1
10
4
-
http://www.afzarhiv.org/files/original/37550d34965e5036478a06729dd662d0.pdf
4284e321684487bd508cc57fd53f3dfd
PDF Text
Text
I
.
wa
1975.TRIDESET GODINA
POBEDE NAD FASIZMOM
MEfJUNARODNA GODINA ZENA OUN
<
•
<
,.: J·_
BROJ 275
1975
GODINA XXXIX
�z·E NA
DAN AS
Prvi broj izasao je u Beogradu 1936. godine, na inicijativu KPJ,
a pokrenula ga je grupa clanica KPJ i antifasistkinja. Casopis je
redovno izlazio do novembra 1940. godine, kada ga je policija
zabranila ;1942. godine, na Prvoj kongerenciji AFZ u Bosanskom
Petrovcu "Zena danas" postaje organ AFZ Jugoslavije. Jannara
1943. godine u Drinicima izasao je prvi ratni broj "Zena danas''.
Godine 1945. "Zena danas" nastavlja redovno da izlazi u Beogradu, kao organ AFZ Jugoslavije,. Saveza zenskih drustava Jugoalavije, i najzad, kao izdanje Konferencije za drustvenu aktivnost
zena ,Jugoslavije.
Povodom pros lave tridesetogodisnjice izlazenja ~opisa, Predsednik Republike odlikovao je "Zenn danas" Ordenom zasluge za narud s& zlatilom ZVEcE.dor.a ~
�U MEDJUNARODNOJ GODINI ZENA - 1975 -
Izdaje Konferencija za drustvenu aktivnost zena
Jugoslavije
MI OBELEZAVAMO I TRIDESBTCGODISNJICU
Beograd, Bulevar Lenjina br._ 6
POBEDE NAD F ASIZMOM, KOJI J~ BIO, JE-
Broj 275 - 1975.
STE I OSTAJE SMRTNI NEPRIJATELJ SVA-
Izdavacki savet:
KCG DEMOKRATSKCG PORETKA, A-POSEB-
dr Gordana BOSANAC
NO JE BEZDUSAN I SUROV U ODNOSU NA
dr Vida CCK
ZENU - rekao je DUSAN PETROVIC SANE,
Neda ERCEG;' odgovorni urednlk
predsednik Savezne konferencije SSRNJ,
Joklca HADZIVASILJEV
svome intervjuu Redakciji easopsa "ZEN A
Mara KECMAN
DANAS"
Danica MARINOVIC
•
Nada NOVAK
C IJ E" - povodom Medjunarodne godine zena
dr Blaga PETKOVSKA
o:iom
u
i ""CINJENICE I TENDEN-
- OUN '75. i 30-godisnjice pobede nad fai!iiz-
Hazdije SALIHU
Perka VITOROVIC, predsednik izd.saveta
Ivanka VRHOVCAK
Cena pojedinog broja 10 dinara. * Adresa: Konferencija za
pitanJa drustvenog potozaJa zena Jugoslavije - - "zena danas",
B e og r ad , Bulevar Lenjina broj 6 * Ziro-raeun: SK SSRNJ
60815-678-11394 (za"Zenu danas")
Stampa tehnika
Thnjuga, Beograd, Cbi!ioov venae 2, tel. 636-355
3
1
�I
"NAJLEPSI SPOMENIK ZENI - UCESNJKU NASE REVOLUCIONARNE
BORBE JESTE DOSLEDNO OSTVARIVANJE IDEALA, ZA KQJE SU
SE NESEBICNO, HERQJSKI BCliULE''
I
Ujedinjene naciJe su 1975. godinu proglasile za
Medjunarodnu godinu zena. U njenom obelezavanju, i pored ispoljenih razlika u gledis~ima, dominira teznja naprednog dela coveeanstva da se
polozaj zene razmatra i resava u sklopu borbe
za ostva'renje osnovnih ljudskih prava, za slobodan i neometan privredni i socijalni razvoj.
ravnopravne medjunarodne politicke i ekonomske
odnose i mir u svetu. Molimo vas, druze predsednice, da iznesete Sta je po Vasem misljenju
od sustinskog znacaja za ostvarenje ravnopravnosti zena?
Nema sumnje da zene i danas, kao sto je to bilo. i u Citavoj nailoj novijoj istoriji, dele sudbinu radnicke klase i da je borba za ravnopravnost zene neodvojivi, sastavni deo
borbe za dalji razvoj samoupravljanja, za revolucionarni preobrailaj na.seg drustva, za oslobodjenje ljudske licnosti.
5
�"Zensko pitanje" po svojoj sustini je klasno pitanje i svaka ozbiljna, naucno zasnovana analiza uzroka nerav- .
nopravnosti zena mora polaziti od sveukupno.sti drustvenih od:nosa, a pre svega od karaktera klasnih odnosa. Marksisti su uvek isticali da jedino radniCka klasa moze, ne samo na pravi
nacin postaviti, nego i do kraja resiti pitanje oslobodjenja ze-ne. I u na8oj zemlji je istorija radniCkog pokreta u isto vre-rne hila i istorija borbe za ravnopravnost zene, Svakako nije
slucajna !J<)java sto su upravo zene cinile veoma znaeajnu snagu u klasnim borbama pre rata, u nailoj revoluciji i posleratnoj izgradnji socijalizma.
Probudj ena s vest zena i njihova s ve veca teznja za ostvarenje pune ravnopravnosti danas je dobila karakter
s vetske pojave i sigurno je to jed an od znaeajnih indikatora
opstih progresivnih kretanja savremenog eoveeanstva. Istovremeno zene su i sve znaeajnija progresivna snaga u tim procesima.
U savremenom svetu uopste je veoma karakteristicna pojava sve masovnijeg ucesea zena u politickom zivotu, u borbi za demokratizaciju odnosa u mnogim zemljama i
u medjunarodnim razmerama. To pokazuje i veoma aktivno ucesce zena u svim dosada8njim socijalistickim revolucijama i
narodnooslobodilackim ratovima koje su njihovi narodi vodili i
danas vode protiv spoljnih agres.ora .. To potvrdjuje da se radi
upravo o dubokom saznanju da nema i da ne moze biti stvarnog oslobodjenja zene bez 1ikvidiranja samih osnova eksploatacije, diskriminacije i potcinjavanja u odnosima medju ljudima i
medju narodima. U tom pogledu je od izvanrednog znacaja i
veoma jasno opredeljenje Svetske konferencije Medjunarodne godine .zena u Meksiku za stvaranje novog medjunarodnog ekonomskog poretlm, za ravnopravne medjunarodne politicke i ekonomske odnose, za slobodan privredni i socijalni razvoj. svake zemlje, posebno ubrzani razvoj nerazvijenih zemalja. Na ovom, kao
i na mnogim drugim medjunarodnim skupovima, kojima je obelezena Medjunarodna godina zena, dominiralo je shvatanje da se
i u cilju poboljilanja drustvenog poloZ8ja zena u svetu mora voditi energicna borba .protiv svih, vidova agresije, kolonijalizma
i neokolonijalizma, rasizma i rasne diskriminacije, aparthejda,
fasizma i neofasizma. Smatramo da je ovakav svestran pristup
problemima ravnopravnosti zena kao politickim pitanjima unutrasnjeg razvoja pojedinih zemalja i odnosa u svetu znaeajan
doprinos borbi svih progresi vnih snaga ostvarenju mira i razvoja.
Nagla8avam sve ovo i radi toga sto smatram
da je najveeu stetu borbi za oslobodjenje zene uvek nanosilo to
sto se drustveni polozaj zena cesto razmatrao van konteksta
stvarnih drustvenih uslova u kojima one zive i rade. A upravo
je to karakteristicno za razna feministicka i druga konzervativna shvatanja koja nastaju pre svega zato sto se zamagljuje prava sustina potcinjenosti zene, sto se tendenciozno zarnenjuju uzroci i posledice i seje neverica u njene sposobnosti. Ali, stalno treba imati na umu da je sa razvojem r·adniCkog pokreta
sve vise izrastao jedan drugi pristup re8avanju ovog problema,
u stvari, borba radnicke klase za svoje oslobodjenje i za oslobodjenje celog druStva nosila je sa sobom i ostvarivanje pune
ravnopravnosti polova.
I mi smo se, u· razvoju naseg radnickog pokreta, dosta dugo a cesto i veoma ostro sukobljavali sa feminizmom, koji je razoblicen u predratnim godinama, dobrim delorn, zahvaljujuci i Vasem easopisu "Zena danas", preko koga
se Komuliisticka partija Jugoslavije uspesno borila za nase poglede i programe akcije i stekla ogroman uticaj i ugled medju
zenama. To se posebno posvedocilo i masovnim ucescem zena
u nasoj narodnooslobodilackoj borbi i revoluciji.
O:!Iucno suprotstavljanje raznim feministickim
strujama u svetu u toku Medjunarodne godine zena treba takodje ocenjivati kao znaeajnu pojavu, kao jedan od dokaza da se
problemima drustvenog polozaja zene zaista sve v!se prilazi kao
integralnom delu borbe za progresivno menjanje drustvenih odnosa kako u pojedinim zemljama, tako i u medjunarodnim odnosima.
Savezna konferencija Socijalistickog saveza radnog naroda Jugoslavije usvojila je krajem prosle goditte politi cku platformu za obelezavanje
Medjunarodne godine zena u na8oj zemlji. Na
osnovu nje razradjeni su siroki programi aktivnosti u federaciji, socijalistickim republikama
6
7
�i pokrajinama, u opstinama i mnogin:i radnim
organizacijama. Ti se .programi uveliko ostva~
ruju i deo su naseg tekuceg politi&og zi vota i
rada. Izmedju ostalog, kao Sto je poznato; u
toku su i pripreme simpozijuma o primeni i
razradi marksistickih nacela 6 oslobocijenju ze=
ne u nasim samoupravnim uslovima, Sindikat
organizuje opsezna i ten:ieljita !StraziVanja o po~
lozaju zaposlene zene i njenon:i ilcescu u sam~
upravljanju, u toku je razmatranje polozaja zene na selu itd. Kako Vi, druole precisednice, ocenjujete ovu aktivnost i u cemu vidite njen os~
novni znaeaj?
Ova si:toka i svestrana aktivnost, vezana i za
obelezavan]e Medjunarodne godirie zena, uklopila se u nasu ukupnu politicku aktivnost, vezanu pre svega za ostvarenje novog
Ustava i predstavlja dobar nastavak nasih dosadasnjih programa
politickog rada i politickog zivota uopste. U Socijalistickom sa~
tezti radilog naroda, kojf sve vise deluje kao udruzeni front so~
cijalistickih snaga nase zemlje, tad na unapredjenju drustvenog
j:mlozaja zelle smatra se kiw znaeajan integralni deo nase ukilp~
lie aktivnosti na izgradlljil drustveno-ekonomskog i po!itickog si~
stei:lla i resavanju bitnih problema privrednog i socijalnog raz~
voja,
bsnov!le politicke stavove i najvaznije aktuelne
zadatke u borbi za dalju drustvenu afirmaciju zene u na8em
drustvu; u savreniMini tislovima, Savezna konferencija SSRNJ
utvrdila je jb~ u jtiriti 1973, godine, na osnovil prethodnih veo~
rna sirokih polltickih tazinatranja u svim socija!istickim reptiblikama i poktajinan:ia, opstinan:ia i radniin organizacijama.
Realizacija ovih stsvova i zakljticaka dobila je odredjene imput~
se i nesumnjivo je obogacena i programima za ohelezavanje
Medjunarodne godine zella. Ove jeSelii cemo ten:ieljitije razmatrati kako se ostvaruje politika i zadaci koje sino postavili pre
dve i po godine. Inace, sva osnovna pitanja od bitnog znaeaja
za unapredjenje drustvenog polozaja zena dana8 u svim organi~
zacijama_ i rukovodstvima Socijalistickog saveza integrisana su
u nas celokupni tekuci politicki rad. Tome dobrim delom do~
prinosi i aktivnost Konferencije za pitanja drustvenog polozaja
8
zena u okviru SSRNJ. U tome su postignuti zapazeni reuultati,
mada jos uvek ne mozemo biti zadovoljni. U stvari, to su veoma aktuelna pitanja svakodnevnog zivota svih nasih radnih !judi
i njihovih porodica, mesnih zajednica i organizacija udruzenog
rada. Mislim da- je veoma znaeajno da se u rasprave i re8avanje ovih problema uk!jucuje sve veCi broj zena. To izmedju ostalog treba da doprinosi daljoj demokratizaciji politi&og zivota
i razvoju samoupravnih odnosa u nasem drustvu.
Dublja istraZivanja pojedinih pitanja vezanih. za
polozaj zaposlene zene, za razvoj institucija drustvenog standarda, a posebno za razvoj decje_ zaStite i drustvene ishrane,
za politiku zapos[javanja, obrazovanja i s l. - nesumnjivo su
znaeajan doprinos pripremama srednjorocnog i dugoroenog pro- .
grama pri vrednog i socijalnog razvoja. J er, kao i za svet u
celini, tako i za svaku zemlju pojedinacno, pa i nasu, drustveni polo:iaj zene zaista je jedno 00 vrlo znacajnih merna i pokazatelja opSteg stanja i napretka. A upravo u toj oblasti neophodria je smisljena, organizovana i planski uskladjena aktivnost
brojnih cinilaca koji svi zajedno uti eu na drustveni polozaj zen e. Mi smo duzni da i na ovom podrucju sprovedemo temeljitije preispitivanje dosadasnje prakse i pravih uzroka izvesnog
zaostajanja u resavanju nekih bitnih problema polozaja zena.
Mislim tu kako na materijalnu, tsko i na idejno-politicku stranu pi tanja. J er' u borbi za stvarnu ravnopravnost zena, moZda
i vise nego na nekim drugim podrucjima, faktor svesti ima
vanredno veliki znacaj. Postoje naime, nasledjena tradicionalna, konzervativna shvatanja o ulozi zene u drustvu. Ali, poznati su i povremeni prodori raznih liberalistickih i drugih slicnih
gledista, koji su u ranijem periodu dolazi!i do izrazaja u pojedinim sredinama, a po kojil1l!i iskljucivo materijalni razvitak
automatski razresava i probleme ostyarenja ravnopravnosti zene. Zato poseban znaeaj tmaju kompleksnija razmatranja i dalje razrade nekih osnovnih marksistickih naeela, odredjenih idejnih i koncepcijskih pitsnja, na kojima se angafuje znatan
hroj nasih naucnika, strucnih i politickih kadrova. S pravom
treha da ocekujemo teorijske radove i istrazivanja u toj oblasti.
9
�Koje do sada. postignute rezultate u procesu
dru~tvenog izjednacenja zane u Jugosta.viji sma.trate najvaznijim?
Kao sto je poznato, politiCko i pravno izjednacavanje zane ostvareno je jos u oruzanoj fazi nase revolucije
i neposredno posle rata, kada su - pored osta.log - ukinuti i
svi oni zakoni stare Jugoslavije koji su zenu i fakticki i formalno tretirali kao nize bice. Time su, medjutim', stvoreni samo neophodni uslovi i poiitiCke pretposta.vke za ostvarenje pune
ravnopravnosti zena. Stvarno oslobodjenje zene poeelo je tek
onda kada je doslo do masovnog ukljncenja zena u, drustveni rad,
a to je zahtevalo promenu odnosa u porodici i oslobodjenje zaposlene zene od iscrpljujueih poslova u privatnom domaCinstvu
- putem njihovog podrustvljenja, kao i organizovanu drustvenu
brigu o deci.
· ·.
Gledano u celini, u toku protekle tri decenije
posleratne socijalisticke izgradnje u na8oj zemlji kontinuira.no
su se ~azvijali i jaeali svi oni bitni drustveni procesi koji obezbedjnju i ostvarenje ravnopravnosti zene. Tu, pre svega, imam u vidu dvadeset pet. godina razvoja radnickog i drustvenog
samoupravljanja, koje su i zene prihvatile kao svoju istorijsku
sansu, kao put os.tvarenja teznji radnickog pokreta da oslobodjecnje radnika postane stvar samih radnika, a oslobodjenje radnica
delo samih radnica - kako je to svojevremeno isticao i Lenjin.
Zato je proces razvoja i ozivotvorenja samoupravljanja istovremeno i proces oslobodjenja zeneo
I pored toga sto je nasledjena privredna nerazvijenost nase zemlje jedan od ogranicavajueih faktora, jasna orijentacija organizovanih socijalistickih snaga, pod rukovodstvom
Saveza komunista Jugoslavije, vee je dovela do temeljitije promene u polozaju zene u na6em drustvu.
Podseticu samo na. dve grupe uporednih poka2;atelja. Prva se odnosi na. ukljucivanje zena u drustveni rad. Pre
rata u na8oj zemlji bilo je samo dvesta. hiljada zaposlenih zena,
a da.nas ih ima oko milion i sest stotina hiljada, tj. oko osam
puta. vise. Dinamika zapostjavanja zena bila je skoro dvostruko
veca od dina. mike zaposljavanja mnskaraca, sto nesumnji vo go•iori o sasvim jasnoj politiCkoj orijentaciji naileg druStva u
lo
tom pogledn. Ovako ma.sovno ukljncivanje zena. u drustveni ra.d
temeljito je izmenilo njihovu licnu i dru~tvenu poziciju, otva.rajuei im siroke prostore i za. neposredno upra.vljanje svim
drustvenim poslovima, za odluciva.nje o sredstvima, uslovima.
i reznlta.tima rada, o sopstvenim i zajednickim interesima radnika. u udruzenom radu.
Druga duboka kvalitetna promena izvr sena je i
u pogledn opsteg i strucnog obrazovanja zena.. Pre rata je u
na8oj zemlji svaka druga zena bila nepis mana, odnosno 56 odsto zena nije imalo ne samo nikakve skole nego ni elementarnu pismenost. Bilo je podrucja na kojima ukupan broj pismenih
zena nije prelazio procenat od 10 do 20. Danas, medjutim, osnovnim osmogodisnjim obrazova.njem prakticno su obuhvaeena
skoro sva za ucenje sposobna zenska deca, dok u srednjim skolama ona. ciue 45 odsto ucenika, a na visokim i visim skolama
nko 42 procenta. od ukupnog broja studenata. To su vee rezulta.ti za koje su, kao sto je poznato, u mnogim drugim zemljama i drustvima bili potrebni mnogo duzi istorijski periodi.
U nasoj privredi i drustvenim delatnos tim a 1972.
godine radilo je preko sto trideset hiljada zena sa visokim i
visim obrazovanjem; a na visim iikolama i fakultetima danas
se skoluje oko sto hilja.da studentkinja. Situacija sa srednjim
strucnim kadrovima jos j~ povoljnija. Vee danas medju njima
zene cine vise od poloviue ukupnog br'oja zapostenih sa sred'njom strucnom spremom. Broj kvalifikovanih i visokokvalifikovanih ra.dnica u privredi, pre svega u iudustriji, ta.kodje je u
sta.lnom porastu, ta.ko da ih je sa ovim kvalifikacijama 1972.
godiue bilo oko dvesta. dvadeset hiljada, odnosno znatno vise od
ukupnog broja zaposlenih zena u stsroj Jugoslaviji, medju kojima je ogrmnna veeina bila bez ikakvih kvalifikacija. Znaeajan
je i podata.k da je pre rata bilo samo trtqeset sest zena sa
zvanjem doktora nauka, a da je u posleratnom periodu ovo zva. nje steklo oko hiljadu i trista zena. Danas zvanje magistra i
doktora nauka ima oko tri hiljade zena, od kojih oko pet stotina samo u oblasti prirodnomatematiCkih i tehniCkih nauka.
Ukazujuei na ove izvanredne rezultate, razume
se, ni u kom slucaju ne mislim reci da vise ne postoje brojni
i znaeajni problemi koje eemo morati dalje reiiavati. Medjutim,
dosadasnji rezultati su, mislim, sasvim ocigledni.
11
�Vee ste i sami naglasili da masovno zaposljavanje zena zahteva da s e istovremeno ostvaruje ·
drustvena zastita dece i iznosenje iz priv!ltnog
domaeinstva u drustveni rad mnbgih poslova koji su tradicionalno vezivani za zenu. Ako toga
nema ili nema u odgovarajueoj meri, nuzno dolazi do konflikta izmedju rada i materinstva sa
vrlo brojnim posledicama za zenu, za porodicu,
za drustvo u celini. Kakvo je, po Vai\em misljenju, danas stanje u tom pogledu?
Veoma brza dinamika zaposljavanja zena u proteklom periodu sukobila .se sa ozbi!jnim zaostajanjem u oblasti
drustvene zastite dece. Dovoljno je reci da su u staroj Jugostaviji postojale samo dvoje decje jaslice. A da i ne govorimo 0
potpunoj nerazvijenosti drustvene ishrane, mreze perionica i
drugih usluga. Ovome treba dodati veoma nezadovoljavajuce stanje na podrucju zastite materinstva, posebno zdravstvene zastite majke i deteta. Tako se, na primer, po stopi smrtnosti odojCadi i male dece i po procentu porodjaja obavljenih bez ikakve strucne pomoei, Jugoslavija pre rata nalazila medju poslednjima u Evropi. Ovome treba dodati da je neposredno poste
rata. drustvo bilo suoceno i sa zbrinjavanjem veoma velikog
broja ratne siroeadi, jer je 1945. godine bilo u nasoj zemlji
dvesta osamdeset hi!jada dece bez jednog ili oba roditelja. Te
prve zadatke ostvarivali smo, kako znate, uz ogromne napore
organa narodne vlasti u periodu obnove zemlje, kao i besprimernim pozrtvovanim dobrovotjnim radom gradjana, zena i !judi na8e zemlje.
Kasnijim snaznim razvojem zdravstven.e sluzbe
i opstom socijalnom politikom u nai\em drustvu, temeljito je unapredjena zdravstvena zaStita majke i deteta i u tom pogledu
smo se vee uvrstili medju zemlje sa veoma razvijenim sistemom ove vrste zastite. U opstoj zastiti materinstva ostvareni
su, u celini uzev, znaeajni rezultati. Tako je, u svim republikama i pokrajinama produzeno porodjajno odsustvo na sto osamdeset do dvesta deset dana itd. Izvanredno su znaeajne i akcije
na podruCju planirarija porodice i vaspitanja om Jadine u duhu
principa ravnopravnosti polova i za odgovornos t u porodici.
12
U ostvarivanju neposredne deCje zastite, posebno u pogledu broja i kapaciteta ustanova za dnevni boravak dece zaposlenih roditelja, imali smo i imamo i danas najvise
problema, i pored nesumnjivih uspeha koje smo i u tom pogledu postizali, naroCito tokom poslednjih godina. Zbog poznatih
zaostajanja u proteklim periodima, upravo ovom pitanju danas
se kod nas posveeu)'e velika paznja, mada sa postojeeim stanjem ne mozemo jos biti zadovo!jni. Slicna situacija je i u pogledu organizovanja drustvene ishrane, gde je takodje pos!ednjih godina dosta ucinjeno, ali su jos uvek potrebe znatno veee.
Upravo zato mi u Socijalistickom savezu smatramo da tie nam
ubrzano resavanje ovih i slicnih problema biti jedan od nasih
glavnih<:zadataka u narednom periodu.
~
Naglasavam, pri tome, da se tu ne radi ni o
kakvom paternaUstiCkom zasticavanju zene, o "pomoei" zeni,
nego o prvorazrednim drustvenim problemima, o podizanju
i
vaspitanju mladih generacija, ostvarivanju jednakih moguenosti
za start u zivot svoj deci i omladini, o podrustvljavanju domaCinstva - a time i likvidiranju najznaeajnijih izvorista neravnopravnosti zene. Ove krupne zadatke mozemo ostvariti S</-mo doslednim ozivotvorenjem naseg drustveno-ekonomskog i politickog
sistema. U tom pogledu je izvanredno znacajna uloga mesnih i
interesnih zajednica u kojima sami radni !judi treba neposredno
da od!ucuju o delu svoga vlas titog dohotka koji odvajaju za zadovoljavanje ovih i sticnih zajednickih potreba, kao i o najboljem mogucem nacinu koriMenja tih njihovih sredstava. Oni sami, a ne neko drugi u njihova ime.
Vi ste, druze predsednice, vee upozorili na ne-ke Cinjenice koje vrlo reljefno pokazuju da se
bitno izmenio niz faktora I pretpostavki koji uticu na povecanje licesca zena u drustveno-ekonomskom, kulturnom i socijalnom razvoju ·nase
zemlje. Ukazali ste, takodje, da zena - kao
proizvodjac i kao gradjanin, moze danas vrlo
efikasno da utice na stvaranje i donosenje pogodnih resenja za · zadovoljavanje ekonomskih, socijalnih i drugi h potreba, ne samo svojih licnih,
13
�nego i svih· gradjana jedne mesne zajednice,
jedne organizacije udruzenog rada i sirih drustveno-politickih zajednica. Molimo Vas da iznesete Vasu ocenu da li je delegatski sistem,
kao specifican izraz samoupravne socijalisticke
demokratije, ve6 znaeajnije uticao na takvu
snamu integraciju zena u razvoj nase zemlje i
kakve su u tom pogledu dalje perspekti ve?
Nema nikakve sumnje da novi delegatski sistem
i u tom pogledu otvara izvanredno siroke moguenosti za dalji
proces ravnopravnog ukljucivanja zena u upravljanje svim drustvenim poslovima, na svim nivoima i u svim centrima odlucivanja, od mesne zajednice i osnovne organizacije udruzenog
rada do organa federacije. Sam karakter politickog sistema, koji gradimo, nuzno stavlja i zenu, kao uostalom i sve radne !jude, u novi drustveni polozaj, pa stoga s pravom ocekujemo
sve ve6e uce66e zena u politickom zivotu i odlucivanju.
U Socijalistickom savezu radnog naroda Jugoslavije pozitivno su ocenjeni rezultati poslednjih izbora za delegatske skupstine i ave druge samoupravne organe, u kojima je,
pored ostalog, u poredjenju sa ranijim stanjem, bitno poboljsana· i zastupljenost zena u delegacijama i medju izabranim delegatima. Zene danas cine 22 odsto delegata u svim izabranim
delegacijama. Najbolji rezultati ostvareni su u delegacijama osr
novnih organizaeija udruzenog rada, gde zene cine skoro jednu
tre6inu. To priblimo odgovara njihovoj brojnoj zastupljenosti u
ukupnom broju zaposlenih. Time s e jos vise priblizavamo ostvarenju nasih teznji da zene same, a ne neko drugi u njihovo
ime, ucestvuju u odlucivanju o svim bitnim drustvenim problemima, ukljucuju6i tu i sve one od cijeg re8avanja zavisi dalje
unapredjenje njihovog drustvenog patozaja.
Zelim da istaknem da medju stotinama hiljada
zena koje su danas angazovane i ukljucene u neposredno upravljanje, ima nesumnjivo veoma mnogo ne samo izvrsnih poznavalaca praktienih drustvenih problema i reainog zivota svake
odredjene sredine, .ve6 i sposobnih organizatorskih talenata, ciji je doprinos u radu delegacija i delegatskih skupstina svakako od neprocenjivog znaeaja za dalju demokratijlaciju politickog
14
rada i odlucivanja i oboga6ivanje njegove sadrZine, njegove zrvotne sustine. A to i jeste jedan od bitnih ciljeva naseg novog
Ustava i politickog sistema.
Kada je rec o novom Ustavu SFRJ, kao i o ustavima socijalistickih republika u na8oj zemlji,
dozvolite da Vas pOdsetimo da su sagovornici
iz inostranstva n.e jedanput postavljali pitanje
zasto je u njima izostavljena klauzula koja je,
jos od prvog Ustava donetog u novembru 1945.
godine, u tek oslobodjenoj zemlji, isticala da
je "zena ravnopravna sa muskarcima u svim
oblastima drzavnog, privrednog i drustv:enog
Zivota" .....
U odgovoru na ovo pitanje bieu veoma kratak,
jer, smatram pa ceo nas Ustav, po svojoj sustini i po svim
svojim nacelima, odrazava na najbolje mogu6i nacin nase poimanje problema stvarne ravJ;Iopravnosti zena u na8em drustvu.
Mora se imati u vidu da je naiiim Ustavom iskljucena svaka
vrsta diskriminacije, bilo da se javlja u domenu nacionalnom,
verskom ili bilo kojem drugom, pa prema tome i u odnosima
izmedju polova.
U svom istorijskom govoru na Zemaljskoj konferenciji Antifasistickog fronta zena Jugoslavije,
u Bosan5kom Petrovcu decembra 1942. godine,
u punom jeku narodnooslobodilacke borbe u Jugoslaviji, drug Tito je istakao znaeaj uceil6a
jugoslovenskih zena u ovom za sve nase narode
presudnom istorijskom periodu. Ako dozvolite
citiracemo samo jedan kratak odlomak iz govora druga Tita: " ••• Ja se ponosim sto stojim
na celu Ar mij e ii kojoj ima ogroman broj zena.
Ja mogu kazati da su zene u ovoj borbi po
svom herojizmu, po svojoj izdrl\ljivosti bile i
jesu na prvom mestu i u prvim redovima i nasim narodima Jugoslavije cini east Sto imaju
15
�dosledno ostvarivanje ideala, za koje su se one taka nesebiiino,
herojs ki borile.
takve keeri ••• One se bore zanezavisnost svojib
naroda i to je sas tavni dio velike borbe za njihovu ravnopravnost, koju su nasim zenama u granicama Jugoslavije osporavali, nedaju6i im ni pravo
glasa ni pravo ukljuiienja u drustveni zivot. u
ovoj borbi one se danas bore za ravnopravnost
zena." Kako Vi, druze predsedniiie, danas posle tri decenije - proc enjujete ulogu zene u
nasoj revoluciji i smatrate li da su i nove generacij e jugoslovenskih zena opravdale visoka
priznanja i poverenje iz ratnog perioda i da se
sa istim takvim entuzijazmorn bore za dalji kontinuirani razvoj nase revolucije?
Kad se govori o ucescu i augawvanosti mladih
generacija, a posebno m!adih generacija zena, na obezbedjenju
kontinuiteta i da!jem uspeiinom razvoju nase revolucionarne borbe, nesumnjivo je da su one i spremne i sposobne da dostojno
i sa uspehom, u novim uslovima, suocene sa novim isto tako
s!ozenim i odgovornim zadacima, nastave delo svojih majki i
oceva. One to, pre svega, dokazuju svojim radom i stvaralai'itvom, kao i svojom od!ucnom borbom za ostvarenje mira i
ravnopravnih medjunarodnih odnosa i svako ugrozavanje nai'ieg
nezavisnog samoupravnog razvoja, svaki atak na · nasu slobodu i
integritet - naisao bi na isti takav herojski otpor, ispoljila bi
se ista od!ucna reiienost i spremnost da se odbrani sve ono sto
smo krvlju i ogromnim naporima ostvarili u proteklim decenijama, da se sacuvaju tekovine za koje je p!acena taka visoka
cena.
U ovoj, Medjunarodnoj godini zena, mi istovremeno obelezavamo i tridesetogodisnjicu pobede nad faSizmorn
koji je bio, jeste i ostaje smrtni neprijatelj svakog demokratskog poretka, koji je posebno bezdusan i surov u odnosu na zenu. Nikada ne mozemo i ne smemo zaboraviti da smo pobedu
nad fa sis tickim agresorima i pobedonosni is hod oruzane faze
naile revolucije ostvarili uz veoma rnasovno uiiei'i6e zena. Takodje smatramo da je veoma znacajno da ne samo evociramo se6anja na najs!avnije dane iz nedavne proi'ilos ti nasih naroda i
na ovaj prelomni period u nasem razvoju, vee i da neprekidno
crpimo iz te borbe i iz toga perioda nove podsticaje za puno
i dosledno ostvarivanje svih onih teznji i ideala za koje je dalo
svoje zivote milion i sedamsto hiljada gradjana ove zeni je, medju kojima je bi!o preko ilesto dvadeset hiljada zena. Svi smo
mi duzni da odamo najvece mogu6e priznanje neprocenjivom doprinosu koji je dalo oko dva miliona zena Jugos!avije, ukljucenih na raznovrsne .naiiine u ovu sveopstu borbu, a medju njima
i herojizmu preko sto hiljada partizanki pod oruzjem - od kojih je svaka cetvrta poginula, a od prezivelih svaka druga ranjavana i medju kojima je devedeset i jedna proglasena za narodnog heroja. Besmrtni su likovi hi!jada i hiljada zena-radnica, se!janki, ucenica, intelektualki - kojima su nasa umetnost
i umetnicko stvaralai'itvo, a na zalost i naaa istoriografija joii
uvek ostali veliki duznik.
Da se, druze predsednice, vratimo na neke
fundamentalne problems kojih smo se ranije vee
de!imiciJ.o doticali. U savremenim takozvanim
pokretima za ostobodjenje zena, narocito na Zapadu, postoje tendencije da se problem oslobodjenja zene veze za tzv. borbu polova; da li je
to opravdano i kakav je odnos izmedju ove ideje i marksistickog koncepta klasne borbe?
