1 10 16 http://www.afzarhiv.org/files/original/16881fe8ebdd4a569d619417977dbf7d.pdf a2343b7170f86817d01af92d6c46b24f PDF Text Text �HISTORIJSKI ARHIV U KARLOVCU �REPUBLIČKA KONFERENCIJA SSRN HRVATSKE KONFERENCIJA ZA DRUŠTVENI POLOŽAJ ŽENE I PORODICE, ZAGREB HISTORIJSKI ARHIV U KARLOVCU Redakcija LJERKA BEGIĆ, NEDA DRAKULIC, BEŠKA FRNTIĆ, KATICA MESAROŠ, MILICA POSAVEC, dr ĐURO ZATEZALO Odgovorni urednik Dr ĐURO ZATEZALO Štampa Štamparski zavod »Ognjen Priča« Zagreb �Desanka Stojić KARLOVAC, 1987. �Knjigu izdajemo u čast 50-godišnjice dolaska Josipa Bro^a Tita na čelo Komunističke partije Jugoslavije, 50-godišnjice osnivanja Komunističke partije Hrvatske i 45-godišnjice Prve zemaljski konferencije AFZ Jugoslavije Vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito ��Predgovor Monografiju Prve ženske partizanske čete čitao sam s velikim interesom. Literarno i historijski u ovoj knjizi obrađene su, kao rijetko gdje, ondašnje prilike — geneza Ženske čete. Ovo štivo je satkano od ratnih događaja i bio­ grafskih podataka pripadnica Čete, ali i iz imena naših drugarica koje su, na teritoriju Like iz po­ kreta ličkih žena, emanirale Prvu žensku četu. Lika je bila strateško-politički prostor, gdje je naša Partija već davno prije rata ugradila Revoluciju, svoje ljude, svoje Ličane Oreškovića, Radu Končara i brojne druge... — svoju Marka Tako je i Prva ženska partizanska četa izrasla iz borbenog raspoloženja u Lici, kao rezultat revo­ lucionarnog poleta ličke omladine, služeći kao pu­ tokaz u formiranju ostalih ženskih četa, a knjiga o njoj je historijsko-politički vrijedna i danas, jer analizira psihologiju i osobenost žene u NOB-u, njene patnje, stradanja i vjeru u novo vrijeme. Da kažem još nešto: Ono što nam autorica daje u ovom spisu nije samo fotografija, dokumenta­ cija, historiografija i slično. To nije samo goli 7 �prilog historije Prve ženske partizanske čete — nabrajanje datuma, ljudi, zbivanja i drugo. Drugarica Stojić je dala u svom djelu široku panoramu na kojoj se razvijala naša revolucija, a koju su tamo, u ličkim krajevima, čvrsto uzele u ruke naše žene, majke, njihova djeca-muškarčići i djevojčice. Autorica nam ističe značenje možda najbolje ovim riječima: žene u NOB-u — »Omladinke Like odazvale su se pozivu Partije i SKOJ-a, spremne da pođu teškim, ali slavnim pu­ tovima borbe za slobodu i bolje sutra. Bile su svje­ sne da će svojim učešćem u prvim borbenim redo­ vima najviše pridonijeti i borbi za emancipaciju žena, za njihov bolji i pravedniji život.«. Vrijednost njenog pisanja jest baš to, kako su Tito — naša Partija i oslobodilački rat — udah­ nuli dušu Revolucije i digli na noge baš one koji su čekali svoje vrijeme. S literarne i estetske strane to je tekst izvan­ rednih dosega i emocija, da ne govorim o politič­ kim kriterijima. Sve je to autorica uspješno ispreplela. To, na­ ravno, može samo onaj tko zna i tko to nosi u srcu — samo taj može sve to predočiti mladim generacijama. A to je u ovoj knjizi najvrednije! U Zagrebu, 30. 10. 1986. Jakov BLAŽEVIĆ 8 �Uvod Osvještavanje i oslobađanje ličke žene teklo je uporedo s osuvremenjivanjem ličkog sela. Taj put bi se mogao okarakterizirati kao vrlo postepen. Sve do prvog svjetskog rata lička žena se bez pogovora brinula o djeci i kući, plela je i tkala, vezla. U doba velike ekonomske krize, kad muš­ karci masovno odlaze na rad u zapadne zemlje i rudnike Jugoslavije, žena se bavi i poljoprivred­ nim poslovima te uzgojem stoke. Kako je lička zemlja škrta, a onovremeno oruđe primitivno, ta­ ko su sitna gospodarstva u prosjeku bila na gra­ nici bijede i žena se morala nadljudski dovinjavati da bi prehranila mnoga dječja usta. Dakle, najelementarniji opstanak bila je velika briga ličkog stanovništva toga vremena, pa se ri­ jetko pohađala osnovna škola, jer su i djeca bila potrebna kao pripomoć u poljoprivredi i stočar­ stvu. Stoga je u Lici evidentiran ogroman posto­ tak nepismenog stanovništva, što su ga u većem dijelu sačinjavale djevojke i žene. Iako će se to stanje iz temelja promijeniti tek 9 �s NOB-om, začetak promjene je u periodu između dva rata. Nakon oktobarske revolucije i formira­ nja KPJ napredne ideje pomalo prodiru i u ličko selo. No, tek s osnivanjem partijskih i skojevskih organizacija dolazi do političkog buđenja ličkog sela. U tom periodu i žene se počinju zanimati za obrazovanje, djecu upisuju u škole, a one poha­ đaju razne analfabetske i domaćinske tečajeve. Sa sviješću da se zemlja može lakše i brže obra­ đivati interesiraju se za moderan način obrade, tako i za higijenske mjere, zdravlje i ishranu djece i odraslih. Sva ta saznanja usvajaju zajedno s ostalim pro­ gresivnim idejama i stavovima, s kojima ih upo­ znaje napredna omladina. Komunistički orijenti­ rani studenti, učitelji i srednjoškolci u tome im pomažu i opskrbljuju ih s progresivnom litera­ turom. Aktivnost članova KPJ i SKOJ-a bila je vrlo uticajna na području Like od 1936. godine nadalje. No, pošto je KPJ bila u ilegali, svoje djelovanje na mase provodila je preko legalne organizacije »Seljačko kolo« koje je formirano u okviru Sa­ mostalne demokratske stranke u svrhu prosvje­ ćivanja sela. Do 1938. godine, dakle, godinu dana od početka formiranja društva, osnovani su u mnogim selima Like ogranci »Seljačkog kola«, među kojima i ne­ koliko ogranaka s aktivnim ženskim omladinskim sekcijama. �Te su ženske sekcije radile u mnogim mjestima širom Like, kao na primjer: Babin Potok, Končarev Kraj, Trnavac, Turjanski, zerce, Visuć, Divoselo i drugdje. Čuić Krčevina, Je­ U nekim selima kotara Gospić, Perušić i Otočac, KPJ je na žensku omladinu djelovala preko organizacje »Seljačka sloga«. Ženske sekcije okupljale su iz dana u dan sve više članica u organiziranom političkom radu. pomoć u hrani Žene su vrlo predano sakupljale i odjeći za španske dobrovoljce, te zajedno s muškom omladinom održavale pri­ redbe revolucionarnog karaktera po okolnim se­ lima i gradovima, isticale crvene zastave povodom Prvog maja i proslave oktobarske revolucije. Na sastancima tih naprednih grupa čitala se na­ predna literatura socijalne tematike, kao i publi­ kacije: »Žena danas«, »Seljačka misao«, »Naša brazda«, »Ženski svijet« itd. Cilj ovih organizacija, pod uticajem Partije i SKOJ-a, bio je razvijanje bratstva i jedinstva, ši­ renje borbe protiv nacionalizma i šovinizma te upozoravanje na opasnost od fašizma i rata. Tako je Partija u neprekidnom političkom djelovanju među dane. masama vršila pripreme za predstojeće O radu ženskih sekcija iz sela Babin Potok i Končarev Kraj najbolje govore zapisnici Naranče Končar i pisma Lucije Borjan sa sastanaka sek­ cije, a koji su pohranjeni u arhivu Muzeja naroda i narodnosti Jugoslavije u Beogradu. 11 �Rad i omasovljenje ženskih sekcija dobij a na širini nakon Prve okružne konferencije KPH za Liku jula 1940. na Plitvicama, kao i nakon Pete zemaljske konferencije KPJ, održane oktobra 1940. u Zagrebu. Tom prilikom su određeni i pri­ marni zahtjevi u odnosu na žene, koji su ušli u Program KPJ, što su se naročito progresivno odrazili na rad i omasovljenje ženskih ličkih sek­ cija. Žene Like su u to vrijeme prolazile teško raz­ doblje, ali prvi puta se oslobađaju svih stega što su ih tradicijom stekle. To će dokazati u danima koji su upravo nadolazili, strašni dani okupacije i proglašenje tzv. Nezavisne Države Hrvatske, dani pokolja i stradanja. Taj period narod je doživio kao krajnje rasulo. Svakodnevne opasnosti, neredi, izgoni i pokolji ostavili su dubok trag u svakom čovjeku, a odrasli su uz to preživljavali i patnje djece. Strah, neiz­ vjesnost i nesigurnost čitala se s lica ljudi, jer su divljanja, teror i nasilja ustaša iz dana u dan po­ primala sve stravičnije razmjere. Narod je ostao sam u košmaru koji do tada nije poznavao, bez ičije zaštite i pomoći. No, nikako ne sasvim sam. Ubrzo je uslijedio Proglas KPJ i poziv na usta­ nak. Saznanje da se podiže ustanak pružilo je olakšanje i samopouzdanje masama. Muškarci se u velikom broju odazivaju i organiziraju u vojne jedinice, dok za žene još nije bilo mogućnosti zbog pomanjkanja oružja. 12 �U partizane su, odmah po dizanju ustanka, pri­ stizale mnoge omladinke i žene sa završenim sred­ njim medicinskim školama. Među prvima su bile: Slava Blažević, Desanka Marunić, Janja Hrženjak, Boja Tišma, Mica Žigić, Milica Šainović, dr Slava Očko i druge. One su dale veliki doprinos u orga­ nizaciji bolničkih tečajeva, prihvatilišta za ranje­ nike, ambulanti, kao i sanitetske službe u bolnici Bijeli potoci. Borbeni polet ličke omladine Nakon dizanja tičko previranje ustanka nastaje masovno poli­ kod ličke omladine. Ona je dala bezrezervnu podršku općenarodnom pokretu. Skojevke, antifašistkinje te omladinke iz predratnih ženskih sekcija mnogo su pridonijele da narod brže usvoji ciljeve NOB-a, kao i u raskrinkavanju politike okupatora i domaćih izdajica. Skojevke su organizirale omladinke i žene u radu na raznovrsnim zadacima: sakupljanju hra­ ne, obuće, odjeće, oružja i raznog drugog materi­ jala za potrebe prvih partizanskih jedinica. Orga­ nizirale su skloništa i prihvatilišta, opskrbljivale ranjenike. Skojevke su bile inicijatori u formira­ nju omladinskih radnih četa, koje su otimale lje­ tinu ispred neprijatelja, kopale rovove, dizale pruge i prenosile ranjenike. 13 �Koristio se svaki skup i sastanak da bi se popu­ larizirao NOB, pa tako i lička prela: »Drugarice, hajdemo na prelo Partizanim’ praviti odijelo . . . « Lička prela dobivaju pomalo drugi izgled. Nisu to više neozbiljni sastanci momaka i djevojaka u zabavne svrhe. Ozbiljna su vremena dala svoj pe­ čat i prelima. Djevojke pletu više nego prije. Pletu čarape, maje i rukavice .. . »To je za naše drugove partizane, što se pro­ bijaju šumama i planinama po snijegu za našu slobodu. Rade tako djevojke, rade žene, i starice rade. I pjesme su drukčije nego prije. Pomalo ne­ staju stare bećarske pjesme i niču nove o parti­ zanima i narodnoj borbi. To postaju svakodnevne teme razgovora na prelima i sastancima . . . « (Članak iz »Vjesnika« br. 9, od pros. 1941. god.) Mnoge su omladinke već u jesen 1941. inzistirale na uključenju u operativne jedinice, ali im iz opravdanih razloga to nije omogućeno. Tek počet­ kom 1941. godine pet djevojaka iz Bruvna, kotar Gračac odlazi u bataljon »Gavrilo Princip«, kas­ nije »Bićo Kesić« i to: Grozdana Krajnović, Sava Radaković, Zorka Japundžić, Sokica Pokrajac i Soka Kolundžić. Nešto ranije nekolicina djevo­ jaka stupila je i u bataljon »Marko Orešković«. 14 �Tako su i u ostale ličke odrede u 1941. godini dola­ zile omladinke. Među prvim djevojkama koje su se borile s puškom u ruci bila je poznata omla­ dinka Jela Končar iz Končareva Kraja, koja je kasnije, prilikom borbe na Tušiloviću, teško njena na bunkeru i od zadobijenih rana umrla. Već početkom 1942. nezaustavljiv je ra­ odaziv, kako muške tako i ženske ličke omladine, u par­ tizanske jedinice u kojima se kovalo borbeno je­ dinstvo srpske i hrvatske omladine, što je bila najbolja garancija naše pobjede. To put osuječenja planova okupatora je i bio jedini izdajničke politike vrhova građanskih stranaka, a narod se time spasio četničke kame i ustaškog noža. U to vrijeme štabovi NOP odreda i skojevska rukovodstva na terenu formiraju veći broj muš­ kih omladinskih četa, i s njima organiziraju vojno-političku obuku radi popune svojih jedinica s novim borcima iz redova omladine. »OMLADINSKI BORAC«, organ SMG za Hrvat­ sku, br. 3, juni 1942. godine, pod naslovom SKOJ KAO ORGANIZATOR OMLADINSKIH ČETA, is­ tiče slijedeće: »Da bi doprinio što više narodnooslobodilačkoj borbi i olakšao rad naših komandi, SKOJ je dao inicijativu za stvaranje omladinskih četa. SKOJ je izvršio mobilizaciju omladine za te čete i svr­ stao veliki broj omladine u njih. On je primio na sebe organizaciju smještaja i ishrane. Preduzeo je političko odgajanje i uniformiranje tih četa. 15 �Njegovi rukovodioci neumorno rade na političkom i kulturnom odgajanju omladine u duhu narodnooslobodilačke borbe .. .« U to vrijeme ženska je omladina sve energičnija u traženju da se odobri formiranje ženskih omla­ dinskih četa. Uvidjevši njen borbeni polet OK SKOJ-a daje inicijativu, pa je više dogovora o tome pitanju vođeno s OK KPH za Liku i ličkom grupom NOP odreda. Na OK SKOJ-a inzistirao je na čelu s Katom Pejnović. sprovođenju i Okružni inicijative odbor AFŽ-a Iako je, zbog opravdanih razloga, u prvo vri­ jeme bilo dosta otpora, borbeno je raspoloženje ženske ličke omladine prisililo vojno-političko ru­ kovodstvo Like da odobri formiranje ženskih omladinskih partizanskih četa. Odluka OK SKOJ-a za Liku Zbog takvog borbenog raspoloženja ženske omla­ dine Okružni komitet SKOJ-a, u suglasnosti s Okružnim komitetom KPH za Liku i Štabom Gru­ pe NOP odreda za Liku, na svom sastanku u selu Krbavici, polovinom juna 1942. godine, donosi odluku o formiranju PRVE ŽENSKE LIČKE PAR­ TIZANSKE ČETE. Skojevska rukovodstva na te­ renu preuzela su obavezu u prikupljanju kandi­ data za četu. U četu se javio daleko veći broj omladinki nego što 16 je četa mogla primiti. Omladinke Like oda­ �zvale su se pozivu Partije i SKOJ-a, spremne da pođu teškim, ali slavnim putevima borbe za slo­ bodu i bolje sutra. Bile su svjesne da će svojim učešćem u prvim borbenim redovima najviše pri­ donijeti i borbi za emancipaciju žena, za njihov bolji i pravedniji život. Zbog poteškoća u smještaju i bojazni kako će se ženska omladina snaći u prvim borbenim redo­ vima, u četu su primljene 74 omladinke i jedna žena. Nekolicina od primljenih bile su već u sa­ stavu partizanskih jedinica koje su ih uputile na vojno-političku obuku. Tako je 25. augusta 1942. u selu Trnavcu, neda­ leko Korenice, formirana PRVA ŽENSKA LIČKA PARTIZANSKA ĆETA. Koliko je poznato to je prva ženska vojna formacija u svijetu, do tada jedinstven primjer u NOP-u Jugoslavije. Nije slu­ čajno da je to ustaničko selo — Trnavac — bilo određeno za formiranje i domaćina obuke Prve ženske omladinske čete, jer je i ranije imalo svoju naprednu političku prošlost. Neposredno prije rata u njemu je formirana partijska i skojevska organizacija. One su politički djelovale na mase preko ogranka »Seljačkog za nadolazeće dane. kola« pripremajući ih Prva ženska četa bila je sastavljena pretežno od skojevki koje su u nju došle već idejno-politički orijentirane, jer su bile pod uticajem komunista — naprednih ljudi iz svoje bliže okoline. Za političkog komesara čete postavljena je Na- 2 PRVA ŽENSKA LICKA PART. CETA 17 �ranča Končar, dotadašnji član Okružnog komi­ teta SKOJ-a za Liku, koja je prisustvovala i sjed­ nici Komiteta na kojoj je donesena odluka o for­ miranju čete. Po naredbi Štaba Grupe NOP od­ reda za Liku, Štab 2. NOP odreda uputio je na­ stavnike vanca, »Krbava« voda u iz do vojnoborbene tada zamjenika i vodnika bataljonu obuke — Đuru komandanta Iliju Vukmirovića, »Mičo Radakovič«, podučavanje partizanki. ske partizanske čete Rado- bataljona komandira za vojno Povodom formiranja Žen­ neprijateljska propaganda služila se najpogrdnijim klevetama i lažima, kako bi spriječila politički uticaj Ženske partizanske čete na masovni odlazak omladine u jedinice Narodnooslobodilačke vojske. Da bih potvrdila autentičnost formiranja, na­ stanka i brojnog stanja Prve ženske partizanske čete, poslužit ću se samo nekim dokumentima koji se čuvaju u Vojnoistorijskom institutu u Beo­ gradu. Tako u Operativnom izvještaju Štaba Gru­ pe NOP odreda za Liku od 6. septembra 1942. piše: »Pri 2. odredu obrazovana je 1. ženska četa, ali o organizaciji te čete, njenom brojnom stanju i ostalom nismo dobili nikakav izvještaj. Nare­ đeno je da se taj izvještaj što prije dortavi«. Me­ đutim, u napomeni istog dokumenta se već kaže: »Komandir čete je Đuro Radovanac, a politički komesar Naranča Končar. Sastav čete činile su omladinke koje su dobrovoljno stupile u parti­ zanske redove.« 18 �U izvještaju Grupe odreda za Liku upućenom Prvoj operativnoj zoni 12. septrembra 1942. na­ vodi se da je formirana Prva ženska omladinska četa na sektoru Ličke grupe i da u svom sastavu ima 75 partizanki. I u hronologiji oslobodilačke borbe naroda Ju­ goslavije 1941—1945 zapisano je da je 25. augusta 1942. u selu Trnavcu kod Korenice, po naređenju Štaba Grupe NOP odreda za Liku, formirana Prva ženska četa od 75 najborbenijih seljanki i učenica iz Like, te da je poslije vojno-političkog kursa četa rasformirana, a partizanke su raspoređene u bataljone 2. brigade Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske. Vojno-politička obuka Četa je bila smještena u Osnovnoj školi sela Trnavca. Djevojke su spavale u zgradi koja je pri­ padala školi, a u kojoj je bilo dosta sijena. Do tog vremena selo Trnavac nije stradalo od nepri­ jatelja pa je bilo u mogućnosti da prihvati četu. Narodnooslobodilački odbor bio je stalno u kon­ taktu s četom, starajući se o redovitoj dopremi hrane i vode kada bi je ponestalo u školskom bu­ naru. Četa je već 24. augusta 1942. bila na okupu pa su u toku dana izvršene sve potrebne pripreme 2* 19 �oko smještaja i ishrane. Djevojke su bile unifor­ mirane u odijela skrojena od talijanskih ćebadi i obojenog domaćeg platna. Sve su imale kape partizanke s petokrakom zvijezdom. Bile su oši­ šane na mušku frizuru zbog lakšeg održavanja hi­ gijene. Njih nekoliko vrlo su teško podnijele skra­ ćivanje dugačkih pletenica. Bile su stare od 15 do 25 godina. Samo nekoliko njih bilo je iznad dva­ deset godina starosti. Sava Miljanović je bila je­ dina žena u četi. Prosjek starosti bio je 18 godina. Nakon izvršenih priprema slijedećeg dana, 25. augusta 1942. godine, otpočela je obuka s četom. Prije toga sastavljen je plan rada koji se u toku obuke dopunjavao. Izvršena je smotra i održan sastanak, a zatim je četa položila partizansku za­ kletvu. Izvršena je djelomična podjela rada u četi. Organizaciju nastave gađanja i naoružanja izvo­ dio je Đuro Radovanac, dok je Ilija Vukmirović bio zadužen za strojnu obuku. Naranča Končar je organizirala politički rad s djevojkama, dok su kulturno-prosvjetni rad preuzele su imale poneki razred gimnazije. O koliko drugarice koje provođenju vojne obuke s četom navodim ne­ podataka o kojima piše Đuro Radovanac na str. 532—536. u Zborniku 10 Historijskog ar­ hiva u Karlovcu. Odmah poslije ustajanja bila je obavezna fiskultura, zatim umivanje i doručak. Prije podne izvo­ dilo se strojno pravilo, a poslije podne nastava ga­ đanja, 20 naoružanja te politički i kulturno-prosvjet- �ni rad. Za izvođenje nastave raspolagalo se jed­ nom puškom, pištoljem i manevarskom bombom, tako da su se omladinke upoznale s glavnim ka­ rakteristikama svakoga ovog oružja. Iz nastave gađanja, kojoj je dat poseban prioritet s obzirom na njenu važnost, četa je upoznata s najosnovnijim elementima iz teorije gađanja kao što su nišanjenje i okidanje. U vojnoj obuci pošlo se od jedinačne obuke na taj način što su vodovi i desetine bili postrojeni u dvije vrste — okrenute licem jedna nasuprot drugoj, a zatim im je objašnjena i praktično poka­ zana svaka radnja iz strojnog pravila. Nakon to­ ga su omladinke jedna drugoj naizmjenično komandovale i izvršavale određene radnje. Ova jedinačna obuka trajala je pet do šest dana. Po završe­ noj prethodnoj obuci određeni su komandiri vo­ dova, politički delegati i desetari između druga­ rica iz sastava čete. U obzir su došle one koje su zapažene u bržem usvajanju vojne obuke i bile energičnije. Tako su za komandire vodova postav­ ljene: Sofija Drakulić, Danica Mirić i Milica Obradović, a za političke delegate vodova Nena Lazić, Desanka Stojić i Kata Radaković. Također su po­ stavljeni i desetari, koji po pitanju obuke nisu puno izostajali iza komandira vodova. Pošto je određen četni kadar, prešlo se na desetičnu obuku koja je trajala nešto duže zbog uvježbavanja slo­ ženijih borbenih radnji. Prelaskom na vodnu obuku uvježbavane su sve 21 �složenije borbene radnje. Ovom obukom uvježba­ vano je niz radnji koje su se mogle postaviti u raznim situacijama, bilo da ih se izvršava samo­ stalno ili u sastavu čete. Komandiri vodova su se izvanredno analizirali u svim tim situacijama. Brzo su donosili odluke i izdavali naređenja pra­ vom vojnom terminologijom, što svakako treba istaći. Bilo bi nepravedno ne istaći i desetare, koji su uspješno komandovali desetinama, jer od nji­ hovog uspješnog voda kao cjeline. rukovođenja zavisio je i uspjeh Prelaskom na četnu obuku pristupilo se uvjež­ bavanju još složenijih borbenih radnji s četom kao cjelinom. Na kraju se prešlo na taktičnu obu­ ku: četa u napadu i odbrani, nastupanju te odstu­ panju i drugo. Ivođena je vježba — jedan vod u odbrani, a dva voda u napadu. Ukoliko je dolazilo do izvjesnih propusta, vježba se uvijek ponavljala sve dotle dok se pravilo ne izvede tačno. Poslije svake praktične vježbe redovno je s četom odr­ žana analiza vježbe. Cilj je bio da se konstatiraju svi uočeni nedostaci i skrene na njih pažnja, kao i to da se istakne sve ono što je bilo dobro. Na ovim sastancima bilo je bučne diskusije s obzirom da je u četi postojalo takmičenje po vodovima i desetinama. Ta velika želja da se bude najbolji u vodu, odnosno četi, dovodila je du bučnih disku­ sija. Dežurstvo, kao i stražarska i požarna služba, besprijekorno su funkcionirali. Pri 22 izvođenju obuke potrebno je bilo do kraj­ �nosti biti pažljiv prema pojedinim osjetljivijim omladinkama. Vodilo se strogo računa o njiho­ vom ponosu i dostojanstvu. Bilo ih je sramežlji­ vih, posebno onda kada je trebalo da izvedu neku komandu, tako da se svaki neuspjeh u tome vrlo neprijatno odražavao na njih. Međutim, hladno­ krvnim i strpljivim radom uspjelo se da i ovaj nedostatak bude kod njih u dobroj mjeri otklo­ njen. S obzirom na kratkoću vremena, koje je dato za obuku, sve je učinjeno da se rad ne bi ometao, jer je svaki čas bio planiran i dragocjen za sa­ vlađivanje gradiva. Četa je uz vrlo naporan rad u potpunosti izvršila svoj zadatak. Bilo je sluča­ jeva da su neke drugarice uslijed dnevnog optere­ ćenja čak i u snu komandovale, što je bio dokaz dnevnih naprezanja. Iako je prioritet dat vojnoj obuci, nije zapo­ stavljen niti političko-kulturni te prosvjetni rad. Održavana su politička predavanja, iznošene in­ formacije o našoj zemlji i o svijetu. Redovno su dobivani dnevni izvještaji o borbama u Lici, kao i o borbama koje su se vodile u drugim dijelovima Jugoslavije. Politički rad je oganizirala Naranča Končar, politički komesar čete. Svaki slobodan čas korišten je za opismenjavanje, što je bilo za svaku pohvalu. Četa je izdavala zidne novine ko­ je su redovito izlazile s vrlo aktivnim sadržajem i s puno humora. Kako su gotovo sve omladinke bile skojevke 23 �1 — to je Naranča Končar, zajedno sa sekretarom skojevske organizacije održavala skojevske Desankom sastanke. Stojić, Na tim redovito sastanci­ ma se obično raspravljalo o radu i ponašanju, kako za vrijeme obuke, tako i van nje. Na dnev­ nom redu češće je bila tačka — kritika i samokri­ tika. Bilo je tu i tamo izvjesnog pretjerivanja u kritici, što se može objasniti velikom željom da se obuka što bolje savlada. Po završetku obuke, 26. septembra 1942. go­ dine, četa je predata Štabu Grupe NOP odreda za Liku u Šalamuniću, gdje se tada nalazio. On je četu uputio na raspored u 2. ličku udarnu brigidu, koja se trebala uskoro vratiti iz zapadne Like. Komandir čete Đuro Radovanac vratio se u svoj bataljon »Krbavu«, a s četom je ostala kome­ sar Naranča Končar i vodnik Ilija Vukmirović. Ratna štampa o Prvoj ženskoj omladinskoj četi Uvidjevši koliki moralno-politički uticaj vrši Prva ženska četa na mase, ratna partizanska štampa dala joj je veoma širok publicitet, a time povećala njen politički značaj u podizanju svijesti i borbe­ nog poleta. Tako je »Lički partizan« broj 5. od 1. IX 1942. godine, unutar naslova »PRVA SKOJ-a ZA LIKU, objavio slijedeće: 24 KONFERENCIJA �»LIČKI PARTIZAN« br. 5. od 1. 9. 1942. ... Naročito je očit rad omladine u našoj vojsci. U našim partizanskim bataljonima ima ponajviše omladinaca, koji su često vodnici, delegati, koman­ diri, komandanti i politički komesari. Uz to da­ 25 �nas je formirano oko 10 omladinskih četa i jedna omladinska kursu.« ženska četa, koja se već nalazi na Mjesec dana kasnije »Lički partizan« broj 6. od 1. X 1942. godine objavio je članak Mladena Berovića, dopisnika Agitpropa Okružnog komiteta KPH za Liku, pod naslovom »MOJ SUSRET PRVON ŽENSKOM OMLADINSKOM ČETOM«. SA Dopisnik vrlo impresivno opisuje prirodu i svo­ je dojmove o susretu sa ženskom omladinskom četom te, između ostalog, navodi: » . . . Ali to što sam nedavno doživio ostavilo je na mene neizbrisive utiske. Bio je krasan dan — makar je jesen. Jabuke i šljive ponovo su cvjetale . . . pravo bablje ljeto. Svuda vidim otkose sijena i stogove zrelog žita. Jata čvoraka — jesenjih vjesnika — lete po ob­ zorju kao crni oblaci gonjeni burom. Bacim pogled udesno na zelena polja i ugledam jednu dugu kolonu kako se kreće ritmički. Mislio sam to je sigurno neka nova omladinska četa par­ tizana tek formirana. Ali, najednom se zaori pjesma skih grla i zaleprša veselo i snažno: iz mladih »Drugarice, hajte u borbu s nama, jer sloboda neće doći sama! Drugarice, hajmo s drugovima, jer sloboda mila nam je svima!«. 26 žen­ �Pohrlim im u susret sav radostan da ću imati prilike razgovarati s našim prvim partizankama o kojima se već toliko mnogo govori. — Smrt fašizmu, drugarice! — Sloboda narodu! — zaori se gromko iz nji­ hovih mladih grla. Kažem političkom komesaru čete drugarici N. (Naranči) da sam iz Agitpropa, da bih rado govo­ rio s drugaricama. Nato pada komanda: — Četa voljno! Savi se oko mene kolo drugarica kao kita polj­ skog cvijeća. Plamte oči vatrom mladosti i borbe­ nosti, rumene se od sUnca preplanula lica. Sve svježe, mlade i snažne«. Tom prilikom dopisnik intervjuira 7 drugarica Prve ženske omladinske čete, koje su dale iskaze prožete poletom i vjerom u slobodu — svjesne da se ona samo borbom može izvojevati i da za nju žrtve nisu uzaludne. Četiri od sedam intervjuira­ nih nisu dočelake slobodu za koju su se zdušno borile, ali su zato njihovi iskazi ostali vjerna slika tog doba. Pri intervjuiran ju drugarica Ženske omladinske čete dopisnik se poslužio skraćenicama pa je sto­ ga potrebno dati objašnjenje s prema redoslijedu datih iskaza. Prvu je intervjuirao Drakulić punim Sofiju imenima, — Koku, vodnika Prvog voda u ženskoj četi: »Kako si ti stupila u omladinsku četu?«, pitam drugaricu K., »šta ti je dalo podstreka?« 27 �»Mržnja protiv okupatora i njegovih pomaga­ ča ustaša i četnika«, govorila je ona vrlo ozbiljno. »Nisam bila zadovoljna radom u pozadini, težila sam uvijek za borbom. I da bih dala oduška svom raspoloženju, hoću da se s puškom borim protiv porobljivača naše zemlje . ..«. Nakon toga razgovarao lundžić Bosiljkom-Lolom: je s partizankom Ko- »Pričaj nam ti, drugarice, o svom životu«, oslo­ vim partizanku B. »Drugovi i drugarice iz naše masovne organiza­ cije Saveza mlade generacije govorili su mi o na­ šoj svetoj narodnooslobodilačkoj borbi, o uzroci­ ma koji su doveli do nje. To je bila moja prva po­ litička škola. Ja sam se silno oduševila. Išla sam s drugovima u borbu. Čula sam kako im kugle fijuču oko glava. Zavoljela sam borbu i čim sam čula da se osniva Ženska omladinska četa prija­ vila sam se .. .« Tko ti je ostao kod kuće, jesu li ti sprečavali da ideš u partizane?« »Ne!« — klikne ona s ponosom. »Kod kuće imam majku, malu sestru i dva brata. Jedan od njih već se javio u partizane, a ima svega 16 go­ dina. Jedan mi je brat poginuo nedavno na Udbini. Vidjela sam ga mrtva.« »A kako narod u vašem kraju gleda na odlaže­ nje žena u partizane?« »Ko nije za borbu i za partizane, taj ne treba da živi! 28 �— Tako narod govori u našem kraju, a majka mi je rekla na rastanku: »Hajde, kćeri, ali dobro se drži. Blago meni što vas opremani tim putem, a ne kao ona Božica Jovu u četnike. Vi se borite s puškom, a ja ću raditi u pozadini...« »Pričaj mi ti, drugarice, nešto o sebi?«, obra­ tim se drugarici N. iz Mogorića. (Odnosi se na Nenu Lazić koja je poginula 14. XI 1942. u borbi kod Slunja). »Mržnja protiv okupatora i ustaša, a osobito četnika, izdajica srpskog naroda i saveznika ustaš­ kih koji su klali naš narod«, siječe ona riječima, a oči joj sijevaju. »Borba protiv njih to mi je da­ nas jedina želja . . . « »Kako se slažeš s drugaricama?« »Odlično! Volim ih više nego sestru. Ovo je ne­ ko posebno drugarstvo, drugačije Sve smo prožete jednom mišlju od — onog prije. težnjom za oslobođenje našeg naroda. Svima nam je ista sud­ bina. Svi naši životi pretopili su se u jedno tijelo i jednu dušu.« Potom je dopisnik razgovarao s Desankom Stojić, sekretarom SKOJ-evske organizacije Ženske omladinske čete: »Upravim zatim sela Jošana.« slična pitanja drugarici D. iz » . . . Potiče me na borbu prolivena krv nevinog naroda, svijest i mržnja protiv svih izdajica i krvoloka. Osjećam samo jednu želju da se borim. 29 �Mislim da ne bih bila dostojna da dočekam slo­ bodu, ako i ja ne bih nešto pridonijela«. Zatim je dopisnik razgovarao s Bosiljkom Marčetić. Partizanka M. povijeda: »Ja sam iz iz Zrmanje, kotar neoslobođenog kraja. Gračac, pri­ Okupator i četnici tamo vrše užasan teror nad našim naro­ dom. Nisam više mogla to gledati. Odmah sam stupila u našu Žensku omladinsku četu. Hoću da se borim protiv okupatora, ustaša i četnika koje osobito mrzim. Oni su mučili moju majku. I ja sam bila šest nedjelja u zatvoru kod četnika. Go­ vorila sam s popom Đujićem i rekla sam mu u oči da ga mrzim.« »Kako izgleda taj sramni izdajnik?« »Kao vrag sa četiri roga.« (Svi se od srca smi­ jemo). »A gdje se četnici nalaze?« »Na Otriću u žici.« »A što četnici rade u žici?« »Idu u pljačku. Samo piju, žderu i viču: Eviva Musolini!« »A tko je uz njih u vašem kraju?« »Samo kukavice!«, uzvikne s prezirom. »Misle da će ih spasiti fašistički avioni i topovi. Osjećam da bih se protiv njih borila i golih šaka. Nemam riječi da izrazim mržnju protiv njih.« Tu zastane stisnuvši šake. U nastavku slijedi razgovor s Milicom — Mi- 30 �kom Vejnović, koja je kao bataljonski rukovodi­ lac SKOJ-a poginula 25. maja 1944. prilikom de­ santa na Drvar. »Nastavljam razgovor Vrela, kotar Korenica. s partizankom M. iz sela Kako si se ti priključila četi?« »Brat mi je pričao o ciljevima borbe. On je bio ranjen u borbi. . . Kad su ustaše i okupator palili kuće i vršili pokolje, moje je srce kipjelo mržnjom i osvetom. Jedva sam dočekala ovaj čas. Nisam mogla dozvoliti da moje ja ostanem u podazini. ..« »Pitam je dalje: drugarice odlaze, a da Mlada si, je li ti žao poginuti?« »Kada sinovi i sestre sretne zemlje Rusije na hiljade ginu za svoju slobodu, i nije im žao, zašto da ja žalim svoj život? Strašnije je ostati rob ne­ go poginuti za slobodu svog naroda!«, kazala je u neodoljivom zanosu, a oči su joj plamtjele. Svoj intervju dopisnik završava razgovorom s Narančom Končar, komesarom Prve ženske omla­ dinske čete. »I na koncu razgovaram s drugaricom N. polit, komesarom čete.« »U naš kraj dolazio je Rade Končar. Njegov lik, njegove plamene riječi, sve me je to uzbuđivalo, otvaralo mi oči. Narod je dolazio da sluša Radu koji je dizao klonuli duh, hrabrio u teškim časo­ vima ustaških pokolja. Ja sam se odlučila za borbu. 31 �Kad kam god radila na terenu, znala sam da je taj rad vrlo važan, ali uvijek mi je bila želja da idem tamo gdje je opasnost, gdje je borba. Sma­ trala sam da ću svome narodu više pomoći ako se s puškom borim.« »Kako si zadovoljna sa svojim partizankama?« »Moral je visok. One hrabrošću i velikim požrtvovanjem snose sve teškoće. U četi ima najviše seljanki, zatim nekoliko in­ telektualki, većinom gimnazijalke. Na kursu osim učenja vojničkoj vještini učilo se također o cilje­ vima narodnooslobodilačke borbe, a drugarice ko­ je nisu znale ni čitati ni pisati prošle su analfabetski tečaj. Sve mi s nestrpljenjem očekujemo prvi okršaj s neprijateljem. To nam je vruća že­ lja. Vjerujem da ćemo opravdati povjerenje koje drugovi u nas polažu . . . « Oprostim se našim borbenim pozdravom. Četa kreće. Opet se ori pjesma: »Izdajice, jađena vam majka, Platit ćete Končara i Marka« ... Ulazak čete u sastav 2. ličke brigade Sjećam se dobro dana dolaska na mjesto formi­ ranja, augusta 1942. godine. Bio je lijep sunčan dan. Sa svih strana Like, puteljcima niz padine 32 �planinskih masiva, stizale su u Trnavac pjevajući djevojke u grupama. Prešle su uvale i jezera ka­ ko bi 25. augusta stigle na svoje prvo ratno zborište. Većina ih je bila ispod 20 godina starosti. Seljačke marame su zamijenile titovkama, napu­ stile školske klupe i svoja polja da bi na poziv Partije i SKOJ-a krenule u obranu zemlje. Bile su veoma mlade, osjetljive i prerano sazrele, jer su osjetile sav užas života pod tuđinskom okupa­ cijom, preživljavajući obiteljske tragedije u krva­ vim ustaškim, četničkim i talijanskim represali­ jama. Na mjesto formiranja došlo je mnogo više djevojaka nego što je četa, zbog ograničenog bro­ ja, mogla primiti. Mnoge su bez odobrenja napu­ stile skojevsku organizaciju, općinske i kotarske komitete i došle u Trnavac, pa su se plačući vra­ ćale kućama. Formiranje Ženske omladinske čete kod izvjes­ nog dijela naroda i boraca izazvalo je čuđenje i nevjericu. Zar bi žene mogle biti vojnici? To je oduvijek bio muški posao. Na pravo žene za bor­ bu teško se privikavala većina seljaka patrijar­ halno odgojenih. Po njima je žena trebala ostati u kući, uz djecu i da obavlja kućne i poljopri­ vredne poslove. Nakon formiranja položile su zakletvu i otpo­ čele s vojno-političkom obukom, jer ju je trebalo završiti u toku mjesec dana. Djevojke su ozbiljno shvatile borbenu obuku i vojnu disciplinu. Za to vrijeme su nam neprijateljski avioni bombardira- 3 PRVA ŽENSKA LICKA PART. ČETA 33 �njem i mitraljiranjem vježbe na terenu. Tako je došao i često kraj ometali obuke. nastavu Krenule smo i u Šalamunić na raspored u Štab Grupe NOP odre­ da za Liku. Tamo nam je rečeno da ćemo ući u sastav 2. ličke udarne brigade, koja se tada nala­ zila na borbenom zadatku u zapadnoj Lici. Četa se vratila u Trnavac da sačeka naredbu vojnog rukovodstva. Za to vrijeme vodnik Ilija Vukmirović izveo je s djevojkama u Trnavcu, kod brda Živulje, manevarsko gađanje iz puške. Tih dana održala se i ratna vježba s Drugom ženskom om­ ladinskom četom, koja je tada već bila formirana i nalazila se na obuci nedaleko od Trnavca u selu Turjanskom. Saznale smo da se 2. brigada vratila iz zapadne Like i da se nalazi na kratkom odmoru u okolnim selima Korenice. Međutim, od rukovodstva ne sti­ že nikakvo naređenje. Prolaze dani, nestrpljive smo. Saznajemo da kod nekih vojnih rukovodilaca postoji bojazan i kolebanje da možda nisu preuranili s tom odlukom — masovnim odlaskom žena u vojsku. To je za nas bio užasan šok i uvreda zbog nepovjerenja. Bilo nam je strašno. Kako se sada vratiti u svoja sela ošišane, da nam se ru­ gaju i podsmjehuju? Odlučile smo se dokazati, iako smo bile svjesne da neće biti lako i da je vojnički život težak, ali je potreba za borbom do oslobođenja bila jača od svega. 34 �Zahtijevamo od Korenicu u Štab komesara čete da nas vodi u 2. ličke brigade. Krećemo pu- teljcima preko Mrsinja i 13. oktobra stižemo u Korenicu. Komesar i vodnik odlaze u Štab bri­ gade na dogovor dok smo čekale u stroju. Minute su bile duge kao sat. Nervozne smo i napete zbog bojazni da nas brigada ne prihvati. Nakon pola sata komesar se vraća s Jakovom Blaževićem i komesarom brigade Pepom Babićem. Saopćava nam da je donesena odluka i da ulazimo u sastav 2. ličke udarne brigade. Odu­ ševljenju nema kraja. Zatim nam je govorio Jakov Blažević, sekretar OK KPH za Liku. Govori nam o teškoćama puta na koji smo krenule i kakve trebamo biti. U svom govoru izlaže sažeto ono najvažnije, jer za duži razgovor nije bilo vremena. Pažljivo slušamo sva­ ku njegovu riječ i dajemo obećanje da opravdati povjerenje koje nam je ukazala Partija i SKOJ. Pozdravljamo se borbenim pozdravom ćemo s dru­ gom Jakovom i krećemo u stroju za brigadom. Prolazimo kroz Korenicu i ostala sela. Ispraćaju nas brižne oči u kojima se vidi čuđenje i sažalje­ nje. Čule smo primjedbe: »Sve će izginuti, rano moja, i razboljeti se. Težak je vojnički život i za muškarce, a kamoli za ženu«. Istog dana u suton pristižemo ćiti, a brigadu sutradan na jezerima. krećemo na Tu Kordun ćemo na preno­ borbeni zadatak. 3* 35 �Đorđe J. Orlović u svojim sjećanjima piše: » . . . Pored ostale popune, na Plitvicama 13. ok­ tobra uveče, na prvom konaku marša za Kordun, u sastav četa...« brigade ušla je kompletna Prva ženska Druga lička brigada bila je sastavljena od se­ ljaka, s vrlo malo radnika i intelektualaca. Teško je u glavama nekih momaka prodiralo shvaćanje o ženi borcu s puškom u ruci. Smatrali su da je ženi mjesto u pozadini. Govorili su: »Samo će nam smetati«. Bilo je i iskrenog sažaljevanja da nećemo izdržati sve teškoće koje nas čekaju. Iz­ vjesnu podršku imale smo od rukovodećeg kadra, naročito političkog. Bodrile smo se uzajamno i čekale prve borbe. Trebalo se dokazati, a bilo je to teško i krvavo dokazivanje. Zbog masovnog odaziva ženske omladine u je­ dinice NOV, a po uzoru na Prvu žensku četu, u Lici su, od 10. septembra do 15. oktobra, formira­ ne još četiri ženske omladinske partizanske čete. Pokroviteljstvo i organizaciju četa preuzela su skojevska rukovodstva na terenu i štabovi ličkih NOP odreda, koji su u dogovoru sa Štabom NOP odreda za Liku obezbijedili nastavnike iz vojne obuke. Ćete su bile formirane isključivo na vojničkom principu — podijeljene na desetine i vodove. Duž­ nosti vodnika, delegata i desetara vršile su same omladinke. 