga je dužnost žena da se koriste svim mogućnostima koje im se pružaju i da ispunja­ vaju svoje dužnosti prema porodici, zem lji i čovečanstvu; 11. Jedan od glavnih ciljeva društvenog obrazovanja trebalo bi da bude učenje o poštovanju fizičkog inte­ griteta i njegovog pravog značaja u ljudskom životu, čovečije telo, bilo da se radi o ženi ili muškarcu, je ne­ prikosnoveno i njegovo poštovanje je osnovni element ljudskog dostojanstva i slobode; 12. Svaki par i pojedinac imaju pravo da slobodno odlučuju da li će imati dece ili ne i da određuju njihov broj i razmak između rođenja, kao i na informisanje, obrazovanje i sredstva da bi to pravo mogli koristiti; 13. Poštovanje ljudskog dostojanstva podrazumeva pravo svake žene da slobodno i sama odlučuje da li će stupiti u brak ili ne; �240 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ 14. Pitanje neravnopravnosti, koje pogađa ogromnu većinu žena u svetu, tesno je povezano sa problemom nerazvijenosti, koja je rezultat ne samo nepovoljne unutrašnje strukture nego i duboko nepravednog svetskog ekonomskog sistema; 15. Potpun i sveopšti razvoj jedne zem lje zahteva maksimalno učešće i žena i muškaraca u svim oblasti­ ma; nedovoljno korišćenje potencijala skoro polovine svetskog stanovništva predstavlja ozbiljnu prepreku so­ cijalnom i ekonomskom razvoju; 16. K ra jn ji cilj razvoja je da se postigne bolji kvalitet života za sve, što znači ne samo razvoj ekonomskih i drugih m aterijalnih resursa nego i fizički, moralni, in­ telektualni i kulturni razvoj ljudske ličnosti; 17. Da bi se žene integrisale u razvoj, države treba da izvrše odgovarajuće promene u svojoj ekonomskoj i socijalnoj politici, je r žene imaju pravo da učestvuju i doprinose ukupnim naporima razvoja; 18. Sadašnje stanje međunarodnih ekonomskih od­ nosa nameće ozbiljne prepreke efikasnijem korišćenju svih ljudskih i materijalnih potencijala za ubrzani raz­ v o j i za poboljšanje životnog standarda u zemljama u razvoju s ciljem da se otklone glad, smrtnost dece, ne­ zaposlenost, nepismenost, neznanje i zaostalost, k oji se tiču čitavog čovečanstva, a posebno žena. Stoga je osnovno da se ustanovi i hitno primeni novi međuna­ rodni ekonomski poredak — čiju osnovu predstavlja P ovelja o ekonomskim pravim a i dužnostima država — zasnovan na pravičnosti, suverenoj ravnopravnosti, me­ đuzavisnosti, zajedničkim interesima, saradnji među državama bez obzira na njihove društvene i ekonomske sisteme na principima m iroljubive koegzistencije i na unapređenju ekonomskog i socijalnog progresa svih ze­ �ŽENSKO PITANJE 241 malja, posebno zemalja u razvoju i na progresu država koje čine međunarodnu zajednicu; 19. Princip potpunog i trajnog suvereniteta svake zemlje nad vlastitim prirodnim resursima, bogatstvima i svim ekonomskim aktivnostima, kao i njenog neotu­ đivog prava na nacionalizaciju kao izraz tog suvereni­ teta, predstavljaju osnovne pretpostavke u procesu eko­ nomskog i društvenog razvoja; 20. Međutim, postizanje ekonomskih i socijalnih ci­ ljeva, osnovnih i za postizanje prava žena, neće samo po sebi dovesti do potpune integracije žena u razvoj na bazi ravnopravnosti sa muškarcima ukoliko se ne preduzmu posebne mere namenjene potpunom ukidanju svih oblika diskriminacije u odnosu na žene. Stoga je važno da se formulišu i primene modeli razvoja koji će unaprediti učešće i unapređenje žena u svim oblas­ tima rada, obezbediti jednake mogućnosti za obrazova­ nje i servise koji bi olakšali poslove u kući; 21. Modernizacija poljoprivrednog sektora u ogrom ­ nim regionima sveta je neodvojiv element razvoja, po­ sebno zbog toga što stvara mogućnosti za m ilione seos­ kih žena da učestvuju u razvoju. Vlade, Ujedinjene na­ cije, njihove specijalizovane agencije i druge kompe­ tentne regionalne i međunarodne organizacije treba da podrže projekte namenjene korišćenju maksimalnih potencijala i razvijanju samopouzdanja seoskih žena; 22. Treba naglasiti da će — pod uslovom da su obezbeđeni neophodni ekonomski, socijalni i zakonski uslovi kao i odgovarajući stavovi u odnosu na potpuno i ravnopravno učešće žena u društvu — napori i mere namenjeni intenzivnijoj integraciji žena u razvoj biti uspešni jedino ako čine integralni deo ukupnog socijal­ nog i ekonomskog napretka. Potpuno učešće žena u ra­ �242 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ zličitim ekonomskim, socijalnim, političkim i kulturnim sektorim a značajan je indikator dinamičnog progresa naroda i njihovog razvoja. Individualna ljudska prava mogu se ostvariti jedino u okviru ukupnog razvoja; 23. C iljevi postavljeni u ovoj Deklaraciji mogu se postići jedino u svetu u kome u odnosima između dr­ žava vladaju, i z m e đ u o s t a l i h , sledeći principi: suverene ravnopravnosti država; slobodnog samoopredeljenja naroda; neprihvatanja prisvajanja ili po­ kušaja da se terito rije prisvajaju putem sile i zabrane priznavanja takvog prisvajanja; teritorijalnog inte­ griteta i prava na njegovu odbranu; i nemešanja u unutrašnje stvari drugih zem alja; a isto tako, da u od­ nosima među ljudim a treba da vladaju najviši princi­ p i ravnopravnosti žena i muškaraca; 24. Međunarodna saradnja i m ir zahtevaju postiza­ n je nacionalnog oslobođenja i nezavisnosti, ukidanje kolonijalizm a i neokolonijalizma, strane okupacije, cionizma, a p a r t h e j d a , svih vidova rasne diskrimina­ cije, kao i priznavanje dostojanstva naroda i njihovog prava na sam oopredeljenje; 25. Žene im aju vitalnu ulogu u unapređenju mira u svim oblastima života: u porodici, zajednici, naciji i u svetu. Otuda, žene ravnopravno sa muškarcima mora­ ju učestvovati u procesima odlučivanja k oji potpoma­ žu unapređenje m ira na svim nivoima; 26. Žene i muškarci treba zajednički da ukinu kolo­ nijalizam, neokolonijalizam, imperijalizam, stranu do­ minaciju, i okupaciju, cionizam, a p a r t h e j d , rasnu diskriminaciju, prisvajanje zem lje putem sile i prizna­ vanja takvog prisvajanja, je r takva praksa uzrokuje ne« opisive patnje žena, muškaraca i dece; �ŽENSKO PITANJE 243 27. Treba podržati solidarnost žena svih zemalja sve­ ta u njihovom protestu protiv povrede ljudskih prava koju osuđuju i Ujedinjene nacije. Svi oblici ugnjeta­ vanja i nehumanog tretmana žena, muškaraca i dece, uključujući i hapšenje, mučenje, masakre, kolektivno kažnjavanje, razaranje domova, prinudno proterivanje i zabranu kretanja smatraće se zločinima protiv čovećanstva i povredom Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i drugih međunarodnih instrumenata; 28. Žene celog sveta treba da se ujedine u cilju ot­ klanjanja povrede ljudskih prava koje se vrše nad že­ nama i devojkama, kao što su: silovanje, prostitucija, fizički napadi, mentalne svireposti, zaključivanje dečjih brakova, prinudno sklapanje braka i sklapanje braka kao komercijalne transakcije; 29. M ir zahteva da žene kao i muškarci odbijaju bi­ lo kakvo mešanje u unutrašnje stvari država bez obzira da li se ono vrši otvoreno ili prikriveno od strane dru­ gih zemalja ili preko transnacionalnih korporacija. Mir, takođe, zahteva da žene i muškarci rade na unapređenju poštovanja suverenih prava svake zem lje da izgrađuje vlastiti ekonomski, društveni i politički sistem bez poli­ tičkih i ekonomskih pritisaka i prinude bilo kakve vrste; 30. I žene i muškarci bi trebalo da doprinose posti­ zanju stvarnog opšteg i potpunog razoružanja pod efi­ kasnom međunarodnom kontrolom, počev od nuklear­ nog razoružanja. Dok se ne postigne opšte razoružanje, žene i muškarci čitavog sveta moraju ostati predostrožni i uložiti sve svoje snage da se postigne i očuva me­ đunarodni mir: �244 Dr JOVAN ĐORĐEVIC STOGA, S v e it s k a k o n f e r e n c i j a rodne god in e žena: M e đ u n a ­ 1. Potvrđuje svoju veru u ciljeve Međunarodne go­ dine žena k o ji su ravnopravnost, razvoj i mir; 2. Proklam uje svoju privrženost ostvarivanju tih ciljeva; 3. E nergičn o zahteva od vlada, čitavog sistema U je­ dinjenih nacija, regionalnih i međunarodnih organiza­ cija i međunarodne zajednice u celini, da se posvete stvaranju pravednog društva u kom e će žene, muškarci i deca m oći živeti u dostojanstvu, slobodi, pravdi i pro­ speritetu". �M A R K S O V O P IS M O 2 E N I» ) Evo pišem ti ponovo je r sam sam a neprijatno mi je da imam sa tobom samo imaginarne dijaloge a da ti o tome ništa ne znaš; niti me čuješ a niti mi možeš odgovoriti. Tvoja slika, iako loša, mnogo mi znači. Tek sad razumem zašto su „crne madone", najsramniji por­ treti device Marije, naišle na veliki broj obožavalaca, više nego dobri portreti. Bez obzira na to, nikada ni jedna slika madone nije bila toliko ljubljena, posmatrana i obožavana kao tvoje fotografije; iako ne crna ništa manje nije nepravična, jer ne otkriva tvoj sjaj, tvoj šarm, tvoju „dolče” , zavod­ ljivi ton tvoga lica. Ali ja ispravljam zrake sunca koji su slikani netačno i utvrđujem da m oje oči, iako ošte­ ćene svetlošću lampe i upotrebom duvana, još uvek znaju da slikaju i to ne samo u snu nego i za vreme bdenja. Ti si preda mnom živa i držim te u svojim ru­ kama. Ljubim te od glave do pete i padam na kolena pred tobom uzdišući „Gospođo volim vas” . Ja vas zaista volim više nego što je M or ikada voleo. Pogrešno svet ') Marks je poznat ne samo kao veliki naučnik i revolucionar, već i kao duboko zaljubljen u svoju ženu. Ovo pismo je Marks napisao 21. juna 1856. godine svojoj ženi, dok je boravio kod Engelsa u Mančesteru, koja se sa svoje tri kćen, od maja meseca te godine, nalazila u Trevu, negujući svoju majku. Pismo je prvi put objavljeno u publikaciji „Anali” na nemačkom jeziku, a francuski marksolog Rubel ga je prvi put objavio u francus­ koj verziji 1970. godine. Ono je objavljeno i na drugim jezicima, uključu­ jući i ruski iczik. �246 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ ceni ljude od karaktera. K o ji je od m ojih mnogobrojnih kritičara i zatrovanih neprijatelja cenio m oju ulogu „velikog ljubavnika” u jednom pozorištu drugog reda? Međutim, ona je istinita. Da su svi oni im ali i najmanju dozu duha slikali bi sa jedne strane „odnose proizvodnje i razm ene” a sa druge mene kako klečim pred tvojim nogama. Ispod ove slike oni bi napisali „Look to this picture and do it ” .2) A li oni su glupi i takvi će ostati „in saecula saeculorum” . Momentano odvajanje ima i svoje dobre strane, je r prisustvo čini stvari jednoobraznim i ne dozvoljava da se prave razlike. Gledane iz blizine i najviše kule se čine liliputanskim. Ali, svakodnevne i sitne pojave posmatrane iz blizine dobi ja ju ogrom ne razmere. T o se isto od­ nosi i na strast. Male navike se pretvaraju u proždirače strasti kad nas neposredno zahvate, a za razliku od toga one iščeza­ vaju čim se neposredni objekt gubi sa našeg vidika. Ve­ like strasti ko je bliskost objekta pretvara u male na­ vike koje rastu do svoje prirodne m ere pod uticajem m agijskog dejstva udaljenosti. Tako je i sa m ojom lju­ bavlju. Dovoljno je da te prostor otm e mom pogledu da bi odmah bio svestan da ga je vrem e još ojačalo, kao što sunce i kiša pomažu biljkam a da rastu. K ad si ti daleko od mene m oja se ljubav prema tebi ja vlja onakva kakva jeste; džinovska, je r ujedinjuje svu energiju m og duha i svu žar moga srca. Ja postajem čovek je r osećam veliku strast. Rastrzanost koju izaziva učenje i m odem a kultura, skepticizam koji nas prim o­ rava da potiskujem o sve subjektivne i objektivne pred­ stave, čine da postajem o sitničavi i slabi, samoljubci i neodlučni. Suprotno od toga, ljubav, ne ljubav a la Fo*) Pogledajte ovu sliku i poredite. �ŽENSKO PITANJE 247 jerbah za čoveka kao takvog, ne ni kao merabolizam Molšota, čak ni ljubav za proletarijat, već ljubav ljub­ ljene, ljubav za tebe omogućuje da čovek postaje čovek. Ti ćeš se nasmejati drago srce i zapitaćeš se odakle mi odjednom tolika retorika. Izvesno je, kad bi samo mogao da prislonim na svoje srce tvoje, čisto i nežno, ja bih ćutao, ne bih progovorio ni jednu reč. U nemogućnosti da te ljubim svojim usnama ja to činim rečima. Ja bih mogao isto tako da pišem stihove, da podražavam rim ove iz Ovidijevih „Libri tristium ” na teftonskom: Bucher des Jammers (knjige tugova­ nja). Izgnan Ovidije je bio odvojen samo od cara Avgu­ sta a ja sam u izgnanstvu koje me lišava tebe; to Ovi­ dije ne bi mogao da razume. Postoje mnoge žene i među njim a i vrlo lepe, ali gde bih našao lice čija svaka crta, čak svaka bora iza­ ziva u meni sećanje na najdublje i n ajfinije u mom životu. M oje beskrajne bolove, m oje nenadoknadive gu­ bitke čitam u blagosti tvojih crta i zaboravljam svoj bol kad poljubim tvoje blago lice. „Izgubljen u njenom naručju probuđen njenim poljupcim a” u meni to govori pesnik. Ostavljam bramancima i Pitagori njihove dok­ trine o reinkarnaciji, a hrišćanstvu verovanja u vaskrsenje. �RAZG O VO R S IM O N DE BOVUAR I Ž A N PO L SA RTRA O Ž E N S K O M PIT A N JU 1 ) S im on de B ovuar: — Sartr, htela bih da Vas pitam o problem u žena, je r se V i nikad niste izjasnili o ovom pitanju i to je prva stvar o k o joj Vas pitam. Kako se desilo da ste V i govorili o svim potlačenim: o radnicima, o crncim a u Crnom Orfeju, o Jevrejim a u Razmišljanju 0 jevrejsk om pitanju, a nikad se niste izjasnili o ženama. S a rtr: — M islim da to dolazi od m oje mladosti. Od svog detinjstva sam bio okružen ženama; m oja baba i m ajka su se m nogo bavile sa mnom, zatim, stalno sam bio okrenut devojčičama. T o znači da sam u devojkama 1 ženama im ao takoreći svoju prirodnu sredinu i uvek sam m islio da u meni ima jedna vrsta žene. S im on de Bovuar: — Činjenica da ste bili uvek okru­ ženi ženama nije smetnja da ste m ogli zapaziti kao značajnu pojavu ugnjetavanja koje podnose. *) Ovaj razgovor je objavljen u francuskom časopisu Luk (L'Arc), br. 61 iz 1975. g. i predstavlja ne samo skraćeni izraz shvatanja pisca poznatog dela „Drugi pol” koje je uticalo na savremenu ideologiju ženskog pokre­ ta, već i prvi put javno izraženo mišljenje Sartra o jednom od aktuelnih problema današnjice. Pored toga, u ovom razgovoru, zapaža se odjek ideja francuske intelektualne levice o problemu žene; ideja izraženih jednostavno, ležerno i nedorečeno s obzirom na pretenzije poznatog bračnog para, angažovanih super intelektualaca: jednog pisca lidera ženskog pokreta i jednog savremenog oštroumnog filozofa, — koji je uvek težio da bude moderan ali i odgovoran mislilac i borac napredne misli i orijentacije, bliske mark­ sizmu i socijalizmu. �ŽENSKO PITANJE 249 Sartr: — Ja sam osećao da moj deda ugnjetava moju babu, ali to nisam do kraja shvatio. M oja majka, kao udovica, bila je potčinjena svojim roditeljim a, ne samo ocu već i majci. Sim on đe Bovuar: — Ali, V i ste postali odrasli. Za­ što niste shvatili ugnjetenost žena? Sartr — U celini uzevši, nisam bio svestan toga. Video sam samo pojedinačne slučajeve; naravno, video sam ih mnoge. Ali, u svakom slučaju, smatrao sam da je imperijalizam pojedinačni nedostatak muškarca, a da je jedna vrsta potčinjenosti karakteristična crta žene. Sim on đe Bovuar — Zar ne bismo mogli reći da u odnosu na žene kod mnogih ljudi pa čak, i kod žena, — jer sam i ja takva bila prilično dugo — postoji jedna zaslepljujuća mrlja. Odnosi muškarac— žena uzimaju se kao nešto tako utvrđeno da izgleda prirodno, i uopšte, i odnosi se ne zapažaju. To me podseća na ono što se nekad zapažalo u grčkoj dem okratiji, gde ropstvo nisu zapažali ni oni koji su inače zastupali ideje jedna­ kosti. Izgleda mi da će se u budućnosti gledati sa is­ tim čuđenjem na način kojim su žene danas tretirane u našem društvu, kao što mi gledamo na ropstvo u atinskoj demokratiji. Sartr — Mislim da imate pravo. Kao mlad čovek verovao sam u superiornost čoveka,2) što ne isključuje između njega i žene postojanje izvesne jednakosti sa muškarcima. U izvesnim slučajevima muškarac je bio gord, autoritativan i prividno superioran u odnosu na ženu. Na primer, moj očuh, ali smatrao sam tada da je to samo crta karaktera. ') Sartr, kao 1 mnogi pre i posle njega, izjednačava pojam (i reči) čovek i muškarac; uticaj mafiizma se oseća i kod onih koji inače ne ospo­ ravaju da je i žena čovek (l'hommc) ljudsko biče. �250 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ S im on de B ovuar — A li V i sad baš rekoste da ste žene u svojim m nogobrojnim odnosima sa njim a smat­ rali za jednake ili za nejednake. Da li time hoćete da ka­ žete ono što ste m i već jedanput naglasili da su one jed­ nake s obzirom na njihovu potčinjenost, čak i ako to stvarno nisu. Hoću to da kažem s obzirom da je za jednu ženu teže da ima isto toliko kulture, znanja i slobode, kao što m ože da je ima muškarac. Jedna žena može izgle­ dati jednaka sa muškarcem, čak i ako ne poseduje isti nivo kulture, slobode i druge osobine. S a rtr — Im a nešto od toga. Smatrao sam da ona im a jedan tip osećanja i način ponašanja koje sam ja nalazio i u sebi. Osećao sam se, dakle, sposobnim da vodim razgovor sa ženama m nogo bolje nego sa mu­ škarcima. Sa muškarcima se razgovor uvek pretvara u pitanja profesije. Uvek se taj razgovor završava sa eko­ nomskim pitanjim a trenutka ili sa grčkom gramatikom, u zavisnosti o d toga da li je partner trgovac ili profesor. Ali je redak slučaj, na prim er, da na terasi jednog kafea govorite o vremenu, o ljudim a k o ji prolaze, o izgledu ulice, o svim stvarima sa kojim a sam to uvek činio sa ženama i što je davalo utisak da sam jednak sa njima. I tada kad sam ja vodio razgovor, ja sam ga vodio zato što sam to hteo. S im on de Bovuar — Ali baš ta činjenica da ste V i vodili razgovor, što je inače normalno što ste to bili Vi, ne ulazi li u mahizam. Uostalom, moram reći da se u celokupnom Vašem delu, kad se ponovo pročita, nalaze tragovi mahizma i čak falokratije. S a rtr — V i malo preterujete. A li najzad hoću i da verujem da je to tako. �2ENSK0 PITANJE Sim on đe Bovuar — Ali i V i ste sami sebe osećali mahistom, zar ne? Sartr — U izvesnom smislu jesam. Pošto sam po­ stavljao odnose na ovaj ili onaj plan, ako je žena bila saglasna, naravno. Ali ja sam činio prve pokušaje a ne smatram mahizam kao nešto što dolazi od položaja muškarca. Shvatam ga kao posebnu karakteristiku m oje ličnosti. Sim on đe Bovuar — To je interesantno, je r ste V i prvi kazali da psihologija i osećajnost nije ništa drugo već interiorizacija jedne situacije. Sartr — Da. Im ao sam pred sobom opštu situaciju čoveka naše epohe u odnosu sa ženama. Ja sam je uzi­ mao za individualnu superiornost. N e treba zaboraviti, i to priznajem, da sam sebi pripisivao mnoge superior­ nosti u odnosu na svoje vršnjake i svoj pol. T o znači u odnosu na mnoge ljude. Sim on đe Bovuar — To znači da ideja superiornosti u odnosu na žene proizlazi iz toga što je V i imate u od­ nosu prema svakom. Sartr — Možda. Međutim, ona je imala nešto po­ sebno, pošto je bila vezana za osećanje. Potrebno je proučavati superiornost koja prolazi kroz osećanje. Šta znači voleti nekoga i u isto vrem e se osećati superiornim i u kojoj meri ima u tome protivurečnosti? Sim on đe Bovuar — Ono što mi se čini najintere­ santnijim u ovom svemu, to je da, mada rado govorite da ste V i isti kao ma ko drugi, V i niste osetili Vaš mahizam kao ma ko drugi. Sartr — Kao posebni mahizam jedne ličnosti. Po­ trebno je da vam kažem, da ja sebe nisam smatrao celog života da sam ma ko. To mi se desilo kad sam imao četrdeset godina i od tog momenta tako sam i pisao i tako i danas mislim. �252 Dr JOVAN ĐORĐEVIC Sim on de B ovuar — Vratim o se mahizmu k oji tre­ ba nijansirati. V i ste b ili taj k o ji m e je podsticao da pišem „Drugi p o l". I kad je knjiga bila objavljena V i ste prihvatili sve njene teze, dok mi je Kami, na pri­ m er, skoro bacio knjigu u lice. Od tog trenutka, uosta­ lom , otkrila sam mahizam jednog broja lju di za koje sam verovala da su istinski demokrati, ne samo u od­ nosu na pol već i u odnosu na celo društvo. S a rtr — Da. Odmah da istaknem da sam Vas, što se tiče naših odnosa uvek smatrao za jednaku. S im on de B ovua r — M oram reći da me V i nikad niste ugnjetavali i da nikad niste isticali svoju nad­ moć. Da bism o nijansirali Vaš mahizam, značajno je istaći da u našim odnosim a nikad nije bilo „superior­ nosti — inferiornosti" kao što to obično im aju žena i muškarac. S a rtr — U tom pogledu naučio sam i shvatio da u odnosim a između čoveka i žene ima nečeg što ukazuje na duboku jednakost dva pola. Ja ne shvatam sebe da sam superiorniji u odnosu na Vas ili da sam inteligen­ tn iji ili aktivniji, znači ja nas stavljam na isti plan. M i smo bili jednaki. Pri tom e mislim da je to pojačalo m oj mahizam, je r m i je om ogućilo da ga nađem u odnosu sa drugim ženama. Međutim, jednakost koju smo m i im ali izgleda m i da nije samo pojedinačna jednakost dva bića; ona otkriva duboku jednakost dva pola. S im on de Bovuar — V i ste, izvesno je, prihvatili Drugi pol. On vas nije uopšte izmenio, uostalorti ni m e­ ne, je r m islim da smo im ali iste stavove u tom trenutku. S a rtr — Oboje smo verovali da će socijalistička re­ volucija nužno povući i emancipaciju žene. M i smo se i zajedno razočarali, je r smo otkrili da ni u Sovjetskom Savezu, ni u čehoslovačkoj, ni u jednoj drugoj zem lji koja se naziva socijalističkom, koju poznajemo, žena �ŽENSKO PITANJE 253 nije istinski jednaka muškarcu. To me je, uostalom, i podstakao da od 1970. definitivno zauzmem feminističke stavove. Hoću da kažem, da otkrijem i priznam speci­ fičnost borbe žena. Sim on đe Bovuar — V i ste me sledili na tom putu, ali htela bih da sad istaknem i do koje mere. Šta V i sad mislite o borbi žena za svoju emancipaciju? Na primer, kako se ona usklađuje sa borbom klasa? S artr — Mislim da su to borbe različitog vida i različitog smisla koje se uvek ne ujedinjuju. Borba kla­ sa do danas se odnosila na borbu ljudi između sebe. U suštini tiče se odnosa koji se izražavaju u pogledu vlasti i ekonomije. Odnosi između žena i muškaraca su znatno drugačiji. Van sumnje je da s ekonomskog gledišta ima među ovim pojavama međusobnih im plikacija ali žena nije klasa i muškarac u odnosu na ženu nije to isto tako. Druga stvar je odnos među polovima. Prema tome, u osnovi postoje dva pravca borbe za ugnjetene: borba klasa i borba polova. Ova dva pravca, naravno, često se dodiruju i udružuju. Tako je to danas, kad se klasna borba i borba polova, po tendenciji, ujedinjuju. Ja ističem „po tendenciji" pošto principi i artikulacije nisu isti. Građanska žena i radnička žena nisu protivstavljene kao klase. Klasna podela između buržoazije i radnika tek posredno pogađa žene, tako da, na primer, često nailazimo na odnose između jedne građanke i nje­ ne kućne pomoćnice koji su nezamislivi između sopstvenika jedne fabrike ili inženjera u njoj i jednog fizičkog radnika u istoj fabrici. Sim on de Bovuar — Na koju vrstu odnosa sad mislite. Sartr — Na odnose kad građanka govori o svom mužu, o svojim odnosima sa njim i o svojoj kući, naila­ zimo često na saučesništvo između dve žene različitih �254 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ klasa. M islim da jedna građanka, osim u slučaju kad je, na prim er, rukovodilac preduzeća, ne pripada buržoazi­ ji. Ona je građanka preko svog muža. S im on de B ovuar — V i m islite na tradicionalnu buržoaziju. S a rtr — Da, u k o joj, najpre, mlada devojka živi kod svojih roditelja pod vlašću svoga oca, zatim se udaje za čoveka k o ji preuzima, m alo ih ublažujući, iste principe ko je je im ao njen otac. Ona nema prilike da se potvrdi kao pripadnik muške klase, buržoazije. U mnogim slu­ čajevim a, naravno, ona prihvata buržoaske principe. Isto tako je normalno da jedna žena buržuja ima sve osobine koje ima buržujka. Ona često, i sa većom oštrinom, iz­ ražava ista m išljenja kao njen muž. Ona podražava po­ našanje svog muža, naročito u odnosima sa „nižim a". N avedim o prim ere: Ona je dvosmislena prema svojoj kućnoj pomoćnici, ima prema njoj dvostruki stav. Po­ stoji izvesno saučesništvo pola, što predstavlja čisto ženski odnos u ime koga se gospođa poverava poverenju gospođe u određenim odnosima, a zatim, postoji vlast buržujike, odnosno gospođe, a to je vlast koju je ona stekla svojim odnosima sa mužem. S im on de Bovuar — Drugim rečima, vi prihvatate tezu izvesnih žena „Pokreta za oslobođenje žena" (M. L. F. — na francuskom) prema kojoj je buržujka to na osnovu predstavljanja. S a rtr — Izvesno je, pošto ona odnos sa ekonom­ skim i društvenim životom ima samo preko čoveka, da ga ima preko posrednika. Jedna buržujka vrlo retko ima odnos sa kapitalom. Ona je seksualno vezana sa čovekom koji ima taj odnos. S im on de Bovuar — T o je očigledno. Jer ako je buržujku izdržavao muž, i nema oca koji će je prihvatiti, u slučaju razvoda braka, primorana je da traži zaposle­ �2ENSK0 PITANJE 255 nje; vrlo često to će biti slabo plaćeno zaposlenje, koje je neće mnogo uzdići iz situacije proletera. Sartr — Sećam se odnosa m oje majke prema nov­ cu; ona je najpre dobijala novac od svoga muža, pa kao udovica od oca, zatim u novom braku, od drugog mu­ škarca, koji je izdržavao do smrti. Na kraju svog ži­ vota, ona je delimično živela od novca koji jo j je osta­ vio njen drugi muž a delimično od onog koji sam jo j ja davao. Od početka do kraja života nju su izdržavali muškarci i nije imala neposredni odnos sa kapitalom. Sim on de Bovuar — Drugim rečima, V i priznajete specifičnost borbe žena. Sartr — Potpuno. Ja ne mislim da ona proizilazi iz borbe klasa. Sim on de Bovuar — Po mom mišljenju feminizam predstavlja borbu koja se vodi izvan klasne borbe sa kojom je na izvesni način vezana. Uvek ima i drugih borbi: na primer, danas borba Bretonaca i Oksitanaca koje se ne podudaraju sa borbom klasa. Sartr — One su ipak tesno vezane. Sim on de Bovuar — Buna mladih vojnika je nešto drugo nego borba klasa. Smatram da danas ima mnogo pokreta koji su istovremeno u odnosu sa borbom klasa i koji su nezavisni, ili su u svakom slučaju nesvodljivi na tu borbu. Sartr — Potrebno je ispitati jedno za drugim. Sma­ tram da specifičnost borbe žena protiv muškaraca nije uopšte borba ugnjetenih klasa protiv ugnjetača. To je nešto drugo. Ali ostaje činjenica da je borba žena pro­ tiv muškaraca borba protiv ugnjetavanja, pošto čovek pokušava da zadrži ženu u podređenom položaju. Sim on de Bovuar — Kakav značaj pripisujete ovoj feminističkoj borbi koju priznajete kao takvu. Da li se pridržavate starog razlikovanja između primarne i se­ �256 Dr JOVAN ĐORĐEVIC kundarne protivrečnosti i smatrate li borbu žena kao sekundarnu. S a rtr — Ne, za mene je borba žena primarna. U to­ ku vekova ova se borba ispoljavala u ličnim odnosima, u svakoj porodici. Skup ovih posebnih borbi pretvara se u opštu. Ona ne obuhvata svakog. Izgleda mi da većina žena ne smatra korisnim da priđe toj borbi, da pojedi­ načne borbe uključuje u opštu borbu svih žena protiv svih muškaraca. Ova opšta borba još n ije poprim ila ovakvu širinu. S im on đe B ovuar — Im a domena u kojima, iako nisu sasvim svesne toga, žene smatraju da su posebno zainteresovane. B itka oko abortusa u početku je vođena od strane jedne grupe intelektualki. Kada smo potpi­ sale poznati m anifest od 343, nismo bile ni tada mnogo­ brojne, ali to je im alo takav od jek na sve žene, da smo konačno postigle da od vlade otrgnem o zakon o abor­ tusu, zakon k o ji n ije potpuno zadovoljavajući, ali pred­ stavlja jednu našu nesumnjivu pobedu. S a rtr — Da. A li i mnogi ljudi su bili pristalice pri­ znanja abortusa. Često muškarac plaća abortus. Muška­ rac k o ji je oženjen i k o ji ima prijateljicu, nema nikada želju da od n je dobije dete. S im on đe B ovuar — čin i m i se da ste suviše opti­ m ista u pogledu brige muškaraca za žene u drugom stanju. U m nogim slučajevima muškarac se izvlači, ne daje moralnu podršku. Bitka za abortus je ženska stvar i one su je dobile. S a rtr — Danas, u izvesnoj meri, to je tačno. Ali, uprkos svemu, skupština sastavljena od muškaraca usvo­ jila je zakon. Im a u tome jedno saučesništvo polova. S im on đe B ovuar — Pri tom e istaknimo da mnoge žene nisu potpuno svesne da su ugnjetene, i da smatraju da je prirodno što su u takvom položaju, da je prirodno �2ENSK0 PITANJE 257 što one same treba da se bave domaćim poslovima i da se staraju o deci. Sta mislite o problemu koji se postav­ lja pred ženama koje rade, na primer, u fabrici gde su eksploatisane i koje su, s druge strane, u kući eksploatisane od muža. Smatrate li da je potrebno, ili ne, otvo­ riti im oči o ovoj domaćoj eksploataciji? S artr — Izvesno. Ali, očigledno je, danas postoji raz­ lika između žene iz buržoazije i radnica. One u osnovi imaju iste interese i mogu među sobom da se kao žene shvate i povezuju. To one čine kao žene, ali isto tako one su i podeljene među sobom i to najvećim delom usled klasne podele koja protivstavlja njihove muževe, kao i time što su obe primorane da izražavaju društvene ideje svo­ jih muževa. Buržujku od radnice naročito razlikuje na­ čin života, gazdovanje u domaćinstvu i podizanje dece. To ih, u različitom stepenu, stavlja na dve strane. Sim on đe Bovuar — Da. A li žena radnica je dvostru­ ko ugnjetavana. Polazeći od tog, postavljam Vam jedno praktično pitanje. Da li je opravdano podići ženu p ro­ tiv muža, iako je on često i izgleda jedino njeno uto­ čište protiv ugnjetavanja kapitaliste? Sartr — U tome ima jedna protivrečnost. Ali ona je drukčija od onog što se obično misli. Osnovna protivreč­ nost je borba polova, a dopunska je borba klasa. U meri u kojoj žena trpi dvostruko ugnjetavanje, borba polova je prioritetna. Ali, mislim da žena rad­ nica treba da pronađe sintezu, koja je različita prema slučajevima, između radničke borbe i borbe žena, sinte­ zu u kojoj ni jedna ni druga borba neće biti potcenjene. Ne smatram da je to lako. Ali, u tom pravcu treba da se razvija napredak. Sim on đe Bovuar — Da, ali sećam se diskusije, ko­ ju smo imali posle pojave Karmicevog filma Udarac na �Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ 258 udarac.8 Prikazivanju ovog film a prisustvovao je znatan ) broj radnica i žena boraca u Pokretu žena za oslobođe­ n je (M. L. F.). Kada smo posle predstave govorili o tome da su one ugnjetene i o d strane svojih muževa, one su odlučno stavile do znanja da su one mnogo bliže mužu radniku nego ženi buržujki. S a rtr — T o m i izgleda očigledno u izvesnom smislu. Ali, osnovno je pitanje da li su problem i pred kojima stoji žena buržoazije isti ili nisu isti kao oni koji se po­ stavljaju ženama radnicama. Kao što smo već istakli, u slučaju da je napuštena od muža ili je udovica, buržujka se često spušta na nivo radnice ili sitne buržoazije, ako je posao kojim se m ora baviti da bi opstala slabo plaćen. S im on de Bovuar — Postoji uzajamnost između borbe klasa i borbe polova, naročito u slučajevima kad žene postavljaju profesionalne zahteve. Poznajem dva primera. Uzm im o slučaj štrajka u gradu TRUA od pre nekoliko godina. Radnice koje su rukovodile štrajkom izjavile su ženama borcim a pokreta za oslobođenje na otvoren i energičan način: „Sad kad sam shvatila šta znači buniti se, jasno m i je šta treba da radim kod kuće, m oj muž će m orati postati samo mali šef". Drugi pri­ m er: zaposlene žene u „N ovim galerijam a" u TION-villu su vodile vrlo težak štrajk i držale krajnje feminističke govore u kojim a su objašnjavale da su sad svesne dvo­ struke eksploatacije i da ih obe odbacuju. Znači li to, prema vašem mišljenju, da je opravdano pomoći ženama da otvore oči i kad je to po cenu stvaranja niza teškoća i trzavica za same njih. S a rtr — Očigledno. Izgleda mi da je nemoguće uki­ nuti jednu od bitnih borbi među ljudskim bićima za ■) Poznati film sa feminističkom tendencijom. �2ENSK0 PITANJE 259 jedan deo stanovništva. Pošto su žene žrtve, nužno je da toga budu svesne. Sim on đe Bovuar — Slažem se. Potrebno je da po­ stanu svesne i da nađu načine borbe i da se ne osete izolovane u svojoj borbi. A sad postavljam jedno vrlo značajno pitanje koje se raspravlja u okviru pokreta za oslobođenje žena. Ono se odnosi na postojanje veze između jednakosti i onog što se naziva otvaranje mogućnosti za unapređenje žene (prom ocija). S jedne strane, m i smo za društvo jedna­ kih u kome će biti ukinuti ne samo eksploatacija čoveka od strane čoveka već i sve hijerarhije, privilegije i tome slično. S druge strane, mi hoćemo da stičemo iste kvali­ fikacije kao muškarci, da imamo iste početne šanse, iste plate, iste mogućnosti u karijeri i u postizanju najviših stupnjeva u određenoj hijerarhiji. U tome ima izvesne protivrečnosti. Sartr — Prva je protivrečnost u tome što postoje hijerarhije. Ako pretpostavimo pokret, k oji ja želim, i koji ih, hijerarhije, ukida, protivrečnost bi prestala, tj. žene će biti tretirane isto kao muškarci. Tada će se uspostaviti duboka jednakost između muškaraca i žene u radu, i time više neće biti problema koji postavljate. Ali, uzmimo stvari kakve su danas. Danas su mu­ škarci i žene u načelu jednaki u sporednijim zanimanji­ ma i zanatima koji su malo plaćeni i ne traže mnogo pianja. Ali, postoje i dobro plaćena zanimanja koja daju i vlast onima koji ih vrše i zahtevaju od njih određeno znanje. Izgleda mi opravdano da se većina žena ujedini za postizanje apsolutne jednakosti muškarca i žene u ob­ lastima koje ne podrazumevaju hijerarhije u radu; s druge strane, u današnjem društvu, da pokažu, kroz �260 Dr JOVAN ĐORĐEVIC prim er određenog broja među njima, da su jednake mu­ škarcima i u najelitnijim zaposlenjima. Smatram, dakle, da pojedine žene, pod uslovom da pripadaju istom egalitam om i feminističkom po­ kretu, zato što to mogu, treba da idu do najviših stepena na društvenim lestvicama, da bi pokazale da nisu ni najm anje lišene inteligencije kad su u pitanju raz­ ne nauke, što inače m nogi ljudi osporavaju; i uopšte da su sposobne da vrše iste poslove i profesije kao i mu­ škarci. Prema tome, danas postoje ove dve kategorije žena i one su neophodne. Pri tom e istaknimo da je elitis­ tička kategorija delegirana u izvesnom smislu od mase žena i to u cilju da u ovom društvu, zasnovanom na elitama i nepravdi, pokažu da žene mogu biti elita kao i muškarci. T o m i izgleda nužnim da bi se jedan deo lju di razoružao u shvatanju da su žene niže u intelek­ tualnom i svakom drugom pogledu. S im on de Bovuar — Verovatno bi ih to razoružalo, ali ih to ne bi ubedilo. Oni žele da žene budu niže, je r traže za sebe najbolja mesta. Ali, da li time ne postoji rizik da ove žene služe kao alibi? N avedim o slučaj go­ spođice Šopine4) o kome postoje različite ocene u pokre­ tu za oslobođenje žena. Jedne žene su smatrale da je to uspeh za ženu, je r je ova devojka dokazala svoje sposobnosti, druge pak žene su na to odgovarale da će se time muškarci služiti kao alibijem , navodeći „V i imate iste šanse i možete, ako ste sposobne da postignete i sve ono što i mi muškarci m ožemo. Prema tome, ne ponavljajte stalno da ste održavane u podređenom položaju". Sta mislite o ovoj opasnosti? 4 Slučaj jedne mlade devojke koja je, prvi put u univerzitetskoj ) praksi Francuske, učestvovala na konkursu poznate elitističke Politehničke škole, dotle isključivo rezervisane za muškarce, jednoglasno primljena kao „prva u rangu". �2ENSK0 PITANJE 261 S artr — Mislim da ona postoji, mada je odgovor tim ljudima lak. V i ste ga dovoljno dali u posebnom bro­ ju Modernih vremena k oji je posvećen ženama. Među­ tim, opasnost i dalje postoji. Usled toga žena — alibi, o kojoj V i govorite, je dvosmislena kreacija. Ona može opravdati nejednakost i postoji u izvesnom smislu kao delegatkinja žena koje hoće jednakost. Ali, već u savremenom društvu je nemoguće zanemariti činjenicu da ima žena koje obavljaju tzv. muške poslove i profesije i u tome su vrlo uspešne. Sim on de Bovuar — Može se reći da čovek uvek za­ pada u opasnost da služi kao alibi. To se svodi na poznato „igrati nečiju igru” . N e može se ništa preduzeti a da se, na ovaj ili onaj način, ne igra za drugog. Ali, slažemo se da je korisno da žena ima najviše kva­ lifikacije. Međutim, ja razlikujem dve stvari: kvalifi­ kacije i položaj. Da li će jedna kvalifikovana žena uvek prihvatiti položaje kojim a se održavaju hijerarhije koje ona ne prihvata? Sartr — Mislim da je danas nemoguće zamisliti kva­ lifikaciju koja ne bi vodila do određenih položaja. Na tim položajima žene mogu uticati na promene. Sim on de Bovuar — Ali ima položaja koje bi, isto tako, i ljudi trebalo da odbijaju. Ako žena treba da od­ bije da bude visoki funkcioner ili ministar ma koje vla­ de, to bi trebalo da učini i muškarac. U osnovi postoje iste mogućnosti za jedne i za druge. Žena pri tom češće pada u klopku, jer njoj pripada vlast na osnovu njene kvalifikacije u sistemu u kome muškarci drže skoro celokupnu vlast. Na primer, može se očekivati da jedna žena naučnik rukovodi istraživanjem o ženskim proble­ mima, kao što su menstruacija, kontracepcija itd. Ona će vršiti te opite u okvirima k o ji su već postavljeni od strane muškarca. Mislim da je njen položaj vrlo deli­ �262 Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ katan, i neopravdano je da ona služi samo muškim in­ teresima. S a rtr — T o nas dovodi do drugog pitanja koje je isto tako predm et spora u pokretu za žensko oslobo­ đenje. Da li žene treba da odbace muški svet, ili da u njemu traže svoje m esto? Da li one treba da preuzmu sredstvo ili da ga promene? Kad to kažem mislim na nauku, jezik, umetnost. Sve vrednosti su pod pečatom muškaraca. Da li, usled toga, one treba da sve potpuno odbace i nastoje da se ponovo, iznova stvara nešto ra­ dikalno novo? Ili je potrebno prihvatiti sve vrednosti, osvojiti ih i njim a se služiti u ciljevim a feminizma? Sta o tom e mislite? Sim on de Bovuar — Vi, u stvari, postavljate drugo pitanje koje se odnosi na takozvanu ženskost („feminitude” ). Među nama niko ne prihvata ideju o ženskoj prirodi; ali da li, u kulturnom pogledu, položaj ugnje­ tavanja nije kod nje, žene, razvio izvesne nedostatke, kao i vrline po kojim a se razlikuje od muškaraca. S a rtr — Izvesno je, ali to ne znači da, u više ili m anje bliskoj budućnosti, ako feminizam pobedi, ovi principi i ove osećajnosti nužno treba da ostanu. S im on de Bovuar — Ako m i smatramo da imamo izvesne pozitivne kvalitete, zar ne bi bilo bolje uticati da ih usvoje muškarci, umesto da ih guše žene. S a rtr — Moguće je, zaista, da izvesno bolje pozna­ vanje sebe, više unutrašnje i tačnije poznavanje, pripa­ da naročito ženi, a manje čoveku. S im on de Bovuar — Kad ste istakli da više volite da posećujete žene nego muškarce, nije li to zbog toga što one, usled ugnjetavanja kojem su podređene, izbegavaju izvesne muške nedostatke. Često ste govo­ rili da su one manje „kom ične" od muškaraca. �ŽENSKO PITANJE 263 Sartr — Izvesno je da ugnjetavanje znači i u ovom pogledu mnogo. Tim e što sam istakao da su manje „kom ične" nego muškarci, to je zato što on, ikad po­ stoji kao srednji čovek, nailazi na spoljne okolnosti koje ga čine baš komičnim. Na primer, kada sam napred pripisao svoj mahizam jednom svom ličnom svoj­ stvu, a ne u-ticaju društvenog sveta na mene, bio sam komičan. Sim on đe Bovuar — Hoćete time da kažete da je čovek biće koje se lakše vara. Sartr — Lakše je prevareno i lakše komično. Muš­ ko društvo je komično društvo. Sim on đe Bovuar — Uprošćeno rečeno, to je usled toga što svaki muškarac igra uloge i potpuno je ukrućen u tim ulogama. Sartr — Da. Žena, kao potčinjeno i iskorišćavano biće, u izvesnom smislu je slobodnija od muškarca. Ona ima manje obaveznih pravila prema k ojim a se po­ naša. Ona je sposobna i da ih ne poštuje. Sim on đe Bovuar — To znači da vi podržavate borbu žene. Sartr — U svakom slučaju. Isto tako smatram normalnim što fem inistkinje nisu uvek saglasne u izvesnim pitanjima i da među njim a ima trzavica, podela. To je normalno za jedniu grupu koja je na stupnju razvitka na kome smo danas. Smatram, isto tako, da žene u svom pokretu nemaju masovnu osnovu. N jihov je zadatak, čini mi se, da je osvoje. Pod ovim uslovom, feministička borba bi mogla da uzdrma društvo koje će se i potpuno razdrmati; pod uslovom, isto tako da se borba žena udruži sa borbom klasa. ��B IB L IO G R A F IJ A O Ž E N S K O M P IT A N J U 1 ) 1. ANTOLOGIJE Adams Elise and Mary Louise Briscoe (eds.), Up Against the Wall M other. . . , On Women's Liberation, Beverly Hills, Cal., Glencoe Press, 1971. Belkin Madeline, Liberation Now! New York, Dell, 1971. Cade Toni (ed.), The Black Woman, New York, Signet, 1970. Come Out! Selections from the Radical Gay Liberation Newpaper, New Yoric, Thimes Change Press, 1971. Communistes et la condition de la femme, Paris, Ed. Sociales, 1975. Cooke Joanne, Charlotte Buch-Weeks, and Robin Morgan (eds.) The New Women, New York, Fawcett, 1971. Femme du X X Steele. Paris, Ed. P.U.F., 1965. Fuchs Cynthia and Wiliam J. Goode (ed.) The Other Half: Roads to Women's Englewood Cliffs, N. Y., Prentice-hall, Spectrum Books, 1971. Garskof Michele Hoffnung (ed.), Role Women Play, Rea­ dings Toward Women's Liberation, Belmont, Cal., Brookd/Cole, 1971. Gomick Vivian and Barbara Moran (eds.), Woman in Sexist Society; Studies in Power and Powerlessness, New York, Basic Books, 1971. Kraditor Aileen (ed.), Up From the Pedestal: Selected Do­ cuments from the History of American Feminism, Chi­ cago, Quadrangle, 1968. •) Odabrana a ne potpuna; ova druga je izuzetna (osim za literaturu na engleskom jeziku u radovima: L. Cicler, Woman i A. Bibliography; R. Morgan, Sisterhood is Powerful. �266 BIBLIOGRAFIJA Morgan Robin (ed .)f Sisterhood is Powerful: An Anthology of Writings from the Women’s Liberation Movement, New York, Vintage, 1970. O'Neill William L. (ed.), The Woman's Movement: Feminism in the United States and England, New York, Barnes and Noble, 1969. Robins Joan (ed.), Handbook of Women’s Liberation, Cal., Now Library Press, 1971. Rossi Alice (ed.), John Stuart M ill ad Harriet Taylor Mill, Essays on Sex Equality (with long introductory essay by Rossi), Chicago, University of Chicago Press, 1971. Roszak Betty and Theodore (eds.), MasculinefFeminine, New York, Harper Colophon, 1970. Salper R., Female Liberation, N. Y., Ed. A. Knopf, 1971. Scott. Anne Firor (ed.), The American Woman: Who Was She? Englewood Cliffs, N. J., Prentice-Hall, Spectrum Books, 1971. Shulman Alix (ed.) The Traffic in Women and Other Essays on Feminisam by Emma Goldman, New York, Times Change Press, 1971. Stambler Sookie (ed.), Women’s Liberation: Blueprint for the Future, New York, Ace Books, 1970. Tanner Leslie B. (ed.). Voices from Women’s Liberation, New York, Signet Books, 1970. Thomson Mary Lou (ed.), Voices of the New Feminism, Bo­ ston, Beacon, Press, 1970. 2. KNJIGE O OPSTIM PITANJIMA ŽENA Allen Pamela, Free Space: A Perspective on the Small Group in Women's Liberation, New York, Times Change. Albala Lebbl P., Razvoj univerzitetskog obrazovanja naših žena, Beograd, 1930. Alzon Cl., La Femme potche et la femme boniche, Paris, Ed. Maspero, 1974. Baby I., Un monde meilleur, Paris, Maspero, 1964. Bardwick Judith, Psychology of Women, A Study o f BioCultural Conflicts, New York, Harper and Row, 1971. Bebel A., Žena i socijalizam, Beograd, Rad, 1964. Bird Caroline, Born Female: The High Cost of Keeping Wo­ men Down, New York, McKay, 1968. Campe de Alange, Habla la mujer, Madrid, Edicusa, 1967. �BIBLIOGRAFIJA 267 Capmamy Maria, La dona a Catalunya, Barcelona, Editorial 62, 1966. Chombart de M. J. et Lauwe P., La Femme dans la Societe, Paris, Ed. CNRS, 1971. Cotti, La femme an seuil de Van 200, Paris Ed. Casterman, 1974. Colon Clara, Enter Fighting, Today’s Woman, A Marxist-Leninst View, New York, New Outlook Publishers, 1970. Cudlipp Edythe, Understanding Women’s Liberation, New York, Paperback, 1971. (This is written from the point of view of the mass media and shows precisely that Cudlipp does not understand Women’s Liberation.) Discrimination Against Women. 2 vols. Svedočenja pred Odborom Kongresa SAD o položaju žena u oblasti obra­ zovanja i rada. Ellis Julie, Revolt of the Second Sex, New York, Lancer Books, 1971. Engels Fridrih, Poreklo porodice privatne svojine i države, Beograd, Kultura, 1961; Položaj radničke klase u Engle­ skoj, Beograd, Kultura, 1961. Ep9tein Cynthia Fuchs, Woman's Place: Options and Limits in Professional Careers, Berkeley, University of Cali­ fornia Press, 1970. Figes Eva, Patriarchal Attitudes: The Case for Women in Revolt, New York: Fawcett, 1971. Firestone Shulamith, The Dialectic of Sex: The Case for a Feminist Revolution, New York, Morrow, 1970. Flexner Eleanor, Centry of Struggle, Cambridge, Mass, Harvard University Press, 1959. Gallion Jane, Woman as Nigger, Canoga Park, Cal. Weiss, Day and Lord, 1970 Greer G., La femme envique, Paris, (francuski prevod) Ed. Laffont, 1971. Komisar Lucy, The New Feminism, New York, Franklin Watts, 1971. Kraditor Aileen, Ideas of the Woman Suffrage Movement, 1890—1920, New York, Columbia University Press, 1965. Lafargue P., La question de la femme, Paris, Ed. L'Oeuvre novelle, 1904. Lenjin, Dela, tom X X III—XXIV, Moskva, 1947. Lemer Gerda, The Woman in American History, New York, Addison-Wesley, 1971. �268 BIBLIOGRAFIJA Marks Karl, Sveta porodica, Beograd, Kultura, 1964; Ekonomsko-filozofski rukopisi, Rani radovi, Zagreb Napri­ jed, 1961. Marks K. Engels F., Nemačka ideologija, Beograd, Kul­ tura, 1964. Michel A., Sociologie de la famille, Paris, Ed. Mouiton, 1970. Millet Kate, Sexual Politics, New York, Doubleday, 1970. Moody Anne, Coming of Age in Mississippi, New York, Dell, 1970. Negrin Su. A., Graphic Notebook on Feminism, New York, Times Change Plress, 1971. O'Neill, William L., Divorce in the Progressive Era, New Haven, Yale University Press, 1967. Everyone Was Brave: The Rise and Fall of Feminism in America, Chicago, Quadrangle, 1969. Reead Evelyn, Problems of Women’s Liberation, New York, Pathfinder Press, 1971. Reeves Nancy, Womankind — Beyond the Stereotypes, New York, 1971. Reich, La Revolution Sexuelle, Paris, Ed. 10/18, 1970. Rocheblave Speodć, Les roles masculins et feminis, Paris, Ed. P.U.F., 1964. Schudler Diane, and Florynce Kennedy, Abortion Rap, New York, McGraw-Hill, 1971. Scott Anne, The Southern Lady: From Pedestal to Politics, Chicago, University o f Chicago Press, 1971. Schowalter Elaine, Women’s Liberation: A Sourcebook of Feminism and Literature, New York, Harcourt Brace Jovanovich, 1971. Sinclair Andrew, The Emancipation of the American Woman, New York, Harper Colophon, 1965. Solanis Valerie, SCUM Manifesto, New York, Olympia Press, 1969. Strauss L6vi, Les structures ilimentaires de la parentć, Paris, Morton, 1967. Suelzle Marijean, What Every Woman Should Know About the Women’s Liberation Movement, Cal., Amazon Gra­ phics, 1971. Sulleroz, La vie des femmes, Paris, Ed. Gonthier. 1965. La femme dans la socićti modeme, Paris, Ed. Gonthier, 1974. Demain les femmes, Paris, Ed. Laffont, 1965. Vallabr6que C., La Condition masculinb, Paris, Payol, 1968. �BIBLIOGRAFIJA 269 Ware Cellestine, Woman Power, The Movement for Women's Liberation, New York, Tower Books, 1970. Wilson J., Logic and Sexual morality, London, Piuguin Book, 1965. 3. ČASOPISI*) Socialist Woman, 21 Watcombe Cirous, Carrington, Not­ tingham, England. Cuadernos pera el Dialogo (Specijalni broj posvećen ženi u Španiji, Madrid 1, Spain (Decemner 1965). Choisir, Ed. Les femmes, Paris. Espirit, Paris, Mart 1961 (broj o ženi). Les femps modernes, posebni broj Les femmes s’entčtent, Paris, mart, 1975. Partisans, Paris, 1971 (posvećeni ženama). Quarto Mondo (Organo del Fronte Italiano di Liberazione Femminile), Piazza SS Apostoli 49, Rome, Italy. *) Pored povremenih publikacija isključivo posvećenih ženskom pita­ nju, ili časopisa koji su tome posvetili posebne Brojeve, broj povremenih publikacija o ženi je znatno veći ako se uzmu u obzir razni časopisi i bilteni pokreta za oslobođenje žena (naročito u SAD); znatan je i broj članaka o ženskom pitanju koje u toku poslednjih godina objavljuju časopisi od književnih i opšte-kulturnih do socioloških i filozofskih. ��RE G ISTA R POJMOVA, IM E N A I NASLO VA Aparthejd, — 236, 242 Atinska demokratija, — 249 Avangarda, — 192 Adam, — 49 Aragon, — 43 Aristofan, — 35 Avgustin, — 49 .Antidiring”, — 129 .Arhaično društvo” , — 91 Bespravnost, — 151 Biologizam, — 49, 51, 69 Birokratija, — 20 Bog, — 38, 64 Borac, — 14 Borba grupa, — 72 Borba klasa, — 69, 74, 253, 263 Borba polova, — 69, 71, 72, 73, 212, 253, 257 Borba žena, — 253, 255 Brak, — 26, 138, 139, 168, 177, 197 Buržoazija, — 129 Bebel A., — 9, 10, 35, 63, 66, 67, 98, 105, 110, 120, 176, 190, 191, 202, 204 Bekon, — 191 Bems Meri, — 83 Blekston, — 229 Bovuar de Simon, — 10, 54 248 Breton A., — 52 Broz Josip Tito, — 239 Car, — 64 Givilizatija, — 78 Crkva, — 27 Cetkin K., — 9, 65, 149, 172 čovek, — 20, 28, 59, 60, 67, 77, 94, 96, 101, 154, 161, 186, 195, 199, 201, 205, 217, 254, 263 Darvinizam, — 69, 204. Deca, — 95, 105, 109, 126, 131, 163, 202 Degradacija, — 230 Demokratija, — 151, 153 Demokratska prava, — 150 Despotizam, — 227 Devojka, — 21 Diskriminacija žena, — 25, 233 Dogmatizam, — 68 Domaćica, 109, 161, 164 Domaćinstvo, — 26, 74 Dominacija, — 25, 27, 236 �272 REGISTAR Dostojanstvo, — 24, 234 Feminizam, — 68, 78, 262 Društvena grupa, — 25, 67 Frojdo-marksizam, — 70, 71, Društvene klase, — 26 76 Društveni progres, 233 Fojerbah, — 247 Društveni sistem, — 26 Folkner, — 35 Društvo, — 55, 85, 93, 111,Frojd, 19, 50, 51, 77, 176 186, 190, 209, 244 Furije, — 12, 58, 60, 68, 81, Država, — 207, 208, 237 129 Darvin, — 92, 206 Dekart, — 119 Demosten, — 197 Gospodar, — 30, 72, 231 Don Žuan, — 37, 38 Godina žena, — 8, 18, 40, 235 Dostojevski, — 38 Građanin, — 233 Deklaracija o nezavisnosti, Građanska prava, — 212, — od 1776., — 223 227 Deklaracija o osećanjima, Ged 2., — 9, 63,160 — 224 Gete J. W., — 45 Deklaracija o pravima čove- Goldman Ema, — 85 ka i građanina, — od 1789 Gramši, — 63 — 223 Deklaracija o ravnopravnosti žena od 1975., — 234 Heterizam, — 139 „Dela”, (Lenjin), — 126, 145, Hijerarhija, — 21, 52, 259, 148, 153, 155, 159 261 Humanizam, — 121 Hegel, — 58 Eksploatacija, - 26, 66, 75, Heraklit, - 41 83, 128, 259 Emancipacija, — 6, 24, 42, Inferiornost, — 66, 79 57, 86, 118, 129 Institucije, — 69, 93 Emancipacija žena, — 67, Intemacionala, — 173 129, 161 „Idiot”, (Dostojevski), 38 Etatizam, — 88 „Izabrana dela”, (Marks), — Etnocentrizam, — 47 150, 151, 153, 157 Engels F., 6, 7, 9, 10, 35, 43, 49, 53, 57, 58, 61, 62, 64, 65, 67, 81, 82, 87, 90, 91, 92, 95, Javna žena, — 62 98, 104, 105, 110, 120 122, Javni život, — 153, 155 129, 182 Jednakost, — 79, 85, 154, 155, Eveling E., — 9, 11, 190 259, 261 Evžen Sije, — 62 Jednakost polova, — 211 Falokratizam, — 47, 88 Jednakost za žene, — 151 �REGISTAR Kapitalizam, — 66, 88, 150, 151, 166, 209 Kazuistika, — 132 Klasa, — 23, 212, 143 Klasna borba, — 71, 72, 73 Klasna podela, — 257 Klasna struktura, — 26 Klasni odnosi, — 74 Komunizam, — 61, 81, 84, 87, 93, 171, 183 Komunističko društvo, — 143 Kultura, — 11, 75 Kućna robinja, — 156 Kami, — 252 Kant, — 50, 70, 195 Kaucbi L., — 9, 11, 63, 214 Kolontaj A. M., — 89, 98 Kovalevski M., — 132 Krupskaja, — 89 „Kapital", (Marks), — 100, 127, 128 „Komunistički manifest", — 61, 97 Lafarg Laura, — 9, 11, 66, 218 Lafarg P., — 9, 11, 35, 63, 119, 163 Lenjin, — 6, 7, 9, 10, 12, 35, 49, 63, 64, 65, 67, 87, 98, 104, 110, 122, 145, 172, 174, 177 Leo Žogiš, — 173 Ličkus, — 146 Luksemburg Roza, — 63, 73 „La femme el son droit an travail" (članak), — 162 273 „La question de la femme" (članak), — 166 ,,Le principes du Commu nisme" — 61, 144 Ljubav, — 19, 28, 56, 65, 83, 84, 100, 208, 209, 246 Ljubavnica, — 1 1 6 Ljudi, — 186, 204, 218 Ljudska ličnost, — 234, 240 Ljudska priroda, — 59, 125 Ljudski odnosi, 28, 37, 122 Ljudski rod, — 157, 226 Ljudsko biće, — 6, 19, 29, 49, 61, 63, 65, 66, 79, 87, 90, 121, 162, 168, 237 Ljudsko pravo, — 16, 223, 225, 234, 243 Marksizam, — 6, 11, 20, 48, 72, 81, 95, 118, 120, 122, 182 Matrijarhat, — 90, 130, 131, 137, 179 Materijalna bezbednost, — 228 Mazohizam, — 47, 54, 251, 252 Mir, — 243 Moć, — 141 Moral, — 8, 59 Monogamija, — 133, 134, 135, 208, 209 Monogamska porodica, — 133, 135 Muška čast, — 21 Muškarac, — 14, 16, 21, 27, 44, 51, 60, 65, 69, 88, 96, 104 114, 125, 131, 199, 208, 230, 234, 238, 242, 249, 250, 256, 259 Muško pravo, — 22 �274 Muž, — 21, 23, 38, 64,133, 162, 168, 196, 197, 209 Makdjaveli, — 119 Mao Ce Tung, — 63 Mario, — 54 Marković S., — 9, 186 Marks, — 6, 7, 9, 10, 12, 18, 25, 29, 35, 46, 48, 49, 55, 67, 81, 82, 84, 86, 91, 95, 98, 100, 104, 105, 122, 125, 132, 137, 246 Marks Djeni, — 82 Marks — Eveling Eleonora, — 9, 11, 66, 89, 190, 212 Med, — 52 Mil. S. Dž., — 52, 188, 189, 199 Miša R., — 38 Miškin, — 38 Molijer, — 37 Morgan Luis, — 91, 135. Nacija, — 69 Nacionalno blagostanje, — 239 Nacionalno oslobođenje, — 242 Nacionalno pitanje — 8 Nacionalna ravnopravnost, — 151 Naturalizam, — 52 Neomaltuzijanizam, — 146 Nepravda, — 19 Napoleon, — 50 Niče, — 50, 58 „Napredak saznanja", — 191 „Nemačka ideologija", — 62, 95 Obrazovanje, — 114, 125, 238 Oktobarska revolucija, — 64, 98 REGISTAR Omladina, — 24, 181 Omladinski pokret, — 180 Organizacija ujedinjenih na­ cija, — 12, 14, 231, 232, 241 Oslobodilački pokret, — 24. 225 Oslobođenje, — 29, 77, 83, 258 Oslobođenje žena, — 11, 12, 20, 55, 68, 70, 118, 156, 157, 259 Oslobođenje ženskinja, — 185 Otac, — 22, 38, 64, 162, 254 Otuđenje, — 25, 60 Ogist Kont, — 165, Oskar Vajld, — 44 Ovidije, 247 Par, — 29, 86 Patrijarhat, — 23, 130 Pesimizam, — 19 Pitanje žene, — 164 Platonizam, — 103 Podređenost, — 73 „Pojas nevinosti”, — 23 Pokret mladih, — 179 Pokret žena, — 258 Poligamija, — 208 Politička prava, — 211 Politički pokret, — 32, 77 Politika, — 8, 119 Polna ljubav, — 139 Položaj žena, — 232 Ponižavanje, — 19, 73 Porodica — 67, 74, 90, 93, 95, 96, 98,101,114,126,128,130, 134, 143, 152, 168, 177, 186, 238 Poštena žena, 62 Pragmatizam, — 27 �276 REGISTAR Socijalističko društvo, 18, 81, Vladajuća klasa, — 135, 145 Vlast, — 21, 93 Vilar, — 52 Vinterštajn, — 49 Volkonraf Meri, — 67 Vovnarg, — 48 102 Socijalizam, — 11, 17, 20, 24, 58, 67, 103, 115, 192, 207 Sociocentrizam, — 47 Solidarnost, — 220 Sreća, — 227 Sredstva za proizvodnju, — 90, 161, 206 Stanovništvo, — 229 Superiornost, — 25, 93, 251 Svest, — 20, 63, 95 Svojina, — 93, 235, 248 Sartr, — 10, 31, 54, 248 Solomon, — 178 Sorokin, — 145 Sv. Pavle, — 49 „Sabrani spasi”, — 189 „Sveta porodica” , — 97 „Socijalizam i žene” , — 10, 186 Zahvalnost, — 54, 55 Zajednička svojina, — 61, 243 Zajednica žena, — 144, 186 Zakon, — 230, 256 Zakonodavstvo, — 127 Zemlje u razvoju, — 41, 232 ,la p is i iz moje beležnice” , - 184 žena, — 13, 15, 22, 25, 28, 35, 43, 51, 60, 65, 69, 102, 110, 114, 118, 125, 139, 154, 156, Štrajk, — 258 162, 167, 193, 199, 201, 208, Sekspir, — 197, 198 209, 218, 227, 232, 237, 242, Seli, — 205 250, 259, 261 Sopenhauer, — 50 Ženski pokret, — 95 žensko pitanje, — 6, 8, 14, Tristan Flora, — 67, 68 32, 36, 56, 66, 79, 95, 117, 169, 171, 189, 191, 225 Ugnjetavanje, — 19, 24, 31, Ženskost, — 43, 44, 45, 78, 79, 66, 168, 233, 255 80, 121, 192 Upravljač, — 233 Ženstvenost, — 43, 44, 1 21 Upravljanje, 154, 232 Ženstvo, — 46, 79 Utopijski socijalizam, — 58, „Žena i socijalizam", — 35, 66, 169, 170 Uzajamnost, — 28 �il l Ged (1846— 1922) OMOGUĆITI 2E N I DA ŽIVI OD SVOGA R A D A -------------------------1 0 6 Pol Lafai-g (1842— 1911) PITANJE Ž E N E -----------------------------------------------------------------------1 3 6 A. B ebel (1840-1913) I STORIJA ŽENE JE ISTORIJA NJENOG UGNJETAVANJA POD GVOZDENOM PETOM — — — — —— — — — — ŽENSKO PITANJE JE JEDNA STRANA DRUŠTVENOG PITANJA Klara Cetkin (1857—1933) RAZGOVOR V. I. LENJINA I KLARE C E T K I N S. Marković (1846-1875) OSLOBOĐENJE ZENSKINJA _ _ _ _ _ _ — _ _ _ 17 6 18 6 19 6 11 7 15 8 II Edvard EvelLng (185il— 1898) i Eleonora Marks-Eveling (1856—1898) ŽENSKO P IT A N J E ----------------- 10 9 Eleonora Marks (1856-1898) 1 KAKO TREBA DA SE O R G A N IZU JEM O ----------------------------2 1 Lujza Kauoki (1860-1950) POZDRAV IZ E N G L E S K E -------------------------------------------------214 Laura Lafarg (1845— 1891) POZDRAV IZ FRA N C U SK E ------------------------------------------------- 218 P R I L O Z I ----------------------------------------------------------------------------------- 221 PRVA DEKLARACIJA O PRAVIMA ŽENA DONETA 1848. GODINE U SENEKA FOLSU. Uz Deklaraciju o pravima žena od 1848. — — — — — — 223 PORUKA JOSIPA BROZA TITA SVETSKOJ KONFERENCIJI MEĐU­ NARODNE GODINE Ž E N A ------------------------------------------------- 232 MEĐUNARODNA DEKLARACIJA O RAVNOPRAVNOSTI ŽENA I NJI­ HOVOM DOPRINOSU RAZVOJU I MIRU OD 1975. — --------- — 234 MARKSOVO PISMO Ž E N I ------------------- --------------------------------- 245 RAZGOVOR SIMON DE BOVUAR I ŽAN POL SARTRA O ŽENSKOM P I T A N J U ----------------------------------------------------------------------------------- 248 BIBLIOGRAFIJA O ŽENSKOM PITA N JU -------------------------------------- 265 REGISTAR IMENA, NASLOVA I POJM OVA---------------------------------271 Tiraž 3.100 primeraka ��U drugom kolu biblioteke „IDEJE" objavljeni su sjedeći naslovi: Dušan Petrović Sane »RADNIČKA KLASA, jnmKDKAT I EAMOUFR Dr Predrag Vranicki FILOZOFSKI PORTRETI* Dr Zoran Vldaković „KOVAČI LA2NOG PROGUSA” Dr Milan Matlć „POLITIČKO PRRDSTATLJAIUR* (Razmatranja u oblasti politička tn rijd Dr Radovan Pavlćević „DR2AVA I PO U nKA" Ernesto Ce Gevara „SOCIJALIZAM I COTEK* Biblioteka „IDEJE” (prvo kolo) dobila nom sajmu knjiga u Beogradu 1973, grada Beograda 1 Udruženja izdavača 1 sa najveći ladavafikl podu&vat gediee radnička štampa H aa Međunarod­ nagrade Skupitine knjižara Jugoslavije � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žensko pitanje - Antologija marksističkih tekstova Creator An entity primarily responsible for making the resource Jovan Đorđević Source A related resource from which the described resource is derived https://www.memoryoftheworld.org/ Publisher An entity responsible for making the resource available Novinsko preduzeće "Radnička štampa", Beograd Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1975. Rights Information about rights held in and over the resource Nepoznato Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 54-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 282 str. Jovan Đorđević marksizam žensko pitanje https://www.afzarhiv.org/files/original/d63c03a7007d077ba28481da66ae7722.pdf c4fab04b6960bc0eaa55812b1f1f4b1b PDF Text Text Čije je „žensko pitanje“? Antifašistički Front Žena unutar i izvan socijalističke transformacije društva Pitanje kojim bih volela da započnem jeste zašto bismo se bavili Antifašističkim Frontom Žena (AFŽ) danas, u ovom kontekstu i gotovo šezdeset godina nakon njegovog (samo)ukidanja? Prvo, uverenja sam da je AFŽ jedan redak primer ženske organizacije koja je počela da postoji tokom Drugog svetskog rata, a koja je nastavila da postoji i posle njega, i što je možda još važnije, posle socijalističke revolucije koja se dogodila tada na ovim prostorima. Drugo, radi se o organizaciji koja je, s jedne strane, učestvovala u izgradnji jugoslovenskog socijalističkog društva, a koja se, s druge strane, istovremeno bavila ženskom emancipacijom i oslobođenjem žena. Imajući to u vidu, verujem da bi danas istoriju AFŽ-a trebalo uzeti u obzir prvenstveno fokusirajući se na dva važna i međusobno povezana pitanja: (1) Da li je socijalistički projekat per se dovoljan za prevazilaženje patrijarhalnih odnosa i ostvarivanje ženskog oslobođenja? I, ako je odgovor na ovo negativan, (2) šta onda možemo naučiti na osnovu AFŽ iskustva i iskoristiti u današnjem kontekstu sa ciljem da razvijemo neki vid uspešnog oblika organizovanja ženske borbe? Volela bih da započnem sa kratkim pregledom istorijata AFŽ-a u cilju da stavim stvari u njihov kontekst, kao i da bi oni koji još uvek nisu dovoljno upoznati sa ovom temom dobili neki osnovni uvid u nju, pre nego što pređem na analizu istog kako bih pokušala da dam odgovore na prethodna dva pitanja. AFŽ je započeo sa svojim radom već tokom prve godine Drugog svetskog rata na Balkanu. Mnoge od njegovih članica već su bile uključene u levi aktivizam, a mnoge od njih su došle iz „Sekcije mladih“ jedne starije jugoslovenske ženske organizacije po imenu „Ženski pokret“. Važno je već na početku naglasiti da je većina njih već tada bila učlanjena u tada ilegalnu Komunističku partiju Jugoslavije. Postojala su dva važna razloga zbog kojih je oformljena druga ženska organizacija i sada ću ih samo navesti ovde. Prvo, dok je tokom tridesetih godina dvadesetog veka bilo moguće da komunistkinje rade sa i unutar ove starije, često vrlo liberalno i građanski orijentisane organizacije, ujedinjavajući se povodom borbi za žensko pravo glasa, situacija se promenila kada je postalo očigledno da je početak rata izvestan. Dok su žene iz ovog starijeg pokreta verovale da neki „veći događaji stupaju na svetsku scenu“ i da „nije pravo vreme da se postavlja žensko pitanje“, mlade aktivistkinje koje su mahom dolazile iz redova komunističke partije verovale su upravo suprotno: da žene jesu i da bi morale biti sposobne da učestvuju u ovim događajima koji će promeniti svet. Drugo, već na samom početku rata, praksa je pokazala da su u pravu: njihova uloga u ratu nije samo bila moguća, već je vrlo brzo postala nužna. U ovom tekstu, neću se fokusirati na ulogu žena u ratu, jer mi to nije tema i jer verujem da je o tome već dosta toga napisano.Volela bih samo da u tom pogledu naglasim jednu važnu poentu. Usled mnogih različitih razloga i uslova, o kojima nažalost ne mogu ovde dublje govoriti, učešće žena u ratu i njihova suštinska uloga u njemu bila je presudna za postizanje njihove jednakosti sa muškarcima, barem na nivou narodnooslobodilačke borbe. One su na jednakom nivou kao i muškarci učestvovale u borbi, bile su birale za načelnice partizanskih odbora, imale su jednako pravo glasa unutar njih, itd. �Važna stvar koju bi ovde trebalo upamtiti jeste da ova sloboda nije bila samo formalna: radilo se o stvarnoj jednakosti, koju su žene u borbi uživale svakog dana. 1 Takođe je vredno pomena da je relativno kratko pred početak Drugog svetskog rata ženska organizacija okupljena u „Sekciji mladih“ predstavljala najveći i najbrojniji politički pokret u Jugoslaviji. Kada je rat počeo, njihovi ciljevi izneti su veoma jasno: učešće u narodnooslobodilačkoj borbi, ali i, „rame uz rame“ sa tim, rad na pitanju ženskog oslobođenja. Sada ću preći na period posle završetka rata i pokušati da navedem neke bitne uloge koje su pripale organizacijama AFŽ-a. Važno je da uzmemo u obzir situaciju i kontekst u kojem se Jugoslavija nalazila u tom trenutku: rat je bio gotov i ostavio je zemlju opustošenom – nije bilo hrane, nije bilo odeće, gotovo trista hiljada dece izgubilo je barem jednog roditelja, i dakle, zemlja je morala biti izgrađena iz temelja. U toj situaciji, AFŽ preuzima ulogu javnih službi. Radilo se o dobro organizovanom, delimično centralizovanom pokretu, koji je zahvaljujući svojoj ulozi u ratu bio veoma poznat i blizak narodu, i imao moć da mobilizuje žensku populaciju u velikim brojkama. Njegovi ciljevi samo su se malo promenili u odnosu na one iz ratnog stanja. Na prvom mestu, bilo je potrebno da i žene učestvuju u izgradnji budućeg socijalističkog društva, a na drugom, iako je nova država formalno prihvatila i pravno uvela formalnu rodnu jednakost, u to vreme je prevladalo mišljenje da je ženama potrebna njihova sopstvena organizacija, koja neće biti odvojena od države, ali koja će i dalje imati određenu autonomiju u bavljenju „ženskim pitanjem“. U to vreme, žensko pitanje značilo je mnogo različitih stvari: emancipaciju, opismenjavanje, političko obrazovanje, ulazak u javnu sferu, ulazak u sferu nadničkog rada, obrazovanje u pogledu majčinstva, zdravstveno obrazovanje, i tako dalje. Žene su takođe predstavljale veliku potencijalnu radnu snagu koja je morala biti iskorišćena. Centralni komitet KPJ napisao je pismo 1945. godine u kojem se izražava podrška organizacijama i radu AFŽ-a, a gde se takođe navodi da je on integralni, ali ne i podređeni deo Narodnog Fronta, tadašnje glavne političke organizacije. Na taj način, barem neko vreme, žene su bile u mogućnosti da (p)ostanu subjekti svoje sopstvene emancipacije. Stvari su se promenile već 1950. godine. Na trećem kongresu AFŽ-a, održanom u oktobru mesecu, promenjen je njegov status: iako ostaje ženska organizacija, AFŽ-e postaje sekcija unutar Narodnog Fronta, što donosi novu podelu rada u ove dve organizacije – žene bi od sada trebalo da se bave posebno „ženskim problemima“, dok bi politički rad i rad na kulturnom uzdizanju bio prenet na organe Narodnog Fronta. Pitanje o tome da li je nužno da postoji autonomna ženska organizacija ponovo je počelo da se postavlja. Mnoštvo različitih teorija je strujalo unutar javnog mnjenja: usled promene makroekonomske politike zemlje, došlo je do mnogih „seča“, a kao posledica toga zatvarane su i ustanove za brigu o deci, mnogi ljudi su dobili otkaze, a pitanja poput „Da li bi žene uopšte trebalo da budu radnice?“, „Nije li bolje da ostanu u kućama i rade ono što im je prirodno dodeljeno da rade?“ i slično, ponovo su došla na dnevni red. Iako vođstvo partije nije bilo blisko ovim shvatanjima, u nekom trenutku je postalo očigledno da su ona počela da se šire i među drugim političarima, ali i među narodom. Istaknute članice AFŽ-a bile su takođe svesne ovih tendencija. 