U programima, idejama i parolama savremenog
pokreta za oslobodjenje zena, kao i u literaturi koja obrazlaze
njihova idejne stavove, eesto se -istice koncept borbe polova kao
dinami Cki princip pokreta za oslobodjenje zena .. Ideja da je
"borba polova'' osnovna motorna snaga istorije oslobodjenja zene, nije nova. Ona je danas aktuelizirana, iako pripada onim
teorijskim i politickim polfuiiajima da se sociologija zameni
biologijom, i da se u .biologizmu trazi odgonetka za drustvene
odnose i probleme. Karakteristiiino je da se borbi polova daju
razlicita znacenja. Ona je shvacena eas kao zamma za klasnu
borbu, cas kao paralelna sa idejom klasne borbe, a nekad i
kao teza da oslobodjenje zena moze biti samo akt suprotstavljanja muskarcu kao skoro iskljucivoj "vladaju6oj klasf' i
Medjutim, nesumnjivo je da najtrajniji i najlepsi ·spomenik zeni - ucesniku nase revo!ucionarne borbe jeste
16
17
I
�"gospodaru". Medjutim, odnos izmedju klasne borbe i sukoba
polova je mnogo slozeniji. Klasna borba nije jednostran proces
i pravolinijska akcija, kao neka borba izmedju dve protivnicke
vojske. Ona podrazumeva proces menjanja klasne strukture istorijski prevazidje!le drustvene ekonomske forinacije, i to u
svim 'njenim dimenzijama i izrazima,Klasna b'otba se 'manifestuje na
svim podruiijima drustva i njegovog zii>'Dtll.i od ekonomske i po~
liticke sfere do kulture i nauke. dna se ostvarU:je u drustvenoj,
politiCkoj i misaonoj akciji, i to ri sv'akoj ria specifi&li'n naCin,
s tim sto im je zajednicko prevazilazeilje starog i uspostavlja~
nja novog, napredriijeg i boljeg,
iJ tOni odriosil poktet za Mlobcid)erije zena je
drustveni, politic!d i kulturni pokret, kdji nije lisen lii izves~
nih bioloskih elemenata, takbz\iiine· seksualne revolucije, U o~
vom opstem i slozenorri, a, ii dsiii:ivi jedinstveliom pokretu, ri~
rna hijerarhije, i zato iie odg6v'i1Ni iii markSizmu, ni interesu
zena, teznja da se pokre6u pitalija priariteta izmedju klasne
borbe i borbe polova, Takve tei!rije naiazimo u: raznim shvatanjima i prograinima tzv, radikaltiih oslobodilackih pokreta ze~
na i one ceato dovode do idejriih korifuzija i politickib inercijjl.,
kao i do avanturizrria i ekscesa raznih vrsta.
Oslobcidjenje zena n!l zavisi sarro pa lii prven~
stv'en6 od potiskivanja "vlasti muskaraea'', liiti od njihovog for~
malilog izjednacenja sa muskarciina, a jos marije u uspostavljanjti kakvog "carstva zenai' na ZemljL Marks je isticao da
je emancipacija zena moguea samo kao ljudska emancipacija;
to je osnovni princip ko]i ee dovesti do oslobodjenja i jednako~
sti zlliH\, Bez opstedr1lstvene erriancipacije nema ni emancipacije ~eiia ni njenog prava na njen autentiean i slobodni razvitak,
Dosadasnja; pa i postoj e6a supremacija muskaraca i potcinjenost .zetia se jedino rriogu otkloliiti, u "sloboonoj zajedliici illobodnih !judi", Komunizarri je i ovde resenje za ova slozeno pi-"
tanje. u prelazilom periodu 1l korrie ziviino; klasria borba je
bila i os tala bsnovna pokretacka snaga i motor drustvenih pre~
obrazaja u kojiina se maze vrsiti posteperio oslobbdjenje celoA
kupnog drustva ocl svih oblika ofudjenja, ilejednakosti i poliize~
nja, a time i uspostavljanje zene kao slobodii6g !judskog bica,
U tom procesu svest, akcija i ·angazovanost zella cini da klasna borba bude sira, odlucnija i uspesnija.
18
Sve sto sam ovde istakao ne znaCi da imamo
pravo da ospo.ravamo odgovarajueu specificnost zen,:il i njihove
problematike, kao i opsti znaeaj niza novih ideja i pogleda koje one danas unose u svojim revolucionarnim zamislima i aktivnostima. Svako potcenjivanje ovog doprinosa je ne samo, kako se danasnjim recnikom kaze, stav birokratije, vee i osiromasuje borbu coveka za bolji i istinitiji svet.
Da li biste istakli neke teskoee iii cak prepr.eke u proeesu emancipacije zena u nasoj zemlji?
Te prepreke i teskoee postoje i pogresno je smatrati da socijalizam kao sistem automatski resava pitanja jednakosti i druga prava i potrebe savremene zene u nas. Socijalizam
ima tu prednost sto on brze otklanja ideologiju vladajuce burzoaske klase, koja je nipodastavala polozaj i ulogu zene u drustvu
i sto, nastavljajuei revoluciju i ostvarujuei ideologiju radniCke
klase; brze otklanja materijalne, pravne i formalne nejednakosti izmedju zena i muskaraca. Ali, to nije sve, niti nas to maze potpuno zadovoljiti.
Ne samo nasledjena materijalna i kulturna zaostalost, vee 1 relativna opsta nerazvijenost uslova u kojima se
gradi socijalisticko drustvo, a narocito proces zaostajanja ljudske svesti, stvaraju i u nasem socijalistickom drustvu niz tesko6a i prepreka, ne samo za punije ostvarivanje ljudske licnosti zena, vee i za ostvarivanje njihovih prok[amovanih prava i
sloboda. U ovakvim uslovima jos uvek ima. pojava i teznji iskoriscavanja drugog, nasilja i gospodarenja, narocito od onih koji
su po tradiciji, iii na osnovu materijalnih i drugih pogodnosti,
u moguenosti da to cine. Takve pojave u ljudskim odnosima i
ponasanjima, cak i kad su prihvaeene Od druge strane, odrzavaju hijerarhije u drustvu, u porodici, u ·kuei i u licnim odnosima i otezavaju da zena bude i da se oseti kao slobodan ravnopravan clan socijalisticke zaj c<:lnice.
Otuda nasa idejna i politicks akcija mora biti
usmerena na menjanje ljudskih odnosa, svesti, tradicionalnih
vrednosti i "prirodnih navika". Vise nego ikad danas se samoupravna politicks. misao i akcija moraju prosiriti na podrucje
19
�kulture znanja, svesti i morala. To isto zahteva
nosti i samokriticnosti, manje mehanicizma, vise
u na8oj misli, akciji i pona8anjima svih i svakog.
nam je isto tako jedna vrsta unutra8nje dr-ustvene
pogledu onog Sto cinimo, sto jesmo i kuda idemo.
i vi8e kritichumanizma
Potrebna
kontrole u
Napominjem sve ovo, ne samo da istaknem svu
slozenost i sve teskoce u procesu oslobodjenja zene, vee da ukazem i .na nuznost promena nacina misljenja i rada tzv. subjektivnih faktora socijalisticke svesti, odnosno u prvom redu
Saveza komunista i Socijalistickog saveza radnog naroda. Ova
Medjunarodna godina zena pruzila nam je priliku ne samo da istaknemo U pryj plan II ZeDSkO pitanje11 , VeC j da preiSpitaffiO
sebe i da pokrenemo sebe i druge prema pravim problemima
koji leze u dubinarna naseg drustva i nas samih. Na osnovu
svega toga, uz aktivnu ulogu napredne marksisticke misli i ljubavi prema istini i drugom, mi mozemo postepeno doprinositi
da se humanizuju ljudski odnosi i time da zene dobiju s voj pravi dostojanstven lik, sa one strane eksploatacije, dominacije i
ponizavanja. U ovim sves tranim, kulturnim i moralnim preobrazajima koji su u osnovi politicki neodvojivi od nje, niko nema pravo da bude po strani i da bude sasvim zadovoljan sobom
i svojim doprinosom.
zalagala za reeavanje sustinskih problema svakog datog periods, tako i danas ovaj Ca.sopis treba da doprinosi ostvarivanju .
sveukupnog druStvenog razvoja i re8avanju svih osnovnih problema radnih !judi i · gradjana, medju kojima su i oni specifieni
prohlemi koji se oduose na drustveni polozaj zene. To su, pre
svega, dalja izgradnja socijalistickog samoupravnog druStva na
novim ustavnim nacelima i odlukama Desetog kongresa Saveza
komunista Jugoslavije, puno ostvarenje samoupravne ustavne
pozicije svih radnih !judi - bez obzira na pol - u proizvodnji
i upravljanju, tako da oni postanu neposredni nosioci razreilavanja svih bitnih opstib, drustvenih, kao i svojib posebnih zivotnih problema, da ovladaju svim sredstvima, uslovima i re-,
zultatima svoga rada i zivota.
·
Jasno je da se ti veliki zadaci mogu ostvariti
jedino zalaganjem svih organizovanib socijalistickih snaga i subjekata samoupravnog druStva, na svim nivoima odlucivanja.
Sredstva informisanja imaju u tom pogledu izvanredno veliku
drustvenu uloJN, mogucnosti i zadatke. Zelim vam puno uspeha u tom plemenitom i odgovornom rad\1. Na svima nama je
da se zaloZiiiD da se to i ostvari, tako da predstojeci jubilej
svi zajedno na pravi nacin obelezimo.
Dozvolite, druze predsednice, da Vas, na kraju,
podsetimo da ce u 1976. godini casopis "Zena
danas", koji je grupa mladih komunis tkinja u
Omladinskoj sekciji Zenskog pokreta u Beogradu pokrenula u teiiktm danima nadiranja fasizma 1936. godine, obeleziti svoj 40-godisnji jubilej. Koje poruke i kakve zadatke treba 11 Zena
danas" da preuzme u s vojoj daljoj izdavackoj
orijentaciji?
Neosporna je pozitivna uloga koju je ova] casopis odigrao u protekle cetiri decenije, u predratnim, ratnim i
posleratnim godinama. "Zena danas" ce u sveukupnim druiltvenim napbrima za ostvarenje pune ravnopravnosti i oslobodjenje
zene u na8em druiltvu i dalje imati znacajne zadatke. Kao sto
se u razlicitim etapama l'azvoja naileg druStva "Zena danas"
20
21
�T I T 0:
"
Za nas pokret od samog pocetka do danasnjeg dana karakteristicno je veliko ucesce zena.
Treba najprije podsjetiti na veliku ulogu zena u
predratnom revolucionarnom periodu, na odvaznost i samoprijegor na svim sektodma rada, na njihova aktivno ucesce u demonstracijama, strajkovima i drugim oblicima borbe. Ta aktivnost nije jenjavala ni u vrijeme najdublje ilegalnosti KPJ, kao
sto je bio slueaj poslije zavodjenja sestojanuarske monarhofasisti&e diktature. Stavi8e, u periodu nemilosrdnih progona i najsurovijeg terora, kojemu su bile izlozene isto kao i muskarci,
medju zenama•je joi'i vise jaealo uporii'ite Partije. I sam polozaj zena u predratnoj Jugoslaviji podsticao je njihovu aktivnost
u revolucionarnom pokretn. Jer, nije se radilo samo o njihovoj
politickoj neravnopravnosti, vee i o najizrazitijoj eksploataciji.
Poznato je, pored ostalog, da su za jednak rad dobijale cesto i
upola manju platu od muskaraca.
Ukljucuju6i se u svenarodnu borbu protiv klasnog i nacionalnog ugnjetavanja, za socijalnu pravdu i gradjanske sl<Jbode, zene -su se borile i za svoju politicku ravnopravnost, za pravo na rad i jednake plate za isti uCinak. Bilo je
dosta zadataka koji su posebno povjera vani zenama i koje su one savjesno i disciplinovano izvrsavale izlazuci se i najvecim
opasnostima. Svoju hrabrost zene su ravnopravno dokazivale i
onda kada bi pale u ruke policije, u trenucima najveceg zlostavljanja i mucenja.
KPJ je posebnu paznJU poklanjala razvlJanju aktivnosti zena u predvecerje teskih borbi za koje se znalo da dolaze. Do velikog ucesca zena u nasem narodnooslobodilackom
ratu nije doslo slucajno. To je bio rezultat rada Partije prije
rata i visoke drustvene svijesti, politicke zrelosti i patriotizma
velikog broja zena u nasoj· zemlji.
0 doprinosu zena u tim sudbonosnim danima za
nase narode, kako na frontu taka i u pozadini, zna se dosta
�van nase zemlje. Ni teske borbe, ni dugi iscrpljujuci marsevi,
ni razne druge nedace koje s·u zene morale da savladjuju sa krajnjin1 fizickim i psibickim naporima - nisu nikada dovodili do pojava malodusnosti i do gublj enja vjere u pobjedu. U historiji su zaista rijetki primjeri tako masovnog ucesca zena u borbi i njihove
tako velike hrabrosti i stoicizma. Svojim po:irtvovanjem u borbi
za spasavanje ranjenika zene su dale poseban doprinos humanoj
strani nase revolucije. A ta briga o covjeku jacala je borbeni moral uopste kao jedan od odlncujucih faktora pobjede.
Ravnopravnost zena u nasem druEt vu, sto je jedna od tekovina nase borbe, nije, dakle, nesto sto je zenama poklonjeno. Ona je stecena u borbi u kojoj su zene ravnopravno ucestvovale i podnijele ogromne zrtve. Dovoljno je pomenuti da je 88 zena u nasoj zemlji proglaseno za narodne heroje.
U razvitku socijalistickih drustveriih odnosa poslije rata doslo je do bitnih promjena i u pogledu polozaja i uloge zena, ciji znacajan doprinos nije izcstao ni u jednoj oblasti zivota.
Koliko se samo poveealo njihova ucesce u privredi L'drustvenim
sluzbama, najbolje govori podatak da danas jednu tre6inu svih zaposlenih u zemlji cine zene. Jos je znaeajnije od toga da su to, u
sve vecem broju, generacije skolovanih zena, sto jos vise doprinosi njihovoj radnoj i drustvenoj afirmaciji.
Naravno, ravnopravnost zena nije nesto sto je staticno i sto je jednom za svagda garantovano. Potrebne su statue akcije drustva i njegovih najslljesnijih snaga za potpuno uklanjanje
starih shvatanja i ukorijenjenlh navika i za obogacivanje te ravnopravnosti novim sadrzajima. A za to upravo nail samoupravni socijalisticki sistem pruza sve ve6e mogucnosti. U demokratskim
procesima izgradnje slobodnog i humanDg'· drustva u kame svi gradjani treba da odlUCUjU 0 SVim drustvenim poslovima - Siroki SU
prostori i za aktivno, ravnopravno ucesce zena, kao i za doprinos
njihovih organizacija. Nema sumnje da ce zene znati da koriste
svoja prava is to onoliko koliko su spremne da i ubuduce ispunjavaju svoje obaveze.
Ovaj Zbornik bice od velikog znaeaja i kao vrijedan
prilog historiji naseg radnickog pokreta i revolucije i kao dragocjeno stivo za vaspitanje novih generacija zena na koje treba prenositi
duh slobodarskih i borbenih tradicija."
Napomena: Ova izjava druga Tita objavljena je u Zbornlku posvecenom borbem>m putu zena Jugoslavije, izdanje Leksikografskog
zavoda Srbije, 1972. godine.
"ZENE JUGOSLAVIJE U NARODNOOSLOBODILACKOJ
BORBI I SOCIJALISTICKOJ REVOLUCIJI"
1941-194 5"
�JUG CSLAVJJA 1918-1941. G ODINE
- DRZAVA NACIONALNE NERAVNOPRAVNCS'TI I SOCIJALNE
NEPRAVDE
Napomena:
Tekst "Zene Jugoslavije u narodnooslobodilackoj
borbi i socijalistickoj revoluciji
1941~1945''
-
Redakcija "Zene danas" prenosi iz. posebne publikacije ko)u, povodom 30-godi8njice pobede
nad .fasizmom, u redakciji Dusanke Kovacevic,
priprema Konferencija za pitanja drustvenog
po~
lozaja zena Jugoslavije.
Knjiga 6e izici na engleskom, francuskom, ruskom i spanskom jeziku.
Jugoslovenska drzava stvorena je nakon prvog
svjetskog rata, 1918. godine. U nju su usle Srbija i Crna Gora, koje su bile samostalne drzave, zatim Hrvatska sa Dalmacijom, Bosna i Hercegovina, veci dio .Slovenije i Vojvodina, ko- ·
je su ·se do tada nalazile u sastavu bivse Austro-ugarske cal!e-.
t.ri_ne_ M~.ker!o!!!ja je !.! sestav j~0S!D'tenske drZ2.ve t:ela. c~im
svojim dijelom koji je nakon oslobodjenja Makedonije od Turaka
1912. godine pripao Srbiji, Ostali dio Makedonije ostao je u sastavu Bugarske oonosno Grcke. Ujedinjenje je bilo zelja svih
jugoslovenskih naroda. Oni su u stvaranju jugoslovenske zajednice vidjeli izlaz iz nacionalnog ropstva i poteinjenosti u kojoj
su zivjeli vijekovima bilo kao dio otomanskog ili austro-ugarskog car.stva Oc!upiruci se pokusajima asimilacije i nasilne denacionalizacije nepre.stanom borbom za nacionalnu slobodu i nezavisnost.
Ali, o nacinu konstituisanja novostvorene drzave, o njenim granicama i unutrasnj em poretku, umjesto naroda oolucivale su ve!ike sile pobjednice f.l. imperijalistickom ratu
i burzoaski vr\lovi u zemljama koje su ulazile u sastav nove
drzave, osobito ve!ikosrpska burzoazija i monarhija, koje su
svoj prestiz nad ostalim gradile na zrtvama koje je dao srpski
narod ad 1914. do 1918. godine u ratu protiv Austro-Ugarske
i njenih saveznika.
Nova drzava zapocela je svoje postojanje sa nesigurnim granicama izvan kojih je, odtukom velikih sila, ostao
znatan dio nacionalnih teritorija Hrvatske, Slovenije i Makedonije.
Zi vat u zemlji tekao je u znaku dubokih unutrasnjih sukoba oko druiitvenog uredjenja, nacionalnih odnosa,
27
�revolucionarnih pokreta seljastva koje je trazilo dosljedno sprovodjenje agrarne reforme ( radnicke klase koja se borila protiv
kapi'talisticke eksploatacije, za pravednije drustveno uredjenje,
povoljnije uslove rada i zivota.
SVI OBLICl NEJEDNAKOSTI POLOVA OD MNCGOZENSTVA, KUPOPRODAJE
ZENA • OBESPRAVLJENCG POLOZAJA
U DRUSTVU I PORODICI DO TEGOBA
SAVREMENE PROLETERKE U RADNOM
ODNOSU- BILl SU PRATILAC ZIVOTA
JUGOSLOVENSKIH ZENA
<
Qrustyene krize izazvane nerijesenim nacionalnim i socijalnim problemima s ve su se vise zaostravale. Drzava u koju; su 'usli vee razvijeni narOdni individualiteti sa teznjom da nesmetano i slobodno" napreduju postala je zemlja nacionalne neravnopravnosti i najsurovijeg klasnog ugnjetavanja.
Ono sto je ujedinjavalo burzoaziju pojedinih jugoslovenskih zemalja i sto ju je sililo na medjusobne kompromis,e bio je, strah od revolucionarnog gibanja naj sirih narodnih
slojeva kojima je oktobarska revolucija 1917. otvarala nove vidike, ulijevala vjeru u narodne snage u borbi proti v nepravdi,
nasilja i bijede u kojima su zivjeli.
JugoSlovenska burzoazija stajala je u vanjskoj
politici na pozicijalna najreakcionarnijih snaga medjunarodnog
irilperija!iznia u borbi protiv mlade tek stvorene Sovjetske republike. , Ona ne samo da nije priznala Sovjetski Savez, nego je
postala azil mnogih kontrarevolucionara iz biviie carske Rusije.
U takvoj politickoj i privrednoj situaciji i takvim odnosima, u zemlji sastavljenoj od naroda koji su do tada
zivjeli i razvijali se pod razlicitim drustveno-istorijskim uslovima, nije se moglo ocekivati njihova istinsko sjedinjavanje.
Drug Tito o tom periodu kaze: "Ovdje se ne radi o tome da li
je trebalo doci do stvaranja nove drzave, odnosno do ujedinjavanja. No, do ujedinjavanja Juznih Slovena je trebalo i moralo
doci. To je hila ideja najnaprednij{h ljudi i zemalja koje su se
nazivale juznostovenskim. Ali, radilo se o tome na kojim ce
principima biti zasnovano to ujedinjenje, radilo se o tome da
se jedno nacionatno ugnjetavanje ne zamijeni drugim, da se socijalno izrabljivanje radnih !judi pod Austro-Ugarskom ne zamijeni jos gorim izrabljivanjem od mlade nezajazljive burzoazije u novostvorenoj drzavi." (V kongres KPJ).
28
Uporedo sa pojavom kapitalisticke privrede i drustvenih odnosa koji je prate, u svakoj od zemalja koje su usle
u sastav Jugoslavije nastajao je i razvijao se krajem XIX i pocetkom XX vijeka, pod uticajem naprednih pokreta u zeml~ama
Evrope, pokret zena za emancipaciju. On se razvijao zaviSno
od uslova u kojima su zivjele zene pojedinih krajeva.
Pravni propisi koji su regulisali polozaj zena u
braku i porodici, odnose muza i :ilene, roditelja i djece, pra~o
nasljedjivanja, razlikovali su se u pojedinim dijelovima zemlJe,
pa se moze govoriti o ,iiest pravnih podrucja. Medjutim, u svojoj osnovi svi su oni znacili diskriminaciju zene _u ~rustvu, br~ku
i porodici. u Srbiji i Makedoniji, ,na primjer, bro Je na snazr
Srpski gradjanski zakonik iz 1844. godine koji je zene izjednaeavao sa maloljetnicima i maloumnicima.
U clanu 39. toga Zakona pisalo je: "Mladotjetnici
se drze za nedorasle i oni stoje pod osobitom zastitom zakona."
A dalje se objasnjava: "Miaiidjetnicima se upodobljavajti svi oni.
koji ne mogu ili im je zabranjeno sopstvenim im~nje_m rukov~tl,
a takvi su: svi uma useni, raspikuce sudom oglasem, propallce,
prezaduzenici cije je imanje pod steeajem i udate zene za zivota muzevljeva."
"Sa maloljetnicima i maloumnicima" zene je izjednaeavao i Austrijski gradjanski zakonik od 1811. godine ~oji
je vazio na podruCju Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovme
· s tim iito su u Sloveniji vaziJe i kasnije izmjene i dopune. Prerna o~om Zakoniku · zena nije mogla biti zakonski zastupnik ni
svoje djece nego s~mo sututorica, nije mogla svjedociti prilikom sastavljanja testamenta itd.
29
�Pripadnost stanovnistva raznim konfesijama
(katplici, pravoslavni, pripadnici islamske vjeroispovijesti, Jevreji i drugi) sa svoje strane je upotpunjavala kodeks kojim se
regulisao polozaj zena. Svima je bilo zaj edni cko da zena treba
da se pokorava muskarcu i da zavisi od njega. Kupovina i prodaja zena, mnogozenstvo, pravo muskarca da u svako doba
"otpusti" zenu i drugi vladajuci obicaji stavljali su Muslimanke
u rang najnizih ljudskih bica. Spoljni znak ropstva Muslimanki
bio je tamni veo preko lica, zar i feredza, na koje su ih osudji vali obieaji koji su !mali rang vjer&ke dog me.
Tako su se u jednoj maloj zemlji stekli svi vidovi diskriminacije zene, od najprimitivnijih oblika zivota zene
naslijedjenih od turske feudalne vladavine do tegoba proleterske
zene koja je usla u fabrike i postala predmet najgrublje eksploatacije od strane kapitalista.
Za vrijeme prvog s vjetskog rata zene su postale
znaeajan faktor u privredi zemlje. One su zamijenile muskar.ce
u tvornicama, u poljoprivredi, u raznim sluzbama. Dok su u
Srbiji napadnutoj od ·strane Austro-Ugarske 1914. godine, kao i
u C rnoj Gori, zene ulagale najvece napore i zrtve u borbi protiv agresora, u jugoslovenskim zemljama u sastavu Austro-Ugarske razvijao se sve organizovaniji otpor protiv nepravednog
rata; Dobrovoljci iz ovih krajeva ukljucuju se u redove srpske
vojske. ·ve!iki broj prisilno mobilisanih pripadnika jugoslovenskih naroda bjezi iz Austro-Ugarske vojske u takozvani zeleni
kadar, to jest sa oruzjem u ruci sklanja se u sume da bi i2bilE!g'U sluzerije tudjinskim interesima.· Zene se organizuju u bor- ·
bi protiv oduzimanja stoke i poljoprivrednih proizvoda, !zgladnjavanja stanovnistva, nepravedne podjele i onako nedovoljnog
sledov~nja hrane. Istovremeno sve vise se angazuju u borbi za
stvaranje zajednicke jugoslovenske drzave.
Vee 1917. godine zene Slovenije, na prtmJer,
vode snafuu politicku akciju za stvaranje jugoslovenske drzave
u koju bi usla potpuno ujedinjena S'ovenija sa svim svojim dijelovima. Sve je to, istovremeno, budilo i svijes t o potrebi da i
zene u novoj drzavi dobiju ve<ia prava, to jest da se pravno i
politicki izjednace sa muskarcirna.
30
BORBA ZA RAVNOPRAVNOST ZENANEODVOJIVA OD OPSTENARODNE
BORBE ZA NACIONALNU RAVNQPRAVNOST, DEMaffiATIJU I SOCIJALNU PRAVDU
U nasljedju radnickog pokreta pojedinih zemalja
Jugoslavije bile su ne samo akcije zena nego i nastojanja dase
teorijski postavi zensko pitanje i da se poveze sa revolucionar~
nim radnickim pokretom.
..
_ U radnickoj stamp! objavljivane su rasprave i
clanci 0 zenskom pitanju, polemike sa klerikalnim .i ostalim
konzervativnim snagama, a u nekim vecim gradovima izlazilLsu
i posebni listovi namijenjeni radnicama u kojima je pisano o polozaju zena: i njihovoj borbi.
.
U aprilu 1919. godine odrzan je Osnivacki kongres Socijalisticke radnicke partije (komunista), a godinu dana
kasnije Drugi kongres u Vukovaru, na kome je _naziv Partije
promijenjen u Komunisticka partija Jugoslavije.
·
U program Socijalisticke radnicke partije (komunista), osnovane na Prvom kongresu, usao je zahtj ev za jednakost muskarca i zene.
·
· .
. Komunisti su vodili borbu da zene za jednak rad
dob!ju i jednaku platu kao muskarci, za zastitu trudnica i majki,
za porodiljska odsustva, za uvodjenje zenskih inspektora u inspekcijama rada i zas ebne kontrole za zastitu zena na radu. To
je posebno istakouto na Vukovarskom kongresu.
Komunisticka partija je hila jedina partija koja
se u bivsoj Jugoslaviji izjasnila i dosljedno borila za politicko i
drustvenu ravnopravnost zena.
Burzoask~ politicke partije ili se nisu !zjasnja.:.
vale o pitanju ravnopravnosti zena ili su zauzele stanoviste da
su zene neprosvijecene ida zato treba odgoditi davanje prava
glasa zenama. Ovakav stav burzoaskih partija proizlazio je iz
drustvenog sistema, a podri<avan je konzervativnim tradicijama,
31
�vjerskim. dogmama i propag'andom da je zena pozvana jedino
·da bude majka i doma6ica. Sa takvim sadrZajem su, na primjar, samo vjerske organizacije izdavale oko 20 easopisa koji
su svojom tematikom tezili' da zene odgoje u tom duhu. Slicno
burzoaskim partijaina, ponasala se i scX;ijaldemokratska partija.
Gradjapski femihisticki pokret u Jugoslaviji nije mogao privuci u svoje redove radnice i siromasne seljanke,
jer se nije bavio polozajem njih kao dijela ugnjetene i eksploatisane klase, nego samo problemom njihovog pravnog polozaja
u oclnosu na muskarce. Cinjenica da u sistemu klasnog i politickog bespravlja ni muskarce, pripadnike siromailnih narodnih
· slojeva, njihova politiCka prava nisu stitila od sve gore eksploatacije, ave je vise razvijala svijest radnih zena da je njihova
mjesto u opstenarodnom pokretu u kome ce se rjesavati i ukidanje njihove neravnopravnosti,
Radnice su strajkovale, radnicke zene pravile ·
"crveni obruCi' oko fabrika u kojima se litrajkuje i svojim tijelima· sprjeeavale prod or strajkbrehera i policije, organizovale
su kuhinje za ishranu strajkaea, ulazite u sindikate i preko
njih trazile svoja prava i ukljucivale se u opstu borbu radnicke
klase. Uz revolucionarne snags radnica i radnickih zena ulazile sti u pokret i druge, na razne nacine diskrimisane mase zena •. U radnickom pokretu nalazile su mjesto i siromasne setjanke koje su najteze osje6ale bijedu u koju je seljastvo gurnuto
politikom drzave i kapitalistickih elemenata na selu. U pokret
au ulazile djevojke kojima je dl"Zava zabranila pohadjanje uCiteljske ilkole, jer ima nezaposlenih ucitelja, i mlade uCiteljice kojima je zakonom propisano da se mogu udati samo za ucitelja
ako zele da sacuvaju' namjestenje. Bile su nezadovoljne zaposlene udate zene ili zaposlene djevojke koje su stanovale kod porodica, jer su, bez obzira na sposobnost i kvalifikacije, bite manje placene od muskliraca i prve na udaru kada je trebalo smanjiti broj zapos lenih.
Zene koje su u svim nacionalnooslobodilackim
pokretima svojih zemalja uzimale vidnog uceS6a bile su nepomirljivi borci protiv progona i .diskriminacije onog sto je Cinilo inclividualnost naroda kojima pripadaju •
. 32
Kakav je bio poloZaj pojedinih naroda u staroj
Jugoslaviji vidi se najbolje na primjeru Makedonije.
S jedne strane, teritorija. Makedonije je hila
podijeijena izmedju tri zemlje od kojih nijedna nije prizuavala
makedonsku nacionalnost. U okviru stare Jugoslavije Makedonija je tretirana kao "Juzna Srbija", makedonski jezik bio je zabranjen, administrativni jezik bio je srpskohrvatski, jezik na
kome su ucila makedonska djeca takodjer. Dodajmo tome. da je
pored C rne Gore, Makedonija hila najnerazvij enija u industrijskom pogledu. Nesta duvanske industrije bilo je sve .cime je
raspolagala. Zato nije slueajno sto su Makedonke bile vrlo aktivne u svim pokretima za nacionalno oslobodjenjra i socijalnu
pravdu. Stovenke i Hrvatice trazile su da odgajaju svoju djecu
u bogatoj kulturnoj bastini svojih naroda i narodnog jezika. One
nisu mogle Obezliciti svoje materinstvo u "troimenosti'' nad kojom je stajala sjenka monarha i kazne za sva nacionalna i klasna osje6anja.
• Siroki slojevi zena Srbije, Cije je zrtve i patnje
u minulim ratovima uzurpirala, kao lovorove vijence, velikosrpska bul"Zoazija da bi nametuula hegemoniju Y:itavoj Jugoslaviji, zivjele su u siromastvu i obespravljene. To su osje6ale i
Crnogorke, vjekovni bore! i ucesnici u svim borbama za slribodu s voje zemlje.
Protiv ' vjekovnih okova, socijalne nepravde i diskriminacije borile su se i zene Kosova. Stupale su u borbu i
zene pokrivene zarom i feredzom u vrijeme kada je taj simbol
ogranicenja licne slobode, potcinjenosti i · ugnjetavanja zabranjen
cak i u zemlji iz koje je donesen u nase krajeve. I po tome su
zene predstavljale borbeni element.
Svega toga burzoazija se bojala. Bilo da su se
nalazile na vlasti ili u opozidji, burzoaske partije su bile jedinstvene u stavovima: prema radni Ckoj klasi i pravima zena.
Zato clan 70. Vidovdanskog ustava iz 1921. godine glasi: "O
pravu glasa zena odlucuje se posebnim zakonom," Ta ista formulacija ponovljena je i u Ustavu iz 1931. godine, a zakon nikada nije donesen.
33
�ZABRANA RADA KOMUNISTICKE
PAR TIJE JUG OSLAVIJE
Iako su se neprestano borile zbog nejednako podijeljene vlasti i ekonomsklh pozicij:c u novoj drzavi, nacionalne
burzoazije su uvijek bile spremne na paktiranje kada su suocene
sa zajednickim neprijateljem: proletarijatom i komunistima. To
se najbolje pokazalo na izborima u ljeto 1920. godine, kada su
komunisti u vi 8e mj es ta dobili veeinu na izborima za lokalne organe vlasti. Na izborima za Ustavotvornu skupstinu iste godine
ko)nunisti su bill tree! po broju poslanickih mandata. Iza ovih
pobjeda stajale su pobunjene mase radrilka, siromasnih setjaka
i ostalih slojeva radnog stanovnistva.
Pored borbe za rjesavanje unutrasnjih pitanja,
radnicki pokret Jugoslavije vodio je akcije medjunarodne radnicke sotidarnosti protiv intervenclje protiv mlade Sovjetske Eusije, gusenja rev.clucije u Madjarskoj ltd.
Na seljake, nezadovoljne nacinom sprovodjenja
agrarne reforme, vlasti su slate policiju i vojsku. Agrarna reform.a sprovodjena je spore i djelimicno. Mnogl veleposjednici
su za "oduzetu " zemlju obesteceni vise nego da su je prodali.
Sitni seljacki posjedf bili su nesposobni da se odri.e pod pritiskom bogataskih Spekulacija. Tako je preko 700 hiljada sitnih seoskih domaeinstava bilo zaduzeno kod banaka i zelenasa placajuci ogromne kamate. Talas strajkova gusen je pucanjem u strajkace, pozlvanjem radnika u vojsku, otpustanjem sa posla, pa eak
i prisilnim raseljavanjem radnika lz pojedinlh rejona. Na strajkace su upuCi vane vojne jedinice, eak I topovi.
U Skupstinl je ubrzo poslije toga po skracenom
postupku izglasan zloglasni "Zakon o zastitl javne bezbjednosti
i pokreta u drzavi". Taj zakon proglasio je komunlsticku aktivnost zloCinom I dopuiltao takve progone komunista i njihovlh
simpatlzera da s e moglo nekaznj eno lei i na njihova fizicko lstrebljenje. Sve sto je znacilo opoziciju unitarlzinu i hegemoniji
slamano je nasiljem i najsurovijim progonima. Time je legalizovana neprikosnovenost monarha, centralisticko uredjenje, nacionatna neravnopravnost i omogueeno da kapltalisti, pomognuti
34
terorom drzave, po svojoj volji otpustaju radnike, produzuju
radni dan, smanjuju i onaka bijedne nadnice, vrse besprimjernu
eksploataciju zenskog i djecjeg rada.