36 �Druga ženska omladinska četa Ova četa je organizirana od djevojaka iz svih lič­ kih sela. Odluku o njenom formiranju donio je OK SKOJ-a i Štab Grupe NOP odreda za Liku. Ona je formirana od stotinu omladinki 10. sep­ tembra 1942. u selu Turjanskom. OK SKOJ-a za Liku uputio je za komesara čete Katu Bubalo, predratnu revolucionarku, stu­ denticu iz Beograda, a za komandira je postav­ ljen Luka Čanak. Nakon završene vojno-političke obuke počet­ kom decembra 1942. godine, po povratku 1. i 2. udarne brigade iz Banije, četa je rasformirana, a omladinke su raspoređene po brigadama 6. divizi­ je kao borci, bolničarke i vezisti. Komesar čete Kata Bubalo u svom pismu ob­ javljenom u listu »ŽENA U BORBI« broj 9. str. 14. i 15. od decembra 1942. godine, između osta­ log, izvještava: » . . . Kad smo došle u štab 6. divizije dobile smo raspored. Neka je otišla u vod za vezu, neke za bolničarke, a neke kao borci po brigadama. Drug komandir je raspoređivao i mi smo se do­ brovoljno javljale. Bilo je dosta muke pri odabi­ ranju za bolničarke, jer je svaka htjela da bude borac s puškom u ruci. Nas je sve vukla samo jedna želja i misao: dobiti pušku i tući se s ne­ prijateljem. Sve smo mi čule o našim drugarica- 37 �»ŽENA U BORBI« br. 9. od decembra 1942. 38 �39 �I ma iz Prve ženske čete. One su se pokazale kao dobri i neustrašivi borci. Mi treba da postanemo takve i još bolje, govorile smo Moramo dokazati svima da smo borimo kao i naši d r u g o v i . . . « među sobom. sposobne da se Ženska omladinska četa odreda „Velebit“ Štab 1. NOP odreda »Velebit« i KK SKOJ-a Gos­ pić, formirali su sa svog terena, 15. septembra 1942. u selu Zavode kod Pavlovca, Žensku omla­ dinsku četu od 40 omladinki. Za komesara čete postavljena je Anđa Obradović iz Divosela, a Štab NOP odreda »Velebit« uputio je za komandira Branka Rudića, u Bosni. koji je početkom 1944. poginuo Partizanski vjesnik »VELEBIT« od 7. septem­ bra 1942. objavio je članak VAŽNOST STVARA­ NJA PRVE OMLADINSKE ŽENSKE ČETE U LI­ CI, na teritoriju 1. ličkog se, između ostalog, navodi: NOP odreda u kome » . . . Stvaranje Prve ženske čete treba da poslu­ ži kao uzor i podstrek našim ženama i omladinkama za što prije organizovanje ženske čete na sek­ toru našeg 1. odreda . ..« Objava ovog članka u pomenutom listu tivno se odrazila na masovni odaziv ženske omla- 40 pozi­ �Partizanski vjesnik »VELEBIT« od 7. septembra 1942. 41 �dine, koja je uglavnom pristizala iz sela kotara Gospić. Nakon dvomjesečne obuke ova četa je polovi­ nom novembra 1942. godine, u začelju bataljona »Božidara Adžije« u sastavu 4. ličkog NOP od­ reda, krenula za Kordun i 18. novembra 1942. sti­ gla na Veljun. Nakon par dana četa je rasformira­ na, a djevojke su raspoređene po bataljonima i u četu za vezu 1. ličke udarne brigade, u čiji sa­ stav je ušao i 4. lički NOP odred. Omladinke ove čete pokazale su se kao neustrašivi borci na bor­ benom putu 6. proleterske divizije. Ženska omladinska četa 3. NOP odreda Štab 3. ličkog odreda i KK SKOJ-a D. Lapac for­ mirali su, 20. oktobra 1942. u selu Kestenovcu ne­ daleko Lapca, Žensku omladinsku četu od 76 omladinki. Četa je uglavnom organizirana s terena kotara D. Lapac, a nekolicina djevojaka je došla iz nekih sela kotara Gračac. Štab 3. NOP odreda uputio je za komesara če­ te Miću Medića, a za komandira Dušana Majstorovića. U to vrijeme list »PARTIZANSKA ZVIJEZDA« od septembra 1942. godine, broj 14., str. 12, unu­ tar naslova MEĐU NIMA izvještava: 42 DRUGARICAMA — PARTIZA­ �»Po ugledu na druge odredbe i naš odred for­ mirao je Žensku četu. One još nisu učestvovale u borbama. Vježbaju se u istom jem, u političkom izgrađivanju . . .« rukovanju oruž­ U dopisu KK SKOJ-a D. Lapac — OK SKOJ-u za Liku navodi se: « . . . R e d o v n o obilazimo i Žensku četu kojoj smo isto dali pomoć u ishrani i prikupljanju plah­ ta za šivanje odijela. Dostavljamo vam spisak Ženske čete, koji smo mi primili preko naše kancelarije, dočim se broj­ no stanje povećalo na 76 drugarica. SF — SN! Drugarskipozdrav Kotarski rukovodilac SKOJ-a S. Štikovac, v.r.« D. Lapac 5. X 1942. Nakon dvomjesečne vojnopolitičke je oko 10. decembra 1942. predata obuke četa na raspored Štabu 6. divizije u selu Omsici kod Gračaca. Tu je četa rasformirana, a omladinke su raspoređene po brigadama u jedinice veze i saniteta, a neke i za borce. Ženska omladinska četa 4. NOP odreda Prilikom napada Talijana na Kosinj, početkom oktobra 1942. godine, grupa djevojaka iz tog mje­ sta nosila je za bolnicu ranjenike 2."brigade i 4. 43 �ličkog NOP odreda. Spustivši se u Krbavsku do­ linu, ranjenike je preuzela bunićka omladina. Kako je borba još trajala, a narod izbjegao iz Kosinja, ove se djevojke nisu mogle vratiti u svoje rodno mjesto. Upućene su u selo Turjanski. Tu je po odluci OK SKOJ-a i 4. ličkog NOP odre­ da formirana Ženska četa. Sastavu čete u Turjanskom priključila se nekolicina omladinki iz Otoč­ ca, Škara i Brloga jer zbog ograničenog broja ni­ su mogle biti primljene u Drugu žensku omladin­ sku četu, koja se tada nalazila na obuci u istom selu. Četa od 40 omladinki formirana je 15. oktobra 1942. godine. Štab 4. ličkog odreda preuzeo je or­ ganizaciju čete i uputio nastavnike za vojnu obu­ ku. Dok se četa okupljala, dužnost komandira vr­ šio je Grga Lulić. S obzirom da je isti morao otići na drugu dužnost, Štab 4. NOP odreda uputio je za komandira čete Živka Vukmanovića iz bataljona »Božidar Adžija«. OK SKOJ-a za Liku posta­ vio je za komesara čete Mandu Hećimović (Kučišec) iz Perušića, člana KK SKOJ-a Perušić. U svom sjećanju komandir čete Živko Vukmanović, između ostalog, navodi: « . . . Pored obuke u izučavanju strojnih radnji: gađanja, stražarske službe i borbene obuke, dao sam inicijativno da drugarice u slobodno vrijeme i kad god postoje uslovi izučavaju Morzeovu az­ buku, jer je tada bilo u toku formiranje jedinica za vezu po brigadama, a predviđajući da će neka 44 �od djevojaka ići i u ove jedinice. Ova problema­ tika mi je bila dobro poznata jer sam to učio prije rata. Drugarica Manda je s četom izvodila političku nastavu (političke informacije), zidne novine i drugo. U stvari, ja sam se uglavnom bavio voj­ nom obukom, a Manda je rješavala sva druga pi­ tanja: oko reda, discipline, ponašanja i svih dru­ gih problema . . . « Nakon završene vojno-političke obuke četa je ušla u sastav 4. ličkog NOP odreda, s kojim je u začelju bataljona »Matija Gubec« krenula 15. novembra za Kordun i nakon nekoliko dana stigla na Veljun. Četa je do prve borbene akcije na Lovinac, Medak i Raduč, koncem decembra 1942. go­ dine, ostala u bataljonu »Matija Gubec«, a nakon toga omladinke su raspoređene po jedinicama 6. divizije. Prvo borbeno krštenje Dok su ostale ženske čete nastavile s obukom, Pr­ va četa se uključila u sastav 2. ličke udarne bri­ gade, te je na začelju njene kolone kretala za Kordun gdje je brigada upućena po borbenom za­ datku 1. operativne zone Hrvatske. Nakon neko­ liko dana napornog marša stižemo u Veljun gdje smo i prenoćili. Tu smo u vodovima raspoređene 45 �u bataljone i dobile nešto oružja. Napomenuli su nam da bombe ne smijemo ih sačuvamo za krajnji čas. upotrijebiti, već da Vjetar je s okolnih brežuljaka donosio miris paleža. Talijani harače po Kordunu — ubijaju, pa­ le i pljačkaju. Stiže naredba za pokret. Spuštamo se puteljcima prema Korani, preko koje se preba­ cujemo i nastavljamo kretanje u pravcu Poloja. Na pomolu su događaji koje još nismo doživjele. U sutonu se provlačimo kroz njive pokrivene bujadima ju. U i približujemo se neprijateljskom položa­ selu osvijetljenom od plamena zapaljenih kuća čuje se dreka Talijana, rika krava i kokoda­ kanje kokošiju. »Talijani se bezbrižno časte, prisjest će im gozba.«, reče jedan borac. Stiže kurir koji prenosi naređenje Štaba brigade o planu na­ pada. Noć je 17. oktobra 1942. pomalo spuštala svoja krila i zavila okolicu sela u mistični polumrak. U svakom od nas uzvitlala se još snažnije sva ona mržnja i bijes prema zlikovcima, koji su nanijeli nevinom narodu strahovite patnje i stradanja. Ne­ strpljivo čekamo čas kad ćemo najuriti te fašisti­ čke žabare, te »junake« nad nevinom djecom i že­ nama, da im pla+imo za sve ono što su učinili. Pala je naredba za juriš. Sručili smo se zajed­ no s drugovima na palikuće i ubice. Nastala je užasna pometnja — borba prsa o prsa. U trku hvatamo konjicu i skidamo oficire s konja. Oti­ mamo oružje i naoružavamo se, jer su mnoge ušle 46 �u borbu goloruke. S vremena na vrijeme dočeku­ jemo grupe pješadije, koja je bježala prema Perjasici. Hvatamo talijanske vojnike koji su se razbježali po šumi. Uspaničeni Talijani bježe u svoje vučje brloge — glavom bez obzira. Da bi se spasili, skrivaju se u krošnje hrastova, odakle ih skidamo. Kukaju: »Mia, mama, ima malo bambino!« Misle na svo­ ju djecu, a našu ubijaju i spaljuju u kućama. Partizanske ženske čete ne zaostaju iza svojih suboraca. Junačke primjere pokazuju: Bosiljka Lola Kulundžić, Zorka Gajić, Bosiljka Marčetić, Jeka Radaković, Nena Lazić, Anđa Serdar i druge. Mica Bjelobaba, vidjevši mrtvog brata koji je po­ ginuo na tenku, ubija talijanskog oficira na ko­ nju. No, gotovo se nijedna ne može posebno izdvo­ jiti. »Ne samo jedna, već sve drugarice bez razlike pokazale su u ovoj velikoj bici da su i vješte oruž­ ju i vrlo hrabre.«, navodi »Udarnik«, glasilo 2. partizanske udarne brigade. U osvit dana ukaza se stravična slika sela. Zga­ rišta, leševi djece, žena i staraca. Bolno je bilo slušati plač preživjelih, koji su izgubili svoje naj­ bliže. Svuda se osjetila zločinačka ruka neprija­ telja. No, u borbi je poginulo i dosta Talijana, koji su se, bježeći ispred naših, opskrbili kokošima opljačkanima od ubogog stanovništva. Oni koji su pogođeni pri bijegu čvrsto su umirući stisnuli ne- 47 �»UDARNIK« izdan povodom 3-godišnjice 2. brigade 6. proleterske divizije augusta 1945. 48 �4 PRVA 2ENSKA LICKA PART. ČETA 49 �suđenu hranu, pa se njivama pružao zaista čudan prizor: žive kokoši lepršaju iz ruku mrtvih crno­ košuljaša. Ne zove naš narod uzalud Talijane kokošarima. Narod Korduna u borcima je gledao oslobodi­ oce. Glasilo »ŽENA U BORBI« broj 9. od decem­ bra 1942. godine, pod naslovom KAKO SE BO­ RE LIČKE PARTIZANKE iznosi: »Narod odušev­ ljeno dočekuje partizane, koji su osvetili popa­ ljene kuće, stare bake grle naše partizanke. One su njihov ponos«. Prvo borbeno krštenje prošlo je neočekivano povoljno. Pohvaljene smo pred strojem. Priznato nam je da smo i mi pridonijele uspjehu brigade u polojskoj nevjerice. borbi. Raspršile su se sve sumnje i Tako je u listu »ŽENA U BORBI«, u novembar­ skom broju 7—8, u članku OMLADINKE U BOR­ BI, objavljeno: »Kad je organizirana Ženska omladinska četa, među mnogim drugovima, našim partizanima, vla­ dalo je mišljenje da će vojne jedinice omladinki biti samo neki prirepak i da drugarice neće biti u stanju podnijeti onaj napor koji od nas iziskuje naša partizanska borba. Drugaricama je bilo te­ ško naslutiti primjedbe, preko njih i dodavale: ali su strpljivo prelazile — Druže, vidjet ćemo! ... ... Sa sumnjom se gledalo na borbenu vješti­ nu drugarica, međutim, sve te sumnje su se da­ 50 �nas rasplinule kao laka ljetna jutarnja magla. Na­ še drugarice, naša Prva lička četa omladinki do­ bila je pravo vatreno krštenje, sa svim vrstama neprijateljskog oružja: konjicom, artiljerijom, tenkovima i avionima. Na našem putu kroz Kordun naša 2. partizan­ ska udarna brigada, u čijem je sastavu bila i četa omladinki, sukobila se s jakim neprijateljskim motorizovanim, te jakom tenkovskim neprijateljskom i pješačkim konjicom. snagama Fašistički okupator — palikuća spremio je jaku ofenzivu na oslobođeni dio Korduna u pravcu: Donje Dubra­ ve — Slunj i na svom putu sve je palio, ništio i pljačkao. Prisjelo mu je! U borbi koja se razvila mlade partizanke, zajedno sa svojim drugovima partizanima, neustrašivo su jurišale na neprija­ teljsku konjicu, kamione, pa čak i tenkove. Kao da su to davni, stari i iskusni borci, a ne mlade se­ ljanke koje su tek jučer prvi puta primile pušku u ruku«. O Prvoj ženskoj četi, kao i o njenoj akciji na Poloju, između ostalih, komentira i list »OMLA­ DINSKI BORAC«, broj 2, oktobra 1942. godine, ovim riječima: » . . . I njihova se najveća želja najzad ostvarila. SKOJ ih je mobilizirao i to njih 70 najborbenijih seljakinja, radnica i učenica iz čitave Like. Mobi­ lizirao ih je i poslao na vojno-politički kurs, koji je sam SKOJ pripremio i kojim je on uz pomoć vojnih stručnjaka rukovodio. 4* 51 �»ŽENA U BORBI« br. 7—8 od novembra 1942. 52 �53 �Svršivši vojno-politički kurs, omladinke su upu­ ćivane u okršaj. Dodijeljene su 2. ličkoj brigadi i ne sluteći ušle u borbu mnogo brže no što su i mislile. Neprijatelj je neočekivano nadirao prema Ko­ rani. Brigada je stupila u djelovanje i s njom 70 omladinki. To je bila jedna od najvećih bitaka ko­ je su do sada vodili hrvatski partizani. Omladin­ ke u streljačkom stroju sa svojom braćom odjed­ nom su se našle pred 7 neprijateljskih tenkova. Teren je bio dosta ravan. Nigdje se zakloniti od čeličnih mašina. Omladinke se nisu zbunile. Zajedno drugovima krenule su na juriš . . . sa svojim Bezbroj je primjera junaštva, samoprijegora i brzog snalaženja koje su pokazale omladinke Hr­ vatske u svojoj prvoj oružanoj borbi s okupato­ rom. Počevši od komandanata pa do komesara, svi se slažu da su omladinke sjajno položile ispit. »Idu u prethodnicu kao muškarci«, veli jedan vodnik. »Kod mene su čak bodrile neke drugove«, dodaje jedan politički komesar. Tako su omladinke osvjetlale obraz u velikoj bici kod Poloja i Perjasice. One imaju čast da su zajedno sa svojim drugovima izvojevale jednu od najvećih pobjeda Narodnooslobodilačke vojske u Hrvatskoj . . . « 54 �Dokazivanje u narednim borbama Ratni listovi sa svih strana naše zemlje Ženskoj četi poklonili su izuzetnu pažnju, naročito povo­ dom učešća u borbama na Kordunu i Baniji. »RIJEČ ŽENE«, glasilo AFŽ-a Korduna, okto­ bra 1942. godine, broj 3, u članku NAŠE BRIGA­ DE, o tome pitanju izvještava slijedeće: » . . . u borbama kod Perjasice i Tušilovića na­ ročito su se istakle drugarice Ličanke. U 2. brigadi ima oko 70 drugarica, a Perjasica je mnogima bi­ la prva akcija. Usprkos tome crne košulje su za­ pamtile ove naše junačke Ličanke . . .« U istom broju lista »RIJEČ ŽENE« objavljen je članak JUNAČKE LIČKE PARTIZANKE JURI­ ŠAJU NA TENK I ROVOVE, u kome se, između ostalog, navodi: »U borbama s talijanskim fašističkim okupato­ rom kod Gornjeg Poloja, gdje je zaplijenjen veliki ratni plijen, istakle su se naše hrabre partizanke. S drugovima, ne prezajući od smrti, nalijetale su u talijanske redove i jurišale na tenkove ... Fa­ šistički pljačkaši čudili su se poletu i hrabrosti ovih naših junakinja. Nakon završene akcije kod Perjasice naše bri­ gade krenule su dalje na put prema Tušiloviću. Neprijatelj se dobro utvrdio. Svuda bunkeri, bod­ ljikava žica. Ništa ne smeta. Juriš na bunkere. Ne­ prijatelj tuče iz topova, bacača mina. Sve se di- 55 �»OMLADINSKI BORAC« br. 7. od oktobra 1942. 56 �mi. Oganj i pakao. Ali, naši junački udarnici juri­ šaju na bunkere. Među njima su i drugarice. U jednom takvom jurišu na bunkere na Macutovom brdu jurišala je i Jela Končar iz Končareva Kra­ ja. Nije dočekala konačni uspjeh ove akcije .. .« Taj je članak objavljen kao posve identičan tekst i u listu »PRIMORKA« (Glasilo AFŽ-a Hrvat­ skog primorja, broj 1. decembra 1942. godine), a 0 borbenom poletu partizanki Prve ženske pisala je i »BORBA«, »VJESNIK« i drugi listovi. čete Borba na ustaško-domobranski garnizon na Tušiloviću iziskivala je mnogo napora i vještina, na­ ročito pri osvajanju bunkera na glavicama oko Tušilovića. To je bila druga borbena akcija partizan­ ki Prve ženske čete, koja se po složenosti i žestini razlikovala od prethodne borbe. I u ovom sukobu partizanke su pokazale zamašnu hrabrost, moral 1 vojničku disciplinu. Tako je i njihovom zaslu­ gom neprijateljsko uporište ubrzo osvojeno. Nakon oslobođenja Tušilovića 2. lička brigada se vraća prema Lici, pa 29/30. oktobra 1942. na­ pada ustaška uporišta na vanjskoj obrani Biha­ ća: Rakovicu, Jelov Klanac, Poljanak i Čatrnju. Tom prilikom na brdu iznad Čatrnje pogiba veli­ ka patriotkinja Zorka Gajić, prva poginula dje­ vojka naše čete. Njena smrt sve nas je snažno po­ tresla. Usprkos učestalim ustaškim napadima i teškom ranjavanju u obje noge neprestano se bra­ nila, ubivši u tom košmaru trojicu ustaša, a zad­ njim je metkom sebi oduzela život. 57 �»RIJEČ ŽENE« br. 3. od oktobra 1942. 58 �Borbe su se redale jedna za drugom: Ličko Pe­ trovo Selo, Željava, Lađevac, prvi pa drugi napad na Slunj — gdje pogiba druga partizanka Ženske čete, mlada gospićka gimnazijalka Nena Lazić. Omladinke se već bore kao iskusni borci. Svo­ 59 �jom borbenošću i nadalje pozitivno djeluju na po­ let i entuzijazam drugova. U listu »ŽENA U BORBI«, decembar 1942. go­ dine, broj 9, u okviru članka, KAKO SE BORE LIČKE PARTIZANKE, navodi se: » . . . Na Rakovici — ustaškom gnijezdu — že­ stoka borba. Drugarice partizanke se već bore kao stari borci,. .. U Petrovom Selu one se takmiče s najhrabri­ jim partizanima. Hvataju žive ustaše. Oslobađa se Petrovo Selo, Bihać, Vaganac, mje­ sto za mjestom. Svaka borba znači novi uspjeh naših partizanki . . .« U teškom vatrenom okršaju u Dvoru na Uni 27. XI 1942. ranjeno je šest partizanki Ženske čete.* Među ostalim izbačena je iz stroja i Bosiljka Marčetić, koja je oktobra 1943. poginula u selu Turovcu kao član Općinskog komiteta KP Otrić — Zr­ manja. Glasilo 6. divizije NOV Hrvatske »LIČKA DIVI­ ZIJA«, januara 1943. godine, broj 1, donosi još nekoliko primjera smjelosti iz redova Prve žen­ ske čete: » . . . Ranjena drugarica Petrović Bosiljka osta­ je i dalje kod svog teškog mitraljeza. Ona neće ni ranjena da ostavi svoje drugove i mitraljez .. . * U Dvoru na Uni ranjena je Naranča Končar, komesar Žen­ ske čete, Bosiljka Petrović, Mara Dukić, Milja Ugarak i teško ranjena Milica Obradović. 60 �»PRIMORKA« br. 1. Od decembra 1942. 61 �I Želja i ljubav ranjene drugarice Danice Mirić da bude u svojoj jedinici bila je toliko jaka da se vratila među svoje drugove ne dočekavši da pot­ puno ozdravi. . .« 62 ��Sin naše čete Teški su oblaci najavljivali kišu i sve više se spu­ štali na opustjelo kih jezera. selo Čatrnju nedaleko Plitvič­ U koloni po jedan, borac iza borca, svaki sa svo­ jim mislima i strepnjama, a opet jedinstveni, pri­ bližavamo se zadnjem zaseoku ovog sela, u kome smo noć ranije napali ustaški garnizon. Borba je prošla. Povlačimo se prema Plitvicama, ali pod uticajem neprijatelske vilno stanovništvo marcima. i propagande sklonilo se izbjeglo po je ci­ obližnjim šu- Tamna i prohladna oktobarska noć. Sve više nas zaogrće u svoj tmurni ogrtač. Samo u dalji­ ni, bit će da je zadnja kuća, zapaljena ustaškim bacačem mina, dogorijevao je plamen. (Spomen na protekle okršaje). Ali, ne samo to. Isprva u nevjerici, zatim sve jasnije čuli smo plač, upravo vrisku djeteta, što je dopirala iz kuće koja je do­ gorijevala. Odlučno sam istrčala iz kolone da bi spasila di­ jete, samo što brže jer su krici postojali sve gr­ čevitiji. »Pazi da to nije zasjeda!«, upozorio me vodnik. »To je kuća jednog ustaše.« No, ja sam već bila daleko, preletjevši uzbrdi­ cu do kuće i, u zadnji čas, dok su već lizaji vatre zahvaćali biljčić i robicu šestomjesečne bebe, iz- 64 �»BORBA« br. 28. od 25. novembra 1942. 5 PRVA ŽENSKA LICKA PART. CETA 65 �vukoh je pred razjarenim požarom. Bilo je to mu­ ško dojenče od 6 mjeseci. Čim sam ga spasila, prestao je plakati. Još dugo me čvrsto držao svo­ jim malini ručicama iz bojazni da ga ne ostavim. Kad sam dostigla svoju četu, drugovi nisu zna­ li da li da se smiju ili negoduju. Mnogi su se pi­ tali što ću s djetetom i zaključili da ću četi za­ dati nemilu brigu. A zatim uslijediše šale: »Ima­ mo jednog više u brojnom stanju i trebovanju«, čulo se sa svih strana. »Ne treba ti puška, imaš dijete, pa kad oslobodimo Jugoslaviju, bit ćeš ko­ mandant djece«, reče mi jedan borac. »Kako će­ mo ga zvati?«, upita drugi. »Sin naše čete«, odgo­ vori vodnik. I tako ga prozvasmo SINOM ČETE. Sinu čete je išlo u prilog što smo tri dana imali slobodno, za vrijeme logorovanja na Plitvičkim jezerima. Tako smo svaki čas poklanjali njemu. No, sigurno da ga je smetala kiša koja je svako­ dnevno padala, a bili smo bez ikakvog zaklona pa je noću, pripijen uz mene ispod šatorskog krila, češće plakao. Tada sam i ja znala krišom zapla­ kati, ne samo nad njegovom već i nad sudbinom ostale djece koja su patila u ratu. Svi su borci nešto pridonijeli u »odgoju« Sina naše čete, za vrijeme njegovog čeličenja u parti­ zanima. Tako mu je u mom odsustvu vodnik sta­ vio oveći komad mesa u usta. Mali ga je isprva po­ kušao izbaciti, no meso mu se ipak spustilo du­ blje u grlo pa poče grcati. 66 �»Udavi mi dijete!«, jedva sam uspjela, sva ušpuhana od trčanja, progovoriti, izvlačeći mu ovče­ tinu iz usta. »Jesmo rekli da je Sin naše čete? Neka onda je­ de meso kao pravi, šta će mu vodurina!« i ne trepnuvši odgovori vodnik. Drugarice su mi u brizi oko dječačića najviše pomagale. Iz svojih torbi vadile su sve što su ima­ le da bi ga mogle u suho presvući. Kata Radaković i Danica Stojić zamjenjivale su me kad sam mo­ rala na stražu. Najveći problem bila je ishrana djeteta. Stalno ista juha iz vojničkog kazana izazivala mu je že­ lučane smetnje. Pred kraj logorovanja počeše se vršiti pripreme za napad na Ličko Petrovo Selo, a s time je došao krajnji čas da riješim problem djeteta. Jedina na­ da je bila četni kuhar, ali on mi odgovori: »Neću ja čuvati to kopilče«. Bilo je već kasno da ga nosim u Korenicu i go­ tovo u bezizlaznoj situaciji najednom ugledam jednog starca koji se preko Plitvica uputio prema Čatrnji. Tako je slučaj htio da sam mu pronašla djeda. Uz suze i plač djeteta rastala sam se sa Si­ nom čete. Nakon oslobođenja, kad se naša jedinica našla na Kordunu nedaleko Čatrnje, spremila sam se u posjet Sinu čete. Čim sam prišla kući, odmah sam spazila snažna i čila dječačića od tri godine, kako se u trku spušta niz stepenice i jurca dvorištem. �Pomislih: »To je, vjerojatno, taj koga sam u ok­ tobru 1942. čeličila na Plitvičkim jezerima.« Tada sam saznala koliko je ovaj slučaj pozitiv­ no djelovao na razvoj NOP-a i širenje bratstva i jedinstva u tom selu, kao i u okolici. Povratak za Liku Nakon borbi na Dvoru na Uni, početkom decem­ bra 1942. godine, 1. i 2. brigada se vraćaju za Li­ ku. U prolazu kroz lička sela borce je gledalo s poštovanjem i divljenjem ličko stanovništvo. A kako i ne bi. Svaki od nas ličnim primjerom po­ žrtvovanosti i predanosti ciljevima NOB-a bio je dostojan član svoje brigade. Tako su i stasite par­ tizanke Prve ženske čete posebno primljene jer se o njihovom entuzijazmu, disciplini i političkoj svijesti, naročito o neustrašivosti, već pročulo i pisalo u mnogim ratnim publikacijama. Omladina je na sastancima i radnim akcijama pjevala pje­ sme o Prvoj ženskoj četi. Nakon kratkog odmora slijedio je napad na ne­ prijateljska uporišta: Lovinac, Medak, Raduč, Ričice i Smokrić, 25. decembra 1942. Pored već is­ kazanih partizanki Prve ženske čete u navedenim borbama učestvovale su i pripadnice ostalih žen­ 68 �skih četa i pokazale se veoma hrabre, iako im je to bila prva borbena akcija. Nakon ovih okršaja, koji su na žalost nakon pe­ todnevnih napora završili povlačenjem naših sna­ ga, Druga brigada 6. ličke divizije prebacila se u okolicu Gračaca kako bi, u noći 14/15 januara 1943. godine, izvršila napad na ozloglašeno četničko-talijansko uporište u Gračacu i Đekić Gla­ vici. No, ova se borba ubrzo pokazala kobnom. Zbog dolaska velike neprijateljske pomoći i vre­ menskih nepogoda brigada je pretrpjela ogromne gubitke, naročito Udarni bataljon koji se probio u centar grada i opkoljen se branio iz podruma kuće oko koje se obruč sve više stezao. Tu pogiba neustrašiva partizanka Prve ženske čete Anka Kosanović, kao i Olga Lukić, odvažna djevojka Druge ženske čete. Na Đekić Glavici u bataljonu »Ognjen Priča«, jurišajući na četnički bunker, pogiba mlada dje­ vojka Zorka Dukić nedaleko od svog rodnog sela Deringaja. Vodena je stihija neprestano nadirala iz potoka i rječica noseći sve pred sobom povukla je u po­ nor teže ranjenike i nekoliko boraca. Partizanku Prve ženske čete Mariju Bogdanović bujica je iz­ bacila nedaleko sela Kijana, gdje su je seljaci pronašli premrzlu u nesvjesnom stanju. U toj ne­ izvjesnoj situaciji partizanke su davale moralni podtsrek borcima, što je naročito došlo do izra­ žaja u udarnom bataljonu, koji se u podrumu op- 69 �»LIČKA DIVIZIJA« br. 1. od januara 1943. 70 �71 �koljene kuće zadnjim snagama borio za opstanak. Tu se istakla neustrašiva partizanka Prve žen­ ske čete Anđa Serdar. Zamijenila je poginulog mitraljesca i kosila neprijateljske vojnike koji su ju­ rišali na dijelove Udarnog bataljona. I sve ostale su se, ne gubeći prisebnost, istakle u toj borbi, ukazujući pomoć ral — bodrile. ranjenicima, dizale borbeni mo­ Posljedice četvrte neprijateljske ofenzive Četvrta neprijateljska ofenziva nemilosrdno je ha­ rala po Lici, kao i po ostalim krajevima Jugosla­ vije, nanijevši velike gubitke slobodnom teritori­ ju. Po snijegu i hladnoći vodile su se oštre borbe sve do kraja februara 1943. Prodrijevši u unutraš­ njost Like neprijatelj je već po drugi puta popalio skoro sva ustanička sela, a civilno je stanovništvo pretrpjelo ogromne strahote. Braneći slobodnu teritoriju na svim položaji­ ma, borci su se nadljudski borili kako bi onemo­ gućili plan neprijateljskih jedinica. Danonoćno, u najvećoj ciči zimi, pružali su grčeviti otpor nepri­ jateljskim snagama, koje su sve više stezale obruč oko slobodne teritorije Like. U na 74 toj užasnoj situaciji s djecom i zavežljajima leđima narod je bježao kroz snježne namete, �sklanjajući se ispred neprijatelja u planinske ma­ sive Plješivice i Velebita. Kolone ispred Bosni, izbjeglica iz Korduna i njemačkih snaga, koje su preživljavale su strahovite Banije bježeći nadirale prema patnje i stra­ danja. Takvu tragičnu situaciju pogoršavala je epi­ demija pjegavog i trbušnog tifusa, koje su izbjeg­ lice prenosile na ličko stanovništvo. Iznemogli od gladi, hladnoće, napornog puta i tifusa, mnogi su svoje kosti ostavljali na stazama ličke vrleti. Epidemija tifusa nije mimoišla ni vojne jedini­ ce, a mnogi su zbog ranjavanja, smrzavanja i raz­ nih drugih bolesti izbačeni iz stroja. Smrt je bila naš svakodnevni pratilac. Tako je iz istih razloga u četvrtoj Ginulo se. neprijatelj­ skoj ofenzivi izbačeno iz stroja skoro polovica pri­ padnica Prve ženske partizanske čete. Na položaju Ljubova poginule su hrabre omladinke: Pera Klašnja i Milka Lukić, pomoćnik komesara čete, a na Vrpilima u povlačenju prema Korenici i Sladić Ivančević Dušanka. Mnoge su ranjene na položajima koje je držala brigada. Njih četiri: Milka Grković, Soka Ljubović, Danica Mirić i Milka Pokrajac su kao ranje­ nici prešle s Centralnom bolnicom ofenzive na Neretvi i Sutjesci, gdje su preboljele i tifus. U četvrtoj neprijateljskoj ofenzivi poginula je Marica Dešić, junakinja iz Brušana, pripadnica Omladinske čete odreda »Velebit«. Kobnog janu­ ara 1943. izložila se pogibelji štiteći odstupnicu �svoje jedinice. Opkoljena na brdu iznad Ličkih Osredaka ubila je četničkog mitraljesca i vodnika, a kako se nije mogla izvući, posljednji je metak sačuvala za sebe. »Drugovi, odstupajte, ja imam najviše municije, ja ću vas štititi dok se ne prebacite!« Tako je go­ vorila drugarica Marija iz Brušana svojim drugo­ vima u borbi s četničkim bandama na Dabinoj strani, piše list »ŽENA U BORBI«, broj 10—11, januar—februar 1943. Poslije četvrte neprijateljske ofenzive u inter­ vencijama naših jedinica aprila mjeseca 1943. na Perušičkoj kosi pogiba mlada visućka skojevka Dragica Cvjetičanin, a u napadu na Široku Kulu smiona omladinka Soka Priča i komesar Druge ženske čete velika patriotkinja Kata Bubalo. U borbama duž sjeverne Dalmacije ranjena je nekolicina djevojaka pa i Danica Tepavac na Mo­ krom Polju. Netom po oslobođenju poginula je u saobraćajnoj nesreći. U istoj borbi teško je ranje­ na Jeka Čanković, delegat voda, i na putu za bol­ nicu ubrzo umrla. „Nagari, neslani Jovane!“ U jeku četvrte neprijateljske ofenzive desio se je­ dan događaj koji se kao vic prepričavao do kraja rata. To je samo još jedan od dokaza da su naši borci imali duha i sklonosti za šalu, čak i kad je 76 �strašna zima ledila sve ispred sebe, a jedini je ogrjev bila paklenska vatra neprijateljskog oružja. Borac Sava Vranić uputio se s porukom Ko­ mande Prve čete prema Štabu bataljona »Ognjen Priča«. Od danonoćnog nespavanja, slabe ishrane i vidljivosti, posrtao je i upadao u namete kameni­ tog Ljubova. Neprobojna koprena ove februarske noći 1943. i snježni plašt urotili su se protiv Save. On je tek instinktivno kročio kroz bespuće i na­ mete. Da bi zaštitio glavu od hladnoće, na titovku je navukao pletenu kapu od domaće vune. Uza sve tegobe naredbu je izvršio. Vraćajući se u četu jak vjetar mu nanosi snježne pahuljice u oči, a studen ga već opijala. Pa ipak činilo se Sa­ vi da povratak nešto dugo traje. Upravo kad je to pomislio, ugleda improviziran bunker ozidan od kamena. Konačno je stigao. Brzo uđe da bi malo odahnuo i zaštitio se od hladnoće. Taman kada je htio pozdraviti prisutne, jedan će mu: »Jel’ ladno?« »Jest, bogami!«, odgovori Sava. U bunkeru su bila dva vojnika, mitraljezac i njegov pomoćnik. I oni su zbog hladnoće također zaštitili glavu vunenim kapama. »Ali ovdje je pu­ no toplije«, pomisli Sava, »samo da mi je nešto pregristi«. »Esi li gladan? Imamo kruva i slanine«, ponu­ di ga pomoćnik. »Esam, bogami kao vuk«, zadovoljno će Sava, a zatim malo promisli pa upita: »A odakle vam?« 77 �»ŽENA U BORBI« br. 10—11. januar-februar 1943. 78 �79 �»Donijeli nam malo prije«, odgovori mitralje- zac. Taman kad je halapljivo zagrizao podobar mad, zapuca s druge strane, našto će mitraljezac: »Al’ pucaju majku im njievu!« »Pucaju, pucaju, sunce im kalajisano!«, ko­ potvrdi Sava punih usta. No, ova dvojica ne sačekaše da Sava završi već zavikaše u glas: »Nagari, neslani Jovane!« Od ovih riječi Savu prođoše trnci. To je bila ustaška poštapalica pa mu je u trenu bilo jasno da je zabunom upao u ustaški brlog. Od šoka mu zastade usred grla onaj ustaški komad kruha i slanine. »Bjež!«, reče u sebi te se jednom rukom uhvati za zidić, a drugom, da bi dobio na zamahu, za prvo što mu je bilo pri ruci — povelik ranac pun municije. Tako je s najvećom snagom pogodio u suprotnom pravcu, no zbog traume zaboravio je ispustiti pozamašni teret municije. Dok mu je snježna pomrčina išla u prilog, grabio je prema položaju svoje čete ne ostavljajući se tereta, ko­ jeg je poput slijepog putnika teglio sa sobom. »Pa to je njijev!«, čuo je iznenađenog ustašu, dok ga je kiša metaka pratila po putu. Tako po­ praćen ustaškim rafalom izbio je na čuku gdje se nalazila Komanda njegove čete. »Na koga pucaju?«, upita komesar čete. »Na mene.«, zadihano odgovori Sava. »Kako na tebe?«, u čudu će komandir. 80 �»Bio sam u ustaškom rovu i divanio s njima«, reče Sava. »Ma ti si lud«, nadovezaše se ostali. Jedino je vodnik, koji ga je pažljivo promatrao, primijetio da Sava nosi i nešto što ne spada u njegovu ratnu spremu. Tako je ustaški ranac s municijom bio najbo­ lji dokaz da je Sava zaista doživio izuzetnu dogo­ dovštinu, tj. našavši se u teškom položaju, isko­ ristio ustašku neopreznost i iznenadivši ih uspio se izvući nepovrijeđen. Drugi dan se u bataljonu pročulo da je Sava za­ lutao u ustaški brlog gdje su ga lijepo počastili, a usput je od njih dopremio pun ranac municije. Od Like do Srbije Putujući za Bugojno u sastav 1. proleterskog kor­ pusa, 11—19. novembra 1943. godine, 6. ličku divi­ ziju zadesila je žestoka zima i vijavica, naročito na brdu Čemernici. To je bila hladnoća pri kojoj se krv ledi u žilama pa su i najjači znali pokleknu­ ti. Pod tim vrlo teškim uvjetima mislile smo na cilj koji nas čeka, nismo se prepustile ornami i snu te ni jedna od nas tu nije okončala svoj život. Kako se u to vrijeme formirala 35. divizija, za njeno popunjenje upućena je nekolicina partizan­ ki naše čete pa tako i Bosiljka — Lola Kolundžić i Soka Keča, koje su u njoj i poginule. 6 PRVA 2ENSKA LICKA PART. CETA 81 �»LIČKA ŽENA U BORBI« br. 14—15. maj-juni 1945. 82 �6* 83 ��85 �86 �Od broja ranjenih i oboljelih drugarica visoki je postotak ušao u sastav jedinica koje su operi­ rale na teritoriju Like, nastavljajući borbenim pu­ tem sve do oslobođenja, a neke su upućene na or­ ganizirani društveno-politički rad u pozadinu. 17. decembra 1943. bili smo na Šuicama. Već 7. januara 1944. kod Mrkonjić-Grada poginula je jed­ na od heroina naše čete Draga Končar. Kako je upala u njemačku zasjedu, zarobljena i zlostavlja­ na, Draga ipak svakim svojim činom daje otpor neprijatelju pokazujući izuzetnu snagu i patrioti­ zam. S velikim entuzijazmom borile smo se i u dr­ varskoj operaciji, gdje kao sekretar SKOJ-a bataljona »Marko Orešković« pogiba Milica Vejnović, a kao slušalac oficirske škole Danica Orlić. Tom prilikom su četiri drugarice naše čete teže ranje­ ne, a većina ih se u ovoj akciji posebno istakla. Tako je Mica Bjelobaba spasila sovjetskog voj­ nog izaslanika, dok je komesar Internog odjela bolnice 1. korpusa Jovanka Budisavljević, uz po­ moć bolničkog osoblja, izbavila sve ranjenike iz Drvara i prebacila na Mlinište. Obje su za te podvige odlikovane kao i Dragica Ninković, koja je mitraljezom iz ruku pogi­ nulog druga ubila nemali broj njemačkih pado­ branaca. Nešto kasnije, Koričani iznad 12. jula 1944. godine, u šumi Glamoča pogiba pomoćnik kome­ sara čete Ljuba Šainović. 87 �Džepne novine 88 �89 �Oko 20. jula 1944. godine 2. brigada, u sastavu 6. proleterske divizije, kreće s terena Blagoja na veliki marš za Srbiju. Taj forsirani marš preko rijeke Vrbasa, Rače, Bosne, Sutjeske, Pive, Tare i Lima te bosanskih i crnogorskih vrleti, nepresta­ no prati njemačka SS divizija »Princ Eugen«, a u stalnom je sukobu i s ostalim neprijateljskim jedinicama. Na ovom iscrpljujućem putu od Like preko Bo­ sne i Crne Gore, partizanke Prve ženske čete po­ nijele su se dostojanstveno i odvažno, kako bi svo­ jim primjerom dale podstrek ostalima. U nošenju oružja i svim ostalim zadacima ravnopravno su se izmjenjivale s drugovima, a noću umjesto od­ mora krpale su, šivale i prale odjeću borcima. Prelaskom 6. proleterske divizije za Srbiju i drugarice Ženske čete su se pokazale dosljednim sudionicima svih borbi koje su se vodile na tom teritoriju, posebno u teškoj borbi na Valjevu sep­ tembra 1944. Tu ginu dvije djevojke — Stojanka Matijević i Soka Medić, u nastojanju da pomognu ranjenim drugovima. Od Beograda do Zagreba U beogradskoj operaciji također su učestvovale partizanke Prve ženske čete, koje su iza sebe ima­ le teški borbeni put, a nerijetko i po nekoliko 90 �ranjavanja. Tada su već mnoge bile na rukovode­ ćim dužnostima kao delegati voda, komesari četa, omladinski i sanitetski rukovodioci. U to vrijeme gotovo su sve bile članovi KPJ i vrlo aktivne kao komunisti, pa su mnoge prisutne kao delegati na 1. partijskoj konferenciji 6. proleterske divizije u Šidu, 27. februara 1945. godine, o kojoj sam u svom ratnom dnevniku zapisala slijedeće: Konferenciju je otvorio sekretar divizijskog ko­ miteta Dane Ćuič i pozdravio prisutne članove CK KPJ: Edvarda Kardelja, Franca Leskošeka, Mijalka Todorovića — Plavog, kao i ostale počasne uz­ vanike i delegate. U uvodnom izlaganju sekretar divizijskog miteta Dane ćuić, između ostalog, je rekao: »Naša konferencija je sazvana da se ko­ analizira bilans našeg dosadašnjeg rada, te da se preispi­ taju nedostaci i propusti koji koče daljnji razvoj i da se donesu potrebni zaključci za budući po­ litički i vojnički razvoj naše divizije. Imenovani je predložio slijedeći dnevni red: 1. Politički referat — pol. komesar Nikica Pejnović, 2. Organizacioni referat — sekretar divizijskog komiteta Dane Ćuič 3. Vojnički referat — komandant divizije Đoko Jovanić 4. Pozdravni telegrami Nakon podnesenih referata, koje su delegati do­ bili umnožene, te diskusije delegata konferencije ♦ 91 �POLITDELEGAT MILKA POKRAJAC l x brošure »Žena vojnik«, izdanje Glavnog odbora AFŽ Hrvatske, 1945. g. Naš delegat kod straže pri Štabu 1. ud, brigade XXXV. divizije je drgarica Milka Pokrajac. Na prvi pogled ne čini se da je ta mirna i tiha drugarica prešla najteže golgote u historiji našega rata. Među prve drugarice, koje su riješile da puškom u ruci svete nebrojena stradanja našeg naroda, jest Milka. Ona je neustrašivi borac u bataljonu »Stojana Matica« u VI. diviziji. U IV. ofenzivi, za vrijeme najtežih borbi na Ljubovu, zadobiva ona dvadeset i sedam rana od bacača. Kao teškog ranjenika prebacuju je drugovi preko Bosne za Crnu Goru. Ona još i danas osjeća na sebi stradanja IV. i V. ofenzive. Sjeća se i stradanja naših ranjenika na Zelen-Gori, koji su ubijeni na najsvirepiji način. Ona se tada spasila pukim slučajem Nakon što su Milki zacijelile rane. vraća se u vojnu jedinicu. Ona je opet borac VII. divizije, gdje je ponovno ranjena u borbi kod Pljevlja. Za vrijeme liječenja u bolnici dobiva trbušni, zatim pjegavi tifus. Sve to preboljeva, i kad je zbog tih rana i bolesti bila poslana u pozadinu, Milka se suprotstavlja i odlučno traži da je povrate ü vojnu jedinicu. Ona je danas pri štabu I. udarne brigade XXXV. di­ vizije. Mi smo ponosni i gordi na drugaricu Milku, koja je spremna da I život da zi spas i dobrobit svoje domovine. Lalić Jovanka dopisnik I. udarne brigade XXXV. divizije XI. korpusa Politdelegat Milka Pokraj ac 92 �— uzeo je riječ član CK KPJ Edvard Kardelj, ko­ ji je, između ostalog, rekao: »Komunisti su inžinjeri boraca tj. vi komunisti 6. divizije snosite odgovornost za političko djelo­ vanje i vojničku spremnost u vašoj diviziji. Voj­ ničko i političko osposobljavanje boraca važno je iz dva razloga: 1. Oslobađanje naše zemlje od okupatora i do­ 2. maćih izdajica Osposobljavanje vojske koja će i poslije ra­ ta znati braniti tekovine NOB-a od napada neprijatelja, koji već sada pokušava rovariti u našoj zemlji.