1952. godine, na šestom kongresu Saveza Komunista Jugoslavije, organizacije koja je zamenila komunističku partiju, vođstvo AFŽ-a je postavilo ovo pitanje i insistiralo na tome da, citiram Vidu Tomšić, zakoni „koji štite žene i 1 Ovo naravno ne znači da unutar NOB-a nisu postojali različiti otpori ženskoj jednakosti i oslobođenju. Naime, bilo bi veoma naivno misliti tako nešto – atmosfera na ovim prostorima u to vreme bila je dosta konzervativna, a patrijarhalne strukture su prožimale i partizanske odrede kao i bilo koji drugi segment društva. No, važno je primetiti da, pored velike podrške koju su žene uživale među nekim pripadnicima partizanskih odreda, one same su se na dnevnom nivou borile za svoju jednakost i unutar ratnih borbi. Verujem da ne bi bilo preambiciozno reći da je možda i taj momenat bio veoma važan za sticanje njihovog samopouzdanja i neodustajanje od borbe za ženska prava tokom ratnih godina. �garantuju im jednakost nisu dovoljni, niti bi oni mogli biti jedini uslov za realizaciju njihove stvarne jednakosti. Veoma bismo pogrešili“, tvrdila je Vida, „ako bismo poverovali da put ka punoj jednakosti žena nije prepun objektivnih i subjektivnih prepreka, počevši od opšte zaostalosti, koja je posebno raširena među seoskim ženama, kao i velikog tereta koje one imaju da nose, usled kuće i porodice, do pogrešnog shvatanja ženske pozicije“. Iako im je komunističko vođstvo – uključujući Aleksandra Rankovića i samog Tita – ponovo pružilo podršku, u godini koja će doći polako je postalo očigledno da nešto nije u redu i da stvari moraju da se promene. Čak su i statistikegovorile isto: daleko manje žena nego muškaraca je učestvovalo u političkom radu, pismenost među ženama nije rasla (iako je AFŽ učinio ogroman posao po ovom pitanju, dolazilo je sve više novih generacija mladih žena koje nikada nisu naučile da čitaju i pišu, a u nedostatku javnih škola, postalo je nemoguće da AFŽ aktivi sami obave sav taj posao), ustanove za decu su zatvarane i sa uvođenjem novih dečijih dodataka, mnoge žene su odlučile da popuste pod pritiscima, napuste svoje poslove i vrate se brizi o domaćinstvu. Uzeću u obzir samo još jednu godinu, 1953., i četvrti kongres Narodnog Fronta, koji je zasedao u januaru, a na kojem je ta organizacija promenila svoje ime u Socijalistički Savez Radnog Naroda (SSRN), kao i svoje metode rada. Pored ostalih izmena, ponovljeno je da je AFŽ zaista obavio veoma bitan posao, ali da je sada situacija promenjena i da će stvari i na tom nivou takođe morati da se menjaju. Odlučeno je da će SSRN osnovati poseban odbor koji će raditi sa ženama, a AFŽ je prihvatio svoju novu ulogu koja je bila svedena isključivo na emancipaciju seoskih žena i unapređenje zaostalih domaćinstava, dok će čitav politički, javni i kulturni rad sa ženama biti prepušten novim odborima SSRN-a. Ne zadugo potom, u septembru iste godine, AFŽ je održao sopstveni kongres na kojem je, posle duge i naporne rasprave, odlučeno da će se samoukinutu. Objašnjenje za ovu odluku glasilo je da „postojanje autonomne ženske organizacije nekako čini da izgleda kao da je žensko pitanje izolovano od društva kao celine i da to vodi separacijama unutar radničke klase“. Veoma je važno istaći da su mnoge AFŽ aktivistkinje i delegatkinje na kongresu bile veoma nezadovoljne ovom odlukom, a neke od njih su i protestovale. Kada je postalo jasno da nema vraćanja nazad, mnogi odbori su ukinuti i mnoge aktivistkinje su se pasivizirale i isključile iz političkog rada kao takvog. Međutim, to nije bila jedina reakcija: druga je došla od žena iz nižih slojeva društva, a posebno onih sa sela. One su bile veoma iziritirane i razočarane ovom odlukom i često se moglo čuti kako govore „o onim sjajnim vremenima“ kada su imale političke sekcije, analfabetske kurseve, i dr. Česte reakcije su glasile: „Muškarci imaju partiju da debatuju o politici, i imaju kafane da provode slobodno vreme, a mi sada nemamo ništa“. Sa ovim ću završiti ovaj istorijski deo teksta i preći na analizu. Koristiću se trima linijama analize, i izneti tri poente koje bih volela da istaknem s obzirom na njih. Svaka od njih predstavlja pokušaj da odgovorim na prvo i delimično na drugo pitanje koja sam postavila na početku. Treba ih uzeti provizorno i imati u vidu da bi ih dalje trebalo razvijati. Prva poenta koju bih volela da iznesem je u vezi sa određenom napetošću na koju nailazimo kada analiziramo odnos AFŽ-a kao ženske organizacije i ostalih socijalističkih organizacija. Radi se o napetosti, ili možda čak protivrečnosti, između klasnog pitanja i ženskog pitanja. Kako bih ovo objasnila i dodatno ilustrovala, iskoristiću već pomenuti dečiji dodatak kao primer. Kada je ova mera uvedena, ona je takođe bila i društveno osetljiva: bogatije porodice su dobijale manju novčanu pomoć, a siromašnije veću, shodno svojih drugim primanjima. Iz klasne perspektive, ovo ima itekako smisla. Međutim, kada ovaj fenomen sagledamo iz ženske perspektive, uviđamo da ne samo da je ta mera sama po sebi imala uticaj na to da žene odluče da se odreknu svojih poslova i vrate se kućnom radu i �radu brige i nege dece, već je to učinila u nejednakoj meri: primarno su žene iz nižih slojeva radničke klase bile te koje su donele takvu odluku, što je bilo poražavajuće ako se uzme u obzir da su upravo one te koje su istovremeno bile najisključenije iz javne sfere, među kojima je stepen nepismenosti bio najveći, koje su najmanje bile uključene u politička zbivanja, itd. Ukoliko nemamo žensku organizaciju koja bi mogla da ukaže na aspekte poput ovoga i koja bi branila neka drukčija rešenja, možda poput zahteva da se ta sredstva ulože u izgradnju više javnih vrtića i škola, imaćemo loše posledice kao što je bila ova. S druge strane, na osnovu iskustva AFŽ-a, možemo uvideti da odnos između ženske organizacije i socijalističke organizacije ne može biti odnos između partikularnog i opšteg. Kao što je, nadam se, jasno na osnovu istorijskog dela ovog teksta, jedna od glavnih problematičnih tendencija bila je fenomen „specijalizacije“, odnosno procesa u kojem je AFŽ prestao da bude ženska organizacija za socijalističku borbu i izgradnju socijalističkog društva i postao ženska organizacija za žensko pitanje. Druga poenta koju bih želela da napravim je da je od samog početka svima bilo kristalno jasno, ne samo AFŽ-u, već i vođstvu partije, da je problem koji je izazivao poteškoće na putu ka ženskom oslobođenju ležao negde drugde, a ne u oblicima organizacije AFŽ-a. Problem je bio patrijarhat, a patrijarhat nije isključivo žensko pitanje, već je u zbilji povezan sa oblikom društva kao celine. U tom smislu, ukratko bi trebalo pomenuti i nužnost istorizacije onda kada govorimo o patrijarhatu, kako ne bismo završili bilo u nekom vidu redukcionizma bilo u aistorijskom esencijalizmu. Otpor ženskom oslobođenju nije dolazio samo od žena, i nadam se da se ovo neće shvatiti esencijalistički, već prvenstveno od muškaraca, i to ne samo od tzv. običnog čoveka, već i od nekih pripadnika i nekih vođa partije (dobar primer za to bio je Milovan Đilas). AFŽ je bila ženska organizacija, čije su članice bile samo žene i čija je ciljna grupa bila isključivo ženska populacija. Izuzev različitih proklamacija i deklaracija koje su stizale od strane nekih članova vođstva partije, pogotovo Tita, na organizacijskom nivou nije postojao nikakav konkretan rad sa muškarcima po ovom pitanju. Iako su zakoni propagirali formalnu jednakost polova, praksa je pokazala da je to bilo daleko od potpune jednakosti, čak dalje i od jednakosti koju su žene stekle i za koju su uspele da se izbore tokom ratnih godina, a zahvaljujući nekim objektivnim okolnostima. Upravo je patrijarhat ono što svodi pitanje rodne jednakosti na pitanje koje se tiče ekskluzivno žena. Dakle, možda možemo zaključiti da nije dovoljno imati samo-žensku organizaciju, iako je to neophodno barem za neko vreme, već da muškarci takođe moraju biti deo ovog projekta i procesa. Potreban je organizovan konkretni terenski rad sa njima, i da se, umesto pasivnih posmatrača koji samo slušaju direktive, iako ih ne razumeju i većinski se ne slažu sa njima, učine aktivnim učesnicima, tj. aktivnim saborcima žena u ovoj borbi, koja, na kraju krajeva, nije borba samo za žensko oslobođenje, već za društvo kao celinu. Konačno, treća poenta tiče se, a takođe je u tesnoj vezi sa prve dve, pitanja nuklearne porodice. Iako su žene stekle mnoga prava u porodičnom zakonu koja nikada ranije nisu uživale, poput apsolutnog prava na razvod, prava na legalni status vanbračne dece da budu priznata, i, u sedamdesetima, pravo na abortus, nuklearna porodica kao model nikada nije dovedena u pitanja. Čak nasuprot, često je predstavljana kao dobar model koji bi samo trebalo ojačati. I ponovo, u primeru dečijeg dodatka možemo takođe da uočimo jednu drugu zanimljivu stvar: u trenutku kada je ekonomska sloboda žena trebalo da raste s obzirom na sredstva koja su dobile, ono što se u zbilji desilo je da je ona gotovo ukinuta. Zapravo, žene su vraćene na obavljanje ne-nadničnog reproduktivnog rada unutar nuklearne porodice. U pokušaju da rasvetlimo ovaj proces, nailazimo na suštinsko pitanje: zašto se, pored mnogih različitih procesa koji su mogli da započnu u ovom trenutku, nametnuo upravo proces vraćanja žena isključivuna funkciju reproduktivne radnice? �Teza koju bih ovde branila jeste da su istrajnost nuklearne porodice i ne-nadničnog ženskog kućnog rada, čak i unutar nominalno socijalističkog jugoslovenskog društva, bili posledica istorijske činjenice da se nadnični rad u svom modernom obliku mogao nametnuti kao dominantni oblik rada u Jugoslaviji tek nakon socijalističke revolucije. Pre Drugog svetskog rata, Jugoslavija je bila zaostala i pretežno poljoprivredna zemlja i postala je moderna industrijalizovana zemlja tek sa socijalizmom. To je u sebe uključivalo razvitak modernih oblika nadničnog rada, sa svi kontradikcijama koje taj proces podrazumeva, uključujući i domestikaciju radnji neophodnih za reprodukciju radne snage. Ovaj proces se naravno razlikovao od istog u kapitalističkoj modernizaciji, međutim pokazuje neke uznemirujuće sličnosti. Na osnovu iskustva AFŽ-a i rodnog pitanja uopšte u Jugoslaviji možemo naučiti da je razvoj socijalizma značio mnogo više od nacionalizacije ekonomije i stvaranja pune zaposlenosti radnika i radnica, koji su i dalje ostali nadnična radna snaga. Nadnični oblik uvek ima svoje posledice, a jedna od njih je da ponekad stavlja rodnu i klasnu emancipaciju u sukob jednu s drugom. Ove kontradikcije nisu rešene u istorijskim socijalizmima i ostaju hitan zadatak za bilo koji sličan pokušaj u budućnosti. Pored toga, da zaključim, pitanje odvajanja ženske političke organizacije takođe ostaje otvoreno. Mnogi ortodoksni marksisti i socijalisti bi insistirali da odvojene ženske organizacije služe samo tome da „razrede“ zajednički klasni interes ujedinjenog proleterijata u njegovom maršu ka slavnoj socijalističkoj budućnosti. Međutim, šta ako žensko pitanje nije samo mala smetnja u takvom slavnom maršu, već je nužni aspekt potpunog teorijskog i političkog razumevanja metoda i ciljeva same klasne emancipacije? Odvojene ženske organizacije bi u tom slučaju bile nužne u cilju da žensko pitanje ne bude automatski podvedeno pod navodno hitnije i bitnije političke ciljeve – ali nikada odvojene u smislu da se žensko pitanje razume kao potpuno nezavisno i nepovezano sa drugim problemima čije rešavanje podrazumeva jedna potpuna politička i društvena emancipacija. U tom smislu, česte tendencije tzv. nove levice da žensko pitanje vide kao još jedan od privezaka koji će nakačiti svom pokretu takođe nije zadovoljavaći put. Različitost-u-jedinstvu ženskog pitanja je politička zagonetka koja je istorijski zaustavljena ukidanjem AFŽ-a i koja još uvek ostaje da se reši. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Istraživački radovi Ostalo Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Čije je žensko pitanje - Antifašistički Front Žena unutar i izvan socijalističke transformacije društva - Andrea Jovanović Creator An entity primarily responsible for making the resource Andrea Jovanović Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost Crvena Rights Information about rights held in and over the resource Andrea Jovanović Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource BHS Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 8-IR Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 5 str. AFŽ Andrea Jovanović žensko pitanje https://www.afzarhiv.org/files/original/9b44349e0dd0a74c7fc870c0e6c6392b.pdf 6a2cae5ea77079af2f1f60cb0a3d5400 PDF Text Text IzdavaC Novinsko preduzeCe ,,RADNICKA STAMPA" Beograd, Trg Marksa i Engelsa 5/V :i< )j • Direktor :Z.IVOTA KAMPBRELIC • Glavni i odgovorni urednik CEDO MALES • TehniClti urednik Antologija marksistickih tekstova DIMITRIJE DUDV:ARSKI • Naslovna snrana STEVAN VUJKOV Priredio predgovor napisao dr Jovan flordevic • Lektor MIROSLAV NIKOLIC • - Korektor TANJA SRNIC. • Stampa ,SLOBODAN JOVIC." Beograd, Stojana ProtiCa 52 ~ radni¢ka Atampa I.:) �BIBLIOTEKA .,IDEJE" III KOLO MARKSIZAM I :ZENE Urediva.Cki odbor Dr JOVAN DORDEVIC Dr STANISLAV GROZDANIC Dr VOJISLAV STANOVCIC Promene u istorijskoj epohi uvek se mogu odrediti napretkom Zena prema slobodi". S. Fu.rie 11 ,,Stepen emancipacije Zene mote da posluZi kao merilo opSte emancipacije". K. Mwks I lzdavanje I, II i III kola biblioteke .,IDE.TE" pomogao je svojim sredstvima Fond za nauCno..istrativaCki VeCa SaveLa sind.i.kata Jugoslavije BEOGRAD, 1975. I. Nema nijednog znaeajnog .prol>Iema savremenog sveta ·koji se moZe nauCno definisati, i.dejno i politiCki re5avati bez uticaja i uloge maa-ksizma. To se u .punoj meri odnosi na rtzv. Zensko pitanje, lkoje je, ne sarmo u ovoj godini Zena vee i uopSte, od izvaocednog_ inte.resa za re.S.avanje ne samo dugo potiskivanog i ,uglavnom nedavoljno ,resenog ,pitanja yavnopravnosti drustvene situacije i ,polozaja zene vee i od neposrednog 1Jllacaja za prelazak iz relativnog varvarstva u stvaJrniju civiltizaciju koja se ocekuje u rtreeem milenijumu nase posthristovske ere. Odnos maJJksizma. prema piffinjima · polozaja i, uloge Zene uopSte, a naJroCito u socijihlistiCkom druStvu, je visedimenzionalan. U svojoj opstoj teoriji o drustvu i drustvenim preobraiajima marksizam je, u tradiciji ;, •radikalne demdkrart:ske misli i premarksistiOkog soci~ jalizma, definisao i osnovni problem zene, koja je shva- �Dr JOVAN 6 OORDEVI~ cena ikao ljudsko biee cija je emancipacija uslov i merilo drustvene i ljud&ke emancipacije. Pored toga, u radovima Marksa, Engelsa i Lenjina, kao i docnijih marksistickih teoreticara, nalazi se znacajan bo:oj ideja i stavova kojima se ne samo u istorijskom veC i u savremenom svetu definiSe ,Zensko pitmje", odnosno problemat>ka oslobodenja zena. Najzad, marksizam je teorija koja obja8njava svet da ga menjala i •t>me kao teocija predstavlja inspiraciJU i animiranost za drustvene, politicke i kulturne akcije i to za akcije kako zena kao takvih tako i svih ugnjetavanih dr.ustveni11 klasa i grupa, odnosno progresivnih i demokratskih sn,.ga sW~Temenog drustva. · To sve obja8njava sirolm i znacajnu obnovu marksizma i njegovo prihvatanje kaiko u razvijanju savremene misli o Zeni tako i u organizovanju, akcijama, i programima raznih pokreta za oslobodenje zena, na.roCito sav.remenih. Kao sto nema nauenog i modernog postavljanja problematike zooa van marksizma, tako je i pokretanje ove problematike potvrdilo njegov znaeaj i dalo mu nova osve:Zenja, uz potrebu da se i sam preispita u odnosu na savremene tel<ovine drustvenih i .prirodnih naUika i na osnovi kolektivnog i Iicnog iskustva u istoriji i u sadaSnjici Zena. 2. Ova opsta razn1atranja nalaze svoju potvrdu i u kontkretnim po javama .u ol>Iasti savremene misli i ~Iiticke pmkse. U mnogobrojnim studijama i Jmjigama posvecenim zenskom pitanju marksizam je metod analize i misljenja iii u najmanjoj meri sluiikao sistem referencija.') Nema nijedne ozbiljnije ?i t) La Femme dans la societe, ed. Centre national de la Recherche scienrtifique Paris, 1%9; Female Liberation, New Yoflk, A. Knopf, 1472; The unifinchued revolution. New American Library, 1975. 2ENSKO PITANJE 7 zbirke studija o zeni i zenskom p]tanju, :koje objavljuju velike izdavai:lke kuce u svetu iii su izdanja samih Zena i Zenslkih orgatnizacija, u kojima se ne nalaze tekstovi Marksa, Engelsa, Lenjina i drugih maa-ksista koji se odnose na zenu iii u ·kojima se tekstovi i ne komentarisu, sluzeei cesto l<ao polazna tai:lka analize i misljenja.2) · Ozbiljnost i uticaj niza grupa i organizacija, koji pripadaju sirokom pokretu iii akciji oslobodenja rena proizllazi iz Cinjenice da se oni u svoj-im programima i akcijama vezuju za ;revoluciju, socijaJizam i druge premise za Ijudsko oslobodenje l<oje su nauooo utv;dili ;prvenstveno Marks, Engels i Lenjin. Ali uprkos oZivljavanju mamksizma i njegovom aktualizovanju u studijama i a'kcijama raznih pravaca pokreta oslobodenja zena, danas jos nije objavljena antologija osnovnih mariksistiCkih tekstova o zeni i ienSkom pitanju. Odsustvo ovih tekstova utice izmedu ostaJog i na to da "" cesto ma.'ksistiCika misao 0 zeni predstavlja iii iz ,druge .ruke,, rili u krivom svetlu, bez obzira na to da Ii se to cini tendenciozno Hi iz neznanja. Odsustvo jedne ovakve antologije Cini jednu nedopustiv.u idejno-politiCku gres'ku i iutelektualnu prazruinu u socijalistickim zemljama i u onima u kojima se prihvata socijalistiCiki program iii priprema njegovo ostvarivanje, a on se JJJigde, i !}(ad se neposredno ne poziva na marksizam, l!le moZe od njega oStrije odvajati. U nizu ranijib prilika pojedini marksisti, naueoi radnici i napred, ni !judi ukazivali su, a i danas ukazuju, na potrebu da !) Marxism and the Liberation of Women, N. Y. ed. Union of Women for Liberation, 1969; Womens Liberation and Revolution, ed. .,Falling World ~ress", London, 1971; Les communistes et la condition de Ia Femme, ed. Sociales, Paris, 1975. �8 Dr JOVAN OORllEVI6: ZENSKO PITANJE ' se sredeno i autentiCno pr.irkaZu osnovni stavovi marksizma 0 zenskom pitanju, kao sto je to u neklm zemljama uCinjeno u pogledu literature, umetnosti, ikulture, nacionaJnog pita.nja, politike i morala. U Jugoslavdji je potreba za ovaikvom antologijom zapaZena i ana proizilazi iz dva osnovna zahteva sadasnjeg politickog i idejnog ,momenta": a) obnova interesa i uticaja marksizma, posle jednag perioda ,relaJtivne ravnodusnosti prema njemu; b) problematika zene je relativno odgurnuta u stranu (ne prvenstveno stoga sto je promena u stvarnom polozaju i ulozi zene zapostavljena) i pored saznanja..,da je swki korak dalje u ostvarivanju samoupravnog i, humanistiCkog, demoklratskog i civilizovanog projekta socijaLizma neodvojiv od teorije i prakse oslobodenja zene. Ovo saznanje je kritika postojeeeg stanja i •kategoriCki imperativ ostvarivanja samoupravnog socijalizma. 3. Sastavljanje i objavljivamje jedne antologije mall"iksistickih tekstova 0 zeni obuhvaceno je opstim programom biblioteke Ideje i odgovara njenoj kulturnoj i idejnoj misiji. Ova, 1975. godina, ,godina Zene" omogucila je i olaksala shvatanje i ostvarivanje ovog zadatka. Nije prvi put u istoriji marksizma da se pmblematika Zene Sltarvlja na njegove osnove, ·ali to se najCeSCe CinHo (a i dwnas cini) prigodno i improvizovano. To ne znaci da se svaka nova pu:blikacija te vrste moze lir.f; iskustava koj a proizilaze !kako iz otkrivenih slabosti tako i na osnovu pozitivnih strana prethodnih. Od tog se poslo i u sastwvljanju ove knjige. Ali, za razli!ku od poznatih i pristupaenih antologija i kolekcija mwrksistickih ideja i stavova 0 zeni, !knjiga koju predajemo nasoj javnosti polazi od arnbicije da bude viSe pregledna 9 i sistematsika i vennija -trajnosrti i aktuelnosti mar·ksis- ' tiC.k.e misli. To opet ne zmaCi da ona, u ovom svom prvom izdanju, mo.Ze biti potpuna i zavrSena,· a sasvim je izvesno da nije savtrSena. Ka.o i sva!ka teorija, ona je i istorija. Pored predgovora, ona sadrzi strukturu Cija je logika ne toliko istorijsika, koliko teorijska. Prvi deo obuhvata osnovne tekstove tvoraca marksizma i docnijih teoretiCara i pisaca \koji su Ill svom izlaganju prihvatili osnovne misli tvoraca marksizma i nastojali da lh mzvijaju, potwduju i, po potrebi, pros>ruju i aktualizuju. To nije sve sto je anariksizam dao u teoriji o Zeni i neizbeZno su izostali mnogobrojni mamksisticki pisci, pa i dakumenm, koji su se ovim problemima bavili uzgredno iii prigodno. Ovaj deo je podeljen na dva odeljka. U prvom su poznarti iii manje poznati tekstovi Marksa, Engelsa, Lenjina, z. Geda,S} P. Lafarga,4) A. Bebela, K. Cetkin, S. Markovica, E. Marks-Eveling, E. Eveling, L. Kaucki•) L. Lafarg.•) Tekstovi koje sadr:Zi ovaj odeljak preuzeti su iz srpskohrvatskog prevoda deJa Marksa i Engelsa, a ostali tekstovi su prevedeni sa originala, ruskog odnosno fran..: cuskog. U drugom odeljku se nalm;e stavovi o zeni koji razraduju i dopunjuju marksisticke misli o zeni ciji su autori Zene marksisti i to prvenstveno manje poznati tekstovi Marksovih kceri Eleonore i Laure, kao i oni ciji je autor Edvard Eveling, drug Eleonore Marks, poznati engleski radnicki i socijalisticki borac i pisac. •) za, Ged, jedan od prvih teoretifura i boraca f.rancusk.og rndniCkog pokreta. ') Pol LafaTg, muZ Marksove kCeri Laure Marks, osnirvaC franO\liSJke ll'adniCke partije i istaknuti prvobOII'ac fi"ancuskog i meelunarodnQg radD.iC- kog poloreta, pisac poznatog rada :tensk_o pitanje (1904). '. ") Lujza Kaiuoki, austrijSJka socijalistkinja, prva Zena KaTla Kauckog i dugogodiSnjeg sekretara Fridrih Engelsa. S) Laura Marks-Lafal,g, Zena P, Lafauga, aktivnl uCesnik u ra<lliiikom poktretu Fmcuske. �10 Dr JOVAN OORDEVIC: Svi tekstovi iz ovog drugog odeljka o zeni, nepoznati l>U na8oj javnosti i ovde se prvi put objavljuju na na- '! I' I sem jeziku. Uostalom, oni se tek u ovoj godini prvi put predaju siroj javno•ti, jer su dugo vremena bili zatvoreni iskljuOivo u okviru engleske, odnosno nemacke i francuske marksistic'ke i socijailisticke Uteratwe. U drugom delu se nalaze izvesni tekstovi koji imaju aktuelni znacaj i donekle prosiruju marksisticke ideje o zeni Hi uopste saznanja u njenoj istoriji iii sadasnjici.7) Otuda su oni shvaceni kao prilog, dodatak, i predstavljaju akt dzbora ad-hoc; to znaei da oni nisu jedino moguCi kao tekstovi ove vrste. Ne ulazeci ovde u pitanje da li su (i u kojoj su meri) marksisti, razgovor koji su Simon de Bovuar i Sartr vodiii o problemima .Zene izral!ava jedno stanje napredne francuske misli koja pokueee neka aktuelna pitanja i to u teznji da sluzi interesima socijalizma i stvarnoj jednaikosti i emancipaciji zene, ne samo u Francuskoj vee i uopste. Na kraju ovog priloga dwta je, manje iii vise iscrpna, bibliogmfija znaeajnih iii ·savremenih knjiga i radova posvecenih zenskom pitanju. · 4. Tekstovi Marksa, Engelsa i LenjJna su preuzeti ·iz _njihovih mdova koji su objavljeni na nasem jeziku, a IZuzetno na jeziku originala. To se odnosi i na Bebelove tekstove koji se nalaze u njegovoj Jmjizi Socijalizam i f.ene, a ·koja je objavljena na nasem jeziku 1!Mie rata; poznato je da ova knjiga u svom posleratnom izdanju ne predstavlja nov i bolji prevod u odnosu na prvo izdanje, objavljeno pre crata. U s.ravnji7 ) T!l.~o prilozi sadrle, najpr~, ptsmo J. B. Tita upuCeno Svetskoj k onferenCIJl za zped:unarodnru godinu zena (Meksiko jruni 1975) kao i tekstove ~klaraClje o~e konferencije i pr:ve dek.laracije sa prve i~torijske konferenCl)e za prava zena. ZENSKO PITANJE 11 vanju sa originalom vrSene su na pojedini,m mesHma u svim ovim tekstovima ispra1>ke, ukolrko je to bilo nuzno, radi utwdivanja arutenticnosti misli kakva je bila iz·raZena u originalu. Tekstovi Eleonore Marks, E. Evelinga, Lujze Kaucki i Lame Lafurg .su prevedeni sa francuskog jezika, na 1kome su objavljeni u novom maJiksiostiOkom CaN sopisu ,Dealictiques" (JIJ'• 8), a tekstovi P. La:fa"ga i 2:. Geda su preuzeti i prevedeni iz njihovih radova posveCenih Zeni. Antologija marksistiC:kih tekstova 1koje obuhvata ova Jmjiga delimicno je ogranicena prostorom kao i samom namenom ove knjige. Polazeci od shvatanja da oslobodenje zene moze biti sarno kolektivni akt i da bez masovnog ucestvovanja zena •i dlrugih socijalistickih ljudi i gradana taj akt nije ni moguc ni efikasan, dat je pretel!no selektivan ~bor marksistickih tekstova, i to u dva smisla: a) odnosi se samo na ne,posredno izjaSnjavanje autora o Zeni i zenskom pitanJu, i b) iz;bor se odnosi na jasne ideje i na inspirativne starvove za misao i alkciju. Nesumnjivo je da ova antologija prvenstveno moze da poslul!i "za podizanje i prosirivanje kolell'tivne i pojedinacne svesti nasih :lena o sebi, o svojim :pravi- · rna, problemima i mogucnostima. Ali ona istowemeno sadrZi i elemente za promenu d Sirenje svesti i drugog pola. Jednakost i oslobodenje zene je drustveno i opSte pitamje socijalizma. Ako nema oslobodenja ilene bez njihove svesti i akcije, sigurno je da stvarnost tog oslobodenja zavisi od svesti, ponaoonja i >kulture celokupne socijalistioke zajednice, odnosno svih njenih ak' tivnih c]anova koji prihvataju istinu maDksizma da ,· nema oslobodenja pojedinaca i pojedinacnih grupa bez �[ I I' !' 12 13 :tENSKO PITANJE Dr JOVAN DORBEVIC 1: opsteg i ljudskog osloboaenja. Osloboaenje i socijalistioloi status zene je merilo civilizacije i op§teg drustvenog osloboaenja, kao sto je isticao Marks posle Furijea, a nema tog opsteg i :kompleksnog osloboaenja bez promene Zivota, kao S.to je pevao fmnouski pesnik Rembo a potvraivao Lenjin. II .\ i :J I I I I ;J il :1 ii II II j, II II I' !' i! 1. Generalna skupstina Organizacije ujedinjenih nacija je jeciJloglasnom odlukom svojih clanova (donetom 18. decembra 1972) ;proglasila godinu 1975. "'a ~~metfuparodnu godinu Zena". Inicijativa za donoSenje ovakve odluke je potekJa od samih zena i njihcvih organizacija, a neposredno od s1lrane Meaunarodne demokratSike federncije zena. Ova odluka nije bila demonstrativna i slucajna, ni poCetak sannanja o zna.Caju Zena u d.ruS.tvu, o Cinjenici :njihove aktivne uloge i o nuinosti njihovog ~rav­ nopmvnog polozaja (sa muskarcima) i u ,svim sfemma naciona.:lnog i med:unarodnog Zivota savtremenog sveta~ Ona je znacila potvrdu duge istorije teske i slozene borbe zena, i demo:kmtskih grupa i pojedinaca, u jos nezavrSenom p.rocesu okoji se uop.Steno naziva ,.oslobodenje zene". u toku ove istorije, a posebno u penodu koji se po:klapa ,sa krajem XIX i prvom polovinom XX veka, Zene su skoro u celom svetu, ru razll:eftbm stepenu i sa vise iii manje uspeha, pokazale volju i s.posobnost za uCeS6e ,u svim sferarna naciOillalnog, drustvenog, politiOkog i Lkulturnog zivota u meauna~rodni.m zbi'Vanjima. Jedna od zakonitoslli sawemenog perioda istorije drustva jeste ,stalni porast broja zena u odnosu na broj j l mu§karaca. Od poeetka XX veka njihov broj je stalno mstao. Vee nekoHko decenija, a naroei1o darJ.as, one predstavljaju veeu polovlnu stanovni&tva i to 'radnog stanovniS.tva u svetu, a ne samo u pojedinim zemljama. Zene S:u znaCajna polovina .,radnih 1ljudi" skoro svuda u svetu, ako se shvati da Zene koje nisu ,.zaposlene" (a ~rade u ikuCi, u doma6instvu i u porodici) jesu isto tako deo aMivnog i ,radnog stanovnistva. zena je danas masovno uSia u pirOi1.vodnju; od ,fabdke i ,administracije" do zadruge i seoske privred.e. :lena je ne samo ne1i3ffierrljiva potpora veC i aktivni ucesnlk svih revo1uoija, oslobodiJa6kih ,pokreta, kao i antlfaSistiOklh otpora savremenog doba. Ona je u sredistu klasnih, naciona!n;h, dmstveno,politickih i Jmlturnih akcija i organizaoija. Ona je poznati i priznati graditelj socijalistiCkog drustva i modernizacije zema' lja u razvoju. Svoju individualnu sposobnost za izuzetni heroizam i Zrtvovanje za dtrugog (a ne samo za svog) :Zene su u toku prvog i drugog svetskog rata i posle njih pretvorHe u kolelktivni cln i u masovnu pojavu. One su se pokazale nenadmasnim, a eesto i nezamenljivim, ne sa:mo ,,fll ~radu :zJa front" veC i na sam.om frontu, kome su one dale posebnu dubinu u takozvanoj pozadini. Nenapisanu epopeju licnog junas<va, samoodricanja i samoZrtvovanja napi sale su, skoro u svim zemljama SaiVTemene epohe, pojedine Zene hero· ji, najcesce iz reda seljanki, radnica i d~rugih ,obicnih Zena". Od pocetka XX veka zena ima znacajnu i aktivnu ulogu na svetskoj, drustvenoj i politickoj pozornici, koja je pozoriSte ako je bez nje. ' Podrucje uloge i uticaja zena danas se paklapa ~ko· ro sa celom zemaljskom kuglom, a posebno obuhvata zemlje u kojima se zivot bori protiv nemastine i gladi, 1 �J- j: i r l 14 Dr JOVAN DORDEVIC u kojima postoji sukob izmedu snaga socijalizma i ,starog reZima", demokratije i reakcije7 slobode i nasilja 7 razuma i iracionalnosti, znanja i ignoratizma, izmedu humanosti i varvarstva, napretka i nazadnjaStva, mo.dernizacije i status quo-a. Iz najnovij:ih poprista ov:ih suUmba i ovih borbi za izlamk h zaostalosti i ugnjetavanja (Spanija, Portugalija, Vijetnam, Ka:mbo&a, GrCka, Laos, Angola itd.) Zene ne samo da nisu izostale vee su i na:stavile, Cesto u tezim uslovima, svoju dragocenu ulogu kako saradnika i pomagaca taka i ravnopravnog druga borcu - muskarcu. Milioni zena su doprineli da se obezbede i da se mzvijaju medu narodima i dciavama aka ne prijateljski, a 'ono sigurno snosljiviji odnosi, koji su nedovoljna (ali jos uvek realna) osnova, kao sto stoji u Rezo!u, ciji Organizacije ujedinjenih nacija, ,uspostavljanja mira .u svetu". 2. Medunauodna go dina zena daje univerzalnu dimenziju jednom procesu koji, uprkos sv-im teskoeama i zakonima, ieee naroCito posle drugog svetskog rata i koji danas obuhvata ne samo sve zemlje vee i sve vitalne sfere zivota i akcije •svake od mjih. Ali ova univer~alnost ne znaCi izjednaCenost i uniformnost. _Postavlj.anje i {['eSavanje ,Zenskog pitanja" nije u svim krajevima sveta isto, ne pokazuje iste rezilltate niti otvara istovremeno probleme. S druge strane, nije potrebno rposebno dokazivati ~edunarodna godina zena ni po v;remenu ni prema projel<!tu nije dovoljna. Ni u jednoj zemlji, ni u onim u kojima postoje najpovoljnije okolnosti za pre'Vazilazenje svih oblika otudenosti, nejednakosti i nepravde, ona ne maze sama po sebi da resi sva pi1anja koja se odnose na dugo zapostavljenu i mitologizovanu 15 ;2:ENSKO PITANJB situaciju zene .u svetu. Ali, nijedna pojedinaena zemlja ne maze ozbiljno pretendovati na to da se nalazi u stanju da sama moZe TeSHi ova pitanja, i to ·bez obzi: m na njen objektivni ,raz:vatak" i mace napredni ,sistem". Ova resenja jos manje mogu dwti deklamtivni dokumenti, pa i tzv. ,,aJkcioni programi" 1koJi su doneti u nizu zemalja sveta, a ne maze ih dati ni Medunarodna deklaracija o pravima zena (prog!asena od strane Medunarodne konferencije zena odrfane juna meseca 1975godine u Meksiku).B) Iako je opravdano biti obazriv i budan prema normativiSttiC.koin 1luzionizmu koji izaziva:ju i podr:Zavaju donosioci i izvrsioci deklarativnih akata, broj, sadciina i domasaj svih ovih deklaracija i normativnih akata programs'kog iii organizacionog karaJktera :koji ~u. ~ toku ave godim.e doneti, bili bi pre ·toga nezam~sl;v• uopSte, a naroCito u pojedinim zemljama sa vekovnH~ i opstim ugnjetavanjem zena koje se shvatalo kao pnrodno i ,normaln6". Doneti i Sire prihvaCeni od demokratskih grupa, ovi akti su oruda bo11be, a negde i ,!kamen medaS" u boroi zena za oslobodenje iii bar za promenu njihovog rpotCinjenog i ugrozenog po!ozaja u 1 <trustv.u. . Suprotno od ovoga je misljenje, lroje za&tupaJU pojedini i!'adikalni pokreti za oslobodenje zena (narocito u SAD, Fmncuskoj, Svedslkoj), po kame su progla.Senje ,medunar?dne .godine :lena" ~ sye a!k:cije_ koje se vode u tom okv.ru ,lukavost viadaJUClh 'klasa 1 drua) Na univerzalizaciju, narWto ekonqns~ po:ava Zena, posebni uticaj je imala i danas lma Mettunarodna orga.ruzaoJa :rada, a. posepno roedun!lrodne konvencije: o jednakosti nagradivanj.a; o zapoSlJaVan}u Z:ena koJe imaju porodiCne obaveze; o zaS.titi materms~: o noCnom radu ~a (Organisation intemationale du travail, Conventi~ns et Recommandatians 19119-19616, Geneve, Bureau internatiOIJAL.~ travail, 1966). ' "~v o<''~ (/ . ~ B!BlfDTF,fCJ ~. ? f SrAMP,J '" , A ~ �16 Dr JOVAN OORBEVI~ stvenih grupa" (n>Wocito mu§karaca) i da su 10 nove bizarne igracke (,gadgets") koje se nude zenama da bi i dalje ostale Hi ,lutke", iii ,sluskinje" muskaraca (prerna £rancuskim izrazima ,;Ia femme potiche et Ia fem1me bonniche"). Ovo miSljenje nije uvek i u svemu bez povoda; apsolutizovano, ono je pre izraz vevbalnog pseudoradtkalizma ikoj[ se uvek jav.lja u periodima kriza, preobraZaja i meSanja realizma i marksizma. Sve to ponovo pokre6e pitanje odnosa formalizma · i ·realizma u odnosu na !judska prava, a posebno na prava Zena. ~3. U period proglasenja i univerzalizovanja, jednako;;ti i drugih prava i Sloboda zena utisnuta je i borba zena za svoje sopstveno osloboaenje i za preuzimanje odgovomosti i odgovarajuceg mesta u drustvenoj misli i prruksi. U oblasti prava (u subjektivnom i objektivnom znacenju ovog pojma) zene su u XX veku postigle u nacelu ravnopravan status sa ostalim gradanima; one su cekale skoro dva veka da ideja jednakosti postane zaista ,;ljudsko pravo". Nije ni izvesno ni dokazano da Ce ova ,formalna prava" svuda i brro biti i stv,.rna prava koja ce u:Zivati svaka :l:ena. Meautim, potcenjivanje formaWh prava i suprotstav1janje tih prava nstvarnim pravima" je ostatak apstral<tnog (J"acionalizma i pozitivizma, koji se cesto predstavljaju kao naueni i cruk marksisticki nacin miS~ja. U istorijs!kom ·smisLu, i u s!kladu sa naukom, ne- osnovano je i neopravdano suprotstavljati formalna i stvarna prava. Sve doik prava caveka ne budu utisnuta u struMuru ct..ustva i duh ljudske zajednice, borba za pojedinacna prava podrazumeva osvajamje formalnih i stvarnih prava. StvaJ1no, tj. doZivljeno, prihvaCeno i 17 :tENSKO PITANJE ostvarivano pravo je i jedno i ·dnlgo: forunaln'? i stv~r­ no pravo. Formalna prava nisu niikakav forii_I~bzam, JeT u pravu je forma izraz, mera i gaJrantiJa ·stvarne situacije. . . . . U odreaenim uslovima dvosm1slenosti, hcemerJa, dominaoije i nemoci odreaenog drustva sve m~e P<?s; tati formalizam, rpodr=mevajuCi rtu da sve ":':"z~ b1ti izigrano, zloupotreb!jeno i u sferi manipulaCIJ". 1 pr_evare. Drustvo, koje je spremno za lborbu :pro~:IV o':ih strana dosadaSnje CivHizacije", narlazi u . form~·~ pravima sredstvo za otkJanj~j~ Iicem"':ja 1 pr~:>tivrec­ nosti svih v·rsta. To se odnos1 1 na post1gnuta 1 danas proglasena prava zene. . . Meaunaroclna godina zena ima i dru~1 dom.S_aJ, koji •sam po sebi ne mora pasti u formah~, a J?S manje u ,rekuperaciju"•) siroko produbl~eni!' 1 retkih energija mi!ionskog tkolektiva savremen1h z~a: C!n~ svojim univerzalizmom prevaziiazi dos~da~nJ1 mdiv1; dualisticki i paJrcijalni odnos prema p1tan]u prava. 1 uloge zena kao talkvih. Univerzalizam, isto ta~o,. moze postati formrulizam u savremen<?ID. sve~ k~Jl _Je podeljen u osnovnim stru~turama ~ t1;me, 1 ~. Qkvrru pojedinih nacionalmih grupa, na P?Je_dine so71JaJine grupe zena. Kao sto jedinstvo forunalnah 1 stvarmh prava zahteva borbu, i to borbu za egrulitarne i humane odnose me<tu Ijudima, tako i univerzalizam ovog borbenog pokreta zena pretpostavlja rpxomenn sveta u skladu sa ·navedenim projek1om drustva. . Taka se danas, viSe nego ·ranije i na novoj osnov1, uspostavlja organski odmos izmeau socij~a i oslobodenja zena. Jednog nema bez drugog; .1 to _pod us, !ovom da socijalizam postane rpxaiksa drustvem~>: ?dn;>sa u tkojoj se ostvaruju, prevazHaze i stailno kntiikuju 11 •) Lukavo :integrisanje u postojeCi sistem. �18 / Dr JOVAN DORDEVIC ne samo nasledeni odnosi nejednakosti veC i novi, oni lkoji ·se zasnivaju na naCelno Jednakim pravima Zena . (sa musl<arcima). . . SooijalistiOka ,misao i prak.sa moraju.. se z_asntvati na stalnom ~spitivanju, na nov1m sa:znanJIIDa 1 na sa~ mokritici. ,SocijalistiCka revolucija", pisao je Mar~~, ,razlikuje se od burzoaske po tome st~ se stain~ knt1k.uje". To se odnosi ti na sve oblasti stvaral~st~a u dr1UStvu a -time ,i na misao i praiksu oslobodenJa zena i to utoiiko vise, ukoliko u odnosu na zene postoje ~ve cesce pojave da se one idealizuju i fetisizuju (,veC!to zensko"). 4. Iza svih deklaracija, institucija, pisanja i govora koje je pokrenula ; omogucila ,JIIIeit~~~na godink zena" nalazi se jedan drustveno,pohtiCk1 1 kultur· no-momlni kompleks koji odreduje domasaj i daje smisao svim ovim a:kJtima li poduhvarti·ma. :l:ene su danas (danas ...,... lkoje moze i .t~eba da traje) jedan od osnovnih problema sve:a i ist~~i)•skog dinMD.izma koji je altemMiva uporednOJ ne~oc1 _1 blokilranosti tog sveta u celini i skoro svih nJego"!;h. -~e: !ova. Stupajuci u sve lj.udske odnose sve v~m11 1 osnovniji Cinilac i pa,rtner, one Sill pros1~~~e SVOJU u~?" gu koja se vekovima zasnivala na ·funkc1p _cprokreaCije i reprodukcije toveka i time drustva. Al~. 1 ova :~talna i uglavnom nezMD.enljiva -prirodna funkc1Ja dob1Ja da· nas novi, vise dru§tveni ,; politiOki smisao. U sklopu sveg <oga zene su pokazale, i sve vise pokazuju, ne ~amo ,svest po sebi" ifi7go i. .,sv.c:st z. a, sebe~'- Tf,me su . one svojom snagom, volJom 1 aktivnoscu pocele d~ menjaju sliku <radicionalnog sve1la i da postaju nov1 zna· Cajan Cinilac sav.remene istorij~~e epohe. ..,. Tu epohu, izmecliu ostaJog, cme: a) stain;? prosJr:nje mesta i znacaja uJoge zene U prOJZVOdnJI, U drUS· k3:<'. :I ,j I I ZENSKO PITANJE r 19 tvenom radu i u svim sfeJJallla javnog zivota !judi; b) stioanje svesti Zene o njenim pravima i odgovomosti· ma; c) odbacivanje ropstva, tj. odbacivanje svih oblika ugnjetavanja, poniZavanja i nepravde u odnosima medu ljudima, a pre svega u odnosu na same zene; d) skidanje vekoWlih taJbua i zl>brana, narobto brisanje iz mentaliteta same .Zene principa kirivice i srama u odnosu na njen liCni Zivot, a pre svega na odnos izmedu zene i muSk~ca i(ili seksualna revolucija u njenom ·kulturnom i momlnom znacenju koje se suproostavlja njenoj divljoj i pornogralfskoj primeni ·koja se i da,nas komercijalizuje i zloupotrebljava); e) os!obodenje i sukobljavanje traznih potlacenih manjina i margtnaJnih grupa; oslobodenje koje nikad nema kraja; f) isticanje Jjudskih potreba, zclja i uopste prirodnih i potiskiva· nih pulsacija ,Jjudskog tela kao kategoricnog impera· tiva individualnog i dru§tvenog zivota nasupmt odr· zavanju frustracija i 'kompleksa kao ,;faJtalnosti" Ijud· skog bica; g) nova uloga i znaeaj Ijubavi u njenom totalnom, tj. u njenom lbioloskom, socijalnom i moralnom 21naCenju, uz Sirenje svesti o znaCaju ljudske meduzavisnosti, solidarnosti, bratstva i ,sestrinstva" .kao derivata ,te ljubavi i to u jednom svetu koji Zivi •sve viSe u ~mrZnji, 2!avisti i ljubomori, pretvarajiUCi Zenu u veCiti mit i fetis starih i obnovljenih robno-noveanih odnosa; h) prodiranje nauke i naucnih istina u s¥est najsirih n~odnlh masa; popularisanje Fmjda i ,psi· hoanl>lize i seksualne psihologije, uz ostv~ivanje njihove o~biljne naucne <loritike; i) sirenje i produbljivanje irevolucionarnog optimizma i oslobodilaCkog romantizma l utopizma u odnosu na ljudsko bice i njegove poznate i prikriiVene ·moguCnos1ti, nasuprot pe-·· simizmu nemoenih klasa, d<Jkadentnosti <kultumih ,eli· ta", hriSCanskom asketizmu i laZnom momlizatorstvu ' �20 / Dr JOVAN DORDEVIC drustvenoprivilegisanih, i po pravilu, muskih grupa i pirokratije kao njihovih savremenih obliJoa; j) utica;i socijalistickih zemalja, sa njihovim postojecim razllkama !i nedovrsenostima u stavovima i resenjima drustvenih i ljudskih dHema, gde dolazi do i>Jrataja naroCito .relattivna zatvorenost u pravcima i idejama za re~ savamje situacije Zene i u samom socij-alizmu; k) sirenje i prihvatanje marksizma kao nauke i saedstva za akciju, uz uporedno njegovo vitalh:ovanje, osvetljen? na osnovu novih rezultata iklasne boi'be i nezadovolJ· ne, uznemirene, dspitivaCke j :istraZivaCke misli .savremenog ooveka, podrazumevajuCi tu i praksu borbe zena za oslobodenje i rezult!llte njdhove misli koja se ne -~aljuje od mOJrksizma, vee u njemu se aktualizuje i produiuje; 1) poeetaik procesa vraeanja ljudskog otudenja na osnovi postepenog prewaziiaZenja otudenog ·rada u skladu sa razv>tkom nauke i tehnologije, uspostavljauja samoupravljanja u proizvodntm i dru~­ tverto-potitickim odnosima, .uz njihova opste humaruzovanje i demokratizovanje, Upl'kos pritisdma iklasa, grupa i ideologija koje i da!je nameeu drustveni status quo zasnovan na otudenom mdu i ugnjetavanju ljudske lienos-ti, a time i Jh'lnosti zene. . Ova epoha objektivno .predstavlja pocetOJk i nastavljanje jedne nove faze u ,promociji" i os1obodenju zene, odnosno u potvrdi !i iNIZVi1lku njene uloge i znacaja u savremenom i buducem ·dlustvu i za njega. Ta A'va faza je neodvojiva od podizanja i sirenj': svesti :lena o njihovoj ulozi i identitetu. Sve to dovod1 do zakljucka da je ova faza sve vise .projekcija i delo s:'mih Zena, ttko1ilro su one istovrerneno svesne da .Je ona uslovlj-ena o.pstlm promenama u drustvenim i .poHtiCkim, ikulturnim i moralnim odoosima; i da je nodzvonilo" laznoj svesti, koja j•e hila (i jos uvek jeste) ne :ZENSKO PITANJE 21 samo podrS.ka zatvoreni'm dru§tvenim sdstemima zasnovanim na hijerarhijama, vladanju jednih ljudi od strane drugih, vee i pothranjivac mentaliteta stral1a i samQPOtcinjavanja, krivice i okuHizma u odnosu na ljudski zivot i posebno na situaciju i snclbinu zene. 5. U OVOID pogledu, odnos izmeau zene (pO pravi]u udate iz sirromaSnijih slojeva) i muSkarca (.po pravilu pijanice i .£rustrkamog nasi!nika) niJe se mnogo rr~­ menio od srednjeg veka do danas. U odredbi obiCaJ· nog prava u Brizu (XIV vek) je n.ormirano: ,1Mu:l moz: da tuce i Irani svoju zenu, da je reze od gore do dole 1 da grej'e noge .u 'll!jenoj lkrvi. On ne Cini nikakvo kaznjivo delo aka je poveze i ako ana nad:livi". ProvansaJsko pravo (i rnsko i ·kinesko tog doba) jos je kategoricnije kad odreduje: ,Le femo noun soun gen" (zene nisu ljudska bl6a, Ijudi). U nizu zemalja (i Evrope) muZevi, oCevi i bra:Ca imaju ,pravo na smrt" devoja'ka i zena njlhove porodice. U illjima se smatra da je izraz ,poznavanja Zene" arapska izreka: ,Tuci Zenu stalno. A:ko ti ne 2lnaS za:Sto, ona ~to zna". U nekim zemljama za .ubistvo zene zbog ,,neverstva" .(i zamiS!jenog) muZ se oslobada, ali i nedavno doneti zakoni (u ItaJiji) predvidaju m8Jle ikazne za ovakvo ubistvo. Ovaj oblik varvarstva jos uvek se obavija jednom ideologijom u kojoj se spajaju elementi prava svojine, ,muSke Casti" i vlasti, i praCen je ravnoduSnoSC.u · (drugih i drustva), tr.pljenjem (zene) i gospodarskom agresivnoseu i cinizmom (muskarca). Ovi drustveni oblici nejednakosti izmedu zene i muskarca su .posledica preovladujuceg mentaliteta drustva i .polozaja zene (koja se teze oslobada, narocito zbog dece i ,onog Sto Ce se kazati"): pre svega, oni su prOizvod drustva u kome se zllavo odmZavaju odnosi nejednakosti, Tepresije, mrZnje, ·sebiCnosti i nehumanos- �22 / Dr JOVAN OORDEVIC ti. I u ovom fiziCkom odnosu izmedu muSk81I'ca i Zene uslov oslobodenja zene je radikalna promena postojeceg drustva represije svih i svakoga. Na moralno psihiCkom planu, oslobodenje coveka od paniike i straha i ovde je uslov .v,racanja sigurnosti, realizma i dostojanstva zeni. Sve dotle ostaje za mase zena B<Jbelova misao ,,Najjadniji proleter ima kod kuce nekog lko je jos jadniji od njega: zenu". 6. Zena je danas u mnogim odnosima ravnopravna: ona glasa i moZe ,biti birana, iako je izuzetno tbirana na vodece polozaje; otvorene su joj sve skole, ali ne i sve profesije; ona moze da sklapa ugovore i otvara ban· karsjd moun, i>iko je ranije morala da trafi odobrenje {qca iii muia); ona moze samostalno da otuduje svoju imovinu (kad je ima); 0111a moze biirati mesto bracnog stanovanja; ona odlucuje (a u poslednje vreme i u katolickim zemljama - ne ·svim) i o prekidu trud· noce (o pobacaju). Ona je jos uvek zarobljen]k dvostrukog radnog vremena (na radnom mestu i u kuci). U odredenim si· tuacijama ona mofe sve, ali mnoge od njih ne mogu nista kad su materijalno i por<>di0no zavisne, a na· rocito ne rmogu niSta protiv batina i grubosti (supruga i muskarca). Nekad je to bilo ,musko pravo" (trpljeno i Ca!k odobravooo), a i danas se srece ta pojava (i u ,civilizovanom svetu") koja je poslednjih meseci ove godine zena izazvala vise radoznalosti nego gnusanje i osudu. ~Pre Cetiri godine Je :Erin iPizi, majlka viSe dece, trideset dve godine stara, osnovala u jednom london· skom Jovantu ,Centar za socija1nu pomoe zenama". Od tog wemena orvoreno je ovih institucija u viSe mesta u Bngleskoj, i nedavno u Irskoj. NajveCi broj IZena koje su prosle !<Jroz ove centre iii su u njima danas (oko :tENSKO PITANJB o~novni f I t I I J 23 10 000) jesu .tucene zene; obicno zene sa decom, zene koje .su muievi ~po pmvilu) fizicki zlostavljali, nano· seCi im cesto teske udarce po svim delovima tela. Ove zene ·su tra.Zlle pomoe i utoeiSte ne samo da se Ieee od povreda vee da bi izbegle nova _i dalj_a ~u.cen~a. _Nii· hova svedoCanstva su porazna, ah ibolnl krtcr ovih zena nisu ,specijalnost" engleskih muZeva i nisu odjekiv~li u celom svetu samo u prol>losti. Za raz!lku od drugib zena, 'koje sil. 6utale i danas eute, pojedlne od njib iz lnstitucije Erin Pizi pocele su da govore.l•) One govore i za sebe i ~a ·sve tu<:ene Zene iii one .koje .neCe biti u stanju da savladajru .,muSku vlas.t" i .,silu". u ovoj godlni zena (pred ulazom covecanstva u treCi milenijum) ·Zene su tuCene, a neke od njih su razoruzane pred udardma muskarca (jaceg). Nisu ·samo proleteri koji tuku i ugnjetavaju zene (po mnogim istra.Zivanjima) oni to cine danas manje nego ranije i manje u odnosu na druge klase. To su Cinili i aristokrati,11) a danas Cine ,gazde" i ,gospoda" .1'2) U dugoj pisanoj i1i poznatoj istoriji Jjudskog drus· tva jedna ,dobra" lkazna za Zenu shvaCena je kao opravdana i nuZna; i ,niSta ruZno" da bi se ,u kuCi uspostavio mk i red". Kazma se primenjivala i skoro uvek prema zeni; zeni koja je od pojave patrijarhata smatrana kao ,mutivoda", ·nosilac skandala i greha. Takvoj krea1turi se u srednjem veku stavljao zakljucani ,)pojas nevinosti", a prema opStim shvatanjima i navikama, ne samo rblaziranih i cinika, ·danas joj pripada ,lanac oko vrata''. to) v. E. Pizev, Ne viCi .tol_iko, s~edi 6e te Cut~., knjiga koja ·se uskorci. objavljuje i na francuskom Jeziku u 1z.d. _,Femmes . . . 11) Fcrancuski pisac Kontesa de Segt'l" {S~) opiSUJ~ kako gener~. Dur<llkin ,.tuCe po s~injici" gos:podu Popovskt uz nasmeJano rndovanJe prisutnog otmenog drmstva. . . 12) Savremena humodstiCka ~ ,,porno"-literatura Je puna ~vakvili s~a. TuCi Zene je joS uvek znak Iaine snage ,jakQg pola", zadQVOlJstvo bednika i mraCnjaka. jl' -l �24 Dr JOVAN DORDEVI(j Tragedij•a bOI1be zena za oslobodenje od batina pokazuje da, i pored sv;h njenih nesumnji~h .uspeha u boDbi za jednakost i oslobodenje, ona u znatnom delu ostaje ne samo ugnj:etavana vee i poni.Zavana, ikako u svom ljudskom, moralnom tl>ko i u neposrednom fiziOkom bicu; u onom !Ito je u njoj najdragocenije i najspecificnije, u njenom telu. Bez ovog dostoj31!lstva sva prava postaju iluzorna, a bor<ba za njih besciljna. Kao i uop&te, tako je i ovde ljudsko dostojanstvo istovremeno najva'Znije pravo coveka i time .poCetak i najviSi izraz emancipacije Zena. Mnogi progresivni civilizovani !judi .u svetu na !t'eCim~Cesto vrednuju to dO.Srtojanstvo, ali •se .skoro u svim zem]Jama i sredinMIJ{ za1Varraju oCi i uSi pred kricima koji proizilaze iz bola i patnje zene. Niko nema vise pra¥a dra ravnoduSnO p;rolazi pored zatvorenih v.rata koja prigusuju krik i urlik tucene zene. Taka ponasanje nije :iz.raz ,,zaStite pr]vartnosti" i ,,nemeSanja u tude stvari", vee je primer ljudske mvnodusnosti i sebicnosti; .ko se talko ponasa gubi svoj ljuds.ki •lik i svoje dostojans-tvo. 7. Bez pojave i jacanja socijalizma, bez akcije, parola i uspeha borbe Crnaca, bez nezadovoljne i odgovorne omladine i uopste hez oslobodilackih pok.reta ugnjetavanih naroda, g.rupa i ,;manjina", i u :krajnjoj Hniji, bez potencijala i strategije ·klasne bo~be udilllZene sa barborn ·masa i naroda za novi i holji Zivot, situacija .Zena ~ ostala i dalje bez izlaza a pravci u kojima se- ti izlazi tra2:e i nalaze ostali hi blokirani i ogradeni bodljikavom zicom neznanja, nametnutog i pDihvacenog porobljavanja i potcinjavanja. To se posebno odnosi na oslohode.nje zene koja je od svih drustovenih gnupa najduze .([pela zatvorooost i vremen-ski najduze bila predmet dominacije i eksploatacije. Proces oslo- :!!:ENSKO PITANJE 25 bodenja iz ov~kvog polozaja i odnosa prolazi :kroz isto toliko duge i •teS.ke periode .kroz koje je prolazio i proces uspostavljanja zene kao objekta istorije i drus1ve.no-politi6kih, a pre svega muskih odnosa. Pxoces ,,vraCanja otudenja", isticao je Marks, ima isto t,rajanje i prolazi kroz iste ograniCenosti i dvosmislenosti, zabune i samozablude, kao i sam proces otndivanja. To je opomena ;protiv nervoze i uobraZenosti, ali ne i poruka za odlaganje i cekanje. S obzirom na sve to, medunarodni ZlnaCaj Zenskog pHanja se mora shvatiti ne samo ·Jcao ujedinjavanje svih zena 20a oslobodenje iz statnsa potCinjavanja i ponifuvanja, rvee i :kao meduSdbni odnos njihove oslobodilacke svesti i akcije i opstih drustvenih, poli1i6kih, kulturnih i moralnih poklreta za prevazilazenje diskrimi.nacije i dominacije u sa'Vremenom druStvu. Bez uzajamnosti, saradnje i koordinacije opsteg oslobodenja eoveka i specificnog oslobodenja zene, prvi pokret je ogranicen, a drugi pada u izolovanost . .Praksa hijerarhijskih odnosa medu njima {neko mora ,uvek biti glavni i centralni") slabi ih pojedinaeno i u celini. Geto je akvir za oddavanje zaostalosti i podelu druStvenih .grupa, a .u njemu i i}JOmoC:u njega ne maZe se voditi oslobodila6ka 8Jkcija ni postavljati drustvena i specifiOna sveSit IZena, a joS II11anje se ona moZe razvijati i akotivi-rati. Oslobodena izolacije i svesna svoje osobenosti, sposobna da je manifestuje u 'Svojoj i u opstoj oslobodilaCkoj akciji i misli, zena je danas znacajan, iako ne iskljuCivi kvasac revolucionarne atmosfere, ·kao sto je njen rpolozaj merilo iskrenosti sn:>ga koje hoce da menjaju drustvo. Dubljih i stvarnijih drustve, nih promena Jiema alko se ne odnose na sve i svakoga~ jer inaCe revolucionarna misao postaje apstralli:cija~ a �26 Dr JOVAN OORDEVIC akcija :lcretanje u Iorugu koji obeleiavaju proslost i zaDstaiost. 8. Ne postoji identicnost izmedu zenii i i.ene, kao Sto nema :Unifornmosti u poloZaju Zena ni u svetu, ni u svakoj pojedinaenoj zemlji. Klasna struktura, istorijske okolnDsti, drustveni, ekonomski i kulturni determinizam i o'l'de v-rse svoj uticaj. PolDiaj i problemi :lena i njihovog oslobodenja menjaju se u odnosu na druStvene klase i druStveni sistem u kame one Zive; u odnosu na stupanj ilrulturnog ·razv>tka i odgovarajuce kodekse normi koje regulisu shvatanja, osecanja i pona!§anja pojedinaca i wupa. .Uslovljenost poloiaja zene stanjem jednog istorijski 'kDnsistuis•anog druStva i postojeCim objektivnim drustvenim strukturama i Jdasnim odnosima - clanas je radna hipoteza svih istraiivanja drustvenih nauka. Sve ozbiljnije socioloSke ankete, objavljene u toku poslednjih godina, lllk:azuju da ·se l!lijedan od problema poloiaja, uloge i znaeaja iene, od porodice do poUdke, ne postavlja u istom vidu i znaCaju u sistemima koji se drusuveno i politiC<ki bitno razli:kuju, Hi nezavisno Dd nivoa njrhovog materijalnog i •kulturnog razvitka, od preovladujucih ideoloskih i moralnih shvatanja. Uzmimo kao primer, problem eksploata,cije zene u braku i u domaCinst'l'll. Pojedini zapadni sociolozi, zas· nirvajud svoJe zakljuCke ;rua Si.~o~om empirijskom istraZivamju, smatraj-u da gradanka, Zena burZuja, pre eks~ ~1ise svog mu§lmg par·tnera nego sto je eksploatisana od njega. Neki od istraiivaca skoro dni6w doda· ju da je u smremenom burioaskom bralou i sama dominacija .izvrnuta, taikQ da je preteZno muSkaorac njen objekat i to i kad brak ne znaCi zarobljavanje slobode mru.Za, kad ne postoji veSto jskodSCa-vanje afiSirane neslobode zene u korist njenog sle>bodnog povre- I 2ENSKO PITANJ-E 27 menog iz.las:ka iz hrak.a i manipulisanje sredstvi·ma ,za~ jednice", n.e samo onim lk.oJe je iZena unela u brak. Ovo ,izvr.tanje odnosa" bi se zasnivalo na neradu i dokolici (lenstvovanju) iene (sto podrzava cela ideologija ,uspeSnog" lburrZoaskog 1braka) i na javnom i liCnom rnoralu, 1koji ;podrZavaju .istowemeno sliku ·Zene ,lut~ ke" i fetisa, i koriscenje rte .,slike" za konkretni parazitizam i preokretanje svih zvanicnih, od dnustva proglasenih formi .,nerazlucive braene zajednice". Cnk:va (narocito katoliaka), odr:Zavajuci princip .,nerazluCivosti" bra!ka, pod~Zava i stvar.ne odnose dominacije i eksploatacije u kojima se objeMi i subjekti menjaju i to CeS·Ce na Stertu. muSkarca . Twkva situacija ne postoji ni u it'adnickim porodicama i brakovima (gde je rena u osnovi objeM viSestmke ek~ploatacije i .ctominacije, rtJ. gde iena ne moie biti parazit ·kome se svi ,dive), ni u malogradanskim institucijama ovog karaktera (nkoliko malogradanski parovi i ·porodice :p.e imi tiT aju pona:Sanja odnosno moral :burZoazije, Sto je IDaCe sve ·CeSCe ne sarno u razvijenim kap1talistiokim zemljama). Pored svega tog (cije saznanje kao takvo moie smanjiti uticaj u~e>pizma i pojave preterivanja tkoje nalazimD u opsrtim rasprawama o iemnna), pos.toje zajednicki problemi zene kao .twkve koji prevazilaze pojedinaCne probleme iZena. Oni Cine ono ·Sto se naziva specificnost problematike zene. DijalekHCka logika odnosa izmeitu opsteg {univerzalnog), pojedinaenog i po· sebnog (specifienog), spasava istrazivaee i studiju ves-, taekih problema, misao i akciju zena, kako od pragmatiz.ma i 'f:ragmentarnosrti 1tako .i od apstraktnos1i i: frazeoloSkog uopstavanja. · 9. Od svih savremenih drustvenih problema onaj tkoji •se odnosi na zene (na coveka uopS!e) je najslo· !I �28 Dr JOVAN BORDEVIC Zeniji i joS uvek otvoren za stvarnije razumevanje i . resavanje u teoriji i rpraksi. Razlog je jedriostavan: to je prdblem drustvenih i ljudskih odriosa. U odnosu Zene prema druStJVu. i dmgom, a ~poseibno muSk:arcu, nalazi se rezime svih medusobnih osnovnih drustvenih i prirodriih odnosa !judi. U tom odnosu se interizuju istorijski, savremeni i buduci drustveni odnosi i izlrazavaju odnosi izmedu dva pal'tnera razlicitog pola cije jedins·tvo je osnovni uslov drustvene Teprodukcije i obnove ·coveka. U konkretnom odnosu izme· du Zene i muSkarca se strvaraju, ostvaruju, p-roveravaju, oplemenjuju iii izoblicavaju instinkti i potrebe koji ciu,e sustinu ljudske i socijalne ene~gije; uslovi za Jjudsko. individual-izovanje i samoostvarivanje, a to su seksualno zadovoljenje, ljubav, prijateljstvo, uzajamnost i uopste sublimiranje i eksteriorizovanje ljudskog, u prirodnom i humanom znacenju ovog pojma_ Bez isticanja i obuhvManja ovih slozenih odnosa zensko pitanje gubi istowremeno svoju opstost i specifienost i postaje arpstraktno hli politi6ko .u vulgarnom znaeenju ovog pojma. Bez zadovoljenja zene u svakoj konkretnoj i pojedirnaenoj zeni nema njenog punijeg osloboc:tenja, tacnije ostvarenja. Mera postignutog osloboc:tenja je .u ostvarenom bi6u zene. Psihologija, i naroC~to psihoanaliza, u znatnoj rmeri su uticalc na to da se otkrije i uva:Zi ovaj individualni vid zenskog pitanja. To se i danas Cini cesto primenom jednostranog psihickog determinizma, kao sto se i soci""':lrogija zene i danas sl>tbo razvija, preopterecena jednostranim -sociologizmom. Nema podrucja istra:Zivanja u ikome jednostrani i pravol>nijski determinizam ne proizvodi u toj meri poluistine kao sto je to studija zene. Naklonost pojedinih intelektualnih i politiokih krugova da svoje ori- :tENSKO PITANJE 29 jentacije i <>kcije zasnuju na jednoj super~eterminis­ tickoj ideji maze objasniti, ali ne i opravdatt, popula~­ nost koja se sfu:'i u ilwrist povrsnih i jednostranih teonja socio-psihoa~alize: a naroci~o 'teo~ja. bizarnog bivseg marksiste 1 fro]dovca Ra]ha, KO]l JC poreklo fasizma svodio na seksualni problem. ObnavljajuCi stare i odavno napuStene koncepcije o biorasistiCkom tumacenju istorije, Rajh je nneo izvesne devijacije u sa· vremenu praksu t:zJv. seksua1ne revolucije. Aka se problemi zena ne mogu svesti na problem Zene kao takve, oni se ne mogu ni oStro odvajati. Oni cine jedinstvo i to jedlnstvo u razilicitosti: jedins1vo u kome se vidovi stvarnosti · suprotstavljaju i dopunj.uju, ispreplecu i odvaj<>ju. Nema punog os!obo~enja zene bez oslobodenja Zena i vice versa. OstvarenJe zene negira i prevazilazi odnose i situacije ikoji tr~i i izrazava ovaj dvostruki proces njenog oslobodenJa. Ostva· renje zene sledi put ostvarivanja lju'bavi u njenom kolektivnom i indiv:idualnom znacenju. Ljubavni odnos pretpos1avlja slobodu i jednakost, ali i :'esto. vi~e, .tj. slobodu i jednakost koje se ne mere, vee se JZaziva]U, dopunjuju i prelaze u nove ljudske kvalitete. U neme· renoj i neizmerljivoj reci.proCnosti Zene i muSkarca, li6nost koja voli postaje svoja i stvara ljub.w (,ljubav izazilva ljubav", ka:Ze Marks); a ukoliko to ~~~ stvar: nije i vise, i ona postaje bolja, odnosno bol]l JC o':'aJ koji to cini. (,Voli me vise da bih i ja hila dosto]na tvoje Ijubavi" - glasi jedan od najlepsih stihova en· gleske i svetske ljubavne i misaone poezije). U tl>kvom odnosu nastaje istinitost i ostvarivanje Ijudskog biea, a ~ime i zene, zene ·koja nije neprijatelj i suprotnost drugom (muskarcu), vcee su zajedno, kao ,paT" (dvojstvo, a ne neizbeino i br::ik), nova plurahs· �30 Dr JOVAN llORBEVIC ticka i individualna stvarnost (dvoje su prava stvarnost", piSe Ogist Kont). 10. Borba pojedinacne zene protiv pojedinaenog muSkarca i -u mikroorganizmima druMva (porodica, susedstvo i okolina) nije istovetna sa kolektivnom borbom Zena; ove iborbe ;nisu podvrgnute istim zak.onitos~ tima nirti .radaju iste probleme. J>rva je u svim istorijsk;m epohama, i danas je, individualni odnos koji se ogleda ne samo u .pojedinacnosti subjekta i problema veC i u tome Sto on sadrZi neSto Sto Cesto prevazilazi kolektivne okvire i s;tuacije, obuhvatajuci razlike u strukturi i menta:lhetu liCnosti, u .s,premnosti da se koristi drugim i da se protiv njega iskoriscavaju pred· noll"ti i slabosti angatovanih partnera. U drugoj borbi postbji kolektivni odnos zena prema vladajncim drus· tvenim i politiOkim, kuJtumim i moralnim stru~ktura­ ma i vrednostima. Ove dve sfere zenskog pitanja nisu jednake, ali se dodiruju i preplicu. One se moraju razlikovati, ali ne i izdvajati i suprotstavljati. U drustvu u kome su sve zene ugnjetene, odnosno u kome je zena kao takva ugnjetena, svaka Zena u mik·roorganiz·mima druStva (porodica, brak i uopste oclnos 'Zene i muskarca) nije i ne mora biti u ropskom pol&aju. ,Volja za moe" i za potcinja· vanje drugog u polltiCkom smislu je ekonomski i drustv<mo uslovljena, ali ona lma izvor i u individualnoj pslhi coveka. U njenom is,poljawanju pol moze imati samo posrednioku i sekundarnu u1ogu. To znaci da je '"'1'muCno neosnovana uobitajena podela na ,jruk" i "slab" pol; na muS·karca, kao ,uroa:enog osvaJaCa" i ,gospodara", i na Zenu, kao ,,pasivnu" i samo sebiCno ,posesivnu liCnost". U ovim tkonvencionalnim i v.ulgarizovanim ocenama, koje is.punjavajU ne samo pomodnu savremenu publicistiku veC i u nizu radova sa nauC- tENSKO PITANJE 31 nim pretenzijama, nalazi se miSljenje koje se zasni<va na empiriopsihizmu i empir.iokriticizmu. Pri tome, nema znaka da se prelazi granica ovakvog mi&ljenja u pojedinim modernim shvatanj1ma prerna kojfuna se izvesne negativnosti u pona.Sanju i mentalitetu i savremenih zena objasnjavaju, a kasnije i opravdavaju, time sto su one bile {i jos uvek su) ugnjetene. Na planu psihologije i ideologije nejednakost, · potCinjavanje, a naroCito ugnjetavanje proizvode i pQzirtivne i negativne ooobine i posledke, Ciju ocenu vrednosti jedino moZemo zasnivati na kriterijumu slobode, istine i borbe za ,Jjudsku autentii5nost i novi zivot. Niko ne maZe tra.Ziti za sebe nova p.rava zato Sto je bio .ugnjetavan; nova ljudska prava proizilaze iz ukidanja i prevazila.Zenja, a ne iz Cinjenice same ugnjetenosti .. Novi Zi!Vot se ne p1·avi na osnovu rezidiuma pro.Slog stanja nejednakosti i ugrozavanja jednih od strane drugih.'•) Mehanisticko je, a time i idealisticko, miSljenje (koje izmedu ostalih. zastupa Sartr)'•) da je zenski pokret zbir akcija i stavova pojedinih zena. Taj odnos nije >.biran, vee dijalektiean: uzaJamno us1ovljen, kontradiktoran i :komplementaran. Pojedinaena zena i zene nije ista stvarrnost. 'Pored o,pstih i zajedniokih crta, one i ona su specifiCna stvarnost, posebne mani'festacije ljud~kih odnosa i coveka. U pojedinim ljudskim odnosima, narocito u ljubavi, postoji odredena ljudska potreba ne za jedna&o.SCu, veC za ujedinjenjem; viSe za davanjem nego za primanjem. Pomato je da je snaga ljubavi (:tie samo zene) u predavanju i divljenju druH) V. r~ovor Simon de Bov:uar i Sartra o ,Zenskom pitanju.''~ st·r. 248 ave knjrge. H) bto. �32 Dr JOVAN OOWBVIC gom. Drugi nije uvek ,pakao", on mo.Ze biti najbo.lje ,ja". Pravo oslobodenje zene (coveka uopste) jeste u zadovoljenju i ostvarivanju slozene licnosH, koja se ne meri proseCnim meriHma, jer je svaka Zena i posebna JiCnost po sebi; a joS m~nje se moZe medti merilima koja vaie u polHiokoj akciji i politickom pokretu, jer #>i u s:-oiim zabtevima neizbeino prelaze pojedinac;f~gst i te.Ze unriformnosti. · ,. ~ ·. 11. Svaka zena ne mora biti naklonjena da se ukljuc) u politioki, odnosno u opsti masomi zenski pokret, niti je ona uvek u njemu pozitivna i korisna snaga. S dr.~e strane, zajednicki pok.ret :lena (revolucionarni ili reformisticki), iako moze ogranicavati ili zbuniti ze· nu ri njenoj tkonkretnoj zivotnoj situaciji i poziciji, nosi u .sebi i nove •moguCnosti za podizanje njene svesti i reSavanja odnosa ,ja" i ,,mi" (tako da ,mi" ne bude f viSe ,one" iii ,oni'J, kao Sto to joS uvek tvrdi ne mali broj zena, i kad nisu feministl<:inje). Poli:ticki pokret daje pojedinacnoj zeni nove snage i perspektive, kf>ko u opstoj bOI'bi za njeno oslobodenje tako i za njeno licno zadovoljenje i osl!varivanje, U zavisnosti od ·karatktera i 'l.'rednosti ovog projekta, zena postaje ,drugarica" i ,.sestra", razume bolje i do.Zivljava ravnopravnost tako da se oslobada teznje :<a nejednakoscu i za iskoristavanjem drugog, sto je cesto izraz_ teinje za osvetom ili zadrzanog kompleksa ranije ugnjetenosti. Ovakvu funkciju nema i ne moze imati svaki po· kret. To je iskustvo mnoglh :lena; ovo iskustvo goni pojedine i borbene grope zena da ovakvu fumkciju tra· ze samo u cisto zenskom i partikularistickom (feminnisti6kom) pokretu. Pozivanje na revoluciju i na izvesni for·ma•lni ;revolucionarni ·dinamizam ne menja pri- 1ENSKO PITANJB 33 rodu ovakvog pokreta, tj. ne podize .pokret do sposobnosti da razresi postojece i cesto obnovljene .dileme izmedu individualnog i kolektivnog, izmed:u ,ja" i ,mi". Istorija i savremena praksa :lena pokazuju da ovu funkciju moze imati samo drustveno-politicki pokret, -sa odgovarajneom strukturom i organizacijom, koji je nosi!ac istinske oslobodilacke i humanisticke ideologije i akcije i ciju slobodu akcije omogucuju demokratske i oslobodila6ke snage, sto u savremenom drustvu zna· Ci ujedinjene i svesne grupe radnih i sve viSe emancipovanih ljudi, odnosno zena. To je onaj isti pokret koji je osposobljen i usmeren da nosi ne samo projekt komunizma vee i da stvara zajednice slobodnih i bratskih ljndl i naroda, i to sve viSe na planetarnom planu. III L Isticanje specilicnosti >Situacije i bica zene nije nova pojava u istoriji misli: od Platona do danas zena je, u ovom pogledu, predmet i sadrzina velikog broja filozofskih i umetniokih .deJa, i to medu najsnaznijim. Nova i savremena .pojava je sve veei interes drustvenih nautka za zenu i njene probleme i time podizanje problematike zene na nivo opstih drustvenih i teorijskih pitanja. P.roblemom zene se bave danas skoro •sve drus1vene nauke, od sociologije, politikologije i antropologije do socijalne psihologije i pmva. Ali ni prirodne nauke ne izostaju u tom pogledu: dugo vremena prisvajana kao predmet biologije, :lena danas nalazi sve znacajnije mesto u radovima psihologa, a narocito u oblasti psihoanalize. . U toku poslednjih godina, a narocito u 1975, napisano je u svetu vise J<njiga i studija o problemu zena �34 Dr JOVAN OORDEVIC nego u celokupnom prethodnom periodu. Nema skoro 'l!ijedne zemlje u kojoj za vreme meaunarodne godine zena nisu objavljeni istral:ivaoki radovi i teorijske refleksije o zenskom pitanju. Na engleskom, francuskom, svedskom, spanskom (izuzetno na ruskom i kineskom jeziku, a sasvim izuzetno u socijalisti&im zemljama) objavljeno je neko!iko stotlna knjiga koje su iskljucivo ili pretdno posvecene zeni. Nema skoro nijednog easopisa iz oblastj drustvenih nauka, politl!ce i lmlture koji u ovom periodu nisu objavili najmanje jednu ·studiju, pr;kaz iii osvrt o ovim problemima. ~Do tog vremena svedena na polozaj Citaoca uglavnom • ,zenskih" i modnih publikacija, zena je postala opsti i aktuelni problem filozofske refleksije, naucnog istral:ivanja i drugih ozbiljnih studija i proucavanja. U tome se moze naCi i pomodnost iii refleks jedne mectunarodno progla~ene ,Zenske godine", ali ova mnogobrojna literatura, pored svestranosti i razliCitosti u posta¥kama i naucnoj i idejnoj vreclnosti, pokazuje kako jednu novu orijentaciju, prvenstveno drustvenih nauka, taka i spremnost i sposobnost niza pi•saca i nauC.nika, od kojih su mnogi i Zene, da se proSi.ri problematika drustva i horizon! znanja na jednu neopravdano zaboravljenu i potcenjenu oblast. Pojedine zene i krlticari dosadasnjeg razvitka drustvene Bvesti i naucne misli .pripisuju tu zaostalost uglavnom ,mahiz"1Mi" i1i cak ,falokratiji". Ali, ne moze se sporiti to da su i mnoge Zene, nauC.nici i filozofi, pisci i umetnici, radije obraCiivali probleme koji nisu bili tesno vezani za Zenu i uopSte za interese Zena i njihove naCine gledanja na sebe i druge. MaZe se reCi da su se Zene vise bavi!e rnuskim prob}emima, kao sto •SU se robovi ZENSKO PITANJB 35 viSe bavili gozbom gospodara (Aristofan) i Crnci Zivotom l kucom belaca (Fokner). 