Na potozaj zena u radnom odnosu uticala je, prije svega, ogranicenost broja radnih mjesta u uslovima nerazvijene privrede, sto je davalo moguenost postodavcima da izigravaju i one socijalno-zastitne mjere koje su bile propisane zakonima i drugim pravnim propisima. U periodu burnih revolucio~
narnlh pokreta radnicke klase i drugih siromasnih slojeva, doneseno je nekoliko znacajnih zakona iz oblasti socijatnog zakonodavstva. Oni su sadrzavali obaveze poslodavaca o zastiti zena
na poslovima stetnim po njihova zdravlje, na, trajanje porodiljskog odsustva, za vrijeme kojeg zene nisu mogle biti otpustene,
zabranu noenog rada i sl. Medjutim, ove mjere nisu bile dosljedno sprovedene, a krilenje zakona najcesce je prolazilo bez
postjedica za poslodavca. Pogotovo su to mogli ciniti n_esmetano nakon zabrane KomunistiCke partije i razbijanja sindikata.
Nesigurnost na radnom mjestn, diskriminacija u
platama, ogranicavanje broja zena u pojediruln sluZbama, izlgravanje propisa 0 radnom vx-emenu, zastiti na radu i zastiti
materinstva stvarali su ogorcenje kod radnica i drugih zaposlenih zena i spremnost na akcije protiv eksploatacije koja je vrsena nad njima.
Ni najsurovijim obliclma politicke obespravljenosti, bijelog terora, otpustanjem s pasta, nije se mogao unistiti
radnicki pokret. U · dubokoj ilegalnost!, des etkovana i progonj ena,
obnavljala je svoje redove i svoj rad KomunistiCka partija Jugos lavije.
Jedan od ob!ika povezivanja sa radnickom klasom i narodom bio je ulazak komunista i njihova aktivnost u postojecim kulturno-umjetnickim, sportskim, profesionalnim I slicnlm organizacijama. Zene, prlpadnice radnickog pokreta, ukljncivale su se u postojeca zenska udruienja i organizacije nastoje6i da sa ostalim naprednim zenama organlzuju akcije koje bi doprinijele c'~- se zensko stanovni8tvo ukljuci u borbu za poboljsanje svog polozaja i rjesavanje zivotnih problema naroda.
Gradjanske zenske organizacije koje su postojale u nekim d;.jelovima zemlje imale sm raznovrsne platforms
35
�udruzivanja i programe rada, Formirane su kao dobrotvorna
•
prosvjetna ili profesionalua.'udruzenja. Njihov manevarski prostor nije prelazio okvire postoje<ieg poretka, mada je u ovim
drustvima bilo i naprednih struja, osohito u horhi za rjesenje
. nacionalnog pitanja: i za naprednije zakonodavstvo u oblasti porodienih odnosa i gradjanskih prava zena.
Ulaskom u ova udruzenja omogu<iavalo se organizovanje nekih akcija koje bi bar donekle pomogle zenama, Jedna od njih je hila opismenjavanje.
Prema popisu iz 1931, godine, u Jugoslaviji je
procenat nepismenlh zena iznos!o 56,4. Narocito veliki procenat nepismenth zena bio je u Srbiji (78, 7), Milkedoniji (81, 7),
Bosni i Hercegovini (84), a na Kosovu eak 93, 9 odsto.
Ovakva nepismenost uticala je, pored ekonomske ·
bijede, i na sirenje zaraznih bolesti, na smrtnost djece, koja
je u pojed~~m dijelovima zemlje spadala medju najve<ie u svijetu, na vehk1 hroj porodjaja od kojih se nepismena zena nije ni
mogla ni znala braniti, na brzo starenje i kratko trajanje zivota stanovnistva.
Pa i ovakav skromni rad bio je poreme<ien i go-
tovo .ra:z;bijen novim politl&im krizama u zemlji.
Monarhofa!lis t1 cka diktatura, proglasena 6. januara 1929. godine, znaclla je joA zd<ii. obracun sa svim demokratskim snagama u zemlji, sa svim lito je stajalo na putu apsolutlstickoj monarh!j!, Dlktatur! je prethodio burni period parlamenllarnih ki:iza izazvanih neuspjelim pokusajima da se u borbi za vlast i ekonomske pri vilegije pojed!nih nacionalnih burzoazija nadju rjdenja u okviru postoje<ieg poretka. Iako je i\itav
izhornl sistem i parliimentarni zivot bio privid i fasada iza kojih se krila hegemonija, apsolutizam monarhlje i korupciondtvo
vrhunskih politiliara, iako je u sukohu osnovnih koncepc!ja 0 uredjenju drzave !zmedju centralizma i federalizma dolazilo do
kompromisa onda kada su to zahtijevali !nte1·esi krupne budoazije, postalo je ocito da se takvo stanje ne moze odrzati. C:ak .
i m!nimalne ustavne slobode bile au smetnje hegemonizmu i monarhiji. Ukidanjem Ustava 1929·. god!ne srus!le su se i posljednje kulise kojima je bilo zaktonjeno pravo lice diktatorske vla- ·
sti.
36
Opet su se pnnile tamnice. Na udaru je bilo sve
sto je najmanje moglo znaciti zelju za demokratijom, osnovnim
gradjanskim slobodama i promjenom postoje<ieg stanja.
Dokumenti iz tog vremena potvrdjuju da je veliki broj zena hio svjestan da se samo horhom moze mijeujati
postojece stanje. Iz redova radnica, studentkinja, htelektualki,
omladinki i ucenica raznih skola izrastale su revolucionarke
koje su politick! rad smatrale ohavezom i svakodnevnim zadatkom. Bilo bi nepodesno mjeriti uticaj revolucionarne ideologije
na zene njihovom organizovanom pripadnoscu Komunistickoj partiji. Dijelom zhog duboke ilegaluosti u kojoj je Partija hila,
zhog cega je i hroj Clanova Partije bio manji nego' sto je hilo
komunista, zbog unutrasnjih kriza' i frakcijskih horbi, a dijelom
zbog ukorijenjenih shvatanja u odnosu na zene, cega nisu hili
oslobodjeni ni svi komunisti, ,ulazak zena u Partiju hio je manji od zenskih snaga koje su se formirale i potvrdjivale u revolucionarnoj borhi.
Kada se govori o istoriji radnickog pokreta i
njenoj horbi, mora se istaci da je njegova sirina u raznim periodima zavisila od toga u kojoj je mj eri, pored organizovanja
borhe protiv klasnog ugnjetavanja, hio idejno i programski u
stanju da shvati revolucionarni. znacaj pokreta ugnjetenih naroda na nacionalnu ravnopravnost, kao i da osjeti kakva se revolucionarna snaga krije u zenama kao dvostruko ohespravijenom
dijelu naroda. Sve do tridesetih godina hilo je nejasno<ia i gresaka u stavu Komunisticke partije Jugoslavije o nacionalnom pitanju. Ukoliko je Komunisticka partija Jugos!avije u svom razvitku uspijevala da s vojim program om i akcijama izrazi interese i teznje najsirih slojeva naroda, ukoliko je sadrzinu klasne
borbe vise hogatila i ostalim rjeilenjima hez kojih nema ljudske slobode - nacionalnom ravnopravnoMu, ravnopravnoscu polova, slobodom misli, nauke i umjetuickog stvaralastva - utoliko je sticala vise pristalica spremnih da ·radnicko.m pokretu
stave na raspolaganje svoju borbenosti svoje sposohnosti.
37
�NARODNI FRONT PROTIV FASIZMA
Sredinom · tridesetih god ina u zemlji je snazno
rastao pokret za stvaranje Narodnog fronta, Cija je platforma
bila: demokratija, ekonomsko poboljllanje narodnog zivota,borba
protiv profaslstiCke orijentacije rezima, za pomoc republikanskoj Spanijl, za uspostavljanje prijateljstva sa Sovjetskim Savezorn. U to vrijeme za rad komunista !male su izvanredan znaeaj organizacije koje su mogle legalno raditi: kulturno-umjetn!- ·
Cka drustva, razna kulturna i sportskil. udruzenja, Savez drusta-;;
va seoskih mladiiSa i djevojaka (Slovenija), zavieajni klubovi stU::.
denata i njihove organizacije na univerzitetima, organizacije
Zenskog pokreta, Liga za mir i druga. U S!oveniji su napredne· studentkinje organizovale na najzaostalijim seoskim podrucjirna na sjevernoj granici takozvane radne i narodnoodbrambene
tabore kao uporiilta antifasistiCkog pokreta i pripreme za borbu
protiv fa~sticke agresije, Mnogobrojne zajednicke akcije, koje
su objed!njavali komunisti, dobijale su zamah jedinstvenog revolucionarno-demokratskog pokreta koji je snazno uticao na politick! Hvot zemlje.
Komunisticka partija Jugoslavije je ukljucivala
svoje clanar e svuda gdje se moglo djelovati na okupljanje naroda u antifasisticku borbu. Proslave Osmog marta, Prvog maja,
razne kulturne priredbe, radnicki strajkovi, demonstracije radnikil. 1 studenata, protest! protiv hapsenja i zlostavljanja naprednih gradjana i komunista - sve je to u isto vrijeme bilo dosljedno obiljezeno ne saJ;no unutarnjim problemima zemlje nego i
jasnim stavovima prema ratnoj opasnosti koja je zaprijetila covjeeanstvu. F aiiisticka Njemackil. 1 Italija vee su intervenisale
vojskom u Spaniji, italijanski faiiisti okupirali su Et!opiju, medjunarodna reakcija kovala je planove za uniiltenje prve zemlje
socijalizma. Na bojii!ta Spanije odlazile su stotine dobrovoljaca
iz Jugoslavije. Medju njima bilo je i 16 zena.
U svim akcijama koje su se vodile pod rukovodstvom Komunisticke partije sve masovnije su se pojavljivale
zene. One su bile aktivne u fabrlkama, u radnickim i drugim
38
naprednim druiitvima, na fakultetima i u skolama. Proslave Osmog marta bile su zajednicke proslave radnog naroda na kojima
su, osim zahtjeva za ravnppravnost zena, isticana i ostala pitanja koja su tiStala radni narod.
Na snazan otpor demokratske javnosti naisao je,
na primjer, pokuilaj vlade da se finansijskim Zakonom od 1934/
35. godine "zbog stednje budzeta:' 1 udate zene uklone iz drzavne
sluzbe. Vladina stampa je pisala: "Da bi se postigle budzetske
uiitede, Ministarski savjet ce utvrditi uslove daljeg opstankil. u
dr:Zavnoj ili samostalnoj sluZbi onih zena ciji su muzevi zaposljeni u drzavnoj, samoupravnoj ili privatnoj sluzbi, ili inace imaju dovoljno prihoda za odrzavanje parodic e." ·Ova mjera izazvala je talas protesta zena, sindikil.ta i svih naprednih gradjana,
zbog eega je vlada bila primorana da se povuce.
Shvatanje da su interesi radnih zena nedjeljivo
povezani sa radniCkim pokretom sve vise je privlacilo .zene u
rad!licki pokret i razvijalo kod njih povjerenje u Komunisticku
partiju. Komulli.stkinje su bile clanovi sportskih, omladinskih,
prosvjetnih, dobrotvornih druiltava i organizacija, radile u organizacijama zenskog pokreta, bile aktivne u sindikatima. Na
skupenom prostoru za drustveni rad, zene i omladinke iz redova komunista svim snagama su se borile za novu svijest zena,
za njihova kulturno i politicko uzdizanje. Njihova snaga bila je
u jasnoci pogleda na s vi jet, u ubjedjenju da se bore za novo
drustvo i bolji polozaj zene.
U Okviru zenskog pokreta pocele su se organizovati omladinske sekcije. Ql 1935. do 1937. godine ovakve sekcije osnovane su u preko stotinu gradova Jugoslavije. U svojoj
sustini duboko politicke, ove sekcije su organizovale razne akcije - opisinenjavanje zena, kulturne priredbe, zdravstvene i domacincke teeajeve, kurseve stenografije i stranih jezika, organizovale su zadruge mladih djevojakil., zenske nabavno-prodajne
zadruge sa zadatkom samopornoci ltd. Uporno su radile na politickom organi)>ovanju zena u borbi protiv rastuce opasnosti od
failizma i rata, za pravo glasa zena, za osujecivanje raznih
~jera poslodavaca i rezima koje su vodile pogorilavanju i onako
teilkih uslova Zivota naroda, Godine 1936. organizovana je zemaljska akcija zena pod parolom 11 Za mir i slobodl1". Torn prilikom prikupljeno je preko 600 hiljada potpisa zena.
39
�Dol.azak druga Tita na celo KomunistiCke partije
Jug;>stavije 1937. godine znaci pocetak novog razdoblja ne samo
u razvoju KPJ i revolucionarnog radnickog pokreta nego i u istoriji naroda Jugoslavije. Centralni komitet KPJ pod rukovodstvom Josipa Broza Tita zapocinje novi period brojnim jaeanjem
redova Partije i SKOJ-a i povezivanjem Partije sa svim drustvenim snagama koje su prihvatile program Narodnog fronta u
borbi protiv fasizma i rata.
Jasni stavovi o rjesavanju nacionalnog pitanja u
Jugoslaviji, o jedinstvu radnih !judi svih jugoslovenskib zemalja
pred zajednickom opasnoscu od rata i fasistil!:kog porobljavanja
zemlje imali su dnbokog odjeka u narodu i sve vise jaeali ugled i povjerenje rnasa u KPJ. Tito je dragocjene borbene snage vidio u om ladini i zenama.
Tada je od ukupnog broja zaposlenih bilo 25 odsto zena. Neke grane industrije, kao sto su teksti!na, duvanska
i druge zaposljavale su pretezno zensku radnu snagu. Pored toga, zene su radile u velikom broju u trgovinama i drugim usluznim djelatnostima.
Vladala je nesigurnost ne samo za osnovne uslove rada zena, nego i za njihov opstanak na radnom mjestu. To
je uticalo da se sve veci broj zena uclanjivao u radnicke sindi~ate, shvatajuci da ce orgab'izovano moci vise uCiniti za poboljsanje svojih zivotnih uslova i obezbjedjenje egzistencije. u redovima radnica i drugih naprednih zena formirale su se snazne
zenske licnosti i nepok~lebljivi borci. One su mnogo doprinijele
da se n svakodnevnom zivotu komunista i drugih naprednih !judi
mijenjao odnos prema zeni. Bilo je to postovanje prema drugu,
prema covjeku i saborcu. Zene su izdrzavale strahovita mucenja u zatvorima i nisu nikoga izdavale. Nekoliko desetina zena
~udjeno je na visegodisnju robiju u zatvoru u Pozarevcu, gdje
J_e postojalo posebno odjeljenje za zene politicks osudjenike.
~ene su po kisi i snijegu stajale pred zatvorima, vrijedjane od
zandarma, da bi predate branu i odijelo koje su sakupile za pohapsene drugove i drugarice. Zene so godinama cekale svoje
drngove _koji su camili u tamnicama, logorima ili se borili u
dalekoj Spaniji.
Uvijek kada jedan sistem propada, osim snage
naroda koji ga rusi, njegovom padu doprinosi i trulez u samoj
40
vladajucoj klasi. I obratno, u velikim pokretima naroda jedno
od borbenih oruzja je i etika onih koji prvi koracaju u stroju.
Ona zahtijeva brabrost, samoodricanje •. drugarstvo, nove odnose muskarca i zene, novi ideal muskarca i zene. Ona duboko
mijenja liene i porodicne odnose. Snaga prijateljstva i ljubavi
zasniva se na zajednickoj ideji, zajednickoj zrtvi i zajednickom
interesu. U borbi za preporod drustva, osim svjesnog prihvatanja revolucionarnog programa i njegovih akcija, u ljudima je
bila prisutna i zelja da s e o svemu razgranice sa malogradjanskim nacinom zivota. 0 borbi i revoluciji pisali su svoje najljepse stihove napredni. pjesnici, slikari stvarali platna, muzicari svoje kompozicije, njima su posvecena velika djela umjetnika boraca za slobodu naroda. Omladina se nadabnjivala djelim~ stvoreni n u oktobarskoj revoluciji. U taj mozaik revolucionarnih stremljenja naroda ugradjivale su napredne zene Jugoslavije svoje vrijednosti, snagu, svoje zrtve i nade u ljep8u i
sretniju sutrasnjicu.
U PREDVECERJE RATA
Pod pritiskom nezadovoljs tva naroda sa stanjem
u zemlji i spoljnopolitickih uslova 1939, godine, doslo je do nagodbe izmedju velikosrpske i velikohrvatske burzoazije. Stvorena je Banovina Hrvatska i forroirana takozvana "Vlada sporazuroa". Nije trebalo dugo cekati da se narod uvjeri da novostvorena vlsda nema namjeru da izvrsi obecanja o demokratizaciji,
da rijesi najteze ekonomske problema, ni da osposobi zemlju
za otpor u ratu koji se priblizavao. Iste te godine na ulicama
Beograda, Zagreba i SpUta prolivena je krv demonstranata koji
su trazili demokratske slobode, osposobljavanje zemlje za odbranu nezavisnosti, mjere protiv skupoce i gladovanja.
~U
toku priprema koje je vlada vrsila za donosenje izbornog zakona, pod rukovodstvoro komunis!a sprovedena je
siroka akcija za dobijanje prava glasa zena. "Zena danas" list koji je pokrenula grupa mladih komunistkinja iz Omladinske
sekcije Zenskog pokreta u Beogradu uputio je proglas zenama
41
�Jugoslavije u kome ih poziva u borbu za pravo glasa zena. osnovna misao proglasa i cjelokupne akcije za pravo glasa bila
je: zene ce se pravom glasa koristiti u borbi za mir, za slobodu i napredak naroda. Rukovodeci se odlukama Kongresa Internacionalne alijanse zenskih pqkreta, koji je odrzan u Kopenhagenu 1939. godine i na kome je izglasana "Deklaracija nacela!' (u kojoj je glavna misao bila da se zenske organizacije ne
mogu ogranicavati samo na borbu za svoja prava, vee treba da
s e ukljucuju u demokratske pokrete naroda), napredni dio Alijanse I organizacija Zenskog pokreta Jugoslavije dao je ovoj akciji
najiiiri drustveni znaeaj postavljajuci najosnovnija politicka i ekonornska pitanja zemlje.
A "vlada sporazuma" nije rijeiiila ovo pitanje,
kao ni druga goruca pitanja naroda. Zabranom strajkova, demonstracijama, koncentracionim logorima, ubijanjem demonstranata, progonima antifasista, ona je sprovodila dosljedno politiku
pov'ezivanja sa silama osovine i fasizacije zemlje.
Mnogobrojni dokumenti govore o tojne. U zemlji
neometano djeluje "peta kolona". Vlada donosi uredbu o osnivanju privatnih njemackih gimnazija sa pravom javnosti u nekoliko mjesta u zemlji. Donesena je uredba "0 ustovima za upis jevrejskih lica" na univerzitet i druge skole u zemlji, koja je
predvidjala ogranicenja skolovanja, slicno kao u failistickoj Njemackoj.
Vozovi odnose iz Jugoslavije u Njemacku hiljade
vagona poljoprivrednih proizvoda. Sarno za dvije godine izvoz
u Hitlerovu Njemacku povecao se za preko dvadeset puta.
Policija puca na radnike i omladinu koja trazi
hljeba, slobodu i odbranu zemlje. Kundacima se razbijaju protestne demonstracije zena protiv skupoce i slanja poljoprivrednih proizvoda u Njemacku (Ljubljana i mnoga druga mjesta).
BRANICEMO ZEMLJU!
Sile osovine pokoravaju jednu za drugom zemlje
Evrope. Failisticke trupe bile su vee odavno na granicama Jugoslavije. Jedini glas koji upozorava na opasnost od fasisticke
agresije je glas zabranjene Komunisticke partije. Jedina partija
koja organizuje narod za odbranu zemlje je Komunisticka partija Jugoslavije, Ona tumaci zajednicku opasnost koja prijeti od
fasizma svim · narodima Jugoslavije, tumaci njihov zajednicki interes u borbi protiv fasizma i poziva narod na bratstvo i jedinstvo. Omladina, na poziv Partije, uci rukovanje oruzjem, dje- ·
vojke i zene idu · na bolnicke kurseve i pripremaju se za odbranu zemlje. U zakljuecima donesenim na Zemaljskom savjetova.nju KPJ 1939. godine insistira·se na sirem angazovanju zena u
odbrani zemlje. "Zene su glavna radna masa pozadine; jer ostaju na njivi, na ulici, u porodici bez hranioca. Znaeaj rada
medja zenama je od sudbonosne vaznosti zbog ratne opasno~ti."
I rezim
ma i shvata na cijoj su
ve zene, posvecuju sve
uvodi posebne kartone i
je svjestan snage koja se krije u zenastrani. "Komunisti uvlace u svoje redovise paznje zenskom pokretu." Policija
spiskove zena-komunista.
Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ koja je odrzana u Zagrebu 1940. godine podnesen je poseban referat o
radu Partije medju zenama:
.
"Rad medju zenama postaje za sve nas vazniji
sektor rada. Imperijalisticki rat, mobilizacija, nestasica zivotnih namirnica, besposlica i skupoca pojave su koje duboko zadiru u zivot ogromne vecine zena, od radnice, pa sve do gradjanskih zena. Ove pojave koje donosi sa sobom rat, bacaju~
jos brze i masovnije zene u revolucionarni proletarijat.Rad medju zenskim masama pqstaje, dakle, sa imperijalistickim ratom,
sve vazniji", - receno je u c•;om referatu.
Peta zemaljska konferencija KPJ istakla je, izmedju ostalog, da, iako su radnice izlozene najgoroj eksploataciji od strane kapitalista, postoje i problem! seljanki, stuzbeni.:
ca i ostalih radnih zena, postoje i drugi vidovi diskriminacije,
42
43
�ponizavanja i nepravdi CIJe .su zrtve zene i u druStvu i u porodici1 Sve je to zahtijevalo od komunista da vode raQuna o teB. kom polozaju raznih slojeva zena i da shvate vaznost okupljanja
zena u svenarodnu borbu za promjenu postojeceg stanja.
Rat koji se priblizavao vee je pokazivao svoje
surovo lice narodima Jugoslavije. Sve teilikoce koje su proiilazile i:t poremecaja koji su aile osovine izazvale svojim haranjem
po li:vropi vee su skupo placali i naSi narodL Oskudica u zivotnirn namirnicama zbog izvoza u fasistiCku Njemacku i Italiju,
skupoca, spekulacije na kojirna s.u se bogatili kapitalisti, minimaine potpore porodicama ciji su hranioci mobilisani u vojsku,
sto je dovodilo do jos veceg siromastva i bijede, prekovremeni
rad u. fabrikama u korist Crvenog krsta - sve je potvrdjivalo
Cinjenicu da burzoazija ratne t.eskoce prebacuje · na ledja radnog
naroda. Takodje je bilo jasno da au zene onaj dio naroda koji
je svim ovim teskocama najvise pogodjen. To je ukazivalo na
neophodnost da se KPJ odlucnije nego ikad angafuje kao nosilac
revolucionarnih akcija radnih zena i da ih ukljuci u opstenarodni pokret.
Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ dosijedno
su obilje~ene idejne pozicije KPJ u odnosu na problema zena i
njihovu drustvenu ulogu. Zensko pitanje, pored klasnog i nac ionalnog, dobilo je vidno mjesto u teoriji i praksi komunista Jugoslavije. Osim programskih nacela o politickirn pravima i ravnopravnosti zena u svim oblastima zivota o pravu na jednaku
platu za jednak rad, lstaknuti su problemi zastite rnaterinstva,
borba proti v dvojnog mora Ia, nekaznjenog zavodnistva, kupovine
zena, prostitucije i drugih oblika nejednakosti zene u drustvenom i privrednom zivotu, Dublje idejno osposobljavanje clanova
KPJ za razumjevallje polozaja zena u kapitalistickom druStvu,
za istorijske uslol/e nastanka neravnopravnosti zena bilo je od
ogromnog znaeaja, osobito za mlade generacije koje su predstavljale stub partijskih i skojevskih organizacija.
.,
U predvecerje rata zapoceta je siroko organize-- vana akcija KPJ da iz redova potlacenih zena Jugoslavije primi
u svoje clanstvo sto vise onih koje su vee bile spremne da svoju snagu, znanje i revolucionar:nu sposobnost stave na raspolaganje u velikim borbama koje su predstojale. Moze se reci da
je zahvaljujuci radu KomunistiCke partije, zene Jugoslavije rat
44
zatekao u velikom broju spremne za borbu, i da je njihov veliki doprinos u narodnooslobodilackom pokretu u praksi dokazao
numost povezanosti borbe za oslobodjenje proletarijata, zena i
za nacionalno oslobodjenje.
27. MART 1941, GODINE:
BOLJE RAT NEGO PAKT!
BOLJE GROB NEGO ROB!
Iako je u narodu vladalo antifasistiCko raspolozenje koje se manifestovalo u javnom nezadovoljstvu politikom rezima, doiilo je do potpisivanja sporazuma 0 pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu 25, marta 1941. godine, a 27. marta milioni rnuskaraca, zena i omladine Jugoslavije bili su na u.licama,
ogorceni izdajom, spremni da ginu za slobodu i nezavisnost svoje zemlje. Narodi Jugoslavije su zapravo toga dana zapoceli borbu protiv sila osovine i domacih izdajnika.
Sestog aprila 1941. godine njemacke bombe zasule su Beograd. Fasisticke armije napale su Jugoslaviju: ulazile
su u zernlju trupe fasisticke Njemacke, Italije, Bugarske i Madjarske•. Nastalo je kornadanje jedne male zemlje ciji su se narodi ujedinili da bi bili jaci, ali u kojoj je vodjena politika razjedinjavanja, nacionalne i socijalne neravnopravnosti, na sta su,
pored nadmocnosti oruzja, okupatori raeunali kao na najvazniji
uslov vojnog i ddavnog unistenja Jugoslavije. Svega 12 dana trajao je zvanicni rat. Slabo oprernljena i izdana vojska, nije mogla sprijeciti da midmocni neprijatelj vojnicki pobijedi. Ali narod
nije kapitulirao.
U sjenci kukastih krstova i uz prijelnju tenkova
dijeljen je ratni plijen: Siovenija je podijeljena izmedju Italije,
Madjarske i Njemacke, stvorma je takozvana Nezavisna Drzava
Hrvatska sa kvistingorn Antom Pavelicem na celu. Dalmaciju i
Hrvatsko p>.imorje anektirala je Italija. Srem i Bosna i Hercegovina nasle su se u sastavu Nezavisne Drzave Hrvatske, Srbija
po~ okupacionirn statusom dobija kvislinsku vladu, Kosovo je
pr1pojeno Albaniji pod okupacijom Italije, Backa i Medjumurje
45
�dodijeljeni su fasistickoj Madjarskoj, Makedonija je dozivjela
okupaciju Od strane italijanske i hugarske fasisticke vojske koja je tvrdila da "oslohadja Makedoniju"; Crnu Goru su okupirali italijanski faSi.sti. Okupatori su raskomadali Jugoslaviju. Pri
tome su, koristeci naslijedje nacionalne neravnopravnosti, nastojali da stvore privid oslohodjenja pojedinih naroda. Tako je
hilo sa stvaranjem takozvane Nezavisne Drzave Hrvatske ili sa
nastupom fasisticke Bugarske kao "oslohodioca" Makedonije,
itd.
NAJNIZI INSTINKTI KOJE RADJA
IDEOLOGIJA RASNE I NACIONALNE MRZNJE - POSTAL! SU ZAK ON U CKUPffiANOJ ZEMLJI
Okupatorska politika u zaposjednutoj zemlji hila
je u ekonomskom i vojnom pogledu usmjerena na jacanje vojnog
potencijala fasistickih okupatora pred predstojeci napad na Sovjetski Savez. U isto vrijeme, svi okupatori nastojali su da sto
vise ·ucvrste svoj plijen sluzeci se najvarvarskijim · sredstvima.
Iz sjevernih dijelova Slovenije koji su dosli pod okupacionu vtast
fasisticke Njemacke nasilno je iseljeno stovenacko stanovnistvo,
italijanski fasisti sprovodili su denacional!zaciju hrvatskih krajeva koji su dosli pod njlhovu vlast, iz Backe su progonjeni kolonizirani Srhi, bugarski fa sis tic proglasavali su Makedonce Bugarima ltd. - Ustaska vlast u "Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj"
pocinjala je svoj plan lstrehljenja srpskog naroda u ovim krajevima,
Neeuveni su zlocini okupatora i domacih izdajnika u svim zemljama Jugostavije. Ubijanje, vje8anje, protjerivanje sa kucnog praga, silovanje zena i djevojaka, uhijanje djece,
pljacka i paljevina, masovno hapienje i progoni stavnonistva hili su sredstva kojima su se sluzili u horhi protiv naroda. To
nije hila vojnicka akcija; to je hio genocid. Najnizi instinkti koje radja ideologija rasne, klasne i nacionalne mrznje postali su
zakon oknpirane zemlje.
46
Tako se, na primJer, pritisak germanizacije na
slovenacku tei-itoriju vrsen tokom vijekova, poslije okupacije
pojavio u vidu monstruoznog plana Hitlera i Himlera o preseljavanju 230 hiljada Slovenaca iz Gorenjske, Stajerske i Krskog
polja, to jest sa teritorije gdje je tada zivjelo nesto vise od
500 hiljada Slovenaca. Hitlerovim rijecima prilikom njegove posjete aprila 1941. godine Marihoru: "Ucinite mi tu pokrajinu opet njemackom!" pocelo je neopozivo unistavanje slovenackog
naroda. Organizovani otpor S:tanovnistva, a zatim oruzane akcij e partizanskih jedinica omele su ove Hitlerove namjere, tako
da je preseljavanje slovenackog stanovniStva samo djelimicno
izvedeno.
U okviru sprovodjenja programa germanizacije
slovenacke teritorije njemacki oknpatori su stotine slovenacke
dece cije su roditelje pohili ili zatvorili u koncentracione logore odvodili u posehne djecje logore u Njemackoj ili ih davali na
usvajanje pojedinim njemackim porodicama. Djeca su dohijala
nova, njemacka imena, ucita da su Nijemci, vaspitavana u fasistickom duhu. Desetine godina su poslije rata prezivjeli roditelji ili rodjaci tragali najcesce hez uspjeha, za svojom djecom
kojima je oteta domovina, roditelji, ime •••
U Srhiji, u gradu Kragujevcu, samo u jednom
danu, 20. oktohra 1941. godine, pohijeno je 7.000 stanovnika,
medju kojima oko 300 ucenika Kragujevacke gimnazije. U grupi
djaka bilo je i jedno odjeljenje 15-godHinjih djecaka. Pokolj u
Kragujevcu nije hio slucajan. Ckupator i domaci izdajnici hili
su svjesni da je uticaj KPJ ovdje vrlo snazan, da je vecina
gradjana spremna da se hori protiv okupatora. To su osjetili
vee prvih dana okupacije kada su poknsali da ohnove rad Vojno
-tehnickog zavoda u kome je hilo zaposleno preko 12 hiljada
radnika. Na poziv da se vrate na rad u fahriku - javilo se saroo nekoliko stotina radnika, pa i od njih vecina po direktivi
Partije sa zadatkom da sabotiraju proizvodnju oruzja za njemackog okupatora i izdajnike. Nijemci su odustali od proizvodnje
u gradu, demontirali zavod i preselili ga u Njemacku. Kragujevacki partizanski odred u koga su stupili mnogohrojni radnici i
omladina Kragujevca svakodnevno je vodio akcije i ugrozavao okupatorsku vlast. Osnovna namjera okupatora hila je unistiti
zivu snagu naroda koji se nije dao pokoriti, unistiti radnike i
47
�partijski i skojevski kadar." Sedam hiljada pobijenih gradjana,
omtadine, djaka, profesora koji su umrli hrabro sa svojim ucenicima, ostace vjecno svjedoeanstvo o bjesomucnoj mrZnji
fasista protiv naroda, ali u isto vrijeme i svjedocanstvo o tome sa kakvim je neizmjernim snagama raspotagao narodnoostobodilacki pokret.
(Sta je znacila svijest radnika i uticaj KPJ u
narodu pokazuje drugi stueaj. U 1941. godini u ostobodjenom
Uzicu, u Srbiji, u matoj fabrici takog oruzja, za dva i po mjeseca stobode, proizvedena je 21 hiljada pusaka, preko 2 i po
miliona metaka, popravtjeno oko 500 mitraljeza.)
U Kratjevu je za cetiri dana strijetjano oko pet
hiljada gradjana. Neprijateljska komanda je oojavila 15. oktobra 1941. godine: "Daje se dalje na znanje; da danasnjim danom
za narod ovih krajeva stupa na snagu zakon najtezih represalija,
tj. nece biti strijeljano samo 100 Srba za jednog Njemca, vee
i unistena porodica i imovina ••• "
Odluka okupatora da za svakog poginulog njemackog vojnika strijeljaju 100 Srba, a za ranjenog - 50, primjenjivana je za sve vrijeme okupacije na cijeloj teritoriji Srbije.
U Bosni i Hercegovini koja je uiila u sastav kvislinske "Nezavisne Drzave Hrvatske", stav ~ ustaskog vodjstva
bio je da su teritorije Bosne i Hercegovine "hrvats ke zem lje",
da su Muslimani "Hrvati mus limanske vjere", a da su Srbi: doseljenici kojima nema mjesta u ovim krajevima. Osim prisilnog
iseljavanja Srba, glavni nacin obracuD.a sa srpskim stanovnist.vom, osobito na selu, bilo je fizicko istrebljivanje. Pored nacionalnog ropstva, nad narode Bosne i Hercegovine nadvila se
opasnost od najstrasnije tragedije: medjusobnog istrebljivanja i
bratoubilacke borbe, a to je bila namjera okupatora.