« Kardelj je u svom opširnom izlaganju govorio o vanjskoj vojnopolitičkoj situaciji, popularizaci­ ji organa narodne vlasti i narednim zadacima u oslobođenoj zemlji. U proboju sremskog fronta, 12. aprila 1945. gdje se neprijatelj strahovito borio pri izvlačenju svo­ jih snaga, poginule su naše posljednje tri omla­ dinke, tako reći u osvitu slobode. Jeka Radaković, Borka Rapaić i Anđa Serdar stradale su pri vrše­ nju dužnosti kao referenti Saniteta bataljona. 93 �Druže, drži vezu! Nakon proboja sremskog fronta desio se jedan slučaj, koji nas je bar za trenutak sve nasmijao. U noći između 18/19. aprila prolazili smo ob­ roncima Dilj-gore srvani umorom. Naše brigade su se upravo približavale Slavon­ skom Brodu, a iza njih su marširale prištapske jedinice, među kojima i saniteti brigada. Drugarica Neđa Obradović, bolničarka Saniteta 1. brigade, u jednom se trenu u mrkloj noći su­ dari s vojnikom ispred sebe. Misleći da je zaostao iz prethodne naše jedinice kroz polusan izdera se: »Druže, drži vezu!« Vojnik, kojemu je mogla jedino konture naslu­ titi, mamuran i iscrpljen odgovori: »Ja vol!« Drugarica Neđa, koja se do tada već posve raz­ budila, začuđena njegovim odgovorom, odbrusi: »Ma nisi ti samo vol, već i parip što ne držiš vezu!« Tek tada je Nijemac dobro čuo s kim razgova­ ra, a isto tako i jedinica kojoj je pripadao, pa se razbježaše glavom bez obzira na suprotnu stra­ nu od Saniteta, a pritom je i Sanitet shvatio o če­ mu se radi i nagodio što dalje od te njemačke je­ dinice. Drugi dan su borci saznali za strku na začelju, koja je nastala zbog toga što su Sanitet 1. brigade i njemačka pozadinska jedinica uvidjeli da ne pri­ 94 �padaju istom stroju, nakon što noć mirno hodali jedni za drugima. su skoro cijelu Nakon oslobođenja Slavonskog Broda naše su jedinice nastavile munjevito napredovanje prema Zagrebu. U žestokom sukobu na Čazmi nesvaki­ dašnju je hrabrost pokazala Mica Momčilović, ko­ ja je po ranjavanju komandira povela 2. četu bataljona »Ognjen Priča« u protunapad. Dana 9. maja 1945. dijelovi 6. proleterske divi­ zije s drugim jedinicama JNA ušli su u Zagreb. Izvršivši i zadnji zadatak okončan je dugačak i težak ratni put 6. proleterske divizije, a time i pripadnica Prve ženske omladinske partizanske čete. Od sedamdeset i pet djevojaka-boraca poginulo ih je dvadeset i tri, a rat su preživjele pedeset i dvije drugarice, koje su se po završetku oružane revolucije uklopile u životne tokove sredina u ko­ jima su se našle. Odmah su se aktivirale u društveno-političkom radu i ostale vjerne ideji za koju su se borile. Sad mi ostaje još jedino da zaključim, a ja bih se pri tome poslužila citatom iz predavanja OD AMAZONKE DO PARTIZANKE, našeg velikog pje­ snika i borca Vladimira Nazora (1. januar 1944. godine, Otočac): » . . . I mi se možemo ponositi što smo u ove te­ ške ali velike dane dali svijetu nov tip žene — že­ nu partizanku.« 95 �Prikaz borbi u kojima su ginule i ranjavane partizanke Prve ženske čete BORBA Tušilović, 24. 10. 1942. Rakovica — Čatrnja 29/30. 10. 1942. POGINULA — Zor ka Gajić RANJENA Mara Zorić Mica Momčilović Sofija Ugarković Mica Počuča Ličko Petrovo Selo 3. 11. 1942. — Dušanka Popović Prvi napad na Slunj 7. 11. 1942. — Danica Mirić Milica Čortan Nevenka Lazić — Drugi napad na Slunj 14. 11. 1942. Dvor na Uni 26/27. 11. 1942. Lovinac 25. 12. 1942. Bosiljka Marčetić Milica Obradoviđ Naranča Končar Bosiljka Petrović Mara Dukić Milja Ugarak — Milka Grković Danica Mirić Gračac 14/15. 1. 1943. Zorka Dukić Anka Kosanović Milica Čortan Dušanka Čuić Jelka Dozet Desanka Stojić 4. neprijateljska ofanziva januar-februar 1943. g. Milka Lukić Pera Klašnja Dušanka SladićIvančević Danica Mirić Soka Ljubović Milka Pokrajac Dragica Ninković Desanka Stojić 96 �Široka Kula 19/20. 4. 1943. Soka Priča Dragica Cvjetičanin — Na Gospić i okolicu i početak maja 1943. Mica Počuča Sofija Drakulić Vida Končar Milica Vejnović Sjeverna Dalmacija Jeka Čanković juni-august 1943. Mokro Polje, Dinara, Kijevo, Vrlika Jovanka Budisavljević Milica Čuić Zorka Grbić Danica Stojić Danica Tepavac Mutilić, početkom septembra 1943. Mileva Kovačević — Desanka Stojić Šuice 17. 12. 1943. Anđa Vukmirović Mrkonjić-Grad 7. 1. 1944. Draga Končar Desant na Drvar 25. 5. 1944. Danica Orlić Milica Vejnović Koričani, iznad Glamoča, 12. jula 1944. Ljuba Šainović -- Na rijeci Limu augusta 1944. — Jovanka Budisavljević Val j evo, polovinom septembra 1944. god. — Bosiljka Petrović Dušanka Popović Mica Počuča Mara Zorić Stojanka Matijević Soka Medić 7 PRVA ŽENSKA LICKA PART. CETA 97 �Na sremskom frontu april 1945. Jeka Radaković Borka Rapaić Anđa Serdar Selo Turovac, Gračac, kao pol. radnik koncem oktobra 1943. Bosiljka Marčetić Dnopolje, kod D. Lapca, u 35. diviziji, oktobar 1944. g. kontuzovana Mica Delie Bosiljka — Lola Kolundžić Korita, kod Slunja, Soka Keča u 35. diviziji, marta 1945. MJESTO Kod Slunja, augusta 1945. POGINULA U SAOBRAĆAJNOJ NESREĆI Danica Tepavac -- UMRLA — Jesikovac, T. Korenica, u jesen 1946. god. -- Ljuba Žakula Apatin 16. 11. 1973. — Mileva Dmitrašinović Beograd 23. 12. 1985. — Đuro Radovanac 98 �STATISTIČKI PODACI 23 poginule u NOR-u 1 poginula nakon oslobođenja u saobraćajnoj nesreći 2 umrle poslije rata 27 ih je ranjeno, a neke su ranjene i po nekoliko puta 25 ih je preboljelo pjegavi i trbušni tifus 18 nosilaca »Partizanske spomenice 1941« 22 ratna vojna invalida 27 rezervnih vojnih starješina Nacionalni sastav: Sve Srpkinje Socijalni sastav: 71 seljanka i 4 đaka Memorijalni muzej Prve ženske partizanske čete Formiranje, postojanje i djelovanje isključivo žen­ ske vojne borbene formacije — jedinstven je pri­ mjer ne samo u jugoslavenskim, već i u inozem­ nim razmjerima pokreta otpora. Isto tako, obi­ ljem prikupljenog originalnog materijala i doku­ mentacije opravdava se postojanje i daljnje djelovanje Memori jalnog muzeja Prve ženske par­ tizanske čete, koji je otvoren septembra 1977. u selu Trnavcu na teritoriju Titove Korenice i kao takav pristupačan je široj javnosti. Velik je značaj spomenutog Muzeja kako u pogledu njegovanja i prenašanja borbenih tradi- 7* 99 �Zgrada Memori jalnog muzeja Prve ženske čete u Trnavcu kod Titove Korenice. cija na mlađe generacije, tako i zbog zahvalnosti ženama-borcima i zbog čuvanja uspomena na svi­ jetle likove drugarica poginulih u borbi za slobo­ du, bratstvo i jedinstvo. Navedene činjenice obavezuju naše društvo da ovaj dio povijesti i kulturne baštine prezentira javnosti i sačuva od zaborava, kako bi se na ovim tradicijama odgajale mlađe generacije. Borbeni put Prve ženske partizanske čete vjer­ no potvrđuje riječi druga Tita iz govora održanog na Prvoj zemaljskoj konferenciji AFŽ-a Jugoslavi­ je, decembra 1942. godine u Bosanskom Petrov­ cu, gdje je, između ostalog, rekao: » . . . Ja mogu kazati da su žene u toj borbi, po svom heroizmu, po svojoj izdržljivosti, bile i jesu u prvim redovima — i svim narodima Jugoslavije čini čast što imaju takve k ć e r i . . . « 100 �Ženska omladinska sekcija »Seljačkog kola« Babin Potok — Končarev Kraj, jula 1939. Polaznice djevojačkog domaćinskog tečaja na Plitvičkim jezerima, 1939. �Selo Krbavica u kojem je polovinom juna 1942. OK SKOJ-a donio odluku o formiranju Prve ženske omladinske partizanske čete. Dio panorame sela Trnavca u kojem je formirana Prva ženska četa. �Odbor AFŽ-a sela Divosela 1942. Žene nose borcima hranu na položaj. �Dovoz ranjenika u bolnicu Bijeli potoci u 4. neprijateljskoj ofanziva, februara 1942. Na slici ranjena Desa Stojić, delegat voda u bataljonu »Ognjen Priča«. Bolničarke bolnice Krbavica 1943. �Prenos ranjenika 2. brigade 6. ličke divizije sa Šuica (kod Kup resa) decembra 1943. Bataljon »Ognjen Priča« prelazi preko Tare 25. augusta 1944. �Medicinski bataljon 6. proleterske divizije po oslobođenju Beograda oktobra 1944. Prva partijska konferencija 6. proleterske divizije 27. februara 1945. godine u Šidu. �Sanitet 2. brigade 6. proleterske divizije marta 1945. u Malim Vašicama — sremski front. Transport ranjenika 2. brigade 6. proleterske divizije kod Zeline 7. maja 1945. u nastupanju jedinica u Zagreb. �Bataljon saniteta 6. proleterske divizije na dan oslobođenja Zagreba, 8. maja 1945. Sastanak referenata saniteta 2. brigade u Dubravi kod Zagreba, 2. maja 1945. �LIKOVI BORACA �Naranča (Petra) Končar-Rodić POLITIČKI KOMESAR ČETE Rođena je 1921. u Končarevom Kraju, Korenica, Hrvatska, kao prvo od osmoro djece Petra i So­ fije — Soke, rođene Čuić. Nakon osnovne škole živjela je s porodicom u selu baveći se, sve do po­ lovine 1941. godine, zemljoradnjom i domaćin­ stvom. Za obitelj Petra Končara, stolara, život je bio težak, kao i za većinu porodica u Končarevom Kra­ ju. Radilo se mnogo da bi se nekako preživjelo. Upravo zbog toga 1929. godine Petar odlazi na rad u Belgiju, da bi svojom zaradom olakšao život brojne porodice. Dolaskom u Belgiju uviđa težak položaj radničke klase i odmah se uključuje u rad sindikalnih radničkih organizacija. Tu je upo­ znao metode i oblike organizirane borbe radničke klase protiv izrabljivanja. Nakon povratka kući neumorno radi na podizanju političke svijesti lju­ di i propagira revolucionarne ideje. Naročitu je 111 �pažnju posvećivao radu s omladinom. Zbog svo­ je revolucionarne aktivnosti već je 1935. hapšen i zatvaran kao komunista. Godine 1937. u selu je formirana partijska organizacija. Usmjerena očevim odgojem Naranča se vrlo mlada politički aktivirala. Početkom 1938. godi­ ne postala je član SKOJ-a, a već sredinom 1940. član Partije. Pored drugih jom žena vanja do aktivnosti rukovodila je Sekci­ pri »Seljačkom kolu« od njenog osni­ početka 1941. Uz kulturno-prosvjetni rad, žene su se sistematski upoznavale s politič­ kom situacijom u zemlji i svijetu te pripremale za nadolazeću borbu protiv fašizma. Rezultat rada bio je masovni odaziv na poziv KPJ u NOB. takvog Naranča se u vrijeme ustanka nalazila u Drva­ ru, gdje je bila izabrana u Glavni odbor AFŽ-a za Drvarsku dolinu, a to je ujedno bio prvi odbor AFŽ-a u Jugoslaviji. Krajem septembra 1941. vra­ tila se u Liku, u svoje rodno mjesto. U oktobru iste godine postala je član Okružnog komiteta SKOJ-a za Liku, a bila je i sekretar Općinskog ko­ miteta SKOJ-a za Korenicu. Odlukom Okružnog komiteta SKOJ-a za Liku ona preuzima dužnost komesara Prve ženske om­ ladinske čete, koja je formirana 25. augusta 1942. u selu Trnavcu. Ulaskom te čete u sastav 2. ličke udarne brigade, raspoređena je na dužnost zamje­ nika političkog komesara 2. čete bataljona »Og­ njen Priča«. Prilikom borbe u Dvoru na Uni, 27. 112 �novembra 1942. godine, ranjena je i otpremljena na liječenje u bolnicu na Bijele potoke. Nakon izlaska iz bolnice bila je sekretar Općin­ skog komiteta Komunističke partije Plitvički Ljeskovac i član biroa KPH za Korenicu. Početkom 1944. odlazi u sjevernu preuzima KPH u dužnost Koprivnici, Hrvatsku sekretara Kotarskog a iste krajem godine i komiteta prelazi na dužnost u Glavni štab Hrvatske gdje ostaje do oslobođenja. Od juna mjeseca 1945. do početka 1963. radila je u Centralnom komitetu SR Hrvatske, a nakon toga nastavila je rad u Gradskoj skupštini Zagre­ ba. S tog radnog mjesta otišla je u mirovinu 1974. godine. Uz svoje radne i društvene obaveze, te obaveze majke koja je odgojila dvoje djece, stekla je i vi­ soko stručno obrazovanje. Ostala je aktivan društveno-politički radnik vr­ šeći razne dužnosti, počevši od mjesnih do savez­ nih organa. Član je Savjeta SRH. Po činu je kapetan I klase. Ratni je vojni invalid 60 posto. Nosilac je »Partizanske spomenice i više ratnih i mirnodopskih odlikovanja. 8 PRVA ŽENSKA LICKA PART. CETA 1941.« kao 113 �Sofija (Bogdana) Drakulić-Bogojević KOMANDIR 1. VODA Rođena je 1925. u selu Rijeka, Korenica, u zanatlijskoj porodici od oca Bogdana i majke Drage. Otac je bio pekar, a majka domaćica. Osnovnu školu i četiri razreda gimnazije završila je u Korenici. Rat ju je zatekao u petom razredu gimna­ zije u Gospiću. Nakon okupacije zemlje vratila se roditeljima u Korenicu. Oca su joj ubile ustaše pa je majka s djecom otišla u selo Rijeku. Tamo su imali kuću i nešto zemlje. Pekarsku radnju njenog oca uzeli su Talijani i ona im je služila za kuhinju, a magazan za municiju. Čitava njena obitelj učestvovala je u NOP-u, a troje starijih nosioci su »Partizanske spomenice 1941«. Od prvih dana ustanka Sofija aktivno radi za NOP, zajedno sa starijom sestrom Milicom ko­ ja je poginula krajem 1943. kao borac 13. divizije. Njih su dvije bile partizanski kuriri i prikupljale su informacije o namjerama i kretanju neprijate­ lja u Korenici i okolini. Nabavljale su sanitetski materijal za partizanske bolnice. U jesen 1941. smjelo su izvele pravi podvig. Naočigled Talijana i ustaša odvele su liječnika da previje ranjene par­ tizane, koji su rane zadobili u borbama na Ljeskovcu i Plitvičkim jezerima, a teško ranjenog bor­ ca dovele su na liječenje u bolnicu. Uzimale su neprijatelju oružje i municiju te otpremale parti- 114 �zaskim jedinicama. Jednog dana dobile su zadatak da u talijanskom garnizonu rasture letke štampa­ ne u Drvaru. Nakon obavljenog zadatka krenule su iz grada, ali su ih neprijatelji stigli i uhvatili na cesti. Starija sestra odvedena je u logor, a So­ fija kao maloljetna stavljena je u kućni pritvor. U novembru 1941. uspijeva pobjeći pa su je drugovi sklonili u selo Krbavicu, gdje je nastavila da aktiv­ no radi u omladinskoj organizaciji. 25. augusta 1942. godine postala je borac Prve ženske omladinske čete. Nakon vojno-političke obuke raspoređena je u bataljon »Stojan Matić« 2. ličke udarne brigade. Osam mjeseci kasnije pre­ šla je na rad u kulturno-prosvjetnu ekipu 6. ličke divizije i tu ostaje sve do prelaska divizije u Sr­ biju. Tada je završila sanitetski tečaj i bila raspo­ ređena u protukolski artiljerijski divizion za za­ mjenika referenta saniteta. Po proboju sremskog fronta odlazi u bolnicu teških ranjenika kao se­ stra instrumentarka u operacionoj sali. Demobili­ zirana je s dužnosti komesara niže sanitetske ško­ le 1. armije u činu potporučnika. Član KPJ postala je u bataljonu »Stojan Matić« novembra 1942. Nakon demobilizacije radila je u Ministarstvu unutrašnjih poslova SFRJ u Beogradu. Bila je se­ kretar partijske organizacije svog odjeljenja, a završila je i tečaj partijske izgradnje. Kao dobro­ voljac učestvovala je na izgradnji Omladinske pru­ ge Šamac—Sarajevo i bila udarnik. 8 * 115 �Naranča Končar Rodić Sofija Drakulić Bogojević Nevenka Lazić Nena Danica Mirić 116 �Radila je u redakciji pionirske štampe kod Branka Čopića, a kasnije u Ministarstvu građevi­ na FNRJ. Godine 1949. iz porodičnih razloga vraća se u SR Hrvatsku i do 1956. godine radi u Općinskom i Kotarskom narodnom odboru u Titovoj Korenici, a zatim prelazi u Zagreb gdje radi u Narodnom odboru općine Trnje. Penzionirana je 1963. go­ dine. Sama je odgojila svoja dva sina. Nosilac je »Partizanske spomenice 1941.« Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom zaslu­ ga za narod i Ordenom bratstva i jedinstva. Nevenka Nena (Save) Lazić POLITIČKI DELEGAT 1. VODA U ličkom obitelji selu rođena Mogoriću je 1925. u višečlanoj Nevenka — trgovačkoj Nena Lazić. Bilo ih je osmero djece — četiri brata i četiri se­ stre. Dugogodišnjim mukotrpnim radom i odrica­ njem roditelji su im omogućili osnovno obrazova­ nje u rodnom selu. Troje djece — Nena, Anka i Dušan, (sve troje su poginuli kao borci u NOR-u), iako pod vrlo teškim uslovima školovanja djece u staroj Jugoslaviji, nastavili su srednju školu u Go­ spiću, dok je najstariji sin Mile učio zanat u Ba­ natu. Djeca su rasla u skladnoj obiteljskoj atmo­ sferi, a od djetinjstva i rane mladosti odgajana su u rodoljublju i patriotizmu. 117 �Nevenka Lazić je već u gimnazijskim klupama stekla prve spoznaje o revolucionarnom radnič­ kom i omladinskom pokretu. Voljela je mnogo či­ tati što joj je omogućilo širinu pogleda na svijet, kao i saznanje da kroz život treba ići s idealima i za njih ako treba i poginuti. Nije mogla ostati po strani, uključila se u naprednu grupu srednjo­ školske omladine. Sudjeluje u akcijama koje je pod rukovodstvom Komunističke partije i kroz legalne forme organizirala napredna omladina. Tada se, iako mlada, idejno-politički formirala u odlučnog borca protiv vladajućeg reakcionarnog režima. Aprila 1941. prekida gimnaziju u petom razre­ du i odmah nakon proglašenja tzv. Nezavisne Dr­ žave Hrvatske bježi sa sestrom Ankom i bratom Dušanom, koji su također pripadali naprednom omladinskom pokretu, u svoje rodno selo. U nji­ hovu kuću zalazili su članovi Okružnog i Kotar­ skog komiteta, članovi Komunističke partije i na­ predno orijentirani ljudi iz sela, po čijem se zadat­ ku u nekoliko navrata ilegalno prebacivala u Go­ spić, prenoseći razne obavijesti i poruke, a u po­ vratku donoseći sanitetski materijal u Mogorić. Nakon dizanja ustanka s velikim se žarom uključila u rad i zadatke omladinske organizacije u selu. Sudjeluje u organizaciji sabirnih i radnih akcija, pomaže u pisanju i umnožavanju radio-vijesti, koje prenosi po okolnim selima. Posebno se 118 isticala na organiziranju kulturno-prosvjetnog �rada u selu. Zbog svoje izuzetne aktivnosti, no­ vembra 1941. godine, primljena je u skojevsku or­ ganizaciju. Cijela njena obitelj učestvovala je Otac Sava jedan je od organizatora u NOR-u. ustanka u Mogoriću i borac s puškom u ruci od 1941. Četve­ ro starijih stupili su u jedinice NOV 1942. godine, dok je majka Soka s mlađom djecom radila za NOP u pozadini. U aprilu 1942. prilikom napada Talijana i četni­ ka Nena je učestvovala u obrani Mogorića. Nosi­ la je partizanima hranu na položaj i javljala po­ datke o kretanju neprijatelja. O tome je razgovarala s dopisnikom Agitpropa OK KP za Liku, prilikom njegovog susreta sa Žen­ skom četom septembra 1942. g: »Jesu li tebi dopustili roditelji da ideš u voj­ sku?« » . . . I još kako! Ta svi su moji u partizanima. Otac i brat ovdje, a drugi brat u Srbiji. Ja sam već bila u borbi kada su Talijani napali Mogorić. Čet­ nici su vodili preko sedam hiljada Talijana, ali naši hrabri partizani su ih raspršili. Neobično sam se radovala kad sam čula da je poginulo mno­ go talijanskih oficira. Ja sam tada našim donosi­ la hranu na položaj i javljala im vijesti o kretanju neprijatelja . . .« (Moj susret s Prvom ženskom omladinskom četom, »Lički partizan«, broj 6) Nena se nije zadovoljila radom u pozadini, već se, nakon obavijesti o odluci OK SKOJ-a za Liku, 119 �dobrovoljno četu. Na dolazi te je javila u Prvu žensku omladinsku vojno-političkoj obuci u Trnavcu posebno do izražaja njena skromnost i drugarstvo izuzetna sposobnost poticaja za akciju. Vrlo aktivna u političkom i kulturno-prosvjetnom životu čete. Organizira izdavanje četnih zidnih no­ vina, tečaj nepismenih, kojima u slobodno vrije­ me nesebično pomaže pri učenju. Također se za­ laže i u savladavanju vojne nastave. Aktivnost u kulturno-prosvjetnom radu nastav­ lja i u bataljonu »Stojan Matić«, u koji je raspo­ ređena nakon uključenja Prve ženske omladinske čete u sastav 2. ličke udarne brigade. Vrlo je za­ paženo i njeno političko djelovanje među borci­ ma, a i među narodom, prilikom prolaska jedini­ ca kroz sela. Ne izostaje ni u izvršenju borbenih zadataka. U prvoj borbenoj akciji, prilikom suko­ ba s talijanskim okupatorom na Polo ju kod Per­ jasice 17. 10. 1942. godine, izvukla je s poprišta borbe teško ranjenog zamjenika komandanta 2. udarne brigade Lazu Radakovića, previla ga i ot­ premila u bolnicu. U daljnjim borbama svog bataljona na Tušiloviću, Rakovici, Ličkom Petrovom Selu, Željavi, Vagancu i prvom napadu na Slunj, stalno je u prvim redovima u izvršenju borbenih zadataka. Nena Lazić bila je visoka, vitka, povučena i veo­ ma jednostavna djevojka. Bila je tako vitka da se činilo da će se slomiti pod težinom puške na 120 �ramenu. Njeno najčešće ozbiljno i zamišljeno lice izgledalo je još ozbiljnije zbog prirodno sijedog čuperka kose koji ju je činio posebnom. Maglovita jesenska noć 14. novembra 1942. Iz­ vršen je napad na ustaško-domobransko uporiš­ te u Slunju. Bila je to Nenina posljednja borba i posljednja noć. Nalazila se u prvom borbenom stroju u zaklonu, s bombom u ruci. Neprijatelj­ ska vatra bila je paklenska. Namještajući se za bo­ lji položaj i pregled, u momentu kada je pokuša­ la da tempira i baci bombu na neprijateljsko mi­ traljesko gnijezdo, pokošena je s bočne strane ra­ falom. Rana je bila veoma teška s malo izgleda da preživi. Borci su je izvukli s poprišta borbe i otpremili u brigadno prihvatilište. U besvjesnom stanju prebačena je na Bijele potoke. U bolnici je odmah izdahnula bez riječi i jauka kraj svojih ratnih drugarica — Milice Čortan i Danice Mirić, koje su ranjene u prethodnoj borbi na Slunju. Nena je bila druga poginula partizanka ženske partizanske čete te se njena smrt Prve teško dojmila ostalih. Danica (Stojana) Mirić KOMANDIR 2. VODA Rođena je 1925. u selu Mirić Štropina, Plitvička jezera, Korenica, Hrvatska, u siromašnoj radnič­ koj porodici Stojana i Latinke> u kojoj je bilo 121 �osmero kod djece. kuće i Nakon pomagala završetka roditeljima škole u ostala je poljoprivredi i domaćinstvu. U junu 1941. ustaške su vlasti iselile sve sta­ novništvo plitvičke općine u Bosnu. Tako se Da­ nica sa svojom porodicom smjestila u okolicu Dr­ vara. Bila je u kući poznatog ilegalca Nikole Kotle. Tu ju je zateklo dizanje ustanka te se pod uticajem naprednih ljudi uključila u NOP. Septembra 1941. vratila se s ostalim narodom u Liku i u svom rodnom mjestu nastavila aktiv­ no raditi za NOP. Decembra 1941. godine, zbog pokazane aktivno­ sti, primljena je u skojevsku organizaciju. Kao skojevka radila je na organiziranju omladine u SMG, aktivirajući mlade na radnim i drugim akci­ jama. 25. augusta 1942. stupila je u Prvu žensku om­ ladinsku partizansku četu, jer je smatrala da će u operativnoj jedinici najviše pridonijeti NOB-u. Nakon završene vojno-političke obuke raspore­ đena je u bataljon »Stojan Matić« 2. ličke udarne brigade. U svim borbenim akcijama svoje jedinice isticala se i bila veoma hrabra. Prilikom borbenog napada na Slunj, 7. novem­ bra 1942. godine, ranjena je i otpremljena na li­ ječenje u bolnicu na Bijele potoke. Kada je ozdra­ vila, vratila se u svoj bataljon, ali je u borbi na Lovincu lakše ranjena i liječena ambulantno. U 4. neprijateljskoj ofenzivi po treći je put ranjena i 122 �s transportom teških ranjenika otpremljena u Bo­ snu u Centralnu bolnicu pri Vrhovnom štabu. S tom je bolnicom prešla ofenzivu na Neretvi i iz­ držala sve napore svakodnevnog pokreta i borbe. Učestvovala je i u petoj neprijateljskoj ofenzivi na Sutjesci, gdje je preboljela i pjegavi tifus. Nakon što je ozdravila stupila je u 1. brigadu 6. divizije u kojoj je ostala do decembra 1943. godine, kada se vratila u svoju matičnu jedinicu. Postavljena je za zamjenika referenta saniteta 2. brigade 6. divizije. U toj je jedinici prošla preostali dio bor­ benog puta i zamornog marša od zapadne Bosne do Srbije, u svakodnevnoj borbi i brizi za ranje­ nike. U decembru 1944. otišla je iz 6. proleterske di­ vizije s još nekoliko drugarica na rad pri Vrhov­ nom štabu. Odmah po dolasku bila je raspoređena u UDB-u za grad Beograd, gdje je ostala do 1946. Nakon toga upućena je u Sanitetsku školu u Lju­ bljani, a poslije završenog školovanja raspoređe­ na je na rad u VMA-a u Beogradu. Penzionirana je 1968. u činu majora. Ratni je vojni invalid (40 posto). Nosilac je više ratnih i mirnodopskih odliko­ vanja. 123 �Desanka (Nikole) Stojić-Marčetić POLITIČKI DELEGAT 2. VODA Rođena je 1925. u selu Jošani, Udbina, Hrvatska, u srednje imućnoj seljačkoj porodici od oca Ni­ kole i majke Jelene, u kojoj je bilo devetero dje­ ce. Nakon završetka osnovne škole pohađala je gimnaziju u Zagrebu, zatim u Korenici gdje ju je rat zatekao. Nakon okupacije zemlje vratila se roditeljima na selo. Od prvih ustaničkih dana veoma je aktivno ra­ dila za NOP, posebno se angažirajući na kulturno-prosvjetnom radu s omladinom u selu. Budući da je rasla i razvijala se pod uticajem komunista — članova svoje porodice, ni njezin put nije mogao biti drugačiji od onog koji je proklamirala KPJ. U prvim danima ustanka u njenoj rodnoj kući bio je smješten partizanski vod, koji je držao položaj prema neprijateljskom uporištu na Udbini. Desa je s omladinom preuzela svu brigu oko ishrane i opskrbe tog voda. Dokazavši se na takvim i dru­ gim zadacima, u oktobru 1941. primljena je u SKOJ. U februaru 1942. postavljena je za sekre­ tara skojevske organizacijie u Jošanu. U augustu iste godine doživjela je svoje prvo ratno kršte­ nje učestvujući u drugom partizanskom napadu na Udbinu. 25. augusta 1942. stupila je u Prvu žensku omla­ dinsku partizansku četu, u kojoj je izabrana za 124 �sekretara skojevske organizacije. Po završetku vojno-političke obuke raspoređena je vi 1. četu bataljona Odmah »Ognjen Priča« nakon dolaska 2. ličke udarne brigade. u bataljon postavljena je za političkog delegata voda i za rukovodioca kulturno-prosvjetnog rada u bataljonu. U decembru 1942. primljena je u KPJ. U bataljonu »Ognjen Priča« ostala je sve do decembra 1944. godine, kada je upućena na duž­ nost komesara Saniteta 2. brigade 6. proleterske divizije. Kao borac i rukovodilac u prvim borbe­ nim redovima prošla je čitavi put 2. brigade 6. proleterske divizije »Nikola Tesla«. Demobilizira­ na je marta 1946. u činu kapetana. U toku rata ranjavana je tri puta te je ratni vojni invalid (70 posto). Citava njena uža porodica, osim jedne sestre, nastradala je u NOR-u uglavnom kao aktivni učes­ nici NOB-a. Nakon demobilizacije došla je u Zagreb, zapo­ slila se i obavljala ove dužnosti: bila je upravitelj kinematografa, član Općinskog komiteta SKOJ-a Črnomerec, personalac u Tvornici »Franck«, na­ stavnik Gradske partijske škole Zagreb, upravnik Sindikalne škole Mjesnog sindikalnog vijeća, a zatim službenik u RSUP-u Hrvatske i u CK SK Hrvatske. Završila Hrvatske. je Aktivna je srednju u partijsku školu društveno-političkim pri CK SK organizacija- 125 �ma, a posebno je istrajna u njegovanju i preno­ šenju tradicije NOB-a na mlađe generacije. nas živi u Zagrebu. Majka je ženskog djeteta. Da­ Nosilac je »Partizanske spomenice 1941.« Za zasluge u ratu odlikovana je Partizanskom zvijezdom III reda, a za poslijeratne zasluge: Or­ denom zasluga za narod sa srebrnim zracima i Plaketom Saveznog odbora SUBNOR-a. Milica (Sime) Obradović-Milošević KOMANDIR 3. VODA Rođena je 1924. u selu Birovača, Donji Lapac, Hrvatska, kao drugo od četvero djece u zemljo­ radničkoj porodici Sime i Jeke. Kada je imala 7 godina, ostala je bez majke. Tada se o djeci bri­ nuo otac i njegovi roditelji. Osnovnu školu nije završila, a čitati i pisati naučila je od starijeg bra­ ta Petra. Do rata je živjela u rodnom mjestu ra­ deći u poljoprivredi i domaćinstvu. Nakon dizanja ustanka i Milicu je zahvatio bor­ beni polet na platformi poziva KPJ za borbu. Uključila jući u se u omladinsku sabirnim iradnim organizaciju učestvu­ akcijama. Organizira omladinke i žene na pletenju i šivanju odjeće za prve partizanske jedinice. Na osnovu te aktivno­ sti primljena je u SKOJ već u jesen 1941. godine. U augustu 1942. odlazi u Prvu žensku omladin­ 126 �sku tičke partizansku obuke četu. Nakon raspoređena je završene u vojno-poli- 2. četu bataljona »Ognjen Priča« 2. ličke udarne brigade. Kao borac učestvovala je u svim akcijama svo­ je jedinice na Kordunu i Baniji, ispoljavajući ve­ liku hrabrost i izdržljivost. Prilikom borbe u Dvo­ ru na Uni, 27. novembra 1942. godine, teško je ranjena pa je otpremljena na liječenje. Liječena je u mnogim bolnicama u Lici (oko sedam mje­ seci), a za to je vrijeme preboljela i pjegavi tifus. Kada je donekle zaliječena, a još nije bila spo­ sobna za napore u operativnoj jedinici, izabrana je u Općinski komitet SKOJ-a Donji Lapac i ra­ dila na terenu kao politički radnik do augusta 1943. Tada ponovno odlazi u operativnu jedinicu, ovog puta u bataljon »Stojan Matić« 2. ličke udar­ ne brigade, gdje je do oktobra 1943. vršila duž­ nost zamjenika referenta saniteta, a tada je upu­ ćena na sanitetski kurs pri Štabu 2. ličke brigade. Nakon završenog kursa raspoređena rijski divizion 6. ličke divizije. je u Artilje­ Ubrzo je, međutim, upućena u 35. diviziju gdje je bila kratko vrijeme bolničarka, a zatim referent saniteta diviziona. Na toj dužnosti zateklo ju je i oslobođenje. U članstvo KPJ primljena je novembra 1943. Po završetku rata upućena je u vojno-medicinsku školu u Beogradu, koju je završila 1948. go­ dine. Novembra 1949. demobilizirana je na lični zah- 127 �Desanka Stojić Marčetić Milica ObradovićMilošević Kata Radaković Priča Savka Bjegović Obradović 128 �tjev a i zbog zdravstvenih razloga. Rezervni je ka­ petan. Ratni je vojni invalid (90 posto). Nosilac je »Partizanske spomenice 1941«. Poslije demobilizacije aktivira se u društveno-političkim organizacijama. Birana je u izvršne or­ gane RSV i SUBNOR-a. U nekoliko navrata bila je član sekretarijata Saveza komunista u Mjesnoj zajednici »Sava« u Beogradu, gdje i sada živi sa svojom porodicom. Za svoju aktivnost u društveno-političkim organizacijama nekoliko je puta po­ hvaljivana. Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod III reda i Ordenom bratstva i jedinstva. Kata (Ise) Radaković-Prica POLITIČKI DELEGAT 3. VODA Rođena je 1924. u selu Mogorić, Gospić, Hrvatska, u porodici Ise i Jeke, u kojoj je bilo devetero dje­ ce. Otac joj je bio lugar, a majka domaćica. Os­ novnu školu završila je u selu Vrepcu, gdje joj je otac službovao, a zatim i Srednju žensku stručnu školu u Gospiću. Na školovanju u Gospiću Kata je pripadala gru­ pi napredne omladine. Na njenu političku taciju imali su uticaj starija sestra Danica, koja 9 PRVA ŽENSKA LICKA PART. CETA orijen­ 129 �je kao maturant učiteljske škole bila član KPJ, i brat Dušan, gimnazijalac, član SKOJ-a. Nakon okupacije zemlje, kada su uslijedile us­ taške represalije, otac joj je odmah uhapšen, mu­ čen mu i bezuspješno prisiljavan da prizna gdje su djeca i kojoj organizaciji pripadaju. Poslije talijanskog Proglasa o zaštiti Srba pušten je iz zatvora, te je s čitavom obitelji interniran u Dal­ maciju. Kata je u to vrijeme bila kod tetke u Vrepcu. Tu ju je zatekao ustanak pa se odmah priključila ustanicima. U međuvremenu se cijela porodica na­ šla u rodnom Mogoriću, gdje je pristupila NOP-u. Kata se angažirala u omladinskoj organizaciji, a osim toga održavala je vezu s ilegalcima iz Gos­ pića. U novembru 1941. primljena je u SKOJ. Augusta 1942. stupa u Prvu žensku omladinsku četu. Nakon vojno-političke obuke u Trnavcu ras­ poređena je u 2. četu bataljona »Ognjen Priča« 2. ličke udarne brigade. U tom bataljonu ostaje do odlaska na sanitetski kurs, koji je održavan u Korenici. Po završetku kursa raspoređena je u 3. ličku brigadu na dužnost referenta saniteta bata­ ljona »Velebit«. Kasnije je obavljala dužnost upravnika ambulante 3. ličke brigade. Član KPJ postala je juna 1943. U stalnoj borbi i brinući se za ranjenike pro­ šla je borbeni put i zamorni marš 6. proleterske divizije od Bosne do Srbije. Nakon oslobođenja Valjeva upućena je za referenta saniteta Inžinje- 130 �rijske brigade pri Vrhovnom štabu gdje je ostala do decembra 1945. Tada je demobilizirana u činu potporučnika. Izlaskom iz Armije udala se i rodila troje djece. S mužem oficirom češće je mijenjala mjesta bo­ ravka, ali je u svim tim sredinama ostala društveno-politički aktivna. Danas s porodicom živi u Beogradu. Za ratne zasluge odlikovana je: Orde­ nom za hrabrost i Ordenom zasluga za narod III reda. Savka (Jovana) Bjegović-Obradović Rođena je 1921. u Divoselu, Gospić, Hrvatska, gdje je završila osnovu školu. Potječe iz vrlo si­ romašne seljačke porodice. Roditelji su, osim nje, imali još dvoje djece. Zbog teškog ekonomskog stanja u obitelji otac je otišao na rad u Kanadu, ali se više nije ni javio. Tako se odlaskom oca na rad u tuđinu njihova materijalna situacija nije izmijenila. Divoselo je bilo jedno od rijetkih sela u Lici koje je imalo jaku partijsku i skojevsku organi­ zaciju. Te organizacije, kao i napredni studenti i srednjoškolci, imale su velik uticaj na mase, na­ ročito na omladinu. Nakon dizanja ustanka omladina Divosela ma­ sovno se odazvala pozivu Partije za borbu pro­ 9* 131 �tiv okupatora i narodnih izdajica. Tako se i Savka opredijelila za NOP i uključila u rad na provo­ đenju zadataka omladinske organizacije. Učestvo­ vala je u sakupljanju hrane, obuće i odjeće, izra­ di odjevnih predmeta, kopanju rovova, dizanju ljetine ispred neprijatelja i nošenju ranjenika. Zbog takve aktivnosti primljena je u SKOJ jula 1942. Na sastanku skojevske organizacije dobrovolj­ no se javila za Prvu žensku omladinsku četu koja je formirana u selu Trnavcu, gdje je završila vojno-političku obuku. Ulaskom te čete u sastav 2. udarne brigade jan Matić«. raspoređena je u bataljon »Sto- Učestvovala je kao borac u svim borbenim akci­ jama, koje je vodila njena jedinica u Kordunu, Baniji i Lici do proljeća 1943. godine, kada se raz­ boljela od pjegavog tifusa i kožne bolesti. Preba­ čena je u bolnicu na liječenje, a nakon nekoliko mjeseci upućena u Lički partizanski odred, gdje je ostala do kraja 1943. U to vrijeme umrla joj je majka od posljedica ranjavanja. Zbog naruše­ nog zdravlja, vraćena je u Divoselo, gdje nastav­ lja aktivnim radom u pozadini do kraja rata. Nakon oslobođenja ostala je djece u Divoselu i jedno se privredom preko SRZ. Kasnije spiću i nakon sticanja uvjeta vinu. Sa svojom porodicom i selu. 132 s mužem i troje vrijeme bavila poljo­ se zaposlila u Go­ 1966. otišla u miro­ danas živi u Divo­ �Član KPJ postala je koncem 1943. Za ratne zasluge odlikovana je Ordenom zaslu­ ga za narod II reda. Milica-Mica (Gavre) Bjelobaba-Tišma Rođena je 1918. u selu Mutilić, Udbina, Hrvatska. Potječe iz seljačke porodice od oca Gavre i maj­ ke Dragojle. Nakon završene osnovne škole osta­ la je u obiteljskom domu baveći se domaćinstvom i zemljoradnjom. Kapitulacija bivše Jugoslavije zatekla rodnom selu. Nakon proglašenja tzv. ju je u Nezavisne Države Hrvatske izbjegla je iz svog rodnog doma i sklonila se kod prijatelja, jer je bila na spisku onih koje je trebalo uhapsiti. Nakon dizanja us­ tanka pomaže NOP učestvujući u sabirnim akci­ jama i u izradi odjevnih predmeta za prve us- taničke jedinice. U proljeće 1942. odlazi u bataljon »Ognjen Pri­ ča«, koji je u augustu iste godine upućuje na obu­ ku u Prvu žensku omladinsku četu u selo Trnavac. Ulaskom čete u sastav 2. ličke udarne brigade raspoređena je u bataljon »Mićo Radaković«. Po­ sebno se istakla 17. oktobra 1942. u borbi s Ta­ lijanima na Gornjem Poloju. U njenoj neposred­ noj blizini, skačući na talijanski tenk, gine joj rođeni brat Nikša, a ona, trenutak kasnije, hrabro 133 �je likvidirala talijanskog oficira na konju ne stra­ hujući za vlastiti život. Tjedan dana kasnije po­ kazala je izuzetnu hrabrost kao bombaš na betoni­ rane bunkere prilikom uporište u Tušiloviću. napada na neprijateljsko 0 borbenim podvizima Mice Bjelobabe pisali su tada mnogi ratni listovi: »Žena u borbi«, »Om­ ladinski borac«, »Udarnik«, i drugi, a u dva na­ vrata pohvaljena je dekretom Štaba brigade. U bataljonu »Mićo Radaković« ostala je do de­ cembra 1942. Tada se razboljela te je otpremljena u divizijski sanitet na liječenje. Nakon ozdravlje­ nja ostala je na dužnosti bolničarke u Sanitetu 6. divizije, a kada je ta divizija odlazila za Bosnu, upućena je u Sanitet 2. ličke brigade na dužnost glavne sestre. U tom vremenu prilikom dužeg za­ državanja u Drvaru, početkom 1944. godine, odr­ žala je kurs za četne bolničarke u brigadi, za što je posebno pohvaljena. Također se istakla u de­ santu na Drvar, u spasavanju sovjetskog vojnog izaslanika koji je prilikom spuštanja padobranom bio povrijedio nogu, a za čiju njegu i ishranu je bila zadužena. Nakon toga ponovo se vratila u Sanitet 2. lič­ ke brigade na istu dužnost, s kojim je prešla na­ poran pokret od zapadne Bosne do Srbije, u stal­ noj borbi i nesebičnoj brizi za ranjene i bolesne borce. Učestvovala je u oslobođenju Beograda, prešla sremski front, Slavoniju i učestvovala u oslobođenju Zagreba. 134 �Uslijed slabe ishrane i velikih napora već se za vrijeme rata razboljela od TBC pluća. Nakon oslo­ bođenja Beograda, koncem 1944. godine, liječila se u bolnici Novi Sad, a kasnije u bolnicama Za­ greba i Beograda. Nakon toga je demobilisana u činu zastavnika. Ostala je živjeti u Beogradu gdje je i zasnovala porodicu. Majka je dvoje djece. Član je KPJ od novembra 1942. Ratni je vojni invalid (50 posto). Nosilac je »Partizanske spomenice 1941.« Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hrabrost, Ordenom bratstva i jedinstva i Ordenom zasluga za narod sa zlatnim vijencem. Marija (Miće) Bogdanović-Panjković Rođena je 1926. u selu Crna Vlast, Vrhovine, Oto­ čac, Hrvatska. Potječe iz siromašne seljačke poro­ dice od oca Miće i majke Milice. Otac joj je, kao zarobljenik u prvom svjetskom ratu, učestvovao u oktobarskoj revoluciji. Nakon povratka u Ju­ goslaviju svoje ideje i stavove prenosio je na svo­ ju djecu, kao i na bližu okolinu. Zbog toga je po­ stao sumnjiv bivšem jugoslavenskom režimu. Dolaskom tzv. Nezavisne Države Hrvatske otac joj je bio na spisku onih koje je trebalo likvidira­ ti, pa se krio po šumama. 135 �Dizanjem ustanka cijela njena obitelj uključu­ je se u NOP. Entuzijazam zahvaća i Mariju, iako je navršila tek petnaest godina. Pristupila je om­ ladinskoj organizaciji u kojoj se upoznaje s cilje­ vima NOB-a. Radi na prikupljanju prehrambenih i odjevnih predmeta za prve ustaničke jedinice, pomaže pri smještaju boraca po kućama, učestvu­ je u radnim i drugim akcijama. 