2. Pored obimnosti ove literature koja govori sama po sebi, nuino je i.1staCi njen izuzetan znaCaj koji proizilazi iz sadrzine i kvaliteta znatnog broja mdova posvecenih zeni. :lena je proucavana (sro ne znaci da je potpuno i svestrano prouCena) u svim raznovrsnim situacijama i odnosima u kojima se od .poeetka drustvene istorije nalazila, a .naroCirto u anima pod kojima danas Zivi, dela i rnisli. Ona je ispitivana od ekonomskog, drustvenog, politickog i ·kulturnog polozaja do odnosa u porodici, prema muskarcu, drugim zenama i prema sebi. Sve do ovog perioda, ·koji na inte!ektualnom i moralnom planu znaCi renesansu Zene i Zenskog pitanja uopSte, svetska literatura o Zeni se svodila najCeSCe na knjiZevnost o idealizovanom iii degradiranom Zenskmn biCu, na pravne .rasprave o formalnim odnosima Zene u braku i na njene obaveze prema deci, kao i na mnogobrojne radove koji su ponavljali pozitivne ili negativne misli o Zeni kao mitu i o njoj kao ,,dragom", ali - ,po prirodi" niZem bi.Cu. Izuzetak u ovom pogledu predstavlja .poznato delo Fridriha Engelsa Poreklo porodice, Bebelova knjiga zene i socijalizam, i Lalargova studija Problemi iene u kojima su razradene neke osnovne Marksove misli o Zeni, njenom .poloZaju u :kapitalizmu i u buduCem komunistickom drustvu. Posle ovih pionirskih radova, ma11ksistiCka .misao je hila samo izuzetno okrenuta prema zeni i njenoj prob!ematici. Medutim, bez deJa Marksa, Engel~a i Bebela, a docnije i Lenjina, savremena literatura o Zeni ne bi ·pokazivala nove rezultate. i novi kvalitet; hez njih ne bi bilo ni znacajnih prlloga ovim pitanjima od mavksisti6ki inspirisanih teoretiCa- �36 / Dr JOVAN OORDBVIC ra i pisaca. I u ovoj oblasti teorijske misli i naucnog isp.itivanja konzervativna i rearkcionarna misao se uCu. tala, ukoliko nije jalova. Stvara!acka misao je ona koja polazi od marksizma i inspirisana je njime. Ona danas nastoji (i veCinom uspeva) da prosiri i obogati naucni studij zene. Ako je akt tkompetentnih i darovitih pisaca, ona postize ujedno da prosiri predmet i vidike kako marksizma tako i savremene drustvene nauke. Zdru:lena sa revolucionarnim preobra:lajima i tendencijama u savremenom druStvu, marksistiCka nauCna misao je omogucila i doprinela da se zensko pitanje postavi kao totalno i visedimenzlonalno pitanje i da se pojedine nedoslednosti, povrsnosti i formalizmi u savr(!"menom (i marksisticki usmerenom) naCinu rnisljenja,' kao i u primeni manksistiCkih stavova o zeni (narocito ponegde u socijalistickoj praksi) stave pod ostrinu sopstvene Jcrit&ke i modernizovane nauCne misli, 1osvetlj ene novi,m is.k.ustvima i pogledima i novom kritikom. Determinisanost iii ,superdeterminisanost" mark.sizma u odnosu na postavljanje i resavanje problema zene ne moze znaciti i ne znaCi (za mavksiste i uopste) njihov monapolizam u ovoj oblasti drustvene prakse, akcije i misli. Ne moze se danas potcenjivati ozbiljan doprinos niza istoricara, ·sociologa, politikologa i kritiokih psiJwanaliticara i psihologa za konstitnisanje ako ne ,jedne nauke o Zeni", a ono izvesno jed.nog kompleksnog studija o zeni kao svestranom i viiiedi· .._enzionalnom subjektu drustva i sadasnjice narocito. Iz ove ocene ne •maZe se izostav:ilti ni Cinjenica da su same zene dale s¥oj nezamenljivi ulog i u ovoj oblasti saznanja. Ako predvidena ,nova nauka 0 zeni" (iii, skrom-. nije, kompletni studij zene) lima izvesnu buducnost, ZENSKO PITANJE n 37 najveca zasluga za to pripada nizu :lena sociologa, antropologa i psihoanaliticara, kao i zena koje su preuzele ulogu aktivnih i misaonih boraca u savremenom pokre~ tu za osloboaenje zena u ciju spontanost one nastoje da unesu misao o Zeni, o njenim problemima i potreba~ rna, moguCnostima i teZnjama: u savremenom druStvu, a naroCito u novom, socijalistiOkom druStvu, za koje se one, u veCini, zalarZu. 3. Za ocenu dalekose:lnosti promena u nacinu miSIjenja o pojedinim .pitanjima polofaja, osecajnosti i ·teinji Zene, naroCito u odnosu na muSkarca, moZe po~ slu:liti novo tumacenje Molijerovog Don :luana kao istorijske licnosti i kao knjizevnog deJa. Na jednom nedavno odrZanom nauCnom simpozi~ jumu,16) na kome su glavnu rec imali knjizevnici, istoriCari, politikolozi, i sociolozi marksisti (i to preteZno zene), najpre je postavljena razlika izmeau jednog ,seksistiokog" mita (donzuanstva) i Don :luana kao stvarne istorijske lienosti u Molijerovoj komediji, a zatim je na osnovu dublje i originalne naucnoistorijske i sociolo§ke analize pokazano da je u Don :tuanovoj liCnosti sadrZana kritika muSkeg ,seksizma"; da je u tom delu, u stvari, ismejan i opovrgnut mit o uobraZe~ nom i nadmoCnom ,osvajaCu Zena" i data osuda dru~ stva koje je lj.uc>ske odnose podredilo raznim religioz' no-monarhlstickim i pa~djarhatskim hijerarhijama. Niz nauCno zasnovanih i kritiCkih radova savre~ ·mene literature o Zeni ristiCe se veC time Sto postavlja grn:nice izmectu mita i stvarnosti i uspeva da demistrlf.i.:. kuje kako pojam zene tako i muSkarca. To nije moglo U) Ovaj simpozijwn Je oddan u Internacionalnoro kultmnoro centro ~ francuskom mestu Serizl-la.Sal (juna 1975) pod P.redsednHtvom poznatog filozofa Kirkegara. Simpozijum je obuhvatio vehki broj priJoga mladih i stanJlh istraiivaCa i nauCnih radnika oba pola. �38 / Dr JOVAN OORDEVI~ biti ucinjeno bez istovremenog demistifikovanja niza .pojava, instdtucija i vrednosti koje su Cinile osnovu dosadasnje ,civilizacije". To se, najpre, ogledalo u raz· nim pokusajima i teznjama da se razotkrije mit don· Zuanstva ·koji prema konvencionalnim shvatanjima izraZava ideju o nadmoCi muSkarca, toboZnjeg osvajaCa, a objektivno pllikriva vladajucu ideologiju feudalnog riterstva i hurZoaske privatne svojine o Zeni kao ,.ple.nu" i time kao -predmetu sa kojim se "poigrava" ,viSa rasa". Taka je jedan mladi knjizevni istoricar (R. MiSa) istakao dubokd pad doniuanskog mita, cija je krajnja inliarnacija epilepticki i impotentni knez Miskin iz Idiota F. M. Dostojevskog. Sa vi§e naucne ozbiljnosti i ·socio!osko istorijske verodostojnosti, ne napuSt?ajuCi .pri tom analizu samog dela Don Z.uan i muzike mnogih poznatih opera koje su stvarane po tom tekstu, pojedini mladi naucni rad· nici, ne samo marksisti i ne samo Zene, istiCu sledeCe cinjenice na kojima zasnivaju jedno mdikalno novo objasnjenje Don :l:uana i rtime kritiku donzuanstva. Dr.uStvo u ikome je nastao Don Zuan je zatvoreno -mu§ko drustvo ciju strukturu cini kruta hijerarhija: bog - kralj - otac - muz. :l:ena, zarobljenik religi· oznih i rnoralnih zabrana i normi, a politicki obespravljena, nema izbora izvan ,pJ"edodredenog", utabanog drustvenog i ljudskog puta. Taj put cini: porodica pod ...ld,aSCu oca, koji Zenu, svoju kCi, upuCuje muZu iii bogu. -o'na koja ne nade mu.Za i ne uda se za boga (ne ude· u manastir), nema drugi izbor nego da bude opsta stvar iii prostitutka. U ovom drugom slucaju ana ne pripada sebi, vee opel muskarcu: muskarcima •kao kolektivu iii, kao sto je glasila vladajuca ldeologija (ne samo verska), ona je ,nevesta davola". U tim uslovima, don1 39 ------------------------------ tENSKO P!TANJB zuanstvo je konsumirano, a u licnosti Don :l:uana je izra.Zen antidonZuanizam. Ova istorijska liCnost, prema Molijeru, izrazava osvetnicki akt svih potcinjenih i uvredenih zena i kompenzaciju za njihov ponizavajuci drustveno-politicki polozaj. Don :l:uan nije nastao van vremena i prostora. Njegova pojava uslovlje, na je odredenom drustveno.politiCkom i kulturnom situacijom d u tome .le:Zi veliCina i 'Smisao ovog umetniCkog dela i snaga i inspirisanost njegovog tvorca, genijalnog protivnika i kriticara reZima koji predstavlja ,kralj - sunce, (,L'Etat, c'est moi,). To jedino ~maZe objasrriti stalni i raznovJ"sni interes istorfCara, nauCnika i umetni:ka za ovo delo ov.u liCnost, a ne zelja da se odrzava jedna vulgarna istorija o pojedinim muSkarcima kao ,neodoljivim" i ,.veCitim osvajaCirna" ,Zenskog •srca". C~St·o ,,Zensko srce" tog doba je kucalo samo r;:a osvetu i oslobodenje, a ne za ,·predavanje" spojeno sa poniienjern. Genijalni umetnik i mis!Hac Molijer je morao osetiti da je avo srce poCelo da k.uca ;,ulevo". Dublji smisao !iionosti i ponasanja Don Zuana leZi u nameri da rusi ,vrednost" starog, hijerarMjskog i feudalno-monarhismckog zatvorenog drustva: autoritet bo-. ga, kralja, oca i muia. On bogu uzima kaludericu, ocu kcer, muiu zenu, a kTalju njegove zakone i obicaje. u jos dubljem 'Smislu Don :l:uan izvodi zenu i;z robno-novcane cirkulacije i uvodi je u svet prirode. Pod manmlom ,,spontanog osvajaca", on je vesnik slobode i prirodnog prava d oslobada zenu statusa rroba i objekta. On je prvi covek u svetskoj literaturi koji se u tome ne koristi privilegijama ( oeinskim, bracnim i politioko-verskim). P;ema zeni on uspostavlja odnose jednak<>sm: najprirodnije jednakosti dva seksa koji se slobodno opredeljuju i koji se traie, odnose zasnovane na spontanoj �40 .ZENSKO PITANJE Dr JOVAN flORllEVIC zelji i potrebi ljudskog tela i duha da postigne zadovoljstvo i sebe. Don Zuan je u tim uslovima oslobodilac, a ne osvajac: on oslobada zenu (muskih) nametnutih zakona da bi je uveo u carstvo prirodnih zakona. U nasem veku Don Zuan, ni kao simbol ni kao drustveno-politicka uloga, nije moguc. Ali, ne postize se njegovo razumevanje i kritika, jer nije kompenzacija za zenu, time sto se on danas cesto predstavlja kao osta. rela, nemocna i smesna figura. Pored toga, on je kao problem jos uvek predmet razliOitih knjizevnih, umetniokih i filozofskih tumacenja i deJa, ·koja su se narocito pojavila uporedo sa novom literaturom o zeni. Ovaj nepresjlsni interes proizllazi iz otkriea prave ostine o smislu o-:e licnosti i dela 0 njemu. On, istina je, viSe ne moze biti simbol ,vet.lte superiorne muSkosti". On ostaje o jeste znak i putokaz otvaranja znatnog deJa savremenog drustva prema stvarnosti koja tra2i i obezbeduje jednake>st, dostojanstvo licnosti i ljubav kao odnos uzajamnog ostvarivanja dva bica koja hoce sebe i drugog, bez nametanja, pretnji, zabrana, potcinjavanja i sankcija. 4. Simpozijum o Don Zuanu, koji je mogao biti, da je ranije organizovan, muska odmazda i revans za go· dinu zena, samo je p<>vecao i ojacao poverenje zene u sebe i u borbu za novo i bolje drustvo. Ovo samopovere· nje i samopouzdanje je praceno nizom novih pojava od IDteresa za Zene. U celom svetu osnovani ·Su ramovrsni vladini i nevladini 'centri i organi za proueavanje situa~ i problema zena. U francuskoj vladi je u pocetku 1975. godine osnovan ,drZavni sekretar1jat" ( jedna vrsta manjeg ministarskog resora) za ,uslove zene" (na ci· jem celu je jedna zena). Glas zena u njima i izvan njih je sve glasniji i ubedljiviji. Zena viSe ne grca kad govori. Njen je glas sve kristalniji i odlucniji. 41 Uporedo s t;.;,, one same, iii u zajednici sa drugima i muskim saradniaima uopste, organizovrue su desetine naucnih simpozijuma i drugih sastanaka posveceniih raznov·rsnim problemima zene. Broj casopisa koje su zene pokrenule i u kojima incijativno i slobodno raspravljaju svoja pitanja (i ona koja se njih ticu) je sve veci. U pojedinim zemljama zene imaju svoje izdavacke kuce koje, ako su nekad sektaske u izboru deJa koje objavljuju, nisu bez uticaja na razvijanje znanja, isticanje novih istina o ulozi •i problemu zena u drustvu, kao i na budenje svesti zena i na masovnost njihove akcije. Sve ove institucije i akcije uticale su na resavanje nekih aktuelnih pitanja od interesa za lienost i polozaj zena (kontracepcija, dozvoljeni abortus, liberalizacija razvoda, neka prava- privilegije za majke i trudnice) kao i na budenje svesti zena u zemljama u razvoju, narocito u onim u kojima tradicija, vera i odrzavand opskurantizam drze jos uvek zenu u p<>dredenom i pasivnom polozaju, ne samo prema muskaraima vee i u odnosu na celo drustvo. · U celini uzevsi, u sHuacijama koje se stvaraju, drustvene nauke se oslobadaju niza opstih mesta, dogmatsk.ih i tradicionalistickih misljenja o zeni (i ne samo o njoj ). Savremena naucna misao oslobada se i posJednjih oblika etnocentrizma, biocentrizma i najzilavijih ostataka nacizma. Bez poznavanja zene i njene nove svesti o sebi, ova promena od dalekosel:nog znacaja za razvitak drustva i nauke ne bi se mogla ostvarivati, sto ne znaci da je vee i ostvarena. 5. Polje ispitivanja zene je beskrajno i neiscrpno. Ono tra2i makroskopske i mikroske>pske metode, jer svako saznanje je u celmi, kao sto je naglasavao Heraklit, all d u delu koje je pokazatelj celine, kao sto je isticao Hegel. Saznanje je istinitije ukollko ima za predmet •. / �42 Dr JOVAN 00Rl)EVIC vertikalne i horizontalne linije jedne stvarnosti. Misao ,koja ovo ne obuhvata prelazi preko stvarnog predmeta i zato se moZe nazvati dogmatskom i konvencionalnom. Pored toga, studija o jednom drustvenom subjektu (konkretno o zeni) nije naucna ako nije deo istorije i teorije druStva i ako ne otvara u njima nove horizonte. Bez istine o zeni nema pune i prave istine o drustvu a coveku, kao sto se bez njenog oslobodenja i ostvSJrivanja opsta drustvena i ljudska emancipacija ne mogu privesti kraju. Jedna emancipovana zena je pre pateticna i izolovana pojava, nego sto je vesnik oslobodenja zerra. Fmgm~ntarno saznanje o Zeni kao izolovanom pitanju dovodi samo do parcijelne i paroijalne istine i sadrzi u sebi viSe ekstravagantrrosti .nego novih istina i ideja. Sve sto je do danas napisano o zenama (i ono najbolje) ima znacaj aka i ukoliko predstavlja prilog buducoj zaokruzenoj i svestranoj stu<tijoi 0 zeni; ti prilozi su utoliko podsticajniji i konstruktivniji ukoliko su akt rnisli i iskustva Zena koje sene izoluju u Zenu (pasivno Zenstvenu iii pobunjenu) i koje se ne odvajaju od opstih procesa drustvenih, ·kulturnih i misaonih borbi i preobra'Zaja. Ovi radovi znaCe i doprinos borbi Zena za emancipaciju SJko osvetljavaju put i angafuju p<>IG'et u borbi za jedno demokratsko ·clrustvo u kome ce zene, organizovane i pojedinacno, udruzene sa svim osloboclilackim i stvSJralackim pokretima savremenog drustva, hteti da uspostave novi Zivot, i:stovremeno slobodan, odgovoran ~prozraCan, najzad, autentiCan ljudski Zivot. Zivot s onu stranu hijerarhije ,; dorninac.ije, mitologije i okultovanosti; zivot ad coveka i za coveka. Zivot o kome je imaginativno pevao inspirisani komunar i veliki pesnik Rembo, a cije je puteve i mogucnosti nastupanja teorijski utvrdio veliki naucnik i vizionar Karl Marks. .ZBNSKO PITANJE l J 43 6. i:ena je vitalni i osnovni uslov postojanja i Zlvota coveka. Ona je, kao sto je pokazao Engels, pocetak Coveka 1i druStva sa sv;im njihovim protiv£eCn0stima i lutanjima. Ona je, kao sto peva Aragon, buducnost coveka sa svim njegovim mogucnostima i · izgledima koje sadde nezadrzive mutaaije drustva, kulture i miosli, di. namizirane borbom klasa pre svega. To je sve uslovilo ne samo problematiku vee [ semantiCnu sloZenost, dvosmislenost i ambivalentnost samih definicija, pojmova i reCi u odnosu na Zenu. Na svim jezicima reC i pojam Zena imaju viSe i .faznih znacenja u koja su utisnuti interesi i shvatanja razlicitih klasa, kulturnih struktura, moralnih rezima i drustveno·politickih sistema. To se odnosi i na jugoslovenske nacionalne jezike. Na srpskohrvatskom jeziku rec zena se upotrebljava da oznaci: 1) lice odredenog (zenskog) pola; 2) suprugu (bez obzira na to da li je iii nije u bracnom odnosu); 3) onu koja je bila udata; 4) ,kuenu pomocnicu" (uopste onu koja je u kucnoj iii hotelskoj ~luzbi); 5) opsti naziv za sve zene; 6) simbol (zenskosti iJi zenstvenosti); 7) javnu Zenu; 8) opSti naziv za sve uzraste, od zenskog deteta do starice; 9) pezorativni iii idealizovani odnos prema odredenom Ucu suprotnog pola ( u muSkom reCniku ,ta Zena"; ,kakva Zena"); 10) peZorativni odnos prema muSkarcu ·kame se osporava muSkost (,on je prava Zena"); 11) ,obiCna" Zena, ,,.prosta" Zena, ,dobra" Zena i ista reC i.ena sa nizom ~rugih prideva, kojima se obicno kvalifikuje omedena licnost zenskog pola. Pored toga, u govornom jeziku, naroCito muSkom, u samom naglaSavanju pojedinih prideva, upotrebljava se rec zena da bi se pojedioa od njili l<valifikovala iii da bi se odredio odnos prema njoj (na} cesce u pogledu na zeruski dzgled iii telo). u politickom i pravnom ·reCniku kad se govori, na primer, o zaStiti i �ZENSKO PITANJE Dr JOVAN BORDEVIC 44 pravima :!ene, cesto se podrazumeva i majka sa decom ili bez dece. U razvijenijim jezicima rec :!ena ima znatno vise znacenja. (U teorijskom casopisu KP Francuske' 6 ) utvrlleno je da rec zena ima najmanje deset znacenja.) u engleskom, francuskom i nelcim drugim jezicima za pojam :!ene se upotrebljava i ree ,gospolla" (madame). u _engleskom jeziku, pored toga, u izvesnom odnosu pravt se razlika izmellu ,gospoda" (ledies) i ,zena" (wome":): t~; ko da se ovaj drugi termin rezerviSe samo za ,ob1cne :!ene, dok bi ,ledi" hila zena dz otmenih krugova. Za ovu razliku u jeziku ironicno je primetio ostroumni engleski pisac Oskar Vajld da vodi u jednu vrstu deseksualizovanja· pojedinih grupa zena (,visih krugova") koje kao :!ene nestaju u korist jedne klasne kategorije. Od posebnog teorijskog i drustveno-politickog (pored ideoloskog, estetskog i intelektualnog) znacaja je utvrllivanje i razlikovanje znacenja izvesnih pojava koje Cine sadrZinu ne samo mnogih rasprava o Zenama veC i u znatnoj meri sadr.Zinu same problematike o Zeni. To su sledeci pojmovi: :!enskost i zenstvenost, a donekle i zenskarstvo i zenstvo. U objektivnom smislu, zenskost je izraz za skup osobenosti koje ne samo odlikuju zenu vee je razlikuju od muskosti, odnosno muskarca; otuda se pod ,ze~ nom" Cesto podrazumeva Zenskost. U tom smislu Zen~ skost je izraz za specificnost i identifikovanje zene i ..J.iw.e za njeno razlikovanje od bica drugog pola, odnosno od muskarca. Zenskost ne uspostavlja razliku izmellu :!ene i muskarca kao ljudskih bica. Ta razlika je specifiena karakteristika izmellu ljudskih bica razlicitog pola. S obzirom na to, neosnovano je terminolosko ") Nouvelle critique, br. 82 za l!nS. godinu. 45 razlikovanje izmellu :!ene i coveka koje preovlalluje ne samo u Iiteraturi XIX veka vee i danas. u antropoloskom i drustveno-politickom znacenju :!ena je covek u istoj meri kao i muskarac, sto ne znaci da mellu njima ne postoje biolosko-psihicke i socijalno-kultume razlike uslovljene prirodnim razvitkom vrste i drustvenim razvitkom ljudskih individua. PolazeCi od ovog saznanja, pojam i jezicki kriterijum razlikovanja Ijudskih grupa na ovoj osnovi jeste razlika izmedu :!ene i muSkarca, a ne izmedu uCoveka" i ,Zene", jer je Zena u osnovi isto ljudsko bice kao i muskarac.17) :Zenskost se cesto pojmovno i jezicki izjednacava sa ,,Zenstvenoscu". Ovom drugom pojmu se pripisuju pretezno psihicko-emotivne karakteristike u kojima se, u zavisnosti od ideologije i drustvene strukture epohe, utvrlluje cas osecajnost sa potcinjavanjem i poslusnoscu, cas emocionalnost puna misterija i nepredvidljivosti. Najpoznatiji metafizicki izraz zenstvenosti sadr:!i romantizam XIX veka, a njegov filozofsko-poetski izraz dat je u delu J. W. Getea, koji je ujedno iskovao poznati termin ,veCito Zensko" (evich veiblih). Pod Zenskarstvom se podrazumeva pe.Zorativno i mizogensko znaCenje Zenskosti iii Zenstvenosti, ili samo negativna strana psihe i ponasanja :lena. u nizu radova 0 zeni, narocito od radika!nih feminista Zena, svi ovi pojmovi se odbacuju kao tendenw ciozni, a ove reCi kao izrazi muskog (Cak falokratskog) ,govora". Bez obzira na to, zadatak je dru.Stvene nauke da ih odredi, a nauCni studij o Zeni ne mo.Ze ih zaobiCi da ne bi pao u idejno sektastvo i problemsko siromastvo. 11) U francuskom jeziku upr:avo se, u odnosu na. razlikov~e ~e~a Zeni, muSkarac oznaCava kao Covek (l'homme), Sto JC posledica uticaJa ,,mahistiCkog'' govora. �46 Dr JOVAN DOR.DEVIC ,1:enstvo" (izraz za tesko prevodivu francusku rec ,teminitude") je prihvacen po analogiji sa pojmom ',crnstvo" (,negritude") koji je prvi upotrebio i pustio u promet senegalski predsednik, pesnik Sengor. Ova ko· vanica nije do danas sire prihvacena (utoliko pre sto tezi da oznaci posebni rasnopsiho!oski supstrat revandi· kacije i pokreta zena koji bi bili izvan opstih zakona o drustvu i njegovom razvitku). Ovaj pojam nije dobio siru primenu ni u zemljama u kojima je nastao (Fran· cuska, SAD) i samo se izuzetno, od strane manjinskih grupa zenskog pokreta u zapadnom svetu, prihvata kao izraz osobenosti ideologije os!obodilackog pokreta zena. Nema teorijskih i politickih razloga da se traze biolosko·psJholoski koreni savremenih oslobodilackih ideologija i svllki pokusaj u ovom pravcu slabi uticaj naprednih i demokratskih pokreta i smeta ostvarivanju interesa zena (danas i uopste) i vraca naucnu misao 0 drustvu na biologizam, a time i na idealizam. / 7. Sve Sto se odnosi na Zenu izra.Zeno je zamenomy meSanjem mitova i istine, mitologije i realnosti. Zena je suviSe dugo bila (i danas je) u robnoj cirkulaciji da ne bi bila mistifikovana i fetiSizovana. Naucna studija o Zeni nuZno mora razlikovati Zenu kao mit i Zenu kao socijalno, ljudsko i svojstveno bice. Sve je u odnosu na Zenu joS uvek istovremeno mistifikovano i realno, Sto je jedan vid dvostrukosti birokratskih i realnih pojmova koja, preilla Marksovom miSljenju, karakteriSe savremena misao klasnog i birokratizovanog dru.Stva. ~ U pojmovima ,.Zenskost'' i ,Zenstvenost" (i drugim koji se izvode iz termina Zena) ima nesumnjivo elemenata mitskog i cak mistifikatorskog. Odbacivanje ovih pojmova a priori, pod izgovorima da su u njima natalozena znacenja odredenih klasa, ideologija i ljudskih grupa (muskih), sprecava da se oni kriticki shvate ZENSKO PITANJE 47 i da se problematika zene postavi u svim njenim vidovima i dimenzijama. Saznanje Zene i o Zeni gubi svoj autoritet a misao oStrinu ako se zasniva na neomanihejskom naCinu mi.Sljenja, koje se sastoji u tome da se sve ono Sto smeta odredenoj koncepciji o Zeni, i pokretu koji je zastupa, proglasi za tude, ,mu.Sko" i ,,crno"-, a sve Sto se sla.Ze sa tom koncepcijom za jedino ,,pravilno", ,,Zensko" i ,belo". U takvom naCinu mi.Sljenja koji se nalazi u nizu programa i shvatanja, narocito radikalnih feministickih grupa, cesto se iza zenskih pojmova kriju mu.Ski i iza prisutne muSke misaone dominacije nastojanje da se ona produfi u korist zene i njenih shvatanja. 8. Ovakav manihejski nacin misljenja je proizveo izvesne nove pojmove i termine (kao Sto su seksizam, malrizam, falokratizam, falokratocentrizam) kojim obiluje savremena literatura krajnjeg i poluideo!oskog feministickog radikalizma (koji cesto nije daleko od lezbejstva). nSeksizam" je termin koji oznaCava mu.Sku psihologiju i ideologiju; a danas se primenjuje na svaki oblik misljenja koji je iskljucivo naklonjen interesima jednog iii drugog seksa. ,Mahizam" (rec spanskog porekla) je rec kojom se oznacava shvatanje o muskoj superiornosti, stavove i ponaSanja koji iz njega proizilaze iii ga potvrduju. ,Falokratizam" (od grcke reci sa znaCenjem ,seksistiCkog znaCaja") oznaCava re:lim dominacije i vladavine muskarca, odnosno muskog pola. Termin se siroko upotrebljava u radovima i proklamacijama radikalnih feminista i pisaca koji su naklonjeni brzim i op.Stim ocenama. ,Falokratocentrizam" (sliCno ,etnocentrizmu" i ,sociocentrizmu") je pojam kojim : se karakteriSu ideje iii praksa koje po!aze od isticanja postojanja iii nuZnosti jednog centra izvora misli, tumacenja i uticaja koji podvrgava sve druge doktrine �Dr JOVAN OORDEVIC 48 i idejne prakse svojoj superiornoj centralnoj, konkretno muskoj moci. Svi ovi izrazi, a narocito dva poslednja koji su preuzeti iz grckog jezika, kriju jednu odredenu ideologiju · koja proizilazi iz opravdane osude vekovne dominacije i prevlasti muskaraca u istoriji i njihovog neopravdanog izjednacavanja sa polom. Ali, ovakav antropomorfizam nije sredstvo za nalafenje pravih korena nejednakosti (i uopste ugnjetavanja) zene danas. Jake reci ne kriju ni jake misli, ni jake karaktere, kao sto je to isticao francuski moralista Vovnarg. IV l. 0 odnosu marksizma, posebno drustvene teorije Marksa, Engelsa i Lenjina, prema zenskom pitanju postoje razlicita mBijenja ne samo medu nemarksistima vee i marksistima. Medu prvima nisu retka tvrden ja da teoreticari socijalizma i ljudske emancipacije nisu pokazali poseban interes za zene i njihove probleme. Pored poznate teZnje konzervativnih i reakcionarnih pisaca da se delu ovih teoreticara (odnosno marksizmu uopste) oduzme ono sto stvarno ima, a pripise ono sto u njemu nema, avo tvrdenje se zasniva na ovim osnovnim slabostima koje karakterBu savremenu analizu i kritiku marksizma: a) ocene se daju na osnovu vise iii manje istrgnutih fragmenata iz Marksovih i uopste marksistickih radova, -~ ocigledno malo poznavanje njihove celine; b) sa marksizmom se izjednacavaju pojedini stavovi izneti u programima i deklaracijama odredenih komunistickih partija, miSijenja o stvarnom polozaju zene u odgovarajuCim radnickim pokretima iii stanje u praksi pojedine socijalisticke zemlje danas; II 2ENSKO PITANJE 49 c) ideoloska otudenost, cak i zaslepljenost. Ocena doprinosa marksizma u postavljanju, definisanju i resavanju zenskog pitanja je neodvojiva od poznavanja celokupnog dela Marksa, Engelsa, Lenjina i drugih marksistickih teoreticara i ne moze imati autorite! naucnog saznanja i objektivne istine ako se ova znacajna teorija o drustvu i njenom razvitku ne stavi u opstu misaonu i stvarnu istoriju drustva i coveka. Sve do sredine XIX veka miS!jenje o zeni je ostalo na planu sentimentalnosti i romantizma, kao i ociglednih gluposti i legendi o zeni .,koja je stvorena od rebra muskarca" (Adama) iii o zeni kao .,po prirodi" nizem i potcinjenom ljudskom bicu. Biologizam je osnova drustvene misli uopste. Biologizam je i prva .,naucna" osnova svih ranijih i tadaSnjih ,teorija" o fundamentalnoj i vecitoj nejednakosti zene prema muskarcu veC i o njenoj ,,inferiomosti On je izraZen u poznatoj formuli Sv. Pavia i Avgustina (.,tota mulion in ·utero, totas vir in ejaculatio") koja je vodeca ideja svih docnijih psihologija o zeni i uopste, svih ne samo ,mahistiCkih" i ,falokratskih" veC i elitistiCkih i birokratskih ideologija o .,zenskosti" kao pasivnoj funkciji (katolicki filozofi Vinterstajn, niceizam, frojdizam i aparatska ideologija); kao i siroko rasprostranjenih .,popularnih" (muskih) misljenja o vecitoj inferiornosti zene. Promena ovih teorija nastaje pod uticajem radikalnog romantizma, a naroCito socijalistiCkih ideja i radniCkog pokreta. To se desava oko 1840-1845. godine u poznatoj revolucionarnoj situaciji koja stavlja u pitanje sve dotle vafece vrednosti i tradicionalne teorije o drzavi, vlasti, Coveku i njegovim pravima; to je epoha -U' kojoj sazreva jedna nova revolucionarna misao. U to vreme Marks postavlja temelje jednoj novoj i smeloj nauci koja otkriva klasnu borbu kao motor 11 • �so Dr JOVAN BORDBVIC istorije i istice ulogu radnicke klase u konacnom ukidanju kapitalizma i stvaranju jednog novog drustva u 'kame Ce se razre.Savati mnoge zamrSene protivreCnosti postojece civilizacije. Njegovo delo, koje je sazrevalo i razvijalo se (u saradnji sa Engelsom) do kraja XIX veka, izvrsice duboku kritiku i reviziju dotle opsteprihvacenih shvatanja 0 drustvu i coveku, a time i 0 zeni. 2. MiS!jenje o zeni kao nizem bicu, formirano na osnovu bioloskih i seksualnih zabluda, ispunjava jednu viSevekovnu ,mahistiCku'' ideologiju i ukrivu svest'' koje su izraZene ne samo u, za Zenu potcenjujuCim, narodnim izrekama i pesmicama vee i u koncepcijama niza filozofa, psihologa i dr.Zavnika; u pisanim tekstovima i usmeniih ponaSanjima; u tradiciji i u savremenosti. U tom pogledu se Cesto navode ,.teorije" i izreke ne samo poznatog Zenomrsca Sopenhauera veC i Kanta, NiCea i Frojda. Napoleon je svoj stav o zeni kao nizem bicu u odnosu na muSkarca ozakonio za Citav jedan vek u Code Civilu, najvecem spomeniku bur2oaskog prava i kodeksu 0 nejednakosti zene. Nice, pesnik-filozof, koji je inace za citavu glavu iznad mislilaca i pesnika svog vremena, Zenu shvata kao tajanstveno bice koje se izrazava u funkciji ridanja i materinskom instinktu: ,.Zena je puna misterija, ali ona nosi i njihovo resenje: trudnocu". Frojdizam (i psihoanaliza) nastoje da modernizuju i ,profine" bioloski apriorizam. PolazeCi od Niceovog tvrdenj a o misterioznosti ze"""'!m, Frojd razvija citavu psihoanaliticku teoriju ciji je cilj da objasni, tacnije da opravda, potcinjen i nizi poloZaj Zene na svim planovima (porodiCnom, socijalnom, intelektualnom, seksualnom), zasnivajuCi tu teoriju na ,,anatomskom siromaStvu Zene". DefiniSuCi Zenskost kao nedostatak, Frojd shvata zenu kao ,kastriranog muskar- 51 :zBNSKO PITANJE ca". Opsednut seksom kao resenjem svih tajni, ne samo coveka vee i drustva, on celokupnu istoriju nejednakosti zene svodi na seksualne razlike izmedu Zene i muSkarca: :lena je niza jer je seksualno izvrnuta i bioloski nedovrsena. i':ena je puna stida sto nije muskarac; ona je pod stalnom potrebom famozne frojdovske ,zelje za penisom" .18) Zena se moZe osloboditi anatomskih nedostataka i psihiCkih muka ako postane ,normalna", a to ce biti, zakljucuje Frojd, ako postane ,sto je moguce vise slicna vecitom predmetu zelje - muskarcu". Oduzimajuci zeni svaku seksualnu vrednost (ona je bice sa ,supljim seksom", a to znaci aseksualno. bice), ~~oj~ osporava Zeni svaku sposobnost za naw;;ta o~knca. I doprlnos civilizaciji: Ijubomorna i zavadlJiv.a, Iise:'a Je i oseCanja praviC.nosti; ona se ne interesu]e za Javne poslove; ona je u tridesetoj godini ,,svr.Sena", itd: Pod izgovorom naucnosti i misaone suptilnosti, FroJdova teorija o zeni ne donosi nista novo, vee ponavlja vekovne predrasude o odnosu medu polovima,19) ne prelazeCi niski nivo biologizma20) i psihologizma i time, u krajnjoj Iiniji, idealizma (u filozofskom znacenju reci). 3. Biologizam i psihologizam predstavljaju uvek jednu ideologiju jer polaze ad teznje da opravdaju drustve1&) Suprotno ovom Frojdo"??m ,?~riCu", .J>I?jedin; savre~~ni soc;:ioloz.i j socijalni psiho!ozi vde sa VISe onnmlanostt mvern1u fro]dizma 1 kod muSkarca nalaze ,strah od kast~acije (H. R. Hans, TheyDa~?erous Sex, London Pocket Book" 1%5) j lJubomoru na ,moC za~eCa zene (M. Mead, Male aDd Famale" NY, 1966 i B. Betleheim, Symbolic Woup.ds, NY, 1970). " to) Kao mlad zaljubljen, Frojd ...neino" J?i!ie S':'ojoj verenit:i: ,Drago blago, dok ti ufivaS ~ svojim domaCim .~slovtma, J~ se predaJem zado· voljstvu da re§avam ta]ne strukture duha {V. C. Davtd, Freud Superm4te, Paris, ed ...Minuit", 1975). !D) Mnogi biolozi, i sami pristalice psihoanalize, podvr~vaju FrojdO:Vl!teoriju o Zeni i celokupnu psihoanalizu. (i po~e"t!no Fro.Jd~) svestar_t:OJ: analizi i kritici: od tih radova se posebno 1St1~ piSC! markststt (pod~glJY';? i ironiCno delo Luce lrigaray, Speculum de l antre fePJ!me, 6d. ,Minwt , Paris, 1975) i donekle knjiga, u nizll: pitanja sm~l~ i onginalna, ame_riCkog teoretiCara Zenskog porekla Kate Millet, La Polzttque du Mdle, Pans, ed. Stocek, 1974). i �52 I I Dr JOVAN OORDEVIC n~ "':ejednakosti i osujete oslobodilacke pokrete potci, n]enib grupa, uz opravdanje opresija i vladavine jednib od strane drugib. . P?_red r~a~~ionarnog karaktera svih ovih ,teorija", n.~~veci broJ. ll]ih, u odnosu na Zene, spadaju u grupu CI]l su anton otvoreno ill prikriveno mahisti i otvoreni protivnici jednakosti zene i muskarca i time emancipacije Zena; ovi pisci su poznati i kao antifeministi. Ali biologizam i naturalizam slu:le kao osnova izves':'ih novib teorijskih pokusaja koji za nejednakost zen~ 1 mu~karca nalaze objasnjenje iii opravdanje u nu:lnim razhkama medu polovima i u izvesnim vrednostima koJe proizilaze iz ,prirode biCa" predstavnika ova dva pol~. pokazujuci pri tome iii ,.razumevanje" (i cak simpat!je~ za po!o:!aj zene (prihvatljiv iii neprihvatljiv), iii trazeC!. r~~enJe z~ postojecu nejednakost u novoj nejednakosti 1 1zvrtan]u vrednosti - :lena se oslobada time sto se ponovo postavlja na vrh drustvene piramide, tamo gde je nekad bila i gde je opravdano da se nalazi s obzirom na svoje bioloske funkcije. Prvi je pravac neomahisticki (Dz. S. Mil, Vilar, A. Breton, Mead i dr.), a drugi je ,.proto·feministicki".21) . Ovi pi.sci, narocito A. Lek!er, preuzimaju na nov na~m trad1cionalne biologisticke premise o podeli Jjudskih. grupa, navodeCi tvrdenje o imanentnosti (,.tako je to bllo ad pocetka i ne maze biti drugacije") polozaja Zene. Zene i muSkarci kakvi su danas su ,date" i prirod~e kat~gorije. Hijerarhija medu njima nastaje posle ~ nezav1sno od ovih pode!a i njibovog sadrzaja. Podela 1zmedu poslova (du:lnosti), nuzna za zene, izvrsena je p:ema m~rilima koja ~su merila socijahlog ugnjetavanJa. Kad Je ova podela Jednom izvrsena i priznata, !judi !t) Najpoznatija varijanta ovog pravca data je u knjizi jedne Zene: A. Lekierc, Parole de femme. :tENSKO PITANJE 53 su sve ucinili da ova podela bude shvacena kao dobra i opravdana (ana je izvrsena racionahlo i opravdano). Prerna tome, potcenjivanje i obezvrednjivanje Zene i njen nizi polozaj proizilaze iz obezvrednjivanja, potcenjivanja, prezira i neinteresantnosti onog Sto joj je ,.tradicionalno iii prirodno pripalo i dodeljeno". Iza ovog statickog biologizma, koji mesa drustveni fenomen (podelu rada) i prirodne razlike (razlike prema polu), krije se poznata ,.seksualisticka" ideologija koja opravdava drustveni odnos (ugnjetenost zene) razlikom medu subjektima kojima se odrice drustvena uslovljenost. Svaki biologizam vodi u idealizam i mesa uzroke i posledice, pripisujuci posledici karakter uzroka; to jos jednom potvrduje ocenu starih kineskih filozofa da su biologizam i idealizam reakcionarna misljenja. Ovakva misao ne objaSiljava niSta; ona je tautoloska: devalviranje zene ima uzrok u obezvredenosti b i t i zena. Zena je podredena jer ima (ili je preuzimala) nize i podredenije funkcije i poslove (ne samo kueno·domaee vee i bioloske, u vezi sa radanjem) kojima su muskarci (neopravdano) pripisali niZu vrednost, a ona ne vrsi subalterne poslove zato sto je raspadom matrijarhata, sirenjem privatne svojine i klasne borbe postala objekt dominacije i eksploatacije. Engels se ,.ispravlja" tamo gde se potvrduje i podrzava nauka i istorijsko istrazivanje do danas. zena je zrtva svoje sudbine, a ne drustva nejednakosti, oskudice i dominacije. Za razliku od grubog biologizma i antifeminizma, ova shvatanja ukljucuju i ucesce same zene u igri uspostavljene inferiornosti. Po ,prirodi" smerna, pasivna i ZaJIVaJna, zena pribvata SVOjU U[Ogu, i cak U njoj uZiVa; jer joj to omogucuje da se razlikuje, da bude .,druga"; da uJepsava zivot (ne kaie se ciji), posto je ona jedini i pravi proizvod zivota kao takvog. �54 Dr JOVAN DORDEVIC Zahvalnost kao psihicki odnos prati svaki sistem potcinjavanja; to su zapazili i opisali mnogi pisci22) i · istrazivali moderni sociolozi,23) ali objasnjenja se gube iza cesto tacnih analiza i opisa. Zahvalnost nije ni osobenost zene, ni izraz potcinjenosti. Moralno-psiholoski, ona, kao ponasanje robova (potcinjenih), moze sadriavati ~Jemen;e ~oji proizilaze iz konkretnog boljeg iii hu~aniJeg drzanJa (gospodara) i koji odgovaraju potrebi IJudskog bica da smanji otullenost, da pril!e sredini u ~oi<:i mo~e ispoljiti svoju Jjudsku potrebu za toplinom 1 pn]ateljstvom sto nastaju kad su mrinje sankcionisan~, pe~spe~tive oslobol!enja daleke, a kultura i svest potcmJ<_mih ~s~e. Na planu Iicnih odnosa ona je rekompenz';~Ja za 1st~ stav drugog za stav izvan granica mazo~ h1zma, ona Je odnos slobodnog osecanja koje vapi za jednakoscu i dobrotom. Kao kolektivni fenomen u izrazavanju i ponizenju potcinjenih (robova, slugu itd.), zahvalnost se hrani vrednostima i uopste ideologijom vladajuCih klasa (cija je namena i uloga da uvek integriSu sve, a naroCito potCinjene grope u ,sistem"). Svim moguCim kanalima vlasti i ideologije, od bica do kulture, ova politika mora da utice na kolektivnu i individualnu psihu izrazenu u zahv~Ino.~ti i dn!gim prihvatljivim i ,olaksavajucim" ponasanJima. • To se sve odn_osi. na polozaj, odnose i ponasanje zene. Neosnovano Je, Jer Je nenaucno, antipsiholoski i apolitickl tvrditi (kao sto cine ne samo pisci sa ideo--teske ,desnice" vee i Marlo, Sartr, S. de Bovuar i dr.) da je zahvalnost i ceo kompleks onog sto se naziva zenstvenost .P?sl~dica i_!zraz njenog ugrozenog i podrel!enog polozaJa 1 opreS1Je. 7 ·r li j ") F!aubert, Trois Contes; Jack London, PriCe sa juinih mora. ~) Penon, La sociologie de la rivolution, Paris, ed. ,Maspero", 1967, 55 ZENSKO PITANJE Zahvalnost je psihologizovanje jednog vladajuceg sistema vrednosti politike u drustvu koje proizvodi i odriava odnose eksploatacije i dominacije. Ona nije stabilna vrednost jer je subjekt osecanja, a ono je, kao nametnuto, nu.Zno; ona je vrednost kritike koja je, kao takva, na ivici svog pretvaranja u nezadovoljstvo i pobunu. Kao zahvalnost za trpljenje, i za prihvacenu potcinjenost, ona je elemenat vladajuce ideologije i sredstvo odriavanja potcinjenosti zene; ukoliko nije posledica radikalnog negiranja drustvenih odnosa s onu stranu hijerarhije i iskoriscavanja drugog, iii na individualnom planu, svest o krivoj svesti Ciji su materijalni, drustveni i politicki osnovi ugrozeni iii se menjaju. Teorija o zahvalnosti kao privilegiji i ,.preimuCstvu" zene je sastavni deo biolosko-psiholosklh doktrina koje isticu da je potCinjeni polozaj zene psiholoski odnos, a svaki drugi odnos dominacije i eksploatacije materijalno-politicki odnos. U sociolosko-politickom smislu nema ni osnova, ni razloga da se pravi ovak.va diferencijacija, sto bi vodilo u seksisticku ideologiju i u ilu: ziju da oslobodenje zena nije prvenstveno drustveno 1 politicko pitanje i stvar snaga koje su pozvane da drustvenim i politickim sredstvima menjaju drustvo (a time i psihologiju coveka), vee obicnih ubeilivanja i manipulisanja. 4. Kao i u momentu kad su stvorene, taka i docnije (i danas), Marksove ideje o zeni predstavljaju diskontinuitet sa ovom literaturom zasnovanom na predrasudama, poluistinama i patrijarhatskoj ideologiji. Marks nije smatrao zenu kao bitan elemenat revoJucionarnog preobraZaja drustva. Ali ona ima znacajno mesto u njegovoj opstoj revolucionarnoj teoriji, i to ne samo usled njenog polozaja drustvene grupe koja je, pod uticajem klasnog drus . · "~ .~vrgnuta svestranom, c) vo , ~ 1\; ::> 2, ' ~ 4$, ( :. l.;:: f<W;A C::1 ~I '/1t~'~IJ ~ •< '-1 ,...'-./.: '\. 1 ... 0,: .• �56 Dr JOVAN BORDEVIC a ne samo ekonomskom ugnjetavanju. Pored toga, Marks je u vise mahova dao analizu ne samo politickog polozaja zene u uslovima drustva u kome je ziveo vee je utvrdio niz pogleda i istina koje su izmenile celokupnu dotadasnju teorijsku i politicku raspravu o prirodi "ropstva'~4) Zena i o moguCnostima njihove emancipacije i koje cine osnovu savremene drustvene nauke u odnosu na zensko pitanje. Marks je prvi veliki mislilac koji je zensko pitanje shvatio kao totalno i specificno pitanje, izraZavajuCi svoje stavove ne samo o nejednakosti, domi· I I naciji, eksploataciji i uopste potcinjavanju i unizavanju Zena u klasniril druStvima, veC i o suStini odnosa izme· du !flUSkaraca i zene i o dubini i znacaju ljubavi. ."1'1arks nije ,izmislio" novu teoriju o Zeni i njenoj emancipaciji, ali je on utvrdio osnove i dao sadrzaj takvoj teoriji. U toj teoriji nalaze odjeka promene i tekovine u drustvu i ljudskoj misli koje su rezultat drustvene, politicke i intelektualne borbe u periodu od velike francuske revolucije do sredine XIX veka i docnije. U tom periodu bio je ostvaren veliki napredak ne samo u kritici postojeceg drulitva i njegove ideologije vee i u pogledu poznavanja prethodnih istorijskih formacija. Pored novih istorijskih i sociololikih otkrica, uspostavljaju se i daju prve rezultate takve nauke kao sto su antropologija i seksualna psihologija. Uporedo s tim, radnicki pokret podize sve viSe radnicku klasu i radne mase na rang odlucujueeg drustvenog cinioca, koji je sposo~ 1 ~) Pojedini nauCniCii (i marksisti) ospOTavaju tae::nost ovog izraza, ~!i&.Cl .s. pravom ~a Zene nisu klasa i clii. se njihov polofaj ne mo:Ze lZJednaCiti .s poloZ~Jem robov~ ..&!"~ks, a naroCito Engels, pojmu ropstvo Zen~ n~ daJU znaCaJ nauCne ~efiUICIJe. ctrWtveno-ekonomskog poloiaja Zene u kapt~zmu, vee ~e sluie JednOm figurom da bi istakli kako vBestranu p~tC!DJt:nost ~ko 1 «?tud:t;nost .Zene od njenog lju~~kog biCa. Neosnovano je !IliUJ.~DJe da Je ova] po]am tzazVaO po]avu teon]e a .,bocbi polova" kao J.StonJs~om zak.onu: ~vaka revolucija XX veka preuzima iz marksizma svoj govor 1 verbahzam 1 ne osporava, vee potvrduje ulogu i znaCaj kJasne borbe kao motornu snagu istor.ije. 2ENSKO PITANJE 57 ban ne samo da rulii rezim represije vee i da ukaze na nove drustvene alternative. Takav pokret je neizbezno morao imati svoje poglede na drustveni i ljudski razvitak i svoje odgovore za zivotna pitanja drulitva i coveka. Kao i svaki stvarni politicko·idejni pokret jedne klase iii ljudske grupe koja hoce da menja svet i sebe u njemu, pokret radnicke klase je imao potrebu da odredi svoja resenja za ova pitanja, suprotstavljajuei se shvatanjima i idejama vladajuce burlioazije, i da, preduzimajuCi njen izazov nastoji da ga zameni svojim novim i radikalnim izazovom. U takvim uslovima i odgovarajucim zahtevima radnicke klase celokupnog socijalistickog pokreta njihovi su vodeCi teoreticari, i originalni i odgovorni ideolozi, Marks i Engels formulisali kako svoju oplitu teoriju 0 oslobodenju radnicke klase i coveka tako u njenom okviru, a delimicno i preko toga, teoriju o zeni i njenoj emancipaciji. Oni nisu filozofirali o Zeni, veC su je uveli u proces promene stvarnosti i njenog sopstvenog oslobodenja; a pre svega su dali teorijske elemente da se shvati zena po onom lito je bila, lito danas jeste i sto moze biti na putu opSte i svoje emancipacije. Pri tome su neosporne tri cinjenice: a) ova teorija izraliava drustvenu i idejnu situaciju u kojoj je stvarana, tako da osnovni problemi i resenja koja ona, u radovima Marksa i Engelsa obuhvata, proizilaze iz posebnog iskustva kapitalizma XIX veka i njegovih efekatana zene svih klasa; b) marksisticka teorija o emancipaciji zena je neodvojiva od njegove oplite drulitven~ -politicke teorije, odnosno od celine i jedinstva teorije Marksa i Engelsa; c) ova teorija o zenama po mnogim. svojim idejama predstavlja nastavak, ali i prevazila- ·. zenje prvih originalnih i velikih ideja o zeni i njenom oslobodenju koje su nastale u revoluciji XVIII i XIX �58 / Dr JOVAN DORDEVIC veka, u ideologiji romantizma i narocito u delima utopij, skog socijalizma. U nekim pitanjima ona nasi tragove ovih prihvacenih ideja, narocito onih koje je izrazio jedan od najinventivnijih ,femiriistiCkih" filozofa, raspevani i ponekad konfuzni $arl Furije- istovremeno moderni dijalektiCar i vizionar, sa Hegelom, NiCeom i naravno, Marksom, kreator modernosti savremenog doba. Sve avo Cini prirodnom i realnom osnovnu Cinjenicu da su Marks i Engels postavili sociolosko-idejnu osnovu, teorijsku cvrstinu i politicku usmerenost teoriji o zeni u celini, a narocito u pogledu uslova i oblika represije koju trpi i puteva njene moguce emancipacije. ~ Od tog vremena je revolucionarna i teorijska rasprava· o Zeni uSia u nauCnu raspravu o saznatim i pravim pitanjima; raspravu koja se oslobada ne samo tradicoinalistickih i zaostalih shvatanja vladajucih klasa i ,mahizma" veC i romantiCarske retorike utopijskog socijalizma i blafene naivnosti verskih pridika o jednakosti .,boZijih stvorenja". 5. Marks i Engels su smatrali da je zensko pitanje izuzetno sloZeno i znaCajno i zato su ga postavljali i nastojali da re.Se pod svim, u to vreme moguCim, uglovima posmatranja istorije i prakse, i pokazali su, i na ovom polju znanja i istrafivanja, svoju spremnost da dopune i isprave svoja ranija gledista kad su ostvarena nova otkriCa i utvrdene nove Cinjenice. U tome se oni razlikuju ne samo od niza nauC.nika tog vremena veC i od "'11'bjedinih docnijih .,marksista" (zbog kojih je Marks bio prinuden da se ograduje da ,,nije marksist"). U pogledu na teorijsko raspravljanje o zenama, Marks i Engels su hili ispred tog (svog) vremena, obuhvatajuCi teorijski smisao i vid ove stvarnosti koji su pripadali aktuelnom i buducem. 59 2ENSKO PITANJE Njihovi stavovi i zakljucci nisu iscrpm 1 definitivni i kad bi se taka shvatili, oni bi se stavljali izvan okvira svoje epohe, Sto oni izriCito nisu ni hteli, ni mogli. Ne smanjuje se neiscrpna i nezamenljiva vrednost njiM hovih ideja, njihovih doprinosa definisanju i resavanju zenskog pitanja kad se utvrdi da su njihove misli neodvojive od vremena u kome su Ziveli i mislili, kao i od njihovog socijalnog i muskog statusa. To ne znaci da bi drugi, pa ni Zene, u tim uslovima mogli iCi dalje i dublje u teorijskom doprinosu. Oni su ti koji su omogucili da se danas i sutra ide dalje i postavljaju i resavaju problemi zena i da se stvara jedna teorija 0 Zeni. Ta teorija je joS uvek istorija i sveZanj usmerenih i usmeravajucih ideja, sto je osobenost svake teorije koja nas priblizava istini i stvarnosti. Niko do danas nije otiSao dalje od Marksa u definisanju sustine zenskog pitanja. Osnovne postavke ove teorije su sledece. Covek je deo prirode i prirodno biCe, a istovremeno i ,.predstavnik svoje vrste". Ljudska priroda nije nesto sto je usadeno u coveku; on ima prirodne apetite i teznje, ali nacin na koji ih zado· voljava je uslovljen druStvenom i ekonomskom revolucijom koja ukljucuje umerenost i moral. Kad covek smatra zenu kao roba, iii iskljucivo kao licnost koja treba da mu sprema hranu, on se odrice jednog dela svojih sposobnosti da ostvaruje svoju prirodu kao drustveno bice. Privlacnost medu polvima nije nesto -sto je ·data po prirodi. Licna svest o drugom polu je jedno istorijsko ostvarivanje, prilog coveka u stvaranjti sopstvene prirode. Shvatajuci zenu kao ljudsko bice koja ima razlicitu svest, covek cini korak napred prema jednoj potrebi koja .,nije prirodna".odnosno bioloska; vee prirodna .,ljudskoj prirodi".25) 25 ) K. Marks, Ekonomsko-filozofski rukopisi, Rani Zagreb, 1961, str. 241. ~radovi, ,.Naprijed", �Dr JOVAN 60 / BORDEVI~ 2ENSKO PITANJB \ 61 ' SledeCi poznatu Furijeovu misao, Marks je, isto tako, u drustvenom statusu zene nalazio istorijsko merilo sposobnosti ljudskih bica da postanu svesni svoje okoline i da je savladuju; meru drustvenog pokreta koji vodi iz nufnosti u slobodu. Ali, za razliku od FurijeaJ on istice da su postojeCi odnosi medu ljudskim bicima jedna vrsta ,odstupanja" u odnosu na prirodu i na druge. Ljudski sastav coveka je postao animalan, a njegov animalni sastav se humanizovao. covek je po· stao uglavnom ,stomak i apstraktna aktivnost". Njegove prirodne funkcije (kao sto je produzenje vrste, prokreacije) su animalne, a ne ljudske. Polozaj zene odr,azava ovu deformaciju ljudskih bica.••) · ¥arks je isticao naCin na koji !judi mogu da pre· vazidu otudenje u drustvenim odnosima. Tradicionalna filozofija tu ne poma:le, jer se moze pristupiti filozofiranju samo polazeCi od perspektive otudenja. U skladu s tim, koncepcija o zeni u takvoj filozofiji nije niSta drugo do projekcija unutrasnje podele filozofa. Sposobnost poimanja, upravljanja i stvaranja mora se izraziti prakticnom aktivnoscu sa ciljem da se svet promeni. Ako toga nema, covek se ograniCava na komentarisanje svoje sopstvene nesposobno~ sti da shvati. Situacija radnika je opsti izraz ljudskog otudenja, dok je odnos izmedu zene i muskarca u najopstijem vidu prostitucija, koja je opet poseban oblik univerzalne prostitucije radnika. Jedno komunisticko drustvo moze da ucini kraj ovome stanju.27) - - Razvijajuci ove opste filozofsko-antropoloske ideje, Marks ne odvaja zenu od svoje definicije ljudskog bica. Ali je ona - u ovom periodu razvitka njegove teorije o ") Ekonomsko-filozO<fski rukopi\Si, Rani radovi, ,Naprijed", Zagreb, 1961, sbr. 240. H) lsto. zeni - jos uvek onaj ,drugi", elemenat spoljnog sveta kakvog poima i kontrolise covek, tacnije muskarac. Zena jos uvek nije drustvena grupa u pokretu u kome stice i koristi svest o sebi; ona je pre reprezentativni simbol coveka (tacnije muskog ljudskog bica) u njegovom odnosu sa prirodom. Ali, zena je u mogucnosti da postane autonomno i svojstveno ljudsko bice u komunizmu, kada ce, oslobadajuCi se svih otudenosti koje je podnosila, uspeti da prisvoji autenticnu ljudsku prirodu. To je u skladu sa Marksovim glediStem po kome oslobodenje zene od ekonomske zavisnosti, od koje ona pati u reZimu privatne svojine, otvara vrata za istorijske ljudske odnose. Ali, suprotno ,vulgarnom komunizmu", Marks je ostro odbacio tzv. ,ideju" o zeni ,kao zajedniC.koj svojini". U sluCaju ,.kornunizma", kaZe Marks, javna svojina bi zamenila privatnu svojinu, a u jednoj i drugoj situaciji zena bi se nasla iskljucena iz ljudskog razvitka. Engels je tu ideju jos naglasenije izrazio u svom radu Principi koinunizma (koji je poslufio kao prva sldca ,Komunistickog manifesta" od 1847. godine), na· vodeci da ,komunisticko drustvo, umesto da uvodi zajedniCku svojinu Zena, ukida je". U istom radu Engels polemise sa tvrdenjem tadasnjih i docnijih (danasnjih) ,kriticara", odnosno neprijatelja komunizma, po kome komunizam vodi u ,zajedniCku svojinu Zena". Sa njemu svojstvenom logikom, on objaSnjava poreklo ovog tobo.Znjeg i licemernog 11 uZa~ savanja" dobromisleCih" duhova, U.Zasavanja" koje u periodima misaonog mraka i lazi (kao sto je to nedavno predstavljao nacional-socijalizam) ispunjava svu ,kri· tiku" marksizma i socijalizma. Bur.Zuj nalazi u Zeni obiC~, no sredstvo za proizvOdnju. On je 0bave.Sten" da sred~ stva za proizvodnju treba da budu koriscena zajednicki 11 11 11 �62 Dr JOVAN BORDEVIC od proizvodaca i dolazi do logicnog zakljucka da ee ova zajednicka svojina neizbezno pogoditi zene. Ali, zakljucuje Engels, stvarni cilj komunizma je ukidanje statusa zene koji od nje cini obicno sredstvo za proizvodnju.28) Prihvatajuei ovu misao, Marks i Engels su u KomunistiCkom manifestu izneli joS neke argumente o odnosu novog drustva (komunizma), prema zeni koji danas cine osnovne pojmove i elemente u analizi Zenskog pitanja. Oni isticu da se u postojeeem budoaskom drustvu muskarac sluzi svim zenama kao objektima i smatra zenu kao svoju svojinu. Od posebnog su interesa za svestrano poimanje zensk'!1>: pitanja i drustvene i licne situacije zene karakteristicne' Marksove analize Pariskih misterija, poznatog populistickog pisca tog vremena Evzen Sia (u Svetoj porodici). On istiCe jos uvek rasirenu pojavu poznate hipokrizije onih koji hoee da pojedinu zenu .,spasavaju" i da se prema njoj odnose ,plemenito", au stvari podrZavaju (iii su nesposobni da shvate) mehanizam pomoeu kojeg se zena eksploatiSe. Pojedinacna humanost, koja ne dira u opstu nehumanost, nije radikalan akt, vee povremena ,sentimentalnost" ill traZenje alibija za stvarno ucestvovanje U nehumanosti. U OVOID pogJedu ima viSe radikalizma i realizma odgovor koji daje jedna javna Zena nplemenit01n gospodinu" koji joj savetl\je da postane ,poStena Zena" (i koji u istom radu pominje Marks): .,Postena, prema kome hoeete da budem po~na?" 6. Ovu teoriju (ideje) o zeni razvijaju Marks i Engels u Nemackoj ideologiji (1845-1846. godiiie). Na sirem planu nego ranije, oni utvrduju druStveni status Zene i uopste drustveni polozaj zene, i to prvenstveno u 28) Principes du Communisme, Paris., ed. Socialis, 1:%2. tENSKO PITANJB ( 63 funkciji materijalnih preobraiaja osnove drustva i promena u druStvenim odnosima, ukljuCujuCi tu i seksualne, moraine i duhovne odnose. S druge strane, oni razvijaju vee poznatu Marksovu naucnu hipotezu (do danas ne· oborivu) da odnos ljudskih bica sa prirodom ne utice samo na njihovu sopstvenu prirodu vee ina prirodu njihovih medusobnih odnosa. Iz tog proizilazi da se sirina promene sto je covek moze u toku istorije ostvariti u odnosu na prirodu odra.Zava u naCinu na koji on ima svest o drugim ljudskim biCima. Iz ove svesti se rada .,udruiivanje" (asocijacija) koja rada podelu rada, koja opet u pocetku nije nista drugo do .,podela rada u polnom aktu". Ovde se uvodi razlikovanje koje ce doc, nije predstavljati teorijsku kicmu Engelsovog Porekla porodice, svojine i drzave i njegove podele rada koja se zasniva na polu i prirodnim dispozicijama, s jedne strane i na svojini s druge strane. Dalji zakljucak iz ovog razlikovanja, koje izriCito Cine oba pisca, jeste da je za proucavanje drustvenih odnosa i shvatanje polozaja coveka, a time i zene, znacajna reprodukcija koliko i produkcija.29) 7. Dva su jos istaknuta marksisticka teoreticara po· kazivala interes za zensko pitanje, dajuCi svoj doprinos potvrdi, razvijanju i konkretizovanju Marksovih osnov· nih postavki o zeni, njenom statusu i oslobodenju. To su, i na odredenom nivou, Lenjin i Bebel. (Ali, i drugi marksistiCki teoretiCari, od E. Marksa, Lafarga, Geda, Kauckog i Roze Luksemburg do Gramsija i Mao Ce Tunga, nisu zapostavljali i Zenu i njene probleme, na~ rocito u okviru svojih drustveno-politickih shvatanja i pogleda). 2 ~) NemaCka ideologija, ,Kultura", Beograd, 1964. �,,, j······· 64 Dr JOVAN OORDEVIC Lenjin piSe o zenskom problemu uglavnom posle , pobedonosne oktobarske revolucije, kad se ono pojavljuje kao konkretno zivotno pitanje novog drustva koje proizilazi iz utrobe jednog zaostalog i patrijarhalnog, pretezno seljackog i patrijarhatskog drustva ukrucenog u poznatu strukturu zasnovanu na principu muske hije· rarhije: bog, car, otac, muZ. Kao i u drugim oblastima u kojima je mislio i stvarao, Lenjin je u odnosu na Zenu ostao verni i samostalni ucenik Marksa i Engelsa, ali i originalni i smeli nastavljac njihovih ideja i shvatanja. S obzirom na vre· me i uslove u kojima je mislio i stvarao, i odgovarajuCi na. drustvena pitanja koje je postavljalo novo drustvo kGjf je nastajalo iz starog, Lenjin se posebno interesovao za postojeci i mognci oanos izmedu stanja proizvod.nih snaga i novih oblika svojine i polozaja zene, za problem mesta i uloge zene u partijskoj organizaciji i politickom zivotu, a pre svega za oslobodenje zene-radnice , . od dosade i trivijalnosti rutinskog, domaCinskog i ku· Cevnog rada, najzad, i za nevi odnos izmed:u muSkarca i zene, ukljucujuCi i problem ljubavi. U svim ovim shvatanjima Lenjin se ne udaljuje od poznatih Marksovih, a narocito Engelsovih postavki (iznetih u Poreklu porodice i Polozaju radnicke klase u Engleskoj, delu koje sadrti izvesne stavove za drustveno i prakticno resavanje problema i potreba zene-radnice kao domaCice i majke). Vise od Engelsa, on pokazuje _Eosebnu osetljivost za oslobodenje zene od ponizavaju~eg tereta sitnih, banalnih i zaglupljujucih poslova oko odrtavanja domacinstva i porodice. U kritici ovog dra· sticnog oblika iskoriscavanja i odgovarajuceg ponizavanja zene Lenjin je pokazao posebnu osetljivost za zivotna i svakodnevna pitanja, predvidajuci i preporucujuci drustevnu akciju u pravcu pomoci zeni da smanji ,.~ ZENSKO PITANJE 65 teret pod kojim stenje, narocito u materijalno i kulturno nerazvijenom druStvu, druStvu optereCenom svim vrstama zabluda i fanatizma u pogledu odnosa muska· rac-zena. On je marksist koji je, kao vod prve socijalisticke dr:lave, najviSe ucinio za konkretno oslobodenje zene i za podizanje svesti sovjetskih zena (i zena uopste), o njihovom ljudskom bicu, drustvenom znacaju i o njihovoj politickoj ulozi. Ostvarivanje velikih ideja je akt njihovog stvaranja i ima ne samo prakticno-kriticku vee i teorijsku vrednost. To cini da je Lenjin ogromno zaduZio savremeni socijalisticki pokret oslobodenja :lena i da je znatno obogatio marksizam i u odnosu na zensko pitanje. Lenjin je poznati protivnik tzv. slobodne ljubavi, koja je cesto pratilac prve faze posle svake revolucije, ukoliko praksa slobodne ljubavi nije prethodila pripre· mi same revolucije (sto je Engels tacno zapazio da je to skoro zakonitost). Iako je po sopstvenom tvrdenju bio u svom Zivotu i shvatanju ,asket'', Lenjin je izrazio dve misli koje sui danas poruka svakom pokretu za istinsko oslobodenje zene, kad se taj pokret razlikuje ad anarhizma i kad je svestan opasnosti skretanja u avanturizam i preteranost (ekscese). Na pitanje sta misli a lju· bavi, koje mu je postavio stari francuski marksista i njegov licni prijatelj sari Rapapor, Lenjin je odgovorio: ,To je privatna stvar koje covek ne moze da se lisava".SO) Na drugom mestu, poznata Lenjinova formula o casi vade (izrecena u razgovoru sa Klarom Cetkin) sadr:li stav o ljubavi kao a duboko dozivljenom i osnovnom odnosu Zene i muSkarca. 10) Na franouskom jez:i:ku Lenjin je to izrazio i~m :reCi: ,S'est une· chose privee dont on ne doit pas se privoc". Ovaj c1tat je autor dobio od Rapapora u jednom usmenom razgovoru s njim. �Dr JOVAN fJORDEVIC 66 8. Bebelovo delo Zena i socijalizam imalo je veliki odjek na socijalisticki feministicki pokret, doprinoseci ·da se iz zabarava izvuCe ,Zensko pitanje" i da se Cak u program nemacke socijalisticke partije krajem XIX veka unese zahtev o jednakim pravima muSkarca i Zene. Zabtev koji je narocito isticao Engels i poddavale Marksove kceri, Eleonora i Laura Marks (posebno poli. ticki angazovane). Bebel je istakao dva osnovna shvatanja koja ce i danas imati odjek u socijalistickom pokretu za oslobodenje zena: a) oslobodenje zena je neodvojivo od oslobodenja svih ljudskih bica od .,ugnjetavanja, eksploatacij~, nuZnasti i bede" u svim oblastima; b) Zenska pitanje· nije niSta drugo do vid socijalnog pitanja i oba su nera.ZluCiva povezana i samo zajedno mogu naCi konaCno reSenje. PalazeCi ad toga, istiCe da se neophodni uslovi za oslobodenje Zene nalaze u tzv. ,komunalizaciji"31) damacih poslova, tj. u osnivanju ustanova za cuvanje dece i pomoC domaCinstvu; a sve to je nemoguCe obezbediti van ,socijalistiCkog re.Zima". Ista taka, aslobodenje Zene od eksploatacije i dominacije je u zavisnosti od osnovnog preobra:Zaja drustvene strukture (kapitalisticke). Bebel je smatrao, kao i Engels, da potcinjenost Zene ne poCinje sa kapitalizmom, jer je oseCanje inferiornosti dubaka usadeno u Zensku duSu'' i da se ono izra.Zava na podruCjima u kajima se navike i priroda mesaju do tog stepena da se izjednacavaju... zena je bi· 'Tlf, pise on, robinja pre no sto je ropstvo pronadeno".••) Kao i Engels, on je smatrao da se oslobodenje zene 11 11) Izraz koji su socijalisti, naroC:ito posle Pariske komune, upotrebljavali za proces koji danas oznaCavamo terminom .,podru?itvljenje". a~) Bebel, Socijaliz.am i tene, ,Rad"~ Beogmd, 1909, str. 1. ZBNSKa PITANJB 67 ne maZe izvrSiti samo putem revolucije: ona je tek pocetak jednog dugog procesa emancipacije. Pored ovih teorijskih stavova, Bebel nije otklanjao moguCnost promena i u kraCem raku i nije izbegavao da prizna mogucnost konkretnih sukoba izmedu .,zena i ljudi" (kaa i svi pisci tog vremena, a i danas, on upotrebljava rec .,covek" za muski pol), ne samo u kapitalizmu veC i u socijalizmu. On je istovremeno otvoreno naglasavao da je zena dvostruko eksploatisana: od stra· ne kapitalizma i jedne specificne situacije podredenosti koju je uslovio istorijski i moralni razvitak drustva. u svim prethodnim etapama. On ujedno prihvata radikal· nu tradiciju, pozivajuci potcinjene zene da neumorno rade na svom sopstvenom oslobodenju, jer ,kaa Sto se ne mogu interesi radnika izjednaCiti sa interesima gazda", taka ni ,Jnteresi Zene ne mogu se potpuno ukljuCiti u interese muSkaraca". Ali za razliku od niza radikalnih i socijalistiCkih mislilaca, ukljuCujuCi i Zene-revolucionare (kao sto su Meri Volkokraft i fantasticna i umna francuskinja Flora Tristan)38) koje su smatrale da zene treba da Cekaju da se muSkarci odluCe da pokrenu njihova oslobodenje, Bebel je ocenjivao da ima malo izgleda da se muskarci, kao drustvena grupa, jednog dana odluce da usvoje ideje .,emancipacije zene". Zasto bi oni to uCinili, zakljuCuje ovaj skromni i jednostavni mislilac, kad im zavisnost i podredenost zene u drustvu i porodici neposredno koristi. Bebelova knjiga nema sjaj smelih i originalnih idejnih varnica Marksa, Engelsa i Lenjina (pa cak i nekih docnijih marksista i socijalista), ali ona je prva monografija posvecena zeni od jednog socijalistickog borca i pisca koji nastoji - najvise pod uticajem Engelsa ....; 93) Bebel, Socijalizam i Zene, ,Rad", Beograd, 1909, str. 1. �I I t 68 Dr JOVAN OORDBVIC 69 .tENSKO PITANJE da misli marksisticki, realno i jednostavno. To nije obicna vulgarizacija marksistickih i socijalistickih ideja (pre svega Furijea i F. Tristan), vee pristupacna i sistematizovana obrada problema koji su se postavljali pred zene, narocito pred zenu radnicu pri · kraju XIX veka. Inspirisan marksiimom, Bebel je nedvosmisleno potvrdio dve postavke na kojima se zasniva revolucionarni pokret Zena. Nikakav mecena ili ,lju~itelj .Zena" neC~, i nije u stanju, da se angazuje u borb1 za oslobodenJe zene. To oslobodenje mora obuhvatiti svest, angafovanost i borbenost samih zena. Revolucija je put za ostvarivanje tog oslobodenja, a to pretpostavlja postojanje ne_samo odusevljenosti zene vee i socijalisticke vlasti kofa je spremna i sposobna da zapocne i vodi duboke drustvene, duhovne i moraine promene. Iako je napadan i vredan od strane burzoaskog feminizma, Bebel je otvoreno i neposredno u svoje delo uneo izvesne probleme i zahteve radikalnog feminizma, vezujuCi ih za socijalisticki pokret. Analize, opisi, poruke i osude koje saddi ovo delo ulaze u antologiju socijalisticke i pretezno marksisticke misli o problemu zena i nisu izgubili svoju aktuelnost ni danas. Iako pod uticajem ideja utopijskog socijalizma, Bebel i nije nikad napustio kontakt sa proble_mima. svog vremena i brizljivo se cuvao svakog dogmatiZma 1 ~a~ je cesto prihvatao i razradivao narocito Engelsove n;t•sh. Engels je s pravom cenio i isticao ove Bebelove kvaht7~e licnosti i deJa, koje jos uvek ostaje jedina monografi~a 7i-Zenskom pitanju u socijalizmu, iako je u nizu pitanja zastarela i prevazid:ena docnijim razvitkom znanja i istorije. . . 9. Jedno od najznacajnijih otkriea ljudske m1sh jeste osnovni teorijski koncept marksizma - borba klasa (mada je postojanje klasa i borbe u drustvu utvrdeno znatno pre Marksa). Ovaj koncept, jos uvek predmet raznih i razliCitih shvatanja i tumaCenja, doprineo je da se konstituise istorijska i moderna nauka o drustvu i Coveku; da se nauCno zasnuje svest Coveka o zakonima koji vladaju nastankom, evolucijom i protivreCnostima u istoriji i druStvu, kao i o nosiocima tih procesa, i o predstavama (ideje, teorije) koje se stvaraju u njima i pod njihovim uticajem. Borba klasa je danas skoro opsteprihvaceno sredstvo saznanja o drustvenom dinamizmu i borbenoj svesti druStva i Coveka o sebi. To ne znaCi da nije uvek bilo klasno i ideoloski motivisanih pokusaja da se klasna borba, kao koncept i materijalni princip istorije, ospori i da joj se nad:e zamena. Najpoznatiji od tih pokusaja su oni koji, prihvatajuci postojanje iii samu nuZnost borbe za saznanje druStva i njegove nuZne mutacije, uspostavljaju njene posebne nosioce, kao sto su rase, nacije, religije, politiCke institucije, pa Cak i kontinenti. Taka istorija politickih i drustvenih teorija poznaje ideje o ,borbi rasa ,borbi nacija", ,borbi de· mokratije i totaliiarizma", o ,borbi kontinenata" itd. Biologizam i socijalni darvinizarn su najCeSCe ,nauCna" osnova ovih shvatanja. Jedna od novih teorija, koje su stvorene na istom planu, je ona koja se zasniva na konceptu borbe polova; ova teorija ima pretenzije da proces .emancipacije Zena, i uopste resavanje slozenih pitanja polozaja i uloge zene u istoriji i savremenom druStvu, zasnuje na borbi izme· du zena i muskaraca, da ih time objasni, iii uopste da ideju o seksualnoj revoluciji izjednaci sa pojmom sa-, vremene revolucije i da razlike, nejednakosti i sukobe. medu polovima proglasi za osnovni princip objasnjenja i pravca promene u drustvu. Teorija o borbi polova ima, svoje poreklo u platonizmu i svim oblicima misli koji ljudske odnose svode na biologiju i psihu coveka, a 11 , !11 �70 Dr JOVAN DORDEVIC docnije je hranjena narocito idejama Kanta i neokantizma. U svom savremenom vidu teorija o borbi polova se naslanja na psihoanalizu i sve viSe na jednu vrstu teorijske simbioze koja se naziva frojdo-marksizam. Svodeci ljudske (i time drustvene) odnose na seksualne odnose, psihoanaliza je prt1Zila osnovu za dva simplicisticka zakljucka: a) sama iii samo seksualna situacija odreduje situaciju Zene ili muSkarca; b) ,uslov" iii polozaj zene se svodi na njen seksualni us!ov. . Teorijska uprostenost i ocigledna apstraktnost ovih postavki psihoanalize nisu mogle odol~t! _pod priti~kom teorijske ozbiljnosti i drustv'7'o-pohtiCkog realiZ~~· mGrrksizma i pod uticajem razv1tka savrernenog knttckog nerva u okviru same psih_oanalize: !zlaz i~ kriz: hoanalize i potreba da se odrze klasnr 1nteres1 burzoazije u oblasti teorije i politike doveli su do onog po:natog intelektualno·politickog postupka na osnovu kojeg se jedna nedovoljna i osporena misao pokuSava ,spasti", odnosno odrzati naslanjanjem na teoriju koju nastoji da kritikuje, pa cak i da menja. Tako je nastao kao savremeni teorijski i ideoloSki ,model": frojdo-m~rk­ sizam. u odnosu na problematiku zene, frojdo-marksizam pretenduje da dokaie da je (za neke pisce u socijalizmu, a za druge i u postojecem kapitalistickom drustvu) seksualna revolucija moguca i da ona sama po sebi, i cak jedino ana, maze dovesti do punog oslobodenja zene. .....Jil:ojdo-marksizam pozajmljuje pojmove i terminologiju Diarksizma, dajuCi im Cesto drukCiji smisao, taCnije prazneci njihov autenticni idejni i politicki saddaj i zamenjujuCi ga pretezno verbalnim i psihofeministickim sadrzajem. On govori o revoluciji, ali pretezno pod njom podrazumeva seksualnu revoluciju. On meSa privatnu svojinu sredstava za proizvodnju sa privatnom svoji- ps!