Gradovi i seta Bosne i Hercegovine postali su
ktaonice tjudi, zena i djece. U toku rata palo je 103.354 stanovnika Bosne i Hercegovine kao zrtve fasistickog terora. O:l toga
su 34.530 zena i 20.920 djece do 13 godina.
Tako je u gradu Prijedoru i njegovoj okolici pobijeno 4. 700 !judi, ptamtjela su seta, dok su ustase ktale i mucile svoje zrtve ••.
48
U Sanskom Mostu i okolini, gdje ~je pokolj vrsen
na dan 2. avgusta 1941. godine, pobijeno je 7.000 ljndi, zena i
djece. Treceg avgusta cbjavljeno je dobosem u Sanskom Mostu
da se do 6 easova uvece imaju javiti svi djaci iznad 12 godina.
Potom su i oni sa ostaiim zrtvama vodjeni na strijeljanje. Strijeljanje je vrseno u velikim, unaprijed iskopanim jarnama, koje
su zrtve morale same iskopati, pa su tamo mitraljezom pobijene.
Zene su cesto najprije silovane, a potom ubijene •••
U Kljucu je pobijeno oko 1. 700 ljudi, koji su likvidirahi u tamosnjoj osnovnoj skoli, a dijetom na obati Sane.
U opstini Bosanska Krupa S!lmo u 10 seta pobijeno je 2.319 stanovnika, od toga 678 djece.
Ztocine okupatora i domacih fa sis ta-ustasa nad
srpskim narodom nastojali su iskoriStiti srpski reakcionari i
stuge okupatora usmjeravajuCi ogorcenje i borbenu spremnost
srpskog naroda protiv Muslimana i Hrvata.
Godine 1942. cetnici su izvrsili masovna nasilja
nad muslimanskim stanovnistvom. Stradato je oko 7. 000 Muslimana iz Visegrada, Foce, Gorazda i drugih mjesta. Tekle su
Drina i druge bosanske rijeke krvave noseci ljeseve Muslimana
i njihove nejake djece. Hiljade mustimanskih i hrvatskih porodica bjezalo je iz svojih domova i seta u kOjima su, u ime
srpstva, haracili cetnici. A u isto vrijeme cetnicke komande
stvarate su sporazume sa okupatorskim i ustaskim vodjstvom
za zajednicku borbu protiv naroda kc>ji se ujedinjavao u borbi
protiv fasistickih okupatora i domacih izdajnika, ustasa i cetnika.
Da bi osigurali svoje pozicije i da bi se pred
Madjarima u Backoj predstavili kao "ostobodioci'', madjarski
okupatori su u samom pocetku zaveli masovan teror koji je u
prvom redu bio uperen protiv srpskog dijela stanovniStva, osobito protiv kotonista i dobrovoljaca iz prvog svjetskog rata. Ubijanje, deportovanje i odvodjenj e u Log ore kolonista: !judi, zena,
djece - bilo je na dnevnom redu prvih dana okupacije. Racuna
se da je na taj naCin u BaCkoj ubijeno oko 8. 500 civila, oko
1 o. 000 mattretirano i opijackano, a oko 15. 000 protjerano u
Srem, Banat i druge krajeve. U logore je otjerano preko 20.000
49
�•
osoba, medju kojima je bilo i mnogo djece. Sarno u logoru
Sar~aru bilo je oko 1. 200 djece.
logor na Sajmistu u Beogradu, zatim u Nisu i u drugim mjestima. Najveci broj zena koje su prosle kroz ove logore ill u
njima unistene, bile su ilegalni aktivisti Narodnooslobodilackog
pokreta.
Sirom zemlje istrebljivani su Cigani, Jevreji,
organizovani koncentracioni logori, podizana vjesala •••
LOOORI PATNJI I
Po masovnosti i zloCinima fasista isticu se naroC:ito logori u Jasenovcu i u Staroj Gradi8ci. U Jasenovcu je,
po procjeni Dzravne komisije za utvrdjivanje zlocina okupatora
i njegovih pomagaea, uniSteno 500-600 hiljada !judi, zena i
djece. U ovom logoru likvidirano. je, na primj:er, 70.000 Cigana, ogroman broj Jevreja, stotine hiljada Srba iz Banije, Like, Korduna, podrucja Bosanske Krajine. Sarno ~a podrucja Kozare otjerano je u logore preko 80. 000 stanovnika, najviEie zena i djece.
SMRTI
Svi okupatori i svi kvislinzi u Jugoslaviji ispred
svih zadataka ucvr!\6enja svoje moci stavljali su uniStenje ilegalne Komunisticke partije, bez. obzira na nacionalnu pripadnost
njenih clanova. Tako je, na prilnjer, u logoru u Kerestincu, po
naredbi okupatorskih i ustaskih vlasti, pobijeno 200 hrvatskih
komunista. Jer, jedina organizovana snaga koja je u tim danima bila spremna da pripremi i izvede otpor naroda u Jugoslaviji bila je Komunisticka partija.
Okupatori i njihovi pomagaci po zauzimanju vlasti odmah su organizovali koncentracioile logore sa ciljem da
hapienjem komunista i drugih antifaslsta sprijece razvoj Narodnooslobodilackog pokreta. Istovremeno su logori sluzili za masovno lstrebljivanje stanovnlstva. Jugoslovenski antlfasisti upoznali su svu strahotu faslstickih koncentraclonih logora kako u
svojoj okupiranoj zemlji, tako i sirom Evrope. Bill su deportovani u logore koje je fasistlcka Italija stvorila u Albaniji, u italijanske i bugarske logore, u mnogobrojne logore sirom Njemacke, a nekoliko hiljada Jugoslovena bllo je deportovano cak
u logore koje su njemacki okupatori stvorili u Norveskoj. Me!lliu
prvim logorima u zemlji nastao je 5. jula 1941. godine logor
na Banjici kod Beograda. Ol formiranja logora pa do njegovog
rasformiranja 3. oktobra 1944. godine, kroz logor je proslo
pko 3. 000 zena, od kojih je, prema zvanicnim podacima, strijeljano preko 500. Medjutim, ovaj broj slgurno nije konaean,
jer ne postoje ni potpuni spiskovi zatvorenika, ni tacna evidencija o izvrsenim strijeljanjima.·
·
Sem na Banjici, u okupiranoj Srbiji je bilo i
drugih koncentracim1jh logora, medju kojima su najveci bill
50
Sto su okupatori imali manje uspjeha protlv narodnooslobodilackog pokreta, to su poduzimali aktivnije_ mjere
protiv antifasista i rodoljubivog stanovnistva.
Za njemacke 0 kupatore logori su bill izvori radne snage za njihove fabrike. Njemacke lijecnicke komisije obilazile su logore i izdvajale sposobne i zdrave rriuskarce i zene
za rad u Njemackoj. U logorima bilo je na hiljade majki sa po
dvoje, troje, pa i vise djece. Djeca su ostajala u logoru bez
ikakve njege, bez hrane, oboljevala i masovno umirala. Ali je
takvo umiranje fasistima bilo sporo - trebalo je mjesta za nove pohapsene.
u-
'
Staroj Gradisci, jednoga dana, natrpali su
1.300 djece kao cjepanice jedno preko drugoga u jednu logorsku
prostoriju i zagusili ih pustajuci dvostruku dozu ciklona. U
"east" rodjendana poglavnika Pavelica, u jednoj noel 1942.godine, poklano je l. 000 djece i 500 srpskih zena. Pretpostavlja
se da je u ovom logoru ubijeno preko 10 biljada !judi. Pred dolazak Narodnooslobodilacke vojske u ove krajeve, 22. aprila
1945. godine, u logoru Stara Gradiska ubijeno je 1. 000 zatvorenika, od toga 700 zena. Pokolj je vr lien po celijama, u maloj zatvorskoj kapeli, u dvoristu su nadjeni kazani sa kuvanim
tijelima !judi. Ljeseve su bacali u rijeku Savu, gdje su se
sastajali sa ljesevima koje je rijeka donosila. iz logora· u Jasenovcu. I tamo su fasisti klali i ubijali izbezumljeni od mr:i\nje
51
�i straha. otkopavali su masovne grobnice i izbacivali kosture
poub.ijanih u rijeku Savu, zeleei da na taj nacin prikriju svoje
zlocine.
Ustase su st varale i posebne djecje logore. Na
teritoriji takozvan~ Nezavisne Drzave Hrvatske bil? ih ~e u toku rata oko desetak, Bila su tu, u prvom redu, d]eca 1z ustanickih krajeva Bosne i Hrvatske.
SMRT FASIZMU
-
SLOBODA NARODU!
Komunisticka partjja Jugoslavije jasno je rekla
da se neee miriti sa okupacijom i da ce organizovati borbu naroda protiv okupatora. Vee u aprilu 1941 •. _?odine Centra~i komitet KPJ izdao je prcglas u kome se istwe da ee KPJ 1 radnicka klasa nastaviti borbu protiv agresora i boriti se· za slobodnu · i ravnopravnu zajednicu naroda Jugoslavije. Stvoren je
Vojni komitet pod rukovodstvom generalncg sekretara KPJ drugs Ttta, 1 poeele su vojne pripreme za borbu protiv okupatora.
Nakon razbijanja jugosloveuske vojske, KPJ organizuje akciju da sto vise vojnika izbjegne zarobljenist.vo i da
se sakupi i sakrije oruzje da ne padne u ruke okupator1ma. Sarno u Crnoj Gori prikupljeno je 12.000 pusaka, 165 mitraljeza
i puskomitraljeza, nekoliko artiljerijskih. oru_~Ja itd. N~ K~sovu,
u svakom mjestu gdje je postojala organ1zac1Ja KPJ, b1lo Je organizovano jedno ili visE! sklonista za cuvanje oruzja, sanitetskog materijala, vojnickih uniformi itd. Takve "baze" stvorene
su i u Sremu, · u ravniearskoj Vojvodini. Mncgi vojnici s~ se
probijali u svoja sela sa puskom u ruci i nasli se u _PrVlm ~or
benim redovima u pocetku ustanka. Dragocjenu pomoc u oVOJ
akciji pruzile su zene pomazuei razbijenoj vojsci da sacuva svo- ·
ju zivu silu za daljnje borbe.
Narodnooslobodilacki pokret bio je nastavak siroko organizovancg antifasistickug pokreta, Narodncg fronta,
koji se razvijao u naiioj zemlji nakon pojave fasisticke opasnosti u svijetu. Narodnoostobodilacki pokret u Jugoslaviji nije bio
52
koalicija partija, jer su burzoaske partije nestale sa pozornice
a njihova rukovodstva izdala ili napustila narod u najtezim trenucima. Pokret je bio djelo najsirih slojeva naroda koje je u
borbi okupljala KPJ. On je izrastao iz nepremostive podjele na
ogromnu masu rodoljubivih g~adjana koji su ustajali u borbu
protiv okupatora i onih cija je nenarodna j)olitika dovela do stoma i raspada Jugoslavije. Boriti se protiv okupatora znacilo je
boriti se za novu Jugoslaviju u kojoj neee biti mjesta izdajnickoj burzoaziji i saradnicima okupatora. To je uslovilo socijalisticki karakter narodnooslobodilacke borbe i revolucije.
Narodi Jugoslavije nisu se u toj borbi osjeeali
ni sami ni pokoreni. Neogranicena vjera u snagu: Sovjetskog Saveza, osjeeanje povezanosti sa svjetskim antifaiiistickim pokretom, snazno su zivjeli ne samo u ·lmmunistima Jugoslavije, nego i citavom narodu.
Cetvrtcg jula 1941. godine C entralni komitet Komunisticke partije Jugoslavije pozvao je na ustanak sve narode
Jugoslavije. Tako je pocela cetvorogodisnja oruzana borba protiv okupatora i njegovih pomagaea l?<a novu Jugoslaviju. Na poziv Komunisticke partije, zene Jugoslavije, gradjanke i seljanke, stavile su domovini na raspolaganje svoj rad, svoj patriotizam, svoj gujev protiv faSi.stickih porobljivaca.
U ILEGALN OM RADU
Jos prije pocetka oruzanih borbi mnogi komunisti morali su preci u ilegalnost ili su odlazili iz gradova da bi
pripremali narod za ustanak. Partijski rad u okupiranim gradovima sve vise su obavljale zene. Trebalo je naci skloniste
za progonjene rodoljube, prikupljati oruzje, sanitetski materijal, prenositi ilegalnu Stampu, kupiti prilcge. za ishranu uhapsenih i njihovih porodica, brinuti se za odje6u vojsci, drzati ·
vezu sa teritorijom na kojoj su vee pocele borbe, doci do. pianova neprijatelja. Trebalo je organizova ti bjekstvo pohapsenih,
likvidirati izdajnike, vrsiti diverzantske akcije, organizovati
vez e sa partizans kim odredima. Trebalo je otpremiti iz okupiranih gradova rodoljube koji su zeljeli da stupe u Narodnooslo53
�bodilacku vojsku. Trebalo j·e organizovati stamparije i obavjeBtava'ti narod o dogadjajima. Beograd, Zagreb, Ljubljana, Skop-·
lje, Sarajevo, Titograd (Podgorica), Novi Sad, Pristina i hiljade manjih i veeih gradova i seta, bili su poprista borbe naro.da koga ni sve oruzje okupatora ni sve represalije nisu mogli
pobijediti. Na mjesta palih ilegalaca dolazili su drugi. Na tak'vim poslovima danonoeno su bile angazovane desetine hiljada
zena iz .svih drustvenih slojeva sirom Jugoslavije. 0 njihovom
radu iznosimo neke primjere iz svih nasih krajeva.
Osvobodilna fronta slovenackog naroda stvorena
je jos u aprilu 1941. godine. Stavljajuci u svoj program oslobodjenje i ujedinjenje citavog slovenackog naroda i ukljuCivanje
Slovenije u demokratsku federativnu Jugostaviju od samog poeetka okupljala je sve Slovene e u borbu, cijelu s lovenacku nacionatnu teritoriju i one dijelove koji su bili izvan granica stare. Jugoslavije. Sirom slovenackih krajeva osnivaju se odbori
Os vobodilne fronte.
Odbori Osvobodilne fronte stvoreni su prvo u
Ljubljani, po ulicama i kvartovima, u fabrikama, us tanovama,
medju kulturnim i prosvjetnim radnicima, ljekarima, pravnicima, ua Univerzitetu itd. Pocetkom 1942. godine biio je u samoj Ljubljani, koja je tada brojala nesto preko 60 hiljada stanovnika, vise od 400 odbora· OF. Odbori OF su organizovani i
u svim pokrajinama Slovenije, u gradovima i po selima. U ovu
ilegalnu, ali masovnu i od samog pocetka aktivnu organizaciju,
neposredno su se ukljucivate hiljade · stanovnika koji su htjeli da
organizovano doprinesu borbi za unistenje okupatora i oslobodjenje citavog slovenackog naroda.
Mozemo reci. da gotovo nije bilo odbora OF ili
akcije gdje nisu vee od samog pocetka djelovale i zene iz svih
drustvenih slojeva. Na nekim sektorima rada bile s.u cak u vecini: u organizaciji pomoei zrtvama okupatorskog terora i porodicama partizana, 11 ilegatnoj · tehnici, intendanturi, kurirskoj
i masovnoobavjestajnoj s luzbi, u radio-vezama i ilegalnoj radio
-stanici OF koja je krajem 1941. godine i pocetkom 1942. radila u samoj Ljubljani. Nalazirrfo ih na sanitetskim r radio-telegrafskim kursevima. Pocetkom jula 1941. godine, kada su prolazili transporti nasilno iseljenih porodica, zene su redovno
54
dolazile na zeljeznicke stanice, da bi pomogle hranom i opremom. Istovremeno, kada je narod iz Gorenjske i Stajerske masovno bjezao u Ljubljansku pokr&jinu da bi izbjegao prinudno
preseljavanje, zatvore, logore i smrt, zene su "pomagale na italijansko-njemackoj granici, na prelazima preko granice, davale prenocista, hranu, informacije itd. Seoske zene, osobito u
planinskim selima, zaseocima i na usamljenim domacinstvima,
pomagale su prvim partizanskim jedinicama, organizovale ishranu, njegovale i sakrivale ranjenike. Ni surove odmazde okupatora, o kojima govori i veliki broj spaljenih i porusenih seta i
domacinstava i tragedije majki koje su sa svojom djecom nestale u ttalijanskim i njemackim logorima, nisu mogle sprijeciti
da seoske zene u Sloveniji masovno ucestvuju u pomaganju narodnooslobodilacke borbe.
Ljubljana je vee februara 1942. godine okruzena
blokom bunkera i bodljikave zice. Iz grada se moglo izici samo
uz posebnu dozvolu i poslije detaljnih preteesa. Trebalo je da
se na taj nacin prekinu sve veze izmedju Osvobodilne fronte u
Ljubljani i njene partizanske okoline. Belogardisti su od ljeta
1942. godine zajedno s okupatorima odlucivali o blokadama, racijama, hapilenjima, slanju rodoljuba u logore itd. U jednoj no.'.
ei decembra 1942. godine uhapseno je vise od hiljadu ljudi.Ljubljanske zene su masovno demonstrirale za pustanje interniranih
gradjana i protiv necovjecnog postupka i mucenja u zatvorima i
logorima.
Ove revolucionarne akcije zena redjale su se
pred uredima okupatorski h vlasti, zatvorima, biskupijom. Od
proljeca do jeseni 1943, godine broj zena-demonstranata je rastao od 500, u pocetku, do 10 hiljada. Rukovodstvo Komunisticke partije i Osvobodilne fronte u Ljubljani pretvaralo je spontana istupanja ogorcenih zena u organizovane akcije. Ukupno je
bilo u 1943. godini 22 organizovana nastupa zena.
U 1943, godini, a narocito u 1944,- na cijeloj
slovenackoj teritoriji - oslobodjenoj i okupiranoj - zene su preuzimale sve odgovornije zadatke u svoje ruke, jer su muskarci
bili vecinom u borbenim jedinicama, uhapseni Hi vee ubijeni.
U Ljubljani od jeseni 1943. godine pa sve do oslobodjenja, u
maju 1945, zbog terora okupatora vise puta su se morale izmjenjivati cijele garniture ilegalnog rukovodstva sa pretezno zenskim kadrovima.
55
�Treba istaci i veliki udio zena iz Slovenackog
primorja i Trsta u osnivanju narodnooslobodilackih organizacija, odrzavanju veza s Narodnoostobodilackom vojskom, odtasku trscanskih patriots u partizane, u organizovanju ilegalne
stampe, odrzavanjl,!_radio-veza, nabav!janju raenog materijala
itd.
Dugogodisnja tradicija revolucionarnog radnickog pokreta Zagreba, Karlovca, Siska, Osijeka, Splita, Sibenika i niza drugih vecih i manjih industrijskih centara Hrvatske
ispoljila se u svoj svojoj neunistivosti u narodnooslobodilackoj
borbi. Bili su to centri brojnog partijskog clanstva i snaznog
uticaja Partije na mase radnih !judi spremnih · da se bore protiv okupacije, ustaskog terora i nasilja. Pored hiljada boraca
koji su otisli u vojne jedinice.Narodnoostobodilacke vojske iz
gradova Hrvatske, u svim su ostajala jaka partijska uporista
ilegalnih radnika medju kojima je bio veliki broj. zena.
Na samom pocetku ustanka u Hrvatskoj zene se
masovno i svuda ukljucuju u borbu protiv okupatora za os!obodjenje zem!je. U mnogim diverzantskim akcijama i napadima
na fasistiCke vojnike ! ustaske glavesine na ulicama Splita, Karlovca, Zagreba i drugih gradova susrecemo zene. One sudjeluju u ·dizanju u zrak zagrebacke telefonske centrale, u likvidaciji pripadnika okupatorskih jedinica \ ustaskih spijuna, a u fabrikama vrse sabotaze, kvare sirovine i strojeve.
Na inicijativu Centratnog komiteta Komunisticke
partije Hrvatske, partijska su rukovodstva vee u prvoj ratnoj
godini u svi!ll dije!ovima Rrvatske dala inicijativu za stvaranje
odbora Antifasistickog fronta zena.
Na citavom podrucju Hrvatske, na os!obodjenoj
i neos[obodjenoj teritoriji, osnivaju se u to vrijeme u okruzima,
kotarima, gradovima, opcinama i selima antifasisticke organizacije. Zene antifasistkinje, okupljene u AF Z-u, svojim radom
(od prikupljanja oruzja, hrane, odjece, sanitetskog i stampar-,.
skog materija!a, prikup!janja podataka o neprijatelju, organlziranja sklonista za ranjene borce i. terenske partijske raclnike
itd., pa do upoznavanja narocla·s ci!jevima NOP-a, njegovog
politiCkog prosvjeci vanja i sucljelovanja u oclborima narodne via, sti) posta!e vazna spona izmedju os!obodjene teritorije i okupiranih krajeva i snazan faktor u konsolidiranju pozadine.
56
O:lbori, odnosno aktivi AntifasistiCkog fronta zena, na okpjliranoj teritoriji imaju i sasvim konkretne zadatke:
snabdijevanje vojske odjecom i sanitetskim materijalom, bojkot neprijateljskog trzista, spremanje bolnicarki za front, brigu
za djecu u ugrozenim predjel.ima, kao i za djecu ilegalaca i
boraca, kurirska stu zba itd. Rad odbora AFZ-a bio je politiiiki u najsirem smislu rijeci, te oni postaju vazan oslonac u politickom radu KPJ i Narodnog fronta. Zbog odlaska muskaraca
u NOV ovi odbori su bill vazna politicka snaga, nosioci politicke aktivnosti r snazan oslonac u organizovanju naroda za barbu.
Od aprilskog sloma do pocetka u8tanka partijska
organizacija u Crnoj Gori povec'iala se sa 1.200 na 1. 800 clanova. Broj clanova Saveza komunisticke omtad·ine uoci ustanka iznosio je oko 5. 000 clanova. I u jedttoj i u drugoj organizaciji
bio je veliki broj zena i djevojaka,
Za vrijeme aprilskog rata zene clanovi Partije
u Crnoj Gori odrzavale su veze sa clanovima Partije koji su
bili na frontu prenoseci im partijsku stampu, proglase i drugi
partijski materijal. Znaeajan su udio Emale u akcijama KPJ na
prikupljanju i sklanjanju oruzja, sanitetskog i drugog materijala za borbu protiv okupatora.
U proglasu, koji je objavljen pocetkom juna 1941.
godine, Pokrajinski komitet KPJ za Crnu Goru, Boku i Sandzak
posebno se obraea6 zenama: "Imperijalisticki rat i okupator donijeli su glad vasoj djeci, smrt, zarobljenistvo i odvodjenje u
logore vasih muzeva, brace, sinova, ponizenje vas kao zena ..•
Ustanite u odbranu vase casti, u odbranu zivota vase djece i
povezite vallu borbu sa borbom vasih muzeva, brace, sinova."
Organizovano je nekoliko sanitetskih kurseva za
ob_ezbj edjenje sanitetskog kadra, koje su pohadjale pretezno mtadje zene. Takodje je izvjestan broj om!adinki, clanova KPJ i
SKOJ -a, bio ukljucen u udarne grupe, sa kojima je izvodjena
politicka i vojna nastava, a posebno rukovanje oruzjem.
Poslije.formiranja prol~terskih brigada i povlacenja partizanskih glavnina, krajem .1941. godine, u Crnoj Gori
su ostali Pokrajinski komitet KPJ, okruzni i sreski komiteti,
.57
�Pokrajinski komitet SKOJ-a i izvjestan broj gerilskih grupa, ukupfio oko 700 !judi. Po partijskom zadatku ostao je i izvjestan
broj zena, prije svega clanovi okruznih i sreskih komiteta KPJ,
a zatim i druge. One su imate zadatak da razviju politicku aktivnost u narodu, a po mogucnosti i da organizuju oruzane akcije proti v okupatora i njegovih saradnika. Partijski radnici, odnosno geri.lske gr)lpe, . djelovali su pod vrlo teskim usiovima, izlozeni svakodnevnim progonima od strane okupatora, ootnika i
sepa:t'atiSta:. · Tokom ljeta poginulo je, strijeljano .iii zarobljeno
oko ioo partijskih radnika, a tokom zime, · osobito sa prvim
snijegom, jos priblizno toliko. Medju njima je bilo preko dvadeset zena.
Okupator i njegovi pornagaci .zaveli su surov teror D!!d, pripadnicirna i pristalicania NOP-a. U svim gradovima,
prLcetnickim k01nandama i u opstinskim centrima formirani au
okupatorski, cetnicki ili separatisticki zatvori, a u nekim gra- ·
dovirna, bilo ih je i po nekoliko. Pored logora u Albaniji i u
Italiji; u kojima je bio veliki broj crnogorskih rodoljuba, osnovani sn logori i u Crnoj Gori. Pored okupatorskog suda na Cetinju, pri komandama cetnickih odnosno nacionalistickih odreda ·
ustanovljem su "narodni vojni sudovi'' odnosno· sudovi "za zasti-'
tu naroda'' koji su tokom ljeta i jeseni 1942. godine osudili na
smrt oko 1.400 rodo!jnba. Kroz neprijateljske zatvore i koncentracione logore proi!lo je u toku rata oko 30. 000 stanovnika
Crne Gore. Sarno kroz zatvore u Kolasinu proslo je oko 700, a
kroz logor u Baru - 1.100 zena.
Tvrdjenje b11garskih i italijanskih fasista da je
cilj njihovog ulaska u makedonsku zernljn oslobodjenje od velikosrpskih ugnjetaea, makedonski narod nije nikad prihvatio. ·
PoCinje niz akcija protiv okupatora. U svim su prisutne i zene. Tako se, na primjer, zene Prilepa ukljneuju u veliku akciju pomoci pripadnicima j11goslovenske vojske pri povlacenju.
Sakupljaju medju gradjanirna civilna odijela za vojnike, a od
njih uzimaju uniforrne i oruzje. Na taj naCin se prilepska organizacija odrnah poslije okupacije snabdjela vojniCkim uniforrnama i, sto je jos vaznije, or1,1zjem i municijom.
Masovni..
kar.akter irna i poznata "uskr snja akcija" koju je organizovao
Mjesni komitet KPJ u Kumanovu. To je akcija obezbjedjivanja
58
hrane za jugoslovenske ratne zarobljenike u improvizovanom
vojnom logoru u jednoj od kumanovskih osnovnih skola. U toj
akciji -J3u ucestvovale u ogromnom broju zene. /
J edan od prvih politickih udara koji je okupator
dozivio u Makedoniji bile su protestne demonstracije u Strumici koje je organizovala i vodila Partija. Ulazak bugarskfu fasistickih jedinica u Strumicu, u aprilu 1941. godine, rut zaprepascenje okupatora, docekan je velikom demonstracijom gradjana.
Demonstranti su nosili transparente aa natpisima "Makedonija
Makedoncima" i izvikivali parole protiv okupatora. Okupator je
bio unizen, ali ·iznenadjen i zbunjen, u tom tren11tku nije nista
preduzeo. Medju gradjanima okupljenim u demonstracijama najvise su se ista:kli monopolski radnici i radnice.
U danima kada je bugarska vojska ulazila u Makedoniju pojacana je i proStrena aktivnost odtrora Narodne pornoCt. Oni su radili na stvaranju uslova za smjestaj i cuvanje sve
veceg broja ilegalaca, pronalazenju ilegalnih stanova, stvaranju
rezervnih skladista hrane itd. Qlborima Narodne pomoci naj cesce rukovode istaknute clanice Partije.
Veliki je broj zena angazovan u sabirnim akcijama Narodne pomoci. Osim licnih priloga u hrani, odijelu i u
novcu, one uspijevaju da od patriotskog stanovnistva, koje je i
samo u oskudici, sakupe vece kolicine hrane i raznih predmeta
za potrebe boraca partizanskih odreda i ilegalaca. Zene ucestvuju u pripremanju. hrane, sivenju odijela, pletenju dzempera, carapa i salova, izradi ranaca itd. Moralo se brinuti o bezbjednom uskladistenju hrane i predmeta, kao i oruzja. Cesto su u
njihovim domovima pravljene tajne skrivnice za koje su rEnali
samo odgovorni Clanovi mjesnih komit.eta ili partizanskih vojnih
sta:bova. Takve skrivnice postojale su u svim mjestima od 1941.
godine do kraja rata.
U toku novembra i decembra 1941. godine zbog
neprijateljske nadmocnosti, borci se povtace na ilegalan smjeS....
taj u vece gradove u Ma:kedoniji. Sarno u Velesu, inace jednom
od najvecih prihvatiliSta ilegalaca u toku ostobodilackog rata i
revolucije, bilo je u to vrijeme oko 50 ilegalnih stanova. Takvih stanova je bilo i u Skoplju, Prilepu, Stipu, Koeanima, Strumici i drugirn gradovima. G lavnu brigu o njirna vodile su zene.
59
�One su bdjele da ih okupatcirska pt>licija ne otkrije, odrzavale
vezu izmedju sklonjenih ilegalaoa i rukovodstva, informisale ih
0 dogadjajima, snabdijevale hranom i odjecom, po potrebi organizovale njihova. premjei!itaje.
Poslije napada partizana na policijsku stanicu u
Prilepu policija i vojska tuku i hapse koga nadju na ulici, . pa
je u toku nekoliko Ca.sova broj premla6enih i uhapsenih gradjana, medju kojima i zena, dostigao sest stotina. Masovna hapsenja od oktobra 1941. godine uzimaju jos ville maha. Posljednjih
mj es eci 1941. godine i na samo m pocetku 1942. u Skoplju i
Bitolju na pet prooesa pred prijekim vojnim sudovima osudjeno
je i 19 zena. Teror okupatora govori ! o panic! koja ga je zahvatila. Prema nepotpunim podacima, vojni prijeki sudovi u Makedoniji izrekli su zenama oko 120 presuda na vise godina zatvora, vise od deset smrtnih presuda, ne uzimajuci u obzir broj
interniranih 1 bez suda egzekutirauih zena.
U teilko zazruaenom Beogradu i raakomadanoj
Srbiji od prvog dana. okupa.c!je pocinje neugasivi otpor okupatoru.
Oslanjaju6! se na clanstvo Partije i Saveza komunisticke omladine, na hi!jade rodoljuba spremnih da se bore, pocinju, pod
rukovodstvom Komunisticke part!je, pripreme za ustanak. Beograd; koji je postao centar vojnih, polioijskih, politickih i drugih snaga okupatorske mo6! i nasilja, oentar kvislinsRog aparata, u isto vrijeme bto je i centar revoluoionarnog narodnooalobodilackog pokreta. U njemu je bilo organizovano 400 komunista
od cega 100 zena. Clanova Saveza komunisticke omladine bilo
je 1. 500, od toga polovina djevojaka. Desetine hiljada radnika i
radnica i ostalih gradjana bili su u svakom trenutku spremni da
s e ukljuce u borbu prot! v okupatora i izdajnika.
za k~atko vrijem e organizovani su aktivi zena u
koje su ulazile najsvjesnije zene. Svaka clanioa aktiva radila je
sa grupom od 4 do 5 zena. Na sastancima aktiva prenosene su
direktive Partije, podnoseni izvjestaji o radu i predavani prikupljeni prilozi za Narodnooslobodilacki fond. M edju prvim akcijama bilo je oddavanje sanitetskih teCa.jeva, prikupljanje oruzja · i
sanitetskog materijala, stvaran:te skrivnica, iznalazenje ilegalnih stanova za ilegalce, za sastanke, za stamparije.
60
Zene Beograda su dale veoma veliki doprinos
na podruCju partijske tebnike. Dok nisu proradile prve stamparije, materijal je umnozavan u -stailovhna koje su obezbjedjivale zene clanovi Partije. Avgusta 1941. godine proradita je ilegalna stamparija Centralnog komiteta KPJ u Beogradu.
U siroko razgranatom tehnickom aparatu uglavnom su bile angazovane zene. · Neke su radile u samoj stampariji, a druge obezbjedjivale Stamparski materijal i organizqvale njegovo preno8enje; zenama je bilo povjereno i donosenje
tekstova za stamparije i preno:iiieje gotovog materijala do odredjenih pmktova. One su odrmvale vezu izmedju Pokrajinskog
komiteta KPJ za Srbiju i stamparije. Isto su tako oddava,le vezu izmedju Pokrajinskog komiteta i okruZnih komiteta u unutra8njosti Srbije. Sarno na ovom zadalku bilo je angdovano 13 drugarioa, kurira Pokrajinskog komiteta, koje su tu vezu odrzavale
za sve vrijeme rata. Mnoge od njih su na ovom zadatlgi uhvacene od neprijatelja i zvjerski ubijene. Pale drugarice zaB!jenjivale su nove i uvijek ih je bilo onoliko koliko je bilo i okruznih komiteta Partije. Joi ve6i broj zena odrmvao je kurirske
veze sa partizanskim odredima Sirom Srbije i brojnim partij-'
skim 6elijilma u ·saiiD m gradu.
· Pored mnogih znanih i n eznanih zena koje su
se borile i ginule u Beogradu, u njemu su organizovale rad i
poloZile svoj Zivot za ciljeve radnicke klase i KPJ i narodni heroji: Vukica Mitrovic, Jelena Cetkovi6, Djuka Dinic, Nada Puric i Zaga Malivuk.
Veliki broj zena, clanova Partije, na8ao se po
zadatku Partije na ilegalnom radu u mnogim gradovima i mjestima Srb1je. To je bio odgovoran i teZak rad, rad na svestranom ukljuCivanju naroda u borbu. Prilikom povlaeenja partizanskih !lnaga iz pojedinih mjesta i krajeva ostavljane su drugarice da nastave sa pa.rtijskim radom, da odrZilvaju vezu sa partt~
zanskim jedinicama, i!itabovima i partijskim rukovodstvima.Mnoge su hrabro poginule na tim zadacima.
Od kakvog su znaeaja bile zene u ilegalnom radu govori i pismo Pokrajinskog .komiteta KPJ za Srbiju upuceno
u avgustu mjesecu lMl. godine CkruZnom komitetu Sabac povodom ne veceg stupanja zena l omladinki Srbije u partizanske
odrede:
61
�"Drugarice mogu odlifuo koristiti u odredima
ne samo na drugom poslu, nego i sa puskom u ruci. Ali bi
sada bilo pogresno izvuci iz grada sve drugarice; narocito nekompromitovane i .poslati u sumu."