25. augusta 1942. odlazi u Prvu žensku omladin­ sku četu. Nakon završene borbene i političke obu­ ke u selu Trnavcu raspoređena je u 3. četu bataljona »Ognjen Priča« 2. ličke udarne brigade. Tih dana primljena je i u članstvo SKOJ-a. Učestvovala je u svim borbenim akcijama koje je vodila njena jedinica na Kordunu i Baniji, a povratkom za Liku i u borbi na Lovincu. Prilikom teškog borbenog okršaja na Gračacu, polovinom januara 1943. godine, zahvaćena je vo­ denom bujicom koja ju je izbacila na polje neda­ leko sela Kijana. Tu su je smrznutu, iznemoglu i onesviješćenu pronašli seljaci i prenijeli u brigadno prihvatilište, odakle nje u Vrelo kod Korenice. je upućena na liječe­ Nekoliko mjeseci kasnije vraća se u svoje selo gdje je preboljela i pjegavi tifus. Kada je ozdra­ vila, nastavila je s aktivnim radom u pozadini, jer zbog iscrpljenosti nije više bila sposobna za napore u operativnoj jedinici. Polovinom 1943. primljena je u KPJ. U selu je obavljala dužnost sekretara partijske organizacije, a bila je i član 136 �Općinskog komiteta SKOJ-a Vrhovine. Na tim je zadacima radila sve do oslobođenja naše zemlje. Po završetku rata vraća se na zgarišta i s puno entuzijazma ne zemlje. nastavlja rad na izgradnji opustoše­ Zatim je s porodicom kolonizirana u Karađorđevo, gdje je pristupila SRZ i nastavila svoju poli­ tičku aktivnost sve do danas. Zasnovala je porodicu s kojom živi u Karađorđevu. Majka je dvoje djece. Anka (Miladina) Brkić-Đukić Rođena je 1925. u selu Mekinjar, Udbina, Hrvat­ ska, kao sedmo od osmero djece u seljačkoj po­ rodici Miladina i Milice. Osnovnu četverogodišnju školu završila je u svom rodnom selu. Iako je bi­ la odličan učenik, nije imala mogućnosti za dalj­ nje školovanje pa se prihvatila poslova u zemljo­ radnji i domaćinstvu. Bezbrižna mladost, kao i svih njenih vršnjaka, prekinuta je okupacijom zemlje i stvaranjem tzv. Nezavisne Države Hrvatske. I danas se sjeća upadanja ustaša u selo, njihovih represalija nad ne­ vinim stanovništvom i odvođenja ljudi u nepo­ vrat. Nakon straha i neizvjesnosti nastupili su dani s nadom u spas. Na poziv KPJ za ustanak, s osta­ lim djevojkama i mladićima u selu, uključuje se 137 �Milica Bjelobaba Tišma Marija BogdanovićPanjković Anka Brkić Đukić Jovanka BudisavljevićBroz 138 �u omladinsku organizaciju. S neskrivenim pono­ som prihvatila je zadatke koji nisu bili laki, a ni bezopasni, jer je svakodnevno prijetila opasnost iz neprijateljskih uporišta. Početkom 1942. primljena je u skojevsku orga­ nizaciju. U to vrijeme birana je za člana NOO-a u selu Mekinjar. Raditi tada u NOO-u nije bilo lako. Trebalo je sakupljati hranu, obuću i odjeću da bi se snabdjele partizanske jedinice koje su se nalazile na položaju. Augusta 1942. odlazi u Prvu žensku omladinsku četu u selo Trnavac. Nakon završene borbene obu­ ke raspoređena je u 3. četu bataljona »Mićo Radaković« 2. ličke udarne brigade. U toj je brigadi sudjelovala u svim borbenim akcijama koje je ona na svom borbenom putu vodila na Kordunu, Baniji, Lici i sjevernoj Dalmaciji. Jedno vrijeme je bila i delegat voda. Kako se u augustu 1943. razboljela, vraćena je kući na rad u pozadinu. Kada je ozdravila, aktivi­ rala se u omladinskoj i skojevskoj organizaciji. Osim toga, radila je na opismenjavanju žena i školske djece u selima Mekinjar i Kurjak sve do kraja rata. Poslije oslobođenja završila je Učiteljsku školu u Gospiću i kraće vrijeme radila kao učiteljica u Podlapači, zatim u Kurjaku. Kasnije se preselila u Kolut kod Sombora gdje je nastavila s radom u prosvjetnoj struci sve do odlaska u mirovinu 1971. godine. 139 �Majka je troje djece. Danas sa svojom porodi­ com živi u Somboru gdje je društveno-politički aktivna. Jovanka (Milana) Budisavljević-Broz Rođena je 1924. u selu Pecani, općina Bunić, Korenica, Hrvatska. Otac Milan i majka Milica ima­ li su petero djece — dva sina i tri kćeri. Otac je dugo bio na radu u Americi gdje se upoznao s borbom radnika za svoja prava. Pošto je bio du­ go odsutan, starije troje djece, Jovanka i njena dva brata, rasli su uz majku koja je u njima stal­ no pothranjivala i održavala ljubav prema ocu. Otac je bio veoma napredan čovjek. U njegovoj kući okupljali su se i držali sastanke napredniji ljudi i komunisti iz sela i okolnih mjesta. Tu je bi­ la smještena Čitaonica »Seljačkog kola« preko ko­ je su komunisti širili svoj uticaj. Tako je Jovanka kao veoma mlada djevojka imala mogućnost da prisustvuje tim sastancima i izvršava razne zadat­ ke vezujući se tako uz Komunističku partiju. Nakon izbijanja ustanka nastavila je organizira­ no svoju političku aktivnost. U toku 1941. prim­ ljena je u SKOJ i uspješno radila na omasovljenju skojevske i omladinske organizacije u svom selu te na uključivanju mladih u NOV. Pored ovih ak­ tivnosti često je dobivala i posebne zadatke — bi- 140 �la je kurir i vodič partijskim ilegalcima koji su iz Zagreba i drugih mjesta prve ratne godine dola­ z i l i u Liku. U Prvu žensku omladinsku formiranu u selu Trnavcu kod partizansku četu Korenice, stupila je 25. augusta 1942. Po završetku vojno-političke obuke raspoređena je u 3. bataljon »Mićo Radakovič« 2. ličke brigade gdje je ostala do 1943. Te godine ranjena je u borbama na Mokrom Polju, a nešto kasnije na putu za Bosnu preboljela je i pjegavi tifus. U KPJ primljena je u bataljonu 1942. godine. U Drvaru je postavljena za političkog komesara Interne bolnice 1. korpusa i dobila čin poručnika. Na toj dužnosti zatekao ju je i desant neprijatelja na Drvar. U toku desanta, zajedno s ostalim bol­ ničkim osobljem, uspjela je iznijeti sve ranjene i bolesne drugove iz Drvara na Mlinište. Za taj je podvig pohvaljena od Štaba 1. proleterskog kor­ pusa. Poslije desanta na Drvar bila je određena za šefa evakuacije naših ranjenika na liječenje u inostranstvo, a zatim premještena u Prateći bataljon Vrhovnog štaba. S tom je jedinicom prešla u Sr­ biju. Prilikom prelaska preko Lima 1944. godine ponovno je ranjena. Nakon dolaska u Srbiju, pa sve do kraja rata, vodila je brigu o ranjenicima i bila komesar bolnice. U vrijeme proboja sremskog fronta bila je šef prihvatilišta za transport ranjenika u Iloku. Na toj dužnosti dočekala je os­ lobođenje zemlje. 141 �Nakon završetka rata radila je neko vrijeme u Kadrovskom odjeljenju Generalštaba i pri Štabu Prve armije u Nišu. Krajem 1945. iz Niša je upu­ ćena u Beograd na dužnost domaćice kuće marša­ la Tita. Uz to je radila i na sređivanju Titove rat­ ne arhive i na umnožavanju raznih povjerljivih partijskih dokumenata. Uz rad je nastavila ratom prekinuto školovanje. Završila je daktilografski kurs, a nešto kasnije i gimnaziju te se upisala na filozofski fakultet u Beogradu — odsjek za književnost. Uporedo s tim učila je i dva strana jezika. 1947. godine uzela je iz doma za ratnu siročad i svoje dvije mlađe sestre koje su ostale bez roditelja, podizala ih i školovala. Godine 1952. udala se za Tita. Kao supruga predsjednika Tita s njim je dijelila i dobar dio njegovih brojnih svakodnevnih obaveza. Život joj je bio ispunjen radom i obavezama. Na brojnim putovanjima, na kojima ga je pratila i u zemlji i u inostranstvu, obilazila je mnoge kulturne, so­ cijalne, društvene ustanove i radne kolektive. I kao domaćica i kao gošća primala je i susretala mnoge strane državnike i njihove supruge. Prate­ ći Tita prisustvovala je mnogim radnim sastanci­ ma, svim našim poslijeratnim kongresima, konfe­ rencijama nesvrstanih zemalja i međunarodnim skupovima. Upoznala je i mnoge ženske pokrete u svijetu, susretala se i razgovarala s njihovim pred­ stavnicima. 142 �Nosilac je »Partizanske spomenice 1941« kao i više ratnih i stranih odlikovanja. Po činu je pu­ kovnik JNA. Danas živi u Beogradu. D ragie a (Bože) Cvjetičanin Rođena je 13. augusta 1925. u selu Visuću kod Ud­ bine, Hrvatska. Bila je četvrto dijete u porodici Bože i Savke (Bike). U rodnom selu završila je osnovnu četverogodišnju školu. Njen život do po­ četka drugog svjetskog rata nije se bitno razliko­ vao od života ostale djece i omladine u Visuću. Svakodnevni teški poslovi nisu mimoišli ni Dragicu. Aprilski rat 1941. zatekao ju je u Visuću kao šesnaestogodišnju djevojku. Nakon izbijanja op­ ćenarodnog ustanka — pod uticajem jake partij­ ske i skojevske organizacije u selu, Dragica se opredjeljuje za NOP te se aktivira u radu omla­ dinske organizacije. Sudjeluje u raznim sabirnim akcijama, izradi odjevnih predmeta, kopanju ro­ vova, prenošenju ranjenika, oružja, municije i slič­ no. Njena aktivnost bila je vidno zapažena pa je u jesen 1941. primljena u SKOJ. Kako je otpor stalno jačao, ta je organizacija, poput svih dru­ gih, pružala bezrezervnu podršku masovnom po­ kretu, angažirajući mlade za odlazak u NOV. Upo- 143 �redo s proširenjem borbenih akcija dobrovoljno se javlja za borbu prilikom napada na Udbinu. Tu postaje bolničarka i tad dolazi do izražaja njena velika odvažnost i humanost u izvlačenju i njego­ vanju ranjenika. Nakon toga, 25. augusta 1942. godine, ulazi u Prvu žensku omladinsku partizansku četu. Po za­ vršetku vojno-političke obuke raspoređena je u bataljon »Mićo Radaković« 2. ličke udarne briga­ de. U sastavu tog bataljona učestvovala je u svim borbenim akcijama na Kordunu, Baniji i skoro čitavoj Lici. Već u prvom sukobu s neprijatelj­ skim jedinicama na Poloju i Tušiloviću pokazala je snagu svoje ličnosti u izvršenju borbenog za­ datka. Nesebično se zalagala u izvlačenju ranje­ nika iz najžešćih okršaja i uz opasnost za vlasti­ ti život. Po sjećanju mnogih očevidaca Dragica je bila borac izuzetne hrabrosti. Ona je u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, u okršaju na Šijanovom Klancu, uništila posadu talijanskog bunkera i za­ robila puškomitraljez. Zbog svoje hrabrosti, od­ važnosti i izdržljivosti često je bila pohvaljivana pred strojem i uzimana za primjer ostalima. Njen lik živi i danas duboko u našem sjećanju, vazda spremne za topao smiješak i iskreno drugarstvo, lik — reklo bi se krhke, međutim odvažne i snažne ličnosti. Negdje u martu 1943. kao delegat voda posje­ tila je Visuć i to je bio posljednji put da je vidje­ la svoje rodno selo. Vijest o smrti brata Petra, 144 �koji je strijeljan kao omladinski rukovodilac u Novom Bečeju, i sestre Milke, ubijene u bijegu — nije ju obeshrabrila već je osjećaj dužnosti i pa­ triotizma nadvladao bol obiteljske sudbine. Nedugo zatim, aprila 1943. godine, poginula je na Perušićkoj kosi i sahranjena na mjestu pogibije u zajedničku grobnicu s desetak drugova koji su istog dana poginuli od minobacača. Godine nisu izbrisale sjećanja na ljubav i ple­ menitost ove mlade visućke skojevke. Jeka (Stevana) Čanković Rođena je 1926. godine u selu Srednja Gora, kod Udbine, Hrvatska, od oca Stevana i majke Boje, gdje je završila i osnovnu školu. Razlog njenog opredjeljenja za NOB može se naći i u krajnje teškom položaju njene obitelji. Zarana se upoznala s potčinjenošću koju je nosio težak materijalni položaj, a i s potčinjenošću že­ ne koja se pokorno rvala s težinom zadataka i vre­ menom u kojem nije smjela o njima ni razmišlja­ ti, a kamoli izražavati bilo kakav protest. Godine 1941. bila je vrlo mlada djevojka, sko­ ro još djevojčica. Neposredna, susretljiva u opho­ đenju, neprestano je oživljavala sliku posvemaš- njeg sklada koji se širio kao dah mladosti što je pronosila. Iako je bila mlada, nakon izbijanja op­ io PRVA 2ENSKA LICKA PART. CETA 145 �ćenarodnog ustanka sva se unijela u pokret. Od­ mah se uklopila u omladinsku organizaciju sela. Radila odjeće, drugo. je na obuće, raznim zadacima: učestvovala u skupljanju radnim hrane, akcijama i U decembru 1941. primljena je u SKOJ u rod­ nom selu. Tada je već težila da se dokaže u nepo­ srednom okršaju s neprijateljem. Želja joj se ostvarila osam mjeseci kasnije ulaskom u sastav Prve ženske omladinske čete formirane u selu Tr­ na vcu. Nakon završene vojno-političke obuke ras­ poređena je u 2. četu bataljona »Ognjen Priča«. Od tada slijede dani borbe i skora smrt ove hrabre, pune života i životnim radostima sklone djevojke, koja je često spominjala svoje rodno se­ lo i pronosila njegovu pjesmu. Osim toga pisala je zapažene pjesme i članke za džepne novine, a učestvovala je i u drugim formama kulturnog ži­ vota u svojoj četi. No, juna 1943. godine u borbi s četnicima i Ta­ lijanima kod Mokrog Polja u Dalmaciji teško je ranjena. U to je vrijeme bila delegat 1. voda 2. čete bataljona »Ognjen Priča«. Drugovi koji su je ponijeli u bolnicu strepili su za njen život. Vidjelo se da je rana teška, ali su se nadali da će mladost pobijediti, da će Jeka preživjeti. Mladost, među­ tim, nije mogla zaliječiti ranu. Jeka je umrla na putu za bolnicu, nikada više ne vidjevši svoju Sre­ dnju Goru. A imala je samo — sedamnaest godina. 146 �Milica (Jovana) Čortan-Svilar Rođena je 1923. u selu Debelo Brdo, Bunić, Korenica, Hrvatska, u siromašnoj seljačkoj porodici od oca Jovana i majke Smilje. Osnovnu školu za­ vršila je u rodnom selu, a kako nije mogla nasta­ viti školovanje ostala je s roditeljima baveći se domaćinstvom i zemljoradnjom. Odmah po dizanju ustanka dva su joj brata stu­ pila u prve ustaničke jedinice. Pod uticajem bra­ će i komunista u selu aktivno se uključuje u NOP preko omladinske organizacije, a pored toga bi­ rana je u prvi Odbor narodne pomoći u selu. Po­ četkom 1942. izabrana je za člana Mjesnog NOO-a. Zbog svoje aktivnosti primljena je, novembra 1941. godine, u članstvo SKOJ-a, a 25. decembra 1942. i u članstvo KPJ. U sastav Prve ženske omladinske partizanske čete ušla je 25. augusta 1942. U selu Trnavcu za­ vršila je vojno-političku obuku i nakon toga ras­ poređena u Udarni bataljon 2. ličke udarne bri­ gade. U prvoj oružanoj akciji na Poloju, kao i dru­ gim borbama na Kordunu, bila je u prvim borbe­ nim redovima i isticala se hrabrošću. U prvom napadu na Slunj 7. novembra 1942. ranjena je u glavu i otpremljena na liječenje u bolnicu na Bi­ jele potoke. Polovinom januara 1943. prilikom teš­ kog borbenog sukoba naših jedinica s četnicima i Talijanima na Gračacu, posebno se istakla u iz­ vlačenju i pružanju prve pomoći ranjenim dru- 10* 147 �govima. Tom je prilikom ponovo ranjena i opet otpremljena na liječenje u bolnicu na Bijele po­ toke. Kada se oporavila i ozdravila, priključila se 8. kordunaškoj udarnoj diviziji, jer nije mogla sti­ ći svoju jedinicu koja je tada bila izvan Like. Raspoređena je u artiljerijski divizion za refe­ renta saniteta. Februara 1944. prekomandovana je za referenta saniteta artiljerijske brigade 26. dal­ matinske divizije u kojoj je prošla preostali dio borbenog puta učestvujući i u borbi na Trst maja 1945. U NOR-u poginuo joj je otac Jovan 1941. godi­ ne od ustaša, a brat Mane ubijen je 1945. u nje­ mačkom logoru kao ranjenik. Nakon oslobođenja demobilizirana je u činu sta­ rijeg vodnika i vratila se u svoje selo. Tu je na­ stavila aktivnim radom na obnovi i izgradnji opu­ stošene zemlje. Zasnovala je porodicu i s mužem oficirom i dvoje djece živjela po raznim mjestima u Jugoslaviji, uključujući se u svim sredinama u društveno-politički život. Danas živi u Karlovcu i angažirana je u mno­ gim mjesnim i općinskim društveno-političkim or­ ganizacijama. Od posljedica ranjavanja 70-postotni je vojni in­ valid. Za zasluge u ratu odlikovana je: Medaljom za hrabrost, Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod I i II reda i Ordenom bratstva i jedin­ stva. 148 �Jeka Čanković Dragica ćosić Milica Čortan Svilar Dušankaćuić 149 �Dragicä (Mile) Ćosić Rođena je 1919. u selu Rebić, Udbina, Hrvatska. Potječe iz le i majke nu školu, pomažući stvu. Na siromašne seljačke porodice od oca Mi­ Ane. U rodnom selu završila je osnov­ a nakon toga ostala u krugu obitelji roditeljima u zemljoradnji i domaćin­ njezinu političku orijentaciju već su pred rat imali znatnog uticaja članovi Partije iz njene bliže okoline, kao i sestra Desa ćosić (koja je umr­ la 1943. od posljedica rata kao član Oblasnog ko­ miteta SKOJ-a). Tako je Dragica prva primljena u SKOJ u selu Rebiću oktobra 1940. godine. Od dizanja ustanka pa nadalje uključila se u sve akcije NOP-a u selu. Omladinu organizira u razne akcije sakupljanja hrane, obuće, odjeće, iz­ rade odjevnih predmeta za prve ustaničke čete i vodove. Organizira ishranu partizanskog voda ko­ ji je držao položaj prema neprijateljskom uporiš­ tu na Udbini. U taj vod je stupila odmah nakon formiranja i bila zadužena za organizaciju ishrane voda. U tom je vodu ostala sve do odlaska u Prvu žensku omladinsku četu, formiranu 25. augusta 1942. u selu Trnavcu. Nakon završene vojno-političke obuke raspore­ đena je u bataljon »Mićo Radaković« 2. ličke udarne brigade. S tom je jedinicom prošla borbeni put u prvim borbenim redovima na Kordunu, Ba­ nici 150 i Lici. U četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi na �položaju na Šijanovom klancu ozlijedila je nogu i ruku. Vraćena je kući na terenski rad kao nespo­ sobna za operativnu jedinicu. Nakon povratka iz jedinice radila je i izvršavala partijske zadatke NOO-a Rebić i okolnim selima. Na tim je i slič­ nim zadacima ostala do oslobođenja. Član KPJ postala je aprila 1944. godine. Nosilac je »Partizanske spomenice 1941.« Poslije rata radila je dok nije stekla uvjete za mirovinu. Živi u Novom Sadu i danas je aktivna u društveno-političkom životu. Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod II reda i Or­ denom bratstva i jedinstva. Dusanka (Mile) Ćuić Rođena je 1917. u selu Čuić Krčevina, Pl. jezera, Korenica, Hrvatska, u brojnoj siromašnoj seljač­ koj porodici. Nekoliko godina pred rat pripadala je naprednom omladinskom pokretu. Veliki uticaj na formiranje njene idejno-političke svijesti imao je njen stariji brat Rade, koji je još prije rata bio član KPJ. On ju je upućivao na čitanje i pomagao u proučavanju napredne literature. Pripadala je i ženskoj omladinskoj sekciji pri ogranku »Selja­ čkog kola«. Zbog te političke aktivnosti već u ap­ rilu 1941. primljena je u SKOJ. 151 �U junu 1941. ustaške vlasti iselile su sve srp­ sko stanovništvo iz plitvičke općine u Bosnu. Ta­ ko se i Dušanka sa svojom porodicom našla u okolici Drvara. Tamo se odmah priključila masov­ nom pokretu i ustanku. Septembra 1941. vraća se s narodom u Liku u svoje rodno mjesto ćuić Krčevinu. Odmah je po­ čela predano raditi na organiziranju antifašistič­ kih organizacija u selu, kao i na terenu općine Pl. Ljeskovac. Kao veoma aktivna postala je član op­ ćinskog rukovodstva SKOJ-a i član Kotarskog ko­ miteta SKOJ-a za Korenicu. U augustu 1942. dobrovoljno stupa u Prvu žen­ sku omladinsku četu. Borbenu obuku prolazila je u selu Trnavcu kod Korenice, u kojoj je vršila dužnost ekonoma. Ulaskom čete u sastav 2. ličke udarne brigade raspoređena je u bataljon »Stojan Matić«. U tom je bataljonu učestvovala kao borac u svim borbe­ nim akcijama u Kordunu i Baniji, kao i u Lici. Pri­ likom borbe s četnicima i Talijanima polovinom januara 1943. u Gračacu — ranjena je, a nakon toga i preboljela pjegavi tifus. Polovinom 1943. vraćena je na politički rad na teren, jer zbog is­ crpljenosti te posljedica ranjavanja i bolesti ni­ je više bila sposobna za operativnu jedinicu. Uz mnoge obaveze i dužnosti bila je sekretar Komu­ nističke partije za Plitvički Ljeskovac do kraja rata. Poslije oslobođenja uključivala se u aktivni 152 �društveno-politički život sredina u kojima je ži­ vjela. Majka je dvoje djece i sa svojom porodicom ži­ vi u Zemunu. Član je KPJ od konca 1942. godine. Nosilac je »Partizanske spomenice 1941.« Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hra­ brost, Ordenom zasluga za narod II reda, Orde­ nom zasluga za narod sa srebrnim zracima, Orde­ nom bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem. i Milica (Janka) Ćuić-Rađenović Rođena je 1922. u Ćuič Krčevini, kod Pl. jezera, Korenica, SR Hrvatska. Potječe iz siromašne se­ ljačke porodice od oca Janka i majke Jeke. S rodi­ teljima je živjela do svoje sedme godine. Zbog po­ sebno teške ekonomske situacije u obitelji odlazi služiti u najam kod imućnije familije gdje ostaje do rata. U junu 1941. plitvička općina je opustjela jer su ustaše njeno stanovništvo protjerali u Bosnu. Ta­ ko se i Milica sa svojim roditeljima smjestila u okolici Drvara, gdje je zatiče dizanje ustanka. Sep­ tembra 1941. vratila se u Liku, te sa stečenim od­ ređenim iskustvom nastavlja rad za NOP u om­ ladinskoj organizaciji u selu. 153 �Početkom 1942. svestrano se angažira u SMG-e i postaje član skojevske organizacije. Augusta 1942. stupa u Prvu žensku omladinsku partizansku četu. Nakon završene vojno-političke obuke raspoređena je u Udarni bataljon 2. ličke udarne brigade. Prošla je borbeni put te brigade na Kordunu, Baniji i Lici. Posebno se istakla pri­ likom borbe na Gračacu januara 1943. godine, zbog čega je pohvaljena pred strojem. U toj brigadi ostala do polovine 1943. godine, kad je je ranjena u sjevernoj Dalmaciji — na Dinari od čet­ nika popa Đujića. Nakon liječenja i oporavka stupa u 1. bataljon 1. brigade 35. divizije gdje je obavljala dužnost bolničarke. Tu je januara 1944. primljena u član­ stvo KPJ. Nakon nekog vremena prekomandovana je za referenta saniteta bataljona u 31. sloven­ sku diviziju. Prije toga je završila sanitetski kurs. Demobilizirana je oktobra 1945. u činu starijeg vodnika. Udala se i posvetila odgoju svoje troje djece. Danas sa svojom porodicom živi u Beo­ gradu. Ratni je vojni invalid (90 postotni). Za ratne zasluge odlikovana je: Medaljom za hrabrost, Ordenom za hrabrost i Ordenom zasluga za narod III reda. 154 �Milica-Mica (Dušana) Delić-Đukić Rođena je 1923. u Bjelopolju, Korenica, Hrvatska, kao jedino dijete u siromašnoj seljačkoj porodici Dušana i Drage. Osnovnu školu završila je u svom rodnom selu. Nakon toga ostala je s roditeljima baveći se zemljoradnjom i domaćinstvom. Okupacija zemlje i uspostava tzv. Nezavisne Države Hrvatske zatekla je Micu u rodnom mje­ stu Bjelopolju, koje je u to vrijeme bilo izloženo stalnim ustaškim represalijama. Nakon dizanja ustanka uključuje se u omladin­ sku organizaciju. Prisustvuje skupovima i sastan­ cima omladine, upoznaje se s linijom KPJ za bor­ bu protiv okupatora i domaćih izdajnika i nastav­ lja svoju aktivnost po zadatku skojevske organi­ zacije. Decembra 1941. primljena je u SKOJ. Odmah zatim, pred sam napad na talijanski gar­ nizon u Korenici, prilikom dolaska Prve dalmatin­ ske čete u Bjelopolje stupa u nju kao kuharica. U proljeće 1942. prelazi na rad u Kotarski komitet KP Korenice gdje u svojstvu kuharice ostaje do ljeta 1942. godine. Kako se tim radom nije zadovoljila, tražila je od članova komiteta da joj odobre odlazak u Pr­ vu žensku omladinsku partizansku četu. Stupa­ njem čete u sastav 2. udarne brigade raspoređena je u Udarni bataljon. U članstvo KPJ primljena je polovinom 1943. U tom je bataljonu kao borac. Kasnije kao četna bolničarka prešla je čitavi bor­ 155 �beni put jedinice na Kordunu, Baniji, u Lici i sje­ vernoj Dalmaciji. Učestvovala je u četvrtoj, šes­ toj i sedmoj neprijateljskoj ofenzivi. Samoprije­ gorno je izdržala borbeni put i zamorni marš 6. proleterske divizije »Nikola Tesla« od Bosne pre­ ko Crne Gore, Sandžaka i Srbije. Učestvovala je i u oslobođenju Beograda. U prodoru na sremski front, u borbi kod Iloka — kontuzovana je i zado­ bila teški potres mozga pa je otpremljena na lije­ čenje. Nakon toga je prekomandovana za zamjeni­ ka referenta saniteta inžinjerijskog bataljona 6. proleterske divizije u kojem je ostala do septem­ bra 1945. kad je demobilizirana u činu vodnika. Nakon izlaska iz Armije zaposlila se i zasnovala porodicu. Bila je veoma aktivna u društveno-političkim organizacijama, te je vrlo često porodične obaveze podređivala društvenim. I danas je akti­ van društveno-politički radnik u sredini gdje živi. Za ratne zasluge odlikovana je: Medaljom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod III reda i Or­ denom rada sa srebrnim vijencem za poslijeratnu aktivnost. Mileva (Dragana) Dmitrašinović-Orelj Rođena je 1924. u selu Trnavcu, Korenica, Hrvat­ ska, u siromašnoj seljačkoj porodici Dragana i Evice, u kojoj je bilo šestero djece. Otac je radio u rudniku Trepči, gdje ga je i rat zatekao. Najsta- 156 �Milica ćuić Rađenović Milica DelićĐukić Mileva Dmitrašinović Orelj Jelka Dozet Blagojević 157 �rij i brat Milan zaposlio se u Beogradu te je kao komunista strijeljan 1941. na Banjici. Mileva je pomagala majci u zemljoradnji i u podizanju mla­ đe braće i sestara. U selu Trnavcu je prije rata postojala partijska organizacija, koja je veliku brigu posvećivala ra­ du među omladinom. Tako se i Mileva pod uticajem brata i komunista u selu uključila u napred­ ni omladinski pokret i od 1940. bila član ženske omladinske sekcije pri ogranku »Seljačkog kola«. Nakon dizanja općenarodnog ustanka cijela nje­ na porodica uključila se u NOP. Mileva se angaži­ rala u omladinskoj organizaciji sakupljajući hra­ nu, obuću i odjeću za prve ustaničke jedinice. Pre­ nosila je oružje, poštu, zbrinjavala izbjeglice te njegovala ranjenike. Na osnovu takve aktivnosti primljena je oktobra 1941. u skojevsku organiza­ ciju. Augusta 1942. stupila je u Prvu žensku omla­ dinsku partizansku četu, koja je formirana u nje­ nom rodnom selu. Vojno-političku obuku završila je u istoj školi u kojoj je učila osnovnu pisme­ nost. Prilikom ulaska čete u sastav 2. ličke udar­ ne brigade razboljela se na putu za Kordun, pa ju je brigadni sanitet otpremio na liječenje. Nakon prizdravljenja završila je bolnički pa je jedno vrijeme radila u sanitetima 35. divizije tečaj, i partizanskim ambulantama. Kao bolničarka bila je veoma humana prema ranjenicima, pokazujući svoje veliko požrtvovanje i pažnju prema boles­ 158 �nim i iznemoglim. Zbog toga su je svi borci pošto­ vali i voljeli, onako kakva je bila. Polovinom decembra skromnu, 1943. tihu upućena i požrtvovnu je na rad pri ZAVNOH-u, gdje je ostala oko osam mjeseci. Zatim je prekomandovana u Građevinski bataljon 4. vojne oblasti u svojstvu službenika. Iz ogulin­ skog vojnog područja demobilizirana je jula 1945. godine. Zasnovala je porodicu te je s mužem ko­ lonizirana u Apatin, radeći u SRZ-i do njenog uki­ danja. Kroz to vrijeme bila je veoma aktivna i u društveno-političkom životu. Kao primjeran ko­ munista dosljedno je provodila liniju Partije, čiji je član postala još u toku rata. Između mnogih primjera humanosti evo jednog koji rječito govori kako je veliko ljudsko srce ima­ la Mileva Dmitrašinović. Kada je došla u Apatin, muž je doveo sedam svojih sestara koje su ostale siročad. Ona ih je prihvatila, sve othranila i ško­ lovala. Ujedno je prihvatila i jednu djevojčicu od šest mjeseci, koja je ostala bez roditelja. Uz svo­ ju kćerku Bogdanku podigla ih je sve i u pravom smislu riječi zamijenila im majku. Mileva je bila dobroćudna, tiha, strpljiva i veo­ ma uporna, bila je odvažna, humana i pouzdana ličnost. Imala je veoma težak život i od ratnih posljedi­ ca dugo je i teško bolovala. Četiri godine bila je vezana za krevet. Posljedice rata i napornog života vidno su se odrazile na njen iscrpljeni organizam. 159 �Bolest, ta njena neželjena pratilja još iz ratnih dana, savladala ju je. Umrla je 16. novembra 1973. godine u 49. godini života. Sahranjena je u Apatinu i ožaljena od svoje porodice i svih onih koji su je poznavali kao izuzetnu ličnost. Jelka (Petra) Dozet-Blagojević Rođena je 1926. u selu Pećani, Bunić, Korenica, Hrvatska, gdje je završila i osnovu školu. Potječe iz siromašne seljačke porodice od oca Petra i maj­ ke Milke. Zbog teških socijalnih prilika otac na­ kon njezina rođenja odlazi na rad u Francusku. Kad je navršila osam godina, majka se preudaje. Jelka ostaje na brizi bake i pradjeda (majčine majke i djeda). Partijska organizacija u Pećanima već je pred rat imala uticaj na omladinu u selu radom u či­ taonici i drugim legalnim formama. Prema tome nije bilo slučajno što se nakon dizanja ustanka omladina masovno okupila na poziv KPJ za oru­ žanu borbu. I Jelka se probuđena borbenim po­ letom aktivirala na radu i zadacima omladinske organizacije u selu. Njena aktivnost naročito jača od početka 1942. godine, kad kroz SMG učestvuje svakodnevno u radnim i drugim akcijama. Tada je primljena i u skojevsku organizaciju. U to vrijeme umire joj majka prilikom porođa­ 160 �ja. Uskoro joj ustaše ubijaju baku Mariju, a pra­ djeda Stevana spaljuju u kući. Tako Jelka ostaje bez ikoga od rodbine. Augusta 1942. dobrovoljno se javlja i odlazi u Prvu žensku omladinsku partizansku četu u Trnavcu gdje čete u završava sastav vojno-političku obuku. Ulaskom 2. ličke brigade raspoređena je u Udarni bataljon. U tom je bataljonu bila sudionik mnogih bor­ benih akcija na Kordunu, Baniji i Lici. Naroči­ to se istakla prilikom teške borbe svoga bataljona s četnicima i Talijanima polovinom januara 1943. u Gračacu. U bezizlaznoj situaciji Jelka nije klo­ nula duhom. Pružala je pomoć ranjenicima, dodavala municiju, bodrila. Nije ostala nezapažena ni njena nepokolebljivost i izdržljivost u četvrtoj ne­ prijateljskoj ofenzivi te u napadu na Široku Ku­ lu, Gospić i okolicu. Početkom 1943. primljena je u članstvo KPJ. U junu 1943 oboljela je od pjegavog tifusa te je otpremljena na liječenje. Nakon ozdravljenja i oporavka raspoređena je u Šifrantsko odjeljenje Glavnog štaba Hrvatske. Tu je ostala do 17. apri­ la 1945. godine, kada je upućena na PTT tečaj u Split. Po završenom tečaju raspoređena je au­ gusta 1945. na rad u Direkciju PTT u Beograd. Dva puta je lakše ranjena, ali ratne invalidnine nema. Nakon oslobođenja zasnovala je porodicu. Sa suprugom je preselila u Knjaževac gdje je nasta- ] 1 PRVA 2ENSKA LICKA PART. CETA 161 �vila s radom u PTT do penzioniranja 1978. go­ dine. U mjestu boravka aktivirala se u društve- no-političkom životu te je dobila i povelju Skup­ štine općine Knjaževac za dugogodišnju aktivnost na tom terenu. Majka je dvoje djece. Marija Mara (Nikole) Dukić-Pavičić Rođena je 1925. kao šesto dijete Nikole i Marije Dukić u Dukić selu kraj Gračaca, Hrvatska. Za­ hvaljujući trudu majke, koja u zimi nije ispuštala iz ruku preslicu, a u proljeće i ljeti motiku i srp, te starijim sestrama i braći, kao i djedu — Mara nije osjetila sve tegobe koje su osjetili drugi čla­ novi porodice zbog prerane smrti njenog oca. Te­ ško se živjelo pa se i Mara već u ranijim godina­ ma uključila u podjelu rada radničko-seljačke obi­ telji. U sličnim su prilikama živjele i druge obitelji Dukić sela. Uz škrtu zemlju stanovništvo se bavi­ lo kirijanjem u gradu i na željezničkoj stanici. Mnogi su bili radnici u željezničkoj radionici ili kod nevelikog broja trgovaca i obrtnika. Stoga nije čudo što je u selu nekoliko godina prije ra­ ta bila formirana partijska organizacija, koja je djelovala preko »Seljačkog kola«, organizirajući prosvjetno-čitalačke grupe, priredbe, recitacije. 162 �Mara dobro pamti prvu recitaciju, pjesmu Alekse Šantića: »0, klasje moje!«, koju je sa žarom recitirala na priredbama »Seljačkog kola«. U ustaničkim danima 1941. navršila je šesnaest godina. Pratila je sva zbivanja od prvih ispaljenih metaka na gračačkom mostu do akcija u organi­ zaciji ustanka. Drugovi su joj davali zadatke, jer su je smatrali podesnom za kurirsku službu, za vezu s gradom. Nosila je poruke, kutije lijekova, ali joj je u sjećanju najviše ostao doživljaj kada je u kruhu iznijela pištolj pored talijanskih stražara. Zbog te aktivnosti primljena je u SKOJ kra­ jem 1941. godine. Jedna partizanska akcija izazvala je talijansku reakciju u selu, kojom prilikom je uhapšena i Ma­ ra zajedno s grupom mještana, ali okupator od nje — kao ni od drugih, ništa nije doznao. Izlas­ kom iz zatvora morala je izbjeći na oslobođeni te­ ritorij Tupaia i Bruvna gdje je nastavila s aktiv­ nim i organiziranim radom. Augusta 1942. odlazi u Trnavac u Prvu žensku omladinsku četu. U četu je stigla s vojničkom opremom i bluzom talijanskog vojnika, zbog če­ ga su je drugarice nazvale »Digo«. Ulaskom čete u sastav 2. ličke udarne brigade raspoređena je u bataljon »Stojan Matić« kao borac. Nakon od­ ređenog vremena prekomandovana je na dužnost bolničarke 1. baterije topova, a zatim za referenta saniteta bataljona »Krbava«. beni put 6. proleterske divizije. u* Prošla je čitavi bor­ 163 �šavajući pogoditi cilj, pala je pokošena kim rafalom iz četničkog bunkera. mitraljes­ Drugovi koji su je veoma cijenili sjećaju se da je prije akcije bila dobro raspoložena, jer je na putu za Gračac posjetila svoju rodbinu u Deringaju. Ta osjećajna djevojka, koja je maštala o sretnom životu u miru i slobodi, nije dočekala ostvarenje svojih želja pa ni one najveće — da postane član Partije. Izgubila je život za slobodu, a imala je samo 19 godina. Bosiljka (Jove) Đerić-Krga Rođena je 1922. u selu Homoljac, Korenica, Hr­ vatska. Potječe iz siromašne seljačke porodice Jo­ ve i Milke, u kojoj je bilo devetoro djece. Bosilj­ ka je bila sedma po redu. Nakon završetka osnov­ ne škole nastavila je rad na zemljoradnji i doma­ ćinstvu. Rat ju je zatekao u rodnom selu. Nakon dizanja ustanka cijela njena porodica uključila se u NOP. Tako se i Bosiljka angažira u omladinskoj organi­ zaciji i već prvih dana ističe se u sakupljanju hra­ ne, obuće i odjeće. S ostalom omladinom prenosi hranu i oružje našim jedinicama, koje su držale položaj 166 na Šijanovom klancu, Končarevom Kra­ �ju i Turjanskom. Tako je radila prvu ratnu go­ dinu. Njena je aktivnost bila zapažena pa je organiza­ cija prima u SKOJ u decembru 1941. godine. No, htjela se dokazati kao borac s puškom u ruci pa 25. augusta odlazi u Prvu žensku omla­ dinsku partizansku četu u selo Trnavac. Nakon za­ vršene vojno-političke obuke raspoređena je u ba­ taljon »Mićo Radaković« 2. ličke udarne brigade. U sastavu te brigade učestvuje u svim borbama na Kordunu i Baniji, a kasnije i u Lici. U četvrtoj neprijateljskoj ofenzivi po ciči zimi u svakodnev­ nim borbama i zamornim marševima pokazuje ve­ liki samoprijegor i izdržljivost. Zbog primjernosti u izvršavanju borbenih zadataka primljena je fe­ bruara 1943. godine u KPJ. Pošto se veoma teško razboljela, otpremljena je septembra 1943. na bolničko liječenje u Otočac. Prvih dana po dolasku u bolnicu činilo se da će joj se morati amputirati noga, ali zahvaljujući ve­ likom zalaganju liječnika noga joj je spašena. Nakon izlaska iz bolnice više nije bila sposobna za napore u operativnoj jedinici. Komanda mjesta uputila ju je na rad u pozadinu gdje je nastavila s djelovanjem u pozadinskim organizacijama u selu. Početkom 1944. postala je član Općinskog ko­ miteta SKOJ-a za Korenicu i nastavila s organizaciono-političkim radom do kraja rata. Nakon oslobođenja udala se i nastavila živjeti 167 �u selu Vrelu baveći se zemljoradnjom i domaćin­ stvom. Među prvima je pristupila SRZ-u u kojoj je radila do njenog rasformiranja. Majka je jednog djeteta. Aktivna je u društveno-političkim organizacijama u mjestu u kojem danas živi. Zorka (Mile) Gajić Primjer istinskog borca i mnogih učesnika rata — danas znanog iz priča i raznih ratnih novina (»Žena u borbi«, »Lička divizija«, »Udarnik«). Ro­ đena je 1919. u Ploči, Gračac, Hrvatska. Rano os­ taje bez roditelja pa raste s djecom najstarijeg brata. Dizanjem ustanka uključuje se u NOP i postaje najaktivnija omladinka u selu. Septembra 1941. primljena je u skojevsku or­ ganizaciju. Od početka 1942. angažira se na formiranju or­ ganizacija SMG u svom i susjednim selima. Augusta 1942. godine s Dušankom Popović od­ lazi iz sela u Prvu žensku omladinsku partizan­ sku četu u selo Trnavac. Na vojno-političkoj obuci pokazuje zrelost. golemu vojničku ozbiljnost i političku Raspoređena je u 3. četu bataljona »Ognjen Pri­ ča« 2. ličke udarne brigade. U istom bataljonu 168 �Mara Dukić Pavićić Bosiljka Đerić Krga Zor ka Gajić Draga Glumac Drakulić 169 �ali u 2. četi bio je njen bratić Mile Gajić, koji je ubrzo nakon njezine smrti poginuo kao koman­ dir čete u borbi na Dvoru na Uni. Zorka se već u prvoj borbenoj akciji na Polo ju kod Perjasice pokazuje veoma spretnom u hva­ tanju talijanskih konjanika. Nekoliko dana kasni­ je prilikom napada na utvrđenje na Tušiloviću, bespoštedno juriša na betonirane bunkere ustaško-domobranskog uporišta. Tom je prilikom bila pohvaljena pred strojem. Treća borbena akcija ove zbog teškog života prerano odrasle djevojke — bila je i posljednja. Noć između 29. i 30. oktobra 1942. spustila je cr­ ni pokrov na Zorku Gajić, prvu poginulu parti­ zanku ženske omladinske čete, pa nas se njena smrt posebno dojmila. U fazi bihaćke operacije, na položaju na Čatrnji, Zorka je hrabra i uznosita kao i uvijek. Na usnama joj riječi koje liječe strah suboraca: »Svaka ne pogađa«. No, nedugo zatim neprijatelj joj je rafalom pokosio obje noge. Svje­ sna svoje situacije, a i toga da im ne smije dospje­ ti živa u ruke, pružala je otpor — ubivši onako polumrtva trojicu ustaša. U tim trenucima nepre­ kidno je uzvikivala: »Nećete me, zlikovci, živu uhvatiti! Partizan se ne predaje«. Tako je i bilo. Posljednji metak sačuvala je za sebe u momentu kad joj je neprijatelj bio nadomak. Time se okon­ čao njen život — pun odlučnosti i u najtragični­ jim situacijama. Kasnije se pronio glas da su joj ustaše mrtvoj 170 �odsjekle glavu i izložile na ulicama Bihaća, koji još nije bio oslobođen, kao primjer »krvave par­ tizanke«. Draga (Mile) Glumac-Drakulić Rođena je 1919. u selu Vrelo, Korenica, Hrvatska, u siromašnoj seljačkoj porodici od oca Mile i majke Evice. Djetinjstvo i mladost provela je u rodnom selu radeći na zemljoradnji i u domaćin­ stvu. Nakon dizanja ustanka opredjeljuje se za NOP i uključuje u rad omladinske organizacije. Radila je na sakupljanju hrane, obuće, odjeće te pletenju odjevnih predmeta za prve partizanske jedinice. Posebnu je aktivnost pokazala prilikom blokade talijanskog garnizona u Korenici u zimu 1941/ 1942. godine. Prenosila je partizanima na položaj odjevne i prehrambene artikle, koje je s ostalim aktivistima skupljala u selu. U snijegu do prenosila je ranjenike u razne bolnice. Koncem pasa 1941. primljena je u skojevsku organizaciju. Na takvim i sličnim zadacima radila je do 25. augusta 1942. godine, a tada je stupila u Prvu žensku omladinsku partizansku četu u selu Trnavac. Ulaskom čete u sastav 2. ličke udarne briga­ de raspoređena je u bataljon »Stojan Matić«. Na borbenom putu te brigade učestvovala je u svim njenim akcijama na Kordunu, Baniji, a kasnije i 171 i �u Lici. U ljeto 1943. upućena je na viši sanitetski kurs. Po završetku tog kursa razboljela se od pje­ gavog tifusa i liječena je u bolnici. Kako je boleš­ ću bila dosta iscrpljena, nije više bila sposobna za operativnu jedinicu pa je raspoređena na rad u pozadini. Bila je sekretar Mjesnog NOO-a u se­ lu Vrelo, na kojoj ju je dužnosti zatekao kraj rata. Član KPJ postala je početkom 1945. u Vrelo. selu Poslije oslobođenja kolonizirana je u Bački Bre­ stovac. Nakon tri godine vratila se u Titovu Korenicu gdje je zasnovala obitelj. Majka je troje djece. Zaposlila se i nakon sticanja potrebnih uslova otišla u penziju. Danas sa svojom porodicom živi u selu Vranovači kod Titove Korenice. Za ratne zasluge odlikovana hrabrost i Ordenom zasluga za nom zvijezdom. je: Ordenom za narod sa srebr­ Zorka (Blagoja) Grbić-Vujović Rođena je 1922. u selu Plitvice, Pl. jezera, Korenica, Hrvatska. Odrasla je u višečlanoj seljačkoj po­ rodici Blagoj a i Marije u kojoj je bilo devetero djece. Na Zorku je kao najstariju pao veći dio obaveza u pomoći roditeljima u zemljoradnji i ču­ vanju stoke, kao i u podizanju mlađe braće i se- 172 �stara. No, osnovnu školu je ipak završila u svom rodnom mjestu. Nakon stvaranja tzv. Nezavisne Države Hrvat­ ske, u junu 1941. godine, čitava plitvička općina iseljena je u Bosnu. Tako se i Zorka sa svojom obitelji našla u okolici Drvara gdje ju je zateklo dizanje općenarodnog ustanka. U septembru 1941. vraća se s narodom u svoj kraj i odmah uključuje u aktivan rad s omladi­ nom. To je za nju, kao i za ostale ljude u selu, bio normalan put jer im nije bio nepoznat poziv KPJ za oružanu borbu. U njenoj je okolici i prije rata postojala živa politička aktivnost, naročito među omladinom koju je organizirala Partija i SKOJ (od raznih tečajeva do političkih akcija pu­ tem ženske omladinske sekcije pri ogranku »Selajčkog kola«). Početkom 1942. primljena je u skojevsku organizaciju. Nakon toga nastavila je s više obaveza i odgo­ vornosti svoju aktivnost u organiziranom radu. Augusta 1942. stupila je u Prvu žensku omladin­ sku četu u selu Trnavcu. Po završenoj vojno-političkoj obuci raspoređena je u bataljon »Mićo Radaković«. Kao borac učestovala je u svim borbe­ nim akcijama svoje jedinice u Kordunu, Baniji i Lici, a zatim je postavljena za četnu bolničarku. Jula 1943. ranjena je u sjevernoj Dalmaciji pri­ likom borbe s četnicima i Talijanima na Kijevu pa je prebačena za Liku na bolničko liječenje u Podlapaču. 