- :lBNSKO fiTANJE 71 nom polova. On zamenjuje klasnu borbu borbom polova iii smatra borbu polova kao neophodni us]ov borbe klasa. Frojdo-marksizam istice da je zena eksploatisana ad strane muskog pola kao sto je radnik od kapitaliste. u usloVima savremenog dmStva, Zenski pol se konstituiSe u autonomnu ugnjetenu klasu koja se mora osloboditi od ,muske v!asti". Borba klasa je gigantska i vecita borba u druStvu koje se ne moZe izraziti u svakodnevnom Zivotu, a pre svega u seksualnom i porodiCnom Zivotu. Borba polova je princip koji je u ovim situacijama jedino primenljiv. Borba polova dovodi i do solidarnosti polova i uspeva da preovlada nad drustvenim klasama, naroCito u stvarnosti kapitalizma. Frojdo-marksizam je spoj jednog oblika rasizma i seksizma sa pseudorevolucionarnim verbalizmom. Njegov program o borbi po!ova klizi od gubitka zdravog razuma do b!azenog simplicizma preobucenog u marksistiCku frazeologiju, zbunjujuCi meSavinom imitacije i parodije revoluciona;rnih tekstova,34) kao i Cesto komiCnom naivnoscu.3•) Na teorijskom planu osnovne greske frojdo-marksizma se sastoje u sledecem: u posebnom redukcionizmu Zenskog pitanja na seksualni odnos; u neprirodnom opsesionistickom shvatanju seksualne funkcije; u neobrazlozenoj konfuziji izmedu jedne socioloske kategorije (klase) i jedne bioloske kategorije (pola); u neadekvatnoj (naucno i politickoj) upotrebi jednog nauc14 •• ) U jedp.oj ,stu?-iji !~sP:irisanoj frojdo-marksizmom stoji: ,.Cela lstoma d? dan3;s )e ,bt~a tstO!J.Ja ~ borba polova, iskorBCeni, podvlaSCeni, ospo:av~t potCmJent 1 • ugnJetem pol moZ~ se osloboditi od pola koji ga tskonSCava ako u 1sto vreme oslobodt druStvo od ugnjetavanja kapital-fal~sa. Jedan sp~ktar opseda Evropu; spektar feminizma sa falusom u zubnna, u _pratnJl onog Sto ga podri:ava - ,lezbejstva" Les Temps modernes, maJ 1974. - les femmes sentetent. · 15 ) U tefnji da se stvori kulturni ambijent koji se razlikuje od jeCeg, muSk~g, . predlaZe se promena gramatike: reCi ,muSkeg" roda ( . l'rancuskom. Jeztku_ kao Sto su krevet, tela, friZider itd.) postaju Zensk roda;, a pn tom zene treba da se ,oslob()de" .,seksistiCkoa: marksizma" (Na tstom mestu). pasty ~ �72 L1: ~ ! .! II \ '! i !. I .I' Dr JOVAN :BORBBVI~ ZENSKO PITANJE nog (marksistickog) koncepta - klasne borbe; na svodenja saznanja o kapitalizma, i njegovoj negaciji na probleme sitaacije i oslobodenja zena. Marksizam ne spori postojanje i mogucnost raznih oblika borbi (nacionalne, etnicke, kaltame i idejne) i ne pretendaje da klasna borba konsamira iii zamenjaje sve istorijske i savremene borbe. To se odnosi i na ,.borbu polova". Sve ove borbe ljadskih grupa imaja svoje osobenosti i u toku istorije nisu se izra.Zavale na isti naCin. One nisa bile podredene klasnoj borbi niti sa joj smanjivale istorijski znacaj i politicka efikasnost. Klasna borba je strukturalna pojava: ona proizilazi iz razlicitog polol;aja pojedinih grupa a proizvodnim odnosima i protivrecnosti izmeda otadenog rada proizvodaca i kontrole i prisvajanja aslova i rezaltata njihovog rada od strane sopstvenika sredstava proizvodnje i rada. Ona je nosilac promene drustvenih struktara i asmerena je na aspostavljanje drustva bez klasne struktare. Klasna borba je univerzalni princip; proizilazeCi iz druStveno-ekonomskih, odnosno proizvodnih odnosa koji odgovaraja odredenom istorijskom nacina proizvodnje, ona obahvata sve sfere saperstrukture drustva: od politike do naake, ideologije i kalture aopste. Ona je istorijski princip koji prati i karakteriSe celokapna istorija k!asnog drustva, !ito znaci da joj je poznat pocetak i da joj je predvidljiv kraj. Sve druge borbe grupa sa funkcionalne, partikalarne i aslovljene klasnom borbom. To se odnosi i na ,borbu polova" koja je u figurativnom smislu borba, i ne moze se izjednaciti (i pored nastojanja naake i teoreticara ,borbe polova" da ovaj pojam izjednace) sa marksistickim znacenjem pojma borba klasa. U svom realnom i naacnom znacenju borba polova je funkcionalna 73 jer se odnosi na preraspodela mesta a organizaclJl drustva; ona je partikalama posto ima a vida promena pojedinih sfera drustvenih odnosa. Klasna borba se odnosi na sve druStvene sfere. ,Borba polova" je druStveno-politicki proces: ona je aslovljena nejednakosca i potcinjenosca jednog pola (zene) i probadenjem svesti te grape o tom polozaja i mogucnosti da se on promeni. Ona se ne poklapa sa celokapnom istorijom drustva i pre je posledica nego azrok drustvenih struktara. Ona ne resava promene oblika svojine, politicke vlasti i druga centralna pitanja istorije, kao sto je to funkcija klasne borbe. Ali borba polova nije ni fiktivna, ni apstraktna, ona je koncept koji izrazava potrebe jedne ljadske grape (zena) da se oslobodi podredenosti i poniZenosti celog ljadskog drustva i da ga acini sto je moguce vise jednakim, solidarnim, humanim i civilizovanim. Onda kad je akljacena a pokret snaga koje sa sposobne i pozvane da menjaja stare struktare i kad je, vodena projektom revolacionisanja postojecih drustvenih i ljadskih odnosa radi aspostavljanja novih odnosa, lisenih hijerarhije i vladanja jednih ljadskih bica drugim, ova borba moze prosiriti, jacati i hamanizovati klasna borba, dodajaci joj po jedna specificna dimenzija. To akljacaje polozaj, i alogu zene a istorija klasne borbe, a ova uloga zavisi ad naCina proizvodnje odnosno od klase kojoj pripada, a ne od odnosa sa maskim delorn stanovnistva. Ovaj odnos je odreden stapnjem razvitka proizvodnih snaga i ostrinom klasne borbe. Ako postoji oskadica a proizvodnji osnovnih sredstava za zivot i (proizvodnja rada mala), i time ostra klasmi borba, zene iz vladajuCih klasa istovremeno oslobadajti svoja prokreativnu funkcija (produtenje vrste, odnosno klase) i ogranicavaja je (radi jedinstva domena i ka' I �74 I l. l I Dr JOVAN £10RDEVIC pitala uopste), a zene iz potlacenih klasa su prinudene da je suzbijaju, pojacavajuci svoj servilni polozaj u porodici i domaeinstvu. u obe situacije zena postaje zrtva novog imperativa: demografskog. Polozaj zene je slozen ne samo zbog njene ekonomske vee i demografske uloge. Ona nije samo radna snaga, veC ona mora ida rada. Ona je istovremeno produktivna i reproduktivna snaga. Proizvodni odnosi odreduju octnose reprodukcije. Seksualni odnosi su podredeni u logici klasnih odnosa. Ne samo odnosi vee i seksualno ponasanje se razlikuje prema klasama i u krajnjoj liniji su klasni odnosi i ponaSanja. ~ Usled ove dvostruko dvostruke funkcije (produktivne ·-;- reproduktivne i autogeneticke, odnosno duplog radnog vremena) istorija zene bi bila neumoljiva bez dinamike klasne borbe. Bez klasne borbe ova dvostrana funkcija bi delovala kao fatalnost i oslobodenje zene bi bilo blokirano~ kao Sto se i deSavalo u re.Zimima ,klasnog mira", rasizma i patrijarhalnog militarizma. U re.Zimima u kojima je vladala ideologija tzv. tri ,K" i prema kojoj zena pripada samo crkvi (Kirche), kujni (Kiiche) i radanju (Kinder). Ne samo marksizam veC i savremena kritiCka druStvena nauka odbacuje ideju da ce borba klasa da se zameni borbom polova. Iza ove ideje nalazi se uticaj burzoaske ideologije i kult volontarizma i idealizma (filozofskog) koji karakteriSu srednje klase. Istovremeno marksisticka kritika prosiruje svoje teorijsko polj~ '1\'lfpste i u odnosu na zene, prevazilazeci izvesna miS!jenja koja se u ime marksizma sire. Suprotno je marksizmu jer ne odgovara iskustvu i razvitku nauke tvrditi: da je ljubav ekonomskl determinisana i da se subjektivnost podreduje objektivnosti, da seksualni odnosi nemaju svoju istoriju, da zene svoje oslobodenje treba da oce- ZENSKO PITANJE 75 kuju od muskaraca i od vladajuCih ideologija iii driave, da borba zena za sopstveno oslobodenje treba da se podredi klasnoj borbi i da one u njoj nemaju svoje ravnopravno, ali i nezavisno mesto k~·e im omoguCuje da njihovo oslobodenje bude i postane njihova sopstvena stvar, da nema bitne razlike izmed \ polova i da se zena uspostavlja kao ljudsko i drustveno bice kad zauzme muske polozaje. Sve ove postavke uslovljavaju da se ide dalje u teorijskoj refleksiji o problemu zene koji prevazilazi cinjenicku osnovu od koje polaze. 2ene povlascenih klasa, pod uticajem ,druStva blagostanja", sve su viSe udaljene od proizvodnje i - zastupajuCi ideologiju svoje klase - sve viSe primenjuju maltuzianizam, tj. ukontroliSu" radanje, Sto znaCi da one sve viSe napuStaju svoju pri· rodnu funkciju. To je situacija koja istovremeno odvaja Zenu i od sveta proizvodnje, i sveta reprodukcije. Ni rad, ni deca. Ako je ona jos i naklonjena neradu (u kuCi) i luksuzu, ona je i nosilac eksploatacije (prema bracnom drugu koji radi). Ovako ,oslobodena", ona gubi interes za stvarne ljudske vrednosti i, u uslovima potro~ SaCkog druStva, postaje nuZna komponenta trivijalnosti i ,lakog Zivota" (dolCe vita). Tako se proces ,oslobocie~ nja" pretvara u novi vid eksploatacije. Zena je danas u protivreCnoj situaciji. Svaki korak u njenom oslobod.enju moZe se zavrSiti sa njenim novim otudenjem. Ukoliko je viSe u situaciji da bude jednaka kao clan zajednice, utoliko je vise udaljena od pravog proizvodnog rada i svoje prirodne funkcije. Ovde kultura ima viSestranu funkciju. Ona otvara Zeni nove moguCnosti da uCestvuje i da se ostvaruje; ona je brani od manipulacija i antikulture. Kultura i slo, boda su uslovi da zene oslobodenje ne dozivljavaju kao novo porobljavanje i da same ne porobljavaju drugog. �1:? i: tj q II t n ·1 ; l II I I I I I \ :tBNSKO PITANJB Dr JOVAN BORDBVIC 76 Frojdovih) i nametnutih ,falokratskih" zabrana i kompleksa. Marksisticka politicka misao i pokreti koji su marksistiCki inspirisani istiCu jednostranost abe alternative. Prva dovodi do toga da se zene pozivaju da napuste svaku potrebu i zahtev za stvaranjem i usvajanjem specificne svesti i da zapostave cinjenicu postojanja posebne represivnosti u odnosu na Zene. U drugoj alternativi Zene pretenduju da same mogu osvojiti ,sve i odmah'', prihvatajuCi da se odvoje od svih oslobodilackib pokreta, naroCito onog koji im je najblizi, od politickog pokreta radnicke klase, svesno okrecuCi leda cinjenicama da u danasnjem svetu i covek jos nije slobodan, upravo da nisu samo one pod represijom i dominacijom. Pored jednostr~· ova alternativa osti izraiava odsustvo politicke zrel ti ne samo zenskih vee i drugih revolucionarnih p kreta. Nezrelost se uvek izraiava u zapostavljanju efika osti u korist ideo-· loskog sektastva i verbalnog ,radikalizma". N eefikasnost jednog revolucionarnog pokreta, koji definisu i vode jedino muskarci, je isto toliko ocigledna kao i neefikasnost onog pokreta koji revoluciji daje iskljucivo karakter oslobodenja zena. u oba slucaja misao je parcijalna, i time netacna, a ideologija politicke prakse zarobljenik .,specifiCnosti", i time otud:ujuCa. Oceniti i shvatiti ogranicenost ovih aJternativa je uslov da se prevazid:u teSkoCe i zabune u savremenom procesu borbe Zena za oslobocienje, i u naporima napred· nih demokratskih snaga da se oslobode fetisisticke misli i zbunjujuce prakse koja ih je zarobljavala i de' formisaJa. Ako su zene danas stekle svest o sebi i o svojim pravima, to su postigle zahvaljujuci opstim borbama i idejama druStva u kome Zive i koje je neizbeZno ,muSko" Ovi pojmovi se reprodukuju i u odnosu na zene ~oje, pod uticajem robne proizvodnje i postojece sociJalne diferencijacije, imaju povlasceni polozaj. . . Frojd.o-mar~s~zam i sve druge koncepcije voluntanstickog 1 utopiStickog feminizma o ,borbi polova" kao nov~j ~akonitosti ljudskog drustva su nesposobni da otknvaJu svu slozenost i protivrecnost procesa oslobodenja zene. To jos jec!nom potvrduje da je istorija i savremenost zene neodvojiva od shvatanja i uticaja osnovnog razvitka klasa, i klasne borbe.") 10. Sve ?ve teorije iii tendencije za oslobodenje zene se svode na Jednostavno pitanje koje se izraiava u alter~atirvi_ koja je joS uvek od uticaja ne samo na savremeni zenslj:I pokret, vee i na politicku praksu, narocito radnickih partija i organizacija. Prva alternativ~ je: prihvatiti ,mu8ku" definiciju ~og~ zena u revolucwnarnom pokretu i, u ime jedinstva I ~eh~e. po_kre!~~ zahtevati integraciju Zena, uz prihvata~ nJe cmjemce Iii shvatanja da se ne koristi i ne razvija inicijativa zena i njihova oslobodena masta. . ~uprotno ovoj ,integracionistickoj", druga alterna~Iva 3e a~ton.o:nisticka. Ona proklamuje da oslobodenje zena ~~~e bit~. samo ~~t .samih Zena koje nemaju ,Sta da tra~e u ,njihovom (tj. muskom) pokretu i da obezbed~';Je svo~ socijalnog i ljudskog ,ja" zene mogu obezbed.Iti same I autonomno. U krajnjoj varijanti ove alternativ~, sa nervoz?m i ubecienjem, pojedine Zene-pisci ..JiiQdaJU da se ovaJ autonomni dinamizam ima zasnivati na osporavanju i rusenju mahistickih tabua (pre svega k ae~~ufno je naglasiti nerazorivu vezu izmed:u situacije Zene kao Ijud- va 77 . s Gg b1 1. Cl~na druStva i privatne svojine. Na taj ~ seLendejs.ohdariSe~o s . burZoaskim pokretom u korist naCin sigurni smo oslobodenja Zene", mova m1sao. Je o~~ova z~ ocenu sawemenih polcreta za oslo-b(Leode~Je Zene, k~ L. ra:mJth (,s1fraZetskih" i uopSte feministiCkih). nJm, 0 emanczpacm terze, Moskva 11954). ) �Dr JOVAN DORDEVIC 78 druStvo. Aka su one revolucionarne to sve ne bi bilo .moguce bez proslih i sadasnjib revo!ucija. To sve uslovljava i sadasnje, i buduce borbe zene za emancipaciju. One ispadaju iz istorije aka se izdvajaju i ne shvate celinu revolucionarnog preobra.Zaja savremenog druStva. Ali i ovaj preobraiiaj ne maze biti celovit i efikasan aka se zene guraju u drugi plan, a jos manje u ,zadnje dvoriSte" istorije i revolucije koja se priprema za stvaranje jedne nove civilizacije, civilizacije koja jedino maZe biti socijalisticka i komunisticka. 11. Jedan ad osnovnib problema situacije i uloge zene jeste zenskost; zenskost je opredeljenje njenog biJ;a. zenskost je preteino (u oCima muskarca) prosla kr-oz tri etape: zenskost shvacena i podneta .kao hendikep! Zenskost osakaCena u muSkom .,modelu" - u ime · jednakosti; Zenskost kao osobenost zahtevana i kao Zenstvd u ime specifiCnosti .zene. Ove tri etape izraZavaju osnovne faze u razvitku zenskog pokreta i u filozofiji feminizma. Prva je najdu:Za i ana uopsteno traje od prve svesti o diferencijaciji bica razlidtog pola do danas; u pojedinacnom smislu ana se zavrsava kad pocinje opstepoliticka konfrontacija zena u odnosu na drustveni i politiCki monopol muskaraca. Ali, u drustveno·politickom znacaju, zenskost u ovoj etapi, tj. i kad je shvacena kao izraz inferiornosti iii hendikep, drustvo istiCe zenu kao subjekat, kao kvali· tet Zivota; ona je osnova rad:anja i razvitka svake Zene kao osnovnog ljudskog bica. Ova svest otvara period ~vremene borbe za :Zenska prava i Zensko oslobodenje koje nasi protivrecnosti i apstraktnosti. Definisanje zenskog pitanja i zene u odnosu na ono i onog Sto je osporava, tj. u odnosu na muSkost i muskarca, nastaje u ovoj etapi i ima razlidte oblike u docnijim. 1 :tENSKO PITANJE 79 U ovoj prvoj etapi postoji pobuna iii samozadovoljstvo Zene Sto nije muSkarac, iii u muSkoj situaciji. U drugoj etapi zenskost se negira da bi se izjednacila sa situacijom muSkarca. Ovu etapu karakteriSe: muSkobanjost kao oblik zenskosti, uz seksualnu neutralnost iii heteronomnost. Zena tra.Zi svoj identitet u izjednaCavanju sa muskarcem. Ona vidi mogucnost f~kosti u izjednacenju sa drugim polorn. Treca faza (u nacelu) polazi od principa: je akost ali razlicitost. U savrernenoj ideologij( zenskog pokreta ana podrazumeva dva pravca. Prema jednom, jednakost se ne odvaja od specificnosti i vodi u okviru istog pola u negiranje drugog pola i naglasavanje prava na ljubav sa is tim (istom); u Iezbijanstvo u kame se manifestuje jednakost i specifiCnost. Dru.gi pravac se izra.Zava u stavu Zene: "o mojoj Zenstvenosti nemam ,kompleksa11 • Ni superiornosti ni inferiornosti. Ni jednakosti. Ono do cega ddim je: razlicitost. Ove dve poslednje teze u shvatanju Zenstvenosti, odnosno Zene, obuhvataju osnovna pitanja savremene problematike Zene: One su elemenat ideologije radikalnog zenskog pokreta (na Za· padu) i cine idejni supstrat realne svesti 0 zenskom pitanju. Teorijsko preirnucstvo drugog pravca trece etape lezi u odstranjivanju vestacke i apstraktne podele izmedu pojma Zene, Zenskosti i Zenstva, i u potvrdi Zene kao ljudskog bica koje je proizvod sopstvene istovremene bioloske i socijalne evolucije. On je i prilog dija· lektickom marksistickom pojmu 0 zeni i njenorn znacajnorn mestu u istoriji i danas. On pretpostavlja kritiku tradicionalnih i preteZno "mahistiCkih" predstava i simbolizma o Zeni i Zenskosti koji se nameCu .Zeni i koji je : vracaju u nejednakost i podredenost u mekanoj vodi , razumevanja i simpatija. On obuhvata jedan novi zabtev �Dr JOVAN DORDBVIC 80 ? I I l da Zena prevazide svako podra.Zavanje, svaki mimizis, odbacujuCi ga kao zensku apaticnost; i potrebu da ~ena stvori svoj stil narocito u misli i govoru kao doprm?~ jednoj sveobubvatnoj misli koja ce la~se obuhvat1ti ,sve", Sta viSe celu istinu. To sve dovodt .~o osn.ovnog postulata: oslobodenje zene se ne sasto)l u nJen~m oslobodenju od Zenskosti, veC u njenom. ostvare:r:J~, tj. u uslovima da ona postaneJ svestrano ljuds~o biC_e, a time da bude zena, zensko i zenstveno bez 1kakvib kompleksa i osecanja krivice. . Problem oslobodenja zene se ne resava ~erbalm'? radikalizmom ill humanistickim protestima, a JOS manJe njenom depersonalizacijom i defeminizacijom. Ov~ oslo~ctenje podrazumeva ~ako r:;>dikalno osp_oravanJe. poIozaja zene i drustva koJe odrzava prak~u 1 shva~anJe ~ • ze m· kao niZem i ,,ropskom biC.u, taka 1 revoluctonarrn . ., . pokret koji ukljucuje zenu kao jednako b1ce, spremno 1 sposobno da stvara ne samo Zi.~ot veC i ~?vi Zi~ot, kao svojstveno i jednako Ijudsko biCe. Unosec1 ~ l~J pokret uspomenu na ugnjetavanje koje jos uve~ t;aJe 1 potrebu da voli i stvara novi Zivot, uloga Zena Je 1 per se revolucionarna. . .. Bez shvatanja ovib faza u odnosu na poJarn ze~stve­ nosti i odnos Zene prema sebi i d~gima, ~e maze se pratiti i oceniti duga borba zen_a za IJudska 1 _gractans~a prava i za njihovo oslobodenJe: Ta b'?rba .'~a s~OJU istoriju koja je kao svaka drustvena 1 polltlc~a 1Storija ispunjena uspesima i porazima: napretko~ 1 vr:'canl.ima unazad · ogranicavana i podsticana u zav1snost1 od ' . druStvenog sistema i vremena u kame Je. vod ena, k ~o i u funkciji odnosa izmedu demokratskih, revoluciOnarnib, konzervativnih i reakcionarnib_ k~asa i_ grupa. Ta istorija je istakla mnoge zene k~o m1shoce. 1_ v_ode pokreta, ali i niz muskaraca, kOJ1 SU shvat1h 1 danas 11 .ZENSKO PITANJE 81 shvataju da je oslobodenje zene uslov i njihovog oslobodenja, a narocito njibovog dostojanstva. Niko se ne moze pozivati na licno dostojanstvo dok postoje grupe i pojedinci koji su podredeni i poniZeni. To su istak!i narocito Furije, Marks i Lenjin. 12. Marks i Engels nemaju svoju razvijenu teoriju o seksualnim odnosima i o ljubavi uopste. To je dovelo do tvrdenja da je ovim zivotnim problemima zene, i coveka uopSte, marksizam ostao na pozicijama tradiciona~ Jistiokib miS!jenja i pdmarne psibologije iii da ih je podredio ekonomskim iii socijalnim problemima. Ne moze se sporiti da su u Marksovom i Engelsovom delu sadrZane neke od osnovnih ideja i o ,prirodnim" od~ nosima izmedu Zene i muSkarca, podrazumevajuCi tu stav!janje ljubavi u centar tib odnosa. U ovim pitanjima, kao i u drugim konkretnim, oni su bill vrlo obazrivi u predvidanju i izbegavali su da predla2:u utopijske seme. Ali, istovremeno se u njihovim tekstovima nalaze izri~ cite napomene i primedbe 0 seksualnim odnosima i ljubavi, kako u kapitalizmu i pre njega tako i u odnosu na projektovano socijalisticko drustvo i na komunizam. Marks i Engels su, u ime jednog viSeg i stvarnijeg ljudskog koncepta o odnosima izmedu ljudskih bica, smatrali da se u njibovo vreme brak (i uopste seksualni i ljudski odnosi) podreduju vladajucim drustveno-ekonomskim odnosima, a u prvom redu tipu svojine, orga~ nizaciji rada i robno~novCanim odnosi,ma. IstiCuCi da u ovim odnosima ekonomske i politicke institucije imaju presudniji wticaj od spontanih ljudskib osecanja, oni su dolazili do zakljucka o degradiranju, pa Cak i prostitu; isanju ovih odnosa, posebno ljubavi, i narocito u kapitalizmu. Pored toga, oni su pisali u mladosti i ljubavne poeme obojene romanticarskim zanosom. Marks je, ,pre �82 Dr JOVAN BORDEVI~ bralka ,sa fleni, slao SVOJOJ voljenoj knjige ljubavne · poezije, a pisao joj docnije pasionirana ljubavna pisma, od kojih je jedno sacuvano (i danas objavljeno na mnogim jezicima i u nas.3') Engels je bio pun divljenja za engleskog romanticnog pesnika selija, a namcito za njegove Jjubavne pesme. Njihov licni zivot je bio po formi razlicit. Marks je imao -solidan brak, ali je imao i va.nbracnog sina Frederika. Engels je ziveo u slobodnoj zajednioi 'Sa Meri Berns, a zaJtim, posle njene smrti, sa njenom sestrom. Obe su bile irske mdnice i ubedene republikanke, dok je Marl<sova zena iz imucne plemiCke porodice. ~ Ma~ksov i Engelsov teorijski ,stav u odnosu na ljuba'l' odgovara grckoj koncepciji i praksi ljubavi. Sustinu te antibudoaske koncepcije predstavlja shvatanje o mogucnosti potpunog i slobodnog ostvarivanja i manifestovanja ljudskog bica, ukljuoujuCi i zadovoljenje svih njegovih potreba i zelja. Oni nisu zapostavljali sel<sualne odnose i ljubav iz ovih zelja i potreba, ali su posebno isticali druStveno i idejno-<IIloralno stanje drustva koje je pretposta,ka da se ove potrebe osete i ove zelje izraze. U skladu s tim, oni su se vise bavili pitanjem kad i pod kojim uslovima seksualni odnosi postaju izraz bogatstva ljudske licnosti, a ljubav njihov osnov i vrhovni izraz, nego u Cemu Ce se oni sastojati i kako ispoljavati u jednom drustvu koje ce biti oslobodeno ekonomskih prinuda i -svih oblika otudenja ljud-skih odnosa. Ali, Marks i Engels su istovremeno odbacivali svodenje ljubavi na ekonomizam i socijalnu uslovljenost, kao sto su se protivili idealizaciji i kultu zene (sa prateCim sentimentalnostima i mmantizmom iii izjednaar) V. .,Prllog" u ovoj knjizj, str . .245. I<' ZBNSKO PITANJE. 83 cavanjem seksualnih odnosa s fiziokim aktom). U Svetoj porodici Marl<s predstavlja ljubav kao bitan elemenat ispoljavanja i ostvarivanja Ijudske licnosti. Preva~ilazeCi s~e ranije i savremene 1teorije o ljubavi, Mwks IZraZava 1 sl_edeCu misao: ,Ljubav je prvo iskustvo koje omogucava coveku da veruje o postojanju objektivno~ sveta izvan njega.SS) Moderno je i njegovo osporavanJe tvrdenja svih onih ·koji u svojim filozofskim Hi ·knjiZevnim delima ispoljavaju ,suvereni intelektu· alisti6ki prezir" prema ljubavi, posto time, pise Marks, ,odbacuju ·sve Sto Zivi, sve Sto je neposredno, celokup~ no culno iskustvo, celokupno istinsko iskustvo 0 kome se u pocetku ne zna odakle polazi i kuda vodi".39) M~r":_s i, posle njega, Engels su [s,ticali daje oslobodenJe zene proces na dva plana: oslobodenje od ekonomske eksploatacije i otudujuCih drustvenih odnosa, s jedne, i od Culne otudenosti, s druge strane. Sav·remene socioloske ankete potvrdu ju Engelsovu opasku da je pravo stupiti u brak sa izabranom liOnoSCu mnogo viSe po.Stovano u ,,potCinjenim klasama" nego u vladajucim ,klasama koje se, i u pogledu bralka licnih __odn_osa, kr~cu _,pod teretom svoj-ih privilegija 1 matenJalmh klasmh mteresa. Ovu slobodu pokazuje danas ornladina u celini. AH Engels je istovremeno smatrao da, istorijski govoreCi, monogamija stvara nu.Zne uslove za oslobodenje Zene; to je zasnovano na posto~ jecoj burzoaskoj teoriji, po kojoj je brak iz ljubavi t_stovremeno pravo muS·karca i pravo Zene. Pri tome je on ·S pravom tvr.dio da i u braku, i uop.Ste p-rava dva bi6a koja se vole ·su nejednaka jer su podredena · pravu svojine (ali i pravo izbora je cesto nejednako pravo i monogamija ga ne menja). To odgovara mis- ! 33 ) 59 ) V. ,.Prilog" u ovoj tknjizi, str. 1125, Isto. �84 ~­ i I I I 'I i•! IJ il :) i .•·\ . 'I 1'I Dr JOVAN DORBEVIC Jjenju, koje je izrazio mladi Manks 1840. godine, da i posesivna Jjubav, iako proizilazi iz drustva privatne svojine, stvara istov,remeno neravnopravnost i nove adnose potcinjenosti (cija zrtva nije uvek zena): posesiv· na ljubav izratava zelju da se ima za partnera ne ljudska licnost, vee robinja, odnosno rob. U svakom slueaju, marksisticka teorija ne definise ljubav kao javni, veC kao privatni domen. ,Komunizam ce - istice Marks - preobraziti odnose medu polovinla u strogo privatnu stvar ·koja se ti.Ce samo lica koja uspostavljaju taj odnos i u koji drustvo nece imati nikakvu priliku da se up lice" .••) Nigde u svetu (ni u razwjenijem socijalizmu) ovaj zahtev nije ostvaren, pa ni prjhvacen. Suprotno izvesnim povrSnim shvatanjima, i isto takvim ,,zvaniCnim" tumacenjima, koja su naklonjena da Marksova i Engelsova shvatanja o Jjubavi pokrivaju se Cesto Iicememim plaStom ,.asketizma" i druStvene ,.zaStite", odnosno ograniCenja, Marks i Engels ·SU isticali nuZnost, moguCnost i ·druStvenu potrebu da se sve osobine, osobenosti i vrednosti zene, kao ijudskog bi· ca, ostvare u punoj slobodi izbora i potrebi Jjudske licnosti da bude •svoja u svome. U sveobuhvatnom i sintetiokom korpusu marksizma teorija o ovoj strani zenskog pitanja je najmanje zavrsena i zatvorena. Ona je omogucila da se mavksis· ticka studija 0 zeni, a narocito 0 seksualnim odnosima _ i ljubavi, upotpuni i dovede do modernog oblika, pri-hvatajuCi mz novih saznanja d ideja klasicnih i savre· J:nenih drustvenih nauka, od sociologije i antropolitije do psihologije i seksologije. UvodeCi ono sto Marks naziva ,privatni domen ljudskih. odnosa u strukturi dru' 1) Ekonomsko-filo'lJ)jski ru.kopisi. Rani cadovi, ,Naprijed", Zagreb, 1961. str. 245. tENSKO PITANJB 85 Stva", savremena kriti,Cna (,neinstituciona:lizovana'') marksistioka teorija 0 drustvu i coveku vraca Jjubav u osnovni odnos 6oveka prema drugom i druStvenih odnos~ uopste. U postavke Marl<sa, Engelsa i docnijih marks1sta da nema prave Jjubavi bez revolucije (socijalisticke) i revolucionarnih preobraiaja kojima se konstituise novo drustvo slobodnih individualnosti, postepeno se unosi novo shvatooje po kome je Jjubav istovremeno revolucionarna .snaga .po sebi i znak i ·svojstvo pravog revolucionara.<I) To je ljubav koja nije ni intelektuaJ!sti_Cki romantizam, ni fizicki erotizam, koja je osecanJe 1 odnos sto sve to prevazilazi i, crpeci svoju snagu u seksualnom odnosu, istov-remeno ga boga<ti i sublimiSe. Ova sublimisuca strana ljubavi menja animaine" i ,ljudske sastoj.ke" liCnosti: prvi postajd' hu~ mani (i time slobodni), t,raieCi ravnopravnost i sreCu ,drugog", a drugi je spasavaju grubog karaktera obic· ne igre i sam?obmanjujuee varke. U skladu ·s tim nije strano marks1zmu -tvrdenje ameriCke revolucionarke i feministkinje Erne Goldman da je jednwkost zene i mu· skarca ,pit.anj~ socijalne pr~vde i lojalnosti", a da je ,osnovno 1 v1talno pravo :rene da voli i da bude voljena".42) Ovako deflnisana i shvacena ljubav je istovremeno snaga pokreta .druStva prema ·promenama i osnov sve vise ljudskih, i to ·istinskih Jjudskih odnosa oslobod~nih animalnih rezidiuma i socijalnog fo~alizma. LJuba': .koju zena sve do danas daje i prima je obezlicena lJubav. Svesne, borbene i prave zene traze da se · taokva ljubav mora osvojiti svim oblioima revolucije, . a da je svaki od .tih ohlika defigurisan ako nije voden nuinoscu da se prava Jjubav ostcvari, da pravo i ljubav • _,. 4 ~) _<?vu mis~ Je _iz;riCito form-ulisao i znalajni francuski pisac Stendal m;:u.;e u zxvotru veliki IJubavnik. ' u) E. Golcbnan, Anarchisam l1.11d other Essays, N. Y., 1910, stt. 223, l i· •i. : . l" il �86 I ' I I Dr JOVAN OORDBVIC postanu sustlna odnosa izmedu ljudsJdh bica. Ona je ujedno i osnovni akt zenske emanoipacije. Os!obodena :lena, sposobna da daje i prima ljubav, postaje nova re· voluclonarna sila. U ovakvim uslovima ljubav nije samo a:kt i osecanje, vee ljudski odnos koji detetu, preko majke, otkriva prvu sliku drustvenosti, a docnije, zrelom cove· ku, slozenost i viSedimenzionalnost drustvene stvarnosti. Ona je drustvena revoluoionarna energija bez koje se ne moZe bitn<> menj.a~ti stvari i stvarati novi Zivot i Covek. Takva ljubav, potvrdena u drustvu, je prva stvar~acka snaga coveka. Ona stvara drustvo, a naroOito nje"govu osnovnu, a teorijski slabo shvaCenu i osvet· ljenu stvarnost, par, jedinstvo dvoje nJlh koje vezuje i cije jedinstvo ostvaruje ljubav. Par (couple) je stvarnost koju nisu zapazili samo romantiC:ari, ,klasiCni filozofi i sociolozi pre Marksa. Ali marksisticki koncept ljubavi konstituiSe novi pojam para. Par je stvarala6ka snaga istorije. Par se stvara u istoriji, u obliku koji je drustveno determinlsan. Ali par koji je liSen istinskog odnosa ljubavi izmedu dvoje koji se udruzuju bez sjedinjavanja nije stvarnost, vee je apstrakoija (kao i mnoge stvarnosti u drustvu nejednakih klasa i ·robne proizvodnje). Ispunjen ljubavlju (1 potvrdujuei je), par je nova drustvena i ljudska stvarnost; on je graditelj ljudskih ._ajednica i njihovih promena. To cini da je ljubav ne samo nuZni uslov prave ·revolucionaTnosti veC i istinskog drustvenog stvaranja i drustvenih promena. Na ovoj <Jsnovi polotaj ·i uloga zene u drustvenim stvaranjima i ·prornenama, u tkanju druStvenosti, prevazilazi porodicu, hrak i slicne odnose i postaje stvaralaoka snaga drustva d istorije kao celine. Stvoren od ~ENSKO PITANJE 87 prirode, kao jedinstvo dvoje njih lwje vezuje ljubav, par baca nove zmke na celo drustvo, ali j<Js nigde nije postao svoj, nova stvarnost. On jos nije ona stvaralacka snaga dru.Stva koje sve viSe traZi nove i" pasionirane snage za izvla.Cenje iz savremene nemoCi i blokiranosti. To- idejno i druStveno, kulturno i moralno osiroma~ senje podrzavaju dr:Zave i robno-novcano pravo, pretvarajum odnos ostvarenja i stvaranja roveka u reguli, sani reZim, u instituciju. 13. Marks i Engels su ostavili znaeajne teorij&ke poglede 0 oslobodenju zene kao ljudskog bica i 0 posledici tog oslobodenja za komunizam. Om su, kao i Lenjin i docniji marksisti, doprineli da se ne samo priroda eksploatacije i potcinjenosti :lena u toku istorije bolje i potpunije otkrije vee i da se upozna sama priroda i osobenost Zene i 1kao individue, i u odnosu na muSkaxca. Ne moZe se osporaviti da ova teorija -ne zauzima .centralno mesto u delu ovih mislilaca i revolucionara, a.H pro1Jlemi Zene nisu zapostavljeni u marksizmu i njegova proovladujuca ideja o oslobodenju radnioke klase iskljuCile .; taj koncept u proces oslobodenja zena. Marks i Engels nisu dali odgovore na sva pitanja koja se postavljaju u ovoj oblasti istra:Zivanja drustvene prakse i Ijudskih <Jdnosa, niti su moglii da formuliSu pitanja i odgovore koji se da· nas postavljaju i traze. Medutim ka]l'italna piotanja, koja podrazumeva stutlija o Zeni, ne mogu. ·se ni danas shvatiti i reSavati mimo misli i otkrica Marksa, Engelsa i Lenjina. Stoga se to mo:Ze u6lniti pod ovlm uslovima: a) ·da se napusti verbalni komentar tekstova; b) da se pravi ra:zJika izmedu izvornih misli i docnijih tumacenja, ode nosno da se napusti svaki dogmatski pristup tekstovima o zeni; c) da ·se prosiri marksistiOka teorija, kaoko �88 i I I I I j ' I Dr JOVAN OORBEVI~ na osnovu novih istra2ivanja i teorijskih zakljucaka ,tako i na osnovu iskustva i prakse oslobodenih zena i pokreta za njihovo oslobodenje. Sve je :to utollko neophodnije, ukoliko ostaju (od· nosno nastaju) izvesna Jmpitalna pitanja koja tra2e naucne ma,rksisti6ke odgovore ciji znacaj prevazilazi teorije o Zeni. Ali, ova teorija ih .postavlja i ona su, uglavnom, sledeca: 1) Da li samo ukidanje privatne svojine dovodi do bitnih preobrazaja u organizaciji proizvodnje i time do promene u polo:Zaju i zivotu zena? 2) Buduci da je pot6injenost i porobljav&nje zene prethodilo kapitalizmu, da li se moze o6ekivati (nadati)" cia ce revolucionarni preobTaZaj ekonomskih odnO· sa drustva u socija1wmu omoguCiti novu ulogu zeni? 3) Da li je nuzno, sa glediSta •interesa ·revolucije i oslobodenja zene, da se zene organizuju u fuukciji sops:tvenog ;skustva u a:evolucionarnoj borbi protiv ka· pit&lizma i birokratskog etatizma? 4) Kakav oblik evolutivne revolucionarne organizacije zena moze (ili bi trebalo) da ima i kakvo mesto u opstoj strategiji revoluciona,rnih klasa i kad je ta strategija efikasna? 5) Do kojeg stepena iskreni revolucionari mogu biti, ili jesu, ba:anioci jednakosti muskaraca i zene u drustvu, po!Hioi, kulturi i porodici? 6) Da li je jediustvo ideja •i 6ina u odnosu na zene ~phodan uslov svoj'Stva mwksiste i revolucion&ra? - 7) Da li biti revoludonar 6ini IDIUskarca umornim od falokratizma i jedne wste .potcenjivanja zene; ako ne, zasto?43) ~•) DrastiCni primer za ocenu ovog ~ -prufiti odgovor Majkla Karmaskla, pomatog lidera jedne od radikalnih struja crnaCkog pokreta u SAD, na pitanje ¥ma k~av Je njihov polofal u borbi za ,crnu vlast" (black power): .,PoloZaJ fena JC JS znam samo ]edan: leZeCi". ZENSKO PITANJB 89 8) Da li se na zeni mo:Ze primeniti kon<:ept klase u .mai1ks1stiCkom znaCenju, imajuCi u vidu Engelsovo poredenje zene s proleterom, a muskarca s buriujem? Odgovori na ova pitanja se mogu danas skicirati na osnovu iskustva socijalisti6kih zemalja i savremenog revolucionarnog zenskog poka:e:ta, kao i po!ozaja .izvesnih pojedinaca u okviru revolucioname organizacije i socij&!isti6ke prakse. Ak.o marksizam ne sackZi ,rgotove" odgovore na ova pitanja, osnovne Marksove, Engelsove i Lenjinove misli su nezamenljivi prilog ·savremenoj teoriji o poloZaju Zene i njenom oslobodenju 1i merilo za ocenu stanja ne samo u k&pitalizmu ·vee i u socijalizrnu. To se u odredenom stepenu odnooi i na samouprav.ne ideje, ukol>ko je samoupravljanje otelotvorenje i razvit£~k marksizma. Marks i Engels, a posle njih ; Lenjin, su isticali da Ce Zene uCestvovati, kao i muSkarci, u borbi za preobrazaj drustva, jako njihov polozaj u drustvu nije jednak muskarcima. Oni su, teoretski i licno prihvatili uCeSCe Zena u revolucionarnom delu .i akciji na osnovu potpune jednakosti. Marks je bio branila<: zenske sekcije u Intemacionarli i naglasio je izriCitu ulogu Zena za vreme Pariske ·komune, oduSevljavajuCi se njihovim heroizmom. On je brizno podsticao i pratio intelektualni razvitak svojih kceri i njihova angawvanje u socijalistickom pokretu. Engels je hvalio revolucionami duh svojih zena (Meri i Li2>i) i nije se kolebao da se .,uci u njihovoj skoli". Lenjin je cenio zensku posto, janost i mudrost Krupskaje i podrzavao emancipatorske ideje i stavove A. M. Kolontaj. Ali, u unutrasnjoj strukturi revoludonarne organi· zacije, pa:e i posle Oktobra, zene su tDpele iii podno· sile (nekad i bez negodovanja) isti polozaj koji su imale �'~~>·, ... · y~* ..• 90 i ~/ l i Dr JOVAN DORDBVI~ ...•..•... ,·.,l 91 1:ENSKO PITANJ<E ' i u proslosti. Mnogi revolucionari su se pokazali, postajuCi socijalisti (a ne uvek samozvani), nesposobnim da se oslobode natalo:Zenog ,;kompleksa superiornostf' u odnosu na Zene. Sva ova ,saznanja i ove dHeme nisu nepoznate u revolucionarnom radniOkom pokretu i one .ctobijaju sta:ri i novi znaCaj u svim istorij.skim situacijama i uvek kad se na opstem planu poS<tavljaju stalno aktuelni problemi jednaJwsti i oslobodenja zene. Tako je i danas. v _ 1. ,Prema materijalisti.ckoj koncepciji - piSe Engels - odlu6ujuCi faktor istorije je, u krajnjoj analizi, ~proizvodnja i reprodukcija neposredno nu.Znog".44) Razvijaju6i ovu misao, Engels tvrdi da je u proucava· nju druStvenih institucija potrebno uzimati u.obzir dva vida stvarnosti: proizvodnju sredstava za Zivot i proizvodnju samih Ijudskih bica, odnosno odriavanje vrste. ZasnivajuCi svoja dalja istrazivanja na ovoj teoriji, Engels prelazi na sistemalsko istrazivanje porekla porodice i privatne svojine i dr:Zave; u tom dlju on ispituje stupnjeve u razvitku drustva koji odgovaraju >eazliC.itim nacinima produkcije i ,reprodukoije. On vezuje promene u obliku porodice sa promenama u svojini sredstava za proizvodnju i otkriva odnos izmedu svojine sredstava za proizvodnjn i polozaja zene u od· 1msu na muSkarca. On sa noV'im argumentima potvrctu~ je ranije ostvarena otkrica prema ,kojima je Ijudsko druStvo u odredenim fazama svog razvitka Zivelo u matrijarhatu, U kome je zena imaJa preov]adujUCU u!O· gn i vladajuci polozaj •koje nikada docnije nije povra· ~~) Les principes du communisme i u Antidiringu. tila. Naprotiv, udasna drustva, ,koja. ~_u usi;>vila _si~tem dominacije zasnovan na eksploataCIJ1 drustvenih grupa lise~ sv?jine s~edstava" z~ proizvodnju, uglavn~ su uCrvstlla 1 zao.S.tnla polozaJ zene kao novog "roba iii ,porobljenog radnika - prolete;a". .. . . Istorijski znacaj Engelsovog pr>loga ma.tenJ_ahst~~­ lroj teori}i o Zeni IeZi u t:ome Sto rn;. u .sVOJI~ mstrazivanjima o poreklu i razv1tku porod1ce (1 uopste o. o~­ nosu izmedu .mu.Skarca i Zene), postepeno zamenJu]e teorijsku xefleksiju i ideolosku dedua<ciju novim istraiivackim metodima Jwj<i obnavljaju znacaj analize stvarnog i sinteze pojedinih zaklju~~a zas.nova~il: n? utv;: denoj empirij.i i time primenJUJe naC.in rni~IJ~nJa k?J' se u stvaranju teorijskih ·sinteza ne udalJUJe od mdukcije. Na osnovu istih metoda s<voreno je poznato delo americkog etnologa i antropologa Luisa Morgana, koje je pod naslo"om Arhaicno drustvo (Ancien Society) ?bjavljeno 1877. godine i koje ima podnaslov_ ,Veliko ispitivanje procesa Jjudskog progresa od diVlJastva: 11 preko varvarstva do civilizaci~~ •• l! ovom :adu, koJI znaCi poCetak _. moderne ma1en]ahsti0~·: naucne ~tro~ pologije, Morgan je, na osnovu ep1p1mcko~ :J?roucava~ nja americkih Indijanaca oortao uzlaznu !miJU antropoloske evolucije coveka. . Engels se posebno interesovao za ovu vrstu I&trazivanja pasta su on i Manks uvek traZili istorijske pod.rtke naucne dokaze za potvrdu ili ko:itiku njihove hipoteze o medusobnim odnosima izmedu ljudskih _biCa i prirode u toku istorij.ske ere, pa, prema tome, 1 u njenim pocecima, sto znaci i pre nje. Posle Morgana, antropoloske studije su prosirile, nijansirale i .donekle ispravile Cinjenice a, naroCirto, zakljuOke do ,kojih je dosao americki antropolog. Na v i �ZBNSKO PITANJB 92 Dr JOVAN f>ORDEVI~ osnovu toga su pojedi.ni antropolozi (i .,protomaTkslsti") utvrdili da je Engelsova teorija zasnovana na nedovoljnom cinjenicnom tkivu i da nema opravdanja njegov pokusaj da se ocena arhaienog drustva izvodi na osnovu inace nedovoljnog poznavanja postojecih primitivnih zajednica.•• Prela.ze6i na bitni doprinos Engelsove teorije, da· nas se maze utv.rditi, bez preterivanja i politickih obzira, da je on dao, istina na osnovu antropoloskih i istorijskih podat»ka i cinjenka ~vog vremena, sintezu od interesa za otkrivanje polo:!aja i uloge zene u istoriji, kao i za mogucnost njenog oslobodenja u drust~ ko~ ce biti u stanju da, snagom svoje strukture, voljom i sveSCu svojih sve slobodnijih ,.udruZenih uCesnika", vraca sve oblike covekovog otudenja, a time i otudenosti zene od ljudskog statusa i ljudske prirode. Savremene studije o zeni potvrduju Engelsovu hipotezu .i zakljuoke, nasuprot jednom pomodnom i pseudolevicarskom miSljenju da je antropoloska osnova (a time i teorijska zgrada) Engelsovog deJa .,prevazidena".") Odbacivati Engelsovu antropologiju i zakljucke o nastanku, ob!icima i razvitku braJ<a i porodice kao ,zastarele" je isto toliko arogantan i tendenciozan .postupak kao onaj tkoji bi osporavao Darvinovo delo pod izgovorom da se danas viSe zna o •istoriji i transformaciji Zivotinjskog carstva i vrsta u njemu. Ge~ n1jalnost jednog naucnog deJa sastoji se u sposobnosti -oojegovog tvorca da podigne na nivo teorijskih sinteza utvrdeni empirijski materijal, koji je neizbezno vremenski i prostorno ogranken i nikad sa~nat do kraja 65 ) Claude Alzon La femme potiche et f!d femme bonoviche Cd Maspero"! Cahier, libres 248. ' · " 4e) Greer G., La femme eunuque, fir. prevOO ,,La,ffont, Kat~ Millet La politique du mAle, fir. prevod, 6d. Stock. ' 93 d definitivno. To ~e posebno odnosi na proucavanje ,makrosistema", koji Cine ne samo druStvo i priroda veC i Zivot i Covek. NauCna vrednost ovih sinteza se ogleda u plodnosti i efikasnosti primenjenih metoda istra:Zivanja, kao i onda kad hipoteze postanu elementi jedne teorije koju potvrduju dopunska i na:knadna otkriCa, rezuHati istraiivanja i misli. Engelsova 'koncepcija o poreklu, sustini i obliku, odnosno funkciji porodice, svojine J. v~lasti, zasniva se na metodima koji su danas potvrdeni i prihvaeeni ne samo u antropologiji vee i svim drustvenim naukama i sadr:Zi hipoteze koje vade otkrieu novih vidova ovih institucija, a time i postavaJ<a ideja bez kojih se ne hi mogla ni zamisliti jedna na:ucna studija o zeni. Neizbezni sematizam, koji se nalazi u svim prvim ,pokusajima da se primene ovi pos-tupci, ne umanjuje idejnu ulogu i teorijsku vrednost ovako proverenih i podsticajnih koncepcija. S druge strane, iatko je izvesno da je Engels proveravao i klasifikovao originaine Marksave misli o Zeni· i njenom poloZaju i njenoj prirodi, ne maze se umanjiti kapitalni znacaj Engelsovih postavki i zakljuCaka kojima se ne samo zasniva savremena stu~ dija o zeni vee i prosiruje opsta marksisticka teorija o drustvu i revoluciji. To se posehno odnosi na isticanje pojma i clrustveoo-politickog znacaja reprodukci· je, bez cega S>!Udija 0 zeni (ali i 0 porodici, drustvu, socijalizmu i kormu:Uzmu) ne prelazi granice sernatskog, jednostranog ekonomizma. 2. Tradicionalna i nekriticna drustvena nauka je zapostavljala probleme medusobnih odnosa izmedu razlicitih obllka produkcije i rep.rodukcije, i to danas nastavljaju pojedini, caJ< i ozbiljni antropolozi, ne sa· mo u zapadnim zemljama. S obzirom na to sto sva ta shvatanja ne 110apa:Zaju posledice koje iz reprodukcije �94 Dr JOVAN OORE>BVI~ i produkcije proizilaze za polozaj zene i transformacije makroorganizacije druStva ·i mikroorganizaana u nje~ inu, tradicionalistiOk.e, i u osnovi nemarksistiCke, antropoloSke i drustvene teorije nisu u stanju da pruze nauCnu osnovu studiji o Zeni. Mnogi marksisti :koji se bave ovim pitanjima drustva, ili problemima porodice, braka i zene, nisu dovoljno shvatili i usvajali Engelsov istraiivai\ki metod i aparat misljenja, jer .su zapostavili uticaj reprodukcije kao konstitutivni elemenat materijalnog sveta i determinatimii istorijski faktor. Tek u poslednje vreme proucavanje polozaja deteta u porodici je dalo povoda da se stvara marksisticka psihologija sposobna da objasni prvo budenje individualne ~svesti o drustvu i porodici. U tom pogledu pooebni teortjski znaCaj imaju: a) istraZ.ivanja i svatanja koja ne polaze od pojamnog JCazlikovanja i odvajanja izme. du proizvodnog rada i reproduktivne aktivnosti radanja i porodice; b) savladivanje poznate naklonosti mnogih marksista da preuveHcavaju znacaj radnih odnosa i da zapostavljaju odnose u porodici. Jos uvek se u drustvenim anketama i teorijama o drustvu zastupa misljenje da se radni6ka svest jedino razvija u kontaktu sa proizvodnjom, ,.radom11 ; zaboravlja se da sva· ki covek, a time i radni, pr<>izilazi iz jedne odredene porodice. Covek dobiva predstave o svetu ne samo iz ideologije i uticaja makrostrukture i vladajucih politiCkih i moralnih ideja veC i u porodici i na osnovu odnosa koji postoje u njoj. On se najcesce izrazava, a -'!l'l!.jveci broj to cini stalno, jezikom koji je naucio u porodici i ocenjuje !jude i odnose ocima koje .su mu otvorene, u odnosu na i preko ljudskih bica u okviru porodice. Rezultati proucavanja drustvenih odnosa u porodici imaju odlucujuCi znacaj za stvaranje ne samo jed- tENSKO PITANJ.B 95 ne teorije o Zenskom pi:tanju i oslobodenju Zena veC i nove nauene teorije o drustvu. Znatan broj pitanja koje su pokrenuli Marks i Engels u Nemackoj ideologiji i Engels u Poreklu porodice, privatne svojine i drZave ostalo je bez odgovora u nauCnim Tadovima marksista. Ona .danas traie nekad novo formulisanj e i •savremenije odgovore, zasnovane na saznanju d. ·iskustvu ikoja su tokom XX veka akumulirana u novim drustveilim naukama, od decje i ·socijalne psihologije, seksologije, semiologije i -kritioke antropologije do sociologije ·i po· litikologije. SavJ"emena maDksisticka studija 0 zeni se stvara i razvija ako sadrZi nova reSenja za otvorena pitanja i ako ne prihvata dogmatske odgovore na osnovu stavova i pitanja izTa.Zenih u samim klasiCnim mwksistiClcim radov·i·ma. Citati, inaCe vrednih misli, i ponavljanje starih pitanja bez odgovora ne predstavlja nikakav doprinos uspostavljanju i razvijanju jedne marksi&ticke studije o zeni. Suprotno tome, pojedine nedavno objavljene studije 0 zeni, koje proizilaze iz revolucionarnog Zensk.og pokreta preteino inspirisanog marksizn1o1n, pokazuju svest i ikritiCnost u pogledu nu.Znosti obnove pojedinih pitanja i ideja koje je postmarksisticka teorija zapootavila. To je ujedno potvrda vitalnosti marksizma i njegove sposobnosti da se obnavlja, ispravlja i prevazilazi. 3. Marks (mnogo manje) i Engels (sistematski i metodski) su postavljali problem zene u okviru prouCavanja i isti.Canja znaCaja porodice. To nije bilo ni sluCajno, ni neapravdano. U vrerne ·kad oni stvaraju svo: je teorije, a to je viktorijanski period u Engleskoj 1 vreme druStveno.,politi&e krize u Francuskoj, deSavaju se dramatiCne promene u odnosu medu polovi-ma, u odnosima izmedu roditelja i dece [ uopste u oblasti !icnih i ,rodbinskih" odnosa medu ljudima. To je, u �96 Dr JOVAN OORDEVIC f~~a P':"obitne akumulacije, proizveo kapitalizam; ah n]egovim drustveno-politickim interesima nije od, govm:alo da se porodica raspada. Otuda pojava idea:lizov~nja burzoaske porodice. On sredine XIX veka porodica se proglasava za .,poslednje uporiste" ljudskih osobina koje se viSe nisu mogle naCi i izraziti u jav~ nom zivotu ·kapitalistickog sveta . .,Toplota ognjista" i ,mir koliba" su izazvali seCanje na mirnoCu prirode i na ljudska osecanja iz vremena pre kapitalizma. Porodica se velica kao -sredina u .kojoj se covek vraca svojoj pravoj prirodi, ostavljajuci pred kucnim pragom maske koje nosi u javnom zivotu i oruda koji~a ·se sl'llZi na radu. U njoj je covek odbranjen od raJ;araCkih posledica zlvotne borbe i takmicenja, neosetljivosti, zavisnosti i priti1s·ka svih vr.sta od drZave i ,,javnog mnjenja" do ,drugog".47) U ovakvoj porodici rena dobija i nove funkcije. Ona nije smno primorana da stalno fizi6ki i duhovno Zivi ,izmedu Cetiri Z'ida" veC ima i ,svetu duZnost" da podda~~. musk~_rca i podize decu. Ona nema prava na SVOJ z1vot; ruJe pozvana da ima inicijative i slobodu odlucivanja. Ona treba da se u celini usredsredi da obezbedi mir i prijatnost, socijalnu sigurnost i moralnu podrsku muskarcu (muzu, ocu) koji je istrosen i ogrubeo u teskom radu za Jnterese porodice i zene; muska:mc ima duZnost da zenu odstrani od svakog kontakta sa tim .,neumoljivim i grubim zivotom." Ova i ovakva porodica ne osporava postojeci pore"'"'!tak konkurencije i sebicnosti, nego ga, u stvari, podrzava. Pripremajuci ooveka (muta) da se otporniji vrati u zivot takvog drustva, zena je ta koja celici coveka . ~1) PC?z.nati ll).a~sko-sovjetski eko~OIJ?.iS~ Varga pripisuje iste osobine l vrednosti porod!CJ. 1 savremenom sOCIJalistiCkom (uglavnom sovjetskom) druStvu (1;1 radlu nazvanom Testameru:t, s.toga Sto je objavljen posle autorove smrtl). ZENSKO PITANJE 97 da se oddi u jednom nebumanon:t drustWI koje ne stavlja pod pitanje. Ona je to pri:morana da cini po cenu podredivanja novoj nehumanosti koja gusi njen licni zivot. Ovaj njen polozaj je i posebno ponizavajuci jer ga velicaju pesnici (Raskin) i ovekovecuju slikari i fotograri (prikazujuCi ,.sreCnu" porodicu oko ,nasmejane" Zene sumornog lica). U ovakvom shvatanju budoaske porodice izra:Zeni su interesi vladajucih grupa da se istovremeno odr:li i prikrije kapitalisticki nacin proizvodnje i zivota sa njegovim slobodnim trZiStem i socijalnim darvinizmom, ali i strah radnika da ne gube posao usled konkurencije zenskog jeftinijeg rada. Mar·ks i Engels su 1smeja<vali ovakvu ·koncepciju porodice (Komunisticki manifest i Sveta porodica), a Engels je uspeo da relativi2luje i vremensk.i ogranici u okvoru svog koncepta o menjanju oblika porodice i braka u funkciji materijalnog razvi1lka i l<lasne strukture u drustvu. Oni su u tipu burzoaske porodice i njene drustvene funkcije dobili nove dokaze za svoju opstu tezu da se dnuiltvene promene u oblasti proiz¥odnje neposredno odra:Zavaju na porodicu. Za razliku od burzoaske ideologije i radikalnog feminizma XIX veka, Ma1>ks i Engels nisu ni idealizovali, ni osporavali porodicu. Docnija marksisticka misao se deli u dva pravca; s jedne strane, idealizovanju porodice suprotsta-vlja njenu opstu i uslovljenu kritiku, i u obliku burZoaske porodice, i njenu negaciju; s druge strane, uz osude porodice istice se koncept slobodne i Jjudske zajednice eoveka i rene koji se vole i u tom odnosu preuzimaju slobodno i po svojim zeljama funkciju reprodukoije eoveka. Ova dva pravca dosla su posebno do izraZaja u periodima IDrize bur.Zoas-ke porodice i celog burl:oaskog sistema vrednosti, iii u periodima �98 Dr JOVAN OORDEVIC pripreme socijalisticke revolucije i u prvim fazama posle njene politicke pobede. U odno~u na ovu dru~u situaciju, karaktristicne su slobodne 1 6Ve~e diskus1Je i iskustva o pitanjuna seksualruh s!oboda 1 ,slobodne ljubavi" i u Sovjetskom savezu u prvoj de<:eniji posle oktobarske revolucije. Sliku ovih karakteristicnih strujanja i priloga marksistiCkoj teoriji o zeni i njenim ljudskim, soci· jalnim i priroclriim pravima sadr.Ze radovi r~dikalne boljsevicke feministkinje Aleksandre KolontaJ.••) Radovi Kolontajeve vise se odlikuju sme!oscu da se raspravlja o nekim u to vreme, taou:pitanjJma. o lj.ubavi, odnosu Zene i muS·karca i ,p:lOVOJ" parodiC!, nego po noVini reSenja i sve:Zini ideja i anal1za. · 4. Normativni koncept i politicka teorija u savremenim socijalistickim zemljama pre se oslanjaju na poglede, tradicije i navike porodice iz perioda ~~e _so~i­ jalisticke revo!ucije, odnosno pre uvodenJa socJJalistuo: kih institucija u te zemlje. Porod1ca se ne idea!izuJe,_ ali se i ne traie takvi oblici koji bi odgovarali emanc1pa· ciji ljudske licnosti, a posebno zene. Nema jos ~ve~ ozbi!Jnih radova koji bi nastavili, iii bar potvrd1~ali, ideje Marksa-Engelsa i drugih istaknutib marks1sta (Lenjina i Bebela). Nema ni kritike burzoaske porodJCe, ni ispitivanja uzajamnog odnosa izmedu zadr.Zane, u osnovi, stare porodice i novib oblika i funkcija produkcije i reprodukcije koji odgovaraju socijalistiCkim produkcionim, drustvenim i moralnim odnosima. Poro.-eica se kao takva, tj. kao institucija u kojoj se marufe· stuju patrijarhalnost i emancipovanost, cak i ,modernizam", podrZava i "potvrGuje" (u pravno-politiCkim do46) Slobodna ljubav; Borba tena !~nica za .niiha.:'!- prava; Porodica i komunistiCka drt.ava; Radnu=ka opoztczfa; Autobrograf9a .seksualno osloboitenog radnika - sve ove k~jige, pi?ted. ruskog, objavl]ene su na engles.kom, a pojedine i na drogxm jeZicrma sveta. :ZENSKO PITANJE 99 kumentima). Ona se ujedno menja, a delimicno i raskida - u praksi. U ovakvoj situaciji Enge!sovo tvrdenje ,da su od samog pocetka dva pola stavljena u pogresan polozaj", nije u novom drustvu nasla svoj demanti ni u misli, ni u praksi. Industrijalizacija, napustanje poljoprivrede i prvi efekti vise ill manje· sramezljive ,sek· sualne revolucije" su izmenili ekonomske osnove porodice i njenu tradicionalnu strukturu. U nizu slucajeva licni odnosi u braku i izvan braka su promenjeni (i Cak izokrenuti), a u isto vreme u ,makrodruStvu" su druStveni odnosi, moraine norme i ljudska ponasamja ostali vise-manje isti. Pored ustavnog i pravnog proglasavanja principa 0 zastiti porodice, polozaj zene i majke jos nije bitno izmenjen. Nije bitno postignuto da zena koja radi, tacnije koja je ,u radnom odnosu", odrti svoju samostalnost i slobodu u licnim odnosima, a da Zena koja ostaje u domaCinstvu, tu stvarno radi, stekne jedno svoje novo ljudsko dostojanstvo i drustveno uvazavanje. Istovremeno se javljaju i situacije da :!ena-radnica saCuva, odnosno dobije 1radno mesto, a da je muZ bacen u nezaposlenost, kao ·i to da jedan b.roj mu!lkara. ca, naroCito mladih muZeva, preuzima na sebe kuCne i domace pos!ove, ,funkcije" koje ne vrsi sa odusevljenjem i retko efikasrno i korisno. Engels je smatrao da ova ,izmena uloga" izmedu braCnih partnera ,deg.radka porodicu" (muskarca),••) dok pojedini savremeni so· ciolozi tvrde da je jaCa i da to ima uticaja na izmenjeni polozaj zene.5•) U svakom slucaju, sve ove promene ukazuju na to da je u socijalisrtiCkom svetu i nova porodica u 4') Engels, Polotaj radniCke klase u Engleskoj. so) Firestone Q., La Dialectique du Sexs, (francuski prevod) ed. Stock. �100 lli' JOV AN OORDEVIC nastajanju, ali da jos nije ni osmisljena, ni uoblicena. Pored toga, u socija!istickom drustvu se uspostavlja jedna stara protivrecnost na koju je ukazao Marks u Kapitalu, smatrajuci je elementom raspada porodice u ·kapitalizmu. U ·svim ~avremenim drustvima, osim u najmanje materija!no i ekonomski razvijern1m i u seljackoj privredi, porodica je pr~tala da bude jed!inica proizvodnje i postala je isrldjucivo jedinica potrosnje. U potrosaokim odnosima svuda, i u porodici,. pre;>V'!aduje fetiSizam ;robe i novca, a ne potrebe ostvariVanJJa !icnos·ti i humanizovanja sredine. t.ena najvise trpi pod pril;iskom potrosaokih odnosa i psiholo~i_ie;. ut<;>Iiko p~e iii vi~e ukoliko u ,makrodrustvu" ona mJe ISklJucena IZ robne cirkulacije (ne samo kupovina Zene i .,miraz" veC i t>rkanicenje, novae i ,veze"). Potrosacki odnooi podstiCu razlike, deobu, akvizitivnost i posesivnost uCesndJk.a, naroCito onog ko ne unosi ·sredstva i novae; oni se Sire i nadimaju pod uticajem kako neimvljenosti i malogradanskog mentaliteta znrntnog broja zena tako i na!klonosti zene za !uksuzom i trosenjem mdi trosenja. Oni su suprotni so!idamosti i jedinstvu grupe, Idubavi meoo njima i autonomiji <i dostojanstvu Iicnosti. Izolo<vaina potrosacka porodica crada m.Ue pseudozadovoljne celdje, ,atome" koji Tazbijaju sire drustvene veze. U takvoj sredini ponovo se rada privatna svojdna i naklonost prerna njoj, iz cega se i dalje sire odnosi konkurencije, ,vikendicizma", prestiZa, divljeg individualizma i go~ ' spodarenja. fuotivrecnosti izmedu proizvodnje d porodice kao - potroSa<Ske jedinice, u savremenom druStvu industrijalizacije, nauCne i tehniCke II'evoluoije, ne mo.Ze se reSavati vraCarujem istorije unazad, tj. "obnovom" naturalnQ-IkuCM ne ;proizvodnje. TeoJJijski, ova :resenje se moze postavd- .tBNSKO PITANJE I 101 ti samo na planu isticanja :z.nacaja fu!l1kcije repTodukcije i uspostavljanja i sirenja kulture i kultume revolucije. Promena odnosa dzmedu socijalizma i .kulture, a time i · porodice i kulture, je krupno pitanje uloge, smisla i ,jacanja" (humanizovanja) porodice u savremenim uslovima. Ona je jos uvek bitno potrosac kulture, a ne i njen proizvodac. Proizvodnja nije samo a!kt stvarnnja metarujalme VTednosti kao robe VeC i stvaranja CoVeka i drustva (Ljudskih odnosa). Covek se ne stvara hioloskirrn aktom - rodenjem, vee loroz odnose i svoj rast (Zd<vot) individua postaje covekom. To se isto tako odnosi i na zenu: ona se, radajuCi se kao odredeni pol, stvara zenom u pra~i odnosa sa muskarcem kao i sa drugima, u porodici i u Sirirm druStvenim sredinama. Porodica koja .proizvodi eoveka i reprodukuje vrstu .istov:remeno ostvaruje ekonomsku, sooijalnu, kulM tumu i politi6ku m·isiju. Ona tu ,misiju" ne maZe 1zvr~ siti ako nije jedinica proizvodnje i stvaranja. Ona ne moze biti proizvodna jedinica ako nije kulturna jedini~ ca i jedinica kulture, a to se ne stvara krvnim vezama, vee zajednickim :radom u akcijama svih njenih Olanova, a posebno zene; promenom njenog kvaliteta i oblika. 5. Kulturna porodica, u uslovima socijalizma, je ona zajednica u kojoj individua stalno menja odnos izmedu, kako to naziva Marks, ,animalni i humani sastav !judske licnosti" u korist drugog. Individua se tada podize do svesti o ,porodiCnim" odnosima kao ljudskim i priprema se za njihova sta!no oplemenjivanje i menjanje pod uticajem i radi ostvarivanja novog socijalistickog drustva. Nema kulturne porodice ako to nije drustvo u celini, tj. ako nije spremno i sposobno da potiskuje animalnosti i razvija humanost, tacnije, ako ostaje u �102 I I I I I ,I I il Dr JOVAN OORDEVIC praksi i po konceptu nekulturno i cak antikulturno. Te drustvene promene preteino moze obezbediti kulturna porodica. Kul turna ne •samo po mani~ima i ponasanju, po oplemenjivanju nasledenih iii urodenih grubosDi (sto je prvi uslov i mera), vee i po priJ?a:emi! ¥aspitanj'! coveka da bude covek u punom smislu, lJ. aktivno l stv8Jl'alacko bice koje je sposobno da vo1i, da se udruZuje, da se bori za novi mvot i za bolje i svesni.je ,ja". Kulturna porodica je vee po tome i.~dinka. k.ultw-e, ali ona je to u punom smislu ako u svOJim okvmma ne stvara, prisvaja, cuva i potvrduje nove kulturne w~­ nosti koje nicu iz tla socijalistickog dJ:ustva, bez koJih on"' ne moze prese6i pupcanu vrpcu sa starim drustvom i stl11!'om porodicom. Jedna od jos uvek nedovoljno shvacenih i nedefinisanrl.h wednosti jeste zena; zena u svim njenim funkcijama, od .radnika, nosioca prokreacije do majke i domaCice, .do ljubavnice, druga, prijatelja i vaspitaca. Takvu zenu, oslobodellJU cinjenice i kompleksa represije, oseCanja ,ikrivice" i potiskivanih nagana i zelje, .takvu slobodnu i stalno oslobodllacku konkretnu licnost tra:li raclnicki pokret i socijalisticko drustvo. Ona je konstitutivni elemenat •kulture i porodice kao fabrike kulture. Takva licnost nije ujedno proizvod iii privezak nekakvog ,drugog", pa ni oca i mui:a (muSkarca). Ona je sopstvena licnost koja se sama stvara u kulturnim sredinama i u kulturnoj praksi. Ona nije fu. vaa nikakvog, pa ni ,;kucnog mira", jer ona mora hnati ..JI..Sebi stalnu uznemirenost da ucestvuje u sopstvenoj i ojistoj kulturi zajedllice. Sa ovim u vezi, koncept kul· turue revolucije prelazi sa cisto politickog plana, na ko· me se ;danas shvarta i delimiCno ostvaruje, na druStveni i ljudski plan. Oslobodenje zene i kulturna porodica su snage i merila kulturne revolucije u njenom novom, istorijskom i ljudskom znacenju. 103 :2:ENSKO PITANJE 6. Marksisticka misao i socijalisticki koncept uop5te izvrSili su u celom svetu najsnaZnij:i uticruj na postavljanje prohlematike o zeni i o njenom oslobodenju. To je posebno taCna u odnosu na one zemlje u kojdma se gradi socijalistic5ko drustvo. Ne moze se tw·diti da se u svim socija:listickim zemljama na isti nacin postavljaju i sa istim uspehom ~esavaju sva pitanja od in1eresa za polozaj i ulogu zena. Ne postoji medu njima istovetnost ni u teoriji i programima, ni u zakonodavstvu i praksi. To se ne moze ni oeekivati, jer socijalizam nije uniformni i spolja dirigovani proces, iako je u osnovi jedinstven, naroCito :kad je voden i inspirisan ma:rksistiCkim projektom drustvenih, kultmnih i moraJnih preohra:laja. Unitarizam vodi u uniformnost, a plUJ:alizam pmti i snazi jeclinstvo. Ali, uprkos tome, postoje izvesne zajednicke orijentacije, ohlici i tekovine u pogledu resavanja situacije Zena, i to prete.Zno ekonomskih, socijalnih, kulturnih i pravnih wdova te situacije. :tena nije jednostavno pre. neta iz kapitalizrria u socija!Iizam i tu ostala nepromenjena (stone znaci da je postala potupno nova). To ujedno istice neopravdanost izvesnih gledista, koja izrazavaju pojedini ~adlkalni d .,krajnje !evicarski" pisci u mzvijenim zapadnlm zemljama, da socijalizam u praksi nije nista uci:nJo za promenu polozaja zene i da izmedu kapitalistickog d socijaJistickog drustva nema hitnije raz. Hke u njenom podredenom i neravmopravnom polozaju u odnosu na muskarce.Sl) Ova hi kvaziprogresivisticka aroganaija hila zame. njena prikJ:ivenom i neskJ:ivenom intelektualnom aTogantnoscu kad h<i se twdilo da je socijalizam, cak j u zemljama u kojima duie traje, .uspeo da postavi i resi 0 11) V. Mi~Jjenje S. Bovruar, str. 248, ove knjige. �! 104 Dr JOVAN OORDBVIC ZBNSKO PITANJ.E 105 '\ / I I ! I i I I I ' II u sva pitanja i slozenost kompleksa oslobadenja zena iz nejednakog, neravnopravnog i patclnjenog polazaja u kame su se vekovlma nalazile, jos pre kapitalizma, a nalaze se i daoas kad se ova j prevazilazi. Vee je istruknuto da drustvena nauka, i kad je zasnavana na maDks]stickom nacinu misljenja, nije proizvela ni u jednoj socijalistickoj zemlji (ni izvoo njih) dela iJi ozbHjnije studije o zeni i a zenskom pitanju uopste. Istovremeno, nema bitne razlike izmedu pasta· jeeih socijalistickih zemalja u pogledu obezbedenja ze. nama mesta u javnam zivotu i organizaciji drustva koje im pripada po njdhavom braju, ~adu i znacaju u proizvodnji i drugim sferama drustvene aktivnosti. ·J14isli Marksa, Engelsa i Lenjina o zeookom pitao~u cesto se tumace pragmatistioki, pa i arbitrarno. !rna sklonosti u svim sacijalistickim zernljama da se prede preko istorijskih wroka i cinjenice podredenosti zena, a time i preko jos uvek postajeee drustvene, politicke i ku1turne supremacije muskarca. Pr.i tome se svuda podrzava i utopistiCka ideja o tome, da je socijalisticka revolucija otvorila sve Sanse i za promenu starog naCina zivota zena i da je zensko pitaoje u osnoVli reseno, odnosno skoro da se automatski resruva sa odrlavaJnjem i -razvitkom socijaJistickog poretka. A1i to ne smaojuje pozitivni odnos oslobodenja zene i socijalizma. Sve ova ne maze da ospori ni Cinjenice da je socijalizam u praksi, a naroeito u sferi zakonodavstva i prava, neopoziw i definitivno postavio i obezbedia ni>: ne 'S'na prava vee i uslova da zena (posebno kao gradaoin) u:i;iva j ednakost u odnosu na muske gradaoe i da vraca njeno otudeno ljudsko dostojaostvo i slobodu akcije. Zab.rana svake diskriminacije, na osnovu pola, u uZivanju politiokih i gradaoskih prava je jedan od osnovnih principa pravnog poretka i pravne prakse u ·so- cijalistiokim zemljarrna. Ali, to ne znaci da je veCina Zena, na osnovu ovih pra-va, doSla u si:tuadju da Tavnopravno odlucuje o •svim pitanjima od kojih zavisi -realnos! tih prava i da je obezbedena da ta prava ne budu ograniCavana •i oduzimana pod uticajem ineraije, zaos-taIosti i, jos uve:k prisutnog, ne toliko ,mahistickog" koIiko primitivno-birokratskog ponasanja i mentaliteta (birokratizam je i antifeministicki koncept i praksa). U socijalistickim zemljama postoje i ostvaruju se neka specificna ,prava" iii ,privilegije" zena, kao sto su slobodni izbor zene da rodi iii prekine trudnoeu, upotreba kontraceptivnih sredstava, moguenost sporarzumnog razvoda b.raka, a ta se prava ostvaruju i u ·slucaju psihickog i moralnog terora od strane muskarca. Zalronodavstvo sodjallstiokih zemalja poznaje postajooje odgavarajucih ,prava - privilegija" u korist (buduce) majke (pre radenja deteta i posle rodenja). Porodieno pravo sadr:ti niz humanitamih odredaba u ·korist zastite majke i deteta, za Cije usvajooje se jos uvek b<tte zene u drugim kmjevima sveta, ukljuoujuci i one koje su na visem stupnju materijaloog i ekonomskog razvitka.'") Pravo ne maze potpuno [ u svemu da oslobodi zenu i reSi sva njena vitaJna pitanja, ali ono je macajno sredstvo u tom procesu. Socijalisticko pravo je bllo i ostalo podrska u osvajooju prava zena u svetu. 7. U skoro svim sodjalisticloim zemoJjarrna postoji viSe Hi manje razvijena i osposob1jena m.reZa institucija za cuvanje dece zaposlenih ~oditelja, za vaspitanje i zabavljanje dece pre polaska u redovnu osnovnu skolu, servisi za pomoC domaCinst:Wma i sliCne institucije o · kojirna su pisali Engels, Lenjin i Bebel. Ali, problemi GZ) Komunis~~ka partija Francuske je (krajem 19'14. godine) podnela Parlamentu nekohko predloga zakona u kojima se preuzima ska.Ia socijalnib i ljudskih prava ~ne u socijf!JistiCkim zemljama. (.,La France Nouvelle", br. 1556, od :26. maJa 1975. godine). �106 Dr JOVAN DORDEVIC dru§tvenog polozaja i uloge zene koja ostaje u domacin' stvu i uopste tekuceg domacinstva koje cine zaposleni braeni drugovi ostaju otvoreni, mada se ond ne mol§U resavati samim shvatanjem i pr·ihvatanjem ideje o oslabodenju zene. Iako, po pravilu, zena uglavnom nije neposredna htva religioznih i zastarelih drustvenih ogranicenja i zabrana, u braku, porodiai i izvan njih, i uopste u odnosima sa muSkarcima d ,,drugim", ana nije svuda i uvek u mogucnosti da se iskljuci iz robne cirkulacije i iz moguCnosti ugnjetavanja i poniZavanja. Ona je nekad u neravnopravnom poloZaju u pogledu smcanja dohotka za isti. rad kao i ·muskarac, i njoj stvarno nisu dostupna sva me~ta i funkcije u ekonomskoj, prosvetnoj, ktrltlli1110j i politickoj organizadji drustva. Jos uvek ima :fimkDija na koje po ,nepisanim zakonima", Zena ne maZe da utice, rezervisana su za pojedince muskog pola. Da bi se spustila zavesa na ovakvo stanje, koje je za socijalizam i za veCinu Zena i za manJinu muSkaraca neprih· vatljivo, prll:nenjuje se cesto praksa .,zene-alibija", nj. na visoke i uticajne javne polozaje i funikcije (alrl ne sve) upucuju se pojedine zene da bi se time pokazalo da je odnos druS!va prema zeni u skladu sa socijadistickim nacelima o otklanjanju diksriminacije med:u ljudskim licnostll:na na osnovu rase, pola i ispovesti. Neke zene se i zadovoljavaju da iz tog izvedu zakljucke: .,Niko vise ne moze da nam osporava sposobnost i za tako znacajne drustvene :fimkcije". - - 8. Za maPksizam i socijalizam, i njihov odnos prerna zeni, od posebnog je zacaja danas odgovarati na pitanje za!