U jesen 1941. godine,- u vreme kada su fasisticke sile bile na vrhuncu vojnicke sliage, oslobodjen je veliki
deo teritorije u zapadnoj Srbiji: Caeak sa okolinom, Krupanj,
Ljubovija, Loznica i Uzice. Stvorena je jedinstvena u Evropi
slobodna teritorija - Uzicka Republika, koja je preko 60 dana
odolevala zestokim napadima okupatora i njegovih pomagaca.
Centralni. komitet KPJ na celu sa drugom Titom i Vrhovni stab
rukovodili su iz Uzica narodnooslobodilackom borbom naroda
Jugoslavije.
Iz njemackih dokumenata moze se utvrditi da su
oni samo u uzickom kraju streljali, povjeilali ili poslali u logore 1.134 lica. Preko 200 uhvacenih djevojaka i mladica krajem decembra otjerano je na Banjicu, gdj e su neke streljali,.
neki su kasnije izgubili zi\rote u drugim koncentracionim logorima, a samo je mali broj dozivio slobodu,
Kroz prijeki sud, koji je formiran odmah po u:~
lasku Njemaca u Caeak, prvih dana je proslo 320 lica, od kojih vecina osudjena na smrt ili upucena u koncentracione logore.
Sarno u toku 1941. godine u ljubickom i trnavskom srezu Nijemci i njihove sluge ubili su vise od 300 muskaraca, zena i djece.
Ali, ni ovaj nezapamceni teror nije slomio otpor naroda, u kome su znacajnu ulogu imale zene. One su i
pod najvecim terorom nas tavile borbu i postajale nosioci partijskog rada i rada za NOP ·u mnogim mjestima.
Zene i om ladinke iz s vih krajeva Srbij e prihvatale su partijske radnike i partizanske borce, brinule se o njirna, donosile im hranu, odjecu i obucu, sanitetski materijal i
lijekove, njegovale ranjene i bolesne partizane, bile obavjestajci i kuriri, rasturale propagandni materijal, unistavale neprijateljske plakate i letke i bile glavni oslonac Narodnooslobodila ckog pokr eta.
62
Smje~o mozemo reci da se NOP u Srbiji, u ilegalnim uslovima, u prelomnim godinama oslobodilackog rata,
odrzao dobrim dijelom zahvaljujuci masovnom ucescu zena,
njihovoj snala2\ljivosti i prilagodljivosti najtezim uslovima. Znacajnu ulogu u tome odigrao je veliki broj zena sa seta, cije su
kuce bile .. sigurna utociSta partijskim radnicima i borcima. Hi!jade takvih zena borile su se na ovaj nacin protiv okupatora i
izdajnika i zahvaljujuci njima sacuvan je vetiki broj partijskih
sklonista i tehnika, koja je neprekidno radila, dizala moral,
hrabrila narod da istraje u borbi do konacne pobjede.
Ogroman je broj zena neznanih junaka koje prihvataju borce i ranjenike, kriju ih, hrane i peru, postaju njihovi kuriri i vodi Ci, a znaju da se za takav rad ide u logor,
na strijeljanje ili pod cetnicku kamu.
Vidnu ulogu u Narodnoos!obodilaCkom pokretu
Vojvodine, od njegovog pocetka pa do kraja, imale su zene ove Pokrajine.
Posebno su zene bile korisne u pruzanju utocista i skrivanju ilegalaca. U s vakom mjestu ktije je bilo obuhvaceno narodnooslobodilackim pokretom bilo je na desetine kuca
koje su primate ilegalce. Bilo je veoma vazno imati sigurne
kuce, "baze", za sklanjanje partijskih rukovodilaca i aktivista,
za odrzavanje partijskih i skojevskih sastanaka, za smjestaj
oruzja, tehnickog, propagandnog i drugog materijala. U tu svrhu ang"'czovane su lj:uce clanova KPJ i SKQT-a Hi simpatizera na periferiji gracia, u radnickim predgradjima, u seljackom
kraju ili. na salasima i u vinogradima izvan,grada. Svu brigu
oko ilegalaca primate su na sebe uglavnom zene, koje su bile
i najpouzdanija veza izmedju pojedinih ilegalaca. Zene i om!adinke bile su angazovane i u radu na tehnici, gdje se umnozavao propagandni materijal.
Prema nekim podacima, prvih mjeseci ustanka ·
raznim aktivnostima u Petrovgradu (danas Zrenjaninu) je bilo
obuhvaceno oko 300 zena i omladinki. Sarno u ljeto 1941. godine kroz ilegalne sanitetske teeajeve proiilo je oko 40 drugarica.
Tada je doslo do hapilenja, pa su uhapsene i neke polaznice sa
ljekarom koji je rukovodio citavim radom.
63
�Prik.upljanje priloga za partizane od naroda, hila je
vrlq rasirena forma rada u Vojvodini. U tome su prednjacile zene.
Tim radom rukovodila je Sonja Marinkovic, narodni heroj, jedna od
orgailizatora us tanka u Vojvodini. Na tom poslu je pala fasistima u
ruke. Streljana je 31. jula 1941. u grupi od 90 komunis ta i rodoljuba Banata. Na strijeljanju nije dopustila da joj pucajuu ledja. Okrenula se i doviknula nacistickim zlocincima: "Pucajte, ovo su komunisticke grudf'.
Narodnooslobodilacka borba vodjena na vojvodjanskom tlu puna je herojstva i junastva zena, iz redova svih naroda i
narodnosti, kao sto su: Olga Petrov, Ljubica Odadzic, Lidija Aldan,
Klara Fejes, Lukrecija Ankucic i mnoge druge koje su dale zivote
boreci se za slobodu i nove drustvene odnose.
U odborima Narodne pomoci bile su mahom zene.
Stvorena je citava mreza povjerenika ciju su veCinu opet sacinjavale zene i omladinke. Prikupljena sredstva- novae, namirnice, odjeca, lijekovi- namijenjeni su za slanje paketa zatvorenicima i logorasima, za pomoc ilegalcima, za placanje advokata prilikom sudjenja zatvorenicima. Organizacija J:larodne pomoci brinula se za
pronalazenje stanova za ilegalce, za smjestaj prikupljenih namirnica i odjece, kao i tehnickim sredstvima za izvodjenje diverzija. 0
takvim stanovima uglavnom su se brinule zene. U okviru Narodne
pomoci odrzavani su sanitetski tecajevi. Organizovanje ovog posla
prim.ale su na sebe zene-clanovi KPJ, a tecajeve su pohadjale uglav- ,
nom skojevke. Do polovine septembra ove tecajeve zavrsilo'je 50
Novosadjanki.
Zene su prikupljale podatke o ok.upatorskoj vojsci,
o stanovima oficira, o strazama kod pojedinih vojnih objekata.Neposredno pred izlazak prvih vojnih desetina u polje radi paljenja
zita da ne padne u ruke okupatoru, omladinke su izvirljale ima li neprijateljskih vojnika u blizini i kakvo im je naoruzanje.
Tesko je opisati smjelost i dovitljivost zena Vojvodirie, Maeve, Posavine, Semberije i drugih ravnicarskih krajeva
na stvaranju i odrzavanju takozvanih baza, sklonista za ranjeneborce, utocista ilegalaca, privremenih sklonista partizanskih jedinica
pred jaCim neprijateljskim snagama, bazama u kojima je pod zemljom stvarat;ta partizanska stampa itd. Bio je to front na kome su
ratovale hiljade hrabrih seoskih J radnickih zena izlozenih neprestanom teroru okupatorske i kvislinske policije koja nije biralasredstva da prisili zene da odaju sklonista partizana. Pred ocima ovih
64
hrabrih zena oni su ubijali djecu, mucili clanove porodice, izmisljali najstra8nije muke da bi ih prisllili da progovore.
Tesko je nabrojiti i evidentirati sve baze u ovim krajevima. Ali, jedna ce istina ostati zapamcena: da su
glavnu brigu oko ilegalaca i partizana u bazama nosile zenedomacice.· One su ih doceki vale i ispracale, pripremale im
hranu i prale preobuku. Pri nailasku fasista u selo, skri vale
su drugove i kompromitirajuci materijal u sktonista, pazeci ·
da nesto ne ostane napolju, a onda bi hrabro i hladnokrvno stale pred policiljce.
Fasisti su vrsili povremen upad 1:1 slobodna seta praceni blokadama, pljackom, ubijanjem, paljenjem kuca, pa
i bombardovanjem. Jedini zaklon predstavljali su u takvim danima kukuruzna polja i cuvene "haze". Kao sto su se u oruzanim jedinicama borili nasi borci, tako su se junacki drZali i
njihovi kod kuce ••• ·"Pozadina" nije hila samo baza fronta, ona
se aktivno borila ••• U "pozadini" se ginulo kao na frontu ••• " pise Jovan Veselinov Zarko, tada sekretar Pokrajinskog komiteta za Voj vodinu.
I na Kosovu su ogroman znacaj imale haze i
sklonista po kucama, sto je omogucavalo ilegalcima rad, odrzavanje sastanaka, stvaranje tehnike za stampanje radio-vijesti
i drugih materijala.
·
Joii krajem juna 1941. godine partijska organiza'cija organizovala je slusanje, umnozavanje i · raznosenj¢ radio-vijesti. U pocetku su prepisivane rukom, a kasnije kucane na
masini i izvlacene na presi. Vijesti su radjene svakog dana na
srpskom, a u Prizrenu i Djakovici i na albanskom jeziku, dok
je u ostalim krajevima to bilo povremeno. a?ored vijesti Moskve, Limdona, "Slobodne Jugoslavije" i dr., o situaciji na frontovima donosile su !tomentare o situaciji u nasoj zemlji, posebno na Kosovu, upozoravale kada se priprema hapsenje itd. Po
vijesti je dolazio odredjen broj drugova i drugarica, prenosio
na punktove po rejonima, a odatle su ih drugi prenosili na citanje u kuce pripadnika Narodnooslobodilackog pokref:!!;. Citane
su svakodnevno clanovima jedne ili vise porodica na manjim ili
vecim skupovima iii pojedinacno. Za vrijeme tih skupova strazarili su omle.dina, zene i pioniri. Vijesti su nosene i po selima.
65
�Prenosenje vijesti uglavnoni su obavljale skojevke, zene i pioniri• organizovano, tacno i uredno. Na presi su radjeni i programf i proglasi CK i drugi materijali.
Tehnika i njeni dijelovi povremeno su sklanjani
i radili su u pojedinim selima. I u najtezim danima u blokadama i racijama, u dubokoj ilegalnosti, zahvaljujuci brizi zena
koje su je cuvale i obezbjedjivale tehnika je radila. Zbog toga,
iako su kuce blokirane i pretresane, !judi hapseni, materijal
na vrijeme sklanjan, nije padao u ruke neprijatelju. Ovo je bilo od velikog znacaja za partijsku organizaciju Kosova. U selima su radi nesmetanog odrzavanja sastanaka organizacija, komiteta KPJ, SKOJ-a i drugih, zene cuvale strazu, otkrivale neprijateljske spijune itd.
Pored odrzavanja veze izmedju partijskih i drugih organizacija, obavljanja kurirskih zadataka u gradovima i u
selima u Oblasti, sa partizanskim odredima, odrzavane su veze
i prenosen partijski materijal u Srbiju, Crnu Goru i u Albaniju.
Zene koje su obavljale kurirske zadatke znale su sadrzaj poste
koju su prenosile i u slucaju provale i opasnosti od neprijatelja
mogle su ga prenijeti usmeno. Odigrale su veliku ulogu u prenosenju oruzja i dr. u dzakovima zita, vune, u slami, sijenu
itd.,. pisanog matei:-ijala u hljebu, hrani, pisama u vesu, carapama, opancima itd.
U orgauizaciji SKOJ-a bio je zuatan broj omladinki. Tako je, na primjer, krajem 1942. godine broj clanova
SKOJ-a na Kosovn iznosio 2. 000, medju kojima je bilo vise od
·peUne omladinki.
Akcije omladine, sijeiienje bandera, preuosenje
vijesti, materijala, oruzja, hrane, prikupljanje pomoci za NOB
su bile nmas'ovne i organho vane. Omladinke sn prikupljale materijalnu pomoc za NOP, sakrivale ilegalce, prebacivale oruzje
i drugi materijal, odrzavale vezu i radile na okupljanju zena i
omladine za NOP, formirale baze itd.
Okupatorsko-ustaska politika istrebljivanja komunista i antifasista, pokrstavanja.., iseljavanja srpskog naroda iz
Bosne i Hercegovine, progoni Jevreja, osnivanje konceutracionih logora u koje su slani Srbi, Jevreji, Cigani, a isto tako i
66
gradjani koji sus e protivili g~nocidu, stvorila je i u Bosni i
Herc~ovini osjecaj nesigurnosti kod svih gTadjiina, zelju kod
svih !judi koji zele da zive posteno i u skladu sa ljudskom savjescu da se distanciraju od bezumnih zlocina fasista. Prognaili
Srbi i Jevreji ostavljali su. kod svojih hrvatskih i muslimanskih
prijatelja i komsija stvari. od vrijeduosti odlaze6l u neizvjesnost. U .kuc.ama Hrvata i Muslimana sklanjali su se od nocnih
racija, pred vozovima koji su odvlacili prognane stajali su, nijemi i ogorceni, njihovi prijatelji druge uacije, sagtedavajuci
svu strahotu koja je snasla njihovu domovinu. U isto vrijeme
okupator i ustaska. vlast pozivaju Hrvate i Muslimane u svoje
vojne formacije, agituju za odlazak na Istocni frpnt, traze radnu snagu za njemacke fabrike, njemacki vojnici za bezvrijedne
njemacke marke kupriju posljednje zalille robe, svode 2;ivot gradjana na oskudna i neredovna sljedovanja, imovinsku i zivotnu
. neitigurnos t.
Ni prisilni rad na koji okupatori i ustase salju
njihovu djecu, autifasisticki orijentisanu, ni zatvori iz kojih dopiru krici zrtava, ni koncentracioni logori kojih je sve vise i
u kojima je sve vise pripadnika i takozvanih privilegisanih nacija, ne mogu sprijeciti da se hiljade gradjana Bosne i Hercegovina oda.zovu pozivu Komunisticke partij e u borbu protiv fasistickih okupatora i njihovih slugu.
Partijske i skojevske organizacije u gradovima'
oslonjene na hiljade antifasista predstavljaju snazno uporiilte
pripremlJ. za oruzani us tanak u Bosni i Hercegovini~ U tom pddjednako ueestvuju Hrvati, Srbi i Muslimani s'vjesni svoje zajed~
nicke sudblne, komunisti; · spremni da dadnu i zi vot u ovom presudnom boju u istoriji naroda Bosne i Hercegovina. Medju njima je stotine zeua Sarajeva, Banja Luke, Mostara, Tuzle, Bihaca, Prijedora i drugih gradova, varosica i sela sirom Bosne
i Hercegovina. One su sekretari I clanovi mjesnih komiteta KPJ
ili Saveza komunisti&e omladine, kuriri koji prenose ilegainu
postu i partijsku stampu, one sakupljaju oruzje i municiju, sa-'
nitetski materijal, njima prognani gradjani ostavljaju radio-aparate za potrebe partizanske stampe, one organizuju slanje hrane
u zatvore, paketa ii logore, kilpe podatke od prisilno mobilisanih domobrana o rasporedu neprijateljskih snaga, brojnom stanju kasarni i naoruzanju itd, V ecina il~aluih partijskih radnica
67
�u Bosni i Hercegovini nosila je zar i feredzu, zivjele su pod
tudJim imenima, jer ih je trazila policija. Zbog toga su ustaske vlasti pripremale naredbu o ukidanju zara, smatrajuCi da
ce tako lakse uci u trag ilegalcima.
Tesko je iz masovnog herojizma i stradanja izdvajati pojedince, ali cemo navesti nekoliko primjera. U Prijedoru je sekretar Mjesnog komiteta KPJ bila Mira Cikota. Pored ostalog, njoj pripada zasluga da je dosla do poclataka o
vojnim snagama i ciljevima neprijatelja, sto je uveliko olaksalo oslobodjenje Prijedora od strane Narodnooslobodilacke vojske 1942. godine. Fasisti su je uhvatili za vrijeme ofanzive na
Kozar! i javno Objesili u Prijedoru.
U Sarajevu je streljana jedna ocl najpoznatijih
komunistkinja Bosne i Hercegovina, studentkinja Beogradskog univerziteta Radojka Lakic, iz Bijeljine. Na listu papira pripremljenom da prim! njeno priznanje i podatke o ilegalnom pokretu
- ostala je samo mrlja njene krvi. Strijeljana je nakon clugog
mucenja u zatvoru, a da nije izgovorila nijedno ime i nijedan
podatak. Proglasena je za narodnog heroja.
U Banja Luci su za sve. vrijeme rata partijskom
organizacijom rukovodile zene. Jedna od najistaknutijih aktivistkinja banjalucke organizacije bila je Vahida Maglajlic. Postovana i ugledna u svom rodnom gradu, ona je sav svoj ugled stavila u sluzbu pokreta. U stotine banjaluckih kuca smjestala je ilegalce, organizovala slanje paketa u zatvore i logore, sakupljala municiju, radio-aparate, papir, sanitetski materijal i drugo za partizane itcl. Uspjela je da pobjegne iz zatvora kada je
uhapsena. Poginula je za vrijeme cetvrte neprijateljske ofanzive 1943. godine. Proglasena je za narodnog heroja.
Mostar spada medju gradove Bosne i Hercegovina gdj e je masovnost ilegalnog pokreta bila snazno izrazena.
Dovoljno je istaci jedan primjer. Poslije pete neprijateljske ofanzi ve u okupirani Mos tar je doslo ilegalno preko 60 boraca
Mostarskog bataljona, medju kojima je bilo dosta ranjenika i
bolesn!ka. Oni su smjesteni po kucama mostarskih rodoljuba,
organizovana je lijecnicka njega, a da nijedan partizan nije prokazan.
68
Primjer nedjeljivosti osldbodjene i okupirane
teritorije, jedinstva naroda i njegove organizovanosti predstavlja svakako i neprestani priliv novih boraca !z gradova u redove Narodnoostobodilacke vojske. Punktove na periferiji grada
odr:Zavale su u mnogo stueajeva zene obezbjedjujuci prolaze po,-ed neprijateljskih straza i osiguravajuci podatke o kretanju neprijatelja.
Na tom frontu ilegalnog rada palo je mnogo · zrtava iz redova zena i djevojaka. Okrvavljeni zidovi zatvora bill
su nijemi svjedoci mucenja da bi se iznudila priznanja od uhapsenih.
Iz Bosne. i Hercegovine 9. 057 zena deportovane
su kao politick! osucljenici ill saradnici Narodnooslobodilackog
pokreta u koncentracione logore. Ocl toga broja 3. 263 zene su
ubijene Hi su umrle od glad! i bolesti.
"JA SE PONOSIM STO STOJIM NA
CELU ARMIJE U KOJOJ IMA OGROMAN BROJ ZENA" - TITO
"·
Zene su u vojsci bile borci, radile u sanitetu,
vrsile partijske i politicke funkcije. One su ugled i cinove u Armiji sticale hrabroscu, istrajnoscu i visokom vojnickom disciplinom. U samom pocetku us tanka u nekim krajevi na bilo je dilema o tome da li zene mogu i cla li su sposobne da budu vojnici. 0 tome svjedoCi i clanak u "Proleteru", organu Central- ·
nog komiteta KPJ od marta 1941. godine:
"K 9d mnogih nasih par tijaca pos toje neka nezadnjacka i nakaradna gledista - da zene ne mogu ucestvovati sa
oruzjem ti borbi, da one ne treba da vrse razne funkcije u stabovima ltd. To su gledista pete kolone koja hoce cla onemoguci
aktivno ucestvovanje zena u borbi. •• Zene su dosad dokazale
da su is to tako sposobne snoaltl sve teskoce partl zanskog ratovanja kao . i muskarci... Zato treba ~rna omoguciti puno uce:~~
see u toj borbi kao i muskarctma."-1 :£'roleter". mart-aprill942).
69
•
�sa ranjenicima poginula Jelka Tepavcevic i dr. Seljanka Darinka Radovic· imala je u svojoj kuCi zemunicu za ranjene partizane. Ni bljesak cetnicke kame nad glavom njenih kceri Radmile i Stanke nije je pokolebao da oda ranjenike. I ona je zaklana. Ovako je prosla i seljanka Sofija Ristic na cijem su imanju iskopane tri zemunice za rapjenike. Iako je imala petoro
djece o kojima je sam a brinula, jer joj j e muz poginuo, nije
htjela da prizna da bilo sta zna o partizanima. Jana Kocic je
objesena o verige u odzaku kad nije htjela da otkrije skloniste
u kome su bili ranjenici, a Ljubicu Ljubic u cijoj je kuci bila
bolnica, fasisti su strijeljali, a zatim mrtvu iskasapili, jer ni
ona nije htjela nista da kaze. Ovako je ginulo be·zbroj zena sirom Srbije.
Spremnost i zelju zena da se bore sa oruzJem
u ruci izrazio je u svojim dokumentima i Vrhovni stab Narodnooslobodilacke vojske. U svojoj naredbi o izradi spiskova vojnih obveznika, Vrhovni stab odlueuje da se u njih moraju uvesti i imena zena od 17 do 45 godina koje se dobrovoljno jave u
redove boraca.
Vee u vrijeme formiranja partizanskih odreda,
u ljeto 1941. godine, u njihove redove stupilo je, na primjer,
preko 50 drugarica iz Beograda.
Drugarice koje su se povukle sa partizanskim
jedinicama za Sandzak usle su u sastav novof-Jrmiranih jedinica.
U proleterskim i drugim brig adam a nalazilo se nekoliko s tot ina
zena Srbije. One su prosle slavni put ovih brigada i borile su
se na svim bojistima Jugoslavije sireci bratstvo i jedonstvo. Sarno u sastavu Prve i Druge proleterske brigade, prilikom njihovog formiranja bilo je preko ioo zena-boraca iz Srbije, od
kojih je skoro polovina izginula. Medju njima je i nekoliko zena narodnih heroja.
Prva neprijateljska ofanziva na slobodnu teritoriju u Srbiji otpocela je krajem septembra 1941. godine. Pod
pritiskom daleko nadmocnijih okupatorskih snaga potpomognutih
domacim izdajnicima, partizanski odredi su se morali povlaciti.
Padom slobodne teritorije u Srbiji, krajem novembra 1941. godine, za tamosnje stanovnistvo nastali su teski
i neizvjesni dani. Petog decembra 1941. godine njemacki vojni
zapovjednik za Srbiju uputio je zapovjedniku oruzanih snaga na ~~·
Jugoistoku izvjestaj u kome, pored ostalog, stoji: "Nameravamo
da se tokom zime preko specijalnih komandi, uz sadejstvo trupa
izvrsi proveravanje celokupnog stanovnistva u predelima ustanka.
Bice s treljan svaki onaj za koga se utvrdi da je ucestvovao u
ustanku. Izgleda da nije celishodno da ovi !judi ostanu u Srbiji
juzno od Dun'\va ... '' Bas u tim danima zene ispoljavaju ogromnu hrabrost. BOre se sa puskom u ruci braneci svoje domove
kao sto to cine Persa Lazarevic i Vlahinja Kruna Lazarevic i
mnoge druge zene. Djevojcica yukica Stankovic,da ne bi pala u
ruke neprijatelja, ubija se posljednjim metkom. Marija Vasiljevic nije htjela da napusti teske ranjenike koje je njegovala, pa
su je neprijatelji streljali zajedno sa njima. Tako je zajedno
70
Za centralnu Srbiju je karakteristicno to sto su
se na ovoj teritoriji obnavljali i odrzali partizanski odredi za
sve vrijerhe rata. U njihsu se ukljucivali gradjani i gradjanke
okupiranih gradova kada im je, zbog ucesca u akcijama, prijetila opasnost da budu uhapseni. Sarno u. jednom takvom odredu
bilo je 60 zena.
U cetiri odreda koji su nakon ove ofanzive for~
mirani, samo na leskovackom terenu stupilo je preko 200 zena.
Prve zene sa Kosova otisle su u partizanske
odrede jos jula 1941. godine.
Pocetkom oktobra 1941. godine je formiran Pozadinski partizansk1 odred sa 750 boraca u pet bataljona. U
vrijeme formiranja u Odred nisu primane drugarice, ali su krajem godine sve zene clani>vi KPJ usle u sastav Oireda, a kasnije i druge pripadnice pi:Jkreta. Partizanske zakletve polagane
su na skupovima u pojedinim kucama.
.,~.
u odredu su organizovani teorijski i prakti cni
kursevi vojne obuke i sanitetski tecajevi. Kroz ove kurseve proiile su sve drugarice pripadnice Odreda.
Do kraja 1941. godine i u Pristini i u selima
graeanickog sreza formirane su pozadinske vojne desetine ·u kojima je takodje bilo dosta zena i djevojaka.
Drugarice sa Kosova koje su se spasile iz zatvora i
logora i veliki dio onih kojima je prijetilo hapsenje, odlazile su u
71
�partizane. A progoni i hapilenja bili su s vakodnevni. Sarno iz
PeCi u 1942. godini bilo je internirano oko 2. 000 [judi i zena.
Veliki broj drugarica prosao je zatvore u zemlji, logore u Albaniji i u Italiji. Ne stigavsi do internacije i logora, neke su
strijeljane u zatvol-ima. Isticemo samo neke. Medju oko 40
komunista, od cega 8 drugarica, uhapsenih 19. maja 1942. godine, bila je i Slovenka Silvira Tomasini, predratni clan KPJ i
profesor· gimnazije. Mucena je svakog dana u zatvoru. Zbog r:
svog herojskog drzanja, proglasena je za narodnog heroja.Sredinom marta 1943. godine je takodje uhapsena Jovanka Radivojevi6, clan KPJ od aprila 1941. godine, studentkinja. Mucena, polornljenih ruku i nogu, ostala je vjerna partijskoj zakletvi.Strijeljali su je gestapovci. I ona je proglaiiena za narodnog heroja. U martu 1944. godine su vrsena vjesanja i strijeljanja. Medju 12 obje6enih bila je i 16-goc)iiinja Ganimet Terbesi. Veliki
broj zena Kosova dao je zivot za slobodu. Veliki je broj majki koje su izguhile po jedno, dvoje, pa i troje i cetvoro djece.
Ucesce Makedonki u narodnooslobodi!ackom ratu
je bilo vrlo masovno. Zelja da se postane partizanka u ono vrijeme zivi u hiljadama mladih djevojaka i zena - prista!ica narodnooslobodilacke borbe. Nije slucajno u to vrijeme nikla paznata partizanska pjesma u kojoj djevojke kazu:
"Zbogom vek, proiitavaj rode moj,
jas odam vo boj!"
Pjesma ispjevana zeni-borcu, njenoj neustrasivosti i odlucnosti u borbi protiv neprljatelja, kakva je pjesma o
Elpidi Karamandi, munjevitom brzinom se siri i postaje popularna. Elpida Karamandi, studentkinja iz Bitolja, clan KPJ od
1941. godine, jedna od organizatorki zena u os lobodilackom pokretu u svom gradu, tesko je ranjena 3. maja 1942. godine kao
borac Bitoljskog partizanskog odreda u borbi sa bugarskim okupatorima. Elpidu su okupatorski vojnici vezali za dvokolicu i
tako dovukli u prvo selo. Seljaci, dotjerani da bl bi!i zaplaseni
ovim prizorom, prieaju da je pjevala sve dok nije izdahnula.
Herojska i mucenicka je smrt skopske partizalll"
ke Nevene Georgijeve Dunje, koja se borila u Prvom skopskom
odredu. U borbi koju je njena ceta vodila sa bugarskim fasistima 6. decembra 1942. godine, ona je tesko ranjena i zarobljena.
72
Fasisti su joj zivoj odsjekli glavu i nose6i je po 11eleskim selima, pokazivali narodu da bi sijali strah. Jedna seljanka izdvojila se iz redova na silu prikupljenih mestana, uzela iznenadjenom krvoloku Dunjinu glavu i poljubivsi je pocela da zapjeva: "Kazi mi, kerko, lepoto moja, koju li majku danas rasplaka ••• "
Jedanaestog oktobra 1943. godlne formirana je
Prva makedonsko-kosovska brigada. U njoj su bila i dva bataljona Srba, Albanaca i Crnogoraca sa Kosova, kao i ceta Slovenaca. Taka je ova brigada bila simbol bratstva i jedinstva
naroda. Njen politick! komesar bila je zena.
Zenama borcima sa Kosova koje su se borile
na teritoriji Makedonije djevojke-seljanke iz Debarca podigle
su neizbrisiv spomenik u svojoj pjesmi o Milevi Kosovarki,
koja se ubrzo pocela pjevati po cijeloj Makedoniji.
Medju borcima Prve makedonsko-kosovske udarne brigade u prvim redovima nalazi se i Estreja Ovadja Mara.
Mara je prosla skoro cijelu Makedonlju kroz bitke spasavaju6i
i njegujuci ranjene partizan e. Poginula je 1. septembra 1944.
godine u bici sa bugarskom faSistickom vojskom kao politick!
komesar Sedme brigade.
U Trecoj makedonskoj narodnooslobodi!ackoj udarnoj brigadi borila se Vera Joci6, Srpkinja. Nalazila se na
duznosti politickog komesara batatjona kada je smrtno ranjena.
0 njenoj hrabrosti -; odanosti borbi napisao je poznati· makedonski pjesnik jednu od najljepsih lirskih pjesama "Ljubav".
Na predlog Makedonije, proglasena je za narodnog heroja.
U pro!jecnoj ofanzivi izgubila je zivot Vera Trajkova Kotorka iz Kumanova, ucenica VII razreda girnnazije. Bila je borac Karposovskog bataljona. U pocetku bolnicarka i politick! delegat u vodu, pos[lj;:; pokazane hrabrosti postaje politick! komesar cete. Poginula je u jurisu na fasisticka utvrdjenja.
Za slobodu Makedonije data je svoj zivot i mlada Albanka iz Debra, narodni heroj Ibl Palikuca. Braneci odstupanje jednog dijela svoga bataljona, poginula je 22.septembra
1944. godinc.,
73
�Zene u Egejskoj Makedoniji ukljucile su se jos
1940. godine u Antifailisticki pokret koji se razvijao pod parolom: "Domaci fasizam je tezak - tudji jos gori".
Masovno ukljuoivanje zena iz seta i gradova pocelo je 1941. godine, kada su zene Makedonke, kao uostalom i
Makedonci iz Egejske Makedonije, masovno s tupale u jedinice
KLAS-a,. F AM-a, zatim u partijske i omladinske organizacije
i zenske pozadinske organizacije.
U redovima Narodnooslobodilacke vojske ucestvo-
valo je 5. 752 zene iz Makedonije, od toga je poginulo 306. Nosioci "Spomenice 1941" su 127 drugarica, a sedam ih je odlikovano ordenom Narodnog heroja Jugoslavije.
U vojvodjanskim brigadama i odredima bilo je
bataljona u kojima su trecinu borackog sastava cinile zene i
djevojke. Nije bila rijetkost, narocito u sremskim selima, da
se iskupi po pedeset djevojaka i zajednicki krenu u Narodnooslobodilacku vojsku. Dojul!erasnje poljoprivredne radnice, domacice, djevojkc stasale za udaju i materinstvo, kretale su tamo
gdje ih je zvala svijest i rodoljublje. Za kratko vrijeme one
su ovladale osnovnim vojnim znanjima' i vjestinama i izravnavale se po vojnickoj hrabrosti i umjesnos ti sa svojim drugovima.
Mnoge su bile komandiri, vodnici, pclliti cki komesari, partijski
rukovodioci.
nu drugarica. ·
"
Sa sumnjom se gledalo na borbenu vjesti-
Na putu kroz Kordun, nasa II partizanska
udarna brigada u cijem je sas tavu bila i ceta om ladinki, sukobila se s jakim neprijateljskim motorizovanim, tenkovskim i
pjesadijskim snagama.
U borbi koja se razvila, mlade partizanke, za-
jedno sa svojim drugovima-partizanima, neustrasivo su jurisale na neprijateljsku konjicu, kamione, pa cak i tenkove."
U septembru 1942. godine formirane su jos dvi. je zenske cete. Godine 1942. 200 omladinki i zena odlazi u IV,
V i XI kordun~ku brigadu. U VI slavonskom korpusu od prvog
dana us tanka do oslobodj enja borilo se oko 1. 6 70 zena. Sedamnaesta slavonska bri!Jada imala je vise od 200 drugarica, Prerna podacima iz aprila 1943. godine, u XVI omladinskoj NObrir ..,
gadi bile su 83 zene, a XVII NO brigada brojila je u maju iste godine oko 250 zena pa su je cesto nazivali "zenska brigada".
U isto vrijeme (maj 1943. godine) u XVI diviziji NOVH nalazi
se 95 zena.
U I dalmatinskoj proleterskoj brigadi bilo je, u
toku rata, oko 130 zena, a u XIX diviziji 258 zena. U X zagrebackom korpusu bilo je u 32. diviziji 130 zena, a u 33. div iziji 107 zena.
'
U Hrvatskoj nije bilo odreda, brigade ni takvog
kraja u kome se nije borio sa oruzjem u ruci veliki broj zena.
Sesta licka divizija !mala je u svojim redovima vise od 600 zena-boraca, mitraljezaca, bolnicarki, vojnih i politickih rukovodilaca, koje su prosle sav njezin teSki i slavni put kroz Liku,
Bosnu, Srem itd.
U toku 1942. godine pocinju se formirati zenske
part!zanske cete sastavljene uglavnom od om ladinki. Prva zenaka ceta formirana je 25. avgusta 1942. godine. Omladinske
zenske cete prosle su kroz jednomjesecni vojno-politicki kurs.