173 �Nakon ozdravljenja ponovo se vraća u svoj bataljon. Prolazi teški i naporan borbeni put i za­ morni marš 6. proleterske divizije od Bosne pre­ ko Crne Gore i Srbije. Učestvuje u oslobođenju Beograda i u borbama na sremskom frontu u stalnoj borbi i brizi za ranjenike kao referent sa­ niteta bataljona. U članstvo godine. KPJ primljena je u oktobru 1943. Ratni je vojni invalid 20 postotni. Demobilizirana je početkom 1946. u činu stari­ jeg vodnika. Zasnovala je porodicu i danas živi u Beogradu. Zaposlila vinu. se i stekla potrebne uvjete za miro­ Za zasluge u ratu odlikovana je: Medaljoni za hrabrost i Ordenom za hrabrost. Mil ka (Marka) Grković-Prstojević Rođena je 1924. u selu Srednja Gora, Udbina, Hr­ vatska. Potječe iz seljačke porodice od oca Marka i majke Boje. Nakon završene osnovne škole ra­ dila je s roditeljima u poljoprivredi. Ubrzo je sta­ sala u lijepu djevojku, ali je rat prekinuo sva mla­ dalačka maštanja. Na poziv KPJ za ustanak veoma je aktivno uze­ la učešća u provođenju zadataka NOP-a, a poseb­ 174 �no se angažira na okupljanju mladih u omladin­ sku organizaciju. Novembra 1941. primljena je u SKOJ. Od decembra 1941. bila je jedno vrijeme borac u Srednjogorskoj četi, koja je držala položaj pre­ ma Podlapači i Pločanskom klancu. Početkom 1942. angažira se u selu kao član aktiva na formi­ ranju organizacije SMG-e. U augustu 1942. stupa u Prvu žensku omladin­ sku četu, a nakon vojno-političke obuke reaspoređena je u Udarni bataljon 2. ličke brigade. Bila je borac 3. čete tog bataljona, u kojoj je vršila dužnost sekretara skojevske organizacije. Odmah je primljena i u članstvo KPJ. U svojoj jedinici učestvovala je u borbama na Kordunu i Baniji, a nakon povratka 2. brigade u Liku teško je ranjena na Cvituši 25. decembra 1942. prilikom napada na Lovinac. Otpremljena je na bolničko liječenje na Bijele potoke. Za vrijeme četvrte neprijateljske ofanzive, u januaru 1943. godine, s grupom teških ranjenika prebačena je za Bosnu u Centralnu bolnicu Vrhovnog štaba. S tom je bolnicom kao teški ranjenik prešla ofanzivu na Neretvi, zatim i petu neprijateljsku ofanzivu na Sutjesci. Nakon proboja obruča u petoj neprijateljskoj ofanzivi pripojila se 10. hercegovačkoj brigadi. U 2. bataljonu te brigade kao delegat voda, a zatim pomoćnik komesara čete, sudjelovala je u borba­ ma za oslobođenje Hercegovine, a zatim jednog 175 �dijela Bosne. Kasnije je prekomadovana na duž­ nost referenta Saniteta artiljerijske brigade 29. di­ vizije, s kojom je prošla borbe u Sloveniji kao i borbu za Trst. Na toj dužnosti zatekao ju je kraj rata. U martu 1946. demobilizirana je u činu poruč­ nika. Nakon demobilizacije zasnovala je obitelj. Maj­ ka je dvoje djece. Kasnije se zaposlila i nakon sticanja potrebnih uslova otišla s porodicom živi u Beogradu. Ratni je vojni invalid 50 posto. Za ratne zasluge u odlikovana mirovinu. je: Danas Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod II reda, Par­ tizanskom zvijezdom III reda te Ordenom brat­ stva i jedinstva sa srebrnim vijencem. Evica-Dunjka (Bude) Jelavac-Šijan Rođena je 1923. u selu Krbavica, Bunić, Korenica, Hrvatska, u siromašnoj seljačkoj porodici od oca Bude i majke Savke, koji su uz dvije kćeri podiza­ li i četvero djece očevog brata. Osnovnu vršila je u rodnom selu, a nakon toga kao većina ličkih djevojaka baveći se njom i domaćinstvom. U porodici i selu še znaju po nadimku Dunjka. 176 školu za­ živjela je zemljorad­ svi je vi­ �Zorka Grbić Vujović Milka Grković Prstojević Evica Jelavac Šijan Soka Keča 12 PRVA ŽENSKA LICKA PART. CEI A 177 �Rat ju je zatekao u rodnom selu u kojem su, nakon uspostave tzv. Nezavisne Države Hrvatske, našle utočište mnoge izbjeglice, kao i komunisti iz gradova. Od ustanka nadalje i u Krbavici su bila smještena rukovodstva vojnih i pozadinskih orga­ nizacija. Dunjka je, s ostalom omladinom iz sela, pružala bezrezervnu pomoć tim organizacijama. Učestvovala je u akcijama sakupljanja hrane, od­ jeće i obuće, pomoći bolnicama — a osim toga birana je u prvi odbor AFŽ-a u selu. U skojevsku organizaciju primljena je jula 1942. godine. 25. augusta 1942. stupila je u Prvu žensku omla­ dinsku četu koja je formirana u selu Trnavac. Poslije završene vojno-političke obuke raspore­ đena je u Udarni bataljon 2. ličke brigade. S tom je jedinicom učestvovala u svim njenim borbenim akcijama do juna 1943. Tada je zbog promrzlih nogu teško oboljela i otpremljena u bolnicu na liječenje. Istovremeno je preboljela i pjegavi tifus. Zbog iscrpljenosti i posljedica bolesti više nije bila sposobna za napore u operativnoj jedini­ ci, pa je upućena na pozadinski rad. Radila je u odboru AFŽ-a, a bila je i sekretar skojevskog aktiva u svom selu do kraja rata. U članstvo KPJ primljena je juna 1945. godine. Nakon oslobođenja zemlje kolonizirana je za­ jedno s roditeljima u Kolut kod Sombora. Tu se udala i rodila dvoje djece. I danas živi u Kolutu sa svojom porodicom gdje 178 �je aktivna u društveno-političkim organizacijama, a naročito u Konferenciji za društvenu aktivnost žena. Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hra­ brost, Ordenom zasluga za narod i Ordenom brat­ stva i jedinstva sa srebrnim vijencem. Pera (Bude) Klašnja Rođena je 1920. u selu Šeganovcu, Korenica, Hr­ vatska. Djetinjstvo i mladost provela je s rodite­ ljima baveći se, kao većina ličkih djevojaka, zem­ ljoradnjom i kućnim poslovima. Okupacija Jugoslavije i proglašenje tzv. Neza­ visne Države Hrvatske zatekla ju je u rodnom mjestu gdje je, kao i ostali narod njenog kraja, proživljavala psihozu čestih ustaških represalija. Nakon dizanja ustanka upoznaje se s ciljevima NOP-a što joj daje samopouzdanje i nadu u op­ stanak. Uključuje se u rad omladinske organiza­ cije u kojoj sudjeluje u svakodnevnim akcijama. Njena angažiranost za NOP naročito je zapažena decembra 1941. godine, prilikom napada naših je­ dinica na talijanski garnizon u Korenici. Sudjelo­ vala je u izradi odjevnih predmeta, sakupljanju hrane i ostalog materijala za bolnice te prenošenju i njegovanju ranjenika. U to je vrijeme primljena u skojevsku organizaciju. Od početka 1942. sve­ 12* 179 �srdno se angažira u SMG i kao skojevka prednjači u radnim i drugim akcijama. Iako je rad u pozadini bio veoma važan, želje­ la se i s puškom u ruci dokazati kao borac. Na sastanku skojevske organizacije prva se javlja i odlazi u Trnavac na vojno-političku obuku. Ulaskom čete u sastav 2. ličke udarne brigade raspoređena je u bataljon »Stojan Matić«. Već u prvoj borbenoj akciji u okršaju s Talijanima na Poloju ističe se u hvatanju neprijateljskih vojni­ ka, koji su se noću razbježali po šumi. Očevici se i danas sjećaju kako je, prilikom napada na ne­ prijateljsko uporište na Tušiloviću, vješto tempi­ rala bombu na betonirani bunker. Njena je hra­ brost došla do izražaja i u borbama na Rakovici, Ličkom Petrovom Selu i u Dvoru na Uni. Kada se brigada vratila u Liku, sudjeluje u na­ padu na Lovinac i u teškom borbenom okršaju u Gračacu, u kišnoj noći i u vodi do pojasa ulaže krajnje napore u izvlačenju ranjenika. U tim teš­ kim akcijama činilo se da je ništa ne može poko­ lebati — ni čelik, ni krv, ni razrovane staze. Ipak, ta divna djevojka izražajnih bademastih očiju nije dočekala pobjedu. Usred zime, januara 1943. godine, u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi pala je pokošena rafalom kod kuća Rakića na Ljubovu. Svi su je poznavali kao veselu djevojku, voljela je društvo, rado je išla na prela po mjesečini i na žetelačke mobe po suncu. 180 �Zima 1943. njezina je posljednja zima. Nikada više nije zapjevala žetelačku pjesmu pod vrelim ljetnim suncem. Soka (Jovana) Keča Rođena je 1923. u selu Ponoru, Korenica, Hrvat­ ska. Već 1926. godine ostaje bez majke Save. Kako je otac imao još puno djece, prihvaća je ujak Pajo Knežević i odvodi sebi na Ljubovo. Koncem 1941. primljena je, na osnovu zapaže­ nog djelovanja u NOP-u, u skojevsku organizaciju. Augusta 1942. stupa u Prvu žensku omladinsku partizansku četu, raspoređena je u a nakon bataljon vojno-političke »Mićo obuke Radaković« 2. ličke udarne brigade. Nepokolebljivo se dokazivala u svim akcijama pa je već decembra 1942. postala član KPJ! I da­ lje se dokazivala iz borbe u borbu. Svaki je zada­ tak — a bilo ih je mnogo — izvršavala besprije­ korno i na vrijeme. Nakon odlaska 6. divizije u Bosnu upućena je s ostalim rukovodećim kadrom za popunjenje 35. divizije, koja je upravo tada formirana u Lici. Po­ stavljena je na dužnost referenta saniteta 1. bataljona 3. brigade 35. divizije. Na toj dužnosti pokazala je sve kvalitete u op­ 181 �hođenju taktična, s ranjenicima humana, i i narodom. posebno Bila je vrlo disciplinirana. U kontaktu s ranjenicima i bolesnima uvijek je pru­ žala riječi utjehe. U borbi s neprijateljem u Koritima kod Selišta — nedaleko Slunja, marta 1945. godine, na domaku slobode, hrabro je poginula u momentu kad je s poprišta ta bataljona. lom. borbe izvlačila Pokošena je ranjenog komandan­ neprijateljskim rafa­ Tako se više nikada nije vratila na Ljubovo. Iz­ dahnula je na škrtoj kordunskoj zemlji. Bosiljka Lola (Petra) Kolundžić Rođena je 1921. u seljačkoj porodici u selu Deringaj, Gračac, Hrvatska. Osnovnu školu nije po­ hađala već je od starijeg brata naučila čitati i pi­ sati. Do rata je živjela u krugu svoje obitelji po­ mažući im u zemljoradnji i domaćinstvu. Pored rada na poljoprivredi voljela je puno čitati, jer je bila svjesna činjenice da će u naobrazbi naći sebe i novi svijet kojem teži. Čitala bi sve do čega bi došla, a naročito naprednu literaturu koju bi ponekad dobivala od komunista i simpatizera. Okupacija Jugoslavije i proglašenje tzv. Neza­ visne Države Hrvatske zatekla ju je u rodnom se­ lu Deringaju. U situaciji ustaškog terora i pokolja 182 �znala je suosjećati s onima koji su u nevolji, podi­ jeliti s njima bol i ohrabriti ih. Zahvaljujući pred­ ratnom uticaju Komunističke partije na omladinu u Lici, Lola se već u ustanku našla na partijskoj liniji. Primljena je u SKOJ i nastavila organizira­ no svoju političku aktivnost. Radila je na okuplja­ nju omladine po zaseocima, omasovljenju skojevske organizacije u selu te na uključivanju mladih u NOV. Pored ovoga, često su joj povjeravani spe­ cifični zadaci koji nisu bili lagani ni bezopasni. Ilegalno bi se prebacivala u Gračac i sjevernu Dal­ maciju radi nabave oružja i municije. Prožeta čudesnim mladenačkim poletom težila je da se po­ tvrdi kao borac u direktnom okršaju s neprijate­ ljem, smatrajući da će time više pomoći svom na­ rodu. U jesen 1941. dobrovoljno stupa u Deringajsku četu, a zatim u bataljon »Stojan Matić« s kojim učestvuje u mnogim borbenim akcijama, među ostalim i u drugom napadu na Udbinu kada joj u neposrednoj blizini gine stariji brat Dušan. Nakon toga upućena je na vojno-političku obu­ ku u Prvu žensku partizansku četu. Tu se u Trnavcu posebno ističe po disciplini, marljivosti i drugarstvu, a sudjeluje i u izradi četnih zidnih novina. Stupanjem stav 2. ličke Prve ženske brigade partizanske ponovo odlazi čete u u sa­ bataljon »Stojan Matić«. Tu je u prvim borbenim akcija­ ma došla do izražaja njena izuzetna hrabrost i 183 �izdržljivost. Prilikom utvrđenja redovito se napada nalazila na neprijateljska u prvim redovima dobrovoljaca bombaša u izvršenju borbenog za­ datka. Jedno je vrijeme bila i mitraljezac, a osim toga uzdiže se i politički i ubrzo postaje politički delegat voda. Kad je polovinom novembra 1942. primljena u članstvo KPJ, ostvarila joj se davnaš­ nja želja pa je s još većim revolucionarnim zano­ som nastavila borbu sa svojom jedinicom. u U borbama na Kordunu, Baniji i Lici, a naročito četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, zbog primjer­ ne borbenosti i požrtvovnosti, bila je redovito pohvaljivanja pred strojem ili naredbom Štaba bri­ gade i divizije. Tako se 1943. u martovskoj nared­ bi Štaba 6. divizije navodi: »... U svim dosadašnjim borbama istakla se drugarica Bosa Kolundžić iz 1. bataljona 2. udar­ ne brigade kao neustrašiv borac i bombaš ...« I ratne su publikacije u tim teškim danima ob­ javljivale članke u za borbi o Lolinom slobodu. Njena posebnom prisutnost doprinosu u daljnjim borbama u Lici i sjevernoj Dalmaciji znatno se odrazila na borbeni moral boraca i naroda pa je za života postala legenda u Lici. Lola je bila visoka, snažna djevojka, uspravna držanja. Iz cijele njene pojave zračila je vitalnost, energičnost i odlučnost. Posjedovala je izuzetnu inteligenciju. Čim či progovorila, plijenila bi pri­ sutne svojim blagim i mirnim glasom. Posebno se doimala njena finoća i taktičnost u ophođenju 184 �s ljudima. Bila je izvanredan drug. Pomagala je slabim, osjetljivim i nježnim da se lakše prilago­ de teškoćama i da lakše prođu kroz ratne okršaje. Koliko bi puta na ciči zimi skinula svoj kaput i ogrnula slabijeg. Znala je iskreno suosjećati s čov­ jekom u nevolji. Nakon odlaska 6. divizije za Bosnu, u sastav 1. proleterskog korpusa, Lola je upućena s ostalim rukovodećim kadrom za komesara čete u 35. di­ viziju, koja se tada formirala u Lici. Pored dužno­ sti u jedinici politički se aktivirala u selima ispod Kamenskog, a povremeno je upućivana na okupi­ ranu teritoriju u okolici Donjeg Lapca na ilegalne zadatke. Tako je početkom oktobra 1944. godine, po za­ datku Štaba 1. bataljona 2. brigade 35. divizije, upućena u selo Dnopolje radi prikupljanja poda­ taka o brojnom stanju četnika i Nijemaca u Do­ njem Lapcu. Kako su četnici bili obaviješteni da se Lola nalazi u Dnopolju, opkolili su selo i po­ stavili straže iznad njega, dok je ona čekala oba­ vještajca koji je trebao stići iz Lapca. Vraćajući se iz Dnopolja, ispod brda Vršeljka, upala je u četničku zasjedu i ranjena, ali je i nadalje pru­ žala otpor do posljednjeg metka. Kad je vidjela da nema izlaza, aktivirala je bombu kojom se ubi­ la da im ne bi pala živa u ruke. Četnici su se na mrtvoj Loli osvećivali. Bacili su je u jednu udubinu i nisu dozvolili narodu da je zakopa. Kad su odbornici iz Dnopolja pokušali 185 �da je sahrane, upali su u četničku zasjedu pa su to kriomice učinila djeca vraćajući se u suton s bla­ gom kući. I sada se na livadi Stanine, na prelazu iz Dnopolja prema brdu Vršeljku, nalazi usjek gdje je Lola bila privremeno sahranjena. Njeni posmrtni ostaci preneseni su u Gračac i sahranjeni u grobnicu heroja. Lola je još za života, a posebno poslije smrti, postala pojam junaštva kod boraca i naroda. Ma­ ja 1971. Općinski odbor SUBNOR-a Gračac pred­ ložio je da dobije Orden narodnog heroja, ali je na žalost prijedlog kasno upućen. Draga (Stanka) Končar Draga Končar rodila se kao šesto i najmlađe di­ jete Stanka i Soke 1921. godine u selu Končarev Kraj, Plitvička jezera, Korenica, Hrvatska. Nika­ da nije upoznala oca jer je obolio i umro nekoliko mjeseci prije njenog rođenja. S tim je događajem predodređen život te višečlane porodice, koji su u borbi za osnovnu egzistenciju bili prisiljeni da rade za nadnicu kod imućnijih seljaka. To nije mimoišlo ni Dragu, koja je ostala i bez osnovnog obrazovanja. Bez obzira na sve nedaće Draga se politički an­ gažira, uključujući se u Žensku omladinsku sek­ ciju pri ogranku »Seljačkog kola« te učestvuje u 186 �Bosiljka Kolundžić Lola Draga Končar Vida Končar Milica Korać Belić 187 �mnogim aktivnostima koje i skojevska organizacija. je pokretala U društvu je bila neposredna, vesela. je se sjećaju stanovnici Končarevog Kraja. Ali, i suviše brzo došli su još teži dani. Ljeti 1941. partijska Takvom ustaške vlasti iseljavaju sve srpsko stanov­ ništvo iz plitvičke općine u Bosnu. Tako je i Dra­ ga sa svojom porodicom stigla u Drvar i Bosan­ sko Grahovo. U jesen 1941. vratila se s narodom u Liku. Od­ mah se angažirala u radu omladinske organizacije u svom selu pa je krajem 1941. primljena u SKOJ. U augustu 1942. stupa u Prvu žensku omladin­ sku partizansku četu, a nakon vojno-političke obu­ ke, na kojoj je savladala i osnovnu pismenost, raspoređena je u 2. četu ča« 2. ličke udarne brigade. bataljona »Ognjen Pri­ Učesnik je u svim borbama koje je njena jedi­ nica vodila na Kordunu, Baniji, Lici i sjevernoj Dalmaciji — uvijek u prvim redovima dobrovo­ ljaca u izvršavanju borbenih zadataka. Prelaskom 6. divizije u Bosnu, u međuvremenu je prekomandovana u 1. ličku brigadu za bolničarku, gdje je zapažen njen vrlo predan odnos prema ranjeni­ cima. Borci su je stoga veoma cijenili i od milja zvali »naša Draga«. Za vrijeme šeste neprijateljske ofanzive u bor­ bi između Mrkonjić-Grada i Jajca, kod sela Je­ zera, u hladnoj noći 7. na 8. januara 1944. godine, upala je s još dvojicom drugova u njemačku za­ 188 �sjedu. Očevici su kasnije pričali da su njemački fašisti naročito nju tukli i mučili, kako bi mogli fotografirati izmučenu i nemoćnu partizanku. Ali Draga je bila ponosna te im je kod svakog poku­ šaja fotografiranja plazila jezik i na druge im na­ čine onemogućavala da učine što su naumili. Strijeljali su je, ali cilj ostvarili nisu. Tako je mladi život, čudesno snažne djevojke Drage Končar, na zvjerski način ugašen. Vida (Nikole) Končar Rođena je 1925. u Končarevom Kraju, Plitvička jezera, Korenica, Hrvatska, kao šesto od devetero djece siromašne seljačke porodice Nikole i Milice. Završila je četiri razreda osnovne škole, a teške socijalne situacije u obitelji nije mogla staviti daljnje školovanje. Ostala je kod kuće veći se zemljoradnjom i domaćinstvom. U junu 1941. ustaške vlasti su iselile sve novništvo plitvičke općine u Bosnu. Tako se zbog na­ ba­ sta­ Vida zajedno s roditeljima smjestila u Bosansko Gra­ hovo gdje je dočekala dizanje ustanka. Tu se uključila u NOP noseći s ostalom omladinom hra­ nu, obuću i odjeću prvim partizanskim jedini­ cama. U septembru 1941. vraća se u Liku, u svoje rod­ no mjesto koje je bilo opustjelo, a sva imovina opljačkana. Odmah po dolasku nastavlja da radi 189 �za NOP, učestvujući u raznovrsnim akcijama om­ ladinske organizacije u selu. U oktobru 1941. primljena je u skojevsku orga­ nizaciju, što joj je dalo još više podstreka u aktiv­ nom radu za NOP. Augusta 1942. stupila je u Prvu žensku omladin­ sku četu i u selu Trnavcu završila vojno-političku obuku. Ulaskom čete u sastav 2. ličke udarne bri­ gade raspoređena je u 2. četu bataljona »Ognjen Priča«. U toj jedinici učestvuje u svim borbama na Kordunu, Baniji, a zatim u Lici. U velikoj hlad­ noći za vrijeme četvrte neprijateljske ofanzive promrzle su joj noge. U proljeće 1943. ranjena je na Oštri prilikom napada na Gospić. Liječila se na Bijelim potocima i u Krbavici i u to vrijeme preboljela i pjegavi tifus. Nakon izlaska iz bolnice nastavila je aktivni rad u Kotarskom komitetu narodne omladine u Korenici, a bila je i sekretar skojevske organiza­ cije u Končarevom Kraju, jer zbog posljedica ra­ njavanja i bolesti nije bila sposobna za napore u operativnoj jedinici. Nakon oslobođenja radila je u Seljačkoj radnoj zadruzi u svom selu, a bila je i dobrovoljac na izgradnji Auto-puta bratstvo-jedinstvo. Uskoro se udala i s mužem preselila u Beograd gdje se za­ poslila. Jedno je vrijeme živjela u Osijeku, a da­ nas sa svojom porodicom živi u Beogradu. Aktiv­ na je u društveno-političkom životu u sredini gdje stanuje. 190 �Ratni je vojni invalid (50 posto). Za ratne zasluge odlikovana je stva i jedinstva sa srebrnim vijencem. Ordenom brat­ Milica-Mica (Petra) Korać-Belić Rođena je 1919. godine u selu Visuću, Udbina, Hrvatska. Rodila se i odrasla u siromašnoj poro­ dici Petra i Boje, u kojoj je bilo petero djece. Ra­ no su ostali bez oca pa su već u ranom djetinjstvu pojačano osjećali sve tegobe siromaštva. Uskoro im je umrla i majka i baka, pa je Mica kao najsta­ rije dijete brinula o cijeloj porodici. Čitavi teret kuće pao je na njena nejaka pleća. Upravo zbog toga nije završila ni osnovnu školu, sama se bri­ nući da osigura uslove za školovanje mlađe braće i sestara. Kao predratni simpatizer SKOJ-a odmah se na­ kon dizanja ustanka aktivirala u radu preko om­ ladinske hrane, organizacije. obuće, odjeće Radila te je na prihvatanju prikupljanju boraca prili­ kom prolaska partizanskih jedinica kroz selo. Iz­ među ostalog, nosila je i letke kao i poruku u ne­ prijateljsko uporište na Udbini radi zamjene Mićuna Šakića za zarobljene Talijane. U SKOJ je primljena augusta 1941. godine. Augusta 1942. stupila je u Prvu žensku omla­ dinsku četu u Trnavcu, a nakon završene borbene �obuke raspoređena je u bataljon »Mićo Radaković«. Sa svojom jedinicom učestvovala je u prvim borbenim redovima u Kordunu i Baniji, kasnije i u Lici. U novembru 1942. bila je kao delegat prisutna na Prvom zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću. U član­ stvo KPJ primljena je maja 1943. godine. U operativnoj jedinici ostala je do juna 1943. Zbog bolesti i iscrpljenosti vraćena je na rad u pozadinu jer je u međuvremenu preboljela i pje­ gavi tifus. Po završetku rata kolonizirana je s braćom i sestrama u Kolut kod Sombora. Tamo se odmah uključila u Seljačku radnu zadrugu u kojoj je ra­ dila do kraja 1953. Kasnije je dopunila radni staž pa je ostvarila penziju 1972. godine. U sredini gdje je živjela bila je aktivna u društveno-političkim organizacijama. Za zasluge u ratu odlikovana je: Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom i Ordenom bratstva i jedinstva sa sre­ brnim vijencem. Anka (Dane) Kosanović Rodila se u selu Visuću, Udbina, Hrvatska, 1920. godine od oca Dane i majke Anđe. Bavila se doma­ ćinstvom i zemljoradnjom, a stekla je i osnovno obrazovanje. 192 �Anka je selo, svoju bila plaha djevojka. Voljela je svoje Krbavu. Život joj je tekao uobičajeno do tegobne 1941. godine. U Visuću je još prije rata postojala partijska i skojevska organizacija koja je veliku pažnju po­ svećivala omladini. Tako je i Anka, odmah nakon dizanja ustanka, bezrezervno prihvaćala i izvrša­ vala sve zadatke kojima je mogla pomoći pokretu: od onih kurirskih do sakupljanja hrane, obuće i odjeće, tako da je s ostalom omladinom značajno pomagala. Zato je krajem 1941. primljena u skojevsku organizaciju. U ljeto 1942. godine, nekoliko dana prije od­ laska u Prvu žensku omladinsku četu, učestvo­ vala je u drugom napadu na Udbinu, kao bolni­ čarka. U Trnavcu 25. augusta 1942. pristupila je formiranju čete i vojno-političkoj obuci gdje je već pokazala spretnost u rukovanju oružjem i idejnu zrelost. Potom je raspoređena u Udarni bataljon 2. ličke brigade. S velikim je zalaganjem i izdržljivošću učestvo­ vala u svim borbama koje je vodila njena jedini­ ca. Često se dobrovoljno javljala za bombaša. Ju­ rišala je na tenkove, prikradala se vješto u mrkloj noći bodljikavoj žici. Naročito se istakla u bor­ bama na Poloju, Tušiloviću, Slunju i drugim. Prilikom borbe s četnicima i Talijanima na Gra­ čacu, 15. januara 1943. godine, Udarni bataljon bio je u teškoj, neizvjesnoj situaciji. Ginulo se, padalo. Anka je s užasom gledala pogibiju svojih 13 PRVA 2ENSKA LICKA PART. CETA 193 �drugova. Ipak, nije prestajala da ih bodri, pru­ ža pomoć ranjenima. Kada je pao puškomitraljezac u njenoj neposrednoj blizini i tako njegov mi­ traljez zašutio, Anka je skočila, uzela teški mitra­ ljez i otvorila vatru na neprijatelja. Tu je smje­ lost ubrzo platila životom. A bila joj je tek deseta borbena akcija. I danas se često prisjećamo ove hrabre djevojke koja je u sebi bila sjedinila svu dobrotu i smio­ nost borca partizanke. Mi leva (Jovana) Kovačević-Jokanović Rođena je 1924. u selu Krbavica, Bunić, Korenica, Hrvatska. Osnovnu školu završila je u svom rodnom selu i do rata se bavila zemljoradnjom i domaćinstvom. Nakon izbijanja ustanka 1941. angažirala se u omladinskoj organizaciji obavljajući raznovrsne zadatke za NOP. Osim toga aktivirala se i u orga­ nizaciji kulturno-prosvjetnog rada među mladima u selu. U njenoj kući bio je smješten Okružni ko­ mitet SKOJ-a za Liku pa je vodila brigu o njiho­ vom smještaju i ishrani. Zbog sve te svoje aktiv­ nosti primljena je u SKOJ u oktobru 1941. godine. U augustu 1942. stupila je u Prvu žensku omla­ dinsku partizansku četu, formiranu u selu Trnavcu kod Korenice. Za vrijeme obuke povučena je na 194 �skojevski kurs, koji je organizirao Okružni komi­ tet SKOJ-a za Liku u njenom selu Krbavici. Ulaskom Ženske čete u sastav 2. ličke udarne brigade raspoređena je u 1. četu bataljona »Og­ njen Priča«. Kao borac učestvovala je u svim ak­ cijama koje je njena jedinica vodila na Kordunu, Baniji, a zatim i u Lici. U četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, januara 1943. godine, razboljela se od pjegavog tifusa i otpremljena u bolnicu na liječe­ nje. Kada je ozdravila, vratila se u svoju jedinicu i nastavila ratovanje na dalmatinskom kršu. Na­ kon povratka 2. ličke brigade iz sjeverne Dalma­ cije u Liku, septembra 1943. godine, teško je ra­ njena u selu Mutilić i otpremljena u bolnicu na liječenje. Liječila se četiri mjeseca i opet se vra­ tila u svoj bataljon, koji se tada nalazio u okolici Drvara. Maja 1944. primljena je u KPJ. Međutim, jula 1944. zbog posljedica ranjavanja pogoršava joj se vid pa je opet smještena u bol­ nicu 11. divizije u centralnoj Bosni. Više nije bila sposobna za napore u operativnoj jedinici pa je, po odluci Sreskog komiteta KPJ za Travnik, osta­ la u Bosni kao politički radnik. Bila je član Sres­ kog komiteta SKOJ-a za Travnik. Pred kraj rata prešla je na teritoriju sreza Kotor-Varoš gdje je izabrana za člana Sreskog komi­ teta KPJ te za sekretara Sreskog komiteta SKOJ-a za Kotor-Varoš. Tu je ostala do kraja 1945. Nakon oslobođenja prešla je na liječenje i ško­ 13* 195 �lovanje u Invalidski dom Glavnog odbora RVI Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Od 1946. radi u Glavnom odboru RVI Crne Gore na Cetinju. Ratni je vajni invalid (70 posto). Završila je višu pedagošku školu. Učestvovala je u izgradnji Omladinske pruge Šamac —Sara­ jevo i bila udarnik. U poslu je više puta pohvalji­ vana i nagrađivana. Zasnovala je porodicu, majka je jednog djeteta. Danas sa svojom obitelji živi u Beogradu i aktivna je u društveno-političkim organizacijama. Za ratne zasluge odlikovana je dva puta Orde­ nom za hrabrost i Ordenom zasluga za narod III reda. Danica (Jove) Krga-Panjković Rođena je 1922. u selu Homoljac, Korenica, Hr­ vatska, u siromašnoj seljačkoj porodici Jove i Evice, u kojoj je bilo sedmoro djece. Teško je bi­ lo prehraniti mnogočlanu obitelj na dva hektara škrte ličke zemlje. U takvoj situaciji roditelji dje­ ci nisu mogli pružiti ni najnužnije za život, a ka­ moli pristojnu egzistenciju. Nije pohađala ni os­ novnu školu jer je već od malih nogu pomagala roditeljima u domaćinstvu i čuvanju stoke. Danica je ustaničkih dana navršila 19 godina. Pratila je sva zbivanja od samih priprema do 196 �prvih akcija u ustanku. Prisustvovala je sastanci­ ma i dogovorima u selu na kojima se upoznala s linijom KPJ za borbu protiv okupatora i kvislin­ ga. Po zadatku rukovodilaca ustanka okupljala je omladinu i žene u NOP. Organizirala je sabirne i radne akcije, nosila poruke i obavijesti. Tako je s uspjehom izvršavala veoma teške i odgovorne zadatke. Zbog posebne aktivnosti septembra 1941. primljena je u skojevsku organizaciju. Aktivnim organiziranim radom u selu bavila se od augusta 1942. kad je stupila u Prvu žensku omladinsku četu u Trnavcu. Ulaskom čete u sa­ stav 2. ličke udarne brigade raspoređena je u ba­ taljon »Mićo Radaković«. Dobar dio puta svoje jedinice prošla je u sva­ kodnevnim borbama ili zamornim marševima u Kordunu, Baniji, Lici, sjevernoj Dalmaciji i Bos­ ni. Cijelo to vrijeme nalazila se u prvim redovima dobrovoljaca u izvršavanju borbenih zadataka kao skojevski rukovodilac u četi. Početkom 1943. primljena je u članstvo KPJ. Aprila 1944. razboljela se pa je upućena na lije­ čenje u bolnicu na Bijele potoke. Zbog posljedi­ ca bolesti i iscrpljenosti nije više bila sposobna za napore u operativnoj jedinici. Na preporuku li­ ječnika upućena je na rad u pozadinu. Po direktivi Partije nastavila je s aktivnim organiziranim ra­ dom u svim društveno-političkim organizacijama kao i NOO-u u selu Homoljcu do kraja rata. Nakon oslobođenja uključila se u rad na iz- 197 �Mileva Kovačević Jokanović Danica Krga Panjković Soka Ljubović Džombić Jovanka Mandarić Hočevar 198 �gradnji opustošene zemlje. Uskoro se udala pa je s mužem nastavila raditi u poljoprivredi. Život joj ni tada nije bio naklonjen, jer joj je muž, kad je bio najpotrebniji djeci, umro od posljedica ra­ ta. Kao samohrana majka, bez ičije pomoći, po­ digla je i iškolovala tri sina koji su danas visoko­ kvalificirani radnici. I pored svih porodičnih teš­ koća i ratnih posljedica ostala je društveno-politički aktivna u selu. Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom i Ordenom bratstva i jedinstva sa sre­ brnim vijencem. Milka (Mile) Lukić Godine 1922. rođena je u selu Trnavcu, Korenica, Hrvatska, u srednje imućnoj seljačkoj porodici. Tu je završila i osnovnu školu, a zatim se bavila zemljoradnjom i stočarstvom. Kada je imala šes­ naest godina, umrla joj je majka prihvatiti svih domaćinskih poslova. Godinu dana kasnije, 1939, ljena za napredni Omladinske ženske pokret, sekcije već pa je se morala opredije­ u koji ulazi preko pri ogranku »Seljač­ kog kola«. Njena je aktivnost brzo zapažena pa je primljena u SKOJ 1940. godine, odmah nakon što je formirana skojevska organizacija u selu Trnavcu. Milka se iste godine, u kasnu jesen, is­ 199 �takla radom u akciji prikupljanja Crvene pomoći za španjolske dobrovoljce, koji su bili u logoru u Francuskoj. Tom je prilikom dala i svoje djevo­ jačko ruho za prilog. Prednjači u izvršavanju svih skojevskih zada­ taka, kako prije ustanka tako i u vrijeme dizanja ustanka u selu. Taj oblik iskazivanja patriotizma činio joj se nedovoljnim pa je 25. augusta 1942. stupila u Prvu žensku omladinsku partizansku če­ tu, a nakon vojno-političke obuke raspoređena je u 2. četu bataljona »Ognjen Priča« 2. ličke udar­ ne brigade. U novoj jedinici brzo se snašla pokazujući upor­ nost u svakom radu, nevjerovatnu odrešitost i spremnost za sve oblike djelovanja. Za nju se obič­ no kaže da je uvijek bila dobrovoljac — od poli­ tičkog rada u četi do bombaša. Zato je odmah po dolasku u jedinicu primljena u KPJ. Bila je politički delegat voda, a početkom 1943. primila je dužnost pomoćnika komesara 2. čete bataljona »Ognjen Priča«. U četi su je cijenili i voljeli jer je bila primjerna u svakom pogledu. Na toj se djevojci vidjelo da joj je najviše pri­ rasla srcu, da je najviše zaokuplja — sloboda. Sta­ ložena, ali odlučna u stavovima i donošenju od­ luka, davala je dojam pravog buntovnika — može se reći da joj je puška u ruci savršeno pristajala. Srednjeg rasta, tamne valovite kose i tamnih oči­ ju, prodornog pogleda — i svojim je izgledom privlačila pažnju. 200 �Kad je započela četvrta neprijateljska ofanziva na Liku, na već više puta popaljena sela i odav­ no ugasla ognjišta, na Ljubovu su stacionirane sve naše nade i snage prvog i drugog bataljona, kako bi spriječile prodor prema Krbavi. Na bojištu je s puškom u ruci bila i Milka. Hrabro se borila, jurišala dok rafalima. nije pala izrešetana neprijateljskim Gvozdeno Ljubovo i gvozdena volja djevojke-komuniste postadoše jedno — i ostadoše zauvijek jedno. Februara 1943. u spisak poginulih partizana upisano je i ime naše ljepotice iz trnavačke kotli­ ne — Milke Lukić. Soka (Mojsije) Ljubović-D^ombić Rođena je 1922. u selu Nebljusi, Donji Lapac, Hr­ vatska. Potječe iz siromašne seljačke porodice Mojsije i Duke, u kojoj je bilo troje djece. Zbog teške ekonomske situacije u obitelji, a i smrti oca, nije mogla završiti ni osnovnu školu. Čitati i pi­ sati naučila je u Ženskoj omladinskoj četi za vri­ jeme obuke u Trnavcu. Okupacija zemlje zatekla ju je u njenom rod­ nom mjestu. Nakon proglašenja tzv. Nezavisne Države Hrvatske nastali su teški dani zbog čestih represalija koje su ustaše vršile po Lapcu i oko­ lici. 201 �Proglas KPJ bio je veliko ohrabrenje i izazvao je masovni odaziv naroda na platformi borbe pro­ tiv okupatora i domaćih izdajnika. Tako se i So­ ka uključuje u NOP preko omladinske organiza­ cije. Učestvovala je na sakupljanju hrane, obuće, odjeće, na prekopavanju putova, prenošenju ra­ njenika. Još je većim poletom nastavila tu aktiv­ nost kad je u junu 1942. primljena u skojevsku organizaciju. U augustu iste godine prva u selu javlja se i od­ lazi u Žensku omladinsku četu u selo Trnavac. Nakon završetka vojno-političke obuke raspore­ đena je u bataljon »Stojan Matić«. Kao borac u tom bataljonu isticala se hrabrošću. Nakon borbi koje je vodila 2. lička udarna brigada u Kordunu i Baniji te povratku u Liku prekomandovana je za bolničarku u bataljon »Matija Gubec«, koji je bio u sastavu 1. ličke udarne brigade. Na položaju u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi teško je ra­ njena te je s grupom ranjenika otpremljena u Centralnu bolnicu pri Vrhovnom štabu s kojom je prošla ofanzivu na Neretvi. Kasnije je priklju­ čena 7. banijskoj brigadi u kojoj ju je zatekla ofanziva na Sutjesci. U toj je jedinici preboljela i trbušni tifus. U jesen 1943. iscrpljena i bolesna vraća se u Liku. Zbog posljedica ranjavanja, bolesti i teških fizičkih i psihičkih napora, nije više bila sposob­ na za operativnu jedinicu pa je stavljena na raspo­ laganje Komandi mjesta Donji Lapac. Tu je os­ 202 �tala do oslobođenja kad je demobilizirana u činu vodnika. Ratni je vojni invalid (70 posto). Nakon oslobođenja zasnovala je radni odnos i ostvarila boračku penziju. Majka je dvoje djece. Sa svojom porodicom živi u Novom Sadu gdje je ostala društveno-politički aktivna. Jovanka (Bože) Mandarić-Hočevar Rođena je 1926. u selu Vrebac, Gospić, Hrvatska, u seljačkoj porodici od oca Bože i majke Soke. Nakon završetka osnovne škole ostala je s rodite­ ljima u selu baveći se zemljoradnjom i domaćin­ stvom. Nakon dizanja narodnog ustanka opredjeljuje se za NOP. Uključuje se u rad omladinske organi­ zacije u selu i radi na sakupljanju hrane, odjeće i obuće, kao i drugog materijala za borce partizan­ skog odreda. Prenosila je vijesti, poštu, ranjenike i oružje, a radila je i na prekopavanju putova. Do­ bivala je posebne zadatke od starijih članova KPJ — od Kate Pejnović i Marije Bakarić. Zbog svoje izuzetne aktivnosti postala je član SKOJ-a već novembra 1941. godine. Na spomenutim i sličnim zadacima radila je sve do 25. augusta 1942. kad je stupila u Prvu žensku omladinsku partizansku četu. Nakon završene voj­ 203 �no-političke obuke raspoređena je u Udarni bataljan 2. ličke brigade. U borbama, koje je vodila njena jedinica, poka­ zala je izuzetnu hrabrost i upornost. Posebnu iz­ držljivost pokazala je u 4. neprijateljskoj ofanzivi. U julu 1943. prekomandovana je u Prateću četu 3. ličke brigade za telefonistu, a jedno vrijeme obavljala je i dužnost higijeničarke. Polovinom 1943. primljena je u SKOJ. Prošla je čitavi borbeni put i zamorni marš 6. proleterske divizije od za­ padne Bosne do Srbije. Nakon oslobođenja Beo­ grada završila je niži sanitetski kurs u Beogradu, a zatim je upućena u Prateći divizion na dužnost referenta saniteta. U toj je jedinici ostala do mar­ ta 1946. kada je demobilizirana u činu zastavnika. U NOR-u joj je 1942. poginula sestra Zorka od četnika, a brat Srđan poginuo je 1943. u napadu na Gospić. Nakon demobilizacije zasnovala radni odnos nastanila se u Zagrebu i u Tvornici »IKOM«. Poslije kraćeg vremena premještena je na rad u Općinski komitet KPH Črnomerac. Kasnije je opet po za­ datku premještena na rad u Tvornicu »Josip Kraš«. Tu je radila sve do 1952. kada je penzioni­ rana. Nosilac je »Partizanske spomenice 1941«. Za ratne zasluge odlikovana hrabrost i Ordenom za hrabrost. 