\to se domace dufuosti (poslovi oko odrzavanja i ured:enja doma6instva) jos uvek shvataju kao neinteresantni i cak ponizavajuci. Prvo, sam naziv za ave poslove, odnosno za ovu ulogu zene, je neosnovan i pogre- ZENSKO PITANJE 107 san; to je pre izraz jedne gospodske ideologije nego pojmovne preciznosti. Drugo, pojmovno ovi poslovi pretpostavljaju iii prave rascep izmedu tehni6ke i socijalne podele rada. Trece, sustinu ovih duznosti i poslova zene cini rad kao drustveni odnos: odnos tela i uma zene prema drugim (muiu, deci, porodici i drustvu). To nije odnos p.rema stvari, koji inaCe proizilazi iz reCi ,,domaCi i kucni pos!ovi". Prema tome, odgovori na postavljeno pitanje koji se svode na ideologizam i subjel<tivizam, tj. na ocenu interesa koji pojedina ·grupa prlpisuje kvalitetu i wacaj.u odredenog rada iii poslova, istovremeno su uobieajeni u nekritienoj misli i, kao takvi, pogre8ni i drust'Venostetni, naroeito u socijalizmu. Tvrditi da su domaci poslovi suStinski ,neinteresantni i zaglupljujud", to je elitisticka misao koja se suprotstavlja manks1stickoj politickoj ekonomiji i iskustvu. Niko ne moze twditi da ima rada koji se vrsi u vidu posla, a da nije cesto neinteresantan i subalteran. Isto taka je neosnovana i pogre8na koncepcija po kojoj su domaci poslovi lskljuCicvo repetitivni, a drugi (u fabrici, institutu ili birou) stvaralacki. Nema rada koji hi bio iskljuCivo ii. ,.Ci,sto" stvaralaCki. Takav rad ne postoji, cak i kad je u pitanju nau6no otkrice i visoki teorijski md. Stvaucalastvo je u kvalitetu i rezultatu, a ne u obliku i u dru.Stvenom statusu rada. u stvari, u domacinstvu nisu potcellJjeni poslovi zec ne kao takvi i njihova vrednovanje p.rema interesu je ne samo subjektivisticko vee se suprotstavlja drustvenoj korisnosti tih radova kao objektivnaj kategoriji. Potcenjivanje domaCih i kucnih poslova zene, to je waz i posledica potcenjivanja i vekovnog devalviranja .rada zene uopste. Odgovor na pitanje okarakteru toga rada mo- · ra poci od ocene: .za koga zene rade i .u kaikvim pxodukcionim i drustvenim odnoslma, kao i na kojoj materijal- �Dr JOVAN OORDBVIC 108 no-tehnickoj bazi drustva. One rade prvenstveno za druge (iako ,svoje") u hijerarhijskom drustvu. Ovaj odgovor predstavlja sastavrn deo problema drustvenog rada i sltuacije u kojoj je zena ugnjetavana i vezuje se za oslobodenje :lena kao oblik i elemenat socijalnih i kulturnih preobra:laja na putu u drustvo bez oskudice, nejednakosti i mistifikacije. To sve pokazuje bespredmetnost miSiljenja da Je potcinjeni polozaj :lena vezan za karakter njihovih poslova68) iii da se taj polofuj (u misli iii u buducem drustvu) prevazilazi isticanjem velicine zenime funkcije da proizvodi zivot.") Na istom planu se ima ocenjivati i da· n~ eesto ponavljano mis1jenje mnogih borbenih zena, narlqonjenih istoricizmu i ,staroj slavi", da su one u pocetku istorije vrSile opstekorisne poslove, i to ne samo u oblasti proizvodnje (poljoprivreda) i kulture (uredi· vanje kuce i priprema za brak). Ovaj raniji drustveno koristan polozaj danas bi bio opravdanje i osnova za jednu nu:lnu inverziju drustvenih situacija, tkoja bi narocito sutra bila opravdana i moguca. Na osnovu toga one imaju pravo da u drustvenoj hljerarhiji preuzmu najvisa mesta, iskljucivo iii eventualno pored pojedinih muskaraca.••) Oduzimanje Hi smanjivanje vrednosti domacih i kucevnih poslova zene nije tehnii\ko, vee socijaino-po!Hdcko i ldejno pitanje. Ovo degradiranje je izraz i posledica inferiornog polozaja zene u drustvu, a time i potcenjivanja njenog rada uopste. Odjeci .tog potcenjivanja prate ~lokupnu istoriju borbe Zena za ravnopravnost, odnosno za jednaka ekonomska, socijalna i kultuma prava. Tako su zene tek od poslednjih decenija posle drugog 54 ) S. D. Bovuar, Le Deuxieme sex, .,Seuil", Paris, 1955. A. Leclerc, Parole du Femme, ,Seui1", Paris, 19SS. 05) G. Davis, The first sex, N.Y. 1%7. Q) ZENSKO PITANJ.E 109 svetskog rata izjednaCene u pravu na ,istu platu za isti rad". One su, iako je skoro univerzalno naglasen prlncip prava Zene da pod istim ruslovima zauzme iste polo~ zaje i funkcije u drustvu, jos uvek udaljene od niza ,posebno odgovornih" i navodno u~kreativnih funkcija". Pravo na skolovanje samo u razvijenijim zemljama stavlja u i!sti polozaj zensku i musku decu. Kao sto je devalvacija domaCdh i kucnih pos!ova posledica ,postojeceg obe7lvTednjivanja zeninog rada uopste, taka je i ocena vrednosti ovog rada posledica njenog drustvenog i politickog polozaja. Polazeei od ovih saznanja, zena ,se ne moze i!sk.ljuciti iz jednrukih, drustvenih i politi6kih prava na osnovu karaktera i ,toboze manjih vrednos,ti domacih a kucnih poslova. Ti su poslovi, u stvari, samo spoljni i tehnicki izraz j ednog proizvodnog i drustveno korisnog rada koji se ni sustinski, ni po obliku ne razllkuje od slicnog rada, odnosno slicnih poslova koji se obavljaju van domacinstva i od strane muskih radnika. ,DomaCica" ima mesto u druStvenoj podeli rada. N)en polozaj ne p_roizilazi iz tehnickog znacenja njenih poslova; on J" pre posledica polozaja zene u drustvu. Ne postoje prirodne vrednosti: sve su vrednosti stvorene i ostvarene u drustvu i za dru8tvo. To se odnosi i na drustvenu vrednost rada zene u kuCi i doma6instvu i van tog kruga. Izvodenje i podrzavanje nizeg i potcinjenog polozaja zene iz tehnickog vida njenog rada u kuci, izraz je tradicionalisti6ke, pretezno muske, ideologije. Ono je protivno nauci, a u prvom redu, markslstiC!koj politiC.., koj ekonomiji. Nije u skladu sa socijalizmom i samoupravnim drustvom zasnivanje polozaja i ,uloge zene i ogranicavanje izvesnih njenih politickih prava na osnovu ovakve nesocijalistiCke ocene i nenauenog koncepta �110 i :i Ii II ll i Dr JOVAN OORDBVIC njenoga rada. Opsti polozaj zene u drustvu - to je uz. rok ocene niZe vrednosti njenog rada i razlik.ovanja izmeilu ,Zenskih" i ,muSkih" poslova. Iz toga proizila!li jasan zakljucak da je teorijska ocena zenskog rada ne.. ophodan uslov •kaiko za otklanjanje izvesnog manihejskog misljenja tako i za savladivanje idejnih i socijaino-politickih predrasuda u svakom drustvu, a posebno u socijalistickom. 9. U Jugoslaviji postoji jedno opste stanje i posebni problemi u odnosu na shvatanje rada zene u domaCinstvu i prava koja iz toga treba da proisteknu. I u ovoj zemlji, kao i u svim drugim socijalistii\kim, nije izme.. njl)na konstatacija Engelsa, Lenjina, Bebela i drugih mar,ksistickih mislilaca da je zaposlena zena podvrgnuta jednoj specificnoj eksploataciji. Ona radi dvostruko radno vreme i dvostruko trosi svoje p&ihicke i fiziCke energije. Van rkuCe, na radnom mestu, i na · isorpljujucem i neiscrpnom radu u kuci i domacinstvu. 0 samom domacinstvu postoje zaostala (ne samo muska) shvatanja da je to ,prirodna" i skoro fatalna du:Znost zene da ga dr:Zi i oddava i da je to skoro privatan, drustveno-ravnodusan i nelnteresantan rad. Zena koja iskljucivo radi u domaCinstvu nema status radnog Coveka i naziva se ,domacicom" (rec koja ima pezorativan prizvuk). U takvim uslovima znatan broj zeua nosi peeat jedne nove krivice: krivice da nije uopste, iii dovoljuo, drustvenokorisna. Nerazvijena i zapustena psihologija i u soci--.ralistickim zemljama nije posvetila patnju pirob!emu nametnutih i oseCanih ,krivica" Zene, koje imaju .razliCito poreklo (od bioloskog do socijalnog). Kompleks krivice proizvodi nove i dovodi do stalnih frustacija kod mnogih zena i predstavlja smetnje za seksualno, psihicko i socijalno oslo- ZENSKO PITANm 111 bodenje zena. Osobenost li<onosti zene ogleda se u specificnosti i kompleksnosti njenog otudenja i procesa vracanja tog otudenja. To je navelo pojedine zene-pisce i psihoanaliticare da bez rezignacije, ali sa oseeanjem zebnje i bola, govme da zena prenosi ,!l<olektivno zlo" u drustvo. Nije u skladu sa marksistickim · shvatanjima i teorijom Marksa i Engelsa o funkciji produkcije i reprodukcije, kao jedinstvenom procesu stvaranja drustvene reprodukcije, iz koncepta drustvene podele rada, drustvene i mdno-ekonomske organizacije, iskljuciti domaCinstvo i poroatcu. U SOCIJatlstiC.kom ·ctru.Stvu to nisu samo potrosacke vee i proizvodacke i vaspitno-kulturne jedinice. U nekim za.padnim zemljama (fingleska, Svedska itd.) :rad zene u domacinstvu se smatra kao osnovna i skoro najznaCaJnija .,naciona\lna indiustrija". Sarno krajnje formalisticko i ekonomistioko miS!je.. nje dovodi do oduzimanja karaktera rada zeni koja svoj rad unosi u domacinstvo i u upravljanje njime. Ona se iskljucuje iz tzv. ·,radnog odnosa", koji se idei)tifikuje sa radom u privrednim i drugim radnim organizacijama. Ovde se ujedno podr:Zava i odvajanje radnih odnosa i reprodukcionih odnosa; odvajanje i protivstavljanje koje su s prav<>m krihkovali Marks i Engels. PolazeCi ad istovetnog drustvenog znacaja obe sfere ovih odnosa, u nekim zemljama napredni krugovi (ne samo socijalisti) dosledno predlafu da zeni koja ostaje na radu u domacinstvu pripada odredeni dohodak (plata), ukljucujuci i ,starosnu" penziju i druge obli!ke socijalnog os-iguranja, i to iz druStvenih sredstava. Ako je avo tacno, a tacno je utoliko viSe sto su i sami ,domaCi poslovi" proizvodan rad, postavlja se pi~ tanje opravdanosti iskljucenja ove grupe stvarnih proizvodaca i radnih !judi iz koncepta samoupravnog, iz- �112 .r Dr JOVAN OORDEVIC borno-delegatSikog sistema. Nema nikakvog nacelnog ntz. loga da se kolektivu zena koje su iskljuCivo zaposlene u domaC.instvu i porodici ne ,.priznaju" i ne obezbede isla izborno-delegatska prava koja imaju radni ljudi zaposleni u materijalnoj i duhovnoj proizvodnji. Neoprav· dano je pretvoriti vvaj siroki krug oradnih zena u tkaJte· goriju tzv. ,gradana", odnosno lica koja nemaju aktiv· ni radni status i proizvodnu funkciju. Rad zena u doma. cinstvu i u porodici je socijalna funkci1a i specificna i odgovorna drustvena sluZba. To niko u socijalizmu teQoo rijski ne spori i nemoguce je osporavati. :Zene koje su nosioci te dru&tvene funkcije i ndnici u •tim slnZbama ~maju vee .j na onsovu toga isto pravo kao radni !judi u fu.stitucionalizovanim druStvenim slu~bama. ' Shvatanja i odgovarajuca resenja ovih specificnih pitanja imaju sirok politicki znacaj u socijalistickom sa· moupravnom drustvu: a) znacajan deo danas potlsimtih energija ukljucilo bi se u politicki zivot i samoupravmo odiucivanje; b) sni1hlljila bi se sve ociglednija pasiviza. cija zena u javnom i politiCikom zivotu; c) prosirlla bi se primena principa jednakosti gradana pred zalwnom; d) pojam proizvodaca bi se oslobodio izvesnog demo· diranog ekonomizma i prisutnog voluntarizma; e) sma· njili bi se izvori frustracije, nezadovoljstva i nepravde. 10. Kao i u svim prethodnim drustvenQooekonornslkim formacijama taka i u socijalistickom drustvu postoji odgovarajuci raskorak, jaz i protivrecnost izmedu onog sto se proklamuje i onog sto se dozivljava, izmedu ,no· ~rmativnog i stvarnog"; iiZIIleUu govora i Cina; izmeciu formalnog i Zivog ustava i za,kona. U socijalistickom drustvu ovo rastojrurje (i cesto sukob) iru1edu sfere proklaanovanog i ostvaorenog utollko je veci i karakteris· tieniji ukoliko grupe koje predstavljaju socijalistiCtku politiku dozvoljavaju sebi voluntaristicko ponasanje, ne· ZENSKO PITANJ£ 113 maju u svom izjasrrjavanju protivtefu i samokrit;ku, iii se cesto i dobronamerno smatraju obaveznim da obeea· ni socijalisticki program stave sto pre i ,odmah", a ce· sto i u svemu, u neposrednu primenu. S druge strane, ovi rascepi i sukobi, koji cesto vade u gubitak perspekti· ve i razoCarenje masa i same radniCke klase, imaju i dublju drustvenu uslovljenost. U vecini zemalja socijali· rem je poceo da se ostvaruje ne samo bez sopstvene materijalne, politicke i ·kulturne osnove, vee na tlu jednog nerazvijenog, istorijski zaostalog druStva, u kame su preovladivali ne samo skomastvo vee i oslkudice, lisava· nja, predrasude i neotpornosti svih vrsta. Na ovoj opstoj socioloskoj osnovi ravnopravnost i druga proklamovana prava u l<:arist zena nalaze razlicit~ ogranicenja iii se prazne, pretvarajuci se u for~.al';'u 51· mulakriju. Svuda i u samom savremenom SOCIJahzmu. :Zena se oseea nezadovoljnom, jer je stval'l!lo padre· dena na radu iscrpljena u trivijalnim domacim i ku6. nim poslovim~ i obeshrahrena netolerantnom i sve viSe neopravdanom prakson;t hijerarhije i Ia?>og '?ll:sko¥ eli· tizma za ,koji je sve VISe uverena ·da Je IZm'lSlJen 1 na~ metnut. Ona nema vremena i snage, a nekad n1 volje i uslova, da se bori za ostvarenje prava koja joj inace pripadaju. Ali, to ne znaci da ne postoje mnoga prava koja su joj obezbedena: ana se neposredno ostva· ruju ili ih je danas zena u socijalistiokim zem}jama vee ostvarila. Ona cine nova neotudiva ljudsika prava. Socijalizam je li(\na, politicka, socijalno-ekonomSika i uopste gradanska .prava definitivno podigao na rang ustavnog principa i opstih 1judskih prava; vrsio je (i danas vrsi) pritisak da se ana univerzalizuju unosenjem u meduna· • wdne deklaracije i konvencije kao i u nacionaJna ookonodavstva. 1 �i 1 11, I 114 Dr JOVAN OORBEVIC Pored toga, u svim .socijalistickim zemJjama postoje mnogobrojne i raznovrsne objektivne i subjek•tivne situacije i okolnosti usled kojib su praksa jednakosti Zene i muSkarca i ·ritam ostvarivanja prava u =korist zena danas blokirani i, u najboljem slucaju, odlozeni za ,,povoljnije" vreme i uslove. Iako su objektivno vrata svib skola i celog sistema obrazovanja otvorena za omladinu, bez obzira na razliku u polu, i mada ima citavib skola i fakulteta cija je redovna studentska populacija zenskog pola, za -sve zene ne postoji ista moguenost, ista sa,nsa u oblasti Skolovanja i obrazovanja. U ovom pogledu ogranicenje vrsi broj i sastav porodice, njen socijalni_polozaj i finansijska moe. Na ovoj osnovi, koja viSe nije klasna u klasicnom smislu, ali koja je jos uvek diferencirana prema drustvenim slojevima u politicko-kulturnoj sredini ili, Cak, prema snala.Zljivosti, Zenska deca i zena uopste spadaju u red drugorazrednib kandidMa za skolovanje i obrazovanje. To se posebno odnosi na seoske i radniCke porodice koje su ne samo 2rtve jednag specifiCnog ,bur.Zoasko-selekcionog" obrazovnog me- hanizma vee su jos uvek prinudene da, pred nuznoscu izbora usled ogranicenib mogucnosti i ·<1rugib interesa porodice, odreduju za skolovanje cak i ,,obucavanje" prvenstveno muSku .decu, ostavljajuCi devojke ,kod kuCe" iii ,za udaju", koja je cesto viSe lli manje problematiOna. U svi·m dru.Stvenim sistemima siromaSrtvo .i ·oskudica, uz -d.ru.Stvenu diferencijaciju, neizbeZno stvaraju ne- "'"jednakosti medu gradanima, a te nejednalwsti u zaostalom drustvu najviSe pogadaju zene. Pored potlacenih klasa, zene su uopste (ne samo kao pripadnik tib klasa) najvise pogodene oskudicom .; hijerarhijom u drustvu. Otuda su one posebno osetljive za napredak, opste bla" gostanje i jednakost (i pored njihove izraiene zelje za ZENSK.O PITANJE 115 bogatstvom, modom i isticanjem u odnosu na ,drugu", sto je druga strana ove osnovne osetljivosti). Na sve ove razlike izmed:u muSkarca i Zene, i na nesumnjivu podeljenost izmedu njih ( u svim oblastima dru.Stvenog Zivota), utiCu ukorenjene navike i tradicije; ,aveti proslosti" i stare generacije, -koje jos traju i z_ilav? se naaneCu i odrZavaju tradicionalne skale vrednost1; all, ,to su i navike Zena na pos:luSnost i Zr:tvovanje u korist -drugoga, najcesce brata lli uopste mus.karca. Ne samo starije, vee i mlade zene poddavaju i brane ovaj paseisticki i pasivni mentalitet i ovu psibologiju trpljenja, malog otpora i odricanja od borbe pred fatalnoseu ,,sudbine". Pod uticajem ovib stvarnib stanja i e!emenata, koji cine svakodnevni zivot i koji je, u krajnjoj Iiniji, merilo svih reainih situacija i ponasanja ]judi, zena je u socijalistickom drustvu neposredno i posredno, na otvoreni ili prikriveni, na grub ili ,fini" naCin, ne samo u poloZaju nejednakosti veC i podredenosti i poniZenosti, i to u svim dosadasnjim fazama razvitka socijalizma u svetu. NajdilZe shvatana kao mitsko biee, ona danas ima najviSe razloga da oddava sve pokrete i doktrine koje demistifikuju drustvene odnose i predstave !judi. Osnovni nosilac reprodukcije i kreator kulture, :lena je u znatnoj meri gurnuta u ,zadnje dvoriSte" politike i kulture. Ona to zna i sve je svesnija da je takvo stanje nametnuto (a ne ,prirodno") i da ono ne moze dugo trajati (u socijalizmu). 11. Iako je socijalizam osvojio niz tradicionalnih oaza nepismenosti i apolitiCnosti, Zenski deo stanovni.St~ va predstavlja jos uvek veci procenat u skladu nepismenosti i apoliticnosti. Iako su usled vekovne potcinjenosti i po mentalitetu radoznale i otvorene, Zene su najmanje aktivne i najslabiji korisnici u drustvenim i kulturnim �i ~1. 116 Dr JOVAN OORBBVIC komunikacijama. To ih vraca na status grauana drugog reda i podr:i:ava svesne iii nesvesne tendencije drustva, odnosno njegovog muskog deJa, da se ovakva situacija odr:i:i i potvrdi. .Zene imaju interes i sve izrazitiju volju da izauu iz cirkulacije roba i da zauzmu aktivno mesto u komunikaciji ideja i kulturnih vrednosti. To traje od v.remena budenja njihove ·svesti do savremenog druStva u kome sve vise imaju i u kome osecaju da su se individualizovale i da postaju snaga po sebi koja prisvaja svest za sebe. 12. U svakom postojecem i poznatom socijalistickom drustvu status, prava i oslobouenje :i:ene se u praksi i u duliovnoj sferi ostvaruju u funkciji drustvene grupe Hi druswenog sloja u kojem je ona rouena i primorana da Zivi, da ostane. Pored onog sto je zajednicko za sve zene, sto cirri ,.Zensko pitanje" i Sto je u socijalizmu po pravilu Sire nego u prethodnim dru.Stvenim uredenjima, ne mo.Ze se osporavati cinjenica da postoje i razliciti ,problemi Zena", tj. da sve Zene nemaju isti polo.Zaj i Sanse, iako su ,socijalisticke zene", tj. grauani socijalisticke zemlje. Prema tome, razlike u situaciji medu Zenama i ovde je pos!edica ekonomske, socijalne i kulturne diferencijacije koju nosi i delimicno reprodukuje socijalisticko drustvo u svojoj stvarnosti nedovoljno materijalno, kulturno i duhovno ujednacene i razvijene zajednice. U ovim uslovima socijalisticko drustvo reprodukuje grupe "'1.'!!ha koje po svom polo:i:aju, interesima, ponasanju i mentalitetu prenose iii prihvataju poznate kategorije budoaskog drustva: :i:ena-bur:i:ujka, malograuanka i radnica. Ovaj specificni transfer klasne i grupne strukture iz stare u novu drustvenu formaciju nedovoljno je prouCavan, ali bez svesti o njemu nema znanja o istoriji \I 1 :Z.ENSKO PITANJE 117 zene i diferenciranosti njenog polozaja i njene svestranosti. Mada su pojedine, u socijalistickim zemljama inace retke, socioloSke ankete orijentisane da u istraZivanju polozaja zene potvrde iii zapostave drustvenu i kulturnu diferencijaciju, marksisticki metod i marksisticka misao istiCu diferencioni pristup; i stvarno stanje, i istinu traZe u konkretnoj igri izmeuu principa identifikacije i diferencijacije. To se posebno odnosi na marksisticku naucnu studiju uopste, i 0 zeni u socijalizmu posebno. Vladajuca politicka misao u socijalistlckim zemljama naeelno ne napusta marksistlcke (narocito Engelsove i Lenjinove) ideje 0 zenskom pitanju, ali ih cesto u programima, a narocito u praksi, tumaci viSe iii manje arbitrarno i pragmatski, odnosno prema oceni odnosa snaga, pod pritiscima ,drzavnog razloga" i demografske politike i tradicionalizma. Svi veliki marksisticki mislioci su isticali visestruku eksp!oataciju i dominaciju ciji je objekt zena, ukljucujuCi i dominaciju i eksploataciju uglavnom od strane muskarca. Mesto i znacaj tzv. ,mu.S.ke vlasrtiu u sistema vlasti koja .potCinjava Zenu, cesto se izostavlja iz politickih programa i mera, teorijskih koncepata i iz ideoloske i politicke borbe.••) Ovo se ujedno povezuje sa izvesnim manihejskim shvatanjima koja na apsolutan, odnosno istorijski nacin suprotstavljaju kapitalizam i socijalizam; a kapitalizmu stavljaju na teret celokupno prodcienje varvarstva i sve nehumanosti i nepravde koje je on povecao, ali ih nije stvorio, jer je sve to nesumnjivo poznato u pretkapitalistickoj istoriji drustva. Tako se, eksp!oataciji i ugnjetavanju zene opisuje pakao u kapitalizmu, a u so1'8) Skora svi, i najnoviji, programi socijalistiCkih (i komunistiCkih) partija i ne pontinju Zensko .pitanje. �t 118 :ZENSKO PITANJ-E Dr JOVAN OORDBVIC ,··) cijalizmu pripisuje kraj. Iz toga se, manihejskom logikom, izvlaci primamljiv i uspavljujuci zakljucak, da socijalizam samim svojim otvaranjem i postojanjem automatski sadrzi resenje svih ,istorijskih zagonetki", a time i ,Zenske zagonetke". Stvara se iluzija da samim ukidanjem kapitalizma nastaje drustvo jednakosti, blagostanja, pravde i dobrote. Zene su danas sve vise kriti· eari ove i svake druge mitologije. Socijalisticka svest se uspavljuje ako je zene ne dele i ako u njihovom svakodnevnom zivotu ne utvrduju da su ga drustveni odnosi bitno promenili. To je od posebnog interesa za pobedu socijalizma, jer su zene or~ski borci za socijalizam, u kame vide osnovni uslov za sv,oju ljudsku emancipaciju. Zena je ne samo kulturno veC i egzistencijalno socijalistiCki Covek u potenciji. 13. Marksisticka nauka prufa osnovu za odredene idejne orijentacije, jer ona, kao dijalekticka i lstorijska, zasniva politiku na znanju, a znanje na konkretnoj istini. Ta konkretna istina, u odnosu na polozaj zene uopste i u socijalizmu posebno, data je i u samom marksizmu. Taka je Engels pokazao i dokazao da situacija zene i pre kapitalizma nije bila ni covecna, ni tolerantna a da je kapitalizam, iako je narocito pogorsao situaciju zene na radu, istovremeno, bez prethodne namere, poboljSao izvesne okolnosti u Zenskoj situaciji i doprineo naroCito seksualnom oslobodenju iene.57) Uporedo s tim, jedna vrsta uvrijerizma, kojim je, s vremena na vreme, proSarana vladajuCa ideologija u ~edinim socijalistickim zemljama, dovodi do preuveliCavanja situacije radnika u nradnom odnosu" i u privredi, sto ima za posledicu neuvafavanje jos teie i nezahvalnije situacije u kojoj se nalazi zena koja radi i zena uopste. Ovu protivrecnost izmeuu ideoloskog sta· va i stvarnog stanja istakli su rnnogi marksistiCki istrazivaci, a narocito Lafarg.SS) Obicno se istice da je prostitucija najstariji zanat Zene. Ali, mnogo stariji i dugotrajniji zanat rnuSkarca jeste politika. Politika je istovremeno uslovila i odrZala stanje u kome se Zena nalazi i ona je, istovremeno, ogranicenje i sredstvo u borbi za oslobodenje od takvog stanja i uopSte za emallcipaciju Zene. Zena je skoro u celom svetu, a na prvom mestu u socijalizmu (i zahvaljujuCi njemu), osvojila pravo da od predmeta postane subjekt politike. Ali, ona u punom smislu nije osvojila politiku, jer nigde jos politika nije, suprotno onom sto je Dekart tvrdio za razum, postala ,jednaka stvar svih". Pored toga zena se jos uvek drzi u celom svetu izvan centara u kojima se planira politilca i donose kapitalne odluke od znacaja za upravlja· nje poslovima od zajednickog interesa za gradane i na· erode. Politicka strategija je van uticaja zena, jer je ivan uticaja !judi, masa. Oslobodenje rada i S1L'110Upra¥lja· nje su istorijska alternativa u vekovnoj praksi politike,, To cini samoupravni socijalizam jednim od novih uslo· va za oslobode:b.je Zene. Politika je odbijala zenu, a od nje se odbijala zbog toga sto je vekovno bila ,musk~ profesija': ~a k_oju s~ se traZile izvesne sposobnosti koJe se u pohtrckoJ naucr nazivaju makijavelizmom, a za koje je sam Makijaveli tvrdio da predstavljaju jedino ,musku vrlinu". U tom smislu jezik zene nije politicki i ona se jos uvek usteze da ga govori i kad ima mogucnosti da bude saslusana, i kad ro pravi dru~tveni interesi i traZe. &a) P. LafargUe, La Question Paris, 1904. n) Engels, Poreklo porodice, privatne svojine i drl.ave, Beograd, ,.Kultura", 1964, str. 70. ,j' 1 119 de la femme, ed. l'Ere nouvelle, �120 '! I 1: r l 'I I ~j ·.i. ll[:,, ' Dr JOVAN OORDEVIC tENSKO PITANJE S obzirom na sve to, Zena izbegava da dr.Zi .,mu~ke" govore (smatrajuci ih vlasnickim i oportunistickim) i da · pravi politiku (narocito ,svoju"). Ona tako postupa utoliko pre ullmliko je sigurna da joj nije lako doCi do glasova vecine, u kojima preovladuju vladajuce ideje vremena koje zene ocenjuju kao jos uvek pretezno konzervativno i pod vlaSCu ,muSkarca". Sve ovo utiCe na to da su zenski pokreti najcesce neirrlstitucionalizovani i da je govor zene 0 po!itici CaS emotivan, cas utopijski, a njena politicka misao nekoherentna.59) Opravdano je kad se uzrok ovakvog odnosa izmedu zene i politike nalazi iskljucivo u opstoj represijf volje i interesa zene. Zensko pitanje u socijalizmu nije potpuno reseno, nit'i se ono maZe reSiti automatski i spontano. To su veC izricrto istakli Engels i Bebe!. Ali, zahvaljujuci marksizmu i dosadasnjem skromnom iskustvu socijalistickih zemalja, problem polozaja, prava i oslobodenja zene je dobio svoju svestraniju i potpuniju definiciju i nove moguCnosti za realno reSavanje. Marksizam je podigao cesto sentimentalne izjave i utopijske teznje u pogledu oslobodenja zene na nivo moderne nauke, koja je istovremeno i sredstvo jedne usmerene i masovne oslobodilacke akcije. Socijalizam je, svojim idejnim projektom i praksom (bez obzira na njen ogranicen domasaj), ukazao na uslove i puteve resavanja zenskog pitanja. Individualisticka i liberalis· ticka misao gube sve vise privlacnost i uticaj na shvatanje i resavanje zivotnih pitanja danasnjice. Jedinu alter--..tivu u ovoj filozofskoj i pol1tickoj dekadenciji predstavljaju marksizam i socijalizam. Marksisticke ideje i trojstvo principa socijalizacije, humanizacije i slobode (koje sadrzi socijalizam) sastavni su deo savremene 121 studije 0 zeni i projekta promene njene stvarnosti preobraZajem opstih drustvenih odnosa koji tu stvarnost uslovljavaju. To je uticalo na to da borba zena dobije opsti politicki (a ne samo grupni, lokalni) znacaj i istorijski (a ne samo pomodni) smisao. Praksa socijalistickog drustva nije ni pocetak, ni kraj u procesu oslobodenja zena, jer nije ni u procesu vraeanja svih otudenja ljudskoj lienosti. Takvo vremensko i prostorno ogranicenje bilo bi neteorijski i antiistorijski koncept. Ali, u toj praksi se, na otvoren naCin postavljaju i postepeno resavaju osnovni problem! otudenja zene i njene moguce ljudske i drustvene emancipacije. Ali, ta praksa smanjuje svoj uticaj. a njena teorija svoju efikasnost i moralni prestiz, ako ova ne kritikuje praksu, i to kako onom sto ona neuspesno iii ograniceno obezbeduje tako i onom sto zanemaruje i prikriva. 14. Marksisticka teorija o zenskom pitanju nije ni potpuna, ni zavrsena. Ona je skicirana u okviru Marksovih i Enge!sov·ih ·tekstova koji sadrle opstu teoriju o drustvu i drustvenim preobrazajima i filozofsko-antropoloski koncept coveka kao ljudskog bica. Sve je to proZeta principom, humanizma, ito aktivnog i revolucionar~ nog humanizma koji predvida mogucnost uspostavljanja drustva bez otudenja i nuinosti: drustva slobodnih proizvodaca i ljudskih bica koja ne hrle prema sticanju trivijalnog ,blagostanja", vee u uslovima prevazilaZenja oskudice i nemaStine, i:noralne tuposti i bezizlaznosti, na~ laze mogucnost slobodnog zivota coveka u jednakosti, slobodi, bratstvu i ljudskom prijateljstvu. U ovakvom drustvu, tj. u ovakvom projektu komunizma koji znaci humanizam, zena se oslobada socijalnih i politickih diferenciranosti, ali cuva i ostvaruje svoju specificnost zenskosti i zenstvenosti. Njena uloga u takvom drustvu 61 ) To se odnosi na istoriju (sifraZetske grrupe) i na danaSnjicu (he· terogeni ,pokreti oslobollenja Una"), ! �122 Dr JOVAN fJORBEVIC unosi dimenziju sestrinstva u odnose jednakosti i bratstva a dimenziju zadovoljstva i ljubavi u ljudske odnose. Teoreticari i borci za ovakvo drustvo, koji su posle Marksa i Engelsa mislili i vodili akciju naroda i !judi, klasa i grupa, a narocito Lenjin i niz drugib pojedinaca koji su se bavili teorijom zenskog pitanja i praksom borbe za oslobodenje zene, uneli su u opstu teoriju o zenskom pitanju niz novih elemenata koje je izneo razvitak drustva na osnovi klasne borbe i borbe zena, kao i razviotak nauke koji je omogu6io, pre svega marksizam. Kao i marksizam u celini tako se i marksisticka teorija o zenskom pitanju razvija kako iz sebe tako i iz stalno no,qh saznanja nauke i iskustva politike i prakse borbe Zena.za oslobodenje. Ova teorija se ne moZe izjednaCiti sa politikom i kad je usmerena na stvamu promenu postojeceg polozaja zena. PreimuCstvo marksizma nad drugim teorijama je i u tome lito on definise odnos izmedu politike i nauke, odredujuCi ujedno njihovu ulogu i domasaj. Politika se uvek osporava i stoga treba da se zasniva na neosporivoj nauci koja osvetljava njeno polje, ne ukljucujuCi se potpuno u njega. Tako politika moze biti naucna (marksisticka), a nauka slobodna i kritika politike. Ovo je od posebnog znacaja za dalje, potpunije i stvarnije shvatanje i resavanje zenskog pitanja uopste, a posebno u socijalizmu. IZABRANI TEKSTOVI MARKSA, ENGELSA, LENJINA. I DRUGIH MARKSISTA I �K. Marks (1818-1883) COVEK I ZENA') - Neposredan, prirodan i nuian odnos coveka prema coveku je odnos muskarca prema zeni. u tom prirodnom urodenom odnosu, odnos coveka prema prirodi neposredno je njegov odnos prema coveku, kao sto je odnos prema coveku neposredno njegov odnos prema prirodi, njegovo vlastito prirodno odredenje. U tom odnosu pokazuje se, ·dakle, na culan nacin, svedeno na ociglednu cinjenicu, to koliko je ljuclska sustina postala, covaku priroda lli JwHko je priroda postala eovekova ljudska sustina. Iz .tog odnosa maze se, dakle, prosuctivati celokupan stupanj eovekovog obrawvanja. Iz karaktera tog odnosa sledi koliko je covek postao za sebe i koliko je sebe shvatio kao urodeno bice, kao coveka; odnos muSkarca prema zeni je najprirodniji odnos coveka prema ooveku. U .njemu se, -dakle, pokazuje, koliko je prirodno odnosenje coveka ljudsko, Hi koliko je ljudska sustina njemu postala prirodnim bicem, koliko je njegova ljudska priroda postala njemu prirodom. U tom se odnosu takode poka2Uje koliko je covekova potreba postala ljudskom potrebom, 1koliko je on u svom ') Podnaslove dao priredivaC. �.. 126 Dr JOV AN OORDBVIC najindividualnijem postojanju istovremeno i ljudsko · bice. (K. Marks- F. Engels: Dela, tom III, ,Prosveta", Beograd, 1972, str. 236). KAPITALIZAM I PORODICA Ukoliko fabricko zakonodavstvo regulise rad u fa· brikama, manufakturaina itd., to se isprva ispoljava samo kao mesanje u eksploatatorska prava kapitala. Na· protiv, svako regulisanje takozvanog kucnog rada poka· zuje se odmab kao neposredno zadiranje u patria pot~tas (ocinsku vlast), to jest, modemo receno, u roditeij,ski autoritet, a to je. korak od koga se bole~ivi en-. gleski Parlament dugo hcemerno ustrucavao. Ah snaga cinjenica nagnala je da se najzad prizna da krupna .industrija, razarajuCi ekonomsku osnovicu stare porodice i porodiCni rad koji njoj odgovara, razara i same stare porodicne odnose. Pravo dece rnoralo je biti proglaSeno. U zavr.Snom izveStaju ,Childrens Employment" komisije od 1866. stoji: ,Iz iskaza svih svedoka izlazi, na zalost, da deci oba pola ni od koga ne treba toliko zastite koliko od njihovih roditelja". Sistem bezrneme eksploatacije decjeg rada uopste, a kucnog rada posebno, odrZava se taka ,,Sto roditelji vrSe nad svojim mladim neZnim izdancima samovoljno i opako nasilje bez uzde iii kontrole ... Roditelji ne smeju imati apso~utnu vlast da od svoje dece prave proste masine kako bi iz njih isterivali svake nedelje toliko i toliko najarnni· ne . .. Deca i omladina imaju pravo na zaStitu zakonodavstva od zloupotrebe roditeljske vlasti koja pre vremena lomi njihovu telesnu snagu, a njih rnoralno i intelektualno srozava na ni.Za biCa". Medutim, nije zlo- ZENSKO PITANJ£ 127 upotreba roditeljske vlasti stvorila neposrednu i posrednu eksploataciju nezrele radne snage od strane kapitala, vee je obmuto, kapitalisticki nacin eksploatacije, ukidajuci ekonornsku podlogu koja odgovara roditeljskoj vlasti, ovu pretvorio u zloupotrebu. Uostalorn, zar fabricko zakonodavstvo nije javno priznanje da kapital pomocu krupne industrije eksploatiSe zene i decu, da radikalno razara nekadasnju radniCku porodicu, Sto je ekonomska neizbeZnost, priznanje da je on preobrazio roditeljsku vlast u aparat drustvenog mehanizma, namenjen da posredno iii neposredno preda kapitalisti decu proletera, koji pod pretnjorn srnrtne kazne treba da odigra svoju ulogu posrednika i trgovca robova. Zar svi napori ovog zakonodavstva nisu takode usrnereni na sprecavanje ispada tog porobljivackog sistema. No, rna kako strabovito i gnusno izgledalo rasulo stare porodice u kapitalistiCkom sistemu, ipak krupna industrija, dodeljujuci izvan oblasti domacinstva, u druStvenoorganizoVanim procesima proizvodnje, odluCnu ulogu Zenama, omladini i deci oba pola, stvara novu ekonornsku podlogu za visi oblik porodice i odnosa oba pola. Razume se da je podjednako Judo smatrati hriScansko-germanski oblik porodice apsolutnirn, kao i smatrati takvim starorirnski oblik, iii starogrcki, iii orijentalski, koji, uostalom, cine jedan niz u istorijskorn razvitku. Isto je tako jasno i to da se sastavljanje kombinovanog radnog osoblja od individua oba pola i najrazlicitijeg doba, mada se ono u svom spontanom, brutalnom ob-:' liku, gde radnik postoji za proces proizvodnje, a ne proces proizvodnje za radnika, predstavlja kliZnim vrelorn propadanja i ropstva, mora pod odgovarajuCim odnosima, naprotiv, preokrenuti u izvor humanog razvitka. (Kapital, tom I, knj. I, ,Kultura", Beograd, 1964). �- .. 128 D.- lOVAN OORDEVIC r····· EKSPLOATACIJA UDATIH :I:ENA Gospodin E ... , fabrikant, obavestio me je da kod njega za mehanickim razbojima rade iskljucivo zene; prvenstvo daje udatim zenama, narocito ako imaju porodicu koja od njih Zivi; one su mnogo paltljivije i radije uce nego neudate, a prinudene su da do krajnosti napregnu snagu kako bi mogle nabaviti potrebne namirnice. Tako se vrline, i to one svojstvene zenskom karakteru, izvrsuju njemu na ustrb - tako se sve sto je moralno i nezno u njihovoj prirodi pretvara u sredstvo za njihova ropstvo i njihove patnje. (Kapital, tom I, knj. I, primedba 102, .,Kultura", Beograd, 1964, str. 99). - F. Engels (1820-1895) FURIJE I EMANCIPACIJA :I:ENA Furije hvata za rec burzoaziju, njene odusevljene proroke pre ervolucije i njene zainteresovane slavopojce posle revolucije. On nemilosrdno razgolicuje rna· terijalnu i morainu mizeriju budoaskog sveta; on stavlja pored nje kako blistava obecanja prosvetitelja o drustvu u kome ce vladati samo razum, 0 civilizaciji koja svima donosi sreC.u, o bezgraniCnoj sposobnosti CoveCanstva da se usav.r.Sava, taka i optimistiCke fraze savremenih mu budoaskih ideologija; onda pokazuje kako svuda najrecitijoj frazi odgovara najbednija stvarnost, i taj bezizlazan fijasko fraze zasipa zajedljivom porugom. Furije nije samo kriticar; njegova uvek vedra priroda cini ga satiricarom, i to jednim od najvecih sati· ricara svih vremena. Spekulantske podvale koje su evetale posle propasti revolucije, a isto tako i onaj sitnicarski duh koji je zavladao u tadasnjoj francuskoj trgovini, opisuje on koliko majstorski toliko i zabavno. Jos je majstorskija njegova kritika budoaskog oblika polnih odnosa i po]Oz[tja zene u .bufoaskom drustvu. On prvi kalte da je u jednom drustvu stepen zenske emanci- . pacije prirodna mera opste emancipacije (Antidiring, ' .,Kultura", Beograd, .1953, str. 308). �130 Dr JOVAN OORDEVIC PRELAZ MATRIJARHATA U PATRIJARHAT U periodu varvarstva na nizem stupnju 1judska radna snaga jos ne daje nikakav viSak, vredan paZnje, iz. nad troskova svog izdrzavanja. Stanje se izmenilo sa uvodenjem gajenja stoke, obradivanjem metala, tkanja i, najzad, zemljoradnje. Kao sto su supruge, do kojih je pre bilo taka !aka doci, dobile sad prometnu vrednost i bile kupovane, taka se dogodilo i s radnom snagom, narocito ad kad su stada konacno presla u porodicnu svojinu. Porodica se nije taka brzo mnozila kao stoka. Bilo je potrebno vise !judi za nadzor nad njom; u tu svrhu mogao se upotrebiti u ratu zarobljeni neprijatelj, koji se-, osim toga, mogao rasplodavati isto taka dobra kao i 'stoka. Cim su takva bogatstva jednom presla u privatnu svojinu porodica i tamo brzo rasla, ona su zadala snaZan udarac drustvu koje se osnivalo na sindijazmickom braJm i matrijarhalnom gensu. Sindijazmicki brak je uneo nov elemenat u porodicu. On je .stavio pored rodene majke utvrdenog rodenog oca, koji je joS uz to verova~­ no bio bolje utvrden nego li mnogi ,ocevi" danas. Po tadasnjoj podeli rada u porodici, muzu je pad.,lo u deo pribavljanje hrane i potrebnih oruda za rad, pa _prema tome njemu je pripadala i svojina nad poslednjtma; u slucaju razvoda, on ih je uzimao sa sobm;n, kao sto je zena zadrzavala svoje kucno crude i posude. Po obicaju ondasnjeg drustva, dakle, muz je takode bio sopstvenik .....-sJ.ovog izvora hrane, stoke, a docnije i novog oruda za rad, robova. Ali, po obicaju istog drustva, njega ~isu mogla naslediti njegova deca, jer u pogledu nasledtvanja situacija je bila ovakva. Po matrijarhatu, dakle, dok god se poreklo racunalo samo po zenskoj lozi i po prvobitnom obieaju nasledi- .ZENSKO PITANJE 131 vanja u gensu, gentilni srodnici su u pocetku nasledivali svog umrlog gentilnog druga. Imanje je moralo ostati u gensu. S obzirom na beznacajnost predmeta, ono je u praksi verovatno oduvek prelazilo na najblize gentilne srodnike, dakle na krvne srodnike s majCine strane. Deca umrlog muskarca, medutim, nisu pripadala njegovom gensu, veC gensu svoje majke; ona su nasledivala majku, u poCetku sa ostalim majCinim krvnim srodnicima, docnije, maZda, na prvom mestu; ali svoga oca nisu mogli nasledivati, jer nisu pripadala njegovom gensu, a njegovo imanje je morale ostati u gensu. Dakle, prilikom smrti sopstvenika stada, stada bi prelazila najpre na njegovu bracu i sestre i na decu njegovih sestara, iii na potomke sestara njegove majke. Ali njegova rodena deca bila su iskljucena iz nasledstva. DaJkle, U'koliko su bogatstva rasla, ana su, s jedne strane, dava[a muskarcu VaZniji po]ozaj U porodici nego[i zeni, a, s druge strane, podsticala su da se taj pojacani polozaj iskoristi take sto ce se tradicionalni red nasleda izmeniti n korist dece. Ali, to nije bilo moguce dok god je vazilo poreklo po matrijarhatu. Trebalo je dakle njega ukinuti, i ono je ukinuto. To nije ni bile taka tesko kao sto nam danas izgleda. Jer ova revolucija - jedna od najradikalnijih koju su !judi doziveli- nije pogodila nijednog od zivih clanova gensa. Svi njegovi pripadnici mogli su i dalje ostati ono sto su i pre bili. Dovoljno je bilo jednostavno resenje da ce ubuduce potomci muSkih Cla.nova ostati u gensu, a. da Ce potomci zenskih clanova biti iskljuceni prelaskom u gens svoga oca. Time su bili ukinuti poreklo po zenskoj Iozi i matri- · jarhalno nasledno pravo, a ustanov!jeni muska loza porekla i patrijarhalno nas!edno pravo. Mi niSta ne znamo o tome na koji je naCin i u koje vreme izvrSena ova re~ volucija medu kulturnim narodima. Ona pada sasvim u �132 Dr JOVAN OORDBVIC 133 2:ENSKO PITANJE i I~ X preistorijsko doba. Ali da je ona izvrsena, dokazano je viSe nego sto je nuino, narocito onim obilnim tragovima matrijarhata koje je sakupio Bahofen; kako se ono lako izvodi vidimo na primeru citavog niza indijanskih plemena, gde je tek nedavno izvedena, i jos se ~odi, delimicno pod uticajem porasta bogastva i izmenJenog nacina zivota (preseljenja iz sume u prerije), a delimicno usled moralnog uticaja civilizacije i misionara. Od osam plemena oko Misurija, sest imaju musku lozu pore~la i naslednog reda, a dva jos zensku. Meilu plememma soni Mijami i Delavar ukorenio se obicaj da se ded daje 'jedno od gentilnih imena oceva gensa da bi presli u lliega kako bi mogli da naslede oca. ,Kazuistika, uroi!eria coveku, da menja stvari menjajuci im imena! I da proriai!e nacin da u okviru tradicija skrsi tradiciju kad je neki neposredni interes dao dovoljno podstreka! (Marks). Time je nastala nepopravljiva zbrka koja se mogla otkloniti, a delimicno se i otklanja, samo prelazom na patrijarhat. ,To je, izgleda, uopste najprirodniji prelaz" (Marks). 0 tome sta nam mogu kazati strucnjaci uporednog p.rava u pogledu naCina kroko se ovaj prelaz odigrao mei!u kulturnim narodima Staroga sveta - naravno skoro same hipoteze- up. M. Kovalevski, Tableau des origin et de l' evolution de la famille et de la propriete, Stockholm, 1890. Ukidanje ma,trijarhata bHo je svetskoistorijski poraz zenskog pola. Muskarac je prigrabio krmu i u kuci, zena je hila lisena svog dostojanstva, podjarmljena, pre"""'tVorena u robinju njegove pohote i prosto oruile za rai!anje dece. Ovaj poniZeni polozaj zena,_ koji se nar?c!to otvoreno pokazuje mei!u Grcima hero]skog doba 1 JOS vise klasicnog doba, postepeno je ulepsavan i licemerno prikrivan, a mestimicno ispoljavan u ~laZem _obliku, ali nikako nije uklonjen. (Poreklo porodzce, pnvatne svo- jine i drzave, sveska 4, ,Popularna politicka biblioteka", Novi Sad, 1974, str. 42). POREKLO MONOGAMIJE Kao sto smo pokazali, ona se razvija iz sindijazmicke porodice u prelazno doba izmeilu srednjeg i viSeg stupnja varvarstva; njena krajnja pobeda je jedno od obelezja pocetka civilizacije. Ona se zasniva na vladavini muSkarca, sa izriCitim ciljem radanja dece s neospo~ rivim oCinstvom, a to se oCinstvo zahteva, jer ta deca, kao rod:eni naslednici, imaju da naslede jednog dana ocevo imanje. Monogamska porodica razlikuje se od sindijazmiCke mnogo veCom Cvrstinom braCne veze, koja se sada vise ne moze raskidati po volji obe strane. Sada po pravilu moze samo jos mllZ da je rasklne i da otera svoju Zenu. Pravo na braCno neverstvo dopuSteno mu je i sada, jos na osnovu obicaja (Code Napoleon izricito daje to pravo muiu dok god ne dovede sulofuicu u brae· ni dam), te se onO, sa sve veCim druStvenim razvojem, sve vise praktikuj e; ako se zena seti stare polne prakse i po:Zeli da je obnovi, kaZnjava se strafe nego ikad ranije. Taj novi oblik porodice nalazimo u svoj njegovoj surovosti kod Grka ... Grcka zena herojskog doba je, doduse, postovanija nego :lena u periodu civilizacije, ali ana je na kraju kra~ jeva ipak za muza samo mati njegove bracne dece- naslednika, njegova vrhovna upraviteljica kuce i staresina robinja, koje on moze po volji uciniti svojim konkubinama, sto on i cini. Postojanje ropstva pored monogamije, prisustvo mladih lepih robinja koje pripadaju potpuno mutu, dalo je od pocetka mnogamiji svoje specificnd obeleZje - monogamija samo za Zenu1 ali ne i za mu.Za; A to obelezje ona ima jos i danas. �Dr JOVAN OORDBVIC 134 Monogamija nikako nije bila plod individualne polne ljubavi, s kojom nije imala niceg zajednickog, jer su brakovi, kao i ranije, bill brakovi iz imovinskib obzira. Ona je bila prvi oblik porodice koji se zasnivao ne na prirodnim, veC na ekonomskim uslovima, naime na pobedi privatne svojine nad prvobitnom, iskonskom zajednickom svojinom. Vladavina m11Za u porodici i radanje dece koja su mogla biti samo njegova i koja su bila odredena za naslednika njegovog bogatstva - to su bili jedini i iskljucivi ciljevi monogamije koje su Grci bez okolisenja izra.Zavali. Inace im je monogamija bila teret, duZnost prema bogovima, drZavi i sopstvenim pre.s;ima koju su prosto morali izvrsiti. U Atini je zakon pritiqdivao ne samo na :Zenidbu nego i na ispunjavanje minimuma takozvanih braCnih duZnosti od strane. muZa. (Poreklo porodice, privatne svojine i drzave, sveska 4, ,Popularna politicka biblioteka", Novi Sad, 1974, str. 47-50). KARAKTER MONOGAMIJE Na taj nacin monogamija se nikako ne javlja u istor,iji kao izmirenje muS·karca i Zene, a j.oS daleko manje kao njegov najvisi obllk. Naprotiv. Monogamija se javlja kao podja:rmljivanje jednog pola od strane dru· gog, kao proklamacija suprotnosti polova koja je dotle nepoznata u celoj preistoriji. U jednom starom nestam· -'J!lllllOm rukopisu,') koji smo 1846. napisali Marks i ja, nalazim ovo: Prva podela rada je ona ljz.meciu muSkarca i Zene radi radanja dece". A d&nas mogu da dodam: Prva klasna suprotnost koja se javlja u istoriji poklapa se 11 1) Misli se na Nema.Cku ideolagiju. :lENSKO PITANJE 135 s razvojem antagonizma izmedu muZa i Zene u monogamiji, a prvo klasno ugnjetav<>nje - s ugnjetavanjem zenskog pola od strane muskog. Monogamija je bila veliki istorijski napredak. Ali ona istovremeno, po•red ropstva ·i privatne ·svojine, otvara epohu koja traje do danas, u •kojoj je svaki napredak istovremeno reIativno nazadak, u kojoj se blagostanje i razvoj jednih ostvaruje stmdanjem i potis·kivanjem dru~h. Ona je Ce!ijsld obJik civiiizovanog drustva, na kome vee IDO· Zemo prouCavati .prirodu suprotnosti i ·protivreCnosti koje se u punoj mel1i razvijaju u tom drustvu. Stara relativna s!aboda .polnih odnosa nije, nika· ko iScezla podelom sindijazmickog, niti pak monogam· skog braka. ,Stari bracni sistem, sveden na uze granice postepenim izumiranjem grupa panalua, okruzavao je jos uvek porodicu, koja se dalje razvijala, i pravici ju je •sve do svitanja civilizacije ... On se najzad izgubio u novom obliku heterizma koji prati !jude i u periodu civHizacije kao mtaCna senka koja leZi na porodici". Pod heterizmom Morgan razume postojanje, pored monogamskog braka, vanbracnih polnih odnosa muskarca .sa neudatim zenama, koji, kao sto je poznato, za vreme celog perioda civHizacije cveta-ju u na} razlicitijim oblicima i .sve vise .prelaze u otvorenu pros· tituciju ... Heterizam je ni manje ni vise drustvena u,;tanova kao svaka druga: on nastavlja staru polnu slobodu u korist mu.S.karca. U stvari, ne samo Sto ga trpe veC u · njemu veselo ueestvuju, naroOito ·vladajuce klase, dok • ga na reCima osuduju. Ali, 'Stvarno, ta osuda nikako ne · pogada muskarce koji u njemu ucestvuju, nego samo zene, one su Zigosane i isterane iz drustva, da bi se jos �136 Dr JOV AN OORDEVIC jednom proklamovala, kao osnmmi drustveni zakon, neograniCena vladaviiJla muSkaraca nad ZenS'kim ·polom. Medutlm, time se razvija dmga protivrecnost u okviru same monogamije. Pored supruga, koji heterizmom ulepSava svoj Zivot, nalazi se zanemarena su~ pruga. A nemoguce je ima1Ji jednu •stranu protivrecnosti bez druge, •kao sto se ne moze imati jo8 cela j abuka u ruci posto je polovina pojedena. Uprkos tome, izgleda da je to bllo misljenje muskaraca dok im nisu otvorile oci njihove zene. s monogamijorn se pojavljuju dva 5talna dmstvena karakteristicna lika .koji su ranije bili nepoznati: zenin stalni Jjubavnik i rogonja. M>1skarci su odneli pobedu nad zenama, ali •krunisanje su velikodui§no preuzele pobedene. Uz monogamiju i heterizam, preljuba je postala neizbe:lna drustvena us-tanova - zabranjivana, ·strogo ka.Znjavana, aU nesavla- diva. Izvesnost u pogledu ocinstva dece pocivala je kao i ranije, u najboljem ·slucaju, na moralnom ubedenju, te da hi ·resio neresivu protivrecnost, Code Napoleon je propisivao u ·CI. 312: ,L'enfant concu pendant le mariage a pour pere le mari" - detetu zaCetom za v.r~­ me braka otac je suprug. To je krajnji rezultat tri ht1jade godina monogamije. Uostalom, 1nokosna porodica nije se n1kako svuda i uvek javljala u klasieno-oMrom obliku koji je imala u Grka. Kod Rimljana, Jwji su, kao buduCi osvajaci sveta, imali sire, iako manje istancane poglede od Grka, :lena _...J,e bila slobodnija i postovanija. _RJmlj";nin je .smat:~o da mu je braona vernost dovcl]ono zaJamcena vlascu nad mvotom i smrcu ·svoje zene. Ali najveCi napredak u razvoju monogamije nesumnjivo je izraZen ulaskom Nemaca u istoriju, ·i to stoga sto se tada kod njih, verova:tno usled njihovog siromaStva, monogamija joS nije, izgleda, potpuno razvila ;rz sim:lijazmi6kog bmka. i:ENSKO PITANJ.E 137 Ovo zakljueujemo na osnovu .tri oko1nostJi ·koje Tacit pominje: ,Prvo, iako je hrak smatran za ve1llm svetinju - oni se zadovoljavaju ·S jednom Zenom, Zene Zive ogradene cednoscu" - poligamija je ipak vladala medu uglednim clanovima i poglavicauna plemena, dakle stanje slieno onom kod Amer1kanaca, kod kojlh je va:lio sindijazmicki brak. Drugo, prelaz iz matrijarhata u .patmjarhat mogao je biti izvrsen tek nedavno, jer je jos majcin brat - najblizi mu§Jci genitalni srodnik po matrijarhatu - vazio kao skoro blizi srodnik od ;rodenog oca, sto takode odgovara glediStu ameriCkih Indijanaca, kod ·kojih je Marlos, kao sto je cesto govorio, nasao kJjuc za Tazumevanje naseg sopstvenog drevnog doba. Najzad, trece, zene su kod Nemaca hi·le veoma cenjene i vrlo uticajne i '11 javnim poslovima, sto je u neposrednoj protivrecnosti s monogamskom vlascu muSkaraca. To sru sve stvard kojima se Nemci skoro podudaraju sa Spartancima, •kod ·kojih, kao sto smo videli, sindijazmi6ki bTak isto tako jos nije bio potpuno prevaziden. S Nemcima je, dakle, i u ovom pogledu dosao -do svetske prevlasti jedan sasvim nov element. Nova monogamija, ·koja se ~sad razvijala iz meSarvine naroda na ruSevinama rimskog sveta, davala je vla:sti muskaraca blaze ob1ike i dopustala zenama, bar spolja, daleko postovaniji i slobodniji polozaj nego sto su ga ikad imale u ·klasicnom starom veku. Tek .time je stvorena mogucnost da se iz monogamije - u njoj, pored nje, a nasuprot njoj, Jmko kad - mogao dostici najveei mora1ni napredak za koji joj dugujemo: danasnju indiv<dualnu polnu ljubav, koja je bila nepoznata celom ranijem svetu. (Poreklo porodice, privatne svojine i drzave, sveska 4, ,Popularna politicka biblioteka"; Beograd, 1974, str. 50-52). �Dr JOVAN 138 OORDEVI~ RAZVITAK BRAKA Prema tome, imamo tri glavna oblika braka, •koji uglavnom odgovaraju trlma glavnim .periodima ljudskog razvoja. Divljastvu odgov:.ra grupni brak, varvarstvu - sindijazmicki brak, civilizaciji - monogamija dopunjena preljubom i prostitucijom. Na v.iSem stupnju varvarstva, izmed:u s1ndijazmi0kog bra.ka i monogamije uklopljeno je gospodarenje muzeva nad robinjama i poligamija (Poreklo porodice privatne svojine i driave, sveska 4, ~~Popularna politiC.ka biblioteka"; Novi Sad, 1974, str. 56). BUR:WASKI BRAK Burzoasko sklapanje :bmka u nase vreme je dvojako. U katoliokim zemljama roditelji, koo i pre, naiaze mladom burzoaskom sinu prikladnu zenu, a posledica toga je, naravno, najpuniji .razvoj protivreCnosti koji s:.drzi monogamija: obilan heterizam od strane muza, obilna preljuba od strane zene. Kamolicka cl'kva je svakako samo stoga i ukinula .-azvod b;aka, jer se uverila da protiv preljube, -kao ni protiv smrti, nema leka. Naprotiv, u protestantskim zemljama je pravilo da se burzoaskom sinu dopusta da s viSe i1i manje slobode naa:e zenu iz svo je klase, pa se prema tome s·klapanje braka moZe zasnivati na izvesnom stepenu lju-mi, sto se pristojnosti radi uvek i pretpoS>tavlja, kao sto prilici protestantskom !icemerstvu. Ovde se mu:Zevljev heterizam slabije pmktikuje, a :Zenina preljuba je re<la. Ali kako u braku rna ·koje ·vrste !judi ostaju onakvi kakvd su bili pre braka, a burzuji protestantskih zemalja su filistri, 10 ova protestantska monogamija, r ,·s ZENSKO PITANJE 139 prosecno uzevsi najbolje slucajeve, daje bracnu zajednicu 1spunjenu uZasnom dosadom, koju nazivaju porodicnom sTecom. Najbolje ogledalo obe metode sklapanja braka je roman; za •katolioki manir - francuski, a za protestantski - nema6ki. U oba ,on dobija"; u nemackom - mladi covek devojku, u faancuskom - suprug rogove. Ko je pri tome od obojice gore prosao, nije uvek jasno. Stoga dosada nemackog ·romana i izaziva u francuskom -burZuju onu istu jezu kao ,nemoral" frwcuskog Tomana u nemaOkom filistru. Uostalom, u poslednje vreme, otkako ,Berlln postaje ·svetskJ grad", nemaOki roman .poCinje da opisuje manje bojai!:Ijivo heterizam i preljubu u njemu, koji su tamo bili vee odavno valo dobra poznati. Medutlm, u oba slucaja bmk je uslovljen klasnim polozajem ucesnika, i utoliko je uvek - brak konvenijencije. Ovaj brak se u oba slucaja dosta cesto pretvara u najotvoreniju prostituciju - ponekad obeju strana, a mnogo cesce u prostituciju zene, koja se od obiene kurtizane razlikuje samo time sto ona svoje telo ne ilonajmljuje <kao najamna radnica za <rad na parce, nego ga jednom za svagda prodaje u ropstvo. I za sve brakove kon;venijencije vaZe F-urijeove J-eCi: ,Kao Sto u gJramatici dve negacije Cine afirmaciju, t.ako se u braCnom moralu -dve prostitucije smatraju za vrlinu". Polna ljubav postaje i moze postati istinsko pravilo u odnosu prema zeni jedino medu potlacenim kalasama, sto .danas znaci u proletarijatu - ;pa bio taj odnos sluzbeno priznat iii ne. Ali ovde su uklonjene i sve osnove kla&iCne monogamije. Ovde nema ni~ kakve svojine radi Cijeg su oeuvanja i nasledivanja bail stvorene i rnonogamija, i vladavina muSkaraca; ovde, prema tome, nema ni·kakve pobude za ustanovljavanje vladavine muskamca. Cak nedostaju i -sredstva, gra- �140 Dr JOVAN OORDEVIC <lansko pravo, koje zasticuje .tu vladavinu, postoji sarno za imu6ne i za njiliove odnose s proleterima; ono staje novaca i stoga, usled siromastva radnika, nema ni:kakvog :zmacaja za odnos radnika prema svoj.oj zeni. Tu odlueuju sasviun druge licne i drustvene okolnosti. A otkako je krupna industrija premestila zenu iz ·kluce na trliSte rada i u bbriku, i naei<nila je dosta cesto hraniteljem porodice, potpuno je uklonjen u proleterskom stanu .paslednji ostatak vladaV'ine muSkaraca osim mazda nesto brutalnosti prema zeni, koja je uzeIa maha otkako je uvedena monogamija. Na taj naein proleterska porodica nije V'ise monogamska porodica u Sltrogom smislu, fuk i pored naj.strasnije ljubavi i na,hx>stoj:mije vernosti abe str:me i uprkos svim mogucim duhovnim i svetovnim blagoslovima. Stoga ovde veciti pratioci monogarrnije, heterizam i preljuba, imaju ·sasvim beznacajnu ulogu; zena je u stvaJri ponovo stekla pravo na razvod braka, •i ako se dvoje ne mogu sloziti, ani •se mdije razilaze. Uklratko, brak proletera je monogarns-ki u etimoloskom smislu reci, ali ni u ·kom slucaju u njenom istorijskom smislu. (Poreklo porodice, privatne svojine i drZave, sveska 4, ,Popularna politicka bibli<>teka"; Novi Sad, 1974, str. 53-55). - PRAVNIPOLOZAJzENE I USLOVI NJENOG OSLOBODENJA Nasi pravnici svruka;ko nalaze da napredak zakonodavstva oduzima :1enarna u sve vecoj meri razlog da se Zale. Savremeni civ.i.Jirovami zaikonski sdstemi sve viSe pri:zmaju: pravo, da bi brak bio punova:1an, ugovm mora biti sklopljen dobrovoljno od obe strane, i drugo, da i xa vreme bra-ka obe strane, jedna prema drugoj, r I tENSKO PITANJE 141 moraju imati ista prava i du.Znosti. Kad bi se ova dva zahteva konsekventno sprovela, onda bi zene imale sve sto mogu zahtevati. Ova cisto pravniCka argumentacija potpuno se podudara sa onom Jwju upotrebljava radikalni republikanski burzuj da bi odbio proletera i pozvao ga da ne remebi mir ... Ugavor o radu treba da bude dabrovolj· no sklapljen od abe :strane. Smatra se da je dobrovoljna sklapljen cim zrukon na hartiji izjednaCi abe strane. Moe •kloju jednoj strani daje razlicit klasni polozaj, priti5ak -koji on vrsi na drugu stranu - stvarni ekonomski poloZaj obe stra:ne - to se zakona niSta ne tiCe. I za v-reme trajanja ugovora o ra.du 1rebalo bi, opet, da abe strane budu ravnopravne dak god jeclna iii druga •strana izlricno ne odu5tane. Sto ekonomski po· lozaj primorava radnoka da se odrekne cak i poslednje prividnasti ravnopraV'!losti, zato opet nije kriv zakon. U odnosu na brak, zakon, cak i najnapredniji, pot· puno je zadovoljan Cim su uCesnici formalno ·izjavHi u zapisniku svoj dobrovoljni prist31Ilak. Sta se dogada iza pravnih ;kulisa, gde se odi!§I'aVa stvarni Zivot, kako se dolazi do dobrovoljnog pristanka, a ;tome sene mogu brinuti zakon i pravmk. A ipak bi ovde najprootije uporedenje prava trebala -da ;poka:1e pravniku sta u stvari znaci dobrovoljni pristanak. U zemljama gde je deci zakonom obezbeden zrukonski cleo roditelj.ske imovine, gde ana, d"kle, ne magu potpuno bibi Iisena nasled· stva - u NemaCkaj, u zemljama £ra:ncuskog prava itd., - deca moraju imati, pri sklapanju braka, roditeljski pristanak. U zemljama engleskog prava, gde zakan ne trazi roditeljslci pristanak pri ·sklapanju braka, rodite- , lji imaju punu ·slobodu ~estamenta1nog ras,palaganja svojoon imovinom i mogu po volji lisiti nasleda svaju �;[ ' 142 i I ) i I I :i tENSKO PITANJE Dr JOVAN OORDEVIC decu. Jasno je da uprkos tome, i bas stoga, sloboda sklapanja braka u Bngles>koj a Americi, u klasama gde ima sta da se nasledi, u stvari nije ni za dlaku veca nego u Francuskoj i Nemackoj. Nije bolje ni s pravnarn ravnopravnoscu muza i zene u braku. Njihova pravna nejednakost, ·koju smo nasledili od ranijih drustvenih odnosa, nije uzrok, vee posledica ekonomskog ugnjetavanja zena. U starr-om ikomunistickom domacinstvu, koje je obubvatalo mnogo bracnih p»rova i njihovu decu i gde je zenama pave· reno voaenje domaCinstva, hila je isto toliko javna, drustvenonuzna radimost koliko i rad muskaraca na pril:>avljanju zivotnih narrnknica. Ovo se izmenilo s patrjjarhalnom porodicom i, jos viSe, s monogamskom inokosnom porodioom. Vodenje domaCinstva izguhilo je svoj javni ka<rakter. Ono se viSe nije ticalo drustva. Ono je postalo privatna sluzha; zena je postala prava sluzavika, iskljucena iz ucesca u drustvenoj proizvodnj.i. Tek joj je krupna industrija naseg doba - i to samo proleterki - opet otvorila put u clrustvenu proi:wod· nj.u, no s tim da os<taje iskljucena iz javne proizvodnje i da ne mo.Ze niSta privJ"ectivati ako ispunjava svoje duznosti u privatnoj ,sJuzhl porodice; i da nije u stanju da ispThlljava svoje porodicne ·duznosti ako ze]i da UZ· me udela u javnoj <radinosti i da samostalno p<rivreduje. A k"kav je polofaj zene u fahrici takav joj je poJozaj u svim poslovnim granama, sve do lekarstva i "dvokature. Modema imokosna porodica osnovana je na "'6\vorenom ili prik.rivenom domaCem ropstvu Zene, a moderno drustvo je masa koja se sastoji ad inokosnih porodica .kao svojih molekula. Danas u velikoj vecini slucajeva, bar u imuenim klasama, muf mora da bude onaj •kaj·i privreauje, hranilac porodice, a to mu daje polozaj gaspodara \k(Xllle .nije po<trehno nikakvo poseb· .l . I 143 no pravna pov·l..S6ivanje. On je u porodici burfuj, a fena J?redstavlja_ proletarijat. U industrijskom svetu, medut1m, spec1fican karakter ekonomskag ugnjetavanja ~~je podnosi proletarijat istakao se u svojoj punoj o~tr!:';I tek ~ad_ S';! uklonjene sve zakanske posehne priVIlegiJe kapitalistiCke klase i kad je uspostavljena puna pravna ravnopravnast ohe kl»se; demokratska repuhJ.ika ne uklda suprotnast ohe klase; ona, naprotiv, tek pruza tie na k=e ce se borhom resiti suprotnast. A isto taka ce specificni karakter vladavine muza nad ze~QID u modernoj poro4ici, nuZnost i naC.in njihovog is~ tinskog drustvenog izjednacenja izaci na punu svetlost dana tek onda kad abe strane huclu pravno potpuna ravnopravne. . Onda ce se pokazati da je za oslobodenje zena P":I predusl<;>V ponovno uvodenje celog zenskag roda u J:'vnu radmost, a da_ ovo opet iziskuje uklanjanje Sl:'a!stva mokosne poro'!ice ·ka'! drustvene privredne jed1m.ce. (Poreklo porodzce, przvatne svojine i drZave, sveska 4, ,Popularna politioka hihlioteka"; Novi Sad, 1974, str. 55-56). ' KOMUNISTICKO DRUSTVO I OORODICA 21. pitanje: Kakav ce uticaj izvrsiti komunisti6ko drustvo na pOTodicu? Odgovor: Ono ce oclnas aba pola uciniti cistim privatnim ad, nosom kojti ··se •ti.Ce -samo zadnteresovanih osoba i u. koje se drustva ne treba mesati. Ono to moie jer uklanja privatnu svojimu i decu zajedni6ki odgaja, a ,time �144 Dr JOVAN OORDEVIC unistava abe osnove dosadasnjeg br~a: zavisnost Ilene od muskarca 1 zavisnost dece od roditelja ~koju uzrokuje privatna svojina. Ovde leii i odgovor na dreku visokomoralnih malogradana protiv komunisti6ke zajednice zena. Zajednica zena je pojava koja· sasvim pripada gradanskom drustvu, a danas potpuno postoji u prostituciji. Prostitucija se zasniva na privatnoj svojini i nestaje zajedno s njom. Dakle, komunisllicko drustvo umesto da uvodi · zajedndou zena, ono je, naprotiv, ukida. (Principi komunizma, na francuskom). -- V. I. Lenjin (1870-1924) LJCEMERSTVO VLADAJUCIH KLASA Ca:k <i obicno pozmavanje zakonodavstva burioaskih zemalja -koje se odnosi na brak, ra.zvod i vanbracnu decu, kao ,; tamosnje prillke, pokazaee svakom koga interesuju ta pitanja da danasnja burioaska demokratija, cak i u najdemokratskijim burioaskim ;epubllkama, ima zaista feuda:listiClci stav .prema ieni i ·vanbraC~ noj deci . .1\,ko se devedeset dva •razvoda na deset hiljada brakava Cine gospoddnu Sorokinu kao ogromna brojka, ostaje nam anda jedino da pretpostavimo da je autor Ziveo i bio vaspitan u nekom manastiru, toliko izolovan od zivota da je tesko poverovati da takav manastir i postoji, iii pak da autor izoblicuje istinu da bi uCinio uslugu reakoiji i burZoaziji. Ko god, rna i naj· manje, poznaje dnustvem; prHike u bur:Zoaskim zemljama, zna da je .stvaran broj razvoda (nepotvrdenih, naravno, od crkve d zakona) u stvari svuda daleko veei. U tom pogledu, Rusija se razlikuje od drugih zemalja po Cinjenici Sto njeni zakoni umesto da sankcioniSu licemerstvo .i obespravljenost Zene i njenog deteta, ob· javljuju otvoreno i u dme drZave sistematski rat sva~· kom licemerstvu d svakoj nepravdi. (Dela, tom XXVIII, str. 189, na ruskom). �146 Dr JOVAN DORDEVIC RADNICKA KLASA I NEOMALTUZIJANIZAM i\ I ' Na kongresu !ek8Jra u Pirogovu pitanje abortusa, odnosno nasilno izvrSenih poba1Caja, izazvalo je veliko interesovanje i pokrenulo mnoge rasprave. Izvestilac Lickus izneo je podatke o vrlo velikom broju abortusa u drZavama koje se danas smatraju civilizovani,m. U Njujorku je registrovano 80 000 abortusa za godinu dana; u Francuskoj 36 000 svakog meseca. U Sen-Petersburgu procenat abortusa se viSe nego udvostrucio u toku 5 goruna. Kongres !ekam u Pirogovu je misljenja da abortu~ ne bi trebalo da pov!aci sudsko gonjenje za majku, kao•i da lekar ne bi trebao -da bude sudski proganjan, izuzev u sluCaju da je intervenciju izvorSio iz ,koristoljub!ja". Ve6ina lekara koji s-u se izjasni!i protiv kal:njavanja abortusa dotakli -su se, prirodno, tokom ·diskusije takode i takozvanog neoonaltuzijanizma (odnosno, kontraceptivnih sredstava) i -tom prilikom se istovremeno o-svrnuli na drustvenu stranu tog problema. Taka je, na primer, -po .pisanju Jista Ruskoje slovo, gos.podin VJgdorcik rekao, .,da treba pozdravi•ti kontraceptivna sredstva", dok je gospodin Astrahan uzviknuo pozdrav!jen burom aplauza: ,.Prisiljavaju nas da ubedimo majke da donesu na svet decu da bi hila sakacena u zavodima za Slwlovanje, da hi hila izrucena na nrilost i -milost sudbine, da bi hila doterana do samoubistva!" Ako je taeno da je ovakva ti,-ada go-spodina Astrahana izazvala buru odobravanja, to me ni malo ne cudi. Slusaoci su hili iz redava srednje i sitne burzoazije sa burzoaskom psihologijom. Zar se ad njih mog!o ocekivati nesto vise od takvog bljutavog liberali.Z!lna? ZENSKO PITANJE 147 MeaUJ!!im, posmatrano sa tacke g!ediSta radnioke klase, skoro je nemoguce naCi jasniji pdkaz reakcionarne suStine i potpune budalaStine "druStvenog maltuzijanrizma" nego Sto je reCenica gospodina Astrahana. "Doneti na svet decu da bi btla ~sakaCena". Zar same zato? A zasto, najzad, ne zato da bi se bo!je borila, da bi bila brojnija, sa viSe svesti i snage od nas da se suprotstave uslovima Zivota koji sa:kate i upropascuju nasu generaciju? · Erto, ru tome se ·Sastoji glavna razHka izmed:u psihologije zem!joradnika, zanatlije, inte!ektualca, u stvari sitnog burzuja i psJho!ogije jednog proletera. Sitni burZuj vidi i oseCa da tone, da Zivot st~lno postaje sve teZi, da je bor:ba za egzistenciju sve nemi!osrdnija, da njegov polozaj i polozaj njegove porod!ce postaje sve bezizlazniji. A to d. jeste neosporna CInjenica. I protiv toga protestuje sitan burzuj. Ali kako protestuje? Protestuje kao pripadnik klase •lwja nepovratno propada, koja je izgubila veru u budu6nost, :klase , koja je potucena i .trula. Tru nema pomoci: dakle, neka. bude sto manje dece koja trpe nase patnje i nasa stradanja, nasu bedu i nasa ponizenja, eto to je vapaj sitnag buriuja. Svestan ·radnl:k je beskonacno daleko od ovakvog g!edista. On ne dozvoljaiVa da mu avakve jadi:kavke, rna koliko one bile iskrene i potresne, zamra.Cuju svest. Da takode i mi, radnici i masa sitnih posednika Xivimo pritisnum patnjom i povijeni pod nepodnosljivim teretom. NaSa generadja trpi viSe nedaCa nego generacij a naSih oCeva. Ali, ,g druge strane m'i s-mo mogo sre6niji nego Sto su ·hili naSi oCevi. Mi sm.o nauCili li brzo uCimo da se borimo - i to da se borimo ne usam· Jjeno kao StO ®U tO Cini)i najboJji me<tu ·nasfun oCevi- �148 Dr JOVAN f>ORBEVIC :2:ENSKO PITANJE rna, ne u ime parola burl:oaskih frazera, tkoje su nam potpuno strane, vee za nase parole, .parole nase klase. Mi se borimo uspesnije od nasih oceva. A nasa deca ee je i dovrsiti. Eto zbog cega smo - i eto jedino zbog cega smo - odlueni neprijateJj,j naomaltuzijanizma, ove teznje svojstvene uskom [ egoisticnom braenom paru sitnoburzoaskom koji prestravljeno mrmlja: .,Gospode, daj nam da se odrZimo, pa bilo na koji naCin; a .Sto se tiCe dece bolje da ih i nema". Prirodno, ovo nas ne sprecava da zahtevamo potpunu izmenu svih zakona •kojima se zabranjuje abortus i objavljivanJe medicinske Iitemture o tkontracep· tivni'm sredstvima i sl. Ovi zakoni su jedno od IicemerstVa vladajuCih klwsa. Ovi zwkoni ne Ieee bolesti kapitalizma, vee su izuzetno kobni i teski za potlacene mase. Sloboda mediclnske propagande i zastita osnovnih graitanskih prava gradana i gradanki je jedna stvar. A drustvena teorija neomaltuzijanizma je nesto sasvim drugo. Svesni radnici ce uvek voditi nepostednu borbu protiv nastojanja da se ova reakcionarna <i podia teorija ubacuje u najnapredniju Jdasu danasnjeg clrustva, onu koja je najjaca i najbolje pripremljena na veIike promene. (Dela, tom XVI, str. 497-499, na ruskom). BORBA ZA PRAVO GLASA 0 pitanju zenskog prava glasa rezolucija je twkode prlmljena jednog!a,sno. Sa,mo jedna Engleskinja jz poluburzoaskog .,Fabijanskog drustva" se zalagala za to da se dopusti borba ne za potpuno zensko pravo glasa, vee za ograniceno u tkorist imuenih. Kongres j e prihvatio glediSte da je u kampanji za zensko pravo glasa neop- i I I I I 149 hodno u potpunosti hraniti principe socijalizma i ravnopravnosti muSkaraca i Zena, ne k:rnjeCi te prinoipe ni zhog k1>kvih !l"azloga oportuniteta. U Komisij,j je izbila zanimljiva nesuglasica povodom toga. Austrijanci (Viktor Adler, Adelhajn Pop) su pravdali svoju taktlku u borhi za sveopste izborno pravo muSkaraca: radi izvojevanja toga prava oni su smatrali za pogodno da u agitaciji ne istiou u prvi plan zahtev o izbornim pravima i za Zene. NemaCki socijaldemokrati, naroeito Klara Cetkin, protestovali su protiv toga jos onda kada su Austrijanoi vodi1i svoju kampanju za sveopste izbomo pravo. Cetkin je u st!