Poslije prvih borbi u kojima je sudjelovala ceta om!adinki, u
clanku "Partizanke u borbi" ("Udarnik", glasilo udarne brigade
I operativne zone Hrvatske, iz 1942. godine) pise izmedju ostalog:
·
74
Oko 1.200 zena u Hrvatskoj nosioci su "Partizanske spomenice 1941", od ukupnog broja ratnih vojnih invalids u Hrvatskoj 46% su zene, a prema anketi od 1964. godine
od ukupnog broja ucesnika NOB (329. 570) 113.344 bile su zene
ili izrazeno u proc enti rna 34%.
Sedamnaest zena u Hrvatskoj proglaileno je za
narodnog heroja.
U Crnoj Gori je krajem 1941. godine u bataljonu "Jole Piletic" bilo 125 partizanki. Pocetkom 1942. godine
partizansku zakletvu polozilo je jos 148 zena.
Prilikom formiranja udarnih bataljona (tokom aprila i pocetkom maja 1942. godine) u njih stnpa 160 partizanki.
75
�Omladinskt udarni bataljon; na primjer, imao je u svom sastavu 20 procenata omladinki.
Kada je 17. juna 1942. godine formirana IV
crnogorska brigada u njenom sastavu bilo je 1. 000 boraca, a
od toga 200 zena. Na dan formiranja V crnogorska je imala
560 boraca, od toga 60 zena. Pocetkom maja IV sandzacka brigada imala je 471 borca, od cega 40 zena.
U zavrsnim operacijama za oslobodjenje zemlje
ucestvovalo je 2.108 zena iz erne Gore. U narodnooslobodilackom ratu poginulo je 483, strijeljano i objeseno 1. 804 Crnogorke, a u neprijateljskim zatvorima i logorima umrlo je 268 zena.
Za izvanredne zasluge i hrabrost pokazane u ratu, osam Crnogorki je odlikovano Ordenom narodnog heroja.
Trebalo bi navesti vrlo mnogo imena, cak i ako
bismo govorilt ilamo o mrtvim drugaricama koje su u svim krajevima Slovenije polozile svoje zi vote u temelje oslobodjenja i
suverenosti svog naroda.
Da navedemo samo nekoliko primjera. Narodni
heroj Pavla Mede Katarina, tekstilna radnica, hrabro je poginula u januaru 1943. godine kao komandir zenskog voda Pohorskog
bataljona, koji je, poslije duge i ogorcene borbe s njemackim
okupatorom na Pohorju, u Stajerskoj, izginuo do posljednjeg covjeka.
Pored nje; .· junacki su poginule u teskim borbama narodni heroj Mihaela Skapin - Drina, seoska djevojka iz okoline Sezane u Slovenackom primorju kao politkomesar bataljona, narodni heroj Milka Sobar - Natasa, seoska djevojka iz Bele krajine u probijanju italijanskog obruca i narodni heroj Majda Silc iz Ljubljane, koja j e poginula u Do lenjskoj.
Nada Zagar, kcerka poginulog komandanta gorenjskih partizana, pala je u Ljubljani 1942. godine u ruke okupatora zajedno sa dve sestre i majkom. Sve cetiri podvrgnute su
najnecovjecnijem mucenju. Nada, koja se u septembru 1943. godine oslobodila iz italijanskog zatvora, odmah se ukljucila u Italiji u prekomorske brigade i na putu prema domovini junacki
poginula kao brigadni sekretar SKOJ-a u borbaima kod Knina,
1944. godine.
76
Narodni heroj Majda Vrhovnik - Lojzka iz Ljubljane, student medicine i Clan KP Slovenije od 1940. godine,
bfl:a je do 1944. godine u Ljubljani kurir i radnica u ilegalnim
tehnikama i stamparijama. Poslije toga otisla je, na vlastitu zelju, na politicki rad u Slovenacku Korusku (danas u Austriji).
U februaru 1945. godine u Celovcu Gestapo je uhapsio, strasno
su je mucili, a nije izdala ni jednu rijec. Drugog maja 1945 ..
godine odveli su je iz zatvora .u nepoznatom pravcu.
"
Narodni heroj Kuclar Antonija, seoska domacica
iz okoline Ljubljane, majka desetoro djece vee u pocetku 1941.
godine sakuplja i prenosi oruzje i daje cijelu svoju kucu na koristenje partizanima i aktivistima Osvobodilne fronte. u borbama maja 1942. godine hranila je cijelu partizansku jedinicu.Avgu~ta 1942, kada su italijanski vojnici upali u .selo, njenog muza su strijeljali, kucu spalili, sva njezina djeca otisla su u
partizane, a nju su uhapsili i strijeljali •. Pet njezinih sinova palo je u partizanima.
U ljubljanskim zatvorima ubijeno je mnogo zena
za vrijeme italijanske i njemacke okupacije. Medju njima su i
aktivistkinja OF Malci Belie, profesor Vida Janezic, clanica
vise rejonskih odbora OF, radnica i kurirka Povjerenistva CK
KP Slovenije za Ljubljanu Zora Begancin - Marija i tekstilna
radnica, clan Okruznog komiteta KP za Ljubljanu Marija VajS!
- Darija, a· nekima se izgubio svaki trag. Tri od njih su narod~
ni heroji.
Njemackf okupator u gradu Trstu i okolini progonia je antifasiste najsurovijim metodama. Poznato je, na primjer, strijeljanje i vjesanje talaca u ulici Gega aprila 1944.godine. Medju 50 zrtava bilo je pet zena, tri Slovenke i dvije Italijanke. U takozvanoj "Rizarni", u predgradju Trsta, u krematorijumu, jedinom u tom dijelu Evrope, spaljeno je vise od tri
hiljade !judi i zena iz svih evropskfh zemalja, a medju njima
su takodje brojne ilene, Slovenke i Italijanke, iz Trsta i okoline.
U Koruskoj (dams u Austriji) podrucju koje je bilo najblize jezgru Njemacke, jos u aprilu 1942. godine ise!jeno
je u Njemacku 160 slovenackih porodica. Medju mnogim poginulim iz tog podrucja u januaru 1945. objesene su u Gracu mati i
kci Micejev">.
77
�U sjeveroistocnom podrucju Slovenije, okupiranoiiJ od Madjara, u Prekomurju, pale au takodje zene, medju
njima Zora Rupena - Katja iz Dolenjske, Vida Petje iz Celja,
koje au radile politick! na tom terenu.
Tesko je do kraja utvrditi ko!iko se zena borilo
iii poginulo u oruzanim borbama s okupatorom u partizanskim
jedinicama Slovenije, koliko je bi!o pozrtvovanih bolniearki, bombasa i boraca sa puskom u ruci, boraca prekomorskih brigada,
koje su usle u borbu Cim su se spasi!e fasistickih zatvora i logora. Podaci kao sto su: 21 zena od 1.75 narodnih heroja S!ovenije i 318 od 1. 811 nosi!aca "Partizanske filpomenice 1941" dokazuju mnogobrojno ucesee zena medju prvoborcima i organizai;torima OF i NOB. Od 21 zene-narodnih heroja - 16 njih je poginulo, 7 u borbama u partizanskim jedinicama, a 9 na izvrsava-.
nju politi ckih zadataka.
,
U Brigadama i partizanskim odredima Jugoslavije bodlo se 11.838 zena iz Bosne i Hercegovina, od kojih je po..:
ginulo 1. 787.
Vee u jesen 1941. godine 30 djevojaka samo iz
dva sela drvarske opstine proslo je kroz vojnu obuku. Prva zena
narodni heroj Jugoslavije je mlada seljanka Marija Bursae iz sela Kamenice u blizini Drvara. Bi!a je borac, bombas u Desetoj
krajiiikoj narodnooslobodilackoj udarnoj brigadi. Iz ove opstine
je i narodni heroj Danica Materie. Zarobljena je, tesko ranjena,
dok je svojoj ceti vatrom stitila odstupniou. Strijeljali su je fasisti. Mi!ka Bosnie je_ treea zena-heroj iz ove opstine. Poginula
je junacki za vrijeme njemackog desanta na Drvar u maju 1944.
godine. Imala je svega 17 godina.
U Podgrmeeu, u Bosanskoj krajini, jos u pocetku ustanka 1942. godine, organizovani su vojno-po!iticki .kursevi
na kojima su mlad!Ci i djevojke osposobljavani za borbu u redovima Narodnooslobodi!acke vojske. Kroz ove kurseve proslo je
do 1943. godine oko 250 djevojaka.
·
·
Iz opstine Livno u toku rata otislo je 200 zena i
djevojaka u razne brigade pri!ikom njihqvog prolaska na ovu teritoriju. Oko 60 mladih muslimanskih djevojaka iz ove opstine
bile su bore! hercegovacke brigacJ.e.
78
Za vrijeme neprijateljske ofanzive na Kozari
1942. godine · u kojoj je ucestvovalo preko 70.000 fasistiCkih vojnika protiv 3. 500 partizana~ svaki muskarac, svaka zena, omladina bi!i su neposredni ucesnici bitke. Iza pojedinih partizanskih ceta stajale su cete djevojaka spremne da prihyate oruzje
iz ruku poginu!ih iii ranjenih partizaml.
Sirom zemlje odjeknuo je pok!ik mlade djevojke
ispod Kozare, Nene Bokanove. Nju su zarobili faSisti i pove!i
je sa sobom. U trenutku kada su prolazili most na rijeoi Uni,
jedan od fasista je rekao: "Sedam godina smrdice Kozara' od va-?
sih ljeseva." Nena se odjednom istrgla iz njiho.vih r1,1kn i skacuci preko ograde mosta u rijeku, viknula: "Sedam stotina godina pjevaee se slava Kozare."
Za vrijeme vazdusnog desanta na Drvar u maju
1944. godine koga su izvrsi!i njema~ki okupatori sa ciljem da
uniste Vrhovni stab Narodnoosloboditacke vojske i druga Tita,u
borbenim redovima otpora, osim oruzanih j edinica, nasao se H
tav narod, Svaka ulica bila je bojno polje, svaka knea uporiste
partizans. Ogromna tehniCka nadmoe neprijatelja pokazala se
nemocnom pred svijeseu i borbenosti naroda. "Gdje su partizan!? Gdje je Tito?" - . Jspitiva!i su njemacki oficiri i gestapov.:.
ci tukuei zene, ubijajuei djecu na njihove oci, paleei kuce; Nijedl;ln glas nije odgovorio, ni jedna ruka nije se podigla u pravcu Titove pecine, za koju su znala i najmanja djeca Drvarske
do!ine. U ovom gradu, proglasenom gradom-herojem, medju
mnogobrojnim zrtvama nasla se i Rada Vranjesevie, clan Oblasnog komiteta Komunisticke partije za Bosansku krajinu i citav
Okruzni komitet SKOJ-a. Medju njima su se herojski borile i
poginule clanovi ovog Komiteta Zora Zeljkovie i Razija Omano.:.
vic.
Za vrijeme IV neprijateljske ofanzive poznate po
tome sto su jedinice koje su u njoj ucestvovale imale zadatak
da spasu od unistenja cetiri hi!jade ranjenika, u jedinice Narodnoos[obodilacke vojske ukljuci!o se preko 600 djevojaka iz krajeva gdje su vodjene borbe. Mnoge od njih prosle su ne samo
kroz oganj bitke na Neretvi, nego i na Sutjesci, kao borci, bolniearke, ne uzmicuei ni pred kakvim zadacima i teskoeama. Zajedno sa ostalim nosi!e su preko rijeke i planina ranjenike i
79
�bolesnike da bi mnoge od njih i same pale u borbama ili podlegle bolestima, osobito tifusu, koji je u to vrijeme harao •.
Bijele seoske marame i nosnje il kojima su krenule po januarskom mrazu na daleke puteve borbe polako su
nestajale. U borbama osvojeno oruzje i vojnicka odijela postali
su nova djevojacka oprema koju su skinule tek poslije oslobodjenja. zemlje,
U SANITETU
Jos prije ustanka mnoge bolnice i klinike bile
su snazna uporista Narodnooslobodilackog fronta. Ljekari - antifasisti, pomagali su pohap8enim komunistima i antifasistima
na taj nacin stc su ih proglasavali bolesnim, prebacivali u bolnicka odjeljenja i na taj nacin omogueavali lakse bjegstvo iz fasistiCkih zatvora. Takvih slueajeva bilo je u Beogradu, Sarajevu i mnogim drugim gradovima.
lsto tako, u toku rata, prebacivani su ilegatno
teski ranjenici u bolnice u okupiranim gradovima, gdje im je ukazivana strucna pomoe i njega. Vee je receno da su mnogo
prije izbijanja rata, u periodu velike odlucnosti naroda da brani
svoju zemlju od fasista, sirom Jugoslavije odrzavani sanitetski
teeajevi na kojima su u prvom redu obueavane zene i djevojke.
Ustanak je od mnogih medicinskih ustanova napravio antifasistiCke tvrdjave iz kojih su iznoseni tajno lijekovi, odlazilo ljekarsko i ostalo medicinsko osoblje u partizane, stvarajuei uslove
za prihvat i njegu ranjenika i pod najtezim uslovima. Svoje redove sirili su neprestano osposobljavanjem novih bolnicara, higijenieara i drugog medicinskog osoblja, To osoblje regrutovalo
se dobrovoljno iz redova mladih zena i djevojaka. A citava sanitetska sluzba bila je neprestano pomagana od hiljada gradjana,
narocito zena, spremnih uvijek da ociste bolnice, da donesu dovoljno hrane za ranjenike i bolesnike, da pripreme odjeeu, da
sasiju posteljno rublje itd. Prilikom pokreta pojedinih odreda,
brigada i drugih vojnih jedinica narod je nosio teske ranjenike,
80
brionuo se za pravljenje nosila, za hranu itd. Prvi zadatak svih
vojnih jedinica prilikom oslobadjanja pojedinih gradova bio je da
pribave sanitetski materijal i lijekove i druge potrebe za ranjenike.
Vee 1941. godine postojalo je na slobodnoj teritoriji u Srbiji osam bolnica i tri ambulante. Osoblje su, pored
profesionalnih ljekara i bolnicarki, sacinjavale i dobrovoljne
bolnicarke. Pri bolnicama su stalno .odrzavani sanitetski kursevi.
Bolnica Kragujevackog partizanskog odreda nastala je na taj naCin sto je u jednoj akciji odreda· sa teritorije
koju je drzao neprijatelj kompletna bolnica. prebacena na slobodnu teritcriju. Pod zastitom odreda, u tcku noCi, kalona od 40
volovskih kola prevezla je cjelokupnu opremu bolnice sa 60 kreveta. U njoj j-e2radilo oko 30 drugarica iz odreda. U bolnici su
se lijeCili ne samo partizan!, nego i mjestani.
Aktivi zena iz okolnih seta organizovali su prikup!janje hrane za bolnicu. Na putevima prema bolnici svakodnevno su hitale zene sa prepunim korpama hrane i drugim da- ·
rovima za ranjenike. Pored hrane, odjeee i obuee, zene su prikupljale i novcanu pomoe ne samo za bobiicu nego i za odred._
U ovu su akciju bili ukljuceni svi aktivi zena na teritoriji koju
je obuhvatao odred.
U bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama
u Ljubljani jos u prvim danima okupacije razvila se jaka organizacija Osvobodilne fronte kojom je rukovodila poznata ljekarka
- komunistkinja dr Bozena Ravnikar. Prvi ranjeni partizan! li~
jecili su se u Ljubljani i to u bolnicama na tri mjesta, gdje su
uspjesno prikrili operacije i lijecenje pod drugim dijagnozama. ·
Medju najvaznijim aktivnostima bilo je sakupljanje ogromnih kolicina sanitetskog materijata i medicinske opreme. Kada''je otisla prva veea grupa ljekara u jedinice NOR-a, za njima su poslali vi~e zeljeznickih vagona tog materijala na oslobodjenju teritoriju, medju·'tim i kompletnu opremu za veliku hirursku poljsku boinicu. Na taj nacin je otislo iz Ljubljane vise grupa ljekara i studenata medicine. Medju njima bilo je od samog pocetka mnogo zena.
81
�u istoriji slovenackog ratnog saniteta oznaeene
su kao izvrsni organizatori partizanske sanitete i zdravstvene
sluzbe medju civilnim stanovnistvom. Doktorice Franja B_idovec
i Paula Jerina - · Lah rukovodile au sa dvije poznate ~rhzans~e
bolnice_ bolnicom "Franja" kod .sela Cerkno u Slovenackom ~n
morju, 'i bolnicom "Paula", koje neprijatelj nije nikada otkno.
· u cjelini, iz Slovenije je poginulo u narodnoos
lobodilackom ratu u borbama i1i logorima 45 ljekara, medju kojima 4 zene i 50 studenata medicine, a medju njima 5 zena.
· Veliki je broj zena lijecnika, koje su aktivno ucestvovale u NOP Hrvatske. Vee u prvoj godini borbi nalazi se
11 vojtiim jedinlcama, partizanskim bolnicama i ambulantama 36
zena-ljekara.
:!ira Petrovoj Gori tokom rata razvijala . se·,- ~
prestano centralna partizanska bolnica; koja je radila za cijelo
vrijeme narodnooslobodilacke borbe i za neprijatelja ostala neotkiivena;
Izgradjivana na nekoliko mjesta u planini, bolnica se. Silstojala od kompleksa brvnara koje su izgradjivali povjerljivi [judi iz okolnih krajeva, kao sto je i citavo snabdijevanje bolnice bilo povjereno narodnooslobodilackim odborima i
masovnim organizacijarna, narocito organizacijama Antifasistickog fronta zena. Tokorn rata ova botnica s e razvijala kao us tanova sa specijalnim odjeljenjirna - za teske ranjenike, za tifusare ili bolesnike od drugih bolesti. Za slucaj da neprijatelj
prodre i ugrozi ranjenike, bile su priprernljene zemunice u koje su za vrijerne neprijateljskih napada u bolnici, sklanjani ranjenici i dr11gocjeni bolnicki materijal. Ovakva krupna ustanova
ne bi mogla opstati ni razvijati se bez neprestane brige naroda.
To znaci da su za nju znala sva okolna mjesta, pa ipak se nikad nije dogodilo da je neprijatelj saznao za nju. U njoj su radili rnnogobrojni ljekari i drugo sanitetsko osoblje, spremni u
svakom trenutku i da uzmu pusku u ruke da bi odbranili svoje
ranjenike sa is tom odanoscu kako su se, u teskim uslovima, nesebicno borili za ·njihove zivote i ozdravljenje. Da istaknemo
sarno jedan od mnogih primjer<>: u ovoj bolnici J'adila je i dr Marija Slezinger. za vrijeme IV neprijateljske ofanzive zarazila se
od pjegavog tifusa i umrla. Njena humka napravljena je iznad .
82
jedne zemunice i tako posluzila kao kamuflaza za ulaz u zemunicu. Mrtva doktorka ostata je i dalje na strazi kraj svojih ranjenika i bolesnika.
Vee u toku 1942. i 1943. godine na oslobodjenom podrucju Hrvatske postojala je dobro organizovana sanitetska sluzba. U to vrijeme vee radi 11 bolnica.
U bespueima planina Bosne i Hercegovina sreeu
se desetine spomen-obiljezja za partizanske bolnice. Bile su to
brvnare koje su izgradili seljaci u kojima su se partizanski
ljekari sa bolnickim osobljem borili za zivote ranjenika. Operacije su cesto izvodjene bez narkoze. Nemalo je primjera
nadoovjecanske izdr:Zljivosti ranjenih boraca koji su bolove odsjecanja nogu ili rukn podnosili bez jauka. Sarno su graSke ledenog znoja svjedocile o njihovirri patnjama. Za vrijeme ofanzive na Kozar! Silgradjeno je desetine zemunica za ranjenike. Nad
njima su bdjele zene. Cesto i same ranjene odbijale su da prime lijeko.ve govoreci: "Cuvaj te to za borce, oni su vazniji od
nas."
Drugog jula 1942. godine u Bosansku krajinu stigle su proleterske jedinice i Vrhovni stab. Mnogo ranije narod
je doznao za priblizavanje ovih jedinica koje su sa sobom vodile i veliki broj ranjenika. Svuda je pripremljen docek kakav
rnoze da priredi samo narod koji se bori. Drvar je tada prihvatio ranjenike proleterskih jedinica. Sve je bilo spremno kada
su stigli ranjeni pro!eteri. I smjestaj u improvizovanim bolnicarna, i dezurne bolnicarke, i radne cete omladinki i zena spremnih da nose teske ranjenike, i stolovi na livadarna puni hrane,
i borbena pjesma, i strukovi poljskog cVijeca, i skrornna seoska odjeea i obuea. Stotine zena i djevojaka drvarske doline danju i noeu su dezurale na smjenu kraj svojih drugova i drugarica, ranjenih proletera.
n istoriji nase Narodnooslobodilacke borbe ostace kao vjecni spomenik humanizma revolucije borba za spas ranjenika u •.•rijeme IV neprijateljske ofanzive. Bila je to ofanziva
120.000 njemackih, l:talijanskih i bugarskih okupatora pomoguuti
kvisiinskim formacijama ustasa i cetuika protiv glavnine nase
vojske od 25 . 000 borHca koja se kretala. sa Vrhovnirn stabom.
83
�Sa nasim borcima bila je c·entralna bolnica sa preko 4. 000 ranjemka, Ova ranjenicka kolona je na volovskim kolima, na ko-.
njima, na nosilima koje su nosili borci i narod presla put od
200 kilometara. 0:1 Karlovca, grada u Hrvatskoj, preko slobodne teritorije Like,' Korduna, Banije, Bosanske krajine, putem
dugim 300 kilometara kretala s e pred neprijateljskom najezdom
u pravcu partizanskih kolona na celu sa Vrhovnim stabom masa
od 50. 000 zena i djece o kojima je takodje trebalo voditi raeu..:
na. Jos toliko naroda napustilo je svoja sela i otislo u zbjegove u snijegom .zavijane planine, te strasne zime 1943, godine.
U uspjesnim, ali teskim borbama za spas ranjenika, njihov broj se stalno povecavao. Ranjenicima se pridruzivao sve veci broj bolesnika, jer je pocela epidemija pjegavog tifusa haraju6i po vojnim jedinicama, desetkuju6i stanovnistvo. Cetrdeset dana trajale su borbe u kanjonu rijeke Neretve
- i zavrsile se potpunim porazom brojno i tebnicki nadmo6nijeg
neprijatelja. Naiie iznurene divizije izvrsile su svoj istorijski
zadatak - spasile ranjenike, razbile neprijateljske formacije i
krenule u dalje borbe. U bici za ranjenike i citav mirod se brinuo za spas ranjenih b bolesnih drugova. To je znacilo odvojiti
posljednji komad hljeba, posljednju litru mtijeka, danju i nocu
preko brda i planina, pod kiiiom metaka, nositi ranjenike. Na
tom polju istrajalo je na hiljade zena, djevojaka, odraslije djece.
Odmah nakon toga, sredinom maja 1943.godine, ·
zapocmJe jedna od najve6ih bitaka Narodnooslobodilacke vojske
Jugoslavije. Na 15.000 iznurenih, polugladnih boraca NOV, koji
uz to vode cetiri i po hiljade ranjenika, na uskom prostoru koji cini tromedju Bosne. i Hercegovine i Crne Gore, napada 120
hiljada okupatorskih vojnika i domacih izdajnika opremljenih najmodernijom tehnikom, opkoljavaju ih sa namjerom konacncig obracuna sa Narodnooslobodilackom vojskom i pokretom. Po cijenu
velikih gubitaka, borci nasih divi zija i brigada probili su obruc
neprijatelja, zadali mu teske gubitke, sacuvali svoje snage, izvukli s voje ranjene drugove. Procjenjuje se da je u sas tavu vojnih snaga Narodnooslobodilacke vojske u bici na Sutjesci, kako
je nazvana ova bitka, bilo 17% zena.
0 brizi za ranjenike kao moralnoj normi revolucije govori i podatak da je jedna od prvih briga Nacionalnog
84
komiteta narodnog ostobodjenja JugoW.avije i Vrhovnog staba nakon priznanja · Narodnooslobodilackog pokreta i Narodnooslobodilacke vojske od strane saveznika i njihove spremnosti da pruze
pomoc narodima Jugoslavije koji se bore protiv fasizma, bila
da se dobije sto veca pomoc za njegu ranjenika u sanitetskom
materijalu, lijekovima i prihvatanju teskih ranjenika, Tako je,
nakon kapitulacije Italije i saveznickog iskrcavanja, omoguceno
prebacivanje nailih ranjenika u posebno za tu svrhu organi:o vane vojne bolnice u Italiji. Sarno u toku 1944. godine lijeceno je
u ovim bolnicama 12,000 .vojnika i oficira Narodnooslobodilacke
vojske Jugoslavije.
Mnogi napisi u nasoj ratuoj stampi govore o
ratnim bolniearkama. 0 njihovim junastvima i spasavanju ranjenika za vrijeme borbe, pozrtvovanosti pri evakuaciji ranjenika, odbrani ranjenika od neprjjateljskih napada,. hrabrom i
savjesnom vrsenju svojih zadataka ispjevano je mnogo potresnih
pjesama u vojsci i u narodu.
Moze se reci da je moralno nacelo partizanskih
bolui.Carki koje one nisu nikada iznevjerile, bilo da je njihovo
mjesto i u zivotu i u smrti sa ranjenicima i bolesnicima koji
su im povjereni. Mnoge su poginule izvlaceci ranjenike ispred
neprijateljskih polozaja, · mnoge braneci prilaze improvizovanim
bolnicama koje je otkrio neprijatelj, mnoge Stiteci ::>dstupnicu
svojim ranjenicima. Mada su vecina njih tek u ratu. postale bolnicarke, svijest o odgovornosti pred narodom i revolucijom ucinila je od njih najodgovornije vojnike revolucije. One su to
bile i onda kada su gladovale da bi hranu ostavile za ranjenike,
kada su bolesne i umorne postizale da i najstrozije komisije
koje su obilazile ambulante i bolnice konstatuju da u njima vlada ''klinicka cis toea".
Tesko je u njihovom slucaju, kao i u slucaju junastva partizanskih boraca, navesti samo nekoliko imena, jer
se radilo o masovnom herojizmu - i mladih studentkinja, i srednjoskolki, i seljanki, i mladih radnica. U njima se povezala svijetla tradicija humanizma zene sa svijescu revolucionarki. Treba
reci - nema zabiljezenog slueaja u toku citavog rata da je bolnicarka napustila povjerene joj ranjenike.
Po bolnicama sklonjenim u dubokim iiumama, po
brigadnim ambulantama, u oslobodjenim selima i gradicima
85
�organizovane su akcije prikupljanja krvi za ranjenike, takmicenja 'u postizanju cistoce,organizovano je uredjenje bolnickog
kruga, krecenje kuca. itd.
Za· sve vrijeme rata briga o zdravlju boraca i
naroda predstavljala je vazan sektor rada i narodnooslobodilackih odbora i vojnih jedinica i masovnih antifasistiCkih organizacija. Partizanske bolnice i vojne ambulante brinule su se ne
samo za ranjene i bolesne vojnike, nego su ukazivale pomoc citavom narodu.
Narodnooslobodilacki odbori i masovne organizacije Antifasistickog fronta zena i Ujedinjenog saveza antifasiatl. eke omladine bile su tijesno vezane sa zdravstvenom sluzbom i
svestrano joj pomagali. U vojsci i u pozadini organizovane su
akcije protiv epidemije pjegavog. tifusa, svraba i drugih bolesti
koje prate rat. Po selima su 'organizovana takmi cenja u odrzavanju cistoce, kreeenju kuca, dezinfekciji odijela, izgradnji sanitarija itd.
U nekim razvijenijim partizanskim bolnicama
vremenom su osnovana i posebna porodjajna odjeljenja (Hrvatska, Slovenija). A svuda na slobodnoj teritoriji zdravstvena sluzba brinula se 0 trudnicama, porodiljama i zdravstvenoj zastiti
novorodjencadi. Mnoge seoske zene u nerazvijenim krajevima
Jugoslavije prvi put su radjale uz pomoc ljekara ili babice. Revolucija je utirala puteve srecnij em materinstvu ne samo od ovog teskog, neljudskog, ratnog, nego i od onog kakvo je za mnoge zene bilo u staroj Jugoslaviji. (Prema sluzbenim podacima
iznesenim od strane predstavnika Jugoslavije na Balkanskom kongresu, odrzanom 1938. godine u Beogradu, u vezi sa zastitom
djece izneseno je da je 35.685 sela bez babice, a da samo 1%
zena radja svoju djecu u porodilistima. Svega jedna treCina djece dozivljavala je 20 godina starosti.)
86
RA TNA DJETINJSTVA
Najpostresnije stranice ratova ispisuju o - ratnim djetinjstvima. Fasizam nije unistavao djecu samo bombama
izbacenim na civilna miselja., nije im ubijao samo roditelje, ostavljao ih bez hrane - on ih je svjesno i sistematski unistavao,
Pored zlocina genocida koji je Jugoslaviju kostao nekoliko s totina hiljada djece, on je unistavao djecu svih jugoslovenskih rodo~
ljuba, svih antifasista.
0 tome pise i nekadasnji djecak sa Kozare Dragoje Lukic, koji je kao djeeak ovo stradanje i sam dozivio:
"Julskih dana 1942. godine poslije proboja obruea na Kozari, fa sis ti su, radi odmazde, poveli ogromne kolone naroda u logore. Oko 80. 000 s tanovnika Kozare, od toga
23,000 djece odlazilo je u neizvjesnost, tamo kuda su ih fasisticke puske gonile.
Rijetke su bile majke koje su imale samo po jedno dijete. Ustase su uzimale prvo dijete iz narucja, a onda i
onu malo odrasliju. Tu, pored stroja, stajali su ceradama .pokriveni kamioni, u koje su ustaske sluzbenice slagale djecu otrgnutu od majki.
Sutradan s mo dosli na red i mi, najstarija dj eca. • • Za trenutak sam as tao bez d va brata i sestre, svi mladji
od mene. Najmladji, Marko, imao je nepune tri godine. Kada
je oduzet, umjesto imena dali su mu broj. (Nasli smo se tek
poslije 12 godina, 1954, godine.) Strini Jovanki oduzeli su pet
djevojcica, sve su bile ispod 15 godina. Ostao joj je bio samo
jedinac sin Djoko. Nadala se da ce bar njih dvoje ostati negdje
zajedno. Ali, kada su i nas poceli postrojavati, majka se, grcevito drzeci sina opirala. Drzali su se tako cvrsto da ih niko na
svijetu, u tom trenutku, ne bi bio u stanju razdvojiti. Medjutim,
ustasa ciji mi je lik i do danas ostao u sjecanju, sa dva revolverska pucnja, ucinio je da su majka i sin - Jovanka i Djoko ostali vjecno nerazdvojeni ••• "
87
�Najveci bro) djecjih koncentracionih logora nalazio se u okblini velikih gradova, narocito Zagreba (Jaska i
dr, ). Zagrebacka partijska organizacija vee od prvih dana okupacije okuplja sirok krug aktivista koji, uz masovnu podrsku
stanovnistva, rade. na spasavanju djece iz· fasistickih logora.Iz. medju ostalih, akcija, organizovani su odlasci na stanice kuda
su prolazili: transport! sa zarobljenom djecom. Narod je donosio djeci hranu, odjeeu i druge potrebe. Morali su to ciniti krisom. Mnogi su bili spremni da uzmu djecu, pa kada to sp~ovod
nici nisu dozvolili, desavalo se da, koris teci stani ene guzve, i
· bez pitanja uzmu poneko dijete.
Organizovane su posebne grupe antifasistkinja
koje su se javljale za dobrovoljne bolniearke Crvenog krsta i
na taj naCin dobijale mogucnost da udju u logore ili da zarobljenoj djeci ukazu pomoc u prihvathim stanicama gdje su ih fasisti skupljali za odlazak u logore. Stotine bolni earki, medicinskih
sestara, ljekara, pedagoga na razne nacine su nastojali da olaksaju zivot ove djece. Medju prvim organizatorima ovih akcija
bila je Tatjana Marinic, istaknuta zagrebacka revolucionarlta.
Mnogi od ovih aktivista svjedocili su pred komisijama za utvrdjivanje zloCina okupatora i njegovih sluga. To su stranice i
stranice dokaza o svireposti i bezumlju fasizma.
Trebalo je dugo vremena da djeca koja su prezivjela te strahote izidju iz trauma, iz potistenosti, da se oslobode uspomena na spaljeno ognjiiite, na mrtve roditelje, na svoja Lutanja po surovom svijetu rata u kojem se djeca nisu smjeLa ni igrati, ni smijati, ni plakati •••
Okupatori i kvislinske vlasti nastojali su da se
doeepaju djece rukovodilacaN-arodnooslobodilackog pokreta i narodnih boraca. T ..ko su nakon hapsenja i strijetjanja heroja Rade Koncara, njegovu zenu bacili kroz prozor, jer nije htjela da
kaze gdj e se nalazi njihova iiestomjesecno dijete. Za tim sestomjesecnim djetetom izdata je i potjernica!
Poznat je slueaj jedne male partizanske grupe u
Crnoj Gori koju su opkolili fasisti. U grupi je bio Jagos Habren
i njegova drugarica i dva brata ·partizan! Vidakovi c. Da bi ih
prisilili na predaju, fasisti su pred peCinu iz koje su davali otpor doveli njihovu djecu prijeteci da ce na njihove oci pobiti
djecu ako se ne predaju. Da bi spasili djecu, oni su se predali. Na dalje pokuiiaje da ih natjeraju da se odreknu svoga ubjedjenja, pa da ce im pokloniti zivot, odgovorili su: "Mi sa varna
nemamo iita da razgovaramo. Mi smo se predali naiioj djeci, a
ne varna." Strijeljani su.
U selu Bojnik u Srbiji bugarski faiiisti su satjerali u barustine citavo selo trazeci od njih da otriju partizane.