204 je: Medaljom za �Bosiljka-Bosa (Isaka) Marčetić Rođena je u naprednoj zemljoradničkoj porodici, januara 1921. godine u selu Otrić, Gračac, Hrvat­ ska. U rodnom selu završila je osnovnu četvero­ godišnju školu i do rata živjela u krugu obitelji. Prije rata u Otriću nije bilo partijske i skojevske organizacije, ali je postojala omladinska simpatizerska grupa u kojoj je bila i Bosiljka. Na tu su grupu odlučujući politički uticaj imali napredni učitelji, studenti i srednjoškolci iz Otrića i okol­ nih sela. Aprilski rat 1941. zatekao je Bosiljku u Otriću kao dvadesetgodišnju djevojku. Kao raniji pri­ padnik napredne omladinske grupe, nakon diza­ nja ustanka odazvala se pozivu KPJ za borbu pro­ tiv okupatora i kvislinga. S puno odlučnosti i žara aktivirala se na okupljanju omladine i žena u NOP. Neumorno je vršila agitaciju kod širih ma­ sa u selu, ne prezajući pred terorom okupatora i četnika. Njena politička aktivnost ubrzo je zapa­ žena pa je aprila 1942. uhapšena i u četničkom za­ tvoru u Otriću ostala šest tjedana. Pošto je čet­ nici ni batinama nisu uspjela prisiliti na prizna­ nje, pustili su je iz zatvora, ali u kućni pritvor. Bosiljka, međutim, napušta Otrić i prebacuje se na slobodni teritorij u selo Neteku kod Srba, rodno mjesto svoje majke. Tu se odmah povezuje s političkim radnicima i skojevskom organizaci­ �jom u selu, nastavljajući da aktivno djeluje do augusta 1942. kada odlazi u Prvu žensku omladin­ sku partizansku četu. »... Ja sam iz neoslobođenog kraja. Okupator i četnici tamo vrše užasan teror nad našim naro­ dom. Nisam više mogla to gledati. Odmah sam stupila u našu žensku četu. Hoću da se borim pro­ tiv okupatora, ustaša i četnika koje osobito mr­ zim. Oni su mučili moju majku. I ja sam bila 6 nedjelja u zatvoru kod četnika. Govorila sam s popom Đujićem i rekla sam mu u oči da ga mr­ zim .. .« Ta je Bosiljkina izjava dopisniku Agitpropa OK KP za Liku, kojom potvrđuje svoju mržnju pre­ ma okupatoru i domaćim izdajnicima, zabilježena u članku »Moj susret sa Prvom ženskom omladin­ skom četom«, »Lički partizan«, br. 6. od 1. 10. 1942. godine. Dolaskom u sastav čete Bosiljka se brzo uklo­ pila u kolektivni život na vojno-političkoj obuci u Trnavcu. Isticala se po disciplini i marljivosti, a posebno je i duhovitost. došlo do izražaja njeno drugarstvo Prilikom talijanske ofanzive na slobodni terito­ rij Korduna, u borbi kod Poloja, 17. oktobra 1942. godine, učestvovala je i Prva ženska omladinska četa u sastavu 2. ličke udarne brigade. Bosiljka je tada svojom hrabrošću zadivila stare ratnike i starješine bataljona »Stojan Matić«, ne plašeći se naleta konjice ni mitraljeskih rafala iz neprijatelj­ 206 �skih tenkova. Nakon te pobjedonosne borbe pro­ tiv talijanskih fašista među najhrabrijim borci­ ma pohvaljivanim pred strojem istaknuta je kao primjer i Bosa Marčetić. Njena je borbenost do­ šla do izražaja i 24. 10. 1942. godine u likvidaciji ustaško-domobranskog garnizona u Tušiloviću, gdje je kao bombaš išla na betonirane bunkere i s puno smjelosti izvršila svoj dio zadatka. Još je i danas svježe sjećanje kad je u fazi bi­ haćke operacije, u napadu na Ličko Petrovo Selo i Željavu, u zidini obrušene kuće uhvatila dvojicu ustaša i predala ih u Štab bataljona. O tom je podvigu pisala »Žena u borbi«, broj 9. od decem­ bra 1942. godine. U drugom napadu na Slunj, 14. novembra 1942. godine, likvidirala je neprijateljsko mitraljesko gnijezdo, a iz paklenske vatre, ne vlastiti život, izvukla je ranjenog druga. strahujući za Nekoliko dana nakon oslobođenja Slunja pri­ mljena je s Lolom Kolundžić i Sofijom Drakulić u članstvo KPJ. Primanje u Partiju još je više po­ jačalo njen borbeni polet i vjeru u pobjedu. De­ setak dana kasnije, prilikom napada na Dvor na Uni, teško je ranjena. Bataljon ju je otpremio u brigadni sanitet s kojim se vratila u Liku. Tada je prebačena u Partizansku bolnicu u Dobroselo, a zatim u Bosanski Petrovac na daljnje liječenje i oporavak. Budući da je bila nesposobna za napore u ope­ rativnoj jedinici, jer joj je pored teške povrede 207 �I ostao i metak u nozi, vratila se iz bolnice u pro­ ljeće 1943. na teren gračačkog kotara. Njenoj su sestri Anđelki ostale duboko urezane u sjećanju Bosiljkine riječi izgovorene po povrat­ ku kući: »Žao mi je što se ne mogu vratiti u svoju jedi­ nicu, jer sam htjela još više da se dokažem i da ispitam sebe koliko mogu izdržati«. Hramljući, odnosno hodajući uz pomoć štapa, povezala se s rukovodstvom SKOJ-a, nesebično se angažirajući na proširenju i učvršćenju skojevskih organizacija u širenju partizanskog pokreta. Nakon toga postala je član Općinskog komiteta KP Otrić-Zrmanja. Odlazi na sastanke partijskih ćelija skoro u sva sela na tom terenu, ne prezajući pred svakodnevnom opasnošću i četničkim prijet­ njama. Prenosi stavove Općinskog komiteta par­ tije, pomaže u radu pri provođenju zadataka i postaje neumorni društveno-politički radnik. Bosiljkin lik duboko je utkan u naše sjećanje. Bila je brineta, s dugim gustim pletenicama, vi­ soka, stasita — prava Dinarka. Uvijek nasmiješe­ na pokazivala je poseban smisao za humor, a nje­ no drugarstvo i buntovni optimizam, vjera u bo­ lju budućnost — ostat će u trajnom sjećanju onih koji su je poznavali. Krajem oktobra 1943. otišla je u selo Turovac na sastanak Općinskog komiteta KP Otrić-Zrma­ nja, s članovima Komiteta Sakanom Šujicom i Danom Savatovićem. U zaseoku Agbaba četnici su 208 �ih napali i Bosiljku smrtno ranili. Dok su se čet­ nici zadržali u pljački u zaseoku Agbaba, uspjela se zadnjom snagom puzeći dovući do prvih kuća izvan dometa plotunske vatre. Odatle ju je omla­ dina prenijela u selo Ruište, gdje je drugi dan iz­ dahnula u vojnom bolničkom prihvatilištu. Njena majka Duka, iako izubijana, modra od četničkih batina, na njihove sadističke pohvale o kćerkinom ubistvu — odgovarala je pjevajući par­ tizansku pjesmu. Barbarsko mučenje nije ju obes­ hrabrilo jer je osjećaj mržnje prema neprijatelju i privrženost ideji za koju su se borila i njena dje­ ca — nadvladao i fizički bol i bol za poginulom kćerkom. Bosiljka je pokopana u selu Ruišta. Nakon oslo­ bođenja njeni posmrtni ostaci preneseni su u Gra­ čac i sahranjeni u grobnicu heroja a njen heroj­ ski lik ostao je kao svijetli primjer mlađim poko­ ljenjima. Zbog junaštva Općinski odbor i izvanrednih zasluga u NOR-u, SUBNOR-a Gračac predložio je juna 1971. da Bosiljka narodnog heroja, ali je posmrtno dobije Orden na žalost taj prijedlog kasno upućen. 14 PRVA ŽENSKA LICKA PART. CETA 209 �Stojanka (Vuje) Matijević Rođena je 1923. u Buniću, Korenica, Hrvatska. Bila je drugo po redu od devetoro djece Mike i Vuje, tako da je i kao malena pomagala majci pri podizanju mlađe braće i sestara. Još prije rata udala joj se starija sestra Danica pa je Stojanka, osim svojih, preuzela i njene kućne obaveze. Po­ magala je roditeljima u obrađivanju njihove i tu­ đe zemlje, kako bi se prehranila mnogočlana obi­ telj. Bez obzira na svu težinu takvog života, svi su tu porodicu poznavali kao »veselu družinu Mike i Vuje«. Stojanka je bila sitna rastom, izgledala je kao djevojčica, a i glas joj je bio dječji. Bila je patri­ jarhalno odgojena, veoma vrijedna, besprijekor­ nog ponašanja. prozvali »Ćoja«. Vedra, živahna. Od milja su je Nakon izbijanja ustanka odmah se uključila u rad omladinske organizacije u selu. Aktivirala se na sakupljanju hrane, obuće i odjeće za borce. Prenosila je oružje, ranjenike, poštu, prihvaćala izbjeglice. Primljena je u SKOJ u jesen 1941. go­ dine. Naredni joj je korak bio dobrovoljno javljanje u Prvu žensku omladinsku partizansku četu, u koju je ubrzo bila primljena, pa se 25. auguta 1942. već našla na vojno-političkoj obuci u Trnav- 210 �cu. Zatim je raspoređena u bataljon »Ognjen Pri­ ča« 2. ličke udarne brigade. Bila je borac, a na­ kon nekog vremena i bolničarka 3. čete tog bata­ ljona. Prelaskom 6. divizije u Bosnu, krajem 1943. go­ dine, upućena je za bolničarku u sanitet 2. briga­ de. Tu je pokazala posebnu pažnju i strpljenje prema ranjenicima. Prešla je dugi put proslavljene 6. proleterske di­ vizije od Bosne preko Crne Gore do Srbije. Dolas­ kom u Srbiju prekomandovana je u bataljon »Og­ njen Priča« za zamjenika referenta saniteta. Na­ kon oslobođenja Valjeva, septembra 1944. godi­ ne, na raskrsnici puteva Šabac—Debrec—Obrenovac poginula je prilikom spašavanja ranjenika. Sahranjena je u jednom šljiviku što je bio sli­ čan njenom iz rodnog sela. Tako je zauvijek os­ tala na raskrsnici puteva u hladovini šljivika, da­ leko od svog rodnog Bunića. Saja (Dane) Medić-Gotovina Rođena je 1924. u selu Zaklopac, Donji Lapac, Hr­ vatska, u srednje imućnoj porodici od oca Dane i majke Milice. Osnovnu školu nije pohađala — bila je samouka. Do početka rata živjela je s rodi­ teljima i bavila se zemljoradnjom. U julu 1941. godine, kada su ustaše izvršile ma­ sovni pokolj u selima Bubanj i Donja Suvaja, po­ 14* 211 �bjegla je s porodicom u planine Razboj i Čemernicu. Tu je ostala do dizanja narodnog ustanka i oslobođenja Boričevca. Tada se vratila u svoje se­ lo i odmah uključila u rad omladinske organiza­ cije. Bila je veoma aktivna u svim akcijama pa je več novembra 1941. primljena u SKOJ. U augustu 1942. stupa u Prvu žensku omladin­ sku partizansku četu, a nakon završetka vojno-političke obuke raspoređena je u Prvu četu bataljona »Mićo Radaković« 2. ličke udarne briga­ de. Decembra 1942. prešla je u 1. ličku brigadu za četnu bolničarku u bataljon »Marko Orešković«. U tim je jedinicama prošla čitavi borbeni put uče­ stvujući u svim akcijama na Kordunu, Baniji i u Lici. Također je prošla borbeni put 6. proleter­ ske divizije od Bosne do Srbije. U KPJ primljena je u decembru 1942. godine. Nakon oslobođenja Beograda prekomandovana je u Artiljerijsku brigadu za referenta saniteta minobacačkog diviziona. U toj je jedinici ostala do novembra 1945. kada je demobilizirana u činu zastavnika. U toku rata tri puta je ranjavana (tako da je 40 postotni ratni vojni invalid). Iz njene porodice poginuli su kao borci NOV i otac i stric. Nakon demobilizacije živjela je u Apatinu, za­ snovala porodicu i zaposlila se. Majka je troje dje­ ce. Pored službenih i kućnih obaveza bila je društveno-politički aktivna. 212 �Bosiljka Marčetić Saja Medie Gotovina Sava Miljanović Soka Mirić Ratković 213 �Sada s mužem živi u Biogradu na moru. Za zasluge u ratu odlikovana je: dva puta Me­ daljom za hrabrost, Ordenom za hrabrost, Orde­ nom zasluga za narod III reda i Ordenom bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem. Soka (Nikole) Medić Rođena je 1924. u selu Zaklopcu, Donji Lapac, Hrvatska. Potječe iz srednje imućne seljačke po­ rodice Nikole i Saje. Drugo je od šestero djece Nikole Medića, koji se nakon petnaest godina ra­ da u Americi vratio kući i osnovao obitelj. Najstarije dijete, brat joj Rade, nosilac je »Par­ tizanske spomenice 1941«. Budući da je Soka bila najstarije žensko dijete u porodici, osjetila je svu težinu kućanskih poslova i brige oko podizanja mlađe braće i sestara. Zbog toga nije pohađala ni osnovnu školu. Nakon dizanja ustanka, u NOP-u vidi smisao svoga života i spas naroda. Stoga se i ističe u iz­ vršavanju najrazličitijih zadataka omladinske or­ ganizacije u selu. Zbog te aktivnosti krajem 1941. primljena je u SKOJ. 25. augusta 1942. uključuje se u Prvu žensku omladinsku partizansku četu u Trnavcu. Poslije završene vojno-političke obuke, na kojoj je za vrlo kratko vrijeme, osim vojne i političke obučenosti, 214 �naučila čitati i pisati, svjesna da je obrazovanje bitan momenat u procesu napretka — raspoređe­ na je u bataljon »Mičo Radakovič« 2. ličke briga­ de. Tu se s puno borbenog poleta dokazivala kao borac, pomoćnik puškomitraljesca, kao četna bolničarka. a kasnije i Veliku je volju i elan pokazivala u svim borba­ ma koje je vodila njena jedinica: najprije u Poloju i Tušiloviću, a kasnije na Slunju, Dvoru, Gra­ čacu i četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi. Prelaskom 6. divizije za Bosnu učestvuje u iscrpljujućim borbama za vrijeme šeste neprijatelj­ ske ofanzive, a zatim i drvarskoj operaciji. U to je vrijeme prekomandovana u 1. ličku brigadu na dužnost zamjenika referenta saniteta bataljona »Marko Orešković«. Soka je bila lijepa plavokosa djevojka, vrlo osjećajna, tankoćutna i ozbiljna. Borbeni put i zamorni marš 6. proleterske di­ vizije, od Bosne do Srbije, prešla je uz velike žr­ tve i stalnu brigu za ranjenike, savlađujući sve na­ pore. I onda kad je oslobođenje zemlje bilo već na vidiku, septembra 1944. godine, spašavajući ra­ njene drugove u borbi za Valjevo, izdahnula je zahvaćena neprijateljskim rafalom. Soka Medić posmrtno je (ukazom br. 21,4. mar­ ta 1963. godine) odlikovana Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom. 215 �Ljeposavä-Sava (Ise)Miljanović Rođena je 1910. u selu Ćukovac, Široka Kula, Gos­ pić, Hrvatska, u veoma siromašnoj porodici Ise i Stane u kojoj je bilo devetoro djece. Zbog teških socijalnih prilika obitelji nije imala mogućnost da završi osnovnu školu. Svoje djetinjstvo i mla­ dost provela je na selu čuvajući stoku i obavlja­ jući seoske poslove. Nekoliko godina prije rata udala se, ali joj je suprug otišao u SAD i više se nije ni javio. Rat je Savu zatekao u rodnom mjestu. Nakon dizanja ustanka odmah se javila u prvu partizan­ sku jedinicu gdje je bila borac s puškom u ruci. Učestvovala je u akcijama u okolici Ćukovca, Ši­ roke Kule i Ličkog Osika. Osim toga aktivirala se i u pozadinskom radu na prikupljanju obuće i odjeće za partizane. U augustu 1942. stupa u Prvu žensku omladin­ sku partizansku četu u selu Trnavac. U četi je bi­ la jedina žena među omladinkama. Na vojno-političkoj obuci pokazala je posebnu vještinu jer je već imala iskustva u rukovanju oružjem. Ulaskom Ženske čete u sastav 2. ličke udarne brigade raspoređena je u 2. četu bataljona »Og­ njen Priča«. U svim borbenim akcijama, a naro­ čito u borbi na Poloju i Tušiloviću, pokazala je izvanrednu hrabrost. U KPJ primljena je krajem 1942. godine. 216 �Nešto kasnije prekomadovana je u 3. ličku bri­ gadu, bataljon »Mirko Štulić« u kojem je kao bo­ rac, a jedno vrijeme i kao puškomitraljezac, pro­ šla sav borbeni put 6. proleterske divizije od Bos­ ne preko Crne Gore, Sandžaka, Srbije, sremskog fronta i Slavonije do Zagreba. Nakon završetka rata demobilizirala se i zapo­ slila u Tvornici »Ivo Lola Ribar« u Karlovcu. Za svoj rad dobila je mnogo priznanja i pohvala. Pen­ zionirana je 1963. Danas živi u Karlovcu gdje je društveno-politički aktivna. Nosilac je »Partizanske spomenice 1941«. Za ratne zasluge odlikovana je: Medaljom za hrabrost, Ordenom za hrabrost, Ordenom zaslu­ ga za narod II reda, Ordenom zasluga za narod III reda i Ordenom bratstva i jedinstva. Smilja (Petra) Miljuš-Mitić Rođena je 1925. u selu Deringaj, Gračac, Hrvat­ ska, u siromašnoj seljačkoj obitelji Petra i Milice u kojoj je bilo dvanaestoro djece. Zbog teške eko­ nomske situacije u porodici nije mogla završiti ni osnovnu školu. Svoje djetinjstvo i mladost pro­ vela je u rodnom mjestu čuvajući stoku i baveći se zemljoradnjom sve do početka rata. Nakon izbijanja ustanka opredjeljuje se na NOP i uključuje u rad omladinske organizacije u selu. 217 �Učestvovala je u sakupljanju hrane, obuće, odje­ će i raznog materijala za prve partizanske jedi­ nice. Više je puta kao kurir služila za vezu s gra­ dom, odakle je prenosila razne poruke i sanitet­ ski materijal. 1941. godine. Član SKOJ-a postala je krajem U proljeće 1942. stupa kao borac u 1. lički par­ tizanski odred, koji je u augustu iste godine upu­ ćuje u Prvu žensku omladinsku partizansku četu u selu Trnavac. Nakon završene vojno-političke obuke raspoređena je 2. ličke udarne brigade. u bataljon »Stojan Matić« U KPJ primljena je početkom 1943. godine. Kao borac prošla je sav borbeni put svoje jedi­ nice na Kordunu, Baniji, u Lici te sjevernoj Dal­ maciji. Sudionik je četvrte, šeste i sedme ofanzive gdje se istakla hrabrošću. Samoprijegorno je izdržala borbeni put i zamorni marš 6. proleterske divizije od Bosne do Srbije. Učestvovala je u oslo­ bođenju Valjeva i Beograda. U decembru 1944. završila je niži sanitetski kurs koji je održan pri Štabu 1. armije u Beogra­ du. Nakon toga upućena je na dužnost u kiruršku ekipu Medicinskog bataljona 6. proleterske zije gdje je ostala do slobođenja zemlje. Na vlastiti zahtjev demobilizirana je divi­ aprila 1946. Nakon toga zaposlila se u Poduzeću »Du­ nav« u Beogradu. Bila je devet puta proglašena za udarnika. Penzionirana je 1962. Zasnovala 218 je obitelj, majka je dvoje djece. I �danas sa svojom porodicom živi u Beogradu gdje je aktivna u društveno-političkom životu. Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom zaslu­ ga za narod III reda, Ordenom zasluga za narod II reda i Ordenom za hrabrost. Soka (Save) Mirić-Ratković Rođena je 1920. u selu Šalamunić, Bunić, Korenica, Hrvatska, u seljačkoj porodici Save i Kate u kojoj je bilo desetero djece. Osnovnu školu zavr­ šila je u rodnom selu, a zatim se do početka rata bavila zemljoradnjom i poslovima u domaćinstvu. Nakon dizanja ustanka opredijelila se za NOP. Bila je aktivna u omladinskoj organizaciji radeći na sakupljanju hrane, odjeće i obuće za prve par­ tizanske jedinice. Učestvovala je u radnim i dru­ gim akcijama. Kao veoma aktivna omladinka pri­ mljena je u oktobru 1941. u SKOJ. Tako je radila cijelu prvu ratnu godinu. 25. augusta 1942. stupila je u Prvu žensku omla­ dinsku partizansku četu. Vojno-političku obuku završila je u selu Trnavcu. Ulaskom te čete u sastav 2. ličke udarne briga­ de raspoređena je u bataljon »Mićo U KPJ primljena je početkom 1943. godine. Radaković«. U ovom bataljonu učestvovala je kao borac u svim borbenim akcijama na Kordunu, Baniji i u Lici sve do juna 1943. Tada se razboljela od upale 219 �pluća i pjegavog tifusa. Kako ju je bolest veoma iscrpila, nije više bila sposobna za napore u ope­ rativnoj jedinici pa je upućena na rad u pozadinu. Vratila se u svoje rodno selo Šalamunić, te odmah je izabrana za sekretara NOO-a, a bila je i sekretar partijske organizacije u selu. Te je dužnosti obav­ ljala do 1946. godine, a onda je sa suprugom ko­ lonizirana u Kolut kraj Sombora. Po dolasku u Kolut nastavila je da radi u Seljačkoj radnoj za­ druzi do njenog rasformiran ja. Danas s porodicom živi u Somboru i aktivna je u društveno-političkom životu. Nosilac je »Partizanske spomenice 1941«. Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod i Ordenom bratstva i jedinstva. Stoj anka (Nikole) Mirić-Šijan Rođena je 1924. u selu Krbavica, zaselak Baljkuše, Korenica, Hrvatska, kao treće od četvero djece srednje imućne i napredne porodice Milice i Ni­ kole Mirića. Rano je djetinjstvo provela uz majku, brata i sestre, dok je otac kao većina Ličana oti­ šao u Ameriku »trbuhom za kruhom«. Stojanka je dobar dio dana provodila po okolnim pašnjacima čuvajući ovce i goveda, a po povratku kući poma­ gala bi majci u domaćinstvu. Četverogodišnju ško­ lu završila je u Krbavici. 220 �Stojanka Mirić Šijan Smilja Miljuš Mitić Milica Momčilović Kirin Maša Narančić Seršić 221 �Pred izbijanje drugog svjetskog rata otac joj se vratio iz pečalbe kući kako bi u najtežim dani­ ma bio uz svoju porodicu. Kada je izbio ustanak, među prvima se priključio NOP-u. Cijelo vrijeme rata imao je funkciju člana i predsjednika seos­ kog ili člana Općinskog NOO-a. U tim teškim da­ nima u njegovom domu našli su utočište dese­ tine i desetine partizana. Njegova se kuća pretva­ rala čas u bolnicu s težim i lakšim ranjenicima, a čas u sklonište. Tu je Štab Grupe NOP odreda za Liku donosio u toku 1941. vrlo važne odluke. Slijedeći očev put i ideje našli su svoje mjesto u NOP-u i ostali članovi Stojanka se već ponosom aktivirala cije i AFŽ-a. Radila obitelji. od samog početka ustanka s u radu omladinske organiza­ je na prikupljanju hrane, obu­ će i odjeće, prenosila poštu, obavljala složene ku­ rirske zadatke, obavještavala žene i omladinu za sastanke i za održavanje raznih kurseva. Zbog te aktivnosti i primljena je decembra 1941. u skojevsku organizaciju te nastavila s aktivno-organiziranim radom do odlaska u NOV. Augusta 1942. stupa u Prvu žensku omladinsku partizansku četu u susjednom selu Trnavcu. Po završetku vojno-političke obuke raspoređena je u bataljon »Mićo Radaković« 2. ličke udarne bri­ gade. U tom je bataljonu prošla dobar dio borbe­ nog puta u Kordunu, Baniji, Lici i sjevernoj Dal­ maciji. Kao primjeran borac primljena je počet­ kom 1943. u članstvo KPJ. 222 �i Koncem 1943. razboljela se od pjegavog tifusa liječena u jednoj od partizanskih bolnica u svom rodnom mjestu Krbavici. Nakon ozdravlje­ nja ostala je na radu u istoj bolnici jer nije mo­ gla sustići svoju jedinicu, koja je tada bila dale­ ko u Bosni. Bila je pomoćnik ekonoma, ekonom, higijeničarka, a uz to je vršila dužnost i rukovo­ dioca skojevske organizacije pri bolnici. Početkom 1944. upućena je za komesara bolnice Komande 1. ličkog partizanskog područja. Kad je ta bolnica rasformirana, raspoređena je na rad u OZN-u za Liku, gdje je ostala do oslobođenja zemlje. Nakon završetka rata udala se za Đuru Šijana, oficira JNA, često mijenjajući, zbog prirode nje­ govog poziva, mjesta boravka. Međutim, u svim sredinama gdje je živjela bila je aktivna u svim društveno-političkim organizacijama. Danas živi u Beogradu s mužem i dvije kćeri. Nosilac je »Partizanske spomenice 1941«. Za ratne zasluge odlikovana je: Medaljom za hrabrost i Ordenom za hrabrost. Milica Mica (Bogdana) Momčlović-Kirin Rođena je 1921. u selu Rebić, Udbina, Hrvatska. Potječe iz seljačke obitelji od oca Bogdana i maj­ ke Sare. Osnovnu školu završila je na Udbini te 223 �je do rata živjela u krugu obitelji baveći se zemljo­ radnjom i domaćinstvom. Aprilski rat 1941. godine zatekao ju je u rod­ nom mjestu Rebiću. Nakon uspostave tzv. Neza­ visne Države Hrvatske njena je obitelj privremeno izbjegla u selo Mekinjar, jer im je prijetila opas­ nost iz ustaškog uporišta s Udbine. Nakon diza­ nja ustanka i Mica se našla među poletnom omla­ dinom Rebića na liniji Partije za borbu. U omla­ dinskoj organizaciji radila je na sakupljanju hra­ ne, obuće i odjeće te izradi odjevnih predmeta za prve ustaničke vodove, koji su držali položaj pre­ ma neprijateljskom garnizonu. I sama je učestvo­ vala u prvom i drugom napadu na Udbinu, gdje je pod paklenskom vatrom izvlačila ranjene dru­ gove. To je bilo njeno prvo vatreno krštenje. Svo­ ju aktivnost nastavila je u omladinskoj organiza­ ciji ističući se i u kulturno-prosvjetnom radu. Na osnovu toga primljena je u SKOJ u jesen 1941. Nakon odluke OK SKOJ-a za Liku o formira­ nju Prve ženske omladinske čete dobrovoljno se javlja i odlazi 25. augusta 1942. na vojno-političku obuku u Trnavac. Ulaskom čete u sastav 2. ličke brigade raspoređena je u bataljon »Stojan Matić«. Kao borac u tom bataljonu istakla se u bor­ bi na Poloju i u Tušiloviću. Prilikom napada na Rakovicu, krajem oktobra 1942. godine, teško je ranjena pa je otpremljena u bolnicu na Bijelim potocima. Kada je ozdravila, vratila se u svoj ba­ taljon. U decembru 1942. prekomandovana je u 224 �Četu za vezu 2. ličke brigade za vezistu, a zatim šifranta na radio-stanici. Tu je vršila dužnost i omladinskog rukovodioca. U članstvo KPJ primljena je početkom 1943. Mica je izdržala sav borbeni put 6. proleterske di­ vizije do oslobođenja. Prilikom nastupanja jedi­ nica JA prema Zagrebu — u borbi za Ćazmu, po­ kazala je izuzetnu hrabrost i snalažljivost. Zami­ jenivši ranjenog komandira, jurišom je povela 2. četu bataljona »Ognjen Priča« u protunapad. O njenom podvigu pisao je u svojim ratnim zapisi­ ma komandant 6. proleterske divizije general Đoko Jovanić, a i list »Lička divizija« objavio je čla­ nak o njenoj neustrašivosti. U NOR-u 1943. poginuli su joj majka Sara i brat Nikica, operativni oficir bataljona. Demobilizirana je u jesen 1945. u činu starijeg vodnika. Majka je dvoje djece. Živi u Zagrebu, općina Pešćenica, gdje je aktivna u društveno-političkom životu. Posebno je angažirana u organizaciji Spor­ ta i rekreacije invalidnih osoba grada Zagreba. Nosilac je »Partizanske spomenice 1941.« Ratni je vojni invalid (80 posto). Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hrabrost, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom zasluga za narod II reda i Ordenom Republike sa srebrnim vijencem. 15 PRVA 2ENSKA LICKA PART. CETA 225 �Maša (Milana) Narančić-Seršić Rođena je 1923. u selu Barlete, Gospić, Hrvatska, od oca Milana i majke Stane. Potječe iz siromašne seljačke porodice, u kojoj je bilo četvero djece. Otac je rano otišao u svijet radi zarade, a teret brige o porodici pao je na majku. Kad je majka 1937. umrla, djeca su ostala sama pa su se mo­ rala razići kod rodbine. Maša odlazi u Vladimirovac, u Banat kod bake, očeve majke, gdje ostaje do 1940. godine, a zatim se vraća u rodno mjesto. Period od kapitulacije stare Jugoslavije do di­ zanja ustanka bio je za Mašu pun straha i neizvje­ snosti, bilo je to vrijeme kada su teror i nasilje ustaša poprimili neopisive razmjere. Proglas i poziv KPJ za ustanak vratilo joj je nadu i samopouzdanje. U želji da se uključi u NOP i pomogne ustanicima bježi sa sestrama u susjedno selo Vrebac. Tako su slučajno izbjegle sasvim sigurnu smrt, jer je neposredno nakon nji­ hovog odlaska izvršen masovni pokolj naroda u njihovom selu. Mašin rad za NOP datira od prvih dana ustan­ ka. Angažira se na provođenju svih zadataka omla­ dinske organizacije u selu, pa je zbog te aktiv­ nosti početkom 1942. primljena u SKOJ. Augusta 1942. dobrovoljno odlazi u Prvu žensku omladinsku partizansku Trnavac u četu gdje dolazi do izražaja njena politička svijest, disci­ plina i drugarstvo. Nakon završetka vojno-politič- 226 �ke obuke raspoređena je u bataljon »Mićo Radaković« 2. ličke udarne brigade u čiji je sastav uključena Prva ženska četa. Već u prvim borbe­ nim akcijama služila je primjerom, kako borbenošću tako i političkim djelovanjem među borci­ ma i narodom, pa je odmah postavljena za sekre­ tara četnog, a zatim bataljonskog biroa SKOJ-a. Svojim je skojevcima služila za primjer u svim borbenim akcijama svog bataljona u Kordunu, Baniji i Lici, u teškim borbenim okršajima i za­ mornim marševima u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, kao i u borbama na Široku Kulu i oko­ licu Gospića. Polovicom 1943. oboljela je od pjegavog tifusa. Otpremljena je na liječenje, a zatim u selo Vrebac na oporavak. Kada je ozdravila, radila je u Komandi 1. u Glavnom bila daleko u Završetak ličkog partizanskog područja, a zatim štabu Hrvatske jer je njena jedinica Bosni. rata zatekao ju je u štabu Druge ar­ mije, gdje je ostala do septembra 1946. kada je demobilizirana. Nakon demobilizacije zaposlila se u Ministar­ stvu industrije NRH, a od juna 1949. prešla je na rad u UDB-u za Hrvatsku. Odatle je upućena u Rijeku, također u Upravu državne bezbjednosti oblasti Rijeka. Iz te je ustanove otišla u penziju. Zasnovala je porodicu s kojom i danas živi u Rijeci. Majka je muškog djeteta. Aktivna je u društveno-političkim organizacijama. 15* 227 �U članstvo godine. KPJ primljena je decembra 1942. Za zasluge u ratu odlikovana je: Ordenom za hrabrost, Ordenom bratstva i jedinstva II reda, Ordenom zasluga za narod III reda i Ordenom ra­ da sa zlatnim vijencem. Dragica (Ise) Ninković-Vorkapić Rođena je 1920. u selu Trnavac, Korenica, Hrvat­ ska. Potječe iz mnogočlane seljačke porodice Ise i Marije, u kojoj je bilo devetero djece. Osnovnu je školu završila u rodnom selu, a zatim je do po­ četka rata pomagala ocu u obrađivanju zemlje i uzgoju stoke. Nakon okupacije zemlje u njenoj su se kući okupljali komunisti i napredni ljudi iz sela i oko­ lice radi dogovora za dizanje ustanka. Dragica se već tada upoznala s linijom i pripremama KPJ za predstojeću borbu. Čim je ustanak planuo, sva se njena brojna porodica uključila u NOP. Dragica je već u tim prvim ustaničkim danima bila jedna od najaktivnijih omladinki u selu. Ustanicima pre­ daje uniformu, koju je sačuvala nakon oca i strica iz bivše jugoslavenske vojske. povratka Zbog njene privrženosti i posebne aktivnosti primljena je novembra 1941. u članstvo SKOJ-a. Odmah zatim formiran je prvi NOO u selu u koji 228 �je izabrana za člana. Kao odbornik umjela je mo­ bilizirati mase — omladinu pa i starije, na razne zadatke. Taj način djelovanja nije mogao do kraja zado­ voljiti njene mogućnosti i htijenja, zato je u au­ gustu 1942. godine, s još dvije djevojke, stupila u Prvu žensku omladinsku četu koja je formirana u njenom rodnom mjestu. Ulaskom čete u sastav 2. udarne brigade raspoređena je u bataljon »Stojan Matić«. U toj jedinici kao borac bila je sudio­ nik svih akcija na borbenom putu 2. ličke udarne brigade na Kordunu, Baniji i Lici. Jedno vrijeme bila je i puškomitraljezac, a žena koje su nosile puškomitraljez bilo je malo u našoj NOV. U četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi ranjena je pa je s kolonom ranjenika otpremljena u Bosnu. Na putu za Centralnu bolnicu preboljela je i pje­ gavi tifus. Iz centralne Bosne pod vrlo teškim uslovima vratila se kući u Liku gdje je produžila da se liječi. Kada je ozdravila, vratila se u svoju jedinicu s kojom je učestvovala u borbama u sje­ vernoj Dalmaciji, Lici, a zatim u Bosni. Posebno se istakla u teškim borbama za vrije­ me njemačkog desanta na Drvar. Tu je izvela pra­ vi podvig preuzevši puškomitraljez iz ruku pogi­ nulog druga, koji je pokošen rafalom u njenoj ne­ posrednoj blizini. Za taj je podvig odlikovana i pohvaljena pred strojem. Sudionik je daljnjeg borbenog puta 6. proleter­ ske divizije od Bosne preko Crne Gore do Srbije. 229 �U to je vrijeme prekomadovana u Medicinski bataljon nost 6. proleterske delegata, a divizije zatim gdje komesara je vršila duž­ sanitetske čete. Na toj je dužnosti ostala do oktobra 1945. kad je demobilizirana u činu zastavnika. Radost pobjede bila joj je pomućena vijestima o tragediji porodice. U zadnjem prodoru ustaša u selo, marta 1945. godine, poginulo je četrnaestero članova njene obitelji. Ostali su na životu samo jedan brat i jedna sestra. Od oslobođenja živi u Beogradu. Majka je dvo­ je djece. Zasnovala je radni odnos i kao poštanski službenik penzionisana 1960. Učestvovala je u omladinskoj radnoj akciji na izgradnji Auto-puta bratstvo jedinstvo 1948. kad je teško stradala pri vršenju dužnosti i ostala radni invalid. Nosilac je »Partizanske spomenice 1941.« Za ratne zasluge odlikovana je: tri puta Orde­ nom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod II i III reda, Ordenom bratstva i jedinstva sa srebr­ nim vijencem i Medaljom rada. Ljubica (Save) Njegovan -Kleut Rođena je 1924. u selu Počitelj, Gospić, Hrvatska, kao prvo od petero djece siromašne seljačke poro­ dice Save i Milice. Još kao dijete odlazi kod ujaka 230 �Dragica Ninković Vorkapić Ljubica Njegovan Kleut Danica Orlić Bosiljka Petrović 231 �u Čitluk gdje je završila osnovnu školu i ostala do odlaska u NOV. Nakon izbijanja ustanka odmah se opredjelju­ je za NOP i uključuje u omladinsku organizaciju Čitluka. Radila je na sakupljanju hrane, odjeće i obuće za borce, sakupljanju sanitetskog materi­ jala za bolnice, prenošenju ranjenika, oružja i mu­ nicije. Često je služila kao kurir u prenošenju po­ šte i vijesti. Kao veoma aktivna i savjesna omla­ dinka primljena je u SKOJ novembra 1941. U augustu 1942. dobrovoljno se javlja i odlazi u Prvu žensku omladinsku partizansku četu. Po završenoj vojno-političkoj obuci raspoređena je u bataljon »Ognjen Priča« 2. ličke udarne brigade. Kasnije je prekomandovana u sanitet 1. ličke udarne brigade. Tu je početkom 1943. primljena u KPJ. Kao borac s puškom u ruci prvo je vrijeme uče­ stvovala u svim borbenim akcijama koje je njena jedinica vodila u Kordunu, Baniji i Lici. U sani­ tetu Prve brigade prošla je sav borbeni put i za­ morni marš kroz Bosnu, Crnu Goru, Sandžak i Srbiju, stalno se brinući za ranjenike. Nakon formiranja Medicinskog bataljona 6. proleterske divizije prelazi za bolničarku u taj ba­ taljon i tu ostaje do završetka rata. Nakon oslobođenja upućena je u sanitet Gar­ dijske brigade, a krajem 1945. u Sanitetsku ofi­ cirsku školu JNA u Beogradu. Tu je ostala do kra­ ja 1947. kada je na vlastiti zahtjev, zbog udaje de­ 232 �mobilizirana. Majka je dvoje djece. Rezervni je stariji vodnik. Danas s porodicom živi u Beogradu. Aktivna je u društveno-političkim organizacijama na terenu gdje stanuje. Za zasluge u ratu odlikovana je: Me­ daljom za hrabrost, a za aktivnost u društveno-političkom radu — Ordenom za narod sa srebr­ nom zvijezdom. Danica (Vaje) Orlić Rođena je 1924. u selu Kalebovac, Korenica, Hr­ vatska. U porodici Vaje i Perke bilo je jedanaeste­ ro djece, a živjeli su baveći se zemljoradnjom i domaćinstvom. Danica od početka rata živi po­ put drugih djevojaka, ali zbog blizine grada u nje­ zinu se ponašanju osjeća spoj gradskih i seoskih elemenata življenja. Osnovnu školu završila je u Korenici. Nakon dizanja ustanka angažira se u omladin­ skoj organizaciji, sakuplja hranu, odjeću, preno­ si vijesti i sanitetski materijal iz Korenice na os­ lobođeni teritorij. U SKOJ je primljena u novem­ bru 1941. Njezina je aktivnost posebno došla do izražaja prilikom blokade talijanskog garnizona u Korenici, u zimu 1941/1942. godinu, kad se, osim u opskrbi, isticala i u izvlačenju i prenošenju ra­ njenika u bolnicu. 233 �Nakon oslobođenja Korenice, u proljeće 1942. godine, po zadatku SKOJ-a odlazi za kuharicu u Kotarski NOO Korenica. Međutim, uporno je željela da se dokaže kao bo­ rac s puškom u ruci, pa uz odobrenje drugova iz Kotarskog NOO-a odlazi u Prvu žensku omladin­ sku partizansku četu augusta 1942. Poslije završe­ ne obuke raspoređena je u bataljon »Stojan Matić« 2. ličke udarne brigade. Danica je bila primjeran borac i iskren drug, a nadasve dobar čovjek. Uporna je i precizna u izvršavanju zadataka. Učestvovala je u svim bor­ benim akcijama koje je vodila njena jedinica na Kordunu, Baniji, u Lici i sjevernoj Dalmaciji. Uvi­ jek je bila u prvim redovima dobrovoljaca u izvr­ šenju borbenih zadataka. Odlaskom 6. divizije u Bosnu u sastav 1. prole­ terskog korpusa sudjeluje u borbama u šestoj ne­ prijateljskoj ofanzivi — i to na dužnosti političkog delegata voda. Ubrzo je upućena na oficirski kurs u Drvar gdje ju je zatekla sedma neprijateljska ofanziva. S ostalim kursistima sudjelovala obrani VŠ NOV i POJ s drugom Titom na čelu. je u Tu je i poginula, tu su surovo okončani njeni ratni pohodi, razmišljanja o slobodi i sretnijem vremenu. 25. maja 1944. životni put hrabre Danice Orlić prekinut je u njenoj dvadesetoj godini. 234 �Bosiljka (Mile) Petrović Rođena je 1921. u selu Deringaj, Gračac, Hrvat­ ska, u siromašnoj seljačkoj obitelji od oca Mile i majke Marije. U obitelji je bilo desetoro djece. Osnovnu školu završila je u rodnom selu i do ra­ ta živjela s roditeljima baveći se zemljoradnjom i poslovima u domaćinstvu. Nakon okupacije zemlje, u ljeto 1941. godine, ustaše su iz njene bliže i daljnje familije ubili 21 osobu, a kuću i ostalu imovinu potpuno uni­ štili. Nakon dizanja ustanka odmah se opredijelila za NOP i uključila u omladinsku organizaciju u selu. Radila je na sakupljanju hrane, odjeće i obu­ će i različitog materijala potrebnog za prve parti­ zanske jedinice. Veliki politički uticaj na nju iz­ vršila je Bosiljka — Lola Kolundžić, s kojom je već u prvim danima ustanka u nekoliko navrata putovala u Dalmaciju radi nabave oružja i muni­ cije. U oktobru 1941. primljena je u SKOJ. Početkom 1942. stupila je kao borac u 1. lič­ ki partizanski odred u kojem je ostala do odlaska u Prvu žensku omladinsku partizansku četu. Po završetku vojno-političke obuke raspoređena je u Prateću četu 2. ličke udarne brigade. Tu je prim­ ljena u KPJ novembra 1942. Već u prvim borbenim akcijama svoje jedinice redovito se nalazila u prvim redovima dobrovolja­ ca — bombaša u izvršenju zadataka. Prilikom bor- 235 �be u Dvoru na Uni, 27. novembra 1942. godine, is­ takla se izuzetnom hrabrošću. Tom je prilikom, mada ranjena, izvukla teški mitraljez s položaja. Zbog tog podviga pohvaljena je pred strojem, a 0 njenoj izuzetnoj hrabrosti pisala je i ratna štam­ pa. Kao ranjenik liječila se u bolnici Krbavica, a tu je preboljela i trbušni tifus. Nakon ozdravljenja, u proljeće 1943. godine, stupila je u bataljon »Bićo Kesić« 3. ličke udarne brigade, jer je njena brigada, kojoj je ranije pri­ padala, bila na borbenim zadacima u sjevernoj Dalmaciji. Prilikom neprijateljskog desanta na Drvar, ma­ ja 1944. godine, Bosiljka je po drugi puta teško ranjena te je s grupom ranjenika prebačena na liječenje na Siciliju. Kad je ozdravila, stupila je u 1. tenkovsku bri­ gadu koja je formirana u Gravini — Italija. U toj je jedinici bila referent saniteta 3. bataljona do kraja 1946. Početkom 1947. demobilizirana je u činu stari­ jeg vodnika i zaposlila se u trgovini u Zagrebu. Po stjecanju 1963. Ostala je potrebnih aktivna u uvjeta penzionirana društveno-političkim je orga­ nizacijama u sredini gdje stanuje. Ratni je vojni invalid (40 posto). Za zasluge u ratu odlikovana je: Medaljom za hrabrost, Ordenom za hrabrost, Ordenom bratstva 1 jedinstva i Partizanskom zvijezdom s lentom. 