>mpi izjavljivala da nikako nije trebalo ostavljati u senci zahtev za izbornim pravi,ma Zene, da su Austrijanci o.por-tunis~ tioki zrtvovali prtncip iz razloga udobnosti, da oni ne bi oslabili, vee bi pojacali silinu agitacije i snagu narodnog pokreta da ·su isto tako energicno branili i pravo glasa zena. U KOIIllisiji se Klari Cetkin :u potpunosti prikljucila i druga istaknuta nemaCka socijademokratkinja, Cic. Alderova poprav,ka koja je posredno hranila austrijsku taktiku (u toj popravci se govori samo o tome dane bude prekida u horbi za izborno p.ravo stvarano za -sve gradane, a ne o tome da se borba za :izlborno pravo vocLi uvek sa zah!tevom za jednakost prava muSkarca i Zena) -hila je odbacena sa 12 glasova protiv 9. Glediste Komisije i Kongresa moze biti najtacnije izv,rseno sledeCim recima napred pomenute Cic iz njenog govora na Meitunarodnoj konferenoiji socijalistkinja (ta Konferencija je odrzana u Stutgartu u isto v.reme s ·kongresom): .,Mi treba da prindpijeLno tmzimo sve ono sto smatramo da je pravilno - govorila je Cic - i samo u slucaju kad nam nedostaje snage za bo~bru. mi prihvatamo ono Mo mozemo ostvariti. Takva je uvek hila taktika socijaldemokratije. Sto skromnij.i budu nasi zahtevi, utoliko ee �'·. ' ~ '~ ~ 'ii!l I ISO Dr JOVAN OORDEVI~ skromniji biti i ustupci ¥ladi" ... Iz ovog spora austrij· skih i nemackih socija!demokmtija citalac maze videti kako se najbol}i marksisti strogo odnose prema najmanjim odstupanjima od isprobane, principijelne revolucionarne takHke. (Izabrana dela, knj. 6, ,Kultura", Beowad, 1960, str. 23-24). PRAVO NA RAZVOD ·Primer razvoda ooigledno pokazuje da se ne maze biti demokrat i socijalist a da se odmah ne zahteva potpuna sloboda .razvoda, jer nepostojanje te s!obode jeste najgpre t!acenje ugnjetenog pola zene, .iako nije nimalo tesko ,dokuoiti da priznanje slobode odlaska od mu2:eva nije poziv svim Zenama da odlaze . . . . U kapitalizmu su obicni, ne kao pojedini sluoajevi, nego kao tipiena pojava, takvi uslovi kad je ugnjetenim klasama necrnoguCe ,reaLizovati" njihova demokratska prava. Pravo razvoda ostaCe u ve6ini .sluCajeva neostvarljivo u ·kapitaJizmu, jer je ugnjeteni pol prignjecen ekonoms•ki, jer zena pri kakvoj hocete demokratiji ostaje u kapitalizmu ,,kuCna robinja", robinja zatvorena u spavaCu •sobu, deCju sobu, ku.hinju. Pra'Vo biranja ,svojili" narodnih sudija, 6inovnika, uCitelja, porotnika itd. takode je U vecini •S]ucajeva U kapitaJizmu neostvarJjivo upravo zbog ekonomske prignjecenosti radn>ka i seljaka. To isto vazi i za demokratsku republiku: nas pro· gr\2"' je ,1proglasava" kao ,samodrzavlje naroda", iako sv1 sooijaldemol<rati odlicno znaju da u kapitalizmu nai· demokratskij a republika vodi samo k potkupljivanju Cinovni1ka od strane burZoazije i k savezu ;berze s vladom. Sarno !judi koji su sasvim nesposobni da misle iii su sasvim neupoznati s marksizmom zakljucuju otuda: znaCi, od republika nikakve koristi, ·od s!(>bode razvoda ZENSKO PITANJB !51 nikakve koristi, od demokratije nikakve koristi, od samoopredeljenja nikakve koristi! A marksisti znaju da demokratija ne odstranjuje klasno u~jetavanje, nego samo Cini klasnu borbu Cistijom, Skom, otvorenijom, oStrijom; to nam je Lpotrebno. Sto je sloboda razvoda potpunija, to je jasnije zeni da je izvor njenog ,,kucnog ropstva" kapitalizao:n, a ne .bespravnost. Sto je drZavno uredenje demokratskije, to je jasnije radnicima da je koren zla kapitaJizam, a ne bespravnost. Sto je nacionalna ravnopravnost potpunija \ana nije potpuna bez slobode odvojenja), to je jasnije radnicima ugnjetene nacije da je stvar u kapitalizrnu, a ne u bespravnosti i taka dalje. •.. P.ravo razvoda, kao ·i sva demokratska prava bez izuzetka, u kapitalizmu je tes,ko ostvarljivo, i uslovno je, ograniceno, formalno usko, ali ,; pored toga one koje odricu to pravo nijedan cestiti socijaldemokrat ne samo sto nece smatrati socijalistima nego ni demol<ratima. A l1 tome je sva suS:tina. Sva ,demok·ratija" se sastoji u proglasavanju i ostvarivanju prava koja su ostvarljiva vrlo malo i vrlo us!ovno u k&pitalizmu, a bez rtakvog proglasavanja, bez borbe za prava odmah i neodlozno, bez odgajanja 'masa u duhu takve boPbe socijalizam nije moguc. (Izabrana dela, knJlga 10, ,Kultura", BeQgrad, 1960, str. 225-227). P.OTPUNA JEDNAKOST ZA ZENE G!avno, osnovno u boljsevizmu i ruskoj oktobar· skoj orevoluciji jeste uvlacem.je u poUtiku upravo onih koji su najviSe hili ugnjetavani pod kapitalizmom. Njih su kapitalisti u~jetavali, obmanjivali, p!ja6kali i pod rnonarhijom i demokratsko-bur2:oaskim republikama. �152 Dr JOVAN DORDEVIC To ugnjetavanje, to obmoojivanje, ta pljacka na.rodnog rada od strane kap;talista bili su neizbezni dok je vladala privatna svojina na zemlju, fabrike, zavode. Sustina boljsevizma, sustina sovjetske vlasti sastoji se u tome da se - razgolicujuCi la2 i licemernost burzoaskog demokratizma, ukidaju6i privatnu svojinu na zemlju, fabdke, za:vode - sva dr.Zavna vlast koncentrise u rukama radnih i eksploatisanih masa. One same, te mase, uzimaju u svoje ruke politiku, tj. stvar izgradnje novoga drustva. Zadatak je teza;k, mase izmucene i prignjeeene kapitalizmom, ali drugog izlaza iz najamnog ropstva, iz robovanja kapitalizma nema i ne jnoZe biti. A uvuCi mase u ,politiku nije moguce aka se u politiku ne uvuku zene. Jer je zen&ka polovina ljudskog roda pod ·kapitalhmom dvostruko ugnjetena. Radnicu i seljanku ugnjetava kapital, a povrh toga one cak i u naJdemokratskijim burioaskim republikama ostaju, prvo, nepunopravne, jer ih zakon ne izjednacuje s muskarcem; drugo - i to je glavno - one ostaju u ,kucnom ropstvu" ,)cuCne :robinje", jer ih davi najpipaviji, najgrublji, najtegobniji nd u ikuhinji i uopste u pojedinaenom ·kucnom gazdinstvu i porodici, koji coveka najvise zaglupljuje. Boljsevicka, sovjetska revolucija podseca korene ugnjetavanja i nejednakosti zena tako duboko kako se we usudivala da ih podsece nijedna partija ; nijedna revolucija na svetu. Od zakonske nejednakosti zene s muskarcem nije kod n:>s, u Sovjets·koj Rusiji, ostalo ni traga. Sovjetska vlast je potpuno unistHa narocito odvratnu, padlu, licemernu nejednakost u bracnom i porodicnom pravu, nejednakost u odnasu prema detetu. 153 ZENSKO PITANJE To je tek prvi korak •ka oslobodenju zene. Ali nijedna od burwaskih, pa i najdemokratskijih republika nije se usudila da uCini ni taj prvi ·korak. Nije se usudila iz straha pred SVetom .privatnom svojinom". Drugi i glavni korak jeste ukidanje privatne svojine na zemlju, fabri:ke, zavode. Time, i jedino time, otvara se ,put ka potpunom i stvarnom oslobodenju zene, njenom os1obodenju od ,Jmenog ropstva" putem prelaza od simog pojedinaenog kuenog gazdinstva na krupno podrustvljeno gazdinstvo. Taj prelaz je tezak, jer se ovde radi o preobrazaju najukorenjenijeg, najuobicajenijeg, najukocenijeg, okostalog ,poretka" (istinu reCi, nagosti i divljaStva, a ne ,,poretka"). Ali je taj prelaz zapoceo, stvar je pokrenuta, posli smo novim putem. (l zabrana dela, Sveska 14, ,Kultura", Beograd, 1960, str. 216---218). 11 NEMA DEMOKRATIJE BEZ ZENA Ne maZe se osigurati istinska sloboda, ne ·maZe se graditi demokratija- a da se i ne govori o socijalizmu - ako se ne ukljuce zene u javnu sluibu, sluibu milicije, u politi6ki zivot, ako se ne otr.gnu iz zagluplju· juce atmosfere domaCinstva i kuhinje. (Dela, tom XX, str. 38, na ruskom). ZENA I JAVNI ZIVOT Bez pridobijanja zena za samosta1no ucesee ne samo u po!itiokom zivo>tu uopste nego i za stalnu, opstu javnu sluZbu ne moZe biti ni govora ne -samo o socija~ lizmu nego ni o potpunoj i cvrstoj demokratiji. A funk, �154 Dr JOVAN OORDEVIC cij_e ,,policije", kao S.to su staranje o holesnicima, o bes~ pnzornoj deci, o zdravoj ishrani itd., ne mogu biti na zadovoljavaju6i na-Cin ostvarene bez ravnopravnosti zene na delu, a ne samo na papiru. Mi nismo utopisti. Mi znamo da svak;i polukvalifikovani radntk i svaka Jruvarica nisu sposobni da odmab pocnu da upravljaju drZavom. U tom se mi slazemo s kade.tima, s BreskoV1skim i s Ceterelijem. Ali mi se razlikujemo od svih ovih gradana time sto trazimo da se smes ta prekine s predrasudom da su tobme samo bogatasi iii cinovnici koji ipoticu iz bogatih porodica u stanju da upravljaju ddavom, da obavljaju tekuCi, svakodnevni posao upravljanja (lzabrana dela, knj. XI,~ ,Kultura", Beograd, 1960, str. 344). Ali, to je nedovoljno. Jednakost pred zakonom jos ne :maci i jednakost u Zivotu. Mi ocekujemo da ce radnica steCi svoju jednakost sa radnikom, ne samo pred zakonom veC isto taka i u zivotu. Zbog toga je potrebno da radnice sve znacajni, je ucestvuju u rukovodenju javnim poslovima i ddavnoj administraciji. UCestvujuCi u javnom Zivotu, ·Zene Ce se ibrzo :iz· graditi i dosti6i !jude. Izaberite drukle sto veci broj radnica 'kornunista Hi vanpartijki u Sovjet! Nije vazno ako jedna poMena radnica, pametna i savesna u svom poslu, ne pripada Partiji: izaberite je u Moskov•ki sovjet! Neka bude sto viSe radnica u Moskovskom sovje' tu! Neka n:loskovski proletarijat poka:le da je spreman da sve ucini, da ce uciniti sve da bi se borio do pobede protiv stare nejednakosti, protiv starog budoaskog poniZavanja Zene. · Proletarijat nece postici potpuno oslobodenje Ukoliko ne izvojuje potpunu ,s]obodu za zene. (Dela, tom XXV, str. 40-41, na mskom). . POTPUNA RAVNOPRAVNOST ZA :ZENE Radnici najveCim delom treba da ucestvuju u izbordma. Sovjetska vlast je prva, i jedi.na na svetu, ukinula stare burZoaske zalrone, sraanne zak.one koji su utvrdivali zakonsku po>tCinjenost zene i privilegije coveka, posebno u hraku i u odnosu na decu. Sovjetska vlast je, kao prva i jedina vlast radnika na svetu, ukinula sve privilegije koje su. ·vezane za vlasniStvo, pos~ tojale u korist coveka, u porodienom pravu i najdemokratskijih burzoaskih 1repubUka. Tamo gde postoj e zemljoposednici, kapitaliste i tr~ci, tamo ne moze biti jednakos.ti izmedu coveka i zene, cak ni pred zakonom. Tamo gde nema zemljoradnika, kapHali9la i trgovaca, tamo gde vlas,t radnika gradi novi zivot bez svojih ugnjetaca, tamo irma jednaikosti ,izmedu eoveka i zene pred zakonorn. 155 :ZENSKO PITANJB ,[ l ;·; :ZENA I REVOLUCIJA Uzmite polozaj zene. Nijecina demokratska partija na svetu ni u jednoj od najnaprednijih budoas•kih republika u toku decenije nije uradila, u tOi!Il pogledu, · ni stoti deo onaga sto smo mi uradili vee u toku prve godine nase vlasti. Mi u pravorn smislu reei nismo ostavili ni karnen na kamenu od podlih zakona o neravnopravnosti zene, o ogranicenjirn~~PEL"'"'vodu braka, o ,::tc~~ ~;·!' ::;~\:"',. :;;: / . '0 r-\·, ! ~- '"%:. -:-\. cji .. "· '\ \ ~ --;---;, c-.;· 0'- -~~._/ �[II· ,, ' 156 I I I I 11;·,11 II 1 i I I I :i I ' ' II' I 'I !. il' I I Dr JOVAN OORDEVIC ZENSKO PITANJE odvratmm formalnostima za koje je mzvod vezan, o nepriznavanju vanbracne dece, o trazenju nJihovih oceva itd. - zakona Ciji su ostaci mnogobrojni u svim civilizovani·m zemljama, na sramouu· burZoazije i kapitalizma. Mi imamo hiljadu puta pravo da se ponosimo onim sto smo uCinili u toj oblasti. Ali sto smo cistije Cistili tlo ad krsa starih, bur:!oaskih ZaJkona i ustanova, to nam je postajalo jasnije da je .to ciScenje •terena na groblju, ali j<>S ne i sama gradnja. :lena je i dalje kucna robinja, i pored svih oslobodi!ackih zakona, jer nju pritiska, davi, zaglupljuje, ponizava sitno kucno gazdinstvo, prikivajuCi je za kuh4Jju ·i decju sobu, rasipajuci njen rad na strahovito neproduktivan, sitan, razdrafujuci, zatupljujuCi, zaglupljujuci posao. Pdvo osloboaenje zene, pravi komu· nizam ce poceti tek tamo i tada, gde i kada bude poce!a masovna borba (kojom mkovodi proletarijat koji pooeduje ddavnu vlast) protiv tog sitnog kucnog gazdinstva Hi, tacnije, kad bude poceo njegov masovni preobrazaj u krupno socijalisti6ko gazdinstvo. Da li u praksi posve6ujemo dovoljno pafuje tom pitanju koje je teoretski za svakog komunistu van diskusije? Razume se, ne. Da li se dovoljno patljivo odnosimo prema klicama komunizma koje vee sada postoje u .toj oblasti? Ne, i jos jedanput ne. Menze, jasle, deciji vrtovi - to su pdmeri tih klica, to su ana jednostavna, svakidasnja sredstva koja ne zahtevaju nis. - pompezno, visokoparno, svecano, ali koja mogu da fakticki oslobode zenu, mogu da fakticki smanje i uniste njenu nejednakost s musk:ucem sto se tice njene uloge u drustvenoj proizvodnji i u javnom zivotu. Ta sredstva nisu nova, njih je stvorio (kao i uopste sve materijalne preduslove socijalizma) krupni kapitalizam, 157 ali su ona pod lkapitalizmom ostala, prvo, il"etkost, dru· go - sto je narocito vazno - iii trgovacka preduzeca, sa svim najgorim stramama Spekulacije, profiterstva, prevare, falsifikata, iii ,akrobatstvo budoaske dobrotvornosti", kojru su najbolji radnici s pravom mrzeli i prezirali. Nema sumnje da sada ima ikod nas mnogo vise tih ustanova i da one pocinju menjati svoj karakteir. Nema sumnje da medu radnicama i seljankama ima, mnogostruko viSe nego Sto mi znamo, organizatorskih talenata !judi koji umeju da organizuju prakticnu stvar u kojoj ucestvuje veJ.iiki broj radnika i jos veci broj potrosaca, a bez onog obilja fraza, vr:mnanja tamo-amo, svada, brbljanja 0 planovima, sistemima itd., od cega stalno ,boluje" ,inteligencija", ·koja .ima o sebi vrlo visoko miSljenje, ili nedopeCeni ,;komunisti". A mi te kJ.ice novoga ne negujemo kako treba. I 1 Pogledajte hurzoaziju. Kako ona divno ume reklamirati ono Sto je njoj potrebno! Kak.o -se ,uzorna"J u ocima .kapitalista, preduzeea hvale u milionima primeraka njihovih novina, kako se od ,uzornih" burZoaskih ustanova stvara predmet nacionalnog ponosa! Nasa stampa ~e ne brine, iii se gotovo niSta ne brine, o tome da se opisuju 111ajbolje menze iii jasle, da bi se svaJkodnevnim nastojanj.ima borila za pretvaranje ne· kih medu njima u urorne, da bi ih reklamirala, detaljno opisivala kakva se usteda ljudskog rada, kakva se udobnost za po1Jrosace, kakva se usteda proizvoda, kakvo se oslobodenje zene od kucnog ropstva, l<akvo se poboljsanje sanitarnih uslova pri uzornom komunistickom radu postize, mote da postigne, moze da .pro~ siri na Citavo drustvo, na sve trudbenike. (lzabrana dela, tom XIII, ,Kultura", Beograd 1960, str. 204--206). �158 Dr JOVAN OORBEVIC USPEH REVOLUCIJE ZAVISI OD STEPENA (MASOVNOG) UCESCA ZENA Drugovi, kongres zenskog pokreta armije proletau odredenom pog!edu ima vrlo veliiki znacaj zbog Cinjenice Sto se u svim zemljama Zene ukljuCuju u pokret sa mnogo poteskoca. Socijalisticka revolucija se ne moZe osrtvariti bez Sirokog uCeSCa organizovanog dela radnih zena. u svim civilizovanim zemljama, pa cak i u najnaprednijim, polozaj zena je takav da se, ne bez razloga, nazivaju domacim robovima. Ni u jednoj kapitalistick~j zemlji, pa bila ona i najliberalnija republika, zene ne u.Zivaju potpunu zakonsku ravnopravnost. ' DilZnost Sovjetske Repub!ike je da pre svega unisti sva ogranicenja pravl' zena. V!ast sovjeta je potpuno uniStila onaj ·izvor burZoaske sTamote, poniZenja i nehumanosti - proces razvoda. Uskoro ce biti godinu dana kako postoji zakon o potpunoj s!obodi razvoda. Mi smo obnarodovali dekret kojim se ukida razlika u polofuju izmedu zakonite i vanbraene dece i otklanja citav niz politii\k:ih nepravdi; nigde u svetu nije tako potpuno ostvarena jednakost i sloboda radnih zena. Mi znamo da sav teret zastarelih propisa pada na :Zenu i na oradnicku klasu. Prvi put u istoriji naS zakon je zbrisao sve ono Sto je zenu pretvaralo u obespravljeno bice. Ali ne mdi se --.gamo o zakonu. Kod nas je ovaj zakon o potpunoj slobodi braka lako prihvacen u gradovima i industrijskim centrima, aH u selu on Cesto ostaje samo ffi\rtvo slovo na hartiji. Tamo i danas preovladuje crkveni brak. To je zbog uticaja svestenstva, a to zlo je tete savladati nego staro zrukonodavstvo. ~ijata r .ZBNSKO PITANJB 159 Protiv verskih predrasuda se mora v.r!o oprezno boriti: oni koji u ovoj borbi vredajn verska osecanja, mnogo grese. Treba se boriti putem propagande ·i ·razjasnjavanjem. Zaostravanjem ove borbe mozemo razjariti mase. Takav nacin borbe produbljnje ra:odor masa u oblasti religije, a naSa snaga leZi u jedinstvu. Najdublji izvor verskih predrasuda su beda i mracnjastvo: eto, to su zla koja treba savladati. Do sada je polozaj zene twkav kako ga je odredilo njeno robovanje; :lena je potCinjena svom domaCinstvu ·i samo socijalizam moZe da je izbavi iz te situacije prelaskom sa sitnog na ,J<rupno gazdinstvo sa ko!ektivnom obradom zemljista. Tada ce tek oslobodenje i emancipacija zene biti potpuni. To je tezak zadatwk; ali vee su stvoreni komiteti siromasnih seljaka, a bli~i se vreme kada ce ,se i revolucija ucvrstiti. Sada se udruZuje sarmo najsir.omaSniji deo stanovniStva na selu, i sa tim organizacijama siromaSnih socijalizam je dobia· Cvrstu osnovu. u proslosti su poznati cesti slucajevi da je prvo grad postajao ·revolucionaran, a selo se pokretwlo tek kasnije. Sadasnja -revolucija se oslanja na selo i na tome se i zasniva njena vrednost i snaga. Iskustvo svih oslobodilackih pokreta potvrduje da uspeh jedne revolucije zavisi od stepena uCeSCa Zena. Sovjetska vlast Cini sve da bi zena, potpuno nezavisna, mogla da ispuni svoj proleterski i socijalisticki zadatak. (Dela, tom XXIII, str. 285-286, na ruskom). �ZENSKO PITANJE z. Ged (1845-1922) OMOGUCITI zENI DA ziVI OD SVOGA RADA 'I I I. Med:u jednoglasno prihvacenim ,rezolucijama na I<Qngresu sindikata u Renu ima jedna, ona Komisije ~ za Jad Zena, 1koja se mora osuditi u ime francuske radnice. Bez Jzricitog zahteva da zena bude iskljucena iz preduzeca, fabrika i Tadionica svih vrsta, da joj bude zabranjen rad u drustvenoj proizvodn}i - sto bi u danasnjim uslovima zadalo smrtni udarac industriji - Kongres ocekuje da se ovaj rad ogranid na ,1devojku ili udovku, prema tome zenu prisiljenu da sama podmiruje svoje potrebe" i dodaje: ,~i treba da se potrudimo da u svima sredinama propaglramo ideju da muz treiJa. da izdrzava f.enu". Tako se govorilo i 1876. na prvom kongresu ;radnika u sali Arasa, gde su delegati - posto su zakljucili da ,covek ,kao snal:niji i jaci treba da zarad:uje sredstva za podmirenje troskova domaCinstva" - jedno~uSno ocenili da je ,,za Zaljenje" rad Zena u proizvod~ nji i ponovili, prema Prudonu, da je ,.pravo mesto Zene u dorna6nstvu''. Ali, ukoliko se tada, kada je radnicki pokret bio tek u zacetku i kada je nas poburzoazeni pro!etarijat trebalo tek da otkrije uzroke duboke bede i naC:in da se 161 ona ot!<loni, takva gre&ka mogla objasniti, ali ne i opravd.ati, u~ohi~o ct:mas, kad socijalizam vee 22 godine plov1 pumm . Jedrrma, moramo da budemo zapanjeni zbog ponov!Jene greske, koja bi smela biti samo slucajna. . Ne, nekakva nadmoc koja se pripisuje coveku i n!e?ova :ad_na sposobnost ne mogu biti razlog za potCinJaV~Je z~~e Co_veku. Radnici, tkojima njihova graa-:nska 1 pohti~ka Izgradenost omogucuje da sag!edaju lazna ostvarenJa potpune emancipacije zene bez nje· nog ekonomskog osamostaljivanja, manje nego iko zele da se ovekoveci ekonoms1ko poteinjavanje jednog pola drugom, Sto znaCi u_Ciniti od Zene Covekovog proletera, a posebno &to se time oduzima ljudsko dostojanstvo seksualnim odnosima bez slobode. s;:sti~a _iarma, koji guSi radniCku klasu i koga ona sve VlS~ zeli da -s~ oslo~odi, nalazi se u Cinjenici da sredstv1ma za prmzvodn]u - a time i proizvodima :?'da . - raspolaze jedan manji deo drustva, a takode i ZlVDtima drugog dela. Zbog monopolizaoije ekonomskih dobar~ i bD?at7tava, veci:na onih ;Iwii to nemaju, podv.rgnut.'. su .~ud1o:na ';'anpne vlasmka, bez kojih i protiV koJih mJe moguca egzistenciJa. Medutim, ukoliko samo eovek treba da proizvodi ~ ukoli~? je on. taj koji treba da podmiruje potrebe zen~,. ~Cigleci;no Je da Ce ,mu onda ona bi,ti potCi•njena i zavisiti od IIlJega kao sto danasnji radnlk zavisi od kapi· ta1iste? . Njena egzistencija ce tada biti us!ovljena time ko· hko ona odgovara eoveku iii, bolje, ,kollko mu se ona · dopada. ,Ljul;>avnica. tli domaCica" - glediSte ciju oprav· danost msta bolJe ne potvrduje od cinjenice da je ova· �162 I I I H I I. I !. 1: !! '' I• 11··...•.·. In I Dr JOVAN OORDEVIC kvu cudovisnu, sofistioku dilemu postavio sam covek, P. J. Prudon. Radnik ne moze da ogranicava, bilo u cemu, prava koja pripadaju zeni kao Jjudskom bicu da zivi_ 0~ svog rada, ne zaviseci ni od koga, a da ne bude oknvlJen od polovine coveeanstva za nepravicnost za koju, sa raz· logom, okr.fvljuje bur:Zoaziju. . .• Ne, mesto zene nije <vezano za domace ognJI~te vise nego li za ma koje drugo. Ono je svurla gde nJen rad moze i hoce da se koristi. Zasto i s kojim je pravom ogranicavarti, zatva,rati u njen pol, pretvoren - hteli to iii ne- u zanimanje, da se ne kaze u zanat? Cevek ima takode du'Znosti koje odgovaraju njegovom polu: on je mu2 ·i otac, sto ga ne sprecava . da bude ~ lekar, umetnik, fizicki iii intelektualni radnik. Zasto 1 kojim pravom zena, bila supruga iii majka - a da se ne govori o onima koje nisu ni jedno ni drugo - ne bi mogla takode da se drustveno angafuje na mestu koje joj odgovara? Zlo nije u radu, cak ni u industrijskom radu, nego u zloup<>trebi i placanju kap;talistiokog danka, cemu je danas vise izlozen zeMki nego muski ."ad. A_ t.a:~ode jos i u smetnjama koje postavljaju kollko obicaJI to· liko i zakoni. teni, kao i 6oveku, treba obezbediti svestrani -raz· voj i slobodno koriscenje mogucnosti. S dr.uge st_ra~e: radnicima nezavisno od pola treba takode obezoed1t1 .....pk.upan proizvod njihovog rada. U tome je po~puno re· senje - i sa,mo u tome. (La femme el son drozt an travail, u casopiS!U ,Socija!list" od 9. oktobra 1898, na francu~kom). Pol Lafarg (1842-1911) PITANJE tENE Burzuj je smatrao, i jos smatra, da zena treba da ostane u kuci, da se posveti nadziravanju i upravljanju doma6instvom, brizi o muZu, i da rada i hrani decu. Vee je Ksenofon, dakle u vreme kad se radaia i pocela da ostvaruje burtoazija u antickom drustvu, postavio ove osnovne poglede o savrsenoj zeni. No, ukoliko je u toku vekova ovakav ideal mogao da bude opravdan, s obzirom na to da je odgovarao naprednim ekonomskim uslovima, kada su ovi prestali da budu takvi, on je postao ideoloski preziveo. Vezivanje zene za domaCinstvo pretpostavlja da ona u domacinstvU. obavlja mnoge poslove koji iscrpljuju svu njenu snagu; ali najva:Zniji i najtezi domaci poslovi: predenje vune, tkanje lanenog platna, strikanje, krojenje i sivenje odece, pranje rublja, mesenje hleba i sl. danas se obavljaju u kapitaiistickoj industriji. To pretpostavlja takode da covek svojim doprinosima i zaradama podmiruje materijalne potrebe porodice, no, kod imucne bur-Zoazije brak je isto toliko udruzivanje kapi.tala -kao i udruzivanje licnosti, i cesto je miraz supruge veci od miraza supruga. Katkada su deca - devojke kao i decaci - prinudeni da zaraduju svoja sredstva za zivot u trgovini, upravi zeljeznice, bankama, prosveti, pos-, ti itd., a cesto se desava da mlada udata zena produzava da radi izvan kuce da bi dopunila sredstva za domacinstvo, posto priliod muZa ne moze da pokrije izdatke. �r i Dr JOVAN OORDEVIC 164 Kceri i zene sitnih buduja, kao i onih iz radnicke klase, postaju konkurenti svojih oceva, brace i muieva. Taj privredni antagonizam, cije je ispoljavanje budoazija uspela da spreci zatvaranjem zene u porodicno prebivaliste, uopstava se i pojacava sa razvitkom kapi· t,alisticke proizvodnje; on zahvata oblast slobodnih zanimanja: medicinu, advokaturu, knji.Zevnost, novinarstvo, nauku itd. u kojima je covek rezervisao monopol, uobraiavajuCi da ce on ostati vecit. Radnici su prvi, kao i uvek, izvukli Iogicne zakljucke iz ucesca zene u drustvenoj proizvodnji i zamenili ideal zanatlija: zena iskljuCivo domaCica, novim idealom: Zena saborac u njihovoj ekenomskoj i politickoj borbi za podizanje plata i oslobo'denje rada. Kad su kceri i zene sitne burzoazije, prinudene da zaraduju za svoje izdriavanje i uvecavanje porodicnih prihoda, pocele da preplavljuju radnje, administraciju, poste i slobodne profesije, burfuji su se zabrinuli za svoje izvore prihoda, i inaCe veC umanjene; konkurencija zena umanjivala ih je jos vise. Intelektualci, koji su preuzeli odbranu muskog pola, verovali su da nije pametno ponovo poceti sa moralistickim zakletvama koje su zalosno propale pred bogatom burzoazijom; oni su se obratili nauci, dokazujuci nepobitnim razlozima i uzviSeno nauCno, da Zena ne maZe da se odvoji od domacih poslova a da ne povredi prirodne i istorijske zakonitosti. Oni dokazuju, na svoje potpuno zadovoljstvo, da je _Ana niZe bice, nesposobno da ovlada visokom intelektualnom kulturom i da joj posveti punu paznju, energiju i ennuzijazam, i da konkurise mu&karcima. Njen mozak manji po zapremini, .manje teZa!k i manje sloZen nego u Coveka, je mozak deteta"; njeni slabije razvijeni miSiCi nemaju snagu napada i otpora; kosti njenih ruku, kar· licne duplje, vrata, butne kosti, najzad ceo njen sistem 11 ZBNSKO PITANJE 165 kostiju, miSica i zivaca omogucuje joj samo obavljanje poslova u kuci. Ona je osudena po prirodi, po svim svojim organima da bude sluskinja coveka, kao sto je nemilosrdni bog Jevreja i hriscana svojim prokletstvom osudio rasu Hama na ropstvo. Istorija je dala svoju sjajnu potvrdu ovim ultranaucnirn istinama; filozofi i istorieari tvrde da ona pokazuje da je zena, uvek i svuda, potcinjena coveku, za. tvorena u kuci, u zenskom odeljenju; ako je takva bila u proslosti, takva treba da ostane njena sudbina i u buducnosti, tvrdio je najdublji burioaski filozof Ogist Kont. Cuveni lakrdija5 Lombrozo produiava svojom kukavickom osvetom, ozbiljno tvrdeci da drustvena statistika utvrduje manju vrednost zene posto je broj tenskih kriminalaca manji od broja muskih kriminalaca; buduCi da je bio zaljubljen u proucavanje brojki, mogao je dodati da statistika ludila pokazuje da je takode bilo manje Zena-ludaka. Prema tome, moral, anatomija, psihologija, drustvena sta1listika i istorija prikivaju zauvek Zenu za domaCinsko robovanje. KapitalistiCka proizvodnja, koja se bavi vecinom poslova namenjenih Zeni u porodiCnom domaCinstvu, obuhvata u svojoj armiji najaJIUrlka u fabrici, trgovini, kancelariji i nastavi zene i kceri iz radnicke klase i slojeva: sitne budoazije da bi tako pribavila jeftiniji rad. Ona je zbog velike potrebe za intelektualnim snagama - zanemarivsi dostojan postovanja i postovan osnovni zakon muskog morala: celokupno znanje zene treba da obuhvati citanje, pisanje i racunanje - zahtevala da se devojke i deCaci obuCavaju u osnovnim znanjima iz Cetiri nauke. Prvi korak je ucinjen, nije im se mogao zabraniti ulaz na univerzitet. One su dokazale da je zenski mozak, koji' su intelektualci nazvali ,mozak deteta", bio u stanju, kao i muski, da primi svu naucnu nastavu. Apstraktne �166 i !i Dr JOVAN OORDEVIC ~auke (matematika, geometrija, mehanika i dr.), cije je IZUcavanje prvo posta!o pristupacno zenama, bile SU takode prve na kojima su mogle dokazati svoje intelektualne sposobnosti; one se zatim bacaju na eksperimentalne nauke (fiziologija, fizika, hemija, primenjena me~ka itd.) i u Americi i Evropi navire Iegija zena koje 1du u korak s ljudima, uprkos slabijim uslovima fi". zickog i moralnog razvoja u kojima zive od svoje prve mladosti. · . . K~pitalizam nije otrgao zenu od domaceg ognjiSta 1 uputw u drustvenu proizvodnju radi njenog oslobodenja, vee da bi je iskoristio jos bezobzirnije nego .cove$; pri tome se dobro pazilo da se ne naruse ekonomske, pravne, politicke i moraine prepreke podignute da bi je prikovale za muzevljevo prebivaliste. :tena, eksploatisana od kapitala, podnosi bedu slobodnog radnika i · · zato nosi svoje okove proslosti. Njena ekonomska beda je pogorsana: umesto da bude izdrzavana od oca iii mul\a, cije gospodstvo nastavlja da trpi, ona mora da zaraduje sredstva za svoju egzistenciju i, pod izgovorom da su njene potrebe manje od covekovih, rad joj je manje nagraden; a kad se zavrSi njen svakodnevni rad u radionici, kancelariji iii skoli, pocinje posao u domacinstvu. Materinstvo, sveta du~n<;>st i najuzviseniji drustveni poziv, postaje u kapitahstrckom drustvu razlog stra!Iovite ekonomske i psihoIoske bede. Nepodnosljiv .polozaj zene je opasnost za ...!i!fOdul\enje vrste. Ali, ovo porazno i bolno stanje nagovestava kraj ropstva koje pocinje sa uspostavljanjem privatne svojine i koje moze iSceznuti samo njegovim ukidanjem. (La question de Ia femme, ,L'ocuvre nouvelle", Paris 1904). ' A. Bebel (1840-1913) ISTORIJA :tENE JE ISTORIJA NJENOG UGNJETAVANJA :tena i radnik imaju zajednicko to sto su ugnjeteni. Oblici ovog ugnjetavanja menjali su se tokom vremena i u razlicitim zemljama, ali je ugnjetavanje ostalo. U toku istorijs-kog razvitka ugnjeteni su cesce postajali svesni toga, i to je vodilo izmenama i ubla:Zavanju njihovog stanja, ali pravilno shvatanje uzroka ovog ugnjetavanja i kod zene kao i •kod radnika rezultat je tek nasih dana. Trebalo je najpre saznruti sustinu .drustva i zakone po kojima se ono razvija, pa tek onda da se javi poklet koji ce imati izgleda da ove odnose uoei kao nepravedne. Obim .; dubina jednog takvog pokreta zavisi od stepena uvidavnosti i slobode kretanja kojom raspolazu zapostavljeni redovi. I u jednom i u drugom pogledu zena za-. ostaje iza radnlka, kako po naravi i vaspitanju tako i po datoj joj slobodi. Pored toga: prilike koje se protezu na dug niz generacija postaju najzad nav·lka, a naslede i va' spitmje Cine da to izgleda ,prirodno". Otuda, naroCito; zena jos i danas smatra svoj potcinjeni polozaj kao nesto razumljivo samo po sebi i nije joj Iako objasniti da je taj polozaj nedostojan nje i da ona mora teiiti tome da postane sa covekom ravnopravan i u svakoni pogledu jednak clan drustva. �168 Dr JOVAN f>ORDBVIC Ali rna koliko bilo slicnosti izmedu polozaja zene i polozaja radnika, zena ima prema radniku jedno preimucstvo: ana je prvo ljudsko bice koje je zapalo u ropstvo. :Zena je postala robinja pre nego sto je i postojao rob. Svaka drustvena zavisnost i ugnjetavanje poticu iz ekonomske zavisnosti ugnjetenog od ugnjetaca. U ovom se polozaju nalazi i zena od starine, sto nam pokazuje istorija razvitka ljudskog drustva. (:lena i socijalizam, str. 13-14, ,Rad", Beograd, 1956). POD GVOZDENOM PETOM l I' ~U nizim klasama novcani brak je nepoznat. Radnik se pd pravilu Zeni iz naklonosti, ali razorni uzroci prate i njegov brak. Nesignrnost je obelezje njegova zivota. Takvi udari sudbine izazivaju neraspolo:!:enje iii ogorcenost, a to se pre svega prenosi u domaCi zivot kad se svakog dana i svakog sata javljaju osnovne potrebe koje ne mogu da se podrnire i izazivaju razdor i svade. Kao posledica toga nastupa rusenje braka i porodice. Iii oboje, i mu:!: i zena, idu na rad. Deca su ostavljena sarna sebi ili nadzoru starije braCe i sestara, ko· jima je takode potrebno da se neko stara o njima i neguje ih. Na podne se u najvecoj zurbi proguta ono malo bednog jela, i to ako roditelji uopste imaju vremena da dotrce kuCi, sto u hiljadama slueajeva nije moguce zbog "'tl!!laljenosti radnog mesta od stana i zbog kratke pauze. Umorni i malaksali, vracaju se roditelji uvece kuci. Urnes to prijatne, vesele kuCice, doCekuje ih tesan, nezdrav stan, koji cesto nema ni svetlosti ni vazduha i kome nedostaju i najpotrebnije ugodnosti. Sve veca oskudica u ugodnim stanovima i u:!:asne posledice koje poticu otu- :ZENSKO PITANJB 169 da cine jednu od najmracnijih strana naseg drustvenog poretka koji vodi mnogobrojnim nesrecama, porocima i zlocinima. I ta oskudica u stanovima postaje, uprkos svim pokusajima ubla:Zenja, sve veca u gradovima i industrijskim centrima. Ona zahvata sve sire slojeve: sitne proizvodaCe, Cinovnike, uCitelje, sitne trgovce itd. :Zena radnikova, kad se vrati uvece kuci umorna i iznurena, ima opet pune ruke posla: na brzinu mora da se stara da dovede u red bar ono sto je najnu:!:nije. Deca se odmah smestaju u postelju, zena seda i sije i krpi duboko u noc. Ona ne zna za odmor i okrepljenje koji su joj toliko potrebni. Muz je cesto neuk, zena zna jos manje, i ono malo sto inace imaju da ka:Zu jedno drugom, ka:Ze se vrlo brzo. Mu:!: odlazi u krcmu da tamo nade prijatnosti koje nema kod ~ce, pije, ali rna kako malo pio, trosi mnogo za svoje prilike. Ponekad se oda kockanju, koje staje velikih zrtava i vise drustvene krugove, i izgubi u kockanju jos vise nego sto popije. Za to vreme zena sedi kod kuce i ljuti se: ona mora da radi kao stoka u jarmu, za nju nema predaha i odmora. Mu:!: iskoriscuje sto bolje moze slobodu koju mu je doneo slucaj sto se rodio kao musko. Tako pocinje neslaganje. Jos ako je zena manje predana, ako uvece, vrativsi se kuC.i s posla umorna, potra.Zi opravdanu razonodu, kuCa pode unatrag i beda se udvostruci. Ali mi ipak zivimo u ,najboljem od svih svetova". (:lena i socijalizam, ,Rad", Beograd, 1956). :ZENSKO PITANJE JE JEDNA STRANA DRUsTVENOG PITANJA Mi zivimo u vremenu jednog velikog socijalnog preobra:Zaja koji svakim danom cini nove napretke. Sve jaci pokret i nemir duhova oseca se u svima slojevima �170 Dr JOVAN DORDEVI~ drustvenim i goni dubokim promenama. Svi osecaju da se koleba zemljiste na kame stoji. Na povrsinu je izbila mnozina pitanja koja sve sire krugove zanimaju, oko cijih se resenja pristalice i protivnici bore. Jedno od najvaZnijih medu njima, koje se sve viSe napred istice, jeste takozvano zensko pitanje. To je pitanje po!oZaja koji :lena u nasem drustvenom otganizmu treba da zauzme, nacina na koji ce svoje snage i sposobnosti svestrano moci razviti da bi postaIa potpun, ravnopravan i sto je moguce vise koristan clan ljudskog drustva. Ovo se pitanje, prema naseni gledistu, poklapa sa pitanjem: koji se oblik i organizacija mora dati ljudskom drustvu da na mesto ugnjetavanja, eksploatisanja, bede i nevolje .dade .fizicko i drustveno ozdravljenje pojedinca i drustva. :l:ensko pitanje je, dakle, za nas samo jedna strana opsteg socijalnog pitanja, koje ispunjava danas sve glave koje misle i pokrece sve duhove; ono se, prema tome; maZe konaCno reSiti samo unistenjem drustvenih suprotnosti i otklanjanjem zla koje iz njih istice. (:lena i socijalizam, ,Savremena knjiga", Sveska 6, Beograd-Sarajevo, 1923). - ·.'.·.'.)1 {:' { l Li I I Kld.ra Cetkin (1857-'-1933) RAZGOVOR V. I. LENJINA I KLARE CETKIN I •I I • . Drug Lenjin mi je cesto govorio o zenskom pitanju. On je pridavao veliku vaZnost zenskom pokretu ne samo zbog njegovog sopstvenog znaeaja vee, u izvesnom smislu, kao odlucujuceg cinioca u borbi masa. Jas". no je, daje podrazumevao potpunu drustvenu jedn~ost zene kao neosporan princip komunizma. Nas prv1 raz" govor o tom predmetu vodili smo u jesen 1920. godine u njegovom prostranom radnom kabinetu u Kremlju .. Lenjin je sedeo za: svojim pisaCim stolom, prekrivenim knjigama i hartijama, sto je pokazivalo cime se bavi i sta radi, ali bez ,nereda uobicajenog kod genija". ,Mi treba obavezno da stvorimo snaZan med:unarod~ ni zenski pokret, zasnovan na jasnoj i preciznoj teori} skoj osnovi, otpoceo je odmah posle pozdrava. Ocigledno je da do njegovog uspesnog ostvarenja ne maze doci bez marksisticke teorije. Mi komunisti moramo, u pog!edu ovog pitanja, da sagledamo nase princip~ potJ?~O cisto i jasno. Moramo potpuno otvoreno da se !ZdVOJlffiO od svih drugih partija. Na zalost, na nasem II medunarodnom kongresu, mada je pitanje zenskog pokreta bilo pokrenuto, nije bilo dovoljno vremena ni da se pretrese, i zauzme konacan stav o tom pitanju. To je greska ko· misije koja je .dozvolila da se razvlace stvari. Ona mora �172 Dr JOVAN DORDBVIC da sacini rezoluciju, obradi teze i jasno oznaci osnovnu liniju. Treba da im u tome pomognete". Posto sam vee ranije cula o ovome sto mi je sada Lenjin rekao, izrazila sam mu svoje cudenje. Ja sam hila odusevljena svim onim sto su ru&ke zene ucinile za vreme revolucije, osim onim sto one jos uvek cine da je zastite i da joj pomognu da se razvija. U pogledu polollaja i aktivnosti zena u partiji boljsevika, smatrala sam da je Partija s te strane bila potpuno na visini svog zadatka. Boljsevicka partija je jedina dala medunarodnom pokretu zena-komunista proverene i obucene kadrove, a istovremeno sluti kao veliki istorij ski primer. -.r,To je taCna, sasvim taCna, primetio je Lenjin os· mehrjuvsi se. U Petrogradu, ovde u Moskvi, u ostalim gradovima, kao i u udaljenim centrima, Zene-proleteri su se izvanredno drzale u revoluciji. Bez njih, najverovatnije, ne bismo ni uspe!i da pobedimo. Tako ja mislim. Kakvu su samo hrabrost pokazale i koliko je imaju jos i danas! Zamislite kakve su patnje i samoodricanja pretrpele- .. One se odlicno dr2e, one se ne povijaju, jer brane Sovjetsku vlast, jer zele slobodu i komunizam. Da, naSe radnice su izvanredne, one su istinski borci svoje klase. One zasluzuju nase divljenje i nasu ljubav. Mi imamo u redovima na~e partije Zene osvedoCene komuniste, inteligentne i neumorno vredne. One bi mogle uspesno da zauzmu vatna mesta u Sovjetima, izvrsnim komitetima, narodnim komesarijatima i administra<jjj. Mnoge od njih rade danonocno u Partiji iii medu masama proletarijata i seljaka, pa cak i u Crvenoj armiji. To je za nas dragoceno. A to je vatno i za zene celog sveta, jer dokazuje sposobnost zena i visoku vrednost njihovog drustvenog rada. Prva diktatura proletarijata krci put ka potpunoj drustvenoj jednakosti zene. Ona efikasnije iskorenjuje :ZENSKO PITANJB 173 predrasude nego sto to mogu da ucine hrpe napisanih knjiga o jednakosti zene. Ali, uprkos tome, mi jos nemamo medunarodni pokret zena-komunista. Dakle, treba nastojati po svaku cenu da se on obrazuje. Moramo bez odugovlacenja da pristupimo njegovom organizovanju. Bez tog pokreta ce rad nase Internacionale i njenih sekcija biti nepotpun i takav i ostati. Nas revolucionarni rad mora da bude doveden do kraja. Recite mi, sta je sa aktivnoscu komunista u inostranstvu?'' Iznela sam mu podatke koje sam mogla da prikupim, no ta obave.Stenja su bila skromna, s obzirom na slabu i neredovnu vezu sa partijama, pripadnicama komunisticke Internacionale. Lenjin, malo pognut, saslusao me je patljivo, bez ikakvog znaka dosade, nestrpljenja iii umora. On se interesovao vrlo Zivo Cak i za manje vatne detalje. Nisam poznavala jos nikog ko je umeo bolje da slusa nego on, da tako brzo sredi cinjenice i medusobno ih poveze. To se videlo po kratkim pitanjima, ali uvek preciznim, koja mi je postavljao s vremena na vreme tokom razgovora i na svoj naCin se kasnije osvrtao na pojedine detalje naseg razgovora. Lenjin je nacinio nekoliko kratkih belezaka. Razumljivo je da sam mu govorila uglavnom o situaciji u Nemackoj. Rekla sam mu da Roza smatra da je on najvise doprineo borbi za pobunu zenskih revolucionarnih masa. Kada je bila formirana Komunisticka partija, Roza je insistirala na objavljivanju jednog lista koji bi se bavio zenskim pokretom. Kada je Leo Zogise, pvilikom naseg zadnjeg susreta, 36 casova pre nego sto su ga ubili, razmatrao sa mnom plan rada Partije, poverio mi je izvesne zadatke, podrazumevajuci tu takode i plan organizovanog rada medu radnicama. �174 Dr JOVAN OORBEVIC To pitanje je bilo razmatrano pocev od prve ilegalne konferencije Partije. Obuceni i iskusni propagatori i rukovodioci, koji su se istakli pre i za vreme rata, ostali su skoro svi u socijaldemokratskim partijama oba prav· ca, vrseci veliki uticaj na uskomesanu masu radnika. U svakom slucaju, medu nama je takode obrazovano jezgro energicnih drugarica, spremnih na puno odricanje, koje su se anga.Zovale u svim poslovima i u borbi nase partije. One su preduzele metodicnu akciju medu radnicama. Doduse, to je bio samo poeetak, ali dobro pokrenut pocetak. .,To nije bilo lose, nije bilo uopste lose, rece Lenjin.. ~~rgija, spremnost na samoodircanje i odusevljenje zena;komunista, njihova hrabrost i njihova inteligencija u periodu ilegalnosti i poluilegaloosti stvaraju lepu perspektivu za razvijanje takvog rada. Privuci mase i organizovati njihove akcije, to je dragoceni elemenat za razvitak Partije i njene snage. No, kako stoji sa osnovnim shvatanjima i izgradenoscu drugarica i drugova? Ovo je od najvece va.Znosti za uspesan rad u masama. To je ono sto ostvaruje ogroman uticaj koji prodire neposredno u dusu masa, to je ono sto ih privlaci nama i raspaljuje. Trenutno ne mogu da se setim ko je rekao ova: nista veliko ne maze se ostvariti bez strasti. A mi, i radnici celog sveta, imamo da obavimo jos mnoge zadatke. Sta zaokuplja vase drugarice, zene·proletere Nemac· ~? Kakva je njihova svest o proleterskoj klasi? K"kvi sti njihovi interesi, njihova aktivnost, uocavaju li politicke zahte1(e svog vremena? Na sta su usmerene njihove ideje? . U vezi s tim, cuo sam od ruskih i nemackih drugova cudne stvari. To moram da vam ispricam. Receno rni je da je jedna istaknuta komunistkinja izdavala u ZENSKO PITANJE 175 Hamburgu novine za prostitutke, s namerom da ih organizuje za revolucionamu borbu. Roza je, kao istaknuti komunista, radila i postavila se humano, pisuci jedan clanak u kome je branila izvesnu prostitutku uhapsenu zbog krsenja nekih policijskih propisa iz oblasti ovog tu:lnog zanata. Prostitutke treba zaliti kao dvostruke zrtve bur:loaskog drustva. One su htve najpre prokletog sistema vlasnistva, zatim odvratne hipokrizije morala. To je jasno. Sarno okrutni i kratkovidi mogu da predu preko toga. Ali, zar u Nemackoj nema industrijskih radnica koje treba or.ganizovati; za ~koje treba izdavati novine; koje treba povuci u borbu? Tu postoji nezdravo skretanje. To me veoma podseca na modu u Iiteraturi, da se sve prostitutke predstavljaju kao blagorodne svetice; taCno je, medutim, -da ov-de postoji zdrav ;k.Oren": druStveno sa.Zaljenje i prezir licemerstva uva:Zene budoazije. Ali taj zdrav koren, burzoaski okuzen poclnje da izumire. Opste uzev, prostitucija ce u nasoj zemlji, t"kode, predstruvljati brojne probleme 1eS.ke za resavanje. Prostitutke treba wkljuCiti u proizvodni rad i obezbediti im mesto u drustvenoj proizvodnji,. sto je s obzirom na stanje nase privrede i sadasnje uslove vrlo kotnplikovano i tes•ko. Evo, dakle, jedne oblasti zenskog pitanja koja se posle osvajanja vlasti od strane proletarijata postavlja pred nas svom svojom ozbilj· noseu i zahteva da bude reseno. U Sovjetskoj Rusiji ce nam taj problem priCinjavati jos dosta poteskoca. No, vratimo se na vaSe speci.fiCne prilike u NemaCkoj. Partija ni u kom slucaju nece trpeti takve neodgovor~ ne pomupke svojih clanova. To zamagljuje stvari i ras'. plinjava nase snage. A vi? Sta ste preduzeli da to' 1 spreCite?" Ne cekajuoi moj odgovor, Lenjin mistavi: �176 IN JOVAN OORBEVIC .,Klara, Jista vas.ih .grehova ·jos nije isorpljena. Moram da Va!Ill ka.Zem da se na vasim vecernjim casovima i diskusijama sa radnicima bavi poglavito pitanjima seksa i braka. Ovaj sadrZaj je bio u centru vasih interesovanja, politicke nastave i vaspitnog rada. Nisam mogao da verujem sopstvenim usima. Prva dr.'!:ava dlktature proletarijaJta se bori protiv svih kontrarevolucionara sveta. Situacija u NemaCkoj eak zahteva najvece jedinstvo svih proleterskih revoluoionarnih snaga da bi odbila sve jace napade kontra:revolucije. Medutim, u to vreme aktivne kornunistkinje razmatraju pitanje seksa i obllka bmka u proslosti, S'!dasnjosti i buducnosti. One smatraju da je njihov osi)ovni zadata:k da se radnice uzdizu u tom pogledu. Ka.Zu da je brosura jedne bei\ke komunistkinje iz oblasti seksa vrlo rasprostranjena. A kakva besmislena brosura. Radnicama je ono maJ!o tacnih cinjenica iz njenog sadr:Zaja vee bilo poznato od Bebela, i .to ne u vidu sture i dosadne seme, kao sto je .to slucaj u toj brosuri, nego u smislu propagande koja moze da ponese, propagande pune napada protiv burzoaskog drustva. FroJdove hipoteze, navedene u ovoj brosuri, treba samo da joj obezbede, kako se pretenduje, .,naucni k.aralct:er", u suStini je to samo pdmitivno &krabanje. Sama Frojdova teorija je, u stvari, danas samo .kap<ris mode. Ja nemam uopste poverenja u te teorije o seksu izloZene u tlancirna, prikazima, broSurama i &I., ukrat~ -ko u toj specificnoj literaturi ·koja bujno cveta na duorevitom tlu bur:loaskog drustva. Ja zazirem od =ih koji su stalno i uporno obu.zeti pita.nJima seksa kao neki induski fakir razmiS!janjem o vlastitom pupku. Cini mi se da to obilje teorija o seksu, koje su najveeim delom cesto PJ'Oizvoljne pretpostavke, nastaje iz cisto Jicnih pobuda, odnosno potrebe da se pred :ZENSKO PITANJE 177 buri!oaskim moralom opravda v Jasti ti nenormalan zivot iii neobuzdani seksualni instinkti i da im se obezbedi pravo gradanstva. Taj zamas·kirani strah pred gradans·kim moralom mi je odvratan isto kao i naklono'st prema seksualnim pitanjima. Uzaludno je sto se 011a oblaei u prev.ratniCke i revolucionarne fONile, ona je u svojoj sustini iskljucivo burzoaska. Time se bave intelektualci i slojevi drustva koji su im bliski. Za aktivnost .takve vrste nema mesta u partiji i borbi proletarijata svesnog duha svoje klase. Skrecem pa:Znju da u poretku sa privatnom svojinom pitanja seksa i braka izazivaj.u brojne pr9" bleme i da su bas ta pitanja razlog za sukobe i patnje zena svih klasa i drustvenih slojeva. Rat i njegove rposledice, rekao bih, otezavaju zeni do krajnosti sukobe i patnje koje su nekada postojale u odnosima medu polovima. Do sada prikriveni problemi razobliceni su pred oCima Zena, i to u abmosferi revolucije koja nastupa. Svest starih oseCanja, strah pojmova, na svim stranama se raspada. Nekadasnje drustvene stege slabe i pucaju. Pojavljuju se klice novih ideoloSkih osnova koje jos nisu :uoblicene u odno&ima medu ljudima. lnteresovanje koje pobuduju ova pitanja ukazuje na potrebu jedne nove orijentacije. Otuda police, takode, revolt prema deformacijama i la:Zi burzoaskog drustva. Promena oblika bmka i .porodice tokom istorije zbog svoje ekonomske zavisnosti stvara dobru moguenost da se iz svesti radnica is-koreni uverenje o veCitosti hurZoaskog drustva. Istorijska .kritika ovog druStva treba da doprinese raspadanju budoaskog poretka (razgolicavanjem njegove sustine i posledica) i, izmedu ostalog, zigosanju la:Znog seksualnog morala. Svi putevi vode u Rim. Svaka mar ksisticka analiza nekog vaznog deJa ide' oloske nadgradnje druStva iii neke upadljive pojave tre- �178 ,j, r I Dr JOVAN OORDEVIC ba da dovede do amalize budoas·kog poretka i njegove osnove - privatne svojine; a svaka od tih analiza treba da ukaie na zakljucaJk: ,Ka<r.taginu treba razoriti". Lenjin se nasmeja i ·klimnu glavom. ,Odlicno. LiC.ite mi na advokMa koji brani svoje drugove i svoju partiju. Ovo sto ste sada rekli je tacno. Ali strogo uzevsi, .to moze da poslu:Zi samo kao izvinjenje za gres•ku pocinjenu u Nemackoj, a ue i kao opravdanje. Ucinjena greska ostaje gre§ka. Mozete li mi garantovati da su pitanja seksa i braka razmatrana na vaSim sastancima :samo sa stanoviSta isrtorijsk:og m&terijalizma? To zahteva siroka znanja, produbljena, jasna i precizna znanja mru<ksiste, sa obiljem dokaznog mater;1jala. Raspolazete li, u ovom trenutku takvlm potrebnim • snagama. Da je tako, ne bi se moglo desiti da brosura kao sto je ova o kojoj smo malopre govorili bude koriscena ·kao mMerijal na vasim veeernjim casovima i .diskusijama. Ova broSura se preporuCuje i rastura umesto da se podvngne ·kritici. sta se postize, na kraju krajeva, ovakvim nepotpunim i nemarksistic· kim tretimnjem ovog .pitanja? Znaci, pitanja seksa i braka nisu shvacena kao sastavni deo glavnih drustvenih pitanja, nego obratno, krupna drustvena pi1anja se pojavljuju kao deo, kao neki dodatak problemu seksa. Najvainije je potisnuto u drugi plan, kao nes.to sporedno. To ne samo da zamagljuje jasnocu problema vee zamracuje misli uopste i ·klasnu svest u-adnik:a. . - Drugo zapa:Zanje •koje moze biti korisno, Mudrac Solomon je vee rekao: sv,ka stvar u svoje vreme. Recite mi, molim vas, da li je ova pravi trenutak da se radnice u proteklim mesecima anga:luju da bi im se govorilo kako vole i kako su voljene, m kako se udvara i prima udvaranje kod raznih ·naroda, razumljivo, u 179 :z:BNSKO PITANJE proslosti, danas u buducnosti. I da je to ono sto se ?o: nosno naziva istorijski materijalizam! Danas sve m.1~h radnica moraju birti usmerene na proletersku revoluCIJU. Ona je ta koja stvara osnovu novih uslova za brak ; novih odnosa medu polov.ima. Za sada, zaista treb~ istaknuti u prvi plan druge probleme, a ne ta;kv~. k~J~ se odnose na oblike braka ·kod crnaca AustrahJe 1h brakova sklopljenih izmedu krvnih srodnika u sta<rom veku. . Istorija postavlja, po zahtevu _dana, pred ne'!'a";l<I proletarijat pitanje sovjeta, Versajskog ugo':ora '. nJ_e· govog uticaja na :Hvot zenskih masa, besposhce, msk1_h plata, poreza i dosta drugih ·J?~?blem_a. U~ratko, moJe je miS!jenje da ova moda pohtlokog : drus.tveno~ obu· cavanja radnica nije ni u kom. slucaJu ono _sto Je po· trebno. Kako ste mogli da cutlte? Trebalo Je da upo· trebite svoj autoritet!" .. . . Objasnila sam svOI!Il dragom. pn~ate!Ju. da 0::1~am nikada propustlla mogucnost da Izraz>m svoJn knl!ku, da prigovorlm ruko¥odeeim drugovima i da podign~ svoj glas na razninl mesTI;_na; a:li ~a on zna ~a mk? nije prorok u svojoj zem]JI, ~ak m medu sv~pm naJ· blizim. Zbog moje kritike b!la sam osumnJICena da sam ostala jos verna prezi<'elom iz socijalne demokra· tije i staroj igri malogradanskog duha. No u sv.ako:U slucaju moja ikritika je ipak donela pl~dove. P1tan]a seksa i braka nisu viSe smatrana glavn1m temama u ;naSim kruZodma i na veCernjim diskusijama. Lenjin nastavi ·da razvija S'Voju misao: .. . ,,Znam, znam, rekao je, mene takode opt~uJ~ zbog sitnicarenja. Ali to me ne uzbuduje .. i:utok!Jun?J, .koji su se tek ixlegli iz jajeta bu:zo~~k1h shva1anJa: uobraZavaju da su straSno .p~metni. Njih treba tako I gledati. Pokret mladih je takode zahvacen modernom 1 �r ' ;:j ! 180 Dr JOVAN WRDEVIC strujom i preteranim odusevljenjem za seksulane probleme". Lenjin je ironiCno naglasio reC ,moderrun,, sa izrazom neodobravanja. ,Rekli su mi da su seksualni problemi takode omiljen predmet izucavanja u vas>m omladinskim organizacijama. Za ovu materiju uvek se nadu predavad. To je sramno, a posebno .; opasno za pokret mladih. Takvi saddaji !aka doprinose odobravanju i podsticanju seksualnog zivota izvesnih pojedinaca i podrivanju snage i zdravlja omladine. Vi !reba, takode, da se barite protiv te pojave. U stva<ri, zenski i omladinski pokret im01iu mnogo dodirnih ~acaka. Nasi drugovi - zene komp.nisti, treba svuda u zajednici sa mladima sistematski da deluju ... To ce ih uzdiCi, preneti iz sveta individualnog u oblast drustvenog materinstva. Vaino je doprineti potpunom budenju drustvenog zivota i aktivnosti zene, da joj se omoguCi da se uzdigne iznad uskih shvatanja individualiste domaceg i porodicnog Zivota. Kod nas, takode, veliki deo omladine revnosno radi na reviziji bur:Zoaskih pogleda na ,,mom!" u oblasti seksualniJJ. problema. A to je, !reba da kaiem, eli ta nase omladine, koja zaista mnogo obecava. Kao Sto ,;te malopre napomenuli, u po~leratnoj atmosferi i na pocetku revolucije stare ideoloske vredno~ti se ruse, gubeci snagu koja ih podrzava. Nave vrednosti se uspostavljaju polako i borbom. . - Shvatanja o odnosima izmedu !judi i zena su poremeCena, isto kao i oseCanje ,j ideje. Ponvvo se razgraniCavaju prava (pojedinca u odnosu .na zajednicu i, prerna tome, i duznosti pojedinaca. To je dug proces i cesto bolan zbog odumiranja i radanja. Isto je tako u oblasti seksua!nih odnosa, braka i porodice. Deka- ~· ..· ..•·· ..· .. •. ·.·.·•• i • .ZENSKO PITANJE 181 dencija, truljenje i razv>tak budoaskog braka sa svojim teSkoCama razvoda, sa -slobodom za mu:Za i ropstvom za Zenu, sraan.na laZ o seksualnom moralu i seksualnim odnosima, ispunjava:ju vecinu !judi osecanjem odvratnosti. Jaram kojim zakoni burzoaske ddave prltiskuju brak i porodicu joS viSe pogorSava zlo i zaoStrava sukob. To je jaram neprikosnavenosti privatnog vlasnistva koji sankcioniSe podmitljivost, niskost, prljavstinu, na koju se nadovezuje uobieajena u bUTzoaskom drustvu !ai: ,oomme i1 faut". Ljudi se bune zbog izopacava:nja morala. I u vreme ckada se ruse snaine dr· Zave, ·kada iS·Cezavaju stari ob:lici vladav.ine, kada strada citav drustveni svet, oseeanja izolovanog pojedinca se brzo menjaju. Za:rcka zed za raznovrsnim zadovoljstvima lako stice neodoljivu snagu. Oblici braka i odnosi izmedu seksa u burZoaskom smislu viSe ne zadovoljavaju. I ovoj oblasti se priblizava revolucija, 'koja ide ruku pod ruku s proleterskom revolucijom. Razum!Jivo je da je ceo taj splet eudno izmesanih pitanja duboko zaokupio ka:ko zene taJko i omladinu. I jedni i drugi trpe posebno zbog 'ove konfuzije u seksualnim odnosima. Omladina se buni protiv takvog stanja stvari bucnim Zarom koji je svojstven njenim godinama. To je razumljivo. Bilo bi vrlo .pogresno propovedati omladini neki ·manastirski asketizam i svetost burZoaske prljavstine. Po mom shvatanju, nije dobro da seksua!ni problemi, stavljeni u prvi plan zbog prirodnih <razloga, postanu u o"im godinama glavna briga omladine. Posledice toga su ponekad fatalne. Omladina je, u svom novom stavu u pogledu pita, nja koja se odnose na seksualan zivot, spremna da se u princlpu pozove na teorijn. Mnogi na:zivaju svoje �r I r i .) 'i ) ,::: ,.::'.' ..·.··· •..··.·.·.·.• 182 Dr JOVAN I>ORBEVIC pozicije ,revolucionarnim" Hi ,;komunistiC.kim". Oni iokreno i veruju da je taka. Ja sam suvise star da bi mogli da to mi nametnu. Iako sam ja .samo sumoran asket, ovaj n1i novi seksualni Zivot mladih, a Cesto Cak [ odraslih, izgleda kao da je burzoaski, kao nastavak burioaskog bardela. To sve nema niceg zajedni6kog sa ,slobodnom ljuba<V·i", onakvom kakvom je ·mi komunisti shvatamo. Vi bez sumnje, ZJnate onu famoznu teoriju prema kojoj je u ·komunistickom drustvu zadovoljenje sekoualnih 1nteresa i ljubavnih potreba taka prosto i tako beznaeajno kao gasenje zedi casom vade. Zbog te teorije ,case vade" nasa omladina je razja· rella, doslovno, razjarena. : Ona je po•tala fatalna za mnoge mladice i devojke. Njene pristalice tvrde da je to marksioticka teorija. Hvala za taj •martksizam, po kome se sve pojave i sve promene koje nastaju u ideoloskoj nadgradnji drustva svode neposredno, u pravoj Iiniji i bez ikakve •rezerve iskljucivo na ekonomsku bazu. Stvar nije tako jedno· stavna kao sto izgleda. Fridrih Engels je, vee odavno, utvrdio ovu .istinu istor-ijskog materijalizma. Ja smrutram rfamoznu teoriju ,CaSe vode" kao nemarksisticku i preko svake mere antisocijalnu. U sek· sualnom Zivotu se .manifes.tuje ne samo ono Sto je priroda dala vee.; ono sto nam je donela tkultura, bez obzira na to da li viSe iii manj.e razvijena. Engels u svom Poreklu porodice ukazuje na vainost toga da se seksualna ·ljubav razvija i postaje fin.i--,r. Odnosi izmedu polova nisu, jednostavno, iskljucivi izraz medusobnog uticaja drustvene proizvodnje i telesne potrebe. Marksizam ne bi bio vise shv:>tljiv ako bi promene u tim odnosima posmatrao odvojeno od svake ideologije i izvodio ih neposredno iz ekonomskih osnova drustva. .tENSKO PITANJE 183 Teznja da se promene ovih odnosa svedu na ekonomsku osnovu drustva nezavisno od cele ideologije bila bi ne marksisticka, vee racionalisticka. Sigurno je da zed mora biti ugasena. No, da H ce se jedan normalan covek, u takode norm.,lnim pri.Ji.kama, pruciti stomakom na ulicu da bi se napio vode iz prljave bare? IIi da ceka da se napije vode iz case ciJi su rubovi umrljani desetinarna tudih usana? No, najvainija je drustvena strana. Gasenje zedi je licna stvar pojedinca. Ali, u ljubavi ima dvoje zainteresovanih i dolazi i treCi, jedno novo bice. U •tome se krije drustveni znacaj, koji rada obaveze prema zajednici. PoSta sam ·komunist, nemam nika:kvih simpatija za ,teorij.u CaSe vode", iako ona nosi etiketu ,slobodne -ljubavi". StaviSe, ta .teorija komunista nije nova. Vi se seeate, pretpostavljam, da je ona bila propovedana u literaturj polovinom 'Proslog veka kao ,emancipacija srca". Za burioasku praksu ona je promenjena u emanoipaciju mesa..Propovedalo se, dakle, sa viSe talenta nego danas. Sto se tice prakse, ja ne mogu da je ocenjujem. Ne mislim ni najmanje .da .svojom ikritikom na;meeem neki asketiza:m. Daleko od toga. Komunizam treba da danese ne asketizam, vee mdost zivljenja i utehu, pruzajuCi takode potpunu ljubav. Po mom miSijenju, neumerenost koja se danas zapaZa u .seksualnom Zivotu .ne donosi ni .radost :Z·ivljenja ni utehu, ,veC obratno, ona ih umanjuje. Ali:, za vreme revolucije to ne vredi niSta. Ono sto ,treba mladosti, to je radost zivrjenja i uteha. Sport, .girrnnastika, izleti, sve vrste .fiziokih vezbanja, razna intelektualna -interesovanja, studije, analize~ istraZivanja, sve to istovremeno i primenjeno, pruza mladosti mnogo vise nego odnosi i beskrajne disku- �I I 184 ~· I l Dr JOVAN 90RDEVIC r sije o seks.ualnim pitanjima, o naCinu kf>ko da se ,ufiva" Zivot prema 1tekuC-im shrvatanj:ima. ,U zdravom .telu zdrav duh!". Ni kaluder, ni don zuan, a jos manje nesto srednje kao sto je nema&i filistar. (Zapisi iz moje belef.nice, Lenjin onakav kakav je bio, 00. ,Bureau d'editions", .Paris, 1934~ na Han~ cuskom). S. Markovic (1846-1875) OSLOOODENJE zENSKINJA ,Dugo vremena - upravo otkako postoji ljudsko drustvo - ljudi su tezilli da urede svoje odno5aje, narodne i medunarodne. Pisano je i govoreno mnogo o raznim ,vaZnim pttanjima"; govoreno je o raznim drZavnim formama, o lfaznim g.radanskim ustanovama..; pretresano je i uredenje vojske, uredenje policije, uredenje sudova i hapsana; tra.Zena je ,.ravnoteZa" drZavnim uredenjem i podelom ·vlas.ti, traZena je ravnoteZa medu narodima o'timanjem tudih zemalja i zaokrugljavanjem svojih granica - jednom reCi: .pretresani su, i suviSe, svi spo!jaS!Jji odnosaji ljudski. Ali dugo weme !judi ne znadose da iz osecanja, misljenja i radnje sviju pojedioih u jednom drustvu, bilo ono rna gde, istiCu svi oni odno.Saji Sto ih 1mi ,reguliSemo" u naSi·m ,gradanS~kim" i ,;kriviCnim", i na.Sim druStvenim i drZavnim ustanovama; da isti uzroci stvaraju: politiCke stranke, gradanske, vojne i medunarodne ratove. Tek u poslednje vreme poeese !judi da imcavaju samoga coveka, njegove najblize potrebe i njegove odnosaje. Tada se pokaza da su ona nekada ,vazna" pitanja, kao pitanje o ,ravnoteZi medunarodnoj", o ~,podeli vlasti'\ o ,,drzavnoj formi", itd., koja su toliko zabavljala !jude, iii sasvim nistavna, iii samo uzgredna. Namesto njih do- �186 Dr JOVAN OORDEVIC dose pitanja: kako da se uredi drustvena radnja i ujamci •covekova zarada (koje pitanje celu Evropu danas potresa)? Kako da se vaspitava svaki clan drustva? Kako da se cela polovina covecanstva, zenski pol izvuce iz neznalackog mraka, iz potcinjenosti i prazne sujete, a zadobije za nauku i ljudski napredak? - Od resenja ovih pitanja ocevidno zavisi kakve ce biti sve drustvene i drZavne us.tanove, gradanski i ,kriviCni zakon, drZa¥ni oblik i medumurodni mir. Ova pitanja moraju najpre da se rese, pa tek onda ona sporedna: ovo su pitanja opsta, eovecanska,') ona se ticu sviju !judi i sviju naroda, rna na kom stupnju razvitka oni bilL Bas oni narodi koji su manje razvijeni tim vise treba da izucavafu ova pitanja, te da se -koriste naukom sto su je drugi narodi izradili dugim tei!kim opitom. Ljudi su se s pocetka svadali i tukli, pa su uvideli da im .treba suda, policije, da im raspravljaju sporove i da ih cuvaju od nasilja. Ali docnije pocese ljudi da uvidaju da im to nije dovoljno, da od valjanosti policije ne zavisi ·broj razbijenih glava itd., vee od koliCine hleba i njegove ravnopravne podele u narodu, od obrazovanja i moralnosti narodne. Zato su !judi tek naposletlw poeeli da misle <J svome ob.razovanju, moralnosti i svima uslovima .Sto utiCu na obrazovanje i moralnost sviju clanova u drustvu. Tek od •toga doba uvida se sve vise od kal<ve je vaznosti po ceo coveeanski napredak odnosaj izmedu coveka i zene u porodici i u drustvu. U porodici pocinje dete da se vaspita, ·tu ono do~a prve pojmove 0 svima predmetima a narocito 0 svojim odnosajima spram drugih !judi i o moraJu koji 1 ) Pionir osloboc.tenja Zene u Srbiji bio je poznati racionalista Dositej Obradovi6. 0 borbi fena za sticanje obrazovanja on kaZe: ,Nek se neuzd.a jedan ~arod nikad do veka k prosv~eniju razuma doCi, u kojemu Zene u prostou i varvarstvu os-taju . .. " (lzvor: Boiidar KovaCevi6: Dositej Obra· doviC, knj. III o knjiievnosti, .,Rad", Beograd, 1961). 187 ZENSKO PITANJE u tim odnoSaji,ma postoji: svoje i tude, rod i ne-rod, pravo i ne-pravo, istina i laZ, sloboda i nasilje itd.l sve to dete izu6i svojim opitom u svojoj porodici iii u bliskom krugu drugih porodica. U ovom ,domacem vaspitanju" ma.1Ji igra veoma Zalosnu ulogu. Ona nema veCinom nikaJkva obrazovanja, pa -i ondel gde je ona obraz-ovana kao ,Zenska" nna nije kadra deci "prva znanja" da saopsti, a kamoli da razvije decu svoju u !jude, clanove drustvene - graaane. 2ena nije gradanin; ona ne z•na ni za gractanska prava ni za gradanske ~ Covecanske du:Znosti i vrline. Koltko god sam .primera video u nasoj .porodici da mati uci dete kako ce se ponasati spram drugih !judi, vazda sam video kako ga sprema za podlaca u drustvu. Nije ni cudo kad rob vaspitava buduceg ,gradanina". Pa jos viSe: u ovom ne,posrednom odnoSaju sa svojom porodicom vaspitava se Covek celoga zivota. Licnim saobracanjem i zajedniCkim Zivotom Coveka i Zene vaspitavaju se oni uzajmice; uzajamnim utkajem razvijaju se u njih mnoge mane i mnoge vrline: si1ila su:jeta i prljavo slavoljublje, zelja za vlaSCu i gramZenje za novcem - ovi i mnogi drugi CoveCiji pokretaCi koj.i izazivaju niske strasti u Oovekul. .koji stvaraju 6itave intrigantske - ,politiOke" - stranke, sve se to. veoma Cesto prilepi Coveku :Zeninim uticajem. Svaki to moze videti iz svakodanjeg posmatranja. Zena Cim ne Zivi u sirotinJi i ne mora jednako o nasuSmom hlebu" da misH veC "stupi u druStvo" tj. pocinje da se bavi bespos!lcenje.m - postaje sujetna, gramezljivija, [praznija, uopste gora nego sto je coveJk iz istoga staleza u drnstvu. To je prirodna posledica njene potCinjenosti, neobrazovanosti i bespo~ slenosti. 2ena .dobra od prirode, dobra gazdarica, ce' stita u svojoj porodici u svllikom .pogledu -kadra je da spreci svaki plemeniti rad eovekov (mi to govorimo 1 11 1 1 �r ... 188 Dr JOVAN OORBEVI~ I o veCini Zena; razume se da ima i plemenitih izuzeta~ ka), da ugusi svaku plemenitu teznju s"mo "ko je ona upravljena na ·k,kvu opstu cilj - van porodicnog kruga. Ona j e cesto kadra da to nazove nemarnoscu za porodicom, nepostenjem i svalkojakim irrnenom i time da zagorci zivot coveku i porodici, koje ona voli i za koje sama Zivi; ·jer ona nema nikakvog CoveCanslrog obrazovanja pa, dosledno, ni uzviSenijeg, covec&nskog osec,nja. Ona nema nikakvih prava kao covek i clan druStveni,· -nije za to vaspitana, pa .veCinom ne razume najplemenitije tetnje i najplemenitiji ·rad eovekov. Eto takva je zenina uloga u porodici i u drustvu u mgralnom pogledu. : u ekonomskim odnosajima zenina uloga je ta>ko isto ·s-tetna po drustvo kao god i u moralnom odno!laju. Njezin je rad daleko neproizvodniji od covekovog, jer ona nije obrazovana za md ·kao covek. Pa posle: kad se samo pogleda na odelo Zenina, na njene Sarene ·boje Sto dreCe, razne ,traCice i krpice, na njene ukrase itd., vidi se koliko je stetno za narodnu privredu sto je zena navikla da se kiti radi Iepote i dopadanja coveku. Koliko se ruku upotrebljavaju na proizvodnju ovih trica? Koliko glava rnoraju da se zanimaju izmi!lljanjem raznih moda? Naposletku, sa:mo usavrsavanje industrije, razvitak mehanioke i hemij~ke tehnike mora da se povija za modom i ras·kosem, i to usled toga Sto zena ne shvata svoje limo i covecansko dostojanstvo, sto _..J; ona ·potcinjena eoveku - sredstvo za njegovo ufivanje, a ne ravnopravna liCnost. J a narocito obracam citaocu pafnju na ovu stranu .,zenskog pit=ja". Dz. S. Mil govori u ovoj knjizi viSe kao zastupnik zenskih prava - kao advokat zenskinja: on govori o patnji same zene, koja ima u druStvu samo duznosti, a nikakvih prava; on ukazuje na oce- tENSKO PITANIE 189 vidnu nepravdu po kojoj svaka najbolja, najobrazovanija i najplemenitija zena ima manje prava nego najgori, najgluplji i najpodliji covek. Protiv ove nepravde u drustvu .ustaje Mil. On pokazuje da zena irma i pravo i sposobnost da zauzrne pmvo jednak polofuj u dru!ltvu kao i covek. Mil, kazujuCi kakva se nepravda nanosi zenskinju u drustvu, pobuduje nas nehotice da mislimo na drugu stranu zenskog pitanja, tj. da mislimo na to: kwko se nepravda nanesena Zeni sveti celom Coveeanstv.u. Pitanje o zensokom oslobodenju nerazdvojno je svezano sa celim dn1Stvenim preobraZajem, sa oslobodenjem covecanstva od sviju zala, poroka, tiranija i robovanja - uZensko pitanje" nije za nas prerano, vee da je ono prvo koje treba g,taviti na dnevni red". (Sabrani spisi, knj. II, .,Kultura", Beograd, 1960, stT. 399-402). �tENSKO PITANJE II Edvard Eveling (1851-1898) Eleonora Marks-Eveling (1855-1898) ZENSKO PITANJEt) -: Sa Bebelovog stanoviSta2) i, slobodno mozemo reci u e1vom slucaju i sa stanovista socijaJista uopste, druStvo se nalazi u stanju nemira i prevkanja. To je nemir raspadanja ·i previ.ranja 1mlezi. Raspad je na dohvMu ruke u oba smisla te .reci. Kapitalisticki nacin proizvodnje, pa prema .tome i drustvo ciju osnovu on predstavlja, dozivece svoj kraj u roku koji se, po nasem mHljenju, pre moze meriti godinama no vekovima. A taj kraj znaci pretapanje drustva u prostije oblike, pa cak i u sastavne delove, a obriovljene dmstvene strwkture stvorice novi i bolji poredt>k. Dmstvo doZivljuje moralni stecaj koji se sa 1 ) Ovaj odeljak saclrZi i::Ianke tri Zene istaknute u socijalistiCkom pokretu.. i u ~irenju ma-rksiztna u toku. poslednjih decenija XIX veka (od k<lJih su dve Cerke K. Marksa, s um Sto je Eleonora o Zenskom pitanju ' pisala zajedno sa svojim drugom Evelingom. Uz Klar-:.i Cetkin ~e su prethodnica na frontu Zensko~ socijalistiCkog pokreta koji dana$ Obuhvl!