Kada nisu uspjeli poceli su masovno ubijanje. Bilo je i nekoliko
trudnica, od kojih je jedna, Vidosava Kostic, upravo dobila porodjajne bolove. U njenim najtezim porodjajnim mukama, komandant joj j e rekao: "Aka rod is zensko dijete opros.ticu i tebi i
njemu zivot, ako rodiii muiikarca - ubieu obadvoje." Rodila je
kcerku i taka ostala ziva. Prvi pogled njenog djeteta pao je na
krv i mrtvace.
U znak odmazde nad partizanima samo u malom
selu Vataiia u Makedoniji ubijeno je trinaestoro djece, itd.
Borba za zi vot djece bila je sadrzina svih akcija
Narodnooslobodilackog pokreta, njegove vojske, narodne vlasti,
masovnih organizacija.
U samoj Ljubljani u povjerljivim porodicama za
sve vrijeme rata cuvano je vise od stotinu djece - malih ilegalaca, djece politickih i partizanskih rukovodilaca.
Ana Ziherl-Mami, sa svojim saradnicima - aktivistkinjama OF, s ve do oslobodjenja se brinula za bezbjedan dom
i zbrinjavanje ave partizanske djece koje su fasisti trazili da bi
se na njima svetili roditeljima, Vise puta morala je djecu premjestati na drugo mjesto ako se posumnjalo da neprijatelj kontroliiie porodicu sa djetetom. Za sve vrijeme rata okupatori i domaci izdajnici nisu uilli u trag ni jednom djetetu.
U Hrvatskoj su, u toku narodnooslobodilacke borbe osnovama 83 djecja do rna sa 10.000 djece, a nekoliko hiljada
djece smjeSteno je po privatnim porodicama. Najveci broj ove
djece hila su iz ustanickih krajeva Like, Banije,Korduna, Gorskog
kotara i Bosanske krajine. Otvorene su dvije djecje bolnice i bolnicko odjeljenje za djecu u vojnim partizanskim bolnicama.
Prvi <;ljecji dom u Bosni i Hercegovini osnovan je
u Podgrmecu. Tu su smjestena djeca sa Kozare, koju su hrvat.ski
89
�partizani oslobodili iz djecjeg koncentracionog logora u Jaski
u b(izini Zagreba.
·~
.
Na oslobodjenoj teritoriji Srbije, u takozvanoJ
UZ.ickoj republici, vee 1941. godine otv~r':ni ~u dj~cji dom_~vi
za djecu poginulih part~zana, z~ djecu lZbJegllca.'. 1td. 0 nJlrna
su vodile brigu zene. Zene Maeve su za sve vnJeme rata posvjecivale najvecu paznju izbjeglicam_a_ iz d_:~ih kra.jeva J~o~
slavije koji su u njihovim selima nash uto01ste. Br1ga o dJeCl
bila je zajednicki organizovana.
u
toku rata, u okviru Ujedinjenog saveza antifasisticke omladine Jugos[avije, stvorena je i masovna pionirska organizacija kojom su bila obuhvacena sva djeca oslobodjene teritorije. Jos prije stvaranja organizacije, djeca su po ugledu na ·partizane pocela da se okupijaju, naoruzavaju "puskama!' izdjeljanim od drveta, da presrecu nepoznate prol~zni~e i
traze propusnice, da obavjestavaju partizane o svemu sto 1m
se cinilo sumnjivim, da ucestvuju u poslovima odraslih - sjetvi zetvi, pohadjanju bolnica itd. Raznosili su radio-vijesti,
biii kuriri. Rat je promijenio djeCje igre i zelje. Sada su se
igrali partizana, a najveca zelja im je bila da dobij~ partizan~
sku kapu sa petokrakom zvijezdom i - olovku. PoshJe stvaranJa
pionirske organizacije, organizovani su analfabetski tecajevi za
nepismenu djecu, a kasnije i skole.
Iz ove generacije djece izrasli su posljeratni graditelji pruga, putova, novih fabrika, mladih oficira, inzenjera,
ucitelja, ljekara, radnika ••.
PRVI PUT NA BffiALISTIMA
_Kada su se, uporedo sa vojnickim akcijama i sve
veClm brojem vojnih jedinica, poceli formirati organi nove narodne vlasti, narodnooslobodilacki odbori, zene Jugoslavije su
prvi put u svojoj istoriji birale. i bile birane. vee 1941. godine
skoro da nije bilo narodnooslobodilackog odbora u koji nisu birane zene.
90
U Crnoj Gori, u prvim danima ustanka, proglasena je ravnopravnost zena i njihova pravo na ulazak u organe
narodne vlasti koja se stvarala. Vrhovni stab NOV u februaru
1942. godine donio j.e dva dokumenta: o zadacima i ustrojstvu
narodnooslobodilackih odbora i objasnjenje i uputstva za njihov
rad u oslobodjenim krajevima. U tim dokumentima je takodje.
podvuceno da zene imaju pravo da biraju i da budu birane. Sve
odluke i druga akta iz ratnog perioda sadrze nacela o ravnopravnosti zena. Naeelo ravnopravnosti zena zapisano je u najznaeajnijim aktima sa pravom zakona - Deklaraciji o pravima ·
gradjana Antifasistickog vijeca narodnog oslobodjenja Jugoslavi~
je i zemaljskih antifasisti ckih vijeca.
Ustanicka vlast u Crnoj Gori u prvim revolucionarnim aktima proglasila je da su zene ravnopravni gradjani i
tako ozivotvorila program KPJ u pogledu ravnopravnosti zena.
Privremena vrhovna komanda narodnooslobodilackih trupa Crne
Gore, Boke i Sandzaka objavila je 22. jula 194_1_. godine saopstenje u kome se kaze: "Pravo birati i biti biran imaju svi gradjani koji su napunili 18 godina, muskarci i zene, bez obzira
na vjeroispovijest, nacionalnost i rasu. Pravo glasa irnaju, .razumije se, i vojnici. · Nemaju pravo glasa lica koja su se bila
stavila u sluzbu okupatora." To je prvi put u Crnoj Gori da
zene uzimaju ucesce u izboru organa vlasti.
Na prvim izborima za narodnu vlast u Hrvatskoj,
zene-odbornike susrecemo podjednako i u gradovima i u selima.
U Dalmaciji je, na· primjer, 1942. godine bilo oko 110 zena u
narodnooslobodilaCkim odborima, 1943 - oko 320, a 1944 - 965
zena. Slicno je, i u ostalim krajevima Hrvatske. U Slavoniji je,
na primjer, bilo u narodnooslobodilackim odborima oko 600 zena, a vise od 300 zena na raznim drustveno-politickim duznostima. U Istri je bilo oko 400 zena u seoskim i oko 50 zena u
opi!itinskim, kotarskim t';okruznim narodnooslobodilackim odborima. ·u Zemaljsko antifasisticko vijece narodnog oslobodjenja Hrvatske izabrano je preko 20 zena.
Broj zena izabranih u narodnooslobodilacke odbore u Sloveniji prema prosjecnoj ocjeni, predstavljao je vise od
jedne trecine svih izabranih. Posta je veliki broj muskaraca odlazio u partizane, zene su u odborima samostalno obavljale veoma teske zadatke i poslove. U nekim odborima birane su i
91
�radile same zene. Jedanaestog septembra 1943. godine odrzani
su izbori za Zbor odposlancev slovenskega naroda (Vijece delegata slovenackog naroda) koje se sastalo 3. oktobra 1943.godine
u Kocevju. Vijece su sacinjavali delegati narodnooslobodilackih
odbora Osrobodiln~ fronte iz vecine slovenackih pokrajina, kao
i borci Narodnooslobodilacke vojske.
Na ovim izborima aktivno i pasivno pravo imali
su svi muskarci i zene koji su napunili 17 godina starosti. Od
572 delegata-ucesnika Zbora u Koeevju na kome je izabrana prva Slovem1cka skupstina bile su 62 zene. Od 120 C!anova prve
Slovenacke skupStine bilo je 12 zena. U delegaciji od 40 clanova koja je izabrana za zasjedanje AVNOJ-a bile su tri zene.
U Makedoniji nije bilo narodnooslobodilackog odbora u koji nisu birane i zene. Na zasjedanju Antifasistickog vijeca narodnog oslobodjenja Makedonije medju 122 clana bilo je
6 ~ena, a za zasjedanje AVNOJ-a su delegirane tri Makedonke.
U Bosni i Hercegovini u toku rata birano je u
seoske i gradske narodnooslobodilacke odbore preko 3. 000 zena.
Isto tako, zene su birane u opstinske, sreske, okruzne i oblasne narodnooslobodilacke odbore. U Zemaljsko vijece narodnog
oslob.odjenja Bosne i Hercegovine birano je vee na prvom zasjedanju 1943. godine 5 zena.
· ·
To su samo neki primjeri afirmacije zena u drustveno-politickom zivotu zemlje u toku narodnooslobodilacke borbe i revolucije. Oni su izraz spremnosti zena za borbu i izraz
dosljednosti Komunisticke partije u borbi za ravnopravnost zena
kao neodvojivog dijela programa oslobodjenja radnicke klase i
borbe za socijalizam.
Izbori za odbornike narodnooslobodilackih odbora
su vrseni na najsirim skupovima naroda. Z;tdaci narodnooslobodilackih odbora nisu hili laki. To je bio nepres tahi rad za potrebe fronta, organizovanje abrade zemlje, smjestaj porodica koje
au ostale bez krova, pomoc u radnoj snazi domacinstvima ciji
su clanovi otisli u Narodnooslob,odilacku vojsku i partizanske odrede, prihvatanje naroda koji se povlacio pred neprijateljem,
briga o ratnoj sirocadi, prenos ranjenika u partizanske bolnice,
92
organizovanje smjeiltaja i ishrana vojnih jedinica, organizovanje
zbjegova naroda i sklonista za ranjenike u slueaju prodora neprijatelja, sakupljanje i sklanjanje rezervne hrane za potrebe
vojske i drugi poslovi. Sve je to zahtijevalo da u odbore dodju
najsposobniji i 'najsvjesniji clanovi Narodnooslobodilackog pokreta. Izbor zena nije, prema tome, znacio formalnu potvrdu njihovog prava da budu birane, nego povjerenje naroda da ce izabrane zene sigurno i svjesno izvrsiti sve poslove. I one su to
povjerenje opravdale.
Upadljive osobine te prve generacije zena koje
su birane u organe narodne vlasti bile su, osim odgovornosti,
nepomirljivost prema svakom oportunizmu, prem'a sebicnosti,
vjernost zadacima revolucije. Ucesce u vlasti one su shvatale
kao veliku duznost i licnu odgovornost pred narodom. Radno
mjesto odbornika i odbornica bilo je za plugom, na pjesackim
stazama sa hranom i odjecom za vojsku, na strazarskim mjestima iznad sela; njihova imena bila su prva na spiskovima davalaca za vojsku. Biti u vlasti znacilo je tada najvise raditi,
najvise dati za borbu. Da su zene to cinile, svjedoci cinjenica
da je sve veci broj zena biran u odborima, zena u bijelim iii
crnim maramama, iza cijeg se skromnog lika krila volja, snaga i sposobnost neumornih pregalaca i revolucionara. One su
izrastale iz milionske mase zena kojima je revolucija otvorila
puteve iz tame i ropstva u kojima su do tada zivjele.
Ucesce u izborima za narodnooslobodilacke odbore i druge organe ·narodne vlasti za zene je bio veliki dogadjaj
u zivotu. u svecanim povorkama, ozbiljne i dostojanstvene, pod
trobojkama sa petokrakom zvijezdom i crvenim zastavama sa
srpom i cekicem, izlazile su na biralista s vjesne svoje odgovornosti, svjesne da i od njih zavisi huducnost zemlje. Nisu bili
rijetki slucajevi da su clanovi porodice ili komilije na nosilima
donosili bolesnike, starice i starce, da im ispune zelju da daju
svoj glas na izborima. lzborne komisije su najcesce biljezile
stoprocentno ucesce biraca, sto je odrazavalo jedinstvo na:;oda
u borbi za s[obodu.
93
�ANTIFASISTICKI FRONT ZENA
Od prvih dana ustanka partijski komiteti i organizacije posvetile su najvecu paznju okupljanju zena u Narodnoostobodilacki pokret kako na oslohodjenoj, tako ! na okupiranoj
teritoriji.
-
U svim selima i gradovima koje je oslohadjala
rna i na kratko vrijeme narodna vojska odrzavani su razgovori
------"\__·
sa zenama, formiranr aktivi zena pristalica Narodnooslobodilackog pokreta sa. zadatkom da politick! djeluju medju zenama. Poseban. rad sa zenama imao je svoje opravdanje zbog toga sto je
za ogromne mase zena, osobito sa seta, to znacilo prvo p(Jliticko i drustveno organizovanje zbog toga sto je to bilo prvi put
da se govori o potozaju zene i zbog toga sto je postojao niz poslova koje su najuspjesnije mogle organizovati i izvrsavati zene.
Kod Muslimanki je pqsebno organizovanje bilo nuzno i zbog obicaja da sakrivaju lice pred stranim muskarcima.
Tokom rata Antifasisticki-front zena okupio je u
svoje redove oko dva miliona zena Jugoslavije. Pored Ujedinjenog -saveza antifasisticke omladine Jugostavije koja je okuptjala
mladice i djevojke bila je to najmasovnija organizacija .Narodnooslobodilackog fronta Jugoslavije. Pocela se oformtjavati odmah
pcislije okupaCije u obliku aktiva, i!egalni!i odbora da bi sa .nastajanj em slobodneteritorije postala masovna politicka organizaCIJa sa jasnim politickim programom :.. bbriti se za oslobodjenje
svoje zemlje i za novo uredjenje Jugostavije.
·
Mada. nije bila dominan~na, tema ravnopravnosti
zena hila je s talno prisutna u politi ckom radu medju zenama,
povezana sa s vijescu da od ishoda borbe u kojoj ucestvuju zavisi i trajno. qstvarenje ravnopravnosti. Masovno ucesce zena u
Narodnooslobodilackom pokretu dalo je narodnoostobodilackoj borhi i revoluciji svenarodni karakter i jednu novu dimenziju:. pored nacionalne slobode i ravnopravnosti naroda, ostobodjenja ktase - i ukidanje diskriminacije prema potu. Za zene je parola o
postjeratnom uredjenju "Necemo povratak na staro" imala dvostruko znacenje.
94
Organizacija nije hila sama sehi cilj. Ona je hila velika politiCka skota miliona zena iz koje su se formirate
zene-horci, partijski rukovodioci, clanovi odbora Narodnoostohoditackog fronta, ctanovi narodne vtasti. Rukovodstva i organizaeije Komunisticke partije posvecivate su najvecu paznju kako masovnom okupljanju zena, tako i uzdizanju zenskih kadrova za razne drustveno-potiticke funkcije.
U decembru 1942. godine odr:Zana je Zemaljska
konferencija Antifa!listickog fronta zena Jugostavije. Zene-ratnici
sa puskama i homhama na sebi, seljanke, intelektualke, radnice,.
zene pokrivena tica - sve sjedinjene zajednickom horhom za slohodu zemljjl, predstavljate su zene Jugostavije na ovom skupu.
Mnoge od njih imale su na svojim tijelima oziljke od rana zadohijenih u horhi, ruke su im bite pune zuljeva, u srcu su nosile
tugu zbog pogibije najmilijih, ali bite su ponosne !ito su svoju
duznost prema domovini easno vrsile. One su predstavljale milionsku armiju zena u borbi protiv fasizma. Pozdravljajuci Konferenciju, drug Tito je rekao:
"Vasa danasnja skupstina ima veliki istorijski
znaeaj. Antifasisticki pokret zena postoji u Jugoslaviji vee odavno, ali nikada nije mogao u svojoj punoj organizacionoj form!
do:: do tak~og izrazaja kao sto je danas do sao. To je zas tuga
nas1h stavmh boraca koji su dali svoje zivote, svoju krv i onih
koji. ~e bore u svim dijelovima nase napacene zemlje. Zene JugoslaVIJe pokazale su svoj herojizam jos u ono vrijeme kada se
tek zacinjao antifaSisticki ppkret zena, 1936. god!ne, tezeci da
budu u prvim redovima borhe za ugnjetene i izrabtjivane narode
Jugos!avije. Danas Antifasisticki front zena ima visestruki znacaj. Zene se bore danas rame uz rame sa muskarcima ~a stobodu naroda ,Iugostavije, protiv zvjerskih okupatorskih osvajaea
i proti v njihovih domacih stuga. One se bore za slobodu i nezavisnost svojih naroda, protiv fasistickog sistema, srednjovjekovnog ropstva, ltakav postoji u Njemackoj. One se bore za nezavisnost svojih naroda, a to je sastavni dio vetike borbe za njihovu ravnopravnost koju su nasim zenama u staroj Jugostaviji osporavali, nc dajuci im ni pravo glasa, ni pravo od!uci vanja o
pitanjtma drustvenog zivota. U ovoj borbi one se bore danas i
za ravnopravnost zena. U ovoj nejednakoj, nadcovjecanskoj borbi
one su dokazale da su imate pravo traziti s voju ravnopravnost,
95
�one su to dokazale SVOJiro ·zivotiroa, svojom krvlju na polju bitke sa njemackiro, italijanskim, roadjarskim fasistima i ostalim
osvajacima.
Kqeri .nasih naroda stale su u prve redove Narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda .Tugoslavije.
Nasa pozadina je, vise nego ista drugo, dokaz koliko su one
. svjesne ovog istorijskog momenta, kada se odlucuje sudbina citavog covjecanstva, kad se odlucuje sudbina zena. I bas zato,
ova danasnja skupiitina iroa ogroman istoi"ijski znaeaj. Nase zene, nase kceri, majke, ucestvuju s puskoro u ruci u narodnooslobodilackoj borbi. Ja se ponosiro sto stojim na celu Armije
u k9joj ima ogroman broj zena. Ja mogu \<;azati da su zene u ovoj borbi po svom herojizmu, po svojoj izdrz!jivosti bile i jesu
na prvom mjestu i u prvim redovima, i nasim narodima cini
cast Sto imaju takve kceri."
Drug Tito je posebno istakao znacaj sirokog neesea zena u ratu i revoluciji, jer su one patnje toga doba nastojale umanjiti borbom za svakog covjeka, za svako dijete, unosect u svoj :r:>ad plemenitost i hrabrost materinstva. Drug Tito
je to ovako izrazio:
"Zene su unosile humanost u nasu borbu i ona
se prenosila i na sve nase borce. Tako je u toku rata cuvanje i
spasavanje ranjenika predstavljalo rooralnu obavezu svakog naseg
borca. A nju su bas zene unijele roedju nas. Taj humani elemenat odigrao je ogromnu ulogu u jaeanju" borbenog morala, jer
su nasi !judi znali. da ~ ako budu ranjeni, biti ucinjeno sve da
se spasu. To je bio s[ucaj i kod Prozora, za vrijeme IV nepri'jateljske ofanzive kada smo. nosili sa sobom 4. 000 ranjenika, a
i u drugim situacijama."
Na konferenciji U Bosanskoro Petrovcu organiza...:
ciono je oformljen Antifasisticki front zena sa zadatkom politicke
borbe za dalje okupljanje zena u narodnooslobodilacku borbu. Time ce zene postati jos aktivnija snaga bez koje se pobjeda nad
fasizroom nije mogla zamisliti.
Na konferenciji je za predsjednicu C entralnog. odbora Antifasistickog fronta zena Jugoslavije izabrana Kata Pejnovic, seljanka, prvoborac iz Like, narodni heroj. Od 1938. godine postala je clan Korounisticke partije, a 1940. godine birana
96
je u Okruzni koroitet KPJ za Liku. Na konferenciju je dosla u
crnini - u roasovnoro pokolju koji su izvrsili ustase u njenoro
selu zaklani su jos muz i tri sina. A ona je sa hiljadama majki nastavila da se bori.
Clanice Antifasistickog fronta zena regrutova!e
su se iz milionske mase rodoljubivih zena, provjerenih u nizn
radnih, politickih, ku!turno-prosvjetnih, zdravstvenih akcija ko,je su, zajedno sa citavim narodom, obavljale na slobodnoj teritoriji. One su stasale u drustvene aktiviste u stotine radnih brigada koje su orale, Impale, znjele zito pod zastavama na kojirna je pisalo "Sve za frone• ili "Nf zrno zita okupatoru".
Bile su to zene koje su u radionicama formiranim jos 1941. godine na es!obodjenoj teritoriji Srbije, Vojvodine i drugih krajeva polagale partizansku zak!etvu, zivjele vojnickim zivotom brinuci se za oprerou m!adih partizanskih odreda i ranjenih boraca. One su prekopavale ceste da zadrze neprijateljske tenkove dok se ne iskopaju zemunice za ranjenike.
One s trazare sa puskom u ruci na granici s lobodne teritorije.
Rade na evakuaciji stanovnistva za vrijeme neprijateljskih ofanziva, organizuju zbjegove naroda u snijegoro zavijanim planinama, sklanjaju zalihe · hrane da n e padnu u ruke fasistima. One
probijaju neprijateljske b!okade i donose dragocjena obavjestenja
nasoj vojsci. Nose ranjenike i bez straha se bore za zivote boIesnika od zaraznih bolesti.
Na -primjer, samo u sest srezova Srema, 1943.
godine, bilo je 13. 500 zena u organizacijama Antifasistickog
fronta zena.
Snabdijevanje vojske bila je svakodnevna briga ovih organizacija u Sremu. Da bi sabirni akcijama dati joii vise poleta, organizovale su pocetkom septembra 1943. godine utakmicu u sakupljanju priloga za vojvodjanske i druge brigade u
Bosni. Takroicenje, koje je trajalo deset dana i obuhvatilo svih
sest srezova Sreroa, snazno je zatalasalo ne samo AFZ vee i
omladinske i druge organizacije i dalo vanredne rezultate, iako
je sprovedeno na terenu gdje su fasisti cesto upadali i pljackali
stanovnistvo.
u
Skupljt;)ne stvari - medju kojima je bilo namirnica svlh vrsta, zatim odjece, obuce, rublja, platna, vune, cebadi,
97
�ci!ima, sapuna, duvana, zavoja, raznih lijekova, pa do pribora
za jelo i cetkica za zube, slate su borcima. Borel su bili obradovani ne samo poklonima ve6 i pismima koje su nasli medju
darovima sa adresom: "Nepoznatom borcu". - Ovakve i slicne
akcije ucvrsiiivate· su jos viSe bratstvo izmedju naroda Srema i
Bosne,gdje su se vojvodjanske brigade borile zajedno sa bosanskim brigadama.
Poslije njernacke oktobarske ofanzive 1943.godine
u S loveniji u svim podrucjirna snazno se razvio Antifasisticki
front zena kao realizacija zaklju:Ciika Prvog slovenackog kongresa odritanog u selu Dobrnic u Dolenskoj u oktobru 1943.godine.
Kao primjer navodimo rnalu Belu krajinu, gdje je bilo tada organizovanih, pored okruznog odbora, jos deset rejonskih i dva
mjesna odbora, ad 212 seta 130 je !malo seoske odbore, a u
36 seta radile su i povjerenice. ·
Zene su aktivno ucestvovale u partizanskim strazama koje su organizovane pri narodnooslobodilackim odborima.
U jednom ratnom izvjestaju iz Grne Gore pise: "Drugarice vrse
dobra svoje duznosti. arganizovale su zenske straze na onim
mjestima kuda se ide u Podgoricu. One vrse preterese i kontroliliu sve one koji idu i dolaze iz varosi." U jednom partijskom
izvjestaju od marta 1942. godine pii§e: "Obicna je pojava da zenska omladina drzi straze i ide u patrote po selima sa puskom,
revolverom i bombama." Slicna situacija bila je i u drugim
krajevima. Komandant jednog odreda u Crnoj Gori obavjestava:
"Svuda gdje sam prolazio - putem ill selom - naisao sam na
zenske patrole sa puskama koje kontrolisu teren."
KULTURNO-PROSVJETNI RAD I
'
UMJETNICKO STVARALASTVO
-
Usred najtezih borbi pocelo je u Jngoslaviji rjesavanje velikog problema zaos~losti - ogromna nepismenost
stanovnistva, osobito zena; 370 mladica i djevojaka osposobljeno
je za rukovodioce analfabetskih tecajeva u Bosanskoj Krajini. Te-'
cajevima j e bHo krajem 1944. godine obuhvaceno oko dvanaes t i
98
po hiljada polaznika, rnedju kojima je bilo najvise zena i omladinki.
Krajem 1944, godine radilo je na oslobodjenoj
teritoriji Bosne i Hercegovine preko 300 osnovnih skola sa
30. 700 ucenika i ucenica i 455 ucitelja.
Od s eptembra 1943. godine do oslobodjenja, u
Sremu je radilo cetrdesetak partizanskih skola i jed an uci teljski kurs.
Slicno je bilo i u Makedoniji, _Kosovu, Crnoj
Gori, dijelovima Hrvatske i Srbije - svuda gdje je postoja[a
oslobodjena teritorija.
Zene, majke _i djevojke Slovenackog primorja,
nakon prikljucenja ove teritorije Sloveniji i novoj Jugoslaviji,
posebno su se brinule o osnivanju i · razvoju partizanskih skola,
pa je za kratko vrijeine osnovano 477 takvih skola. Sta je za
roditelje i djecu Primorja u to vrijeme znaci.la slovenacka skola, najbolje su znali oni sami, jer su vise od 20 godina osjecali na sopstvenpj kozi diskriminaciju u fasistickim italijanskim
skolama i iz njih cesto izlazill .neuki i slabo pismeni. Nedostatak ucitelja .nadoknadjivan je na taj nacin sto su ·se mnoge mlade djevojke osposobile to!iko da su mogle uspjseno raditi- sa
djecom u skolama.
Partizanske sko!e osni~aju se u 1944. godini takodje u drugim · podrticjima Slovenije, u DoJenjskoj, Beloj krajini, Gorenjskoj. Po nepotpunim podacima, u avgustu 1944. godine, bilo je na slovenackoj teritoriji 430 skola, 735 ucitelja i
skoro 30.000 ucenika. Jos u to vrijeme osnivaju se i savjeti roditelja koji pomazu uciteljima da lakse savladaju mnoge pocetne
pote sko6e u radu sko [a.
Poseban dojam os tavlja primjer patriotizma, borbenosti i odanosti idea lima za koj e se borila KPJ i s vi nasi narodi, koji je pokazala organizacija Antifasistickog fronta zena u
E 1 Shattu, u Egiptn.
Potkraj 1943. godine neprijatelj vrsi osobit pritisak na Dalmaciju, te se javlja potreba da se evaknira stanovnistvo s tog podrucja. Posta je postignut sporazum sa saveznicima da prihvate izbjeglice, Qblasni NOO Dalmacije evakuirao je
99
�s tanovnistvo jednog dijela Dalmacije. Od pocetka evakullcije, u
januaru 1944. godine, pa do posljednj1h skupina evakuirano je
oko 28.000 osoba, najviBe starih !judi, zena i djece. Evakuacija je vr8ena u Egipat (El Shatt, Katatba, Tolumbat).
U organizaciji politiCkog, socijalnog i kulturnog
zivota zb!jega, intenzivno su sudjelovale i zene kojih je u zbijegu bilo 10. ooo. c:ne su organizovale radne cete kako bi zivot u
zbijegu normalno tekao. Treba napomenuti da je narod u zbijegu u pocetku bio u vrlo tel!kom polozaju, jer ssveznicko snabdijevanje zbijega hranom, odjecom i sanitetskim materijalom
nije moglo zadovoljiti s ve potrebe zbijega. Klimatski uslovi bill
su takodje nepovoljni, te je dolazllo do brojnih slueajeva boleat! i umiranja, posebno medju malom djecom. Zene su radile
u rejonskim kuhinjama zbijega, u krojaCkim radionicama, u
djecjim domovima, domti staraca, bolnicama, odrZavale nastavu i teeajeve. OOim .tOgil;'\lcile.:wna.uciteljskim i bolniearskim
teeajevima da bi sto vise koristile narodu i zbijegu.
Treba reCi da je u tim ratn1m- uslovima na s lobodnoj teritoriji, pored politickog i prosvjetnog bio zastupljen
i kulturno-umetnicki rad. U partizane su dosli naucn1ci, knjizevnici, pedagozi, slikar1, muzieari, glumci 1 drug! umjetnici. O!i
su znaeajno doprinijeli organizacij1 prosvjetnog i kulturn~umjet
nickog rada koji se razvijao u svim vojnim jedinicama 1 na oslobodjenoj teritoriji. I dok je u okupiranim gradovima l"ladalo
takozvano kulturno cutanje (u Ljubljani je takvu akciju proglasila
Os vobodilna fronts vee 1941. godine), mnogobrojni umjetnici antifasisti stvarali su u selima, u vojnim jedinicama, nalazeci
inspirac1ju u velicanstvenim djelima svoga naroda. A pored profesionalnih stvaralaca, javljale su se na stotine amatera- pjev~~::
ea, glumaca, pjesnika, samoukih slikara. Medju njima je i veliki broj zena.
0 tome svjedoce mnogobrojni napisi u stampi iz
doba rata, narocito u listovima i easop1sima AFZ-a kojih je bio
veliki broj. Oni su u pocetku stampani u nialom .broju primjeraka (na ciklostilu, Sapirografima), a kasnije i u stamparijama
koje su osnovane prilikom ulaska u pojedine gradove. Tako je u
Bosni i Hercegovini izlazio zenski list za Hercegovinu, za Istot\nu Bos nu, a pred kraja rata poeeo je da izlazi i list bosam!kohercegovackih zena "Nova zena'. U Hrvatskoj je izlazito deset
100
zenskih listova i easopisa (kotarskih, okruznih, oblasnih i list
"Zena il.horbi", glasilo Antifasisti;iikog fronta zena Hrvatske).
Od 1. januara 1944. godine izlazi list "Na8a zena", organ Antifasistickog fronta zena Crne Gore.
U Srbiji je pokrenut list "Zora'', organ AFZ Sr->ije, a bi!o je i dva-tri okruzna lists koja su izlazila povremeilO u zavisnosti od vojne situacije.
Pocetkom 1944. godine pokrenut je i list zena
Vojvodine - "Vojvodjanka u borbi".
U Sloveniji zenski listovi pocinju izlaziti irec
1942. godine - najprije u okrugu Novo Mesto pod nazivom "Nasim zenama', a zatirn i u okupiranoj Ljubljani P,ocinje izlaziti
"Nasa zena". Kasnije su ova dva lists spojena u zajednicki list
zena Slovenije pod nazlwom "'Nasa zena". Gotovo u svim krajevirna Slovenije izlazili su takodje zenski listovi i to za ratne
prilike u velikom tira:Zu. Tako je, na primjer, list zena Slovenackog primorja - "Slovenka', stampan u 11 ciklostilnih tehnika.
U oktobru 1944. godine pojavljuje se organ AFZ
Makedonije pod nazivom "Makedonka".
Godine 1942. obnovljen je, .kao list Centralnog
odbora Antifasistickog fronts zena Jugoslavije, "Zena danas".
Mada je u citavoj partizanskoj stamp! bilo napisa o zenama i njihovorn radu, iako je veliki broj drugarica saradjivao u njirna, pojava zenskih posebnih list<iva imala je veliki politicki i kulturno-prosvjetni znaeaj za zene. U njima su, pored clanaka 0 politickoj i vojnoj situaciji, direktiva, clanaka 0
organizacionim problemima AF Z-a i njegovim najvaznijirn zadacirna, znatno mjesto zauzimali dopisi zena sa terena o radu i
borbi, isticani problem! i uspjesi u pojedinim krajevima, objavljivani rezultati pojedinih radnih akcija. Mnogi dopisi govore, osim o radnim akcijama, i o ucenju, o kulturnim priredbama, o
pjevackim horovima koje su zene organizovale, o takmicenjima
u kojem ce se s.elu veci broj zena i djevojaka opisrneniti, cijl'l
ce selo biti cistije itd.
Medju ostalim prilozima u tim listovima nalaze
se i knjizevni pokusaji zena u kojima one, najcesce u stihovima,
opisuju dogadjaje iz borbe ili posvecuju svoje stihove palim borcima, Partiji, SKOJ-u, drugu Titu. Nebrojeni su stihovi koje
su zene posvetile u svim krajevima Jugoslavije jedinstvu i bratstvu nasih naroda ..
101
�-
.
ZA ZIVOTE NASE DJECE, ZA MIR
NASIH DOMOVA-, DA NIKADA VISE
NE BUDE KLANJA I UBIJANJA
MI SMO SE UJEDINILE!
Jedna od najvecih tekovina stvorena u toku rata,
kada su u jedinicama Narodnooslobodilacke vojske rame uz rame koracali sinovi i kceri svih nasih naroda u borbi protiv zajednickog neprijatelja - je jedinsb/o naroda. Bez tog jedinstva ne
bi bilo ni pobjede. Komunisticka partija Jugoslavije, Narodnooslobodilacki front, sve vojne jedinice, sve masovne politiCke organizacije u s vom radu etavljale su njegovanje jedinstva naroda
u svoje prve zadatke.
Medju najljepsa djela nase narodne knjizevnosti
ubrajaju se ona koja su pjesnici i knjizevnici jedne nacionalnosti
posvetili borbi i stradanju drugog naroda. Medju njih spada, na
primjer, poem a hrvatskog pjesnika Ivana Gorana Kovacica - "Jam:t', napisana povodom strasnih pokolja koje su ustase izvrsile
nad srpskim narodom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. (Ivan
Goran Kovacic paginuo je u redovima Narodnooslobodilacke vojske.) Veliki hrvatski pjesnik Vladimir Nazar posvetio je svoju
pjeamu "Majka pravoslavna" tragediji srpske zene kojoj su ustase pobile porodicu, spalile ognjiste. Sirom zemlje poznata je
poama pjesnika Muslimana Skendera Kulenovica "Stojanka, majka
Knezpoljka", posve6ena zeni i majci sa Kozar e. Tesko bi bilo
navesti sva veca i manja knjizevna i umjetnicka djela koja obradjuju temu jedinstva naroda.