236 �Borka (Đure) Pilja- Hrnjak Rođena je 1923. u selu Brotinja, Donji Lapac, Hr­ vatska. Potječe iz seljačke porodice Đure i Pere u kojoj je bilo jedanaestero djece. Nakon završetka osnovne škole živjela je s roditeljima i bavila se zemljoradnjom i domaćinstvom. Nakon dizanja ustanka odmah se opredijelila za NOP i uključila u rad omladinske organizacije. U prvim danima ustanka učestvovala je s parti­ zanskom jedinicom u borbi na žandarmerijsku stanicu u selu Doljani. U to je vrijeme njena kuća služila za prihvatilište ranjenih partizana, a ona je bila zadužena za organizaciju ishrane. Osim toga, radila je na prikupljanju i dopremanju hra­ ne u bolnicu. Također je učestvovala u radnim ak­ cijama — na rušenju pruge i prekopavan ju pu­ tova. Na osnovu takve aktivnosti primljena je u SKOJ koncem 1941. U augustu 1942. stupila je u Prvu žensku omla­ dinsku partizansku četu, a nakon završene vojno-političke obuke raspoređena je u Udarni bataljon 2. ličke brigade. Kao borac u tom bataljonu, učestvujući u svim njegovim borbenim akcijama na Kordunu, Baniji i Lici, ostala je do maja 1943. Tada je prekomandovana za kuharicu kursistima pri Štabu 2. ličke udarne brigade. U martu 1944. upućena je'na sanitetski kurs za četne bolni­ čarke, koji je održavan pri Štabu brigade. Nakon 237 �toga raspoređena je na dužnost u brigadnu apo­ teku. U oktobru 1944. primljena je u KPJ. Prošla je borbeni put i zamorni marš 6. proleterske divizije od Bosne do Srbije. Nakon oslobođenja Valjeva jedno je vrijeme bila četna bolničarka u bataljonu »Ognjen Priča«. Decembra 1944. po potrebi službe prekomandovana je na dužnost bolničarke u 3. bateriju Artiljerijske brigade, na kojoj je dužnosti i dočekala kraj rata. Nakon oslobođenja bila je bolničarka u Sanitetu 4. artiljerijske bri­ gade iz koje je septembra 1945. demobilizirana u činu mlađeg vodnika. Nakon oslobođenja zasnovala je porodicu. Maj­ ka je troje djece. U svim sredinama, u kojima je živjela poslije rata, bila je veoma aktivna u društveno-političkom životu. Za ratne zasluge odlikovana je: Medaljom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom i Ordenom bratstva i jedinstva sa sre­ brnim vijencem. Milica Mica (Nikole) Počuča Rođena je 1926. na Počučiča Brdu kraj Gospića, Hrvatska, kao peto od desetero djece u radničkoj porodici Nikole i Savke. U Gospiću je pohađala školu i provela djetinjstvo i ranu mladost. Rat i 238 �okupacija prekinuli su njeno školovanje i mašta­ nje o budućem životu. Stvaranjem tzv. Nezavisne Države Hrvatske pet­ naestogodišnja Mica doživljava strašnu tragediju. Trećeg augusta 1941. ustaše kuće, pred cijelom s ostalim članovima gor u selo Čitluk. tukli, mučili i tjerali obiteljsku joj usred porodicom, ubijaju oca. Nju obitelji odvode u zbirni lo­ Svakodnevno su ih ispitivali, da na poljani kopaju grobo­ ve. Uvečer su ih odvodili da gledaju klanje ljudi, žena i djece iz njihovih porodica i iz susjedstva. Njena mnogobrojna bliža i daljnja rodbina pokla­ na je u tom genocidu. Nakon osam dana pustili su je na osnovu proglasa koji su talijanske oku­ patorske vlasti izdale »o zaštiti Srba«. Kući se nije mogla vratiti jer je sve bilo spaljeno i opljač­ kano. Otišla je u selo Ostrvicu gdje je ustanak već bio u toku. Ogorčena zbog svega što je vidjela i proživjela uključila se u NOP. Izvršavala je mnoge, nimalo lake zadatke. Izlažući se velikoj opasnosti, češće je bila vodič partizanskim jedinicama od Ostrvice preko pruge do Divosela. Dokazavši se na ta­ kvim zadacima primljena je u skojevsku organiza­ ciju oktobra 1941. Aprila 1942. stupa u jurišni vod bataljona »Pekiša Vuksan«. Tu ostaje do augusta 1942. kada od­ lazi u Trnavac u Prvu žensku omladinsku parti­ zansku četu. Nakon završene vojno-političke ke raspoređena je u 2. četu bataljona »Ognjen obu­ 239 �Priča«. U trećoj borbenoj akciji ranjena je 30. oktobra 1942. na Čatrnji kraj Plitvica i otpremlje­ na na bolničko liječenje. Kada je ozdravila, vratila se u svoju jedinicu i nastavila da se bori do 29. aprila 1943. Tada je ponovo ranjena prilikom prvog napada na Gospić te je upućena na liječenje u selo Frkašić. Nakon liječenja i oporavka opet se vraća u svoj bataljon s kojim prolazi zamorni put od Like do Bosne i teške borbe u šestoj neprijateljskoj ofanzivi. Prilikom desanta na Drvar, 25. maja 1944. go­ dine, po treći je put teško ranjena i s grupom ra­ njenika prebačena na liječenje u južnu Italiju, u Bari. Tu je preboljela i pjegavi tifus, od čega je liječena u Gravini — Italija. Nakon oslobođenja zemlje vraća se iz Italije. Jedno je vrijeme radila u štabu 2. armije u Zagre­ bu kao vojni službenik. Kako joj se zdravstveno stanje pogoršalo, jer je u međuvremenu morala izdržati i operaciju krivo srasle ruke, otpremljena je transportom ranjenika u Gajdobru kod Novog Sada. Nakon prizdravljenja raspoređena je na rad u Štab 3. armije u Novom Sadu, odakle je u no­ vembru 1945. demobilizirana. Zbog čestog ranjavanja i mijenjanja jedinica, u KPJ primljena je tek augusta 1945. u armijskoj organizaciji u Zagrebu. Ratni je vojni invalid (60 posto). Nakon demobilizacije pa je završila srednju 240 nastavila je školovanje ekonomsku školu. Osim �ratnih rana i trauma koje je preživljavala za vri­ jeme rata, oboljela je i od plućne astme. Kako joj se stanje pogoršalo, na preporuku liječnika napu­ stila je Novi Sad i otišla u Rovinj gdje i danas živi. Za ratne zasluge odlikovana je: Medaljom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod i Ordenom bratstva i jedinstva. Milka (Nikole) Pokrajac-Zorić Rođena je 1924. u selu Bruvno, Gračac, Hrvat­ ska, kao treće od sedmoro djece u seljačkoj po­ rodici Nikole i Sa je. Nakon završetka osnovne škole ostala je u krugu obitelji baveći se zemljo­ radnjom i domaćinstvom. Nakon dizanja ustanka odmah se opredjelju­ je za NOP. Aktivno je izvršavala različite zadatke omladinske organizacije u selu Bruvnu, pa je već decembra 1941. godine primljena u SKOJ, a kra­ jem 1942. u KPJ. U augustu 1942. odlazi u Prvu žensku omladin­ sku partizansku četu u selu Trnavac gdje je za­ vršila vojno-političku obuku. Ulaskom te čete u sastav 2. ličke brigade raspoređena je u bataljon »Stojan Matić«. Sa svojom jedinicom učestvuje u svim borbenim akcijama na Kordunu, Baniji i Lici. U toku četvrte neprijateljske ofenzive ra- 16 PRVA 2ENSKA LICKA PART. CETA 241 �njena je na Ljubovu, januara 1943. godine, te je s kolonom teških ranjenika prebačena u Central­ nu bolnicu pri Vrhovnom štabu. S Centralnom bolnicom prešla je kalvariju u ofenzivi na Neretvi. Kada je prizdravila, priključila se 7. banijskoj brigadi s kojom je učestvovala u petoj neprijatelj­ skoj ofenzivi na Sutjesci. Tu je ponovno ranjena te je nakon sedme ofanzive upućena na liječenje u bolnicu u Petrovu goru. Po izlasku iz te bolnice kratko je vrijeme bila borac u Ličkom odredu, a zatim u 35. diviziji. U toj je diviziji vršila dužnost političkog delegata voda, pomoćnika komesara čete, komesara čete i pomoćnika komesara bataljona. S tom je jedini­ com učestvovala u oslobađanju Like, Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Istre. Nakon oslobođenja zemlje raspoređena je u OZN-u JRM gdje je obavljala dosta odgovorne dužnosti. Demobilizirana je 1946. u činu poručni­ ka. Udala se i majka je jednog djeteta. Nakon demobilizacije uključila se u rad društveno-političkih organizacija. Radila je u raznim rukovodstvima — od sekretara osnovne organiza­ cije do člana Kotarskog komiteta Saveza komu­ nista. Ratni je vojni invalid (60 posto). Nosilac je »Partizanske spomenice 1941«. Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hrab­ rost, Ordenom bratstva i jedinstva i Partizanskom zvijezdom III reda. �Borka Pilja Hrnjak Milka Pokraj ac Zorić Milica Počuča Dušanka Popović 16* 243 �Dusanka (Mile) Popović Rođena je 1925. u selu Ploča, Gračac, Hrvatska, kao četvrto od sedmero djece u seljačkoj porodi­ ci Mile i Jage, rođene Kuprešanin. Do početka rata živjela je u krugu obitelji i bavila se zemljo­ radnjom i domaćinstvom. Nakon dizanja ustanka opredjeljuje se za NOP i uključuje u rad omladinske organizacije u svom selu. Učestvovala je u sabirnim, radnim i drugim akcijama. jedinicom U ljeto 1942. sudjeluje s partizanskom u rušenju željezničke pruge te likvidi­ ranju žandarmerijske stanice na teritoriju Lovinca. Dokazavši se na tim i takvim zadacima, pri­ mljena je u SKOJ septembra 1941. U augustu 1941. odlazi u Prvu žensku omladin­ sku partizansku četu, a nakon završene vojno-političke obuke raspoređena je u Prvu četu bataljona »Ognjen Priča« 2. ličke udarne brigade. Sa svojom jedinicom učestvovala je u borbenim akcijama na Kordunu potvrđujući se kao hrabra djevojka. Prilikom borbe na Ličkom Petrovom Se­ lu, početkom novembra 1942. godine, lakše je ra­ njena pa je liječena ambulantno. Početkom 1943. primljena je u KPJ. Polovinom te godine prešla je na rad u sanitet 6. divizije, a početkom 1944. upućena je u sanitet 1. proleterskog korpusa gdje je bila rukovodilac medicinskog osoblja i sekretar skojevske organi­ zacije. Uskoro je ranjena pa je u maju 1944. s 244 �grupom ranjenika prebačena na liječenje u Ita­ liju. Iz Italije se vraća početkom 1945. u Vojnu bolnicu u Beograd na dužnost zamjenika, a zatim komesara bataljona. Jula 1946. demobilizirana je u činU kapetana. Po izlasku iz Armije zaposlila se u Savezu ratnih vojnih invalida Srbije, a od 1959. radi u Central­ nom odboru SUBNOR-a Jugoslavije. Uz svoje rad­ ne i druge obaveze završila je Višu školu za soci­ jalne radnike. Penzionirana je 1982. s dužnosti saradnika u Komisiji za molbe i žalbe pri Central­ nom odboru SUBNOR-a. Nakon oslobođenja neprekidno je bila aktivna u društveno-političkim organizacijama snih do gradskih foruma. Ratni je — od mje­ vojni invalid (70 posto). Nosilac je »Partizanske spomenice 1941«. Odlikovana je s više ratnih i poslijeratnih odlikovanja. Soka (Koje) Prica Rođena je 1921. u malom ličkom selu Vrpile, Ko­ renica, Hrvatska, u šestočlanoj siromašnoj seljač­ koj porodici Koje i Anđe. Zbog teških socijalnih prilika već u ranoj mladosti primorana je privre­ đivati — i to svaki dan više. Ratni je vihor i ustaški teror, koji je uslijedio nakon okupacije zemlje, raspršio njene snove o 245 �porodičnom životu i zamijenio ih borbom za odr­ žanje. Nebrojeno je puta kći solunskog dobrovoljca slušala priče sa starih bojišta, ne pomišljajući da u ovom novom boju neće biti pošteđena ni ma­ lodobna djeca i starci. Zamijenivši oca i brata, koji su se krili u šumi da bi izbjegli sudbinu onih koji su završili u Jadovnom, bezvoljno je radila i najteže seljačke poslove koji su do tada bili predodređeni za jače. Iako se u tim momentima suočavala s mnogim opasnostima, privikavala na nastalu tešku situaciju. postepeno se Nakon dizanja ustanka bojažljivost ustupa mje­ sto borbenosti pa poziv KPJ u borbu za Soku zna­ či veliku satisfakciju. Brzo pristupa ustanku i od­ mah se uključuje u sve pore NOP-a u selu. U lje­ to 1941. primljena je u skojevsku organizaciju. Također su svi punoljetni članovi njene obitelji pristupili NOP-u. Otac Kojo, iako u poznim godi­ nama, angažiran je u NOP-u od ustanka; cijelo vrijeme rata bio je član NOO-a u selu. Brat Grujo borio se u operativnoj jedinici od 1942. godine, a od posljedica rata umro je 1951. u Sokina istinska želja bila je da se bori s puškom ruci. To joj se ostvarilo godinu dana kasnije kada je stupila dobrovoljno, augusta 1942. godine, u Prvu žensku omladinsku partizansku četu. Ula­ skom čete u sastav 2. ličke udarne brigade raspo­ ređena je u bataljon »Mićo Radaković«. I danas se sjećaju njeni suborci dana kad je 246 �došla u Treću četu tog bataljona. Tiha i bjeloputa kakva je bila nije odmah osvojila simpatije onih nepovjerljivih: »Đavola će ova ratovati. Mirna je kao jagnje. Nije ta u stanju ni pile zaklati,« pro­ komentirao je komandir Sarač, »Jedna iz plejade nica — Udbina, str. 537). zvani »Čapajev«. hrabrih«, Zbornik (Savo Kore- Ali snagom duha i volje ta je djevojka brzo uklonila sve sumnje svojih suboraca. Htijući se dokazati prvi puta se javlja u bom­ bašku grupu prilikom napada na neprijateljsko uporište u Tušiloviću. Vođa bombaša sa sumnjom je primio novog dobrovljca, ali se uzdržao od pri­ mjedbi. Izvan svakog očekivanja Soka je pokazala svu smjelost u izvršenju bombaškog zadatka, dje­ lujući tako pozitivno na borbeni polet boraca. Dva dana kasnije, 26. oktobra 1942. godine, zbog tog je podviga pohvaljena Naredbom Štaba 2. udarne brigade. U bataljonu »Mićo Radaković« ratovala je više od šest mjeseci učestvujući u borbama: na Poloju, u Tušiloviću, Rakovici, Vagancu, Ličkom Petro­ vom Selu, Lađevcu, Slunju, Dvoru na Uni, Lovincu, Gračacu, Babinu Potoku i drugdje, redovito među prvim komunistima — dobrovoljcima u za­ uzimanju neprijateljskih uporišta. Nevjerojatnu izdržljivost u borbama i zamornim marševima po­ kazala je u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi. Pri­ likom juriša na Šijanov klanac javila se u bom­ bašku grupu iako je bila ozbiljno bolesna i pod 247 �poštedom. Sva nastojanja njenih drugova i druga­ rica bila su uzaludna, nisu je mogla odvratiti od želje da se bori. Takva je bila: nenametljiva, skromna i mirna, a u stvari izrazito čvrsta ličnost. Bila je izrazita plavuša, višeg rasta, nježnog profila. Sjećanje njene ratne drugarice Maše Seršić-Na- rančić najbolje će ilustrirati Soku kao svestranu ličnost: »Kada je riječ o Soki Priča, valja još ne­ što nadodati. Pored svoje više puta pokazane hra­ brosti, discipline i drugarstva, u četi je bila pozna­ ta i po izradi slapa za borce. Činila je to u časo­ vima predaha, a to tako znalački i lijepo da bi joj mogli pozavidjeti mnogi današnji tvorci tak­ vih suvenira u stilu narodnih vezova«. A onda je došla noć 20. aprila 1943. i njena po­ sljednja borba. I tu je njena odlučnost došla do izražaja što je djelovalo i na grupu bombaša: »Znate li, drugovi, što smo obećali? Nema za nas nemoguće.«, rekla je svojim suborcima. Bila je u prvoj borbenoj liniji s bombom u ruci nedaleko žandarmerijske stanice iz koje je pružen vrlo jak otpor. Puzeći, privlačila se žici preko brisanog prostora koji su ustaše mitraljeskom vatrom. U držale pod neprekidnom času pokreta, kada je htjela baciti bombu, pokošena je mitraljeskim ra­ falom. Premda teško ranjena u glavu, junački je podnosila bolove. Ubrzo je rukama svojih ratnih drugova. 248 umrla, bez jauka, na �Jeka Radaković Dušanka Sladić Ivančević Anđa Serdar Danica Stojić Naranćić 249 �Jeka (Mile) Radaković i Jeka, od milja nazvana Jekica, rođena je 1924. u selu Bruvnu, Gračac, Hrvatska, u seljačkoj poro­ dici. U vremenu prije rata živjela je teško. Živahna i neposredna, šali sklona, često se smi­ jala i s veseljem obavljala kućne poslove, uče­ stvovala u sjetvama i žetvama, izvršavajući svoj dio obaveza za egzistenciju mnogočlane porodice. Od 1941. u Jekinoj porodici nižu se tragedije jedna za drugom. Otac Mile i brat Petar, koji su bili otišli na pečalbu u rudnik u Srbiju, pri po­ vratku kući ginu u aprilskom ratu 1941. prili­ kom talijanskog bombardiranja vlaka kod Vrhovina. Ubrzo nakon toga, poslije uspostave ustaš­ ke vlasti, gine joj i majka Soka pa je bila prisilje­ na preuzeti brigu za mlađu braću i sestre. Međutim, te su nedaće još više usmjerile njen put prema NOP-u. Uključuje se u rad omladinske organizacije u selu i radi na sakupljanju dobro­ voljnih priloga za prve partizanske jedinice, prekopavanje putova, rušenju željezničkih pruga. Ta­ ko je radila cijele prve ratne godine te je koncem 1941. primljena u SKOJ. 25. augusta 1942. stupa u Prvu žensku omladin­ sku partizansku četu, a nakon vojno-političke obu­ ke raspoređena je u bataljon »Stojan Matić« 2. ličke udarne brigade. 250 . �Od samog dolaska u brigadu Jekica doživljava naklonost svojih drugarica i drugova jer je spada­ la među hrabre i izdržljive borce. Jedno se vrije­ me dokazala kao puškomitraljezac i bombaš, a kasnije je postavljena za četnu bolničarku. U sva­ koj borbi koju je vodila njena jedinica služila je za primjer ostalima. Naročito se istakla u četvr­ toj neprijateljskoj ofanzivi, zatim prilikom desan­ ta na Drvar te u oslobođenju Valjeva i Beograda. Sa zadivljujućom je odlučnošću prošla teški rat­ ni put 6. proleterske divizije. Kao primjeran bo­ rac i bolničarka nekoliko je puta pohvaljena od Štaba brigade i divizije. Tako se u Naredbi Štaba 6. divizije, iz početka 1943. godine, navodi: »U svim dosadašnjim borbama hrabrošću i požrtvovnošću kao i ljubavlju za ranjene drugove is­ takla se drugarica Jeka Radaković, bolničarka 1. bataljona 2. udarne brigade.« Jekica je bila u igri i pjesmi, na maršu i u boju uvijek među prvima. No, slučaj je htio da život iz­ gubi na samom kraju teškog puta. Poginula je na dužnosti referenta saniteta bata­ ljona »Stojan Matić«, u proboju sremskog fron­ ta, na Ilincima aprila 1945. godine. U osvit oslobođenja ugasio se njezin život. 251 �Borka (Vaje) Rapajić Rođena je 1922. u selu Jezerce kod Plitvica, Korenica, Hrvatska, Vaje i Milice. kao osmo od petnaestero djece Osnovnu školu je završila u Prijeboju, a 1939. i domaćinski tečaj koji su vodili napredni učitelji na Plitvičkim jezerima. Te i slijedeće godine su­ djeluje u raznim akcijama pri ogranku »Seljač­ kog kola«. i Nakon dolaska ustaša na vlast, u junu 1941. godine, s ostalim je narodom protjerana u Bosnu s obitelji smještena u okolicu Drvara. Njena je aktivnost i tu došla do ustanka u Drvaru i okolici. izražaja prilikom dizanja Početkom septembra vraća se u Jezerce. Uklju­ čuje se u rad omladinske organizacije i prihvaća različite zadatke zbog čega je koncem 1941. prim­ ljena u SKOJ. 25. augusta 1942. ulazi u sastav ladinske čete u Trnavcu. Poslije -političke obuke raspoređena je ljon (kasnije: »Staniša Opsenica«) brigade. Prve ženske om­ završene vojnou Udarni bata2. ličke udarne Borka je bila prava lička djevojka, jedra, samo­ prijegorna, voljela je svoje Jezerce, Plitvice i Ka­ pelu. Bila je požrtvovan borac. Po povratku u Liku, krajem 1942. godine, postavljena je za četnu bol­ ničarku. Isticala se u svim akcijama svoje jedini- 252 �ce, a naročito u Rakovici, Ličkom Petrovom Selu, Gračacu, zatim u borbama u četvrtoj neprijatelj­ skoj ofanzivi i u sjevernoj Dalmaciji. Mnogi se sjećaju njene izdržljivosti i plemenitosti prema ranjenicima u šestoj neprijateljskoj ofanzivi te na borbenom putu u zamornom maršu 6. proleterske divizije od Bosne do Srbije. Dolaskom u Srbiju prima dužnost referenta sa­ niteta svoga bataljona u činu vodnika. Tu je duž­ nost vršila časno sve do 26. oktobra 1944. Tad je u prvom naletu na sremski front poginula kod Ve­ likih Radinaca, nedaleko Sremske Mitrovice. S fronta su je izvukla braća Dušan i Nikola, a kas­ nije, tokom 1946. godine, posmrtni su joj ostaci preneseni na gradsko groblje u Rumu. Tu joj je podignut spomenik. Sahranili su je i ožalili svi koji su je poznavali kao čilu djevojku i vrsnog borca. Anđa (Miće) Serdar Rođena je 1924. u Širokoj Kuli, Gospić. »Na Tušiloviću je druga bitka u kojoj učestvu­ ju naše partizanke. Hrabro jurišaju s partizanima na utvrđene bunkere. U jurišu na bunkere među prvima je bila Serdar Anđa« (»Žena u borbi«, broj 9, decembar 1942.) Prvi put smo se srele kad je došla u Prvu žen- 253 �sku omladinsku partizansku četu 25. augusta 1942. Bila je nižeg rasta, blaga, povučena. Imala je plave oči u kojima se ogledala tuga zbog gubit­ ka oca. Otac Mićo Serdar bio je predratni komu­ nista i on je na Anđu i ostale članove porodice pre­ nosio napredne ideje. Međutim, nedugo nakon okupacije zemlje živ je bačen u bezdan Jadovna na Velebitu. Iako joj je bilo teško, to Anđu nije obeshrabrilo pa se ubrzo uključila u rad NOP-a. Učinila je to ne u rodnom selu Širokoj Kuli, već na Ljubovu, budući da je zbog teških socijalnih prilika porodice bila prisiljena raditi kod Opsenice. S puno elana aktivira se u sakupljanju hra­ ne, odjeće i obuće za borce, prekopavanju puto­ va te podizanju i sklanjanju ljetine ispred nepri­ jatelja. Krajem 1941. primljena je u SKOJ. Ubrzo nakon toga upoznale smo se u našoj četi, slušala sam je kako priča. Ugodnog glasa, stalože­ na, pričala je na jednostavan način i o najtežim trenucima života. Govorila je o ocu, s tugom i sje­ tom, ali i buntovno o slobodi, o novim danima. Među ostalim rekla mi je da je rođena 1924. u Širokoj Kuli, zaseoku Podovi. Još smo dugo pri­ čale — neposredno i bilo mi je jasno da se radi o smirenoj, ali odvažnoj djevojci kojoj je jasan cilj kome teži. Ulaskom čete u sastav 2. ličke brigade raspore­ đena je u Udarni bataljon. Opravdala je sva očekivanja. Već se u prvoj bor­ bi na Poloju i drugoj na Tušiloviću pokazala ne­ 254 �ustrašivom. To se uostalom navodi u početnom citatu iz »Žena u borbi«, a nekoliko je puta po­ hvaljena i pred strojem. Anđa dugo sudjeluje kao borac i pomoćnik puškomitraljesca pa je tako u borbi na Gračacu, kad je neprijatelj stvarao ob­ ruč sa svih strana, uzela puškomitraljez iz ruku poginulog druga — i otvorila vatru. U prvim redovima, s puno volje i odlučnosti, izdržala je sve teškoće borbenog puta 6. prole­ terske divizije »Nikola Tesla«. Krajem 1944. godine postavljena je na dužnost referenta saniteta bataljona za vezu pri 6. diviziji. U proboju sremskog fronta, aprila 1945. godi­ ne, kod Batrovaca nailazi na minu koja je raznosi. Tako je okončan život te toliko hrabre i plemenite djevojke. Dušanka (Miće) Sladić-Ivančević Rođena 1925. u zaseoku Sječivica, selo Turjanski, Otočac, Hrvatska, od oca Miće i majke Božice ko­ ji su jedno vrijeme zbog ostavštine živjeli nevjen­ čani pa je prvo dvoje djece nosilo majčino prezi­ me. Stoga je Dušanka imala oba prezimena. Prije rata živjela je kao i mnoge druge ličke djevojke, a kada je otpočeo rat, aktivno se uklju­ čila na strani NOP-a te je u jesen 1941. primljena u skojevsku organizaciju. 255 �U augustu 1942. godine — uz blagoslov maj­ ke koja izjavljuje: »Moja je Dušanka dobra i znam da će se časno ponijeti, danas nije sigurno nigdje« — odlazi u Prvu žensku omladinsku četu, a za­ tim u bataljon »Stojan Matić« 2. ličke udarne bri­ gade. Kada je stigla u bataljon, mnogo se govorilo o njenoj ljepoti, pažnji i pristupačnosti. Iz svih pojedinačnih zapažanja drugarica i drugova može se zaključiti da je iz nje zračio savršen sklad. Bila je blaga, uvijek prirodna i druželjeubiva pa nije čudno da se — u to vrijeme krvoprolića i svakodnevnih mučnih slika čalo jer je bila nešto teškim zbivanjima. — posve o njoj suprotno toliko pri­ tadašnjim Rado se i često smijala kako bi skrenula misli s ratnih zbivanja, a lijepo je i pjevala. Rijetko sa­ ma, odmah bi se pridružili i ostali. Tako je Du­ šanka za sve borce njenog bataljona značila tra­ čak svjetla i nade na čemernim i kaljužnim puto­ vima kojima se jedinica kretala. A i u borbi je bi­ la svjesna, upečatljiva i snalažljiva. Uvijek je sti­ gla biti tamo gdje je najpotrebnija, previti ranje­ nog druga. Februara 1943. u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, u vihoru straha i smrti koji je bjesnio kroz Liku i nosio sve na što je naišao, u tom je vihoru na Vrpilama kod Korenice nestala i Dušanka. Ni grob joj se ne zna. Kada je glas o pogibiji stigao do njene majke, 256 �koja je u to vrijeme bila u zbjegu pred fašizmom, zapitala je: »Da li će netko zapamtiti Dušankin grob i da li će doživjeti slobodu onaj tko ga za­ pamti?« Danica (Marka) Stojić-Narančić Rođena je 1923. u selu Jošan kod Udbine, općina Korenica, Hrvatska, kao najstarije od četvero djece iz seljačke porodice Marka i Smiljane. Os­ novnu školu završila je u rodnom selu, ali zbog obaveza u domaćinstvu, koje su na njena leđa pa­ le već u ranom djetinjstvu, upisala se četiri go­ dine kasnije. Presudne 1941. Danica se zatekla u rodnom selu Jošanu, kod Udbine, u kojoj je nakon proglašenja tzv. NDH uspostavljeno ustaško poglavarstvo. U tom periodu punom straha, nesigurnosti i neiz­ vjesnosti, kada je ustaški teror poprimio neopisi­ ve razmjere, suočavala se s mnogo teškoća i opas­ nosti. Vijest o pozivu KPJ na ustanak vratila joj je nadu i samopouzdanje. Njen rad za NOP datira od prvih dana ustanka, kada se uključuje u om­ ladinsku organizaciju i upoznaje s ciljevima NOB-a. Sudjelovala je u sakupljanju hrane, obu­ će i odjeće, u kopanju rovova, u izradi odjevnih predmeta za prve ustaničke čete i vodove. 17 PRVA ŽENSKA LICKA PART. CETA 257 �Gornji Jošan, a naročito zaselak Stojića, nala­ zio se od ustanka nadalje na ratnom poprištu. Si­ gurnost naroda bila je ugrožena, zbog čestih is­ pada iz neprijateljskog uporišta i neposredne pri­ sutnosti ustaškog mitraljeskog gnijezda u planta­ ži ispod prvih kuća. Danica je često po direktivi SKOJ-a izvršavala zadatke koji nisu bili laki ni bezopasni. Ona je s dvije omladinke preuzela svu brigu za smještaj, ishranu i pranje rublja boraca partizanskih vodova koji su obezbjeđivali selo pre­ ma neprijateljskom uporištu. Po sjećanju mnogih Danica je bila djevojka izuzetne odvažnosti. Ko­ liko bi puta na čistini usred dana, uz pratnju us­ taških plotuna, nosila hranu i vodu našoj posadi teškog mitraljeza na brdo Stražbenicu! Zbog svoje izuzetne aktivnosti i neustrašivosti primljena je u SKOJ početkom 1942. Prilikom prvog napada na Udbinu juna 1942. bila je vodič partizanskoj jedinici, koja je napada­ la na Gradinu, a u drugom napadu 21. 8. 1942. i sama je učestvovala kao borac. Nakon nekoliko dana stupila je u Prvu žensku omladinsku četu koja je 25. augusta formirana u selu Trnavcu. Ulaskom te čete u sastav 2. udarne brigade raspoređena je u bataljon »Ognjen Priča«. Ognjenovci se i danas sjećaju Daničinih podviga u borbi na Poloju, 17. oktobra 1942. godine, kad je hvatala talijanske konjanike u trku. Sa svojim bataljonom učestvovala je u svim borbenim akci­ jama u Kordunu, Baniji i Lici pokazujući hra­ 258 �brost i staloženost. Posebno se istakla polovinom januara 1943. u napadu naših jedinica na četničko-talijanske snage u Gračacu. Koncem januara 1943. godine, u četvrtoj nepri­ jateljskoj of anzi vi na položaju na Ljubovu, obo­ ljela je od pjegavog tifusa i otpremljena na lije­ čenje. Kad se aprila 1943. vratila u svoju jedini­ cu, primljena je u KPJ i postavljena za rukovodi­ oca SKOJ-a u bataljonu »Ognjen Priča«. Njena hrabrost i izdržljivost dolaze do izraža­ ja i u borbama s Talijanima i četnicima u sjever­ noj Dalmaciji gdje je 2. brigada upućena po za­ datku u ljeto 1943. Koristeći svaki slobodan momenat, nesebično se angažira u radu sa skojevcima i drugom omla­ dinom kojoj je pri izvršenju svakog borbenog za­ datka služila primjerom. Polovinom juna 1943. ranjena je u sjevernoj Dalmaciji kod Kistanja i otpremljena u Liku na bolničko liječenje. Neposredno pred polazak 6. divizije u Bosnu u sastav 1. proleterskog korpusa vraća se u svoj bataljon i dalje vršeći dužnost sekretara bataljonskog biroa SKOJ-a. Početkom 1944. godine, zbog posljedica ranjavanja i opekline, ponovo je ot­ premljena u bolnicu u Bosanski Petrovac, zatim u Dobroselo pa Otočac. Kako više nije bila sposob­ na za napore u operativnoj jedinici, upućena je u Kotarski komitet KP Udbina gdje je aktivno ra­ dila do kraja rata. Nakon oslobođenja upućena je na rad u Zagreb, 17* 259 �u kadrovsku službu Ministarstva trgovine i opskr­ be. Kako joj je muž 1949. službeno premješten u Osijek, zapošljava se u Povjereništvu trgovine i opskrbe Oblasnog narodnog odbora. U Zagreb se vraća 1962. i radi kao administrativno lice na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu te nakon sticanja potrebnih uvjeta odlazi 1973. u penziju. Kroz cijelo poslijeratno razdoblje nastavila je s društveno-političkom aktivnošću u sredinama u kojima je boravila. Danas s porodicom živi u Za­ grebu te je na terenu svoje mjesne zajednice osta­ la i dalje aktivna u društveno-političkom životu. Zbog posljedica ranjavanja ratni je vojni invalid (30 posto). Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hra­ brost, Ordenom zasluga za narod II reda i Orde­ nom bratstva i jedinstva. Ljuba (Maksima) Šainović Rođena je 1921. u Svračkovom Selu, Udbina, Hr­ vatska, od oca Maksima i majke Pere. Primljena je u SKOJ decembra 1941. nakon što je sudjelovala u izvršavanju raznih zadataka za NOP preko omladinske organizacije. Ljuba je bi­ la posebno zainteresirana za politička kretanja i vrlo aktivna. Tako je u jesen 1941. prilikom na­ pada na Podlapaču prihvaćala i njegovala ranje­ nike. Učestvovala je u drugom napadu na Udbinu. Nakon dolaska u četu, 25. augusta 1942. godine, 260 �i završene vojno-političke obuke raspoređena je u Udarni bataljon 2. ličke brigade. Od prvog je dana bila istaknuti borac, a zatim se i politički razvijala i postala politički delegat voda. Osim na Poloju, Tušiloviću i drugim bitka­ ma, Ljuba je naročito zapažena u borbi na Slunju gdje je pokazala veliku hrabrost kad je s grupom boraca uskočila u žandarmerijsku postaju. Za taj je podvig pohvaljena, kao politički delegat voda, pred strojem bataljona. Ta pohvala upućena Lju­ bi Šainović nije bila jedina koju je dobila. Više je puta pohvaljivana zbog izvanredne hrabrosti. Zbog toga je već u novembru mjesecu primljena u KPJ. Imala je još jednu sposobnost, vrlo zna­ čajnu. Cesto bi pisala zanimljive članke za džep­ ne novine i na druge se načine isticala u kulturno-prosvjetnom radu. Kao rukovodilac uvijek je bila na visini zada­ taka. Njen se nježni glas čuo u svim prilikama, bo­ drila je svoje borce u teškim časovima. Junački je izdržala tri ratne godine. Poginula je jula 1944. kao pomoćnik komesara čete, na po ložaju Korićani između Glamoča i Livna. Njen ratni drug Milan Balać, komandir 2. čete Udarnog bataljona, piše: »Pored ostalih njenih saboraca ja sam živi svjedok mjesta i vremena po­ gibije drugarice Šainović Ljube. Drugom polovi­ nom mjeseca jula 1944. godine 2. brigada na svom polaznom maršu za Srbiju vodila je žestoke borbe s njemačkim i ustaškim jedinicama na položaju 261 �Livno — Korićani i uspješno sprečavala neprija­ telja na Glamoču, nanijevši mu osjetne gubitke. Na položaju šume Korićani 2. četa Udarnog bataljona uspješno je odbijala napade — i u toj bor­ bi hrabro je poginula drugarica Ljuba.« Sara (Mile) Šijan-Spoja Rođena je 1921. u selu Debelo Brdo, Bunić, Korenica, Hrvatska, kao treće od petero djece u se­ ljačkoj porodici Mile i Božice. Osnovnu školu za­ vršila je u rodnom mjestu. Nakon toga ostala je u selu baveći se zemljoradnjom i domaćinstvom. Poslije dizanja ustanka odmah se uključila u NOP angažirajući se u omladinskoj organizaciji u selu. Učestvovala je na organiziranju omladin­ skih skupova, u sabirnim akcijama. Prenosila je iz okupirane Korenice različiti materijal, poštu i poruke. Od početka 1942. aktivira se u SMG na radnim i drugim akcijama. Tada je primljena u SKOJ. U augustu 1942. odlazi u Prvu žensku omladin­ sku partizansku četu u Trnavac gdje završava i vojno-političku obuku. Ulaskom Ženske čete u sa­ stav 2. ličke udarne brigade raspoređena je u 2. četu bataljona »Mićo Radaković«. Sa svojom je­ dinicom učestvovala je u svim borbenim akcija­ ma na Kordunu i Baniji. Nakon povratka 2. bri- 262 �Sara Šijan Spoja Zorka Škorić Mitrović Danica Tepavac Milja Ugarak Balać 263 �gade u Liku sudjeluje u borbi na Lovincu i Gra­ čacu. U četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, na polo­ žaju u Končarevom Kraju, oboljela je od upale pluća i otpremljena na liječenje u bolnicu u Vrelo kod Korenice. Kako je bolnica evakuirana, lije­ čenje i oporavak nastavila je u selu Krbavici u zaseoku Baljkuši. Kada je ozdravila, u proljeće 1943. godine, pri­ ključila se Artiljerijskom divizionu 8. kordunaške divizije jer nije mogla sustići svoju jedinicu, koja je tada bila na borbenom zadatku u sjever­ noj Dalmaciji. Krajem 1944. prekomandovana je u KNOJ u kome je ostala do septembra 1945. ka­ da je demobilizirana. U članstvo KPJ primljena je juna 1945. Nakon demobilizacije zasnovala je porodicu kojom živi u Beogradu. Majka je dvoje djece. s Aktivna je u društveno-političkim organizacija­ ma na terenu gdje stanuje. Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hrabrost i Ordenom zasluga za narod III reda. Zorka (Mile) Škorić-Mitrović Rođena je 1923. u selu Donji Frkašić, Korenica, Hrvatska, u siromašnoj seljačkoj porodici Mile i Boje u kojoj je bilo troje djece. Zbog teške eko­ nomske situacije otac je morao otići na rad u 264 �Francusku, jer nije mogao na malo oskudne zem­ lje izdržavati šestero članova obitelji. Osnovnu školu završila je u rodnom mjestu, a kako nije imala mogućnosti za daljnje školovanje, ostala je u krugu obitelji pomažući u zemljoradnji i doma­ ćinstvu. Nakon dizanja ustanka uključuje se u omladin­ sku organizaciju koja je bila bezrezervna podrška masovnom pokretu u selu. Tako se i Zorka aktivi­ ra na sakupljanju hrane, obuće i raznog drugog materijala za prve partizanske jedinice. U decem­ bru 1941. primljena je u SKOJ te ju je skojevska organizacija zadužila za rad među ženama. Naroči­ to se isticala u organiziranju žena i omladine na sakupljanju hrane i raznog materijala za bolnice u Frkašiću i Bijelim potocima. Na tim i sličnim zadacima radila je do augusta 1942. kada odlazi u Prvu žensku omladinsku par­ tizansku četu u selo Trnavac. Ulaskom čete u sa­ stav 2. ličke udarne brigade raspoređena je u 2. četu Udarnog bataljona. U sastavu tog bataljona učestvovala je u prvim borbenim redovima na bor­ benom putu 2. ličke udarne brigade u Kordunu i Baniji. Novembra 1942. primljena je u KPJ. Na­ kon povratka 2. brigade za Liku učestvuje u bor­ bama u Lovincu i okolici, zatim u teškom borbe­ nom okršaju s četnicima i Talijanima na Gračacu. Nakon toga završila je kurs za političke delegate pri Štabu 6. divizije te je po završenom kursu po­ stavljena za delegata svoga voda. 265 �Juna mjeseca 1943. razboljela se od pjegavog tifusa pa je otpremljena na liječenje u bolnicu u Krbavici. kod Nakon kuće bolničkog Kotarski liječenja komitet Korenica i oporavka rasporedio ju je na teren za političkog radnika. Birana je za člana Općinskog NOO-a i Općinskog komiteta KP Bjelopolje. Na tim je zadacima radila sve do os­ lobođenja zemlje. Nakon toga radila je u Kotarskom NOO-u u Titovoj Korenici u odjeljenju unutrašnjih poslo­ va. U oktobru 1945. kolonizirana je s porodicom u Zemun. Tu se odmah društveno-politički aktivi­ rala. Bila je sekretar Mjesne partijske organiza­ cije, član Općinskog komiteta i član odbora za na­ seljavanje kolonista. Početkom 1947. zaposlila se u tekstilnoj industriji »Sutjeska«, a oktobra mje­ seca 1947. postavljena je za personalnog referenta Poduzeća »Miloš Mamić« u Zemunu. U tim je po­ duzećima bila društveno-politički aktivna. Kako je zasnovala porodicu i rodila dvoje dje­ ce, bila je prisiljena da iz obiteljskih i zdravstve­ nih razloga prekine radni odnos 1952. godine, ali je i dalje ostala aktivna na terenu gdje je stano­ vala. Penzionirana je 1958. kao borac NOR-a. Rezervni je kapetan JNA. Ratni je vojni invalid (30 posto). Nosilac je »Partizanske spomenice 1941.« Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima, 266 Ordenom bratstva i jedinstva sa srebr- �nini vijencem, Ordenom Republike sa srebrnim vijencem. Za društvenu-političku aktivnost dobi­ la je tri puta Plaketu grada Beograda i Plaketu SUBNOR-a Zemun. Danica (Bo^e) Tepavac Rođena je 1922. kao peto od šestero djece Bože i Smilje u selu Visuću, Udbina, Hrvatska. Bavila se zemljoradnjom i domaćinstvom. Osnovnu je školu završila u svom selu. Nakon izbijanja ustanka odmah se opredjelju­ je za NOP, djelujući preko omladinske organiza­ cije. Prenosi predmete i oružje, hranu, poštu, spašava prikuplja i njeguje odjevne ranjenike. Krajem 1941. primljena je u SKOJ. 25. augusta 1942. stupa u Prvu žensku omladin­ sku partizansku četu i prolazi vojno-političku obu­ ku u Trnavcu. Ulaskom čete u sastav 2. ličke udarne brigade raspoređena je u bataljon »Mićo Radaković«. U razgovorima s borcima Danica je znala reći da joj ništa nije teško. Bila je staložena i kao oso­ ba veoma upečatljiva. Imala je takta u ophođenju s ljudima pa je stekla mnoga prijateljstva. Svi su je cijenili i gledali u njoj ličnost koja se pamti. Već u prvim akcijama prijavljuje se za bom­ baša. Ističe se u svim borbama svoje jedinice. Već početkom 1943. postaje član KPJ. 267 �U to je vrijeme pohađala sanitetski kurs u Podlapači. U ljeto 1943. prolazi sav dinarski krš, a u borbi s četnicima na Mokrom Polju u sjevernoj Dalmaciji, jula 1943. godine, teško je ranjena (u obje noge). Prenesena je u Partizansku bolnicu u Krbavicu na liječenje. Tu je preboljela i pjega­ vi tifus. Kada je ozdravila i izašla iz bolnice, više nije bila sposobna za napore u operativnoj jedinici jer se teško kretala. Stoga je određena na politički rad u pozadinu i ubrzo izabrana u Mjesni NOO. O toj njenoj aktivnosti napisano je ovo: »Kao naj­ bolja odbornica NOO-a od 1943. do 1945. godine istakla se Danica Tepavac. Ona je najprije bila borac s puškom u ruci. Teško je bila ranjena. Kad se, oporavila, izabrana je u NOO.« (Jelena Bićanić, »Rad žena u nekim kotarima Like, Korduna i Ba­ nije i prva konferencija AFŽ-a Hrvatske.« Uz dužnost u NOO-u aktivira se i u skojevskoj organizaciji pa je tako vrlo uspješno radila do kraja rata. A kada je došla dugo očekivana slo­ boda, kada su njeni snovi već postajali stvarnost, septembra 1945. godine, na putu na Kongres om­ ladine u Zagreb, poginula je u saobraćajnoj ne­ sreći kod Slunja. Poslije svih patnji i borbenih okršaja za slobo­ du teško mi je napisati da je poginula nakon os­ lobođenja zemlje. Sahranjena je u Visuću, u svo­ joj 23. godini života. 