-ta ~~at~ b!Oj Zena misl~aca 1 pisaca: - ma.rk~ista i koJe se ne samo mspmSu tdeJama Marksovih neposrednih sledberuka ve(; ih i proSiruju i produbljuju. ' ~ t) Ovaj ~Janak je prvi put objavljen 188-7. godine u obJi.ku broSure stampane u 4.000 primeraka. Ponovo $.a je objavio Casop-is ,Marxism Today", marta l?J2. U knjizi Zena i soczjalizam, objavljenoj prvi put 1879, J3ebelovo delo Dte Frau und der Socialusmus dofivelo je pedeset izdanja jOO za Zivota autora. Delo je bil<l prevedeno na veCinu evropskih jezika (pet· ·naest prevoda vet uoC1 prvog svetskog rata). U Jugoslaviji postoje dva izdanja (pre rata i posle .rata). J 191 najodvmtnijom jasnocom odrazava kroz odnos izmedu muska.rca i zena. Besm1sleni su napori da se taj slom od!0Zi ."gledanjem u bob". Cinjenicama valja gledati u oC.. u O'azmatranju odnosa izmedu muskarca i zene ·~ ~u uvek prenebregavali i prenebregavaju jednu ci"leru~u od prvorazrednog znacaja. Nju cak nisu shvatHi m om natpr.osecni !judi i zene koji su borbu za oslobodenje Zene shvatili kao osnoV'Ili zadatak svog Zivota. Ta osnovna 6n!enica je sledeca: to pitanje spada u do· men ekonomsk1h struktu.ra. Kao i sve ostalo u nasem sloZenom savremenom dru.Stvu, poloZaj Zene se zasni~ va. na ekon~ms~im cinj~nicama. Da je Bebel samo pod~.ao to pi1anje, •to bi vee bilo dovoljno da njegova ~n]lga bude delo od vrednosti. :lensko pltanje ima neceg srodnog sa organizacijom druS!va u celini. Za one koji nisu shvatili taj .pojam, mozemo da navedemo Bekona koji u prvoj .knjizi Napredak saznanja pise: ,Druga s~ .greska ·sastoji u tome sto su, posle podele umetnostl 1 nauke na grane, Ijudi napustiili univerzal~ nost . .. Sto maZe samo da zaustavi i prekine svako napredovanje... Nije takode moguce otkriti najbolje i najskrivenije delove bilo koje nauke ako se covek zadr:li, ne uzdiZuCi se, samo na nivou te iste nauke" U stvari ta greska, koja je uCinjena kada su ,!judi (i Zene) napustili univerzalnost", nije odraz nekakve mrzovolje. To je holes! >iii, slikovito reeeno - kao sto nam kazuju navedeni pasus i reCenica, ' - oni koji okr.ivljuju naCin na koji se danas postupa sa Zenama ne traZeCi uzrok tome u e'konoms•koj organizaciji naseg savremenog d.rustva, lice na lekare koji Ieee loka' Iizovano oboljenje bez pregleda opsteg stanja bolesnika. Ova se kdtika ne odnosi s8Jmo na sve one koji okre6u na salu svaku diskusiju o seksualnoS>ti. Ona se �-~ 192 1 I Dr JOVAN OORDEVIC odnosi i na one bmjne, uxv.iSene, ozbiljne i promisljene prirode koje uvidaju da je sudbina namenjena zenama bedna i kojima je veoma stalo do toga da se ucini nesto za poboljsanje njihovog polozaja. To je hrabra i divna masa koja se bori za pravo glasa zena, taj savrseno pravedan zahtev; za ukidanje zakona o zaraznim ·bolestima•), te nakaznosti nastale iz muskog kukavicluka i grubosti; za mogucnost da zena stekne vise obrazovanje kako bi joj hili dostupni svi univerziteti, sve slobodne profesije i svi zanati, od profesora do tr· govackog putnika. U Citavoj toj potpuno pravednoj akciji posebno belezimo <tri stvari. Prvo, po pravilu, u pjtanju su lica koja pripadaju imuCnijim slojevima. sa.jedinim i ogranicenim izuzetkom pokreta protiv zakona o zaraznim bolestima, samo mali broj zena koje igraju znacajnu ulogu u raznim pokretima pripada radnickoj klasi. Ocekujemo primedbu da se, sto se Engleske tice, gotovo isto moie reci 0 sirem pokretu kome ·smo posvetili sve naSe napore. Doista, socijalizam u toj zemlji nije niSta znacajniji od nekog knjizevnog pokreta. On obuhvata samo malo radnika. Na •to mozemo da odgovortmo da u Nemaokoj to nije slucaj i da c"'k i ovde socijalizam poeinje da se siri medu. radnicima. Druga tacka jeste da se sve ideje zena iz .,avangarde" zasnivaju .bilo na vlasniStvu, bilo na sentimentalnim iii profesionalnim pitanjima. Ni jedna od njih nije prevazisla ·ta tri pitanja da bi usia u sustinu ne ~samo svarkog od njih, veC i :U suStinu samog druStva:u odlucujucu ulogu ekonomskog faktora. Ova cinjenica ne zacuduje kad se zna koliko veeina onih .koji se •) Tako su ponekad nazvani (C. D. Acts) ,.Contagious Diseases Prevention Acts", Uglasani radi suzbijanja veneriCnih oboljenja .,ukljuCivSi gonoreju" putem Iekar.skog pregleda i pritvaranja prostitutki. ZBNSKO PITANJE 193 zalaZu za emancipaciju Zene malo poznaje ekonomske podatke. Ako treba suditi po njihovim napisima i govodma, vt;:Cina branttelja Zena nije pridala nikaJkvu paznju razvoju druStva. l2>gleda da oni, u opste uzev, nisu savladali ni prostu :politicku ekonomiju, •koja je po n"sem miS!jenju laina u svojim postavkama i pogreSna u svojim zakljuCci.ma. T.reea taCka proistice iz druge. Oni o kojima govorimo ne cine nikakav predlog •koji hi prevazilazio okvire danasnjeg drustva. Stoga, po nasem misljenju, njjhov rad nema neku vecu vrednost. Mi cemo podriavatj pravo glasa za sve Zene, a ne samo za one koje neSto poseduju; podTzavacemo ukidanje z~ona o zaraznim bolestima i dostupnost oba pola svim zanimanjima. Pravi poloZaj Zene u odnosu na Coveka neCe se dublje izmeniti (ne govorimo ovde o .razvoju konkurencije ni o pogorsanju zivotnih uslova), jer ni&ta od svega toga ne menja u njenu korist odnose izmedu .polova, sa izuzetkom zakona o zaraznim bolestima koji to Cini posredno. Ne :poricemo takode da bi svest o ovim trima taokama ol"ksala put ka korenitoj promeni do koje mora doCi. Osnovno je, medutim, j,mati na umu da Ce do konacne promene doei .te<k posle jos korenitije pro· mene cija je ona posledica. Bez te drustvene promene zene nikada nece bilti slobodne. lstina, koju u potpunosti ne priznaju c"k ni oni koji zele da pozitivno rade u 'korist zene, jeste da je zena, poput radnicke klase, predmet ugnjetavanja i da se njen polozaj, kao i polozaj radnika, neumitno pogorsava. zene su podv.rgnute organizovanoj muSkoj tiraniji kao sto su radnici podvrgnuti organizovanoj ti- . raoJji neradnika. Cak i kada se to shvMi, ~reba uvek uporno objaS.njavati d.a za Zene, ·kao i za Tadnike, nema u danasnjem drustvu stvarnog resenja za njihqve tes· �194 Dr JOVAN OORJ)BVIC ikoee i probleme. Sve sto se cini, bez obzira na to kojim se trubama najavljuje, nije resenje vee samo prividan izlaz. Ugnjeteni slojevi, zene i neposredni proizvonaiti, treba da shvate da ee njihova oslobodenje biti plod njihove akcije. :Z.ene ee naei saveznike menu najsvesnijim ljudima, kao sto radnici nalaze saveznike menu filozofima, umetnicima i pesnicima; ali Zene nemaju sta da oeekuju od muskaraca uopste, a radnici od srednjeg stalcia u celini. Istine radi potrebno je, ,pre no sto prenemo na izueavanje polofaja zene, reei par reei upozorenja. Za mnoge ee ono sto cemo reci 0 sadasnjosti izgledati preterano, o buducnosti nestvarno, a sve skupa mozda opasno. U obrazovanom svetu javno mnenje stvara coveK, a ono sto je uobicajeno usvaja se kao moral. Vecina i dalje podvlaci slucajne slabosti ,zenskosti" da bi se suprotstavila jednakosti zene sa covekom. Zaboravlja se da su u izvesnim pri!ikama zenske sl,.bosti znatno pogors,.ne, ako ne i potpuno uslovljene, nezdra· vim uslovima naseg saVTemenog zivota. Dovoljno je da se •ti uslovi racionalizuju pa da takvo staoje u veli· koj meri, pa i potpuno, nestai!le. Zaboravlja se takone da se sve ono o cemu smo taka •reeiti u diskusijama o slobodi zene lako precutkuje kada se radi o njeno.i potcinjenosti. Zaboravlja se da za -kapitalisticke poslodavce slabost zene dolazi u obzir samo kao povod za snizavanje opste stope nadnica. Osim toga, nema ,prirodnih poziva" :z:a Zenu, kao Sto nema ,,.prirodnog" ~akona ka:pita!isticke proizvodnje, kao god sto nije ,pri· rodno" ogranicena suma koju radnik proizvede i koja predstavlja za njega sredstvo za zivot. Zaboravlja se takode da, u prvom sluCaju, ,poziv" Zene •koji se na· vodno sastoji u podizanju dece, vonenju domacinstva i poslusnosti prema svom gospodaru, u drugom slu· 2:ENSKO PITANJB 195 caju proizvodnja viSka vrednosti, koja je navodno neop· hodan uslov za proizvodnju kapitala i, u trecem slu· caju, suma koju prima radnuk i koja .treba da mu omoguci opstanak jedva iznad kriticne tacke gladi, - da sve to nisu prirodni zakoni u onom smislu u ·kome postoje zakoni kretanja. To su samo privremeni druStveni sporazumi, :kao ·Sto je francuski s;p-orazumno diplomatski jezik. Raspravljajuci detaljno o polozaju zene znaci da· nas ponavljati vee hlljadu puta isprieanu pricu. No, uprkos svemu, mi zbog na.Se stvari moramo podvuCi neke opste poznate tacke i navesti moZda jednu ili dve manje poznate. Podvucimo najpre jednu Qpstu misao koja se odnosi na sve zene; :Z.ivot zene se ne podudara sa Zivotom muSkarca, a u mnogim sluCajevima se ta dva zivota cak i ne sretnu. Otuda atrofija porodiCnog Zivota. Prema Kantu: ,Covek i Zena Cine, kada su sjedinjeni, jedno celovito i dovrseno bice, jedan pol upot· punjuje drugi". Ali kada su oba pola nepotpuna, kada je nepotpuniji pol do krajnje granice nepotptm i kada, opste uzev, ni jedan od polova ne uspe da sa drugim uspostaviti <redovan, slobodan, istinski, dub<Yk i pot· puno usklanen, odnos, onda biCe nikada nije ni celo· virto ni dovr.Seno. A sada jos jedna misao ,koja se odnosi samo na izvestan, mada ZinaCajan broj Zena. Svi znamo uticaj nekih zanata iii nacina zivota na fizicki izgled iii lice onih iko j i se tim zan a tima bave ili vode takav nacin zivota. Jahaca iii pijanca prepoznajemo po hodu. No, ko je od nas, makar i na trenutak, razmiS!jao o za~ brinjavajucoj cinjenici da na ulici, na javnim mestima, menu prijateljima, mozemo odmah prepoznati neuda• te Zene Cim su pre.Sle one ,neodredene" .godine, kako to sa uronenom ironicnOI!U finocom u zanosu kal\u iknji- �196 Dr JOVAN OORDBVIC .Zevnici. Medutim, ne mo.Zemo prepoznati neo.Zenjenog od ozenjenog eoveka. Pre no Srl:o postavimo pitanje koje iz toga proistiCe, ;podsetimo na strahoviti postotak neudatih zena. U Engleskoj je, na primer, taj postotak iz· nosio 1870. godine 42•/o zena. Sve to navodi na jednostavno i opravdano pitanje, koje je neprijatno vee i zbog odgovora koji na njega :mozemo dati. Od!kuda to da naSe sesrt:re nose na Celu obeleZje uniStenog nagona, ugusenih neznosti, delimicno ubijenih prirodnih svojstava, a da njihova .,sreCna braCa" takve tragove ne nose? Tu svakako nikakav- ,prirodni" zakon ne va.Zi. Ta sloboda za coveka, ta zabrana u pogledu broja uzv~enih i zakonitih veza koja ga ne pogada, ali za1o te5]j:o pogada zenu, to su neizbezne posledice mcseg ekonomskog poretka. Nasi brakovi, ·kao i nasi obicaji, zasnovani su na meDkantilizmu. Ne biti u stanju odgovoriti svojim trgovaCkim obavezama predstavlja te:lu greSku od klevetanja prijatelja, a nasi su brakovi poslovni sporazumi. Posmatramo li Zenu u celini, iH pak samo onu Zalosnu zajednicu koja na Celu nosi obeleZja veCite nevinosti, uvek nailazimo na potrebu ideja i ideala. Razlog tome je i ekonomsika zavisnost od muS:karca. 2ene su, poput radnika, bile liSene svojih ljudskih, kao sto su radnici bili liSeni svoJih proizvodaCkih prava. U oba slucaja upotrebljen je jedini metod koji omogu6uje izvlascenje u bilo kom trenutku i bilo kojoj prilici, a to je sila . . - U Nemackoj je danas zena u podredenom polozaju u odnosu na muSkarca. MuZ ,niskog poloZaja" moZe da kainjava svoju zenu. Sve odluke u vezi sa decom za· vise od njega; on cak moze da od!uci 0 tome kada ce se dete odbiti od sise. On ,raspolaie ceHm imetkom, bez obziTa na eventualno bogatstvo svoje zene. Ona ZENSKO PITANJE 197 bez njegovog odobrenja ne moze da sklopi ugovor niti da bude clan neke politicke organizacije. Nepotrebno je da podvucemo koliko se stvar u Engleskoj poboljsala poslednjih godina, niti da podsecamo nase cHaoce da sa svim Hm gradanskim pravima engleska Zena, udata ili ne, moralno zavisi od Coveka koji je zlostavlja. Situacija nije niSta bolja u drugim civilizovanim zemljama, sa Cudnim izuzetkom Rusije, gde su Zene druStveno slobodnije nego u bilo kom drugom delu Evrope. U Francuskoj su zene iz visih slojeva srednjeg staleia u gorem polozaju nego u Engleskoj, a zene .iz mdnicke klase su u povoljnije:m polozaju u Engleskoj iii u Nemackoj, ali dva mastopna paragrafa Gradanskog zakonika (340 i 341) dokazuju da nepravda prema zenama nije samo delo Germa'lla: ,Istra.Zivanje oCins1tva je zabranjeno" i ,IstraZivanje materinstva je dozvoljeno''. Svi oni koji gledaju is-tini u oci znaju da ono sto je Demosten govorio o Atinjanima i danas vaZi za srednje i viSe druStvene slojeve: ,Stupamo u brak sa Zenom da bismo imali zakonitu decu i vernu Cuvark.u naSeg ognjiSta, izdr:lavamo na!loZnice za naSe sva!lcodnevne usluge i potrebe, ali za ljubavna uZiva:nja imamo hetere". Ze. na je uvek ta •koja se bavi decom, Cuvarka ognjiSta. Muz zivi i voli kako mu se hoce. Cak i oni koji to priz. naju, upustice se maida u diSikusiju kada budemo rekli da je za zenu isto tako lose sto po strogim drustvenim pravilima ljubavna inicijativa, tj. braCna ,ponuda, mora da potekne samo od coveka. Mozda se tu radi o prlncipu kompenzacije. Pos!e sklapanja braka, uglav~ nom je :lena ta koja preduzirna ljubavnu inicijativu;. dok muskarac cini rezerve. sekspir je Jepo pokazao da to nije prirodni zakon. Mkanda se, oslobodena drustve.. nih stega, nudi Ferdinandu: Hocete li se ozeniti mno- �j I I I' 198 Dr JOVAN OORDEVIC me, evo me. U protivnom umreCu ~kao tENSKO PITANJB vaSa ropkinja"4), cak ni uzasni kapitalisticki sistem nije uspeo da smrvi jednu prirodnu i opravdanu teznju. Ali -kod onog drustvenog sloja koji se nalazi izmedu ona dva prva, brak se po pravilu ne sklapa pre no sto ,prode cvet mladosti i strast ne bude na izmaku. Sve ovo viSe govori o zeni no o coveku. Muskarcima drustvo priznaje i ozakonjuje nacine na koje oni zadovoljavaju svoj seksualni nagon. No, u ocima tog istog drustva, aka neudata zena prihvati uobicajeno ponasanje svoje neozenjene hrace, :muskaraca koji sa njom plesu na balovima iii sa njom rade u ducanu, onda se ana smatra parijom. Cak i u radnickoj klasi, gde se brak skllapa u normalni:m godinama, zivot zene je u sadasnjem sistemu te:li i nezahvalniJi od zivota muskaraca. Stara formula iz legende ,radaces u bolu"•) je ne sa:mo ostvarena vee i rasprostranjena. Zena treba da odgaja decu godinama, bez odmora koji bi joj pru:Zio olaksanje, bez nade koja bi je razvedrila, neprestano u istoj atmosferi crada i tuge. Muskarac, pak, koliiko god da je -istrosen radom, ima vece za odmor. 2ena je zaposJena sve do casa leganja. Ces1o se, sa malom decom, njena muka produiava do kasno u noe pa i cele noci. Posle sklapanja bralka, sve ide u prilog jednom a na stetu drugog supruinika. Neki se cude da je Dzon Stjuart Mil (John Stuart Mill) napisao: ,Braik je jedini stvami oblik ropstva koji zakon priznaje". Mi se opet cudimo da je on to ropstvo postav-io kao pitanje oseeanja a ne kao pitanje elronomskih struktura, kao rezultat n»seg kapitalistiokog sistema. Posle kao i pre braka, zena trpi cO<Vekovu .prinudu. Sa njene strane je a Helena, u drami ,Sve je dobra Sto se dobro svr.S-i'', zaljubljena je u Bertrama pa zbog toga iz Rusiljona dolazi u Pariz i Firencu; ona po reCima Coleridt-a, predstavlja Sekspirov ,,najdra.Zesniji Ilk". Rekli smo da je osnova braka merkantilne prirode. U mnogi:m se slucajevima radi o obienoj razmeni, a ako se uzme u obzir sadaSnje stanje stvari, u svim sluCajevima problem ,puteva i naCina" nuZno ig.ra veliku ulogu. U viSim drustvenim slojevima posao se sklapa bez iikakvog stida. Crtezi ser Gorgiusa Midasa u ,Punch"-u svedoce o tome. Priroda Usta koji ih objav· lju_ podseca nas da se sve strahote prikazane na crtezima smatraju slabostima a ne greskama. Kod siromasnijili slojeva srednjeg staleza mnogi muskarci sebi uskmcuju sreeu porodicnog zivota sve dok ih ta zarka zelja ne mine, a mnoge Zene zatvaraju knj.igu svog Zivota upravo kod najlepsih stranioo lz straha ad ,rerum angustarum domi.''•) Drugi dokaz o merkantilnoj prirodi naseg sistema braka jesu razlicita cloba iivota u kojima se obicno sklapa braik u il"aznim drustvenim slojevima. Ni u kom slucaju taj -trenutak nije, kao Sto bi trebalo, odreden godinama zivota. Neki povlasceni pojedinci, kraljevi, -prinCevi, aristokrate, Zene se ili ih oZene u godinama ikoje se prirodno smatraju najpovoljnijim. Mnogi se radnici zene mladi, tj. u normalnim godinama. Vrli ·kapitalista, koji u tim godinama redovno pribegava "iiTostitutkama, licemerno raspreda o lakoumnosti fizickog radnika. Onaj koji proucava fiziologiju i politicku ekonomiju naci ce tu zanimljiv dokaz 0 <tome da 4) Bura. III, 5) Usko zatvoreni krug domaCeg Zivota. 1. 199 ') Uporediti sa ,Genezom", IlL 16. ,Zatim on (Yahweh) rete ~eni: udvostui!iCu patnju tvojih trudnoCa: radaCeS sinove u bolu; tvoja Zelja Ce te pri¥la.C1ti mufu koji Ce gospodariti tobom", �200 Dr JOVAN DORDEVIC preljub zlocin, sa njegove pak manji prestup. Na osnovu preljube on maze da dobije razvod, ona ne. Ona treba da za razvod podnese dokaze da je hila zrtva ,surovosti" (fizicke prirode). Taka zamiMjeni i ostvareni brakovi su, Cini narn se - i kad to JraZemo od~ meravamo svaku ree - gori od prostitucije. Skrnavljenje je nazivati ih svetim iii moralnim. • U vezi sa pitanjem razvoda napomm]erno jedan slui;aj obmane cije su zrtve ne samo drustvo i njegove klas~ vee i pojedinci. Svestenstvo je veoma sklono da sjedini bilo koga sa hila kim, starost sa mladoscu, razvrat sa cednoscu, i .to ,,ne postavljajuci nikakva pitanja" ·kako se to kaze u izvesnim oglasima. Svestenstvo se, medutim, zestoko suprotstavlja razvodu. Ustati protiv tollko neskladnih veza kao sto su one koje svestenstvo stalno potvrduje, znacilo bi ,mesanje u licnu slobodu", ali suprotstaviti se bilo cemu sto olaksava razvod znaCi jos ozbiljnije mesanje upereno protiv licne slobode. Citavo pi1anje razvoda, koje je i inace slozeno, postaje jos slozenije zbog toga sto ga valja najpre prouciti u okviru sadasnjih uslova, a zatlm u odnosu na buduce socijalisticke uslove. Mnogi se napredni duhovi zalazu za veeu slobodu razvoda vee sada. Oni tvrde da bi dobijanje razvoda trebalo da hu-?e isto tako jednostavno kao s.to je sklapanje braka, da obaveza koju su preuzeli !judi koji su imali malo iii n;kako pri:lilke da se medusobno upoznaju, ne hi smela da bude neopoziva, niti cak da predstavlja taka strogu vezu; da bi neslaganje naravi, neostvarivanje duboko ukorenjenih nada i stvarna nesloga trebalo da tENSKO PITANJB 201 predstavljaju dovoljne razloge za rastavu. Oni, najzad, tvrde, a to je i najvaZnije, da bi uslovi za razvod trebalo da budu isti za oba pola. Sve je to odlicno i bilo bi ne Sarno moguce vee i pravedno kada bi, podvlacimo, ekonomski polozaj oba pola bio isti. On je medutim razlicit. Prema .tome, mada se teorijski sla:lemo sa svim ovim idejama, verujemo da bi njihova ostva~ rivanje u naSem sadaSnjem sistemu du-velo u praksi, u vecini slucajeva, do jos vece nepravde prema zeni. Covek bi, a ne Zena, iz toga mogao da izvuCe korist, osim u retkim slucajevima kada ana poseduje licna dobra ili neka sredstva za Zivot. Raskid braCne veze znaCio bi slobodu za njega a glad za nju i njenu decu. Maze nam se postaviti pitanje hoce li ti isti principi u vezi sa bmkom va:llti i u socijalistickom poretku. Nas je odgovor sledeCi: ·veza izmedu coveka i zene bice takva da ce potpuno otkloniti potrebu za razvodom. • Ocekujemo da ce se sa vise neprija<eljstva oceniti nacin na koji smo, uzimajuci u obzir buducnost, postavili ova dva poslednja .pitanja, nego sve ono sto smo prethodno izneli. Ta dva pitanja smo vee .pomenuli. Prvo se odnosi na seksualni nagon. Po nasem miS!jenju, metod koji je drustvo po tom pitanju usvojilo je u celini nemlnovno los. On je vee na startu los. Nasa se deca sistematski ucu1kuju kad postave pitanje nastanka iii raaanja dece. Na to pitanje treba odgovOriti isto taka lako i jasno kao i na ostala pitanja. Mo' guce je da kod sasvim male dece postoji jedan period tkada fizirnlosko objasnjenje data .kao odgovor na postavljeno .pltanje ne maze da bude shvaceno - a mi ne �202 D< JOVAN OORDEVIC bismo zeleli da taj trenUJta.k odredujemo - ali ne sme nikada biti pogodnih trenuta.ka da se o bilo kojoj telesnoj funkciji deca uce pogresnim stvarima. Kako nasi decaci i devojcice rastu, taka se sve sto se odnosi na seksualne acinose prikazuje tajanstvenim i sram· nim, sto pobuduje nezdravu radoznalost. Duh se preterano usredsreduje na 1aj predmet, dugo os1aje nezadovoljen iii nepotpuno zadovoljen i najzad postaje morbidan. Nase je glediSte da bi roditelji i deca trebado da o polnim organima razgovaraju sa istom iskrenoscu i slobodom kao o organima za varenje. Suprotstavljanje tome jeste odraz proste predrasude protiv nastave iz fiziologije, predrasude CiJi najoCitiji primer nal..Zimo u nedavnom pismu jednog rodi1elja jednoj nastaVnici: ,.Molim vas da mojoj kceri niMa ne predajete o njenim organima jer to za nju nije dobra i neposteno je". Kollko li je nas propatilo ~bog ,.suggestio falsi" iii ,sup~pressio ueri" po tom pitanju, greSkom roditelja, nastavnika, pa ca.k i posluge? Pitamo li posteno sa cijih smo usana i u kojoj prilici saznali istinu o radanju dece, a tacna je medutim da ne mozemo pogresiti ·kad govorimo o svetoj stvari jer se radi o radanju beba. U koliko slucajeva nas je majka naucila, ana cije je to najsvetije pravo steeeno kroz bol? Isto se taka ne mozemo sloiiti s tlm da je za decu i!tetno govoriti im iskreno o tim temama. Navedimo Bebela, koji i sam navodi Gdu Isabellu Beecher Hooker, ,.Da bi odgovorila na stadna zapitkivanja svog osmogo"'ti!'Snjeg sina koji je zeleo da zna ·kako je dosao na svet, a ne zele6i da mu prica .bajike &to je sma>trala nemoralnim, ona mu je rekla celu istinu. Dete je najpa.Zljivije saslusalo i ad dana kada je saznalo kakvu je muku i brigu zadao majci, pokazao je u svajaj privrzenosti njoj drugu neznost i postovanje. Isto takvo postova- 203 ZENSKO PITANJE nje ukazivado je kasnije i drugim zenama." Sto se nas tice, znamo da je bar jedna zena rekla celu istinu svojoj deci i da ana gaje prema njoj drugacije i dublje postovanje i lju.bav no ranije. Uz latni sram i lafuu tajnu, protiv kojih dizemo svoj glas, ide i nezdravo razdvajanje polova, koje pocinje cim se deca odvoje od dadilje a zavrsava se tek kad coveka iii zenu sahrane u zajednicku zemlju. U ,.Istoriji jedne africke farme" jedna devojka, LindaU, uzvikuje: ,.Ravnopravnos1 smo upoznaH jednom, :kao novorocten.Cad, na kolenima nasih dadilja. Jos jednom cemo je upoznati kada nam .budu zaklopili oci za poslednji san". To se razdvajanje nastavlja u skolama pa taj sistem, sa svim onim Sto podrazumeva, vaZi i u nekim veroispovestima. Naravno, najgori njegov oblik nalazimo u onim neljudskim ustanovama zvanim manastiri ili samostani. Svi ti ca.k i najbliZi oblici jednog istog zla su neljudski; pitanje je samo u kom je stepenu. Cak i u obicnom drustvu su ogranicenja koja se ticu odnosa izn1edu poIova, kao Sto su na primer kaznene mere protiv uCenlka, izvor mnogih zala. Ta su ogranieenja posebno Stetna kada se radi a predmetima razgovora. Svakome su, cak i kad im ne vidi uzrok, jasne posledice razgovora koji se vade u pu5acklm salonima srednjih i viSih drustvenih slojeva. Nade za resenje ce biti tek onog dana kada !judi i zene cistog duha, zeleei da izbegnu svaiku prevaru, b.udu raspravljali o seksualnosti kao slobodni !Judi, gledajuci se iskreno u oei. Kao sto neprekidno ponavljamo, to treba da bude praceno svescu da se osnova citavog pitanja nalazi u ekonomskim struk: turama. Ma·ry Wollstonecraft se u ,,Pravima Zene iz~ medu ostalog 2alagala za to da oba pola budu zajedno a ne odvojeni celog svog zivota. Ona je trazila da zena uziva iste prednosti kao i mu~karac na polju obra11 �li l !I ii il 11 204 Dr JOVAN OORDEVIC zova.nja, da se skoluje u istim Skolama i koledzima i da se od rane mladosti do zrelog doba oba pola vaspitavaju zajedno. Taj zahtev predstavlja bolan trn u peti G. J. C. Jeaffresom-a povodom njegove poslednje kompilacije. Dva ·krajnja vida razlikovanja po!ova kao posledice njihove diskriminacije jesu feminizirani muskarac i muskobanjasta zena. To su dva tipa protiv kojih se buni i obiCan Covek sa .onim sasvim prirodnim gnusanjem prema nep.rkodnom. Iz vee viSe puta navedenih razloga, prvi je tip cesci od drugog. Ta dva tipa nisu medutim poslednji na listi poremecaja koji su posiedica naseg prilaza odnosima izmedu polova. Morbidh<> devicanstvo o ·kame smo govorili jeste treCi tip poremecaja. Ludtlo je cetvrti, sa.moubistvo peti. Povodom ludila i samoubistva eva nekollko bvoJki. VeCina samoubistava zena se dogada izmedu 16-te i 21 godine. Jedan broj samoubistava je, naravno, posledica trudnoce koju nas drustveni poredak spusta na nivo zlocina. Ali druga samoubis•tva poticu od nezadovoljenog seksualnog nagana, Cesrto Slkrivenog iza eufemizma ,,nesrecna ljuba'l'". Evo nekoli.ko brojki o slueajevima !udila, uzetih na strani 47 engleskog prevoda Bebela. Hanover: jedan slucaj ludila na 457 neudatih i jedan na 1.316 udatih zena. Saksonija: 260 slucajeva na milion neudatih zena. Pruska, 1882. god·ine, na 10 000 stanovnika 32,2 neozenjenih i 9,5 ozenjenih !judi, 29,5 neuda.J.i,Q i 9,5 udatih zena. Dosao je .trenutak da !judi i zene priznaju da je potiskivanje seksa uvek praceno pogubnim posledicama. Ako je preterana strast bolest, obratna krajnost, onda je to i zrtvovanje zdravog i privodnog nagana. Reci: .,Oni koji preteruju u jednom iii drugom su 2ENSKO PITANJE 205 cudoviSta"7) isto Wilko vaze u nasem •kontekstu koliko va<e za .setu iii radost koje Rosalinda kune u Ardenskoj sumi. A ipak su hiljade zena, uz muke koje samo one znaju, h.tvovane Molohu naseg drustvenog poretka. Hiljadama Zena se iz .meseca u mesec, iz godine u godinu uskraeuje njihova ,,zauvek prohujala mladost". Stoga mi i veCina socijalista tvrdimo da deviC3Jllstvo nije sveta veC nezdrava stvar. PodrazumevajuC.i uvek pod devicanstvom ukidanje svih nagona radanja mi ga smatramo zloCinom. Kao i kod svih zloCina, zloCinac nije toliko ono lice lli:oje ga .izvrsava, koliko drustvo koje ga nagoni na zloCin i patnju. Ovde se slazemo sa Selijem (Shelley). U njegovhn Bele!!kama kraljici Mab ;>alazimo sledeci pasus: .,Devicanstvo je jevandelijska I kaluderska predrasuda, ona je neprijatelj prirodne ~merenosti Cak .i veC.i od intelektualne senzualnosti, ]er razara ·korene svake domaC.e radosti i drZi u patnji viSe od polovine ljudskog roda na koju nekolicina moze da stavi svoj monopol n skladu sa zakonom". Pomenimo n~jzad, u ()kviru ovih veoma vaZnih .postavki, niz lekarskih svedocanstava koji pokazuju da zena pruti vise no covek od tih prinuda. Dosli smo i do naiieg poslednjeg pitanja. Sta mi socijalisti zelimo? Sta predvidamo? U s-ta smo isto toliko ubedeni kao u sutrasnje radanje sunca? Koje su to drustvene promene ,koje su, po nasem miS!jenju, vee sada na ·d.ohvatu :ruke? Koje posledice ocekujemo od tih promena u pogledu menjanja polozaja zene? Nije nam namera da prorokujemo. Nije prorok onaj !koji na osnovu razmiSljanja o nizu opaZenih pojava vi eli neizbemi dogadaj. Covek nema pravo da proro' kuje, .kao lito nema pravo da se kladi na slgurno. Na") Kako vam drago-, IV. 1. �I l ! ' 206 Dr JOVAN DORDEVIC rna je jasno da je, •kao u Engleskoj, osnova nemaCkog drustva, tj. slobodna svojoina nad zemljom, ustupila mesto feudalizmu, koji je opet ustupio svoje .kapitalizmu. Jasno n"m je takode ·da ce kapitalisticki poredak, isto taka prolazan kao i prethodni, ustupiti mestD socija!izmu. Posle ropstva doslo je kmetstvo, zatim sadasnja naJamnicka zavdsnost, posle koje ee doei novi poredak u kame sredstva za proizvodnju nece pripadati ni robowasniku, ni feudalcu niti gospodaru najamnih rohova, kapitalisti, vee cita<Voj zajednici. Makar se izloziii opasnosti da izazovemo uobicajene osmehe i sarkazme, priznajemo da nismo u niSta boljoj mogucnosti da damo sve pojedinosti o socijalistickom funkciohi.sanju drustva no sto S>U to bili prvi kapitalisti 0 poretku koji su osnovali. NiSta nije prostije i nepravednije, nista toliko ne ukazuje na nedostatak rasudivanja, od bucnih pitanja o svakoj i najmanjoj pojedinosti druStvenog sistema u Cijem se pravcu, po na.Sem misljenju, svet razvija. Ni onaj koji iznosi jednu novu, veliku istinu, ni njegovi sledbenici, ne mogu oeekivati da ce predvideti sve njene pravce razvoja. sta bismo mislili o anima koji bi odbacivali otkrice zakona gravitacije zato stD Njutn nije tom prilikom otkrio i Nep-· tun, iii pak o anima ·koji bi odbacili Darvinovu teoriju zato sto je nagon postavljao izvesne •teskoee. To, mec:iutim, cine, uvek sa spokojnim nera2lmiSJjanjem, proseeni protivnici socijalizma kada nece da priznaju Ci_,.Wenicu da su sve poteS.koee i nedace koje oni oeekuju sa podrustvljavanjem sredstava za proizvodnju daleko brojnije u na5.em sadasnjem druStvu sklonom ras:padanju. U kakve smo nastupajuce promene taka ubedeni? Mi smo se, razvijajuci na5u misao, toliko udaljili od Bebela - cije se polazne tacke uglavuom nalaze u nje- 1:.ENSKO PITANJB 207 govoj zanivmljivoj knjizi - da se sa radoscu i zahva:Jn?scu vracamo njemu da bismo odgovorili na to pitanJe. U ,Drustvo u kame su sva sredstva za proizvodnju ~Jasnistvo z~jednice; d_rustvo koje priznaje potpunu jedna~ost svih bez obZ!ra na pol; koje daje sredstva za pnmenu svakog napretka iii tehnickih i naucnih otkriea: koje ·kao radnika zaposljava sve one koji su danas neproduktivni iii one ciji je nacin Zivota sablatnjiv, Jenstine i parazHe; drustvo koje, svodeei na minimum vreme potrebno za zadO<Voljavanje svojih potreba, takvo - drustvo uzdize telesno i intelektualno sve svoje clanove na najvisi moguci stepen". Ne krijemo ni od svojih pro!Jivn>ka da prvi korak u tom pravcu jeste eksproprijacija svakog vlasniStva nad zemljom iii drugim sredstvhna za proizvodnju. To bi dovelo do ukidanja ddave u njenom sadasnjem obliku. Nijedna zabuna u pogledu nasih ciljeva nije toliko rasprostranjena kao sto je ona koja navodi tupoglavce na pomisao da se promene koje zelimo i drustveni uslovi koji iz toga proisticu mogu postiCi u okviru ddave kakva je nasa. Drzava je danas organizacija prinude u sluzbi ocuvanja sadasnjih uslova vlasniStva i drustvenih pravila. Njeni predstavnici jesu nekolicina !judi iz srednjih i visih klasa, koji se svadaju oko previsoko p!acenih polofuja. Drlava ce u socijalizmu - ukoliko uopste budemo zadrZali taj naziv vezan za to!iko groznih is.torijskih secanja - biti orgooizovana sposobnost zajednice radnika. Njeni slutbenici neee biti ni bogatiji ni siromasniji od svojih drugova. Raskid izmedu umetnosti i rada koji zalosti srca umetnika a da pritom oni u ve6ini slucajeva i ne znaju ekonomski razlog svoje muke, takode ce nestati. . �208 [ De JOVAN OORDEVIC A sada dolazimo na deo koji se odnosi na posledice svega toga u odnosu na Zenu, pa prema tome i na porodicu. M<>Zemo biti sigurni u .dve stvari. Osta}e ce reSiti sam razvoj druS.tva, mada svalki od nas moze da ima svoje licno miSljenje o svakom posebnom pitanju. Ono sto je jasno, to je da ce zavladati ravnopravnos! za sve, bez obzira na pol. Na taj na.Cin Ce Zene postat1 nezavisne. Njeno vaspitanje i sve ostale njene moguC~ nosti bice iste kao i za coveka. Kao i on, i pod uslovom da je zdrava telom i duhom, ona ce morati (a broj tih zena ce se i te kako povecati!) da daje od sebe jedan, dva ili .tri casa drustvenog rada da bi zadovoljila potrebe-.:ajednice, pa samim tim i svoje. Posle toga ce moei da · se posveti -umetnosti ili nauci, nastavi iii ,pisanju, ili :pak nekoj razonodi. Prostituoija ce nestati zajedno sa svojim uzrocima koji je danas cine neizbeznom. Da li ce u socijalizmu preovladati monogamija ili poligamija, to je detalj 0 kome svako moze da govori u svoje licno ime. Pitanje je suvise znacajno da hi se moglo resiti u sikarama i ·kufnim isparenjima naseg kapi1alistiCkog sistema. sto se nas tice, smatramo da ce preovladati monogamija. Ima otprilike isto tol~o muskaraca koliko i :lena, a najlepsi ideal je, izgleda, skladno i trajno ujedinjenje dva ljudska zivota. Takav ideal, ko ji se dan as gotovo ne moze dostici, zahteva bar cetiri stvari: ljubav, postovanje, intelektuainu sa~asnost i savladivanje zivotnih potreba. Svaka od ovih tacaka je mnogo ostvarljivija u okviru poretka kome teZimo nego li u >Onome u 1kome danas ,Zivimo". Poslednja taoka je apsolutno zagarantovana svakome. Kao sto je Ibzen preko Helmera porucivao Nori: ,Neka vtSta ropstva i ruznoce uvlaci se u dom koji je zasno- T l ZENSKO PITANJE 209 van na dugovima i pozajmicama",S) Ali do pozajmica i dugova moze doei kada je 6ovek usamljen pojedinac koji brani sopstvene interese a ne kada je clan jedne zajednice. Intelekltualna saglasnost: bice mnogo bolje osigurana podjednakim vaspitanjem eoveka i zene, njihovim obrazovanjem rarrne uz rame do njihovog sjedinjavanja. Nedopustivi plod kapitalizma, devoj•kla iz Tenisonovog (Tennyson) ,In Memoriam", i njeno ,,Ne mogu da raz:umem, volim", pos•ta-Ce mit. Svako Ce vee nauciti da ne moze biti ljubavi .bez razumevanja. A ljubav i postovanje, kojih danas nema iii su izgubljeni zbog nedostataka i nesavrsenstva merkantilnog drustva, lako ce se ponovo pojaviti i takoreei nikada viSe nece nestati. Ugovor ~medu coveka i zene bice cisto privatne prirode, bez uplitanja predstavnika vJasti. :l:ena nece vise biti robinja coveka vee njemu ravna. Razvod viSe nece biti potreban. I bilo da smo u pravu iii ne smatrajuC.i monoga· miju kao najbolji bracni sistem za drustvo, mozemo biti sigurni da ce najbolji sistem biti od:.bran i to od strane zrelijih i plodnijih umova no sto su nasi. Takode moZemo biti sasvim sigumi da taj izbor neCe iCi u prilog braku-razmeni (sa njegovim V·idom :poligamije) iz naseg zalosnog doba. Posebno mozemo biti sigurni da ce isceznuti dva Velika zla Iwja uz ostalo doprinose razaranju odnosa izmedu ljudi i Zena. Ta zla su shvatanje da su eovek i zena razlicita .bica. Nece viSe bi-ti jednog zakona za Zene, a drugog za Cove'ka. Ako buduce drustvo, .po uzoru na danasnje evropsko drustvo, bude smatralo .pravom covekla da ima ljubavnice po istom osnovu kao i Zenu, onda moZemo bi~i sigurni da ce slicna sloboda biti d"ta zenama. Bice go&) Lutkina kuCa. cSn L �210 Dr JOVAN BORDBVIC tovo sa sramnom dvoJ.icnoscu, sa stalnom Ia.Zi zbog kojih je porodicni zivot ve6ine naslh engleskih domova jedno sistema>tsko licemerstvo. Ono &to slobodno i Tazumno miSijenje zajednice bude ocenilo kao najpravilnije sprovodiCe se otvoreno i javno. MuZ i Zena Ce mo6i da cine ono &to vrlo malo njih to vee sada maze: da se pogledaju jasno u oCi, u dubinu srca. Sto se nas tiCe, verujemo da Ce privrZenost Coveka Zeni biti naj~ bolje za oboje i da ce svako od njih na6i u srcu onog drugog ono Sto im je u oCima, svoju sopstvenu sliku''. Eleonora Marks (1855-1898) KAKO TREBA DA SE ORGANIZUJEMO') Na poslednjoj sednici Kongresa socijatlis1icke Internaci=ale u Briselu2) 400 delegata je prihvatilo sledeeu rezoJuciju: ,Podsticati socijalisticke pa~tije svih zemalja da u svojim programima jasno postave zahtev za jednakoSOu polova, a na prvom mestu da posebno za Zenu zahtevaju iS1a pmva na planu gradanskog i politickog prava". Ova rezolucija i ova jednodusnost postaju tim znacajnije kada se zna da je na prvoj sednici Kongresa potvrdeno da jedan Kongres socijrulis-tickih radnika nema niceg zajedniCkog sa burwaskim pokretom sifrazetkinja~ Kao sto je .po pitrunju rata Kongres podvukao - t) Ovaj i dva sledeCa Clanka {Eleonore Marks-, Laure LafaTg, Lujze Kaucki) daju podatke o polofaju i PJ:Oblemima fena proleterki u Engleskoj i Francuskoj devedesetih godina proUog veka. Svi ovi Cianci objavljeni su u .,BeCkim radniCkim novinama' , austrijskom socijal-demokratskorn listu, na Cijem su ureaivanju saradivali Lujza Kaucki, Laura Lafarg i Eleonora Marks-Eveling. Cianak ,Kako treba da se organizujemo?" objavljen _1e u bll"Oju od 3. do 5. februara 1892, a osta1a dva Clank:a, ,,Pozdrnv iz Francuske" i ,Pozdrav iz Engleske" u broju 1 od 1. januara 1892. Ova tri Clanka su posle drugog svetskog rata objavllena u delu ,Die Fmuen-Frage" (u zbirci ,Archiv-Drucke", izdanja V. S. A.). 1 ) U pitanju je Kongres Druge socilalistiCke Internacionale odrian u Briselu od 16. do 22. avgusta 1891. godine. Kongres je, izmedu ostalog, tra.Zio da se poddi zahtev za jednakost Una na gradanskom i politiiSlrom planu. �r 212 Dr JOVAN DORDEVIC T / razliku izmedu tradidonalne burzoaske lige koja vice ,,rnir, mir'' ali u kojoj nikakvog mira nema, i partije ekonomskog mira - socijalisticke partije - koja hoce da otkloni uzroke rata, sa istom jasnocom je Kongres u vezi sa zenskim pitanjem stavio naglasak na razlici izmedu partije ,sifraietkinja" koje ne priznaju klasnu borbu vee samo borbu polova .; svojim pripadniStvom vladajucoj klasi zahtevaju prava ·koja znace nepravdu za njihove sestre iz radnicke klase, - i prave partije zene, socija!listicke partije, koja temeljito razmatra elwnomske razloge sadasnje, za radnice nepovoljne situ- . acije i podstice ih da se bore rame uz rame sa ljudima iz< svoje klase protiv zajedni&og neprijatelja: !judi i zena iz kapitalistiCke klase. Briselska rezolucija je dosla kao potvrda principa, ali sta je sa njihovom primenom u praksi? Kako zene treba da steknu gradanska prava koja zahtevaju? Dokle god ne budemo hladnokrvno i prakticno razmatrali ono sto treba da se dogodi, niSta od onoga sto bi trebalo da postoji nece proizaci iz nasih teoretskih proklamacija. Nije dovoljno utvrditi cinjenicuda postoji klasna borba. Radnici treba da znaju i koje oruZje da upotrebe i kako, koje stavove da zauzmu i koje stecene prednosti da sacuvaju. Stoga radnici vee sada treba da nauce kada i gde organiwvmi strajkove i bojkote, kako se izboriti za zakone 0 zastiti rada i sta uciniti da vee postignuti zakoni ne ostanu mrtvo slovo na hartiji. ..-,!l sada, sta mi zene treba da uradimo? Nesta svakako moramo: organizovaCemo se ne .kao ,,Zene" vee kao proleterke; ne kao zenski takmaci nasih muzeva radnika vee kao nj ihove drugarice u borbi. Osnovno pitanje koje se ovde postavlja je sledece: kako treba da se organizujemo? cini mi se da bi sada trebalo da pocnemo da se organizujemo kao sin- I 1ENSKO PITANJI! 213 dikalci, koji koriste svoj savez kao sredstvo za postizanje krajnjeg cilja: oslobodenje nase klase. To nee<; biti Jak posao. U stvarnosti, radni uslovi zene su takv.I da je cesto ocajno tesko -ici napred. No, zadatak ce iz' dana u dan biti laksi i, ako zene a jos vise !judi budu sticali svest o snazi koja lezi u ujedinjenju svih radnika, on ce izgledati manje naporan. Austrijske radnice znaju da zene treba i mogn da se organizuju; one su to dokazale. Nai·me, one su ima le svoje predstavnice na Kongresu u Briselu, a njihov list je dokaz da su, uprkos svim teskocama, uspele da ucine prvi, naj.tezi korak u pravcu organizacije. Njihova hrabrost i pozrtvovanje bice pomoe svima nama. No, s druge strane, one bi takode morale znati sta njihove sestre po radu pokusavaju da ucine u drugim zemljama, na primer u Bngleskoj, koja je vise od ostalih zemlja ,sindikalna". Moze, medutim, biti od koristi saznanje sta Stl engJeske -radnice dosad uciniJe i Sta danas cine. Nameravam stoga da u nizu clanaka dam kratak pregled o nasim raznim savezima zena, njihovom osnivanju, statu.tima, broju Olanica. Na osnovu tih podMaka moei cemo ozvuci tri zakljucka: 1. Kad god se zene organizuju njihov se polozaj poboljsava (veea nadnica, lkraee ;radno vreme, bolji radni uslovi). 2. Za zene je, bar isto ·toli.ko kao i za !jude, od koristi da se organizuju i · da se njihova zarada smatra nadnicom za ostvareni rad, a ne neznatnim doprinosom .domacem budZetu. 3. Od osnovne je va>:nosti da, osim kod specijalizovanih profesija, a narocito kod nekvalifi, kovanih radnika, Ijudi i zene budu Clanovi jednog te istog sindikata, kao sto su clanovi jedne iste radnicke partije. 4 �h---· ZBNSKO PITANJB Lujza Kaucki (1860-1950) POZDRAV IZ ENGLESKE :Zivimo u doba Kongresa. Svet kao da se deli na dva deJa Nasi tk:ongresi jasno dokazuju koliko su nasi slidaSnji odnosi neodrZ1rvi i zabDinjawajuCi, a isrtina o tof situaciji toliko pada u oCi burioazije da cma orga· niziuje protiv·Jmngrese k"ko bi se odbranila od razor· nib posledica virusa zabninutosti. Na sednioi odrianoj u utorak 2. decembra pod predsednistvom G. Mundella, najznacajnije je hila svedocanstvo advok"ta G. Eduarda Shorth-a. On se pojavio u drustvu G·de Bevan, G-ee Morley i drugih zena .koje se interesuju za radne uslove kelnerica. On je izneo tvrdnju da se dobrim firmama mogu smatrati one u :kojima Zeme rade ,samo" .sto Casova nedeljno. U val\nij.im firmama, kao sto je Bertrans, one rade samo 70 casova. On je posebno naveo slucaj jedne mla.de zene koja .pocinje sa radom u 7,30 easova a za· vrsava pola sata posle ponoei, raounajuci tu i pauze ~d dvadeset minuta za dorucak, rucak i veceru. Zdrav· stveni uslo-vi su, is.kreno govoreCi, u veCini sluCajeva 11Zasni. Spava~e sobe su ne samo nezdrave vee i smrtonosne. Na jednoj .Zeljeznickoj stanici (nal\alost nepo· znatoj}, na primer, devojtk:e spavaju u prostoriji koja neverovatno lii;i na kanalizaciju, Sto se tice moralnog 215 vida tog pitanja, on je mogao da na zahtev naved~ imena tih jadnib devojaka Jwje su morale da bkaju izmedu otpul\tanja sa posla i potCinjavanja v:Iasniku iii njegovom zakupcu. Ne radi li se tu o svodnicima? Veliki broj devojaka se i!lade na ulici, druge pmpadaju u pijanstvu. Priblirni broj kelnerica u Engleskoj i Velsu dostize 80 000. Nadnica ~nasi najvise 10 silinga nedeljno sa hranom i smeStajem, ali sa .tom svotom kelnerica mora i da se pristojno odeva. Ona takode maze da bude otpustena na lieu mesta. Po mi&ljenju svedoka, savez kelnerica ne maze da bude naroeito uspesan. On je zahtevao da kreme potpadnu pod uredbu o radnom vremenu u kancelarijama i fabrikama, kao i da se naimenuju inspektor·ke. Tek bi .tada bilo moguce saznati celu istinu. Tek bi tada hila moguce potpuno i uspesno .spreciti stetne posledice dugog stajanja na nogama i otravnog uticaja alkohola. Cinjenice govore i ne moZemo prebaciti svedoku da pripada loSim i nemoralnim socijalistima, tim ~az­ bijacima porodica. G. Scott nije ni crven ni ruzicast. Medu · ostalim svedoeanstvima n8!.lazi se i svedocanstvo dr Tathoms·a, sluzbenika zdrav&tvene sluzbe Mancestera, koji je pruvio statisticki dokaz o prosec· noj stopi smrtnosti dece - 126 smrtna s!ucaja na 1000 rodenja, dok je u industrijskim cen1rima ta stopa jos veca - u Blackburn-u 220, Salford-u 283, Mancesteru 178 i Old-Ham-u 171. Twko visoku stopu smrtno&ti .ctece on pripisuje Cinjenici da se mlade ma}ke isuviSe rano posle porodaj a vracaju u fabdku ci mora ju da poveravaju svoju decu tudoj brizi. U za.kljucku, evo nekoliko brojki ke>je su navele radnice najrazlicitijih struka. G-ca Meers je predsta'l'ljala ,.Upholstresses Society" iz Londona (izrada namestaja i tapeta). Ona je ob1 �216 Dr JOVAN DORDEVIC jasnila da proseena nadnica jedne radnice dostize IS silinga nedeljno i da se, uprlros zakona o fabri.kama, radi prekovremeno. J edino strah od otpus.tanja sprecava zene da u Savezu budu brojnije no sada. G-da Hids, generalni sekretar Saveza zena proizvodaea uiarije, objasnila je da industrija uiadi zaposljava ukup· no 1500 devojaka, od kojih su samo 280 clanice Sa· veza. Ostale se boje da bi svojim uclanjivanjem izgu· bile posao. U vecini slucajeva je ·taj strah opravdan. Jedan industrijalac je objasnlo da bi radije zatvorio preduzeee no sto bi dozvolio svojim radnicama da se uclane u Savez. Na papiru, radno vreme je 56 casova. U styari, radno vreme je du.Ze, a na dnevnom redu je njegoyo produienje. Nedeljna nadnica se krece od 7,6 do 10,6 silinga. Radni us[ovi su losi, vazduh je doslov· no pun praSine, a .zdravstveni uslovi su u veCini slu· cajeva nezadovoljavajuci. Jedino najstariji radnici pam· te da su jednom videli inspektora rada. G<ta James, sekretar Saveza Zena zaposlenih u is· tocno-Jondonskim preduzeCima za izradu bombona, biskv1ta i suvog voCa, otpuStena zbog Olanstva u Savezu, i>:nela je zanimljive pojedinosti. 2-3000 devojaka zaposleno je u toj proizvodnji u istoenom delu Londona. Samo ih je 500 uclanjeno u Savez. I ovde je strah od otpustanja glavni razlog koji sprecava zene da se uclane. Niske nadnice, ogromne kazne, ·Otpustanja bez otkaznog roka, to su radosti koje se <pruiaju jadnim ~ojkama. Zdravstveni uslovi su strasni i uglavnom izazivaju tifus. G-da James nikad nije videla inspektora rada. To pakazuje koliko je nedovoljan broj inspektora u odnosu na broj fabrika gde treba vrsiti inspekciju. G. Laokemann, Jondonski inspektor rada, priznat je kao jedan oct najboljih i najsavesnijih inspektora. ZENSKO PITANJE 217 Naravno, bilo je jos mnogo svedoeanstava industri· j"Jaca i njihovih pomoenika. Posle tih svedoeans.tava sam, ·kao potpuno nepristrasan posm<>trac, nesposobna da shvatim kwko eovek moze imati nesto protiv da do smrti radi u tim .,rajskim" fabrikama. Jednodusni glas koji je zahtevao inspektorke fabrika bice, nadam se, uzet u obzir. Do sada je engleaka vlada, uvek •kada je to iSla u prilog njenih interesa, znala da zadovolji opravdane zahteve radnika. �:tENSKO PITANJB Laura Lafarg (1845-1891) POZDRAV IZ FRANCUSKE Sa zadovoljstvom pozdravljam vest da su zene austrijskih raclnika stekle mogucnost da karu svoju rei; svakih petnaest dana. I veliko hvala drugovima za n]ihoou volju da pomognu zenama u .toon teskom poslu, u pripremama za borbu i u oorbi protiv onih koji ne dozvoljavaju da se neko protiv njih bori. Priznajem, naime, da ne shvatam potrebu da se, pored novina za ljude, osnivaju i novine za Zene. Ukoliko se uzimaju ru obzir, Zene se -danas smatraju obitnom robom iii proizvoaacima viSka vrednosti. Radnici su u istom poloiaju. Kada ·kapitalizam, - .koji uikida svaku ;razliku po rasi, godinarrna starosti i polu i izjednaca;ya sve, !jude_ i zene, mlade i stare, slabe i jake, - kad taj kapitaliza.m, dakle, ne pravi nikakvu raziiku izmedu polova u svojoj borbi protiv raclnika, zasto bi onda radnici Cinili ·drugacije u svojoj borbi protiv kapitala? Radi li se o eksploataciji, onda je prinuda ista, a ugnjetavanje robova najamnog odnosa postoji za oba pola. Ne taka davno su ovde, u maju ooe godine, vojnici i zandacrmi u Fourmies-u') bez milosti ubili devojku 1 ) l! Fo~es-u, P."adu l'!a severu Francuske, jedan je vojnik pucao na uCesnike manifestaCIJe, maJa 1&91. Oni su se pobunili protiv hapSenja 219 sa kitom cveca u ruci i mladica 1koji je bio sa njom. A kada su ver.sajci pobili branioce Komune, jesu li makar za trenutak zastali da se zapitaju da li proli· vena krv teee iz vena zene illi coveka. A to je, medutim, samo detalj. Najvaznije pita" nje jeste organizacija zena za borbu, njihova ucesce u boju, i da zene, koje su taiko dugo samo patile, najzad poenu da ·se brane, da deluju, nije vazno kada, kako i1i gde; Zahtevajuci da se bore rame uz ra.me sa ljudima, zene samo traie da radnici shvate svoje sopstvene klas· ne interese. Jer, ako zene ostanu po strani borbe protiv kapita· !a, onda se !judi bore takoreci samo jednom Tukom, recimo desnom umeStto obema. Leva ruka, iak:o oslabljena i paralizovana dugom neakti'Vnoscu, a1eophodna je u borbi, jer je ona ta koja bodri ·srce boraca dok desna napada nepr.ijatelja. U borbi je stlt isto toliko oct koristi kao i mac. U Franouskoj, ako ne i drugde, jos ima medu socijalistima onih koji tvrde da je mesto zene u .kuCi. Ta osuda zenskog pola na dozivotan prisilan -rad u >kuCi, na ulogu d'ange du foyer,2) i to kada je ikapitalizam vee odavno zapoceo razaranje tog ognjiSta i .kada socijalizam tezi da to ugaseno 0ga1j-iste zameni neCim vecim i boljim, - predstavlja vrhunac besmislenosti. I sto pre zene, koje su protiv svoje volje osudene na tu ulogu andela, budu izasle iz 1og odavno uvelog raja, tim ce bolje b1ti za njih i za njihove jadne mu· zeve. Jer, ako poblize pogledamo, ti andeli su najcesce nekih roanifestanata pred zgradom op§tine. Na man:Ifestante je bez upozorenja otvorena vatra: biio je 30 ranjenih i 10 mrtvih, medu kojima Zene i deca. ~) Na francuskom u tekstu, Sto zn~Ci :oaodela ognjBta«, �T 220 it li ,, 1\ 11 '1:I i[l ii! II ,!, .II "I II', II !' 1.11 ! ~II ~I ir; 1'.'1 ~~ . di i.l [l\1 I hi i Dr .tOVAN OORf>BVI~ nepopravljive guje, rana i trepet svojih m11Zeva, dece i sebe samih; veliki broj izabranica su potpuno nesposobne da izvrse nametnute im zadatke. Nije priroda, koju !judi <ako cesto navode kao izgovor za ugnjetavanje zena, vee je upravo prevlast lroju su !judi stekli nad zenama - koje su nekada bile ra'llnopravne sa muskarcima- ta koja je baci!a zenski pol U ropstvo i ·lO to!iko vee dugo da vecina zena, zbog tog naslednog ropstva, ne samo da nl" oseea viSe svoje lance, vee ne moze vise ni da ih izbegne. Sve je to u tolilroj meri da nas mnoga nasa braca, kojima nedostaje brabrosti i koji nas pritiskuju svojom ljubaznom brigom, .pitaju sa senkom razuma: jesu Ii iene sposobne da misle, sposobne da deluju? Ne, mislim da i !judi treba da se bace u vodu da bi nauci!i da p!ivaju. Briselski Kongres je zahtevao jednaka prava za muskarce i za zene, a mi ne tral:imo nista vise od toga. Kada bi se organizovala trka s tim da pos!ednji budu prok!eti, to svakako ne bi uvek bile zene. Jedina potreba radnika s·vih zemailja jeste da se organizuju i ujedine. Budimo za !jude primer so!idarnosti i jedinstva. Oni su nekada mnogo bili nauoHi od zena, koje su im pokazale sa •k&kvom cvrstinom i so!idarnoscu socij alisticke zene svih zemalja mogu da .se akupe. - PRILOZI j �l J . PRVA DEKLARACIJA 0 PRAVIMA :lENA DONETA 1848. GODINE U SENEKA FOLSU UZ·DEKLARACIJU 0 PRAVIMA t.BNA OD 1848. Najpoznatije i prve opste deklaracije o ljudskim i gradanskim pravima su nacelno podrazumevale zene pod pojmom »Slobode i prava coveka i gral1anina«. To je ocigledno u Deklaraciji prava coveka i gral1anina Francuske revolucije od 1789, a jos vise u Deklaraciji o nezavisnosti kojom je pocela americka revolucija od 1776. U ovoj drugoj deklaraciji nalaze se sledeea tvr11enja? »Smatramo ove istine da su same po sebi oCigledne: svi ljudi su stvoreni jednaki; ani su nosioci odredenih neotut!ivih prava«. Kao takva prava se iz.riCito podra- - zumevaju: slaboda ljudske licnosti i njihova jednakost. Medutim, odmah je bilo ocigledno da su zene bile otu/1ene Od OVih »OCiglednih istina«. U praksi je postalo sve aciglednije da one nemaju i, da im drustvo ne priznaje, ta prava. U nizu razvijenih zemalja tada5njeg sveta, a pre svega u onim u kojima su donoSene deklaraci- je 0 ljudskim pravima, zene su postajale sve svesnije u odnosu na ovo stvarno stanje nejednakosti �2ENSKO PITANJE 224 Dr JOVAN DORDEVI~ ta«, 225 (na kojima su neizbezno preovladivali muskar- i potCinjenosti, Cak i u odnosu i na same zakone, ci) da obezbede »pravocc da prisustvuju, a naroCi· i tu su svest u pocetku izrazavale kako u literaturi koju su pisale (Sto ne znaci da nisu imale i podrsku prosveeenih i naprednih muskaraca tog vreme- ovakvim prilikama je ocenjivano kao »nepoZeljno<<, na), taka i u demonstracijama, manifestima, or· ganizovanim grupama i u prvim »Zenskim« poli· l I I i I : 11 ~ II!i i.' it !' I' i,,l tickim pokretima. Kraj XVIII i prva polovina XIX veka su karakteristicni po ovim manifestacijama i pokretima (iako se to cesto zaboravlja u udzbenicima iz istorije i politike). Odjeci deklaracija o ljudskim i gradanskim pravima ispunjavaju ovaj istorijski period, i to narocito zbog reakcije nezadovoljnih, odnosno potcinjenih i ugnjetavanih drustvenih grupa. Pored siromasnih slojeva i robova (Crnaca), tu su spadale i zene. Nezadovoljne opstim deklaracijama o ljudskim pravima, one su pocele da pripremaju svoje deklaracije koje ce same doneti i u kojima 6e izraziti slobode i prava kojih su bile lisene. Prva od tih deklaracija je doneta 20. jula 1848. godine u jednom manjem gradu drzave Njujork (Seneca Falls); u stilu i jeziku tog vremena, ona je nazvana »Deklaracija o osecanjima« i dopunjena je, kao predznak koncepta docnijih deklaracija o pravima, nizom rezolucija, odnosno energiCnih stavo· va o pravcu akcije za ostvarivanje novih principa. Prvi oblici aktivizacije zena za osvajanje ljudskih i gradanskih prava u SAD nalazili su se u opstem drustvenom pokretu za ukidanje ropstva. Mellutim, ameriCke Zene nisu uspele da se u okviru ovih pokreta cuje njihov kolektivni glas. Pre donosenja »Deklaracije o osecanjima« one su jedva uspevale na sastancima »abolicionistickog pokre- to da uzmu rec u diskusiji. Njihova prisustvo u Ovakvo stanje je ne samo ogorcilo aktivne i osecajne zene tog vremena, vee je dovelo i do odluke da se sazove jedan cisto zenski kongres (konvencija) na kame bi se pretresla i donela deklaracija posve6ena iskljuCivo pravima Zene. Ali, ni to nije bilo lako, jer su, uoci dana zakazivanja ovog kongresa, »nezadovoljni« muSkarci zatvorili vrata i pro- zore na zgradi u kojoj je zakazano odrzavanje kongresa. Pravo svojine na zgradi je odricano Zenama. Nekomptomisne i energiCne, okupljene Zene su razlupale prozore i provalile vrata na zgradi »muske svojine«, tako da su masovno uSle u zgradu i odrzale svoj kongres na kome je doneta prva deklaracija u istoriji 0 slobodama i pravima zena. Istorija ovog dogadaja pokazuje ave cinjenice od interesa za oslobodilacki pokret zena i za proucavanje zenskog pitanja uopste: a) oslobodilacki pokret zena je uslovljen i omogucen postojanjem pokreta i akcija za opste oslobodenje, odnosno za ukidanjem ugnjetavanja znaCajnih grupa, a naroCito ve6ine; b) osvajanje novih ljudskih prava je prvenstveno ne samo »stvar« ve6 i akt onih koji ne podnose stanje nejednakosti Cija su Z.rtva, ito se ostvaruje, ako nema drugih izlaza, '>razbijanjem vrata i prozora«, odnosno i revolucionarnim putem; c) >>Zensko pitanje« se nikad nije svodilo na:~ biraCka prava, pa ni samo na politiCku jednakost; samo »burZoaski uslov« deli ga na >>sifraZetsku« i �226 Dr JOVAN OORDEVI~ oslobodilacku fazu i politicke revandikacije zena odvaja od drustvenih, totalnih. Ova deklaracija je, skoro u svemu, ukljucujuCi i strukturu i jezik, imitacija »Deklaracija o ne- zavisnosti« od 1776, kojom je progla5ena nezavisnost bivsih engleskih kolonija u Severnoj Americi. Kralj Dorile III iz ave Deklaracije je zamenjen »MuSkarcem« u Deklaraciji o pravima Zena. To ~ je posledica cinjenice da je ideja vladajucih i vladajuci govor pola a ne kakvog zenskog minetizma (koji je inace jednak za oba pola).l) Tekst ave deklaracije je objavljen u prvom tomu »Istorije borbe za pravo glasa zena« (History od Woman Suffrage u SAD, objavljena je u sest tomava i predstavlja najpotpuniju istoriju politic. kog pokreta zena do savremenog doba; sa tog teksta je prevedena na nas jezik). ,U jednorri trenutku istorije pokazala se neophodnost da 1edan veliki deo ljuds·ke porodice zauzme drugacije poziclje od onih koje je do tada lmao ito pozioije koje su mu priToda i Tvorac namen>li i da, imajuci duzno postovanje prema ljudskom rodu, otkrije uzroke koje su do toga doveli. Mi smatramo da su sledeee istine oeigledne: da su svd !judi i zene stvoreni jednaki; da im 1e Tvorac poda.-io neka neotudiva prava; da su ta prava zivot, sloboda i temja ka sreei; da postoje v<ladajuce institucije koje omogucuju da se ta prava ostvaruju i koje su za to dobile dobrovoljni pristanak onilr kojima vladaju. Kal) I>Sva:ko podraZava..: (Aragon). :!Jo!nsti'kt imitkanja i odsustvo hrab· rosti vladaja droStvom kao u gomili«. :2:ENSKO PITANJE 227 d~ god, na ~ilo k_oji n~?in, vlast ne odgovori tim ciljevl!Ila p~avo Je onih koJr pate da se od nje odvoje i da zahtevaju novu vladu, koja bi se zasnivala na navedenim neotudivim pravima i koja bi svoju vlast organizoval~ .tako da ': najvecoj _mogucoj meri obezbedi sigurnost 1 sreeu. Istma, obaznvost nam govori da vlada koja d~g? postoji ne t~eba da se menja zbog sitnih i bezlll!l~aJnilr. r~oga, a 1skustvo nam pokazuje da je !judskr rod c:sce spreman da pati, dok 2llo gospodari, nego da se bon za svoja prava time sto bi unistio ono na sta se. n~~:vikao. Ali, kad se zloupotrebe i nasilniStvo nagomilaJU 1 dovedu do apsolutnog despotlzma, neminovno je da se t"!<ya vla.da ~baci i da se uspostavi nova koja ce obezbedrtr ono sto Je neophodno- sigurnost i srecu. Tako su zene strpljivo patile i .trpele nepravdu i sada su sh':'~J:!le da m?raju da se bore i da zahtevaju status ko]I nn po pnrodi pripada. . ~stori)a _ljudskog roda je istorija nepre&tanilr nep•ravdr ~ ~~s>~n:s:va ~uskaraca nad zenama koji su za svoj n~JVISI cliJ n:n~h ·uspostav1jenje apsolutne tiranije. Da biSID? to dokaza!e iz!ozicemo clnjenice pravednom ,i nepnstrasnom sudu sveta. On joj nikada nije dozvolio da koristi svoja neotudiva gradans<ka prava. On je naterao da se podredi zakonima u cijem stvaranju ona nlje imala pravo glasa. ?~ joj je o~~eo ~k i ona prava koja imaju najbed' niJI 1 naJneukiJI muskarci - domaCi i stranci . Lisava~uc_i je osnovno_~ gradan_skog prava- izbornog prava, on JU Je onemoguc10 na svtm ostalim planovima. On je ucinio da ona, ukoliko je udata, u ocima Za' kona bude mrtva. On 'joj je oduzeo sva prava na imovinu i sve moguc' nosti zarade. .. �ii I'~ I n II II 228 Dr JOVAN OORBEVIt . On Ju je u moralnom pogledu uCinio neodgovornim bicem, sposobnim za kriminal koji ostaje nekaZr1jen samo ukoliko je pocinjen uz prisustvo njenog supruga. Po braenom ugovoru ona je duma da se pakorava suprugu koji u svemu postaje njen gospodar a !Zalkon mu daje pravo da joj oduzme svaku •slobodu i da je za nepokoravanje isiba. On je taJko oblikovao zakon o razvodu da <azlozi za razvod, briga oko dece, materijalna be2lbednost i sve os· talo ide u njegovu korist i to samo zato S<to se poziva na laznu rpreopostavku 0 superiornosti muskarca, oime automatski dobija apsolutno sva prava. On se nije zadovoljio da lisi samo udatu zenu svih praVa, vee je ri imovinu neudate Zene oporezivao tako da oria moze da postoji samo ukoliko ddava moze da iz toga izvuCe neku kodst. On je monopolisao sva moguea zaposlenja ·i njoj ostavio ona koja pruiaju najbedniju zaradu. On joj zatvara sve puteve •ka bogatstvu i ugledu, a istovremeno kad je on u pitanju to smatra najdragocenljim. Kao ucitelj teologije, medicine i prava ona nije poznata. On je za nju zatvorio sve skole i ona nema nacina da se obrazuje. On joj i u crkvi i u ddavi daje podredene uloge, a pozivajuCi se na Apostolski autoritet, onemoguCio joj je bilo kakvo ucesce u javnim posloviana i poslovima crkve. On .je !S•tvorio laZna javna oseCanja Hme Sto je stvorio -.mlicita moralna nacela za zene i muskarce, tako da je anoralna delinkvenoija zene osudena na progon iz drustva dok je za istu stvar muskarac opravdan. On je na sebe preuzeo i ulogu samog J ehove, tvrded da ima pravo da u njeno ime odlucuje, iako to pravo pripada samo njenoj savesti i njenom bogu. 2ENSKO PITANJE 229 On je uspeo da, u svakom mogucem sinislu, uniSti veru u njene sposobnosti, da uniSti njeno samopostovanje i da je natera da dragovoljno prihvati zavisnost i poni.Zav.anje. S obzkom da je jedna polovina stanovniStva ove zemlje lisena svih prava, da je ·sodjalno i religiozno degradirana i, s obzirom da su Zene sas:vim svesne da su ponizene, pritisnute i prevarom obe51pravljene, zahtevamo da im se odmah povrate sva prava koja im pripadaju kao mvnopravnim gradanima SAD. P,re nego sto se ~atimo ovog ozbil jnog zadatka upozoravamo da Cemo .neminovno nailazHi na nerazumeva~ nje, potcenjivanje i ismejavanje; ·medutim .moramo upotrebiti sve moguce naCine ,; sredstva koja su u nasoj moci da blsmo oope!e. Mi cemo ak·tivirati !jude, deliti brosure, pisati peticije Dr:Zavi2) i Nacionalnom zakonodavstvu,s) nastojeCi da za sebe pridobijemo i stampu i propovedaonicu. Nadamo se da ce ovu Deklaraciju pratiti Cita"a seri:ja deklaracija koje ce obuhvatiti sve krajeve nase zemlje.•) Rezolucije - odluke: Zlatnim pravilom prirode smatra se ,.da je Covekov cilj da traZi istinsku sreCu". Blekson u svojim Komentarima zapaza da je ovo veliko pravilo 1\rirode u skladu sa ljudskim radom i potice od Boga, te 'je svakako znacajnije i vainije od bilo kog drugog. Ono vaii u svim t) U danaSnjem znaCenju: Predsedni,Jru SAD i1i VIadi. U danaSnjem znaCenju: Kongresu. To se i desilo i vee u toku iste, 1848. godine, mnoge drlave SAD donele su svoje deklaracije o Zenskim pravima. 3) 4) �230 Dr JOVAN l>ORDEVI~ zemljama sveta i u svim "l'rememm:a; ni jedan ljudski zakon ikoji se ovome suprotstavlja nema niikakvu vrednost nHi pravo na postojanje; ukoliko pojeilini zakon ima neku vrednost, snagu, znaeaj i autori<et, mora poticati od ovog prvobitnog, zato: odlucujemo da svi zakoni, koji se na bilo koji nacin suprotstav,]jaju osnovnoj sre6i zene, ,stoje nasuprot zlatnom pravilu prirode koje ,mora da se postuje doslednije nego bilo sta drugo"; odlucujemo da svi zakoni kojima se onemogucuje da zena zauzme svoju ulogu u druS<vu onako kako joj savest~nalaze, i oni kojima se potvrduje da je rena inferiorilija od muskarca nemaju nikaikvu moe i autoritet; odlucujemo da su zene i muskarci jednaki, a to je hteo sam Tvorac; te u ime dobrobiti coveeanstva zahtevamo da se ona tako i shvati; odlucujemo da zene ove zemlje treba da istupe protiv degmdacije, da ne smeju da se zadovolje postoje6im stanjem i da u svom neznanju poveruju u laZ da one imaju nekakva prava; odlucujemo da se vdine, finoea i pristojnost koje se zahtevaju od zene zahtevaju i od muskarca i da se skrnavljenje tih principa podjednako kafnjava; odlucujemo da nedolicne i neprihvatljive primedbe koje se upucuju zeni u slucaju kada se ona mesa u "]!!1ni zivot, potiou od istih onih kojima se njeno prisustvo na koncertima ili u cirkusu, veoma dopada; odlucujemo da je zena suvise dugo bila zadovoljna ogranicenjima koja su kvarila obicaje i Wlrtala sama nacela Blblije, te da je krajnje vreme da se ona pokrene iz mrtvila i dobije ono sto joj je Tvorac dodelio; ZENSKO PITANJE 231 ocllucujemo da jednakost ljudskih prava neizbezno proizilazi iz cinjenice da je citav ljudski rod istovetan u svojim sposobnostima i odgovorima; odlueujemo, najzad, da •time sto joj ,je Tvorac poda. rio iste sposobnosti i istu svest o odgovornosti, Zena ima pravo da se bori za svaku pravednu stvar pravednim sredstvima i da bhlo ,kakav obicaj iii vlast koji se tome suprotstavljaju, svejedno da li su savremeni iii optereceni starim, treba da se smatraju ociglednom neistinom i pravim razlogom za objavu rata muskom rodu." �''· ' !.;,} I II II '' i PORUKA JOSIPA BROZA TITA SVETSKOJ KONFERENCIJI MEDUNARODNE GODINE :lENA .,Velika mi je east i 'licno zadovoljstvo da pozdravim ucesnike Svjetske lkonferencije Medunarodoe godine ~ena. Dozvolite mi da i ovom prilikom posebno pozdravim C~?.jenicu Sto je inicijativa za sazhranje ave Konferenc!Je potekla od OUN i sto se ona oddava u prijateljskom Me'ksiku, miToljubivoj, nesvrstanoj zemlji, ~oja je veC viSe purta, na razliCite naCine, dokazala svoJU spremnost za resavanje svjetskih problema rputem siroke medunarodne saradnje i ·sporazumijevanja. U ime SFRJ i u svoje Jicno ime zelilm pun uspjeh mdu Konferencije. Smatram da je veoma va'"no sto se problemu poloiaja iene posvecuje u ovom momentu posebna painja u svjetskoj zajednici i u svjetskoj organizaciji. Gledam 1 u tome porast uloge OUN i izraz jacanja snaga mira i progresa u svijetu i uspjeha borbe koju vode za .....o;;jesavanje gorudh problema medunarodnih odnosa, posebno ekonomskih, da bi eovjecanstvo, svaka zemlja i Covjek - pojedinac, joS snainije zakoratCili u svijet mira, slobode, ravnopravnosti naroda i socijalne pravde . Duboko sam uvjeren da su drustvena uloga i poloiaj zene veoma indikativni za opci i!"azvoj svakog drustva i da svaka akcija, usmjerena ka rjesavanju problema posv~ I I.I I II .. I II II ! ·.I I I f li i L ''I .I . I it i i ! ZENSKO PITANJE 233 loiaja zene znaCi doprinos opcem procvatu citavog drustva, a preko toga i napretku citave svjetske zajednice, i obrnuto. Bo~ba za drustveni prowes, za prava eovjeka - Cij.i je dio ravnopraf\111ost Zene - ·SU nerazdvojnL Duboka svijest nasih naroda o ovoj oinjenici izrazila se u oslobodilackoj borbi protiv fasistiCkog okupatora koja je ujedno bila borba za nove drustvene odnose u Jugoslaviji, a i sire u •svijetu kao dio borbe, - u II svjetskom ratu i cijelom poslijeratnom rperiodu protiv korjena iz kojih je ni.kao fasizam, a koji i danas oilizavaju i radaju razne oblike potcinjavanja naroda i ugnjetavanja Covjeka, a time i diskriminacije .Zena~ Ucestvujud masovno i a:kotivno u nasoj oslobodilaCkoj borbi, iena Jugoslavije je sebi izborila pravo da i u vrijeme mira bude jedan od odluoujucih faktora za stvaranje i razvijanje rrwvih socijalistickih samoupravnih od:'osa u. d~stvu, koji ukljucuju ravnopravan polozaj zene. T>me Je ona postala akter stvaranja drustveno·ekonomskih pretpostavki koje su omoguci!e da danas kao gr~ulanin, radnik i upraJVljaC ravnopravno uCes•tvuje u sv1m sferama di!"ustvenog, politiCkog i ekonomskog iivota u zemlji, ,kao i u borbi koju u svijetu vodi socijalistiCka, ne.Svrstana Jugoslavija za ~mir, zasnovan na ravnopravnosti svih naroda i n}ihovom pravu da sami odlucuju o svojoj sudbini." �:tENSKO PITANJE MEDUNARODNA DEKLARACIJA 0 RAVNOPRAVNOSTI ZENA I NJIHOVOM DOPRINOSU RAZVOJU I MIRU OD 1975. · • Ova Deklaracija je akt Svetske konferencije Mel1unarodne godine zena, odrf.ane u Meksiku od 19. juna do 2. jula 1975. godine. ,Svesna da su problemi zena, koje erne polovinu svetskog stanovrustva, problemi drustva u celini i da promene sadasnjeg ekonomskog, politickog i drustvenog polozaja zena moraju postati integralni deo napora za transformaciju struktura i stavova koji ometaju istinsko zadovoljavanje njihovih potreba, Uvil1ajuci da medunarodna saradnja zasnovana na princlpirna Povelje Ujedinjenih nacija treba dalje da se razvija i ucvrscuje u cilju nalazenja resenja svetskih problema i izgradnje medunarodne zajednice zasnovane n-vnopravnosti i pravdi, Podsecajuci da su potpisivanjem Povelje narodi Ujedinjenih nacija preuzeli specificne obaveze: ,da buduce generacije spasu od strahota rata ... da ·reafirmisu veru u osnovna ~judska prava, u dostojanstvo i vrednost ljudske lienosti, u jednaka prava muskaraca i zena i 235 nacija vellkih i malih i da unaprede socijalni progres i bolji zivotni standard u siroj slobodi", Imajuci u vidu da su od osnivanja Ujedinjenih nacija usvojeni veoma znaeajni instrumenti medu kojima su sledeci najbitniji: Univerzalna deklaracija o Jjudskim pravima, Deklaxacija o davanju nezavisnosti kolonijalnim zemljama i narodima i Del<laracija i Akcioni program za uspostavljanje novog medunarodnog ekonomskog poretka ~asnovani na Povelji o ekonomskim pravima i du:Znostima ddava, da je Deklaracija Ujedinjenih nacija o ukidanju diskriminacije u odnosu na zene usvojila stav da je udi,skdminacija u odnosu na Zene nespojiva sa ljudskim dostojanstvom i blagostanjem porodice i druStva, da spreCava uCeSCe Zena - na ravno- pmvnoj osnov·i sa muskaroima - u politickom, drustvenom, ekonomskom i ku1turnom zivotu svojih zemalja i da je rprepreka potpunom razvoju zenine lienosti radi sluZenja njihovim zemljama i CoveCanstvu", Podsecajuci da je Generalna skupstina proklamovala 1975. Medunarodnom godinom zena i da bi Godina trebalo da bude posvecena tnten,iv.