268 �Milja (Jovana) Ugarak-Balać Rođena je 1925. u selu Vrebac, Gospić, Hrvatska, gdje je završila osnovnu školu. Potječe iz seljač­ ke porodice Jovana i Marije u kojoj je bilo četve­ ro djece. Do rata je živjela u krugu svoje obitelji baveći se zemljoradnjom i domaćinstvom. Poziv KPJ za ustanak zatekao ju je u rodnom selu. Opredijelila se za NOP i uključila u rad om­ ladinske organizacije. Bila je i član Odbora na­ rodne pomoći u selu i angažirala se na sakupljanju hrane, obuće, odjeće i drugog materijala za prve partizanske jedinice. Krajem 1941. primljena je u skojevsku organizaciju. Od proljeća 1942. bila je član Mjesnog NOO-a u kojem je djelovala do od­ laska u Prvu žensku omladinsku partizansku četu. Nakon završene vojno-političke obuke raspore­ đena je u bataljon »Ognjen Priča« u sastavu 2. ličke udarne brigade. Kao borac bila je sudionik svih borbenih akcija koje je ta brigada vodila na Kordunu, potvrđujući svoju hrabrost i istrajnost. Zbog primjernog držanja u borbama, već u no­ vembru 1942. godine, primljena je u KPJ. Nedugo zatim, 27. novembra 1942. godine, ra­ njena je prilikom borbe u Dvoru na Uni. Liječe­ na je u partizanskim bolnicama: Slunju, Zbjegu i Petrovoj gori. Kada je ozdravila, raspoređena je u 3. ličku brigadu, u bataljon »Velebit« za bolni­ čarku. Nakon izvjesnog vremena prekomandovana je u bataljon »Bićo Kesić«, a zatim u Artilje­ 269 �rijsku brigadu 6. proleterske divizije. U sastavu tih jedinica prošla je cijeli borbeni put i zamorni marš 6. proleterske divizije kroz Bosnu, Crnu Go­ ru i Srbiju u stalnoj borbi i brizi za ranjenike. Sudionik je u oslobođenju Valjeva i Beograda. Aprila 1945. godine, na sremskom frontu, upu­ ćena je za referenta saniteta bataljona za vezu pri 6. proleterskoj diviziji gdje je ostala do kraja rata. Nakon oslobođenja zemlje demobilizirana je u činu zastavnika. Zasnovala je porodicu i majka je ženskog djeteta. Danas sa svojom obitelji živi u Beogradu. Ratni je vojni invalid (40 posto). Poslije demobilizacije radila je kao tvornička radnica. Kada je stekla potrebne uvjete, otišla je u penziju. Za ratne zasluge odlikovana je: Meda­ ljom za hrabrost, Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod i Ordenom bratstva i jedinstva. Sofija (Stanka) Ugarković-Popadić Rođena je 1924. u selu Komić, Udbina, Hrvatska, gdje je završila osnovnu školu. Potječe iz siromaš­ ne seljačke porodice Stanka i Milke u kojoj je bilo dvanaestero djece. Mnogočlana obitelj teško je sastavljala kraj s krajem. Kada je 1939. umro otac, tako teška ekonomska situacija još se pogor­ šala. Zato se i Sofija već u ranim godinama mora- 270 �la uključiti u rad na obrađivanju zemlje i u do­ maćinstvu. Okupacija zemlje zatekla ju je u rodnom selu. Nakon dizanja ustanka, poziva KPJ za borbu, nje­ na se čitava obitelj opredjeljuje za NOP. Sofija se angažira u omladinskoj organizaciji i postaje jedna od najaktivnijih omladinki u selu. Oktobra 1941. primljena je u SKOJ. Od tada pa dalje ak­ tivira se na okupljanju omladine na raznim ak­ tivnostima u sklopu NOP-a. Juna 1942. godine stupa u bataljon »Mićo Radaković« gdje je bila bolničarka. Da bi završila vojno-političku obuku, prelazi u augustu iste godine u Prvu žensku omladinsku četu u selo Trnavac. Ulaskom čete u sastav 2. ličke udarne brigade ras­ poređena je u Udarni bataljon. U trećoj borbenoj akciji na Rakovici, krajem oktobra 1942. godine, ranjena je i liječena u partizanskim bolnicama u Zbjegu i Skradu. Početkom 1943. jedno je vrije­ me liječena u Sanitetu 6. divizije u kojem je, na­ kon što je ozdravila, zadržana na dužnosti bolni­ čarke. U KPJ primljena je u decembru 1943. godine. Početkom 1944. upućena je na viši sanitetski kurs pri Štabu 1. proleterskog korpusa. U to je vrijeme u Drvaru održavan Drugi kongres USAOJ-a, na kojem je bila prisutna kao delegat sanitet­ skog kursa. Kurs nije završio po planu zbog de­ santa na Drvar pa je s ostalim kursistima učestvo­ vala u borbama za obranu Drvara. 271 �Nakon toga raspoređena je na dužnost glavne sestre u Medicinskom bataljonu 6. proleterske di­ vizije. U njemu je bila i sekretar bataljonskog biroa SKOJ-a te sekretar partijske ćelije u četi. Prošla je zamorni marš i borbeni put 6. proleter­ ske divizije od Drvara do Srbije, zatim oslobođe­ nje Valjeva, Beograda, sremski front — do oslo­ bođenja Zagreba. Septembra 1945. demobilizirana je u činu ka­ petana. U Zagrebu je zasnovala radni odnos, a za­ tim se udala i s mužem preselila u Pančevo gdje i danas živi. Majka je ženskog djeteta. U svim mjestima boravka bila je društveno-politički aktivna u mjesnim i općinskim društveno-političkim organizacijama. Više puta bila je dele­ gat na raznim kongresima i konferencijama. Ratni je vojni invalid (80 posto). Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hra­ brost, Ordenom zasluga za narod III reda, Orde­ nom Republike s bronzanim vijencem i s dva stra­ na odlikovanja. Milica-Mika (Marka) Vejnović Rođena je 1920. u selu Vrelu, Korenica, Hrvatska. Otac joj se bavio zemljoradnjom, mlinarenjem i stuparenjem. Prije rata pripadao je SDS. Majka Evica umrla je 1934. Za Miku su tada nastupili veoma teški dani jer je kao najstarija kćerka u 272 �porodici preuzela sve kućne obaveze, ali i rad na polju i u šumi. Uz to je završila osnovnu školu u selu i dva razreda gimnazije u Korenici. Pod uticajem komunista — brata joj Marka i Ilije Milanovića, Mika se već u ljeto 1940. poli­ tički opredjeljuje. Postaje član SKOJ-a. Godine 1941. aktivno surađuje u NOR-u. Sep­ tembra 1941. nakon paljenja Vrela od strane Tali­ jana, Mika odlazi kod tetke u Debelo Brdo gdje nastavlja svoju aktivnost za NOP. Nakon nekoliko mjeseci vraća se u rodno selo angažirajući se na okupljanju mladih u SMG i omasovljenju skojevske organizacije. U augustu 1942. stupa u Prvu žensku omladin­ sku četu. Njen iskaz dopisniku Agitpropa OK KP za Liku, na vojno-političkoj obuci u Trnavcu, sep­ tembra 1942. godine glasi: »Nije mi žao poginuti. Zašto da ja žalim svoj život? Strašnije je ostati rob nego poginuti za slobodu svoga naroda!« (»Lički partizan«, godina I, broj 6). Nakon završene obuke raspoređena je u bataljon »Mićo Radaković« 2. ličke udarne brigade. S velikim je borbenim zanosom učestvovala u svim bitkama svoje jedinice. Budući da se politički br­ zo razvijala, već je u oktobru 1942. primljena u KPJ, što je bila rijetkost za mlada čovjeka u to vrijeme. Zatim je postavljena za delegata voda u svojoj četi. U proljeće 1943. ranjena je u borbama oko Gos- 18 PRVA ŽENSKA UČKA PART. CETA 273 �pića. U Krbavici na liječenju preboljela je pjega­ vi tifus. Kada je ozdravila, prekomandovana je u 1. lič­ ku brigadu za sekretara biroa SKOJ-a, u bataljon »Marko Orešković«. Kao politički radnik bila je samopouzdana i odlučna, jednako kao i u borbi. Krajnje koncizna i odmjerena u stavovima veoma je pozitivno djelovala na okolinu. Poginula je 25. maja 1944. prilikom njemačkog desanta na Drvar. Hrabro je položila svoj život u obrani vrhovnog rukovodstva NOP-a dosljedno se boreći do zadnjeg časa. And a (Petra) Vukmirović Rođena je 1922. na Ljubovu, Bunić, Korenica, Hr­ vatska, kao treće dijete u seljačkoj obitelji Petra i Mileve (Čuje). Potječe iz siromašne mnogočlane seljačke porodice, koja je teško egzistirala na os­ kudnom imanju kamenitog i vrletnog Ljubova. Zbog lošeg imovinskog stanja otac i najstariji brat Jovo često su odlazili na rad u inozemstvo i to u zemlje Evrope i Amerike, gdje su se upoznali s idejama radničkog pokreta. Nakon povratka ku­ ći svoja su uvjerenja i saznanja prenosili na svo­ ju djecu: Anđu, Milana te Jovinu djecu: Dušana, Milu i Petra. Najstariji brat Jovo i dalje odlazi na rad u Francusku, kako bi prehranio šestero 274 �djece i teško bolesnu ženu, dok se starija sestra Mika udaje. Na Andina leđa pada briga o čitavoj obitelji. Pored kućnih poslova obavlja i teške te­ žačke radove. U zimsko doba marljivo bi prela, tkala i plela, spremajući djevojačko ruho, a kad je stasala za udaju došli su teški dani: okupacija zemlje, hapšenja, progoni, pokolji. . . Juna 1941. ustaše joj odvode oca i bacaju u jamu na Prijeboju. Neposredno pred ustanak hap­ se brata Milana i njegovog sina Petra te ih zatva­ raju u Korenici. Naravno, to ne plaši Anđu. Ona i cijela porodica aktivno se uključuju u NOP na poziv KPJ na us­ tanak. Postaje jedna od najaktivnijih omladinki u selu, zbog čega je u oktobru 1941. primljena u skojevsku organizaciju. Nakon odluke OK SKOJ-a prijavljuje se i od­ lazi (augusta 1942. godine) u Prvu žensku omla­ dinsku četu u Trnavac. Na žalost, nakon završene borbene obuke nije mogla biti raspoređena u ope­ rativnu jedinicu, jer je u međuvremenu doživjela tešku tjelesnu povredu, pa je morala ostati na li­ ječenju. U januaru 1943. ulazi u sastav bataljona »Ognjen Priča« koji je upravo tada, u četvrtoj ofanzivi, držao položaj na Ljubovu. Kasnije sa svojim bataljonom učestvuje u borbama: na Širo­ koj Kuli, Bilaj Ribniku, u prvom napadu na Gos­ pić te u borbama u sjevernoj Dalmaciji, gdje je 2. udarna brigada upućena radi čišćenja tog terena od četnika i Talijana. Povratkom brigade u Liku 18* 275 �Sofija Ugarković Popadić Mara ZorićTrstenjak učestvuje u borbama na komunikaciji Bihać—Do­ nji Lapac—Gračac te ponovo u borbama za Gospić i okolicu. Na forsiranom maršu 6. divizije od Like preko Čemernice, Drvara, Glamoča, do Bugojna Anđa je išla ponosno, kao da nije znala za umor. Izmje­ njivala bi borce u nošenju oružja i municije, a svaki zastoj i kraći odmor koristila je da im ušije dugme ili okrpi čarape i odjeću. Nakon kratkog odmora u Bugojnu 2. brigada je upućena po naj­ većoj ciči zimi i vijavici preko Kupresa i Kupreškog polja na borbeni zadatak u Šujicu. Tu je borbeni put Anđe Vukmirović zauvijek prekinut. Njen san o slobodi i ljepšoj budućnosti izgubio se uz zvižduk vjetra i prasak topovske gra- 276 �nate. Poginula je 17. decembra 1943. u svojoj dva­ deset prvoj godini života na Šujici — daleko od rodnog sela — željenog Ljubova. Sahranjena je u zajedničku grobnicu s grupom boraca koji su istog dana poginuli od topovske granate. Bila je tiha, ali čvrsta i hrabra glasnik pobjede koju nije dočekala. djevojka — Mara (Jove) Zorić-Trstenjak Rođena je 1926. u selu Lički Osreci, Donji Lapac, Hrvatska, kao šesto od devetero djece u siromaš­ noj seljačkoj porodici Jove i Duke. Nakon zavr­ šetka osnovne škole otišla je u Žednik kod Subotice gdje se zaposlila. 1941. godine vratila se u rod­ no selo. Nakon dizanja ustanka opredjeljuje se za NOP. Preko omladinske organizacije angažira se u ak­ cijama na sakupljanju hrane, obuće, odjeće i dru­ gog materijala za prve partizanske jedinice. U skojevsku organizaciju primljena je decembra 1941. U augustu 1942. dobrovoljno se javlja i odlazi u Prvu žensku omladinsku partizansku četu u se­ lo Trnavac. Nakon završene vojno-političke obuke raspoređena je u Udarni bataljon 2. ličke brigade. U svojoj borbenoj akciji, u borbi s talijanskim jedinicama na Poloju kod Perjasice, pokazala je primjernu hrabrost. Već u drugom sukobu s ne­ 277 �prijateljem, prilikom napada na Tušilović, 24. ok­ tobra 1942. ranjena je u jurišu na betonirane bun­ kere pa je otpremljena na liječenje. Nakon po­ vratka u jedinicu raspoređena je u četu za vezu iste brigade. U toj je jedinici prošla daljnji bor­ beni put u Lici, sjevernoj Dalmaciji, a učestvova­ la je i u borbama u šestoj neprijateljskoj ofanzivi u Bosni. U članstvo KPJ primljena je početkom 1944. Nedugo zatim ponovo je teško ranjena prilikom njemačkog desanta na Drvar 25. maja 1944. Ot­ premljena je s grupom teških ranjenika na liječe­ nje na Siciliju — u Italiju. Nakon oslobođenja zemlje vratila se u Jugosla­ viju pa je produžila liječenje u Zagrebu još godi­ nu i pol dana. Nakon toga otišla je u Apatin gdje joj je bio koloniziran otac. U to je vrijeme pen­ zionirana u činu potporučnika. Nakon nekoliko mjeseci prešla je u Beograd i upisala gimnaziju, ali je zbog bolesti nije mogla završiti. Ubrzo se zaposlila u invalidsko-privrednom poduzeću u kojem je radila do 1950. Te je godine kao stipendista OUN-a otišla na šest mje­ seci u skandinavske zemlje na izučavanje socijal­ ne problematike. Po povratku u Beograd radila je još godinu dana, ali je zbog pogoršanog zdrav­ stvenog stanja otišla u penziju. Danas sa svojom porodicom živi u Sarajevu. Majka je ženskog dje­ teta. Još je uvijek društveno-politički aktivna, ko­ liko joj dopušta zdravstveno stanje. 278 �Ratni je vojni invalid (100 posto) I grupe. Za zasluge u ratu odlikovana je: Ordenom hrabrost i Ordenom zasluga za narod III reda. za Ljuba (Proke) Žakula Ova najmlađa pripadnica Prve ženske partizanske čete rođena je 1927. od oca Proke i majke Mare u Jasikovcu, Korenica, Hrvatska, gdje je završila osnovnu školu. Odmah nakon dizanja ustanka 1941. aktivan je sudionik u radu omladinske organizacije u Jasi­ kovcu. Te joj godine umire majka pa sav teret do­ maćinstva pada na nju i stariju sestru Savku. Savka se morala nastaviti brinuti za obitelj, dok je Ljuba, ponesena omladinskim entuzijazmom i borbenošću, prva u selu dobrovoljno otišla u Pr­ vu žensku omladinsku četu u Trnavcu. Nakon završene vojno-političke obuke raspore­ đena je u bataljon »Mićo Radaković« 2. ličke udar­ ne brigade. Već u tim danima postaje svjesna da je fizički malaksala. No, kad je to uspoređivala sa sveko­ likom patnjom boraca i naroda, izgledalo joj je nevažno te je još upornije išla naprijed. A ići na­ prijed to je značilo — ne štedeći se, u prvim bor­ benim redovima proći sve teške borbe: Poloj, Tušilović, Vaganac, Rakovica, Ličko Petrovo Selo, Slunj i Dvor na Uni. U povratku jedinice u Liku 279 �učestvovala je u napadu na Lovinac i Gračac, a zatim se u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi suoči­ la s danonoćnim napadom neprijatelja kao i s vre­ menskim nepogodama, što je prevazilazilo njenu snagu i znatno se odrazilo na već načetom joj zdravlju. Nakon četvrte ofanzive s jedinicom kreće u sje­ vernu Dalmaciju, a po povratku iz Dalmacije ta krhka djevojka, već ozbiljno bolesna, učestvuje u napadu na Gospić. Desetak dana usiljenog marša, prilikom odlaska 6. divizije u sastav 1. proleterskog korpusa, dalje pogoršava njeno zdravstveno stanje da bi pred napad na Drvar bila već na izmaku snage. No, nije pristala da ide na liječenje u Italiju, već je za vrijeme desanta na Drvar radila kao bolničarka da bi uskoro i sama pala u krevet. Bolest ju je sva­ kodnevno pratila u obliku otežanog disanja i krva­ vih tragova. Stoga će još neko vrijeme biti liječena u partizanskim bolnicama, a zatim vraćena kući 1945. godine. Nadala se da će u slobodi lakše podnositi svoju bolest i pobijediti je. Ali duge patnje i stradanja već su joj iscrpile organizam. Svenula je. Dijag­ noza je bila kobna: TBC kostiju, od koje je okto­ bra 1946. i umrla. Kao djevojčica je došla u četu, a kao tek puno­ ljetna djevojka, prošavši cio borbeni put do desan­ ta na Drvar — umrla je, umrla u proljeću života s prvim jesenskim kišama. 280 �Đuro Radovanac IlijaVukmirović Đuro (Sofronija) Radovanac Rođen je 1907. u selu Mekinjar, Korenica, Hrvat­ ska, od oca Sofronija i majke Janje. Tu je osnovnu školu. Porodica je bila siromašna on već u šesnaestoj godini otišao u Srbiju fizički radnik radio na željezničkim prugama završio pa je i kao i pu­ tovima do 1928. Po odsluženju vojnog roka stupio je u žandar­ meriju i tu ostao do 6. aprila 1941. U žandarme­ riji je završio pripremnu, patrolnu i podoficirsku školu. Zatim je raspoređen u Dravski žandarmerijski puk u Ljubljani. Rat ga je zatekao u stanici Jezersko nad Kranjem u svojstvu komandira sta- 281 �nice. Kapitulaciju bivše jugoslavenske vojske do­ živio je u Litiji kod Ljubljane. Odatle je uspio da se prebaci u svoje rodno selo. Drugog augusta 1941. kada je u njegovom selu planuo ustanak, izabran je za komandira sela Do­ nji Rebić i zaseoka Gornji Rebić. Formirao je seo­ sku stražu i postavio osiguranje prema ustaškom garnizonu na Udbini. Od prvih dana ustanka uče­ stvovao je u svim oružanim akcijama koje su vo­ đene na udbinskom području. Krajem januara 1942. formiran je bataljon »Krbava« u kojem je Đuro Radovanac postavljen za komandira 2. čete. U maju iste godine postav­ ljen je za zamjenika komandanta bataljona, a is­ tovremeno je vršio dužnost operativnog oficira bataljona do jula mjeseca te godine. Naredbom Štaba 2. ličkog partizanskog odreda određen je da obavi vojnu obuku s Prvom žen­ skom omladinskom partizanskom četom koja je formirana 25. augusta 1942. u selu Trnavcu kod Korenice. Kad je završena obuka, četu je predao Štabu Grupe ličkih partizanskih odreda u Šalamuniću i 28. septembra vratio se na svoju raniju duž­ nost u bataljon. Početkom decembra 1942. postavljen je za ko­ mandanta bataljona »Krbava«, a 21. decembra po­ stao je član KPJ. U bataljonu »Krbava« bio je do 2. marta 1943. godine, a tada je primio dužnost ko­ mandanta bataljona »Velebit« 3. ličke brigade. Od­ mah zatim razbolio se od tifusa. Kada je ozdravio, 282 �10. maja iste godine postavljen je za komandanta bataljona »Pekiša Vuksan« i na toj dužnosti ostao do januara 1944. Tada je primio dužnost obavje­ štajnog oficira brigade, a poslije 7. oktobra duž­ nost komandanta grada Valjeva gdje je ostao do marta 1945. Tada je prešao u Narodnu miliciju u svojstvu komandanta Oružane milicije Valjevo. U januaru 1946. godine postavljen je za upravnika Oficirske škole Narodne milicije SR Srbije, a u septembru 1948. za upravnika Oficirske škole Mi­ nistarstva unutrašnjih poslova FNRJ. U septem­ bru 1951. otišao je na školovanje u Višu školu Mi­ nistarstva unutrašnjih poslova FNRJ. Nakon tog školovanja 1953. odlazi na dužnost komandanta Narodne milicije za grad Beograd. Na tom je položaju ostao do novembra 1956, a zatim je postavljen za inspektora u Republički se­ kretarijat unutrašnjih poslova. Uskoro je proiz­ veden za višeg savjetnika s kojim je zvanjem oti­ šao u mirovinu krajem 1963. Već 1953. imao je čin pukovnika. Nosilac je »Partizanske spomenice 1941«, a za ratne zasluge, kao i za zasluge u miru, odlikovan je s više ratnih i mirnodopskih odlikovanja. Živio je u Beogradu gdje je 23. 12. 1985. godine umro i uz najveće počasti sahranjen na gradskom groblju. 283 �Ilija (Peträ) Vukmirović Rođen je 1914. u selu Ljubovu, općina Bihać, u veoma siromašnoj seljačkoj porodici. Zbog siro­ maštva nije imao mogućnosti za školovanje pa je već u četrnaestoj godini počeo raditi kao sluga i nadničar na dobrovoljačkim imanjima u banat­ skom mjestu Karađorđevo. Radio je i kao drvo­ sječa i na izgradnji putova i željezničkih pruga sve do 1937. U vremenu od 1937. do 1939. godine bio je na odsluženju vojnog roka. Nakon godinu dana po­ stao je kaplar jugoslavenske vojske. Po odsluže­ nju vojnog roka radio je na utvrđivanju vojnih objekata na jugoslavensko-talijanskoj granici u blizini Škofje Loke. Odatle je kao vojni obveznik u aprilu 1941. otišao u Banju Luku gdje ga je za­ tekla kapitulacija zemlje. Poslije kapitulacije pao je u zarobljeništvo ustaša koji su ga sproveli u Zagreb i predali njemačkoj vojsci. Nijemci su ga odveli u sabirni logor odakle je trebao biti trans­ portiran u Njemačku. Međutim, prilikom ukrca­ vanja u transport uspio je pobjeći i pod lažnim imenom stići u svoje selo. Nakon izbijanja ustanka odmah je stupio u od­ red Staniše Opsenice na Ljubovu. Bio je izabran za komandira voda na kojoj je dužnosti ostao do augusta 1942. Kada je 25. augusta 1942. formirana Prva žen­ ska omladinska partizanska četa u selu Trnavcu, 284 �nedaleko od Korenice, Ilija je, po nalogu Štaba Grupe NOP odreda za Liku, poslat za vojnog in­ struktora u tu četu koja je u Trnavcu imala vojno-političku obuku. Četu je s uspjehom obučio ru­ kovanju oružjem, savlađujući i sav ostali vojnički dio programa na vrijeme. Po završetku vojno-po- litičke obuke sve su drugarice raspoređene u 2. ličku brigadu. Ilija se s četom oprostio u Veljunu na Kordunu i otišao na novu dužnost. Bio je raspoređen u bataljon »Stojan Matić«, a nešto kasnije prekomandovan je u bataljon »Mićo Radaković« gdje je primljen u KPJ. Tu je bio komandir čete sve do ranjavanja 1943. Kada je ozdravio, ostao je na radu u obavještaj­ nom centru sa sjedištem u Korenici. Na toj je duž­ nosti ostao do oslobođenja zemlje. Poslije oslobođenja u Bački Brestovac. koloniziran je s porodicom U Seljačkoj radnoj zadruzi radio je kao traktorista, a 1963. otišao je u pen­ ziju. Bio je član Sreskog narodnog odbora. Aktivan je u političkom životu u Veterniku gdje danas živi. Nosilac je »Partizanske spomenice 1941«. Odlikovan je s više ratnih odlikovanja. 285 �Palim drugaricama Prve periske partizanske cete Bunkeri, čuke i strništa ostala su stalna prebilavišta Zorke, Nene i Dušanke, partizanki Prve ženske čete. Junački su na Kordunu pale na žici život ostavile. One su ne samo živjele, već i mrtve s nama nastavile. Na Gračacu na dnu mutne bare u podrumu kod četničke navale, posljednjim pogledom, drugarski pozdrav su nam dale. Tri djevojke odvažne i hrabre Zorka, Anka i Borka, u grabi zakopane mlade mrtve, aV gorde su ostale. I tako smo mladost pokopavali s osjećajem bola za njima, njihove sudbine oplakivali i dužnu im počast odavali. 286 �Iz dnevnika Dese STOJIĆ Pjesma je napisana na Ljubovu u rovu 29. 1. 1943. godine u IV neprijateljskoj ofanzivi. Nezaboravni likovi prve ženske partizanske čete Ostale su nijeme usne nedorečene riječi: Mene, Dušanke, Drage, Bosiljke jedne i druge, obje Zorke, Stojanke, Jeke i Danice, Ljube, Anđe i Milice, i onih na Ljubovu što život izgubiše — mlade hrabre bombašice. Oči su im htjele da gledaju riječi sa usana da naviru, a ležale su s rukama ispruženim pokraj srušenog zida. U samrtnom pogledu i nijemim usnama — dok im se život prekida, plamtjela je snaga u njima. Ostao im je osmijeh na licu usred puste bare i podruma u Gračacu. 287 �Svoj život hrabro su dale — za slobodu, mir i zoru, koja više neće biti tragična, tmurna, crna i stravična, već svijetla kao biser u moru. Palim partizankama — herojima Prve ženske čete neka je vječna slava! A zora nek blista kao nedorečene riječi — zora sunčana, slobodna i plava. Desanka STOJIČ — MARČETIĆ 288 �Tužni povratak Vraćam se sama — ranjena — pored groblja. Ponoć je — kasno doba. Proljeće je počelo — aV tmurno, selo ofanzivom opustjelo — tužno. Nema više roditelja a ni obiteljskog doma, ni lasta da sviju gnijezda — jer nema ni krova. Grobovi i goli zidovi ostali su u seocu, kao otvorena rana na srcu. U surovom ratu život je zamro i u maju, jedino je kukavica tužno kukala u gaju. U mašti sam se prisjećala djetinjstva i dana ranijeg povratka, kad sam se ljeti kući vraćala gledajući burno rađanje života. Slušala sam lavež pasa oko tora, veseli cvrkut ševa iznad polja, bleket janjeta zalutalog kod vrela i odjek djevojačke pjesme sa prela. Preživljavajući ljudske sudbine bol je potisnuo oživjele uspomene, a s golih zidina ispod brine osjetih pustoš i miris paljevine. 19 PRVA 2ENSKA LICKA PART. CETA 289 �Al’ na tragičnom umiranju u sumraku rađao se novi život u svitanju! Polet zore u svom tinjanju — navješćuje slobodno proljeće u maju. Proljeće, 1943. Desanka STOJIĆ — MARČETIĆ 290 �Sadržaj Strana 7 Predgovor................................................... ..... Uvod.......................................................................... 9 Borbeni polet ličke omladine...................................13 Odluka OK SKOJ-a za Liku.................................... 16 Vojno-politička obuka.................................................. 19 Ratna štampa o Prvoj ženskoj omladinskoj četi . . 24 Ulazak čete u sastav 2. ličke brigade...................... 32 Druga ženska omladinska četa............................... 37 Ženska omladinska četa odreda »Velebit« . . . . 40 Ženska omladinska četa 3. NOP odreda..................42 Ženska omladinska četa 4. NOP odreda..................43 Prvo borbeno krštenje.............................................45 Dokazivanje u narednim borbama.......................... 55 Sin naše čete.......................................................... 64 Povratak za Liku.....................................................68 Posljedice četvrte neprijateljske ofanzive . . . . 74 »Nagari, neslani Jovane!«........................................76 Od Like do Srbije....................................................81 Od Beograda do Zagreba........................................ 90 Druže, drži vezu!.............................................. 94 Memorijalni Muzej Prve ženske partizanske čete . . 99 Likovi boraca ............................................................ 109 Politički komesar čete Naranča (Petra) Končar-Rodić 111 Komandir 1. voda Sofija (Bogdana) Drakulić-Bogojević 114 Politički delegat 1. voda Nevenka Nena (Save) Lazić 117 19* 291 �Strana Komandir 2. voda Danica (Stojana) Mirić . . . . 121 Politički delegat 2. voda Desanka (Nikole) Stojić-Marčetić.................................................................. 124 Komandir 3. voda Milica (Sime) Obradović-Milošević 126 Politički delegat 3. voda Kata (Ise) Radaković-Prica . 129 Savka (Jovana) Bjegović-Obradović............................. 131 Milica-Mica (Gavre) Bjelobaba-Tišma...........................133 Marija (Miče) Bogdanović-Panjković.............................135 Anka (Miladina) Brkić-Đukić....................................... 137 Jovanka (Milana) Budisavljević-Broz........................... 140 Dragica (Bože) Cvjetićanin........................................... 143 Jeka (Stevana) Čanković..............................................145 Milica (Jovana) Čortan-Svilar...................................... 147 Dragica (Mile) ćosić..................................................... 150 Dušanka (Mila) Ćuiđ................................................... 151 Milica (Janka) Čuić-Rađenović.................................... 153 Milica-Mica (Dušana) Delić-Đukić . . . . . 155 Mileva (Dragana) Dmitrašinović-Orelj.......................... 156 Jelka (Petra) Dozet-Blagojević...................................... 160 Marija Mara (Nikole) Dukić-Pavičić.............................. 162 Zorka (Petra) Dukić..................................................... 164 Bosiljka (Jove) Đerić-Krga............................................166 Zorka (Mila) Gajić........................................................ 168 Draga (Mile) Glumac-Drakulić . . . . . . 171 Zorka (Blagoja) Grbić-Vujović...................................... 172 Milka (Marka) Grković-Prstojević................................. 174 Evica-Dunjka (Bude) Jelavac-šijan.............................. 176 Pera (Bude) Klašnja..................................................... 179 Soka (Jovana) Keča..................................................... 181 Bosiljka Lola (Petra) Kolundžić.................................... 182 Draga (Stanka) Končar................................................ 186 Vida (Nikola) Končar....................................................189 Milica-Mica (Petra) Korać-Belić....................................191 Anka (Dane) Kosanović................................................ 192 292 �Strana Mileva (Jovana) Kovačević-Jokanović...........................194 Danica (Jove) Krga-Panjković...................................... 196 Milka (Mile) Lukić........................................................ 199 Soka (Mojsije) Ljubović-Džombić..................................201 Jovanka (Bože) Mandarić-Hočevar............................... 203 Bosiljka-Bosa (Isaka) Marčetić.....................................205 Stojanka (Vuje) Matijević............................................. 210 Saja (Dane) Medić-Gotovina................................... ..... 211 Soka (Nikole) Medić..................................................... 214 Ljeposava-Sava (Ise) Miljanović....................................216 Smilja (Petra) Miljuš-Mitić........................................... 217 Soka (Save) Mirić-Ratković.......................................... 219 Stojanka (Nikole) Mirić-Šijan....................................... 220 Milica-Mica (Bogdana) Momčilović-Kirin . . . . 223 Maša (Milana) Narančić-Seršić.................................... 226 Dragica (Ise) Ninković-Vorkapić...................................228 Ljubica (Save) Njegovan-Kleut..................................... 230 Danica (Vaje) Orlić.......................................................233 Bosiljka (Mile) Petrović................................................ 235 Borka (Đure) Pilja-Hrnjak............................................ 237 Milica Mica (Nikole) Počuča......................................... 238 Milka (Nikole) Pokrajac-Zorić....................................... 241 Dušanka (Mile) Popović............................................... 244 Soka (Koje) Priča......................................................... 245 Jeka (Mile) Radaković.................................................. 250 Borka (Vaje) Rapajić.................................................... 252 Anđa (Miče) Serdar...................................................... 253 Dušanka (Miće) Sladić-Ivančević................................. 255 Danica (Marka) Stojić-Narančić................................... 257 Ljuba (Maksima) Šainović............................................260 Sara (Mile) Šijan-Spoja................................................ 262 Zorka (Mile) Škorić-Mitrović.........................................264 Danica (Bože) Tepavac.................................................267 293 �Strana Milja (Jovana) Ugarak-Balać........................................ 269 Sofija (Stanka) Ugarković-Popadić............................... 270 Milica-Mika (Marka) Vejnović............................... 272 Anđa (Petra) Vukmirović..............................................274 Mara (Jove) Zorić-Trstenjak.........................................277 Ljuba (Proke) Žakula................................................... 279 Đuro (Sofronija) Radovanac.................................. 281 Ilija (Petra) Vukmirović......................................... 284 Palim drugaricama Prve ženske partizanske čete . . 286 Nezaboravni likovi Prve ženske partizanske čete . . 287 Tužni povratak..................................................... 289 294 �Desanka Stojić PRVA ŽENSKA PARTIZANSKA ČETA* Izdavač REPUBLIČKA KONFERENCIJA SSRN HRVATSKE KONFERENCIJA ZA DRUŠTVENI POLOŽAJ ŽENE I PORODICE, ZAGREB, Vlaška 70a HISTORIJSKI ARHIV U KARLOVCU, Lj. Šestica 5 Za izdavača JELENA CUKROV Dr ĐURO ZATEZALO Redaktor Dr GOJKO VEZMAR Oprema i grafičko uređenje Graf. ing. ROKO BOLANCA Lektor VERA BATELJ, prof. Korektor JELENA ZATEZALO Naklada 3 000 primjeraka � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Prva ženska partizanska četa Subject The topic of the resource partizanke Creator An entity primarily responsible for making the resource Desanka Stojić Source A related resource from which the described resource is derived web Publisher An entity responsible for making the resource available Republička konferencija SSRN Hrvatske; Konferencija za društveni položaj žene i porodice; Historijski arhiv Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1987 Rights Information about rights held in and over the resource Republička konferencija SSRN Hrvatske; Konferencija za društveni položaj žene i porodice; Historijski arhiv Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 40-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 294 str. Narodnooslobodilačka borba NOB partizanke ženska partizanska četa ženski pokreti http://www.afzarhiv.org/files/original/291c376389e30b04f50daf14de4f88aa.jpg b3fda202410f7ac45c64b7067d4653ab Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Original Format The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data Fotografija Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Partizanska bolničarka pruža prvu pomoć na položaju Subject The topic of the resource Partizanska bolničarka Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Dušanka Kovačević, Borbeni put žena Jugoslavije Publisher An entity responsible for making the resource available Leksikografski zavod "Sveznanje" Beograd Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1972. Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 29-F bolničarke partizanke http://www.afzarhiv.org/files/original/d9e46159932e262d2a2b5135750c5f84.jpg d750a21581c2236bab8dced44a093855 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Original Format The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data Fotografija Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Nevena Georgieva Dunja partizanka Prvog skopskog odreda poginula 1942. u borbi sa bugarskim fašistima Subject The topic of the resource Nevena Georgieva Dunja Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Dušanka Kovačević, Borbeni put žena Jugoslavije Publisher An entity responsible for making the resource available Leksikografski zavod "Sveznanje" Beograd Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1972. Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 30-F 1942 Nevena Georgieva Dunja partizanke Prvi skopski odred http://www.afzarhiv.org/files/original/0708b09655980e856204a09b5ae3423b.jpg b60d0cf1cefab263ba45825dd708a72c Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Original Format The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data Fotografija Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Partizanku Joku Baletić fašisti vode na vješanje Subject The topic of the resource Joka Baletić Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Dušanka Kovačević, Borbeni put žena Jugoslavije Publisher An entity responsible for making the resource available Leksikografski zavod "Sveznanje" Beograd Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1972. Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 32-F fašisti Joka Baletić partizanke http://www.afzarhiv.org/files/original/6f92f6200e18806362e81fa4a330f3b0.jpg be394412d341fa9821e1215adf094fb2 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Original Format The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data Fotografija Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Makedonke sa puškom u ruci Kožuv 1944. Subject The topic of the resource Kožuv 1944. Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Dušanka Kovačević, Borbeni put žena Jugoslavije Publisher An entity responsible for making the resource available Leksikografski zavod "Sveznanje" Beograd Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1972. Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 34-F 1944 Kožuv Makedonija partizanke http://www.afzarhiv.org/files/original/66cdeb3715e603d4d6e782fd74ab9dde.jpg 57f28a0ab4ef883fb663b359fdc5efea Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Original Format The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data Fotografija Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Omladinke sela Iža odlaze u partizane Hrvatska 1942 Subject The topic of the resource Partizanke Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Dušanka Kovačević, Borbeni put žena Jugoslavije Publisher An entity responsible for making the resource available Leksikografski zavod "Sveznanje" Beograd Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1972. Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 41-F 1942 Hrvatska omladinke partizanke http://www.afzarhiv.org/files/original/8e4b9e5fff0f9c54896c37760d17dab1.jpg 9c4631f9576500bdb6092efedb42d213 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Original Format The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data Fotografija Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Maramica partizanke Rade Nikolić iz Bijeljine sa izvezenim imenima i prvim slovom prezimena i datumima streljanja drugova i drugarica iz logora na Banjici. Ostao je neizvezen samo datum njenog streljanja 20.08.1942. Subject The topic of the resource Maramica partizanke Rade Nikolić Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Dušanka Kovačević, Borbeni put žena Jugoslavije Publisher An entity responsible for making the resource available Leksikografski zavod "Sveznanje" Beograd Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1972. Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 44-F Logor na Banjici partizanke Rada Nikolić streljanje http://www.afzarhiv.org/files/original/8f4da22a7c30b917d603bcd488118b3b.jpg e555c46907463467a5c96925935b9f57 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Original Format The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data Fotografija Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Persa Lazarević nositeljica Spomenice 1941 Subject The topic of the resource Persa Lazarević Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Dušanka Kovačević, Borbeni put žena Jugoslavije Publisher An entity responsible for making the resource available Leksikografski zavod "Sveznanje" Beograd Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1972. Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 46-F partizanke Partizanska spomenica 1941 Persa Lazarević http://www.afzarhiv.org/files/original/645ca01652a0845c14ebe91247a10f2a.jpg 13f6cd3e427a7ed82eb1965b058e0c16 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žene prebacuju hranu partizanima na Dinari, 1943. Subject The topic of the resource Žene prebacuju hranu partizanima Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Muzej II zasjedanja AVNOJ-a Jajce Publisher An entity responsible for making the resource available Udruzenje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1943 Contributor An entity responsible for making contributions to the resource Muzej II zasjedanja AVNOJ-a Jajce Rights Information about rights held in and over the resource Muzej II zasjedanja AVNOJ-a Jajce Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 76-F AFŽ Bosna i Hercegovina NOB partizani partizanke http://www.afzarhiv.org/files/original/f7336eb42d9277f8c15a28d51f953cf3.jpg 6c5f7ad3a2ba96d58c9ae447bccc0d96 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žene u NOBu Subject The topic of the resource Žene u NOB-u Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Les Femmes Yougoslaves dans la construction du socialisme=Žene Jugoslavije u izgradnji socijalizma Publisher An entity responsible for making the resource available Comité central du Front antifasciste des femmes de Yougoslavie Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1948 Rights Information about rights held in and over the resource Comité central du Front antifasciste des femmes de Yougoslavie Relation A related resource 14-M Language A language of the resource FRA/SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 85-F 1941-1945 AFŽ NOB partizanke žene