\ranoj akciji s ciljem da se: unapredi <ravnopravnost ·izmedu muskaraca i zena; obezbedi integraci.ia Zena u ukupne napore razvoja; poveCa doprinos Zena u uCvrSCenju 1svetskog mira, Podsecaju6i, dalje, da je Ekonomsko-socijalni savet svojom rezolucijom 1849 (LVI) usvojio Program Medunarodne godine zena i .da je Generalna skupstina SVO· jom rezolucijom 3275 (XXIX) pozvala na potpunu primenu Programa, I majuci u vidu ulogu koju su zene odigrale u istoriji CoveCanstva, posebno u borbi za nacionalno oslobodenje, ucvrscenje svetskog mira i uklanjanju imperij:a- �2ENSKO PITANJE I r 236 teva podelu odgovornosti .izmedu Zena, muSkaraca i druStva u celini, lizma, okolonijalizma, neokolonijalizma, strane okupacije, cionizma, strane dominacije, rasizma i a p a r the j d a, Naglasavajuci da ce vece i ravnopravno ucesce zena u .odluCivanju na svim nivoima odluCujuCe uticarti na br.Ze ostvarivanje crazvoja i oCuvanje mira, I. 1\ II d " i ]i II li IIi! H " i1 ii :: i' li f1 !; ii i! i! 237 Dr JOVAN OORDEVIC Nagla$avajuci, takode, da zene i muskarci svih zemalja treba da imaju jednaka prava i obaveze i da je zadat"k svih drl':ava da stvore potrebne uslove za sticanje i koriscenje tih prava, Priznajuci da zene celog sveta, bez obzira na razlike koje izmeilu njih postoje, dele tesko iskustvo sto lmaju il,i su imale ner.avnopravan tretman, i da Ce parastom- !\Vesti Zena o tom fenomenu one postati prirodni saveznici borbe protiv svih oblika ugnjetavanja koji se vrse pod kolonijalizmom, neokolonijalizmom, cionizmom, rasnom diskriminacijom i a p art he j d om, predstavljajuci na taj nacin ogroman revolucionarni potencijal ekonomskih i socijalnih promena u danasnjem svetu, PriznajuCi da promene u socijalnoj i ekonomskoj strukturi druStva - iako predstavljaju nul':ne pretposta'"ke - ne mogu same po sebi obezbediti trenutno unapred:enje polozaja jedne grupe koja je dugo bila zapostavljena i da je, stoga, neophodno hitno razmotriti potpuno, neodloZno i rano ukljuCivanje Zena u nacionalni i medunarodni Zivot, ~ NaglaSavaju6i da nerazvijenost Zenama nameCe dvO'struki teret eksploatacije koju treba hitno ukinuti i da je potpuna primena nacionalne politike u ovom dLju ozbiljno oteZana postQjeClm nepravednim sistemom mectunarodnih ekonomskih odnosa, Svesna da funkcija materinstva ne sme biti razlog nejednakosti i dt>kriminacije .; .da podizanje deteta zab- .l Priznajuci, takocte, hitnost unaprectenja polozaja zena i nalazenja efikasnijih metoda i strategija koje ce im obe~bediti jednake mogucnosti kao i mu&karcima da aktivno ucestvuju u razvoju svoje zemlje .i daju svoj doprinos 1postizanju svetskog mira, Uverena da zene moraju odigrati znacajnu ulogu u unaprectenju, postizanju i ocuvanju mectunarodnog mira i da je nul':no :podsticati njihove napore za mir putem potpunog ucesca u ;n;acionalnim i medunarodnim organizaoijama koje u tom cilju postoje, SmatrajuCi da je nuino unaprediti nacionalnu, regionalnu ii mectunarodnu akciju - ciji znacajan doprinos treba da hude Svetski plan akcije usvojen na Svetskoj konferenciji Medunarodne .godine zena - u cilju postizanja ravnopravnosti, razvoja i mi.ra, Odlucuje da se proklamuju sledeCi principi: 1. Ravnopravnost -izmedu muSkaraca i Zena zn:ac1 mvnopravnost u njihovom do&tojanstvu i vrednosti kao ljudskih bica, kao i •ravnopra¥nost u pravima, mogucnoS>Hma i odgovornostima; 2. Sve prepreke koje -stoje na :putu koriscenja jednrukih prava zena i muskaraca moraju biti otklonjene kako bi se obezbedila potpuna integracija zena u nacionalni razvaj i njihova uCeSCe u obezbedivanju -i oCuva· nju medunarodnog mira; 3. Drzava je odgovoma za stvaranje potrebnih sluzbi kako bi zene mogle b\ti inte.grisane u drustvo dok -njihova deca u.Zivaju odgovarajuCu zaStitu; 4. Nacionalne nevladine organizacije treba da doprinose unapredenju drustvenog polozaja zena putem po- �238 / il 'I II I II \! II\i II Dr JOVAN OORBEVIC moci zenama da koriste svoje mogucnosti, sirenja obrazovanja i illformisanja o pravima Zena, i kroz saTadnju sa svojim vladama; 5. zene d muskarci imaju jednaka prava i odgovornosti u porodici i u dru§tvu. Ravnopravnost izmeitu muskaraca i zena treba da bude zagarantovana u porodici koja je osnovna zajednica drustva i u kojoj se neguju humarni odnosi. MuSkarci treba da aktivnije, kreativnije i odgovornije ucestvuju u zivotu porodice u cilju njenog zdravog razvoja, sto bi omogucilo da zene budu intenzivnije ukljucene u aktivnooti svaje zajednice i posti«anje efikasnijeg usklaitivanja porodicnih i rad.Bih obaveza oba roditelja; 6 . .Zene, kao i muSkarci, moraju i;mati moguCnosti za maksimalni razvoj svojih intelektualnih potencijala. Stoga bi nacionalna politika i programi mora!Lzenama obezbediti potpunu i ravnopravnu dostupnost obrazovanju i s(truCnom osposobljavanju na svim nivoima, uz istovremeno obezbeitivanje da ti prog·rami i politika svesno or-ijentiSu Zene na nova zanimanja i nove uloge u skladu sa njihovom potrebom za licnim ispoljavanjem i sa potrebama nacionalnog razvoja; 7. SnaZi!lo se reafirmisu prava zena na rad, na jednruku platu za rad iste vrednosti, pravo na koriscenje jednakih uslova i :mogucnosti za napredovanje na ~adu, kao i sva druga prava zena na potpunu i zadovoljavajucu ekonomsku aktivnost. Sadasnje razmatranje ovih 1'"'!nolpa u cilju njihove efikasne primene neophodno je potrebno, s obzirom na nuZnost prestrUiktuiranja svetskih ekonomskih odnosa. To prestruktuiranje otvara veCe moguCnosti za Zene da budu integrisane u tokove naclonaJnog ekonomskog, socijalnog, politickog i kulturnog zivota; J ZBNSKO PITANJB 239 8. Sva sredstva komunlkacija i informisanja kao i kulturni mediji treba da daju visok prioritet svojoj odgovornosti u potpomaganju da se otkJone sva shvatanja i kulturni faktori koji jos uvek spreeavaju unapreitenje pololiaja zena i da bi se na pozitivan nacin tumacio znacaj koji za drustvo ima usvajanje izmenjenih i prosirenih uloga zena; 9. Potrebno je uciniti dostupnim neophodne izvore kako bi zene mogle aktivno ueestvovati u politickom zivotu svoje zemlje i meitunarodne zajednice, jer je njihovo aktivno ucesce u odlucivarnju 0 nacionalnim i meitunarodnim pitanji:ma i na d.rugim nivoima politickog zivota pretpostavka za potpuno koriscenje jednrukih prava Zena, za njihov dalji Tazvoj i nacionad.no biagostanje; . 10. Jednakost u prav·ima nosi sa sobom odgovaraJUCe odgovornosti. Stoga je du:Znost zena da se koriste svim mogucnostima koje im se pruzaju i da fspunjav:aju svoje duZnosti prema porodici, zemlji i CoveCanstvu; · 11. Jedan od glavnih ciljeva drustvenog ob.razovanja trebalo bi da bude ucenje o poMovanju fE<iCkog lntegriteta i njegovog pravog znacaja u ~judskom zivotu. C:ovecije telo, bilo da se mdi o zeni iii muskarcu, je neprlkosnoveno i njegovo postovaillje Je osnovni element ljudskog dostojanstva i slobode; 12. Svaki par ·i pojedinac lmaju pravo da slobodno odlucuju da li ce imati dece ili ne i da odreltuju njihov broj i mzma~ %<menu roitenja, kao i na infor:misanje, obrazownje 1 sredstva da bi to pravo mogli koristiti; 13. Postovanje ljudskog dostojanstva podrazumeva pravo svake zene da slobodno i sama odlu6uje da li ee stupiti u brak .iii ne; �240 / i II' '· Dr JOV AN OORDBVIC 14. Pltanje neravnopravnosti, koje pogada ogromnu veCinu Zen:a u svetu, tesno je povezano sa problemom nerazvijenosti, 1koja je rezultat ne samo nepovoljne unutrasnje snrukture nego i duboko nepravednog svetskog ekonomskog sistema; 15. Potpun i sveopsti razvoj jedne zemlje zahteva maksima1no uCeSCe i Zena i muS:karaca u svim oblasti~ rna; nedovoljno .koriscenje potencijala skoro polovine svetskog stanovniStva predstavlja o~billjnu prepreku socijalnom i ekonomskom T~vo.ju; 16. Krajnji cilj razvoja je da se postigne boljoi kvalitet Z-ivota za sve, Sto znaCi ne samo razvoj ekonomskih i dragih materij:alnih resmsa nego i fiziCki, rnoralni, in~ telektualni i kultumi razvoj ljudske licnosti; 17. Da bi se zene integrisale u razvoj, drzave treba da ·izvrse odgovarajuce promene u svojoj ekonomskoj i sooijalnoj politici, jer zene imaju pravo da ucestvuju i doprinose ukupnim naporima ·razvoja; 18. Sadasnje stanje medunarodnlh ekonomskih odnosa namece ozblljne prepreke efik'"'snijem koriscen.ju svih ljudskih i materij,lnih potencijala za ubrzani r~ voj i za poboljsanje ~ivotnog standarda u zemljama u razvoju s dljem da se otklone glad, smvtnost dece, ne.. zaposlenost, nepismenost, neznanje i zaostalost, koji se tiC.u Citavog CoveCanstva, a posebno Zena. Stoga je osnovno da ~se ustanovi i hitno primeni novi medunarodni ekonomski poredak - ciju osnovu predstavlja ~elja o ekonomsklm !pl'avima i dmnostima drzava zasnovan na praviCnosti, suverenoj .ravnopravnosti, meduzavisnosti, zajedniCkim interesima, saradnji medu drzavama bez obzira na njihove drustvene i ekonomske ,;isteme na principima miroljubive koegzistencije i na unapredenju ekonomskog i socijalnog progresa svih ze- l I :tENSKO PITANJB 241 malja, posebno zemal~a u razvoju i na progresu ddava koje cine medunarodnu zajednicu; 19. Princip potpunog i trajnog suvereniteta svake zemlje nad vlastiltim prirodnim resurslma, bogats·tvima i svim ekonomskim aktivnostima, ikao i njenog neotudivog prava na nacionalizaciju kao izraz tog suvereniteta, predstawjaju osnovne pretpostavke u procesu ekonomskog i drustvenog razvoja; 20. Medutim, postizanje ekonomskih i socijalnih ciljeva, osnovnih i za posti.zanje prava Zena, neCe samo po sebi dovesti do potpune integracije zena u razvoj na bazi ravnopravnosti s:a muskarcima ukoliko se ne preduzmu posebne mere namenjene potpunom Uikldanju svih oblika diskrimlnacije u odnosu na zene. Stoga je v~o da se formulisu i prlmene modeli razvoja koji ce unaprediti ucesce i unapredenje iena u svim oblas· tima rada, obezbediti jednake mogucnosti za obrazova. nje i servise koji bi olaksali poslove u kuci; 21. Modernizacija poljoprivrednog sektora u ogromnim regionima sveta je neodvojiv element.razvoja, p(}o sebno zbog toga sto stvara mogu6nosti za milione seoskih zena da ucestvuju u razvoju. Vlade, Ujedinjene na· cije, njihove specijalizovane agencije i druge kompe· tentne regionalne i medunarodne organlzacije ·treba da podrze rprojekte namenjene koriscenju maksimailnih potencijala i :cazvijanju 'samopowdanja seoskih zena; 22. Treba naglasiti da ce - pod uslovom da •SU obe.. zbedeni neophodni ekonomski, socijaini i zakons·ki US· lovi kao i odgovarajuCi stavovi u odnosu na potpuno i ravnopravno uCeSCe Zena u druStvu - napori i mere namenjeni intenzivnijoj integraoiji zena u Tazvoj biti . uspe5ni jedino a:ko cine integralni deo ukupnog socijal· nog i ekonomskog napretka. Potpuno ucellce zena u ra- . �242 / II "' II II Dr JOVAN OORDEVIC zlicitim ekonomskim, socijalnim, politickim [ lkulturnim sektorima znacajan je indikator dinamicnog progresa naroda i njihovog razvoja. Individualna ljudska ;prava mogu se ostvariti jedino u okviru ukupnog razvoja; 23. Ci1jevi ;postavljeni u ovoj DeklaTaciji mogu se postiCi jedino u svetu u kame u odnosima izmedu drfuva vladaju, i z me d u o s t a I i h, slede6i principi: suverene ravnopravnosti drZava; slobodnog samoopredeljenja naroda; neprihvatanja prisvajanja Hi pokusaja da ~e teritorije prisvajaju rputem sile i zabrane priznavanja takvog prisvajanja; teritorijalnog integriteta i rpmva na njegovu odbranu; i nemesanja u unutra5nje stvari drugih zemalja; a isto tako, da u odnos)ma medu ljudima .treba da vladaju najviSi principi ra\rnopravnosti :lena i muSkaraca; 24. Medunarodna saradnja i mir zahtevaju ;postizanje nacionalnog oslobodenja i nezavisnosti, ukidanje kolonijalizma i neokolonijalizma, strane okupacije, ciOnizma, apart he j d a, svih vidova rasne disk.riminaoije, kao i priznavanje dostojanstva naToda i njihovog prava na samoopredeljenje; 25. zene dmaju vitalnu ulogu u unapredenju mira u svim oblastima zivota: u porodici, zajednici, naciji i u svetu. Otuda, Zene ravnopravno sa mu&karcima moraju ucestvovati u procesima ocllucivanja koji potpomaZu unapred:enje ·mira na sv.im nivoima; 26. zene i mu5karci treba zajednicki da ukinu kolo'1'1'ljalizarn, neokolonijalizam, imperijalizam, stranu dotninaciju, i okupaciju, cionizam, :a p a .r ,t he j d, rasnu diskriminaciju, prisvajanje zemlje putem sile ·i priznavanja takvog prisvajanja, Jer takva praksa uzrokuje neopisive patnje Zen:a, rnuSkaraca i dece; I ZENSKO PITANJE 243 27. T•eba podrzati solidarnost zena svih zemalja sveta u njihovom protestu protiv povrede ljudskih prava koju osuduju i Ujedinjene nacije. Svi oblici ugnjeta· vanja i nehumanog tretmana Zena, muS:k:araca i dece, ukljucujuCi i hapsenje, mucenje, masakre, kolektivno kaZnjavanje, razaranJe domova, prinudno proterivanje i zabr.anu kretanja smatraCe se ~oCinima protiv Covecanstva i povredom Univerzalne deklaracije o Ijudskim pravima i drugih medunarodnih ins,trumenata; 28. zene celog sveta treba da se ujedine u cilju otklanjanja povrede ljudskih prava koje se vrse nad zenama ·i devojkama, kao Sto su: silovanje, prostitucija, fizii\ki napadi, mentalne svkeposti, zakljuCivanje decjih bra.kova, prinudno skl:apanje braka i sklapanje braka kao komercijalne transakoije; 29. Mir zahteva da zene kao i muskarci odbijaju bilo kakvo mesanje u unutrasnje stvari drlava bez obzim da li se ono vrsi otvoreno m pril<riveno od strane drugih zemalja iii preko transnacionailnih korporaoija. Mir, takode, zahteva d:a zene i muskarci mde na unapredenju postovanja suverenih prava svake zemlje da izgraduje vlasHti ekonom&ki, drustveni i politioki sistem bez politickih i ekonomskih pritisaka i prinude bilo kakve vrste; 30. I zene i muskarci bi trebailo da dop,rinose postizanju st"arnog opsteg i potpunog razoruzanja pod efikasnom medunarodnom kontrolom, pocev od nuklearnog razorul':anja. Dok se ne postigne opste razorul':anje, Zene i mu&karci Citavog sveta moraju ostati predostn:i,Zni i uloZiti sve .svoje snage da se postigne i oCuva me:duna.rodni m~i.r; �F 244 ,- Dr JOVAN llORflEVIC STOGA, Sve,tska konferencija rodne godine len~ Meduna- L Potvrduje svoju vera u ciljeve Mednnarodne godine Zena koji 1SU ravnopravnost, .razvoj i mir; 2. Pml<lamuje svoju privrlenost ostvarivanju tih ciljeva; 3. Energicno zahteva od vlada, citavog sistema Ujedinjellih nacija, regionalnih i medunarodnih organizacija i medunarodne zajednice u celini, da se posvete stvaranju pravednog dn!Stva u kome ce lene, muSka<"ci i deca moCi ziveti u dostojanstvu, ·slobodi, pravdi ·i prosperifetu". -- MARKSOVO PISMO zENJt) Evo pisem ti ponovo jer sam sam a neprijatno mi je da imam sa tobom samo imaginarne dijaloge a da ti o tome niSta ne znaS; niti me CujeS a niti mi maZeS odgovoriti. Tvoja slika, iako losa, mnogo mi znaci. Tek sad razumem zaSto su ,erne madone", najsramniji por~ treti device Marije, naiSle na veliki broj obo.Zavalaca, vise nego dobri portreti. Bez obzira na to, nikada ni jedna slika madone nije bila toliko ljubljena, posmatrana i obolavana kao tvoje fotografije; iako he crna niSta manje nije nepraviCna, jer ne otkriva tvoj sjaj, tvoj Sarm, tvoju ,dolCe", zavodljivi ton tvoga lica. Ali ja ispravljam zrake sunca koji su slikani netacno i utvrdujem da moje oci, iako ostecene svetloscu lampe i upotrebom duvana, jos uvek znaju da slikaju i to ne sarno u snu nego i za vreme bdenja. Ti si preda niDOIIll ziva i drllm te u svoj.im TU· kama. Ljubim te od glave do pete i padam na kolena pred ·tobom uzdiSuCi ,Gospodo volim vas". Ja vas zaista volim viSe nego sto je Mor ikada voleo. Pogresno svet 1) Marks je poznat ne samo kao veliki nauCnik i il"evolu?onar, v_eC i kao duboko zaljubljen u svoju Zenu. Ovo pismo je Marks naptsao 21. JUiDS 1856. godi.ne svojoJ feni, dok je borarvio kod_ Engelsa 1!- ManCesteru, kOJ~ ~ sa svoje ,tri kC~n. ~ maj.a meseqt t~ gocline, n~az~l.'!- u Tr~y,u. neguJuCt svoju maJku. Pismo Je prW. put obJaVlJenO u pub~ClJl ,.AJ?.al~ na ne:ma.Ckom jezilru, a francriski marksolog Rubel ga Je pm P)-lt C?hl!lv_IO u frat_lcUSkoj ve:r:zi.ji 1970. godine. One je objavljeno i na drugim Jezicrma, uklJu~u­ juCi i ruski jez:ik. �Dr JOVAN BORDEVIC ~--------------------------------~ 247 246 ZENSKO PITANJE ceni !jude od karaktera. Koji je od mojih mnogobrojnih kriticara i zatrovanih neprijatelja cenio moju ulogu ,velikog ljubavnika" u jednom pozoristu drugog reda? Medutim, ana je istinita. Da su svi oni imali i najmanju dozu duha slikali bi sa jedne strane ,odnose proizvodnje i razmene" a sa druge mene kako kleCim pred tvojim nogama. Ispod ove slike oni bi napisali ,Look to this picture and do it".2) Ali oni su glupi i takvi Ce ostati ,in saecula saeculorum". Momentano odvajanje ima i svoje dobre strane, jer prisustvo Cini stvari jednoobraznim i ne dozvoljava da se prave razlike. Gledane iz blizine i najvise kule se cine lilip1ltanskim. Ali, svakodnevne i sitne pojave posmatrane iz blizine dobijaju ogromne razmere. To se isto odnosi i na strast. Male navike se pretvaraju u proidirace strasti kad nas neposredno zahvate, a za razliku ad toga one isCezavaju cim se neposredni objekt gubi sa naseg vidika. Velike strasti koje bHskost objekta pretvara u male navike koje rastu do svoje prirodne mere pod uticajem magijskog dejstva udaljenosti. Tako je i sa mojom ljubavlju. Dovoljno je da te prostor otme mom pogledu da bi odmah bio svestan da ga je vreme jos ojacalo, kao sto sunce i kisa pomazu biljkama da rastu. Kad si ti daleko od mene moja se ljubav prema tebi javlja onakva kakva jeste; dZinovska, jer ujedinjuje svu energiju mog duha i svu zar moga srca. Ja postajem cojer oseCam velik.u strast. Rastrzanost koju izaziva uCenje i moderna kultura, skepticizarn koji nas primorava da potiskujemo sve subjektivne i objektivne predstave, Cine da postajemo sitnicavi i slabi, samoljubci i neodlucni. Suprotno od toga, ljubav, ne ljubav a la Fo- jerbah za coveka kao takvog, ne ~i kao m~rabol~am Mo!Sota cak ni ljubav za proletariJat, vee lJubav lJubljene, Ij~bav za tebe omogucuje da covek postaje covek. Ti ces se nasmejati drago srce i zapitaces se odakle mi odjednom tolika retorik:'. Izvesno _ie, -~ad ~i s~o mogao da prislonim na svoJe srce tvoJe, crsto 1 nezno, ja bih cutao, ne bih progovorio ni jednu rec. U nemogucnosti da te ljubim svojim usnama ja to cinim recima. Ja bih mogao isto tako da piSem stihove, da podraZavam rimove iz Ovidijevih ,.Lib~~ tristium" na teftonskom: Bucher des Jammers ~knJage tugovanja). Izgnan Ovidije je bio odvojen s~mo od cara Av~­ sta a ja sam u izgnanstvu koje me Mava tebe; to Ovrdije ne bi mogao da razume. Postoje mnoge zene i medu njima i vrlo lepe,. ali gde bih nasao lice cija svak:' crt~, ~ak s.v~~~ bora Jzaziva u meni secanje na naJdublJe 1 naJfmrJe u mom zivotu. Moje beskrajne bolove, moje nenadokn~dive gu: bitke citarn U blagosti tvojih crta i zaboravljam SVOJ bol kad poljubim tvoje blago lice. ,Izgubljen u njeno~ narucju probuden njenim poljupcima" u meni to govon pesnik. Ostavljam bramancima i Pitagori n~ihove doktrine o reinkarnaciji, a hriSCanstvu verovanJa u vaskr~ senje. / '* ~) Pogledajte ovu sliku i poredite. �.tENSKO PITANJE RAZGOVOR SIMON DE BOVUAR I ZAN POL SARTRA 0 zENSKOM PITANJUt) Simon de Bovuar: - Sartr, htela bih da Vas pitam o prol;>lemu zena, jer se Vi nikad niste izjasnili o ovom pitanju i to je prva stvar o kojoj Vas pitam. Kako se desilo da ste Vi govorili o svim potlacenim: o radnicima, o crncima u Crnom Orfeju, o Jevrejima u RazmiS!janju o jevrejskom pitanju, a nikad se niste izjasnili o zenama. Sartr: - Mislim da to dolazi od moje mladosti. Od svog detinjstva sam bio okruien zenama; moja baba i majka su se mnogo bav·He sa mnom, zatim, stalno sam bio okrenut devojcicama. To znaci da sam u devojkama i zenama imao takoreci svoju prirodnu sredinu i uvek sam mislio da u meni ima jedna vrsta Zene. Simon de Bovuar:- Cinjenica da ste bill uvek okru· zeni zenama nije srnetnja da ste rnogli zapaziti kao znacajnu pojavu ugnjetavanja koje podnose. . . . - - 1 ) Ovaj trazgovor je objavljen u f·ranouskom Casopisu Luk. (L'Arc), br. 61 iz 1975. g. i predstavlja ne samo skira.Ceni izraz shvatanja pisca poznatog dela ,.D.J:Uooi :pol" koje je uticalo na savremenu ideologiju zenskog pokreta, veC i prw. put javno izraZeno miSljenje Sartra o jednom od. aktuelnih problema danaSnjice. Pored toga, u ovom razgovoru, zapaia se odjek ideja franouske intelektualne levice o problemu Zene; ideja izrafenih jednostavno, leierno i nedoreCeno s obZirom na pretenzije poznatog braCnog pa.ra, angaZovanih super intelektualaca: jednog pisca lidera Zenskog pokreta i jednog saV'ren;tenog oStroumnog filozofa, - koji je uvek teiio da bude moderan ali i odgovoran mislilac i horae napred!ne misl,i i orijentacije, bliske mm-ksizmu i socijalizmu. \ 249 Sartr:- Ja sam osecao da moj deda ugnjetava moju babu, ali to nisam do kraja shvatio. Moja rnajka, kao udovica, hila je potcinjena svojim roditeljirna, ne samo ocu vee i majci. Simon de Bovuar: - Ali, Vi ste postali odrasli. Zasto niste shvaJtili ugnjetenost zena? Sartr - U celini uzevsi, nisarn bio svestan toga. Video sam sarmo pojedinaCne sluCajeve; naravno, video sam ih mnoge. Ali, u svakom sluCaju, smatrao sam da je irnperijalizarn pojedinacni nedostatak rnuskarca, a da je jedna vrsta potcinjenosti karakteristicna crta zene. Simon de Bovuar - Zar ne bisrno rnogli reci da u odnosu na zene kod rnnogih !judi pa cak, i kod zena, jer sam i ja takva bila prilicno dugo - postoji jedna zaslepljujuca mrlja. Odnosi muskarac-zena uzimaju se kao nesto tako utvrdeno da izgleda prirodno, i uopSte, i odnosi se ne zapaZaju. To me podseCa na ono sto se nekad zapaialo u grckoj demokratiji, gde ropstvo nisu zapazali ni oni koji su inace zastupali ideje jednakosti. Izgleda mi da ce se u buducnosti gledati sa istim Cudenjem na naCin kojim su Zene danas tretirane u naSern druStvu, kao Sto rni gledamo na ropstvo u atinskoj demokratiji. Sartr - Mislirn da imate pravo. Kao mlad covek verovao sam u superiornosrt Coveka,2) Sto ne iskljuCuje izmedu njega i zene postojanje izvesne jednakosti sa muSkarcima. U izvesnim sluCajevima muSkarac je bio gord, autoritativan i prividno superioran u odnosu na' Zenu. Na primer, moj oCuh, ali smatrao sam tada da je to samo crta karaktera. z) Sartr, kao i mnogi pre i posle nj~a, izjednaCava pojam (i reCi) Covek i muSkarac; uticaj mahizrna se oseCa 1 kod onih koji inaCe ne osporavaju da je i Zena Covek (l'homrne) ljuds.ko biCe, �250 Dr JOV AN DOR:DEVI~ Simon de Bovuar - Ali Vi sad bas rekoste da ste :Zene u svoj1im mnogobrojnim odnosima sa njima smat~ rali za jednake Hi za nejednake. Da li time horete da kazete ono sto ste mi vee jedanput naglasili da su one jednake s obzirom na njihovu potcinjenost, c~k i ako to stvarno nisu. Hocu to da kazem s obzirom da je za jednu zenu teze da ima isto toliko kulture, znanja i slobode, kao Sto maZe da je ima muSkarac. Jedna Zena mo.Ze izgledati jedna:ka sa muSkarcem, cak i ako ne poseduje isti nivo kulture, slobode i druge osobine. ~Sartr - Ima nesto od toga. Smatrao sam da ona ima j"edan tip osecanja i nacin ponasanja koje sam ja nalazio i u sebi. OseCao sam se, dakle, sposobnim da vodhn razgovor sa Zenama mnogo >bolje nego sa muSkarcima. Sa muSkarcima se :razgovor uvek pretvara u pitanja profesije. Uvek se taj razgovor zavrsaJVa sa ekonomskim pitanjima trenutka iii sa grCkom gramatikom, u zavisnosti od toga da li je partner tr.govac iii profesor. Ali je redak slucaj, na primer, da na terasi jednog kafea govorite o v-remenu, o ljudlma ikoji prolaze, o izgledu ulice, o svim stvarima sa kojima sam to uvek Cinio sa zenama i sto je davalo utisak da sam jednak sa njima. I tada kad sam ja vodio razgovor, ja sam ga vodio zato sto .sam to hteo. Simon de Bovuar - Ali bas ta cinjenica da ste Vi vod:Hi razgovor, Sto je inaCe normalno Sto ste to bili Vi, ne ulazi li u mahizam. Uostalom, moram reCi da se u celokupnom Vasem delu, kad se ponovo procita, nalaze tragovi mahizma i cak falokratije. Sartr - Vi malo preterujete. Ali najzad hocu i da verujem da je to taiko. ZENSKO PITANJE 251 Simon de Bovuar - Ali i Vi ste sami sebe osecali mahistom, zar ne? Sartr - U izvesnom smislu jesam. Posto sam postavljao odnose na ovaj iii onaj plan, ako je :lena bila saglasna, naravno. Ali ja sam cinio prve pokusaje a ne smatram mahizam kao nesto sto dolazi od polozaja muskarca. Shvatam ga kao posebnu karakteristiku moje Iicnosti. Simon de Bovuar - To je interesantno, jer ste Vi prvi kazali da psihologija i osecajnost nije niSta drugo vee interiorizacija jedne situacije. Sartr - Da. Imao sam pred sobom opstu situaciju Coveka naSe epohe u odnosu sa Zenam.a. Ja sam je uzi~ mao za individualnu superiornost. Ne treba zaboraviti, i to priznajem, da sam sebi pripisivao mnoge superior~ nosti u odnosu na svoje vrsnjake i svoj pol. To znaci u odnosu na mnoge !jude. Simon de Bovuar- To znaci da ideja superiomosti u odnosu na zene proizlazi iz toga sto je Vi imate u odnosu prema svakom. Sartr - Mozda. Meautim, ona je imala nesto posebno, posto je bila vezana za osecanje. Potrebno je proucavati superiornost koja prolazi kroz osecanje. Sta znaCi voleti nekoga i u isto vreme se oseCati superiornim i u kojoj meri ima u tome protivureCnosti? Simon de Bovuar - Ono sto mi se cini najinteresantniJim u ovom svemu, to je da, mada rado govorite da ste Vi isti kao ma ko drugi, Vi niste osetili Vas mahizam kao rna ko drugi. Sartr - Kao posebni mahizam jedne licnosti. Potrebno je da vam ka.Zem, da ja sebe nisam smatrao celog zivota da sam ma ko. To mi se desilo kad sam imao cetrdeset godina i od tog momenta tako sam i pisao i tako i danas mislim. �I r I ,I I II I' II ,, I.' i! li ,,J 'II II L II 'I .II H. I' I. I ,11 ZENSKO PITANJE 252 253 Dr JOVAN DORDEVIC: Simon de Bovuar - Vratimo se mahizmu koji treba nijansirati. Vi ste hili taj 'koji me je podsticao da piSem .,Drugi pol". I kad je knjiga bila objavljena Vi ste prihvatili sve njene teze, dok mi je Kami, na primer, skoro bacia knjigu u lice. Od tog trenutka, uostalom, otkrHa sam mahizam jednog broja Jjudi za koje sam verovala da su istinski demokrati, ne samo u odnosu na pol vee i u odnosu na celo drustvo. Sartr - Da. Odmah da istaknem da sam Vas, sto se tice nasih odnosa uvek smatrao za jednaku. Simon de Bovuar - Moram reci. da me Vi nikad niste ugnjetavali i da nikad niste isticali svoju nadmoc. Da bismo nijansirali Vas mahizam, znacajno je istaCi" d.a u naSim odnosima nikad nije bilo ,superiornosti - inferiornosti" kao Sto to obiCno imaju Zena i muSkarac. Sartr - U tom pogledu naucio sam i shvatio da u odnosima izmedu Coveka i Zene ima neCeg Sto ukazuje na duboku jednakost dva pola. Ja ne shvatam sebe da sam superiorniji u odnosu na Vas iii da sam inteligentniji iii aktivniji, znaci ja nas stavljam na isti plan. Mi smo bili jednaki. Pri tome mislim da je to pojacalo moj mahizam, jer mi je omogucilo da ga nailem u odnosu sa drugim zenama. Meilutim, jednakost koju smo mi imali izgleda mi da nije samo pojedinacna jednakost dva bica; ona otkriva duboku jednakost dva pola. Simon de Bovuar - Vi ste, izvesno je, prihvatili ~gi pol. On vas nije uopste izmenio, uostalom ni mene, jer mislim da smo imali iste stavove u tom trenutku. Sartr - Oboje smo verovali da ce socijalisticka revolucija nuZno povuCi i emancipaciju Zene. Mi smo se i zajedno razocarali, jer smo otkrili da ni u Sovjetskom Savezu, ni u Cehoslovackoj, ni u jednoj drugoj zemlji koja se naziva socijalistickom, koju poznajemo, zena nije istinski jednaka muskarcu. To me je, uostalom, i podstakao da od 1970. definitivno zauzmem feministick" stavove. Hocu da kaiem, da otkrijem i priznam specificnost borbe zena. Simon de Bovuar - Vi ste me sledili na tom putu, ali htela bih da sad istaknem i do koje mere. sta Vi sad mislite o borbi zena za svoju emancipaciju? Na primer, kako se ona usklailuje sa borbom klasa? Sartr - Mislim da su to borbe razlicitog vida i razlicitog smisla koje se uvek ne ujedinjuju. Borba klasa do danas se odnosila na borbu !judi izmeilu sebe. U sustini tice se odnosa koji se izraiavaju u pogledu vlasti i ekonomije. Odnosi izmedu Zena i muSkaraca su znatno drugacljoi. Van sumnje je da s ekonomskog gledista ima meilu ovim pojavama meilusobnih implikacija ali :lena nije klasa i muSkarac u odnosu na Zenu nije to isto taka. Druga stvar je odnos meilu polovima. Prema tome, u osnovi postoje dva pravca borbe za ugnjetene: borba klasa i borba polova. Ova dva pravca, naravno, cesto se dodiruju i udruiuju. Taka je to danas, kad se klasna borba i borba polova, po tendenciji, ujedinjuju. Ja isticem .,po tendenciji" posto principi i artikulacije nisu isti. Gradanska Zena i radniCka Zena nisu protivstavljene kao klase. Klasna podela izmeilu burioazije i radnika tek posredno pogai!a zene, taka da, na primer, eesto nailazimo na odnose izmeilu jedne gradanke i njene kucne pomocnice koji su nezamislivi izmeilu sopstvenika jedne fabrike iii inzenjera u njoj i jednog fizickog radnika u istoj fabrici. Simon de Bovuar - Na koju vrstu odnosa sad mislite. Sartr - Na odnose kad grailanka govori o svom . muZu, o svojim odnosima sa njim i o svojoj ku6i, naila~ zimo Cesto na sauCesniStvo izmedu dve Zene razliCitih �254 Dr JOVAN DORDEVIC klasa. Mislim da jedna gradanka, osim u slucaju kad je, na primer~ rukovodilac preduzeCa, ne pripada burZoaziji. Ona je gradanka preko svog muia. Simon de Bovuar - Vi mislite na tradicionalnu burzoaziju. Sartr- Da, u kojoj, najpre, mlada devojka zivi kod svojih roditelja pod vlascu svoga oca, zatim se udaje za coveka koji preuzima, malo ih ubla:lujuCi, iste principe koje je imao njen otac. Ona nema prilike da se potvrdi kao pripadnik muske klase, burzoazije. u mnogim sluCajevima, naravno, ana prihvata bur.Zoaske principe. Isto tako je normalno da jedna zena burzuja ima sve osobine koje ima bur.Zujka. Ona Cesto, i sa veCom oStrinom, izrai:!fva ista misljenja kao njen mui. Ona podrazava ponaSa:l'lje svog ·mu.Za, nanJCito u odnosiJma sa ,ni:Zima". Navedimo primere: Ona je dvosmislena prema svojoj kucnoj pomocnici, ima prema njoj dvostruki stav. Postoji izvesno sauCesniStvo pola, Sto predstavlja Cisto zenski odnos u ime koga se gospoda poverava poverenju gospode u odredenim odnosima, a zatim, postoji vlast buduj1ke, odnosno gospode, a to je vlast koju je ona stekla svojim odnosima sa mui.em. Simon de Bovuar - Drugim recima, vi prihvatate tezu izvesnih zena ,Pokreta za oslobodenje zena" (M. L. F. - na francuskom) prema kojoj je bur:lujka to na osnovu predstavljanja. Sartr - Izvesno je, poSto ona odnos sa ekonomskim i druStvenim Zivotom ima samo preko Coveka, da ~ ima preko posrednika. Jedna ·burzujka vrlo retko ima odnos sa kapitalom. Ona je seksualno vezana sa covekom koji ima taj odnos. Simon de Bovuar- To je ocigledno. Jer ako je bur· Zujku izdrZavao muZ, i nema oca koji Ce je prihvatiti, u slucaju razvoda braka, primorana je da traii zaposle· J ZENSKO PITANJE 255 nje; vrlo cesto to ce biti slabo p!aceno zaposlenje, koje je nece mnogo uzdici iz situacije proletera. Sartr - Secam se odnosa moje majke prema novcu; ona je najpre dobijala novae od svoga muia, pa kao udovica od oca, zatim u novom braku, od drugog muskarca, koji je izdr:lavao do smrti. Na kraju svog zivota, ona je delimicno zivela od novca koji joj je ostavio njen drugi mu:l a delimicno od onog koji sam joj ja davao. Od pocetka do kraja zivota nju su izdr:lavali muSkarci i nije imala neposredni odnos sa kapitalom~ Simon de Bovuar - Drugim recima, Vi priznajete specifiCnost borbe Zena. Sartr - Potpuno. J a ne mislim da ona proizilazi iz borbe klasa. Simon de Bovuar - Po mom misljenju feminizam predstavlja borbu koja se vodi izvan klasne borbe sa kojom je na izvesni nacin vezana. Uvek ima i drugih borbi: na primer, danas borba Bretonaca i Oksitanaca koje se ne podudaraju sa borbom klasa. Sartr - One S)l ipak tesno vezane. Simon de Bovuar - Buna mladih vojnika je nesto drugo nego borba klasa. Smatram da danas ima mnogo pokreta koji su istovremeno u odnosu sa borbom k!asa i koji su nezavisni, ili su u svakom sluCaju nesvodljivi na tu borbu. Sartr - Potrebno je ispitati jedno za drugim, Smatram da specificnost borbe zena protiv muskaraca nije uopste ·borba ugnjetenih ·klasa protiv ugnjetaca. To je nesto drugo. Ali ostaje cinjenica da je borba zena protiv musik:araca borba protiv ugnjetavooja, posto covek poku5ava da zadrzi zenu u podredenom polozaju. Simon de Bovuar - Kakav znacaj pripisujete ovoj , feministickoj borbi koju priznajete kao takvu. Da li se. pridr.Zavate starog razliko~~Je. izmed:u primarne i se- :/~~Y~ :t \\\ . ~-~ ~ Ci<' --~'Jf." ·o~ :·J,~· -:;..~/ �256 / Dr JOV AN BORDEVI~ kundame protivrecnosti i smatrate li borbu zena kao sekundarnu. Sartr - Ne, za mene je borba zena primama. U to· ku vekova ova se borba ispoljavala u licnim odnosima, u svakoj porodici. Skup ovih posebnih borbi pretvara se u opstu. Ona ne obubvata svakog. Izgleda mi da vecina zena ne smatra korisnim da pride toj borbi, da pojedinacne borbe ukljucuje u opstu borbu svih zena protiv svih muskaraca. Ova opsta borba jos nije poprimila ovakvu Sirinu. Simon de Bovuar - Ima domena u kojima, iako nisu sasvim svesne toga, Zene smatraju da su posebno zainteresovane. Bitka oko abortusa u pocetku je vodena od~ strane jedne grupe intelektualki. Kada smo potpisaie •poznati manifest od 343, nismo bile ni tada mnogobrojne, ali to je imalo takav odjek na sve zene, da smo konacno postigle da od vlade otrgnemo zakon o abortusu, zakon koji nije potpuno zadovoljavajuCi, ali predstavlja jednu nasu nesumnjivu pobedu. Sartr - Da. Ali i mnogi !judi su bili pristalice priznanja abortusa. Cesto muskarac placa abortus. Muskarac koji je ozenjen i koji ima prijateljicu, nema nikada .:Zelju da od nje dobije dete: . . ·~ .Simon de B ovuar - Cmt mt se da ste suVIse opttmista u pogledu brige muskaraca za zene ':' dru_gom stanju. U mnogim slucajevima muskarac se 1zvlact, ne daje moralnu podrsku. Bitka za abortus je zenska stvar i one su je dobile. ~ Sartr - Danas, u izvesnoj meri, to je taCno. Ali, uprkos svemu, skupstina sastavljena od muskaraca usvojila je zakon. Ima u tome jedno saucesnistvo polova. Simon de Bovuar - Pri tome istaknimo da mnoge .Zene nisu potpuno svesne da su ugnjetene, i da smatraju da je prirodno sto su u takvom polozaju, da je prirodno :lENSKO PITANJE 257 sto one same treba da se bave domacim poslovima i da se staraju o deci. Sta mislite o problemu koji se postavlja pred zenama koje rade, na primer, u fab~ci gde s':' eksploatisane i koje su, s druge strane, u kuct eksploattsane od mu.:Za. Smatrate li da je potrebno, iii ne, otvoriti im oci o ovoj domaeoj eksploataciji? Sartr- Izvesno. Ali, ocigledno je, danas postoji raz: lika izmedu zene iz burzoazije i radnica. One u osnov1 imaju iste interese i mogu medu sobom da se kao zene shvate i povezuju. To one cine kao zene, ali isto tako one su i podeljene medu sobom i to najvecim delom usled klasne podele koja protivstavlja njihove mu.:Zeve, kao i time sto su obe primorane da izra:lavaju drustvene ideje svojih mu.:Zeva. Burliujku od radnice narocito razlikuje nacin zivota, gazdovanje u domaCinstvu i podizanje dece. To ih, u razlicitom stepenu, stavlja na dve strane. Simon de Bovuar - Da. Ali zena radnica je dvostruko ugnjetavana. Polazeci od tog, postavlja~ y~ jedno praktieno pirtanje. Da 1i je opravdano podic1 zenu pro· tiv mu.:Za, iako je on cesto i izgleda jedino njeno utociste protiv ugnjetavanja kapitalist~? . . Sartr - U tome ima jedna prottvrecnost. Ali ona Je drukcija od onog sto se obicno misli. Osnovna protivrecnost je borba polova, a dopunska je borba kla~a. . U meri u kojoj zena trpi dvostruko ugnJetavanJe, borba polova je prioritetna. Ali, mislim da zena radnica treba da pronade sintezu, koja je razlicita prema sluCajevima, izmedu radniCke borbe i ~or?~ Zena, s~nte­ zu u kojoj ni jedna ni druga borba nece btti potcenJene. Ne smatram da je to lako. Ali, u tom pravcu treba da se. razvija napredak. . . Simon de Bovuar - Da, ali secam se diskusije, koju smo imali posle pojave Karmicevog filma U darac na · �! Dr JOVAN OORDEVIC 258 / !\ . :I '1'·. uda.rac.3) ~·ri~":ivanju ovog filma prisustvovao je znatan broJ radmca 1 zena boraca u Pokretu zena za oslobodenje (M. L. F.). Kada smo posle predstave govorili o tome da su one ugnjetene i od &tirane svojih mmeva, one su odlucno stavile do znanja da su one nmogo blize muZu radniku nego zeni burfujki. Sartr - To mi izgleda ocigledno u izvesnom smislu. Ali, osnovno je pitanje da li su problemi pred kojima stoji .z~na _burzoazije is~i ill nisu isti kao oni koji se postavlJaJU zenama radniCama. Kao sto smo vee istakli ~ ~lucaj~ da je napustena od mufu ili je udovica, bur: ZUJk~ se cesto sp~sta na nivo radnice iii sitne burloazije, ako_ Je posao koJrm se mora baviti da bi opstala slabo placen. Simon de Bovuar - Postoji uzajanmost izmedu ~orbe klasa i. ~orbe pol<;>va, narocito u slueajevima kad zene postavlJaJU profeswnalne zabteve. Poznajem dva prim~ra. Uz~imo sluc~j strajka u gradu TRUA od pre ?-~ko~ko go.dina. Radn1ce koje su rukovodile strajkom IZJavile su zenama borcima pokreta za oslobodenje na otvoren i energican nacin: ,Sad kad sam shvatila sta znaci buniti se, jasno mi je sta treba da radim kod kuce moj muZ ce morati postati samo mali sef". Drugi pri: mer: zaposlene Zene u ,Novim galerijama" u TION-villu su vodile vrlo tezak strajk i drzale krajnje feministicke govore u kojima su obja5njavaJe da su sad svesne dvostruke eksploatacije i da ih obe odbacuju. Znaci li to prema vasem misljenju, da je opravdano pomoci zenam~ oft otvore oci i kad je to po cenu stvaranja niza teskoca i trzavica za same njih. . S:'rtr - Ocigledno. Izgleda mi da je nemoguce ukinuti Jednu od bitnih borbi medu ljudskim bicima za 1) Poznati film sa feministiCkorn tendencijom. ·.!·. :ZENSKO PITANJE 259 jedan deo stanovnistva. Posto su zene zrtve, nuzno je da toga budu svesne. Simon de Bovuar - SlaZem se. Potrebno je da postanu svesne i da nactu naCine borbe i da se ne osete izolovane u svojoj borbi. A sad postavljam jedno vrlo znacajno pitanje koje se raspravlja u okviru pokreta za oslobodenje zena. Ono se odnosi na postojanje veze izmedu jednakosti i onog sto se nazicva otvaranje mogucnosti za unapredenje zene (promocija). S jedne strane, mi smo za drustvo jednakih u kome ce biti ukinuti ne samo eksploatacija coveka od strane coveka vee i sve hijerarhije, privilegije i tome slicno. S druge strane, mi hocemo da sticemo iste kvalifikacije kao muSkarci, da imamo iste poCetne Sanse, iste plate, iste mogucnosti u karijeri i u postizanju najvisih stupnjeva u odredenoj hijerarhiji. U tome ima izvesne protivrecnosti. Sartr - Prva je protivrecnost u tome sto postoje hijerarhije. Ako pretpostavimo pokret, koji ja zelim, i koji ih, hijerarhije, ukida, protivrecnost bi prestala, tj. Zene Ce biti t;retirane isto kao muSkarci. Tada Ce se uspostaviti duboka jednakost izmedu muskaraca i zene u radu, i time cvise nece biti problema koji postavljate. Ali, uzmimo stvari kak.ve su danas. Danas su mu., skarci i zene u nacelu jednaki u sporednijim zanimanjima i zanatima koji su malo placeni i ne traze nmogo znanja. Ali, postoje i dobro placena zaninianja koja daju i vlast onima koji ih vrse i zabtevaju od njih odredeno znanje . Izgleda mi opracvdano da se vecina zena ujedini za postizanje apsolutne jednakosti muskarca i zene u oblastima koje ne podrazumecvaju hijerarhije u radu; s druge strane, u danasnjem drustvu, da pokazu, kroz �260 Dr JOVAN DORDEVIC primer odredenog broja medu njima, da su jednake muskarcima i u najelitnijim zaposlenjima. Smatram, dakle, da pojedine zene, pod uslovom da pripadaju istom egalitarnom i feministickom pokretu, zato sto to mogu, treba da idu do najvisih stepena na drustvenim lestvicama, da bi pokazale da nisu ·lli najmanje lisene inteligencije kad su u pitanju razne nauke, Sto inaCe rnnogi ljudi osporavaju; i uop.Ste da su sposobne da vrse iste poslove i profesije kao i muSkarci. Prema tome, danas postoje ave dve kategorije zena i one su neophodne. Pri tome istaknimo da je elitisticka kategorija delegirana u izvesnom smislu od mase Zena i to u cilju da u ovom druStvu, zasnovanom na elitama i nepravdi, pokaiu da zene mogu biti elita kao i mui!karci. To mi izgleda nuinim da bi se jedan deo !judi razoruiao u shvatanju da su zene nize u intelektualnom i svakom drugom pogledu. Simon de Bovuar- Verovatno bi ih to razoruialo, ali ih to ne bi ubedilo. Oni zele da zene budu nize, jer traze za sebe najbolja mesta. Ali, da li time ne postoji rizik da ove zene sluze kao alrbi? Navedimo slueaj gospodice Sopine4) o kome postoje razliCite ocene u pokretu za oslobodenje zena. J edne zene su Slffiatrale da je to uspeh za zenu, jer je ova devojka dokazala svoje sposobnosti, druge pak zene su na to odgovarale da ce se time muskarci sluziti kao alibijem, navodeCi ,Vi imate iste Sanse i mo.Zete, ako ste sposobne da postignete i sve ono sto i mi muskarci '!lmzemo. Prema tome, ne ponavljajte stalno da ste odr:Zavane u podredenom polozaju". Sta mislite o ovoj opasnosti? ') SluCaj jedne mlade devojke koja je, pni put u univerzitetskoj praks.i F;ranCU!Ske, uCestvovala na konktl!rsu poznate elitistiCke PoLitehniCke Skole, dotle iskljil.Civo rezervisane za muSkarce, jedtnoglasno primljena kao .,prva u rangu". 2ENSKO PITANJB 261 Sartr - Mislim da ona postoji, mada je odgovor tim ljudima lak. Vi ste ga dovoljno dali u posebnom broju Modernih vremena koji je posvecen zenama. Medutim, opasnost i dalje postoji. Usled toga zena -alibi, o kojoj Vi govorite, je dvosmislena kreacija. Ona moze opravdati nejednakost i postoji u izvesnom smislu kao delegatkinja zena koje hoce jednakost. Ali, vee u savremenom druStvu je nemoguCe zanemariti Cinjenicu da ima zena koje obavljaju tzv. muske poslove i profesije i u tome su vrlo uspe.Sne. Simon de Bovuar - Moze se reci da covek uvek zapada u opasnost da sluii kao alibi. To se svodi na poznato ,igrati neCiju igru". Ne moZe se niSta preduzeti a da se, na ovaj iii onaj nacin, ne igra za drugog. Ali, slaiemo se da je korisno da zena ima najvise kvalifikacije. Medutim, ja razlikujem dve stvari: kvalifikacije i polozaj. Da li ce jedna kvalifikovana zena uvek prihvatiti polozaje kojima se odr:Zavaju hijerarhije koje ona ne prihvata? Sartr - Mislim da je danas nemoguce zamisliti kvalifikaciju koja ne bi vodila do odredenih polozaja. Na tim poloZajima Zene mogu uticati na promene. Simon de Bovuar - Ali ima polozaja koje bi, isto tako, i !judi trebalo da odbijaju. Ako zena treba da odbije da bude visoki funkcioner iii ministar rna koje viade, to bi trebalo da ucini i muskarac. u osnovi postoje iste mogucnosti za jedne i za druge. :lena pri tom cesce pada u klopku, jer njoj pripada vlast na osnovu njene kvalifikacije u sistemu u kome muskarci dr:Ze skoro celokupnu vlast. Na primer, moze se ocekivati da jedna zena naucnik rukovodi istraiivanjem 0 zenskim problemima, kao sto su menstruacija, kontracepcija itd. Ona ce vrsHi te opite u okviJ:,ima lkoji su vee postavljeni od strane muskarca. Mislim da je njen polozaj vrlo deli- �262 \ 1 :.:' 'I :li Dr JOVAN OORI>BVIC ~-------------------------- katan, i neopravdano je da ona sluii samo muskim interesima. Sartr - To nas dovodi do drugog pitanja koje je isto tako predmet spora u pokretu za zensko oslobodenje. Da 1i zene treba da odbace illllllski svet, itli da u njemu tr3Ze svoje mesto? Da li one •treba da preuzmu sredstvo iU da ga promene? Kad to kaiem mislim na nauku, jezik, Uiffietnost. Sve vrednosti su pod pecatom muSkaraca. Da li, usled ~oga, one treba da sve potpuno odbace i naswje da se p011vvo, iznova stvara nesto radikalno novo? IIi je potrebno pvihvatiti sve vrednosti, osvojiti ih i njima se sluziti u ciljevinla feminizma? sta..o •tome mislite? ·Simon de Bovuar - Vi, u stvari, postavljate drugo pitanje koje se odnosi na t,;kozvanu ,zenskost (,feminitude"). Medu nama nilro ne prihvata idejru o zenskoj prirodi; aJJi da u; u kuLturnom pogledu, polozaj ugrrjetavanja nije kod nje, Zene, l!"azvio izveS'lle nedostatke, kao i vrline po kojima ,se razlikuje od mu~karaca. Sartr - Izvesno je, ali rto ne znaCi da, u viSe Hi manje bliskoj buducnosti, aiko feminizam pobedi, ovi principi i ave oseeajnosti numo treba da ostanu. Simon de Bovuar - Ako mi smatramo da imamo izvesne pozitlvne kvalitete, zar ne bi bilo bolje uticati da ih usvoje muskarci, umesto da ih guse zene. Sartr - Moguee je, zaista, da izvesno bolje poznavanje sebe, viSe unutraSnje i taCnije poznavanje, pripa'""l'nP naroCito Zeni, a manje Coveku. Simon de Bovuar - Kad ste istakli da vise volite da poseeujete zene nego muskarce, nije li •to zbog toga sto one, usled ugnjetavanja kojem su podredene, izbegavaj.u izvesne muske nedost.,tke. Cesto ste govori'li da su one manje ,komiCne" od muSkaraca. 263 2.ENSKO PITANJE Sartr - Izvesno je da ugnjetavanje znaci i i1 OVOID pogledu mnogo. Tirrne sto sam istakao da su manje ,1komicne" nego ltllUSkaroi, to je zMO sto on, ikad postoji kao srednji cavek, naHazi na spoljne okolnosti koje ga cine baS komicnim. Na primer, kada sam napred pripisao svoj mahizam jednom svom Uenom svojstvu, a ne uticaju dru.Stvenog sveta na mene, ·bio sam komican. Simon de Bovuar - Hoeete time da kaiete da je oovek bice koje se laikse vara. Sartr - Lakse je ;prevareno i lakse komicno. Musko druStvo je komieno druMvo. Simon de Bovuar - U;prosceno reeeno, -to je usled toga sto svaki muskarac igra uloge i potpuno je ukrucen u tim ulogama. Sartr - Da. zena, kao pmcinjeno i iskoriscavano bice, u jzvesnom smislu je slobodnija od muskarca. Ona ima manje obaveznih ;pravila prema tkojima se ponasa. Ona je sposobna i da ih. ne ;postuje. Simon de Biwuar - To znaCi da vi podrd;avate borbu zene. Sartr - U svakom s'lucaju. Isto tako sm-am nonmalnim S.to feministkinje nisu uvek saglasne u izvesnlm pltanjlma i da medu njima ima otrzav.ica, podela. To je normalno m jednru grupu koja je na srtJupnju razvitk.a na :lrome smo danas. Sma<tram isto tako, da zene u svom pokretu nemaju masovnu osnovu. Njihov je zadatak, oini mi se, da je osvoje. Pod ovim uslovom, feministiCka borba bi mogla da uzdrma drustvo tkoje ce se i potpuno :razdrmaJti; pod ruslovom, isto tako da se borba :lena udruii sa borbom ·klasa. 7 �! 1 ,, :i !i I BIBLIOGRAFIJA 0 ZENSKOM PITANJU 1) 1. ANTOLOGIJE - Adams Elise and Mary Louise Briscoe (eds.), Up Against the Wall Mother ... , On Women's Liberation, Beverly Hills, Cal., Glencoe Press, 1971. Belkin Madeline, Liberation Now! New York, Dell, 1971. Cade Toni (ed.), The Black Woman, New York, Signet, 1970. Come Out! Selections from the Radical Gay Liberation Newpaper, New Yoiik, Thimes Cha!llge Press, 1971. Communistes et la condition de la femme, Paris, Ed. Sociales, 1975. Cooke Joanne, Charlotte Buch-Weeks, and Robin Morgan (eds.) The New Women, New York, Fawcett, 1971. Femme du XX Siecle. Paris, Ed. P.U.F., 1965. Fuchs Cyuthia 'and Wiliam J. Goode (ed.) The Other Half: Roads to Women's Englewood Cliffs, N. Y., Prentice·hall, Spectrum Books, 1971. Garskof Michele Hoffoung (ed.), Role Women Play, Readings Toward Women's Liberation, Belmont, Cal., Brookd(Cole, 1971. Gornick Vivian and Barbara Moran (eds.), Woman in Sexist Society; Studies in Power and Powerlessness, New Yark, Basic Books, 1971. Kraditor Aileen (ed.). Up From the Pedestal: Selected Documents from the History of American Feminism, Chicago, Quadrangle, 1968. 1 ) Odabrana a ne potpuna; ova dxu~a je izuzetna ( osim za liter::tturu na engleskom jeziku u radovima: L. C1cler, Woman i A. Bibliography;: R. Morgan, Sisterhood is Powerful. �BIBUOGRAFIJA 266 Morgan Robin (ed.), Sisterhood is Powerful: An Anthology of Writings from the Women's Liberation Movement, New York, Vintage, 1970. O'Neill William L, (ed.), The Woman's Movement: Feminism in the United Sta1es and England, New Yo11k, Barnes and Noble, 1969. Robins Joan (ed.), Handbook of Women's Liberation, Cal., Now Library ·Press, 1971. Ross; Alice (ed.), John Stuart Mill ad Harriet Taylor Mill, Essays on Sex Equality (with long introductory essay by Rossi), Chicago, University of Chicago Press, 1971. Roszak Betty and Theodore (eds.), MasculinejFeminine, New Yo11k, Harper Colophon, !970. Salper R., Female Liberation, N.Y., Ed. A. Knopf, 1971. Scott. Anne Firor (ed), The American Woman: Who Was She? Englewood Cliffs, N. J., Prentice-Hall, Spectrum B<>oks, 1971. Shulman Alix (ed.) The Traffic in Women and Other Essays on Feminisam by Emma Goldman, New York, Times Change Press, 1971. Stambler Sookie -(ed.), Women's LiberatiO!It: Blueprint for the Future, New York, Ace Books, 1970. Tanner Leslie B. (ed.), Voices from Women's Liberation, New York, Signet Books, 1970. Thomson Mary LOu (ed.), Voices of the New Feminism, Boston, Beacon, Press, 1970. 2. ii! J. I j ' ~\IJIGE 0 OPSTIM PITANJIMA zBNA Allen Pamela, Free Space: A Perspective on the Small Group in Women's Liberation, New York, Trimes Change. Albala Lebbl P., Razvoj univerzitetskog obrazovanja nasih :lena, Beograd, 1930. Alzon Cl., La Femme potche et la femme boniche, Paris, Ed. Maspero, 1974. Baby I., Un monde meilleur, Paris, Maspero, 1964. Bardwick Judith, Psychology of Women, A Study of Bio· Cultural Conflicts, New York, Harper and Row, 1971. llebel A., tena i socijalizam, Beograd, Rad, 1964. Bird Caroline, Born Female: The High Cost of Keeping Women Down, New York, McKay, 1968. . Campe de Alange, Habla Ia mujer, Madrid, Edicusa, 1967. BIBLIOGRAFIJA 267 Capmamy Maria, La dona a Catalunya, Barcelona, Editorial 62, 1966. Chombart de M. J. et Lauwe P., La Femme dans la Societe Paris, Ed. CNRS, 1971. ' Cotti, La femme an seuil de l'an 200, Paris Ed. Casterman, 1974. Colon Clara, Enter Fighting, Today's Woman, A Marxist-Leninst View, New York, New Outlook Publishers, 1970. Cudlipp Edytthe, Understanding Women's Liberation, New York, Paperback, 1971. (This is written from the point of view of the mass media and shows J?recisely that Cudlipp does not understand Women's L1beratrl.on.) Discriunlnation Against Women. 2 vols. Svedoi'enja pred Odborom Kongresa SAD o polofuju zena u oblasti obrazovanja i rrada. Ellis Julie, Revolt of the Second Sex, New York, Lancer Books, 1971. Engels Fridrih, Poreklo porodicet privatne svojine i drZave, Beograd, Kultura, 1961; Polozaj radnicke klilse u Engleskoj, Beograd, Kultura, 1961. Epstein Cyntlria Fuchs, Woman's Place: Options and Limits in Professional CM"ee"s. Berkeley, University of California Press, 1970. Figes Eva, Patriarchal Attitudes: The Case for Women in Revolt, New Yoi1k: Fawcett, 1971. Firestone Shulamith, The lJialectic of Sex: The Case for a FemWst Revolution, New York, Morrow, 1970. Flexner Eleanor, Centry of Struggle, Cambridge, Mass, Harvard Umversity Press, 1959. Gallion Jane, Woman as Nigger, Canoga Pal1k, Cal. Weiss, Day and LoDd, 1970 Greer G., La femme envique, Paris, (franooolci prevod) Ed. LaffoDt, 1971. KomisaT Lucy, The New Feminism, New York, Franklin Watts, 197!. Kraditor Aileen, Ideas of the Woman Suffrage Movement, 1890-!920, New Yol1k, Colwnbia Universi1y Press, 1965. Lafargue P., La question de Ia femme, Paris, Ed. L'Oeuvre []()Velle, 1904. Lenjin, Dela, tom XXIII-XXIV, Moskva, 1947. Lerner Gerda, The Woman in American History, New York, Addison-Wesley, 1971. �268 BIBLIOGRAFIJA BIBLIOGRAFIJA Marks Krurl, Sveta porodica, Beograd, Kultura, 1964; Ekonomsko-filozofski rukopisi Rani radovi 7o.-..-.,b Napri' ' ...,..,..~ ' jed, 1961. Marls:s K Engels F., Nemai!ka ideologija, Beograd, IWItura, 1964. M!chel A., Sociologie de Ia famille, Paris, Ed. Mouton, 1970. Millet Kate, Sex~ Politics, New Yo~k. Doubleday, 1970. Moody Anne, Commg of Age in Mississippi, New YoM, Dell, 1970. Negrin Su. A., Graphic Notebook on Feminism New York Times Chaa:tge llress, 1971. ' ' O'Neill, William L., Divorce in the Progressive Era New Haven, Yale University Press, 1967. ' Everyone Was Brave: The Rise and Fall of Fe11Unism in America, Chicago, Quadrangle, 1969. Reea.d Evel)'Il, Problems of Women's Liberation New Yo~k Pa1hfinder Press, 1971. ' ' Reeve~ Nancy, Womankind -Beyond the Stereotypes New York, 1971. ' Reich, La Revolution Sexuelle, Paris, Ed. 10(-18, 1970. Rocheblave Speme, Les roles masculins et feminis, Paris, Ed. P.U.F., 1964. Schudler Diane, and Florynce Kennedy Abortion Rap New Yo<k, McGraw-HHl, 1971. ' ' Scott Anne, The Southern Lady: From Pedes<ta1 to Politics Chicago, University of Chicago Press, 1971. ' Schowalter Elaine, Women's Liberation: A Sourcebook of Feminism and Literature, New York, Hrurcourt :&ace Jovanovich, 1971. Sinclair Andrew, The Emancipation of the American Woman, New York, Harper Colophon, 1965. Solanis Valerie, SCUM Manifesto, New York, Olympia Press, 1%9. Strauss. Levi, Les structures ezementaires de la parente, .-Pans, MOirlton, 1967. SneW.e Marijean, What Every Woman Should Know About the Women's Liberation Movement Cal., Amazon Gra· phics, 1971. ' Snlleroz, La vie des femmes, Paris, Ed. Gonthier 1965. La femme dans la societe moderne, Paris, Ed. Gonthier, 1974. Demain les femmes, Paris, Ed. Laffo!llt 1965. Vallabreque C., La Condition masculine, Paris, Payo1, 1968. 269 Watre Cellestine, Woman Power, The Movement for Women's Liberation, New York, Tower Books, 1970. Wilson J., Logic and Sexual morality, London, Pluguin Book 1965. ' 3. CASOPISI') Socialist Woman, 21 W!>tcombe Cirot>S, Carrin!lton, Nottingham, England. Cuadernos pera el Dialogo (Specijalni broj posveeen zeni u l ( Spallliji, Madrid 1, Spain (Decemner 1965). Choisir, Ed. Les femmes, Paris. Espirit, Paris, Mart 1961 (broj o zeni). Les_ femps modernes, posebni broj Les femmes s'entetent, Paris, mart, 1975. Partisans, Pads, 1971 (posveeeni zenama). Quarto Mondo (Organo del F""""te Italiano di Liberazione Femminile), Piazza SS Apostoli 49, Rome, Italy. 2 ) Pored povremenih pubUkacija iskljuCivo posveCenih Zenskom pita·: nju, ili tasopisa koji su tome posvetili posebne brojeve, broj J?O:Vremenih : publikacija o Zeni je znatno veCi ako se uzmu u obzk razni Casop1si i bil1eni pokreta za oslobodenje Zena (narolito u SAD); znatan je i b-roj tlanaka o :Zenskom pitanju koje u toku poslednjih godina objavljujru Casopisi od. knjii:evnih i opSte-kulturnih do socioloSkih i filozofskih. �REGISTAR POJMOVA, IMENA I NASLOVA Aparthejd, - 236, 242 Atinska demokratija, Avangarda, - 192 Adam,- 49 Aragon,- 43 Aristofan, - 35 Avgustin, - 49 ,,Antidiring", - 129 ,,ArhaiCno druStvo", - - Blekston, - 229 249 Bovuar de Simon, - 10, 54 248 Breton A., - 52 Broz Josip Tito, - 239 91 Bespravnost, - 15.1 Biologizam, - 49, 51, 69 Birokratija, - 20 Bog,- 38, 64 Borac, - 14 Borba grupa, - 72 Borba klasa, - 69, 74, 253, 263 Borba polova, - 69, 71, 72, 73, 212, 253, 257 Borba zena, - 253, 255 Brak, - 26, 138, 139, 168, 177, 197 Burzoazija, - 129 Bebel A., - 9, 10, 35, 63, 66, 67, 98, 105, 110, 120, 176, 190, 191, 202, 204 Bekon,- 191 Berns Meri, - 83 Car,- 64 Givilizacija, - 78 Crkva,- 27 Cetkin K., - 9, 65, 149, 172 Covek, - 20, 28, 59, 60, 67, 77, 94, 96, 101, 154, 161, 186, 195, 199, 201, 205, 217, 254, 263 Darvinizam, - 69, 204. Deca, - 95, 105, 109, 126, 131, 163, 202 Degradacija, - 230 Demokratija, - 151, 153 Demokratska prava, - 150 Despotizam, - 227 Devojka, - 21 Diskriminacija Zena, - 25, 233 Dogmatizam, - 68 Domicica, 109, 161, 164 Domacinstvo, - 26, 74 Dominacija, - 25, 27, 236 �272 REG ISTAR Fem;nizam, - 68, 78, 262 Frojdo-marksizam, - 70, 71, 76 Fojerbah, - 247 Folkner, - 35 DruStveni sistem, - 26 Drustvo, - 55, 85, 93, 111, Frojd, 19, 50, 51, 77, 176 Furije, - 12, 58, 60, 68, 81, 186, 190, 209, 244 129 Driava, - 207, 208, 237 Darvin, - 92, 206 Dekart, - 119 Gospodar, - 30, 72, 231 Demosten, - 197 Godina l:ena,- 8, 18, 40, 235 Don :Zuan, - 37, 38 Gradanin, - 233 Dostojevski, - 38 Deklaracija o nezavisnosti~ Gradanska prava, - 212, 227 - od 1776., - 223 Ged :Z.,- 9, 63, 160 Deklaracija o oseCanjima, Gete J. W., - 45 -"- 224 Deklaracija o pravima Cove.. Goldman Ema, - 85 ka i gradanina, - od 1789. Gramsi,- 63 - 223 Dostojanstvo, - 24, 234 Drustvena grupa, - 25, 67 Drustvene klase, - 26 Drustveni progres, 233 Deklaraaija o ravnopravnosti Heterizam, - 139 l:ena od 1975., - 234 ,DeJa", (Lenjin),- 126, 145, Hijerarhija, - 21, 52, 259, 261 148, 153, 155, 159 Human;zam, - 121 Hegel,- 58 Eksploatacija, - 26, 66, 75, Heraklit, - 41 83, 128, 259 Emancipacija, - 6, 24, 42, Inferiornost, - 66, 79 Institucije, - 69, 93 57, 86, 118, 129 67, Internadonala, - 173 Emancipacija Zena, ,Idiot", (Dostojevski), 38 129, 161 ,Izabrana dela", (Marks), E tatizam, - 88 150, 151, 153, 157 Etnocenrtrizam, - 47 ....li,!lgels F., 6, 7, 9, 10, 35, 43, -49, 53, 57, 58, 61, 62, 64, 65, 67, 81, 82, 87, 90, 91, 92, 95, Javna Zena, - 62 98, 104, 105, 110, 120 122, Javni zivot, - 153, 155 Jednakost, - 79, 85, 154, 155, 129, 182 259, 261 Eveling E., - 9, 11, 190 Jednakost polova, - 211 EvZen Sije, - 62 Jednakost za Zene, - 151 Falokratizam, - 47, 88 Kapitalizam, = 66, 88, ISO, 151, 166; 209 kaZuistika, ~ 132 Klasa., ~ 23, 212, 143 K!asna boroa, ~ 71, 7.2; 73 Klasna podela, - 257 klasna sttiiktuta, ~ 26 Klasni odnos:i, - 74 Kdrtmnizrun, ~ 61, 81, 84, 87, 93, 171, 183 KomunistJiCko druStvO, ~ 143 !(ultuta, - 11, 75 Kucrta robinja, ~ 156 Kami, ~ 252 Kant, - SO, 70, 195. Kauclci L., ~ 9, 11, 63, 214 Kolontaj A. M., ~ 89, 98 Kovalevski M~, _,_ 132 Krupskaja, - 89, ,Kapital", (Marks), ~ 100, 127, 128 ,Komuni~tiCki -61, 97 i I mafidfest", Lafarg Laura, ~ 9, 11, 66, 218 Lafarg P.,- 9, 11, 35, 63, !19, 163 Lenjin, - 6, 7, 9, JO, 12, 35, 49, 63, 64, 65, 67, . 67, . 98, 104, 110, 122, 145, 172, 174, 177 Leo :Zogis, ~ 173 Lickus, ~ 146 i.uksemburg Roza, - 63, 73 ,,La femme el sOh droit an travail" (clanak), = 162 ,La que~~iOn de _ia fertulie" (clanak), ~ 166 . ,Le prindpes d.ti communisme" . .;:..__ 61; 144 Ljtibav, ~ 19, .28. 56, 65, 83, 84, 100, 208, 209, 246 Ljubavn:ica, :"'"'" 161 Ljudi, ~ 186, 204, 218 Ljudska licnost, - 234, 240 Ljudska priroda, ~ 59, 125 Ljudski odnosi, 28, 37, 122 Ljudskl ~bd, ~ 157, 226 Ljudsko biee, ~ 6, 19, 29, 49, 61, 63, 65, 66, 79, 87, 90, 121, 162, 168, 237 Ljudsko pravo, - 16, 223, 225, 234, 243 Marksiiam, - 6, 11, 20, 48, 72, 81, 95, 118, 120, 122, 182 Matrija:rhlrt, ~ 90, 130, 131, 137, 179 'Matecijalna bezbediloSt, ~ 228 Mazohizam, - 47, 54, 251, 252 Mir ~ 243 Mot,- 141 Moral, ~ 8, 59 Monoga.inija, ~ 133, 134, 135, 208, 209 Monogamska porodica, . - 133, 135 Muska cast, ~ 21 Muskarac, ~ 14, 16, 21, 27, 44, 51, 60, 65, 69, 88, 96, 104 114, 125, 131, 199, 208, 230, 234, 238, 242, 249, 250, 256, 259 Musko pravo, - 22 �REGIS TAR 274 / \i l !I tl !I I 1.! Muf, - 21, 23, 38, 64, 133, 162, 168, 196, 197, 209 Malcijaveli, - 119 Mao Ce Tung, - 63 Marlo,- 54 Markovic s., - 9, 186 Marks, - 6, 7, 9, 10, 12, 18, 25, 29, 35, 46, 48, 49, 55, 67, 81, 82, 84, 86, 91, 95, 98, 100, 104, 105, 122, 125, 132, 137, 246 Marks Djeni, - 82 Marks - Eveling Eleonora, - 9, 11, 66, 89, 190, 212 Med,- 52 MiL S. DZ., - 52, 188, 189, .199 Mi~a R.,- 38 Miskin,- 38 Molijer, - 37 Morgan Lwis, - 91, 135.. Nacija,- 69 Nacionalno blagostanie, -239 Nacionalno oslobodenje~ 242 Nacionalno pitanje - 8 Nacionalna ravnopravnost, - 151 Naturalizam, - 52 Neomaltuzijanizam, - 146 Nepravda, - 19 Napoleon, - 50 ..-Niee, - 50, 58 -;,Napredak saznanja", - !91 l REGISTAR ' Omladina, - 24, 181 Omladiinski pokret, - 180 Organie.acija ujedinjenih na~ cija, - 12, 14, 231, 232, 241 Oslobodilacki pokret, - 24. 225 Oslobodenje, - 29, 77, 83, 258 Oslobodenje zena, - 11, 12, 20, 55, 68, 70, 118, 156, 157, 259 Oslobodenje zenskinja, 185 Otac, - 22, 38, 64, 162, 254 Otudenje, - 25, 60 Ogist Kont, - 165, Oskar Vajld, - 44 Ovidije, 247 Par,- 29, 86 Patrijarhat, - 23, 130 Pesimizam, - 19 Pdtanje Zene, - 164 Platonizam, - 103 Podredenost, - 73 ,.Pojas nevinosti", - 23 Pokret mladih, - 179 Pokret zena, - 258 Poligamija, - 208 Politicka prava, - 211 Politicki pokret, - 32, 77 Politika, - 8, 119 Polna ljubav, - 139 Polozaj zena, - 232 PoniZavanje, - 19, 73 ,,NemaCka ideolog~.ja", - 62, Porodica - 67, 74, 90, 93, 95, 96, 98, 101, 114, 126, 128, 130, 95 134, 143, 152, 168, 177, 186, 238 Obrazovanje, - 114, 125, 238 Oktobarska revolucija, - 64, PoStena Zena, 62 Pragmatizam, - 27 98 I Ptava coveka, - 16, 192 Pravni polozaj zene, - 140 Pravo, - 151, 237 Pravo glasa, - 148, 192, 227 Pravo na razvod, - 150 Preljuba, - 139 Prijateljstvo, - 28 Privatna svojina, - 90, 166 Prirodno bice, - 125 Privlaenost, - 59 Problem rena, - 34, 234, 248 Produkcija, - 63, 93 Produfenje vrste, - 73 Proizvodni odnosi, - 74 Proizvodnja, - 18, 61, 75 Proleter, - 23, 91, 147 Proletarijat, - 160, 175 Prospemtet, - 244 ProstJitucija, - 60, 119 Prudon, - 160 Pizn Erin, - 22 ,Polo.Zaj radniCke klase u Engleskoj, - 64. ,Poreklo porodice, privatne svojine i drlave" _ 35 63 64, 95, 132, 134, 137, 138 '140' 143, 182 ' ' ,Problemi zene" - 35 ' Rad, - 94, 96, 107, 111, 126, 188 Radnik, - 60, 71, 162, 233 Radni odnos, - 111 Radnica, - 13, 152, 172, 257 Radnicka klasa, - 57, 77, 113, 146, 158, 161 Radnicksi pokret, - 56, 90, 160 Rasa,- 69 Rasna diskriminacija, 242 275 Ravnopravnost,- 32, 58, 143, 203, 208, 232, 242 RazliCitost, - 79 Razvod, - 200, 209 Religija, - 69 Reprodukcija, - 18, 63, 93, 98, 116 Revolucija, - 7, 64, 68, 75, 85, 129, 155 Rob, - 84, 168 Roba,-59 Robinja, - 66, 84 Robna proizvodnja, - 58, 76 Roditelj, - 95, !OS, 126, 202 Ropstvo, - 84, 168 Rajh, 29 Rembo, - 12, 42 Rapapor S., - 65 Raskin,- 97 Savez :lena, - 213 Samoupravni socijalizam, 8, 235, 236. . SamoupravlJanJe, 20, 235 Saucesnistvo polova, - 234, 256 Seks, - 178, 254 .. Seksualna revoluciJa, - 19, 29, 145, 172 Seksualna sloboda, - 98, 235 Seksualni odnosi, - 74 82 Seljanka, - 13, 152 ' Sloboda, - 75, 226, 232, 239 Sloboda razvoda, - 158 S!obodna ljubav, - 98, 178 235 . . Socijal-demokratija, - 149 SocijalistiCka revolucija, 18, 158 Socija1istiCka zajednica, 11, 18 �27(> Socij~tic]!:p ~tv<!. 1&, ~1. 102 SPcijalrizam, ~ 11, 20. 24, s8, 67, !03, us. 21)7 Sociocentriz@:l, ~ 47 SoJjda!'llost, ~ 220 Sreca,- 227 Sre<!stv'l pro4v<JAAin, 90, 161, 206 Stanovnistvg, - 229 Superiornost, ~ 25, 93, 251 Svest, - 20, 63, 95 Svojina, ~ 93. 235, 248 Sartr, ~ 10, 31, 54, 248 Solomon, - 178 Sorokin, - 145 Sv. Pavle, - 49 ,Sabrani spisi'', ~ 18f) .,Sveta ;I?Oi'Odi~'~, - 97 ,.Socijalizam i :rene~', - 10, 186 u. m. z" Vla@j\lC;;l kl'IS!I-, ~ 135, 145 Vlast, ~ ~. 93 Vilar. ~52 VU)terstl'in, ~ 49 Volkonraf Merd, ~ 67 Vovnarg.- 48 Zahv~ost, - 54, 55 Zajednicka svoj.ina,- 61, 243 Zajednica zep11, - \44, 186 Zak!'JI!, ~ 23Q, 256 Z,.koJ:!o9ltvstvo, = 127 Zemlje u razvoju, = 41, 232 ,Zapisi iz moje ·beleZnice", -184 :l:ena, - 13, 15, 22, 25, 28, 35, 43, 51, 60, 65, 69, 102, 110, 114, 118, 125, 139, 154, 156, Strajk, - 258 162, 167, 193, 199, 201, 208, Sekspir, - 197, 198 209, 218, 227, 232, 237, 242, Se!i, -· 205 250, 259, 261 Sopenhauer, .,..... -50 zenski pokret, - 95 :l:ens!<o pit'l!!je, - 6, 8, 14, TristaJ! Flora, - 67, 68 32, 36, 56, 66, 79, 95, 117, 169, 171, 189, 191, 225 Ugnjetavanje, - 19, 24, 31, ~eB(tfz"i; i i43, 44, 45, 78, 79, 66; 168, 233, 255 9 Upravljac, = 233 :l:enstvenost, ~ 43, 44, 121 Upravljanje, 154, 232 ~topijski socijalizam, - 58, :l:enstvo, - 46, 79 ,1:ena i socijalizam'!, - 35, 68 66, 169, 170 Uzajamnost, - 28 SADR2AJ MARKSIZAM I :tENE - 5 IZABRANI TBKSTOVI MARKSA, ENGELSA, LENJINA I DRUGIH MARKSISTA K. Marks (1818-1883) COVEK I 2ENA - - 123 KAPITALIZAM I PORODICA __ ..,. 125 126 EKSPLOATACIJA UDATIH 1BNA - 128 F. (11!20-189~;) FURIJE I EMANCIPACIJA mNA PRELAZ MATRIJARHATA U POREKLO MONOGAMIJE PATRIJ~T - KARAKTBR MONOGAMIJB - - RAZVITAK BRAKA - - BURZOASKI BRAK - - - - PRAVNI POLOZAJ :tENB I USLOVI 129 130 - 133 - - NJBNOG OSLOBODENJA KOMUNISTICKO DRUSTVO I PORODICA V.I. Lenjin (1870-1924) LICBMERSTVO VLADAJUCIH KLASA - . . - .. . PRAVO NA RAZVOD - POTPUNA RAVNOPRAVNQ§'f M ~ r-:- 1"* 140 143 i48 - - - POTPU~4 JED~AKOST ~ 2;E;NE """": N~ DEMOKRAT!JE ~E~ :t~A, :lENA I JAVNI ZIVOT - - - - ~~~ 145 146 - RADNICKA KLASA I NEOMALTUZIJANIZAM BORBA ZA PRAVO GLASA- - 1¥ lStl -:- ~ ~ ~- !!!! 15.3 !~1 1~ :tENA I REVOLUCUA - - - - - USPEH RBVOLUCIJB ZAVIS! OD STBPBNA (MASOVNOG) 155 UCBSCA:tllNA~~-=~=-----..:. 158 �2:i1 Ged {1~1o922) OMOGUCITI 2:ENI DA 2.1VI OD SVOGA RADA Pol Lafarg {1842-1911) PITANJE 2:ENE - - - - - - A. Bebel (184()....1913) ISTORIJA ZENE JE ISTORIJA NJENOG UGNJETAVANJAPOD GVOZDENOM PETOM - - - - - - 2:BNSKO PITANJE IE JEDNA STRANA DRUSTVENOG PITANJA Klara Cetldn (1857-.1931!) RAZGOVOR V. I. LENJINA I KlARE CETKIN S. MarkoviC (1846-1875) OSLOBOBEN.m 2:ENSK1NJA - - - - - 160 163 167 168 169 171 155 II Edvard Eveling (1.851-1898) i ~nora Marks-Bveling (1855-tS98) 2:BNSKO PITANJE - - - Eleo~ora Marks (1855-1898) KAKO TRBBA DA SE ORGANIZUJEMO Lujza K>uoki (1060-1950) POWRAV IZ BNGUESK£ Lama Lafarg (1845-1Bil1) POZDRAV i!Z FRANCUSKE - PRILOZI - - - 190 211 214 218 - 221 PRVA. DEKLARACIJA 0 PRAVIMA 2ENA DONETA 1848. GODINE U SENEKA FOLSU. Uz Deklamc.iju o pn.vima Zena od 1848. - - - - PORUKA JOSIPA BROZA TITA SVETSKOJ KONFERENCIJI MEI>U· NARODNE GODINE tENA - - - - - - - - - - 223 232 MBDUNARODNA DEKLARACIJA 0 RAVNOPRAVNOSTI :ZENA I NJI· HOVOM DOPRINOSU RAZVOJU I MIRU OD 1975. - - - 234 MARKSOVO 245 tENI - - - - - - ~OR SIMON DE BOVUAR. I ZAN POL SARTRA 0 tENSKOM PIT.ANJU---------- 248 BIBLIOGRAFIJA 0 :ll!NSKOM PITANJU REGISTAR IMENA, NASLOVA I POJMOVA - 265 Z>l PISMO · _TiraZ 3.l00 primeraka � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žensko pitanje : antologija marksističkih tekstova Subject The topic of the resource Žensko pitanje Creator An entity primarily responsible for making the resource priredio i predgovor napisao Jovan Đorđević Source A related resource from which the described resource is derived Historijski muzej Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Radnička štampa, Beograd Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1975 Rights Information about rights held in and over the resource Radnička štampa, Beograd Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 34-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 278 str. Jugoslavija marksizam socijalizam žensko pitanje