Ogromne mase zena brzo su shvatile da je borba
za bratstvo i jedinstvo jedini put miru i slobodi, jedini put pobjedi nad okupatorom. Na mnogim konferencijama sale su bile, pored ostalih, ukrasene i parolom: "Za zivote nase djece, za mir
nasih domova, da nikada vise ne bude klanja i ubijanja - mi smo
se ujedinile! 11
Navedimo kao primjer akciju Odbora zena u gradu
Cacku, u Srbiji. Godine 1941, p.a vijest da se cetnici izdvajaju iz
ustanickih redova, da sklapaju s·avez sa okupatorom i kvislinzima,
sto su pokazali u sabotazama zajednickih akcija sa partizanima
protiv okupatora, zene su organizovale veliki miting pred artilje-
rijskom kasarnom, gdje su se nalaziii cetnici, trazeci od njih
vjernost narodnooslobodilackoj borbi, vjernost narcdu u borbi
protiv fasistickih okupatora i izdajnika. Devedeset odsto zena
ovog grada ucestvovalo je u demonstracijama noseci transparente sa natpisima u kojima zahtijevaju: "Mi, majke, zene i sestre, trazimo od vas da prekinete bratoubilacku borbu". Po naredjenju svojih izdajnickih komandanata, cetnici su pucali da bi
zaplasili zene.
Medju prve dokumente o akcijama zena Bosne i
Hercegovina za stvaranje borbenog jedinstva naroda, za stvaranjebratstva i jedinstva kao uslova opstanka spada i pismo koje
su zene Drvara i okoline uputile borcima na frontu sa svoje prve konferencije 31. avgusta 1941. godine. Ono glasi:
"Pismo hrabrim vojnicima nasih narodnooslobodilackih gerilskih odreda .
Mi zene i djevojke drvarske okoline, vase majke,
vase kceri i vase sestre, toplo vas i zahvalno pozdravljamo kao
nase neustraSive spas"ioce i zastitnike i mi vas pozivamo da istrajete u borbi sve dok narodi Jugoslavije, sve dok narodi Evrope i ostalog svijeta ne izvojuju svoju punu slobodu i .ravnopravnost.
Mi vas pozivamo da budete nemilosrdni prema fasistickim okupatorima i njihovim placenicima, prema nasim zakletim neprija:teljima koji su i sa nama bili nemilosrdni
.
.
Mi· vas pozivamo da suzdrzite svoj gnjev svoju
zelju za osvetom kada je u pitanju mirni i posteni hrvat~ki i muslimans,ki svijet koji nije htio i koji nije skrivio zlocine nad srpskim narodom i koji danas zajedno saAama stupa u borbu protiv zajednickog neprijatelja, protiv krvolocnog fasizma i njegovih
placenih s luga."
Drug Tito u jednom pismu Edvardu Karde!ju p1se
za vrijeme boravka Vrhovno!': staba u Foci (Bosna i Hercegovina)
izmedju ostalog, i slijedece:
"Ovdje smo postigli da zajedno rade Muslimanke
i Srpkinje. U nedjelju smo odrzali zenski zbor na kome su bile
prisutue delegatkinje iz citave oslobodjene teritorije, a najvi8e
sdjakinja. "beg je sjajno twpjeo, jer je bilo preko 500 zena."
102
103
�I dalje:
"Najinterflsantnije je to da se u ovim najzabacemJtm selima Bosne seljakinje masovno odusevljav:aju za narodnooslobodilacku borbu. Partizani imaju v:eliki ugled kod zena
i one ce nam pomoci da suzbiju kod muzeva cetnicku propagandu."
CIJENA SLOBODE
U Jugoslaviji je 18. aprlla 1941, godine bi!o· 873
hiljade neprijateljskih vojnika 1 oficira, Bilo je 454 hiljade njemackih, 339 hiljada italijanskih, 80 hiljada madjarskih vojnika.
Krajem 1941, godine bilo je prisutno i 46 hiljada bugarskih v:oj-
niki.
Krajem 1941. godine.bilo je pod oruzjem 80 hiljada jugoslovenskih boraoa. Taj broj je rastao iz godine u godinu, tako da je krajem 1942. iznosio 150 hiljada, krajem 1943,
godine oko 300 hiljada, krajem 1944. godine oko 500 hiljada, a
na kraju rata oko 800 hiljada boraoa. Za sve to vrijeme nase
jedinioe vezivale su daleko veci broj okupatorskih i kvislinskih
vojnika.*)
Od 15 miliona i osam stotina hiljada stanovnika
koliko je Jugoslavija !mala pred pocetak drugog svetskog rata,
u ratu je poginulo 1, 706.000 i1i 10, 8 odsto od ukupnog broja stanovnika. Sesto trideset hiljada zena i djece paU su kao zrtve
fa8ist!Ckog terora• Vojni gubici u toj cifri su 305.000 boraca,
dok ih je 425 hiljada ranjeno. *)
U Narodnooslobodilackoj borbi sa oruzjem u ruci
ucestvovalo je preko 100 hiljada zena. Oko cetvrtine njih je poginulo, oko 40 hiljada je ranjeno, od toga su preko 3 hiljade
teski invalidi. Za narodne heroje proglasena je 91 zena. Oko 13
*) Izvor: Jovan Marjanovic - Narodnooslobodilacki rat i socijali-
sticka revoluoija 1941-1945.
104
procenata od ukupnog broja nosilaca "Partizanske spomenice
1941" su zene. U toku rata preko 2. 000 zena postale su oficiri
Narodnooslobodilacke v:ojske. Veliki broj zena-boraca Jugoslavije odlikovano je medaljama i ordenima za hrabrost, za zasluge u razv:ijanju brats tva i jedinstv:a, medaljama i ordenima zas luga za narod i drugim odlikov:anjima.
To su svjedocanstva o borbi jugoslovenskih naroda u kojoj su masov:no ucestovale i zene. To su svjedoeanstv:a o
putu jedne generacije zena za koju nije bilo dilema. One su ustrajale snagom svijesti, ponosom patriotizma, vjerom u buducnost, bez obzira na zrtve. Revolucija ima svoje .pjesme, sv:oje
zastav:e, svoje krv:avo crv:enilo. U njoj se ne samo gine nego se
i zivot zivih svodi na pusku i surove zakone rata. Iz toga je izasla svjesna svoje snage, barutom opaljena, nova zena Jugostavije.
U borbi za slobodu zemlje u zenama su se zbivale duboke promjene. Te promjene predstav:ljaju zajednicku karakteristiku zena koje su prosle rat i revoluoiju. Mora' imati
posljedica ucesce u oruzanoj borbi tl kojoj se zena izjednacuje
sa muskaroem t1 zasjedi, u ponocnoj straZi, u nocnom jtiristi, u
tilicnim borbama, u dugim marsev:ima preko brda i planina, _u
tami zatvorskih tamnica, u izdrzljiv:osti cutanja uprkos najstrasnijim mucenjima, na politickim tribinama provjeravajuci sebe it
sposobnosti da ljudima objasni putev:e borbe i da ih pov:ede u nju.
Muskarci ratuju v:ijekovirna, oni su ratnici sa tradicijom, sa oreolom mucenika · iii pobjednika. Masovna borba zena kao vojnika
i revolucionara ima daleko kraci staz - to je· pojava vezana za
proleterske revolucije i narodnooslobodilacke pokrete XX vijeka.
PromjenQ koje su se dogadjale u zenama bile su u stvari sazna~
nje zena o sebi i vlastitim rnogucnostima.
U novoj politickoj i idejnoj klimi koju je stvorila
revotu.cija, u situaciji kada su zajedno sa rnuskarcima drzale
sudbinu zemlj e u rukama, zene su izasle iz anonimnos ti i one i
citavo drustv:o postali su svjesni uloge koju su zene imale u avim sudborrosnim danirna. Revolucionarke Jugoslavije nisu u sebi ·
imale nista sifrazetsko, nista feministiCko. Za njih su ljudske
vrijednosti bile hrabrost, patriotizam, solidarnost u zajednickoj
borbi. Ostvar€mje svojih ljudskih i gradjanskih prava one su
105
�vezale za pobjedu revolucije, za socijalizam. Otuda pojava da
se 'l'ecina zena - aktivista Narodnooslobodilackog pokreta idemloiiki opredjeljivala za Komunisticku partiju, za socijalisticko
druiitveno uredj enj e.
stambenim prostorom i drugim komunalnim objektima. Zivot u
tim posljeratnim godinama znacio je novu bitku da se na ruiievinama i pustoiii koju je ostavio rat obnovi i izgradi ekonomska
snaga zemlje.
Kada je 1945. godine donesen prvi Ustav nove
Jugoslavije, u njemu je ozakonjena jedna od ve!ikih tekovina narodnooslobodilacke borbe i revolucije: "Zene su ravnopravne sa
muiikarcima u svim podruCjima drzavnog, privrednog i drustveno-politickog zivota... Za jednak rad zene imaju pravo na jednaku platu kao i muskarci i uzivaju posebnu zastitu u radnom
odnosu ••• Drzava narocito stiti interese majke i djeteta osnivanjem porodilista, djeCjih domova i obdanista i pravo majke na
placeni dopust prije i poslije porodjaja."
Povodom 30-godisnjice pobede nad fasizmom
oslobodjenja Jugoslavije, predsednik Tito je rekao:'')
Iza ovih nekoliko recenica koje su objavljivale novi polozaj zene u Jugoslavijl stajala je burna revolucionarna proiilost, ucesee u oruzanoj borbi i revoluciji, doprinos koji su zene dale u borbi za stvaranje novog druiitva.
U OBNOVI I IZGRADNJI ZEMLJE
Kada se desavaju .Promjene u polozaju potlacenih,
onda au to raskrsca koja donose 'vise rjesenja buducim generacijama, nego anima koji su otvorili nove puteve zivota. Klasna
borba i revolucija u svom oruzanom trajanju ostvaruje globatne
interese klase i potlacenog riaroda. Tada se stvaraju uslovi za
izgradnju bogatijeg I pravectnijeg drustva.
.
Jugoslavija je izasla iz rata kao jedna od najopustosenijih zemalja Evrope. Stotine hiljada djece ostalo je bez jednag ili oba roditelja. Prema popisu stanovnistva iz 1953. godine
bilo je u Jugoslaviji oko 600 hiljada porodica koje su se sastojate·samo od majki i nepunoljetne djece. Sedamdeset jedan procenat ovih zena bile su udovice.
I inace nerazvijena privreda bila je gotovo potpuno unistena. Takvo stanje bilo je i sa skolama, bolnicama,
106
i
" ... Ako covjecanstvo nije vee iz prvog svjetskog rata izvuklo dovoljno pouka o agresivnoj prirodi imperijalizina, sto je kasnije omogucilo stvaranje fasistickog sistema koji
je cijeli svijet bacia u vatru i najvece krvoprolice u njegovoj
historiji - trebalo bi da se bar danas o tome vodi racuna,
Ne
smijemo dozvoliti da se to ponovi. Sa pogledom uprtim u buducnost moramo se boriti za svijet mira i saradnje, bez nasilja i
dominacije, za svijet slobodnih i ravuopravnih naroda, za sve one ideate i ciljeve za koje je toliko krvi proliveno i u .drugom
svjetskom ratu ••• "
II • • •
Pale su ogromne zrtve u drugom svjetskom
ratu. Milioni !judi - djece, zena i staraca - stradali su. u logorima i uguseni u gasnim komorama. Milioni su zauvijek ostali
u rusevinama bombardovanih gradova i seta. Milioni su izginuli
na bojnim poljima. Zato mlade generacije cijelog svijeta ne
smiju dozvoliti da se vise ikada pojavi fasisticka ill neka slicna
opasnost. Te mracne sile u proslosti bile su ugrozile cijelo
covjecanstvo. Jer, pored desetina i desetina miliona ljudi koji
su stradali, unistena su i ogromna materijalna dobra koja je
stvorila radnicka klasa, radni !judi cijelog svijeta.
Trideset godina je proslo u miru, Ali mislim
da se jos nedovoljno shvata ozbiljnost i karakter svega sto se
dogodilo. Neki eak i nece da to shvate, pa o proslom ratu protiv fasisticke najezde i imperijalizma govore kao o nekom obicnom ratu. To nije tacna.
Borba za mir i ravnopravne odnose medju naro-:
dima jos uvijek je najvazniji zadatak svih progresivnih !judi, naroCito sadasnje i buducih mladih generacija ..• "
*) Ovaj tekst deo je intervjua koji je predsednik Tito dao Jugo-
slovenskoj radio-televiziji 7. maja 1975. -'Prim. red.
107
�BIBLIOGRAFIJA
1. ZENE JUGOSLAVIJE
u
BOOB! 1941-1945.
Beograd, Centralni odbor Antifasistickog fronta
zena u Jugoslaviji, 1945.
2. NARODNI HEROJ ANKA BUTORAC
Zagreb, "27. srpanj' 1952.
Autor: BALTA IBRAHIM
•
3. ZENE HEROJI
Dusanka Kovacevic: Predgovor, Sarajevo," Svijetlost", 1967. (Biblix:iteka "Oslobodilacki rae')
Autor: BEOKOVIC lVIILA
4. "SILVIRA TOMASINI"
Maribor, zalozba "Cbzorja", 1964.
Autor: OS1ROVSKA MILICA
5. "NARODNI HEROJ MILICA PAVLOVIC - DARA"
Caeak, Pionirski odred "Milica Pavlovic", 1959.
Autor: PANTOVIC MILOLJUB, MIODRAG VUJINOVIC
6. "NARODNI HEROJ NINA SOVILJ''
Zagreb, "27. srpanj", 1952.
Autor: PAVESIC LJUBO
109
�13. SLOVENKE V NARODNOOSVOBODILNEM BOJU
7. "PALl ZA LEPBA SVITANJA"
(Majke heroja prieaju ••• ),
Z~reb,
"Epoha",
1967.
Autor: TADIC ALEKSANDAR
s.
ZENE HRVATSKE !I NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI
G lavni i odgovorni urednik: Soljan Marija. Soka
Krajacic: Predgovor. Jela Jancic-Starc: Uvod Zagreb, G!avni odbor Saveza zenskih drustava
Hrvatske, 1955.
9. BILA SEM NA SMRT OBSOJENA,
Ljubljana, Mladenska knjiga, 1957.
Autor: MEli!NAR IVANKA
10. BILA SEM STARA DVANAJST LET
Napisala Milka Kovi'c, Ljubljana, zavod "Borec'',
Zbornik doknmentov, clankov in spaminov.
Uredila: Stana Gerk, Ivka Kriznar, Stefanija
Ravnikar-Podbevsek, Ljubljana, "Borec".
(Tisk. "Ljudska pravical' 1970).
·
14. SE6ANJE IZ AUSviCA
Predgovor Djordje Lebovic, Beograd, Republicki
odbor Saveza udruzenja boraca narodnooslobodiIackog rata SR Srbije, "Vuk Karadziii"; stampa:
"Kultura" 1974.
Autor: STARCEVIC TONKA
15. U VRTLOOU MUKA
Titograd, Graficki zavod 1961.
(Dnevnik ilegaraca iz Cetinja i partizanske hoinice.)
#
-
Autor: MAKSIMOVIC-VUKOVIC MILOSAVA
1964.
Autor: BOBNJAK DARJA
11. ZENE LIKE U NARODNOOSLOBODILACKQJ BORBI
Zbirka dokumenata. G Iavni i odgovorni urednik
Zegarac Mika. Mika Zegarac: Predgovor, Gaspic, Kotarski odbor Saveza zenskih druiitava,
1959.
12. SAGORELE KAO LJUDI
Mirjana Kara-Jovanovic: 0 ovoj knjizi.
Vojis!av Zivkovic - Uvod. Pozarevac. Casopis
"Branicevo''. Stampa: "Prosvetal' 1971. Biblioteka "Trideset god ina NOB-e''.
Autor: VOJISLAV ZIVKOVIC
llo
16. RAVENSBRii:K, ZENSKI LOOOR SMRTI
Rijeka. Istarska nakladna zadruga, 1945. godine.
(II izdanje. Zagreb, Antifasisticka fronta zena
Hrvatske, 1946.}
Autor: MA TIJEVIC ZORA
17. PREZIVELA SEM TABCBUSCE SMRTI
Ljubljana, "Borec" 1960.
Autor: VEBLE-HODNIKOVA JOZICA
18. ~ENE HRVATSKE U BORBI I IZGRADNJI SOCIJALIZMA
Zagreb, G lavni odbor Antifa8istickog fronta zena Hrvatske, 1949.
111
�19. SLAVA KLAVORA
. Maribor, "O:J.,orj!{', 1963. - Kolo "Narodni he-
rojP'.
ZENE
NARODNI HEROJI
Atitor: KRANJEC FRANClKA
20. ZENE CRNE GORE U REVOLUCIONARNOM POKRETU
1918-1945.
Kolektiv autora: J, BOJOVIC, R. JOV~NOVIC,
. z. LAKt6, R. PEJOVIC i S. STANISIC, Titograd 1969.
1. ANDREJEVIC Simeona JELISAVETA - ANETA
Rodjena 8.1.1923. u Beogradu, Srbija. Ucenica.
Clan SKOJ-a od pre rata. U NOB stupila 1941.
Streljana 1942. na Bubnju. Za narodnog heroja
proglasena 9.10.1953.
2. ACEVA Dona VERA - DOSTA
Rodjena 25. 9.1915. u selu Oreovcu, Prilep, Makedonija. Radnica. Clan KPJ od 5.4.1940. U NOB
stupila 1941. za narodnog heroja proglasena 27.
11.1953.
'
3. BABOVIC V. SPASENIJA- CANA
Rodjena 19. 3.1908. u Lazarevcu, Srbija. Tekstilna radnica. Clan KPJ od 1928. U NOB stupi!a
1941. Za narodnog heroja proglasena 5. 7.1952.
4. BAKOVIC Franja RAJKA
Rodjena 1920. u Boliviji, Juzna Amerika. Student.
Clan SKOJ-a od 1938. U NOB stupila 1941. Poginula 25.12.1941. u Zagrebu. Za narodnog heroja
proglasena 24.7.1953.
5. BELie Jozeta MALCI
Rodjena 7. 7.1908. u Ljubljani. Slovenija.Radnica.
Clan KPJ od 1942. U NOB stupi!a 1941. Ubijena
31.1.1943. u Ljubljani. za narodnog heroja proglasena 27.11.1953.
113
112
�6. BERUS Ivana ANKA
12. DIIVIIC Todora NADA
Rodjena 16.12,1903. u Splitu, Hrvatska. Profesor. Clan KPJ od 1934. U NOB stupila 1941.
Za narodnog heroja proglasena 24. 7.1953.
Rodjena 6. 9.1923. u Divoselu, Gospili, Hrvatska.
Tekstilna radnica. Clan KPJ od 1940. U NOB
stupila 1941, Ubijena 20.3.1942. u ustaskom logoru Stara Gradiska. Za narodnog heroja proglasena 5. 7.1951.
7. BLAGOJEVIC Jovana VERA
Rodjena 1920. u Sapcu, Srbija. Student medicine.
Clan KPJ od 1940. U NOB stupila 1941. Streljana marta 1942, u ~apcu, Za narodnog heroja
proglasena 6.7.1953.
13, DINIC DJURDJELENA - DJUKA
Rodjena 1913, u Donjem Konjuvcu, Leskovac,
Srbija. Radnica.· Clan KPJ od 1939. U NOB stupila 1941. Streljana 25. 5.1943. 1:1 Jajincima. Za
narodnog heroja proglasena 6.7.1945.
8. BOSANAC PERSA
Rodjena 1922. u selu Ceralija, Podravska Slatina, Hrvatska. Domaliica. U NOB stupila 1941.
Poginula aprila 1943. u napadu na Sirac. Za narodnog heroja proglasena 23. 7.1952.
14. DRAGAR REZKA
Rodjena 16.11,1913. u Ljubljani, Slovenija. Radnica. Clan KPJ od 1937. U NOB stupila 1941.
Poginula 17.10.1941. Za narodnog heroja proglasena 15. 7.1951.
9, BURSAC MARIJA
Rodjena jula 1924. u Kamenici, Drvar, Bosna i
Hercegovina. Domaliica. Clan KPJ od kraja 1942.
u NOP stupila 1941, Podlegla ranama, novembra
1943, na Prkosima. Za narodnog heroja proglasena 15.10.1943.
10. CEC Antona TONCKA - OLGA
Rodjena 16. 5.1898, u Kleku, Trbovlje, Slovenija.
Sluzbenica. Clan KPJ od 1920. U NOB stupila 1941.
Umorena 3.11.1943. u Ausvicu. Za narodnog hero'ja prota:sena 21. 7.1953,
11~ CETKOVIC B. JELENA
Rodjena 1916, na Cetinju, Crna'Gora. Radnica.
Clan KPJ od 1936. U NOB stupila 1941. Streljana 15.5,1942. u Beogradu. Za narodnog heroja
proglasena 5. 7.1952.
.
'
/
15. DRAGISIC Velimira DARA
Rodjena 1921. u Sarajevu, Bosna i Hercegovina.
U cenica. Clan KPJ od kraja 1943. U NOB s tupila 1941. Poginula 22. 9.1944. u Albaniji. Za narodnog heroja proglasena 9.10.1953.
16. DRUZINA Gabrijela ANDREANA - OLGA
Rodjena 6.1.1920. u Trstu. Krojacica. Clan.KPJ
od februara 1943. U NOB stupila 16,6.1942. Za
narodnog heroja proglasena 22.7,1953.
17. DUMBOVIC-KOVACIC KATA -MAT!
Rodjena 1904. u Lukavcu, Sisak, Hrvatska. Radnica. Clan KPJ od 1938. U NOB stupila 1941.
Poginula 14. 7.1941. u Keres tincu. Za narodnog
heroja proglasena 20.12.1951.
lf4
115
�18. DAMJANOVIC Zivote BOZIDARKA - KIKA
Rodjena 21. 9.1920. u Mll>.denovcu, Srbija. Djak,
Clan KPJ od 21.10.1941. U NOB stupila 1941.
za. narodnog heroja proglaiierui 9,10.1953.
19. ESTREJA Hajma OVADJA - MARA
Rodjena 1921. u Bitolju, Makedonija. Radnica.
Clan KPJ od marta 1942 •. U NOB stupila 1941.
Poginula 1944. Za narodnog heroja proglasena
9.9.1953.
20. GEROVACMileta LJUBICA
Rodjena 1920. u Jezeranima, Brinje, Lika, Hrvatska. Student. Clan KPJ od 1940. U NOB stupita 1941. Ubila se da ne bi ziva pala neprijatelju u ruke 16.4.1942. kod Jezerana. Za narodnog heroja proglaiiena 27.11.1953.
21. JANCAR Simona LIZIKA - MAJDA
Rodjena 27.10.1919. u Mariboru, Slovenija. Sluzbenica. Clan KPJ od kraja 1941. u NOB stupila
1941. Streljana 20.3,1943. na Beli, kod Dobrave.
Za narodnog heroja progtasena 2 7.11.1953.
22. JANKOVlC".RA~IJOJLA - RAVA
Rodjena 1919. u Osijeku, Sarajevo, Bosna i Hercegovina. Domacica. Clan KPJ od 1942. U NOB
stupila 1941. Poginula novembra 1944. kod Crvenih stijena, na Romaniji. Za narodnog heroja
proglasena 20.12.1951.
23. JANEZIC Janka VIDA
Rodjena 6.6.1914. u Podbrdu, Tolmin, Slovenija.
Diplomirani student filozofije •. Clan KPJ od 1934,
U NOB stupila 1941. Strel~na 6,10.1944. u Ljubljani. Za narodnog heroja 'proglasena 21, 7.1953,
116
24. JAVORINA Milana SAVKA - SASA
Rodjena 4. 8.1918. u Studencima, Perusic, Gospic, Hrvatska. Medicinska sestra. Clan KPJ
od 1940. U NOB stupila 1941. Za narodnog heraja proglasena 9.10.1953.
25. JOCIC Mladena VERA
Rodjena 21. 8.1923. u Skoplju, Makedonija. Rad..:
nica. Clan K PJ od oktobra 1941. U NOB s tupila
1941. Poginula 22. 5.1944. kod Stracina. Za narodnog heroja proglasena 20.12.1951.
26. JOVICIC OLGA - RITA
Rodjena 1920. u Kraljevu, Srbija. Studentklnja.
Clan KPJ od 1940. U NOB stupila 1941.• Poginula 1942. u selu Duge kod Prozora. Za narodnog
heroja proglasena 20.12.1951.
27. KARAMANDI Stavra ELPIDA
Rodjena 1.1.1920. u Lerinu, Jegej'ska Makedonija. Student. Clan KPJ od juna 1941. U NOB
stupila 1941. Ubijena 3.5.1942. kod sela Safci
Bitolsko. Za narodnog heroja proglasena 6.10,
1951.
28. KERIN Alojza MILKA - POHORSKA
Rodjena 1.1.1923.; u Vel. Podgoru, Krsko, Slovenija. Student. Clan KPJ. Stupila u NOB 1941.
Poginula 31. 7.1944. kod Lubna. Za naroduog heroja proglasena 21. 7.1953.
29. KLAVORA Ferdirianda SLAVKA
Rodjena 11. 5.1921. u Mariboru, Slovenija. Student. Clan KPJ od pre rata. U NOB stupi!a 1941.
Poginula 24. 7.1941. u Mariboru. Za narodnog
heroja proglasena 27.11.1953.
·
117
�30. KLJAJIC Mirka MILANKA
Rodjena 1924. u Starom S{llu, Sunja, Petrinja,
Hrvatska. Seljanka. Clan KPJ od 1942, U NOB
stupila 1941. Poginula 22.1.1943. kod Josavice,
Glina. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953.
36~ LAI<IC RADOJKA
Rodjena 1917. u Mrkonjic Gradu, Bosna i Hercegovina. Student. Clan KPJ od pre rata. U NOB
stupila 1941. Streljana oktobra 1941. na Vracu,
kod Sarajeva. Za narodnog heroja proglasena
8.6.1945.
31. KoCOVSKA-CVETKOVIC Petra FANA
Rodjena 27. 7.1927. u selu Lavci, Bitolj, Makedonija. Seljanka. Clan KPJ od 1942. U NOB stupila 1941. Za narodnog heroja proglasena 9.10.1953.
32; KONCAR Nikole DRAGICA
Rodjena 1915. u selu Josan, Udbina, Gospic, Hrvatska. Radnica •. Clan KPJ od 1938. U NOB stupita 1941. Ubijena avgusta 1942. u zatvoru u Zagrebu. Za narodnog heroja proglasena 23. 7.1952.
33. KUCLAR Lovre ANTONIJA
Rodjena 2.1.1896. u Lesnorn Brdu, Vrhnik, Ljubljana, Slovenija. Domacica. U NOB stupila 1941.
Streljana 21,9,1942. kod Sv.Kriza. Za narodnog
heroja proglasena 21. 7,1953.
34. KUFRIN I. MILKA
Rodjena 15.10,19.?1. u selu Purgariji, Okic, Jastrebarsko, Hrvatska. Student. Clan KPJ od juna
1941. U NOB s tupila 1941. Za narodnog heroja
proglasena 23. 7,1953.
·
·
35. KUMAR Andreje DANILA - ANDREJA
Rodjena. ~3.11.1921. u Kojskom kod Gorice, Slovenija. Sluzbenica. Clan KPJ od pocetka 1941.
U NOB stupila 1941. Poginula 18,3,1944. kod
Skofje Loke. Za narodnog heroja proglasena
20.12,1951.
37. MAGLAJIC Muharerna VAHIDA
Rodjena 1919. u Mostaru, Bosna i Hercegovina.
Dornacica, Clan KPJ od 1940. U NOB stupi!a
1941. Poginula marta 1943. u selu Velika Rujiska. Za narodnog heroja proglas(ma 20.12,1951,
38. MALI-HOCEVAR Antona ALBINA
Rodjena 12. 9.1925. u Vinici, Crnomelj, Slovenija. Radnica. Clan KPJ od maja 1944. U NOB
stupi!a 1942. Za narodnog heroja proglasena
13. 9.1952.
39. MALIVUK Mi!orada ZAGORKA
Rodjen~
27,3.1919. u Vrscu, Vojvodina, Srbija.
Djak. Clan KPJ od pre rata, U NOB stupi!a jula
1941, Streljana 7. 7.1942. Za narodnog heroja
proglasena 27,11.1953.
40. MARINKOVIC pjordja SONJA
Rodjena 3.4.1916. u Strazevici, Slavonija, Hr~a tska. Agronom. Cian KPJ od pre rata. U NOB
s tupila jula 1941. Streljana 31, 7,1941. u Zrenjaninu. Za narodnog heroja proglasena 25.10.1943.
41. MASKOVIC Novice JELICA - JEJA
Rodjena 192~. u selu Plani, Kolasin, Crna Gora.
Domacica. Clan KPJ od 1939. U NOB stupila
1941. Poginula ujesen 1942. na Kupresu. Za narodnog heroja proglasena 20.12.1951.
118
119
�42. MATIC Jovana ANKA -: GROZDA
Rodjena 1918. u Irigu, Sremska Mitrovica, Srbija. Doma6ica. Clan KPJ od aprila 1941. U NOB
stupila 1941. Poginula oktobra 1944. kod Obr_enoima (Zabrezja). za narodnog heroja proglasena
2,10.1953.
43. MATIC Vukaiiina NADA
Rodjena 1924. u Titovom Uzicu (Uzice), Srbija.
ueenica. clan KPJ od pocetka 1941. U NOB stupila 1941. Od zadobijenih rana umrla krajem maja i944. za narodnog heroja proglaiiena 6, 7,1953.
44. MEDE Janeza PAVLA - KATARINA
Rodjena 29.6.1916. u selu Strahinja, ~Nakle,
Kranj, Slovenija. Tekstilna radnica. Clan KPJ
od 1940. U NOB stupila 1941. Poginula 8.1.1943.
na Pohorju. Za narodnog heroja proglaiiena
48. MITROVIC Iva VUKICA - SlNJA
Rodjena 28.12.1912. u Svetom Stefanu, Pastrovi6i, Bar, Crna Gora. Tekstilna radnica. Clan
KPJ od 1,_933. U NOB stupila 1941. Ubijena krajem 1941. u zatvoru u Beogradu. Za narodnog
heroja proglasena 9. 5.1945.
49. NACEVA Milana MARA
Rodjena 28. 9.1920. u Kumanovu, Makedonija.
Radnica. Clan KPJ od februara 1940. U NOB
stupila 1941. Za narodnog heroja, proglasena
2 7.11.1953.
50, NAUMOVIC Micka NADA
Rodjena 22.4.1922. u Kragujevcu, Srbija. Student.
Clan KPJ od 1940. U NOB stupila jula 1941.
· Streljana 21,10.1941. u Kragujevcu. Za narodnog
heroja proglasena 20.12.1951.
20.12,1951.
51. ODADZIC Milana LJUBICA
45. MICUNOVIC VUKOSAVA
Rodjena 1921. u Velestovu, Cetinje, Crna Gora.
Seljanka. Clan KPJ od 1942. U NOB stupila 1941.
za narodnog h§roja proglasena 10.7.1952.
Rodjena 1914. u Kamanima, Zrenjanin (Petrovgrad), Vojvodina, Srbija. Tekstilna radnica. chan
KPJ od 1939. U NOB stupila 1941. Streljana
10,3.1942. u Pancevu. Za narodnog heroja proglasena 26.9.1953.
46, MILOSAVLJEVIC Milosa DANICA
Rodjena 1925. u Biosci, Titovo U zice (Uzice),
Srbija. Ueenica. Clan KPJ od 1942. U NOB stupita 1941. za narodnog heroja proglasena 6. 7.
1953.
52. OJDANIC Mihajla DOBRILA
Rodjena 1920. u Lubnici, Ivangrad (Berane), Crna Gora. Cobanica. Clan KPJ od 1939. U NOB
s tupila 1941. Za narodnog heroja proglaiiena
10. 7.1953.
47. MISCEVIC Spire VERA
Rodjena 7.4.1925. u Belegi6u, Stara Pazova,
Srem, Srbija. Doma6ica. Clan KPJ od pocetka
1943. U NOB stupila pocetkom 1943. Poginula
1944. kod Clbrenovca. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953.
120
53. PADJEN Jakova ANKA
Rodjena 9.1.1924. u selu Crnom, Novi, Rijeka,.
Hrvatska. Ku6na pomocnica. Clan KPJ. U NOB
stupila pocetkom 1942. Pogintila 1944. kod Ogulina.
Za narodnog heroja proglasena 20.12,1951.
121
�54. PALIKUCA Serifa IBE ·
60. PETROV Du~na ()J.GA
Rodjena 1927. u Debru, Makedonija. Domacica.·
Clan KPJ od 1943. U NOB stupila 1942. Poginula 22. 9.1944. u oko!ini Kiceva. Za narodnog
heroja proglasena 9.10.1953.
55. PATRNOGIC Milana KATARINA
Rodjena 1921. u Barandi, Pancevo, Srbija. Uci.teljica. Clan KPJ od juna 1940. tU NOB stupila·
1941, Sfreljana 9, 5,1942, na Banjici. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953.
61. PRAVICA DRAGICA - DRAGA
Rodjena 30.10.1921. u Prizrenu, Kosovo i Metohija, Srbija. Studentkinja. Clan KPJ od 1941.
U NOB stupila 1941. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953.
Rodjena 28.10.1919. u Mostacima, Trebinje, Bo·sna i Hercegovina. Student. Clan KPJ od pre rata. U NOB stupila 1941. Streljana avgusta 1942.
u okolini Trebinja. Za narodnog )leroja proglasena 8.6.1945.
56. PAVLOVIC Filipa :MILICA - DARA
Rodjena 14,12,1915. u C~Clm, Srbija. Nastavnik.
Clan KPJ od pre rata. U NOB stupila 1941. Zaklana krajem jnna 1944.
Josevi, kod Valjeva.
Za narodnog heroja progla8ena 14,12.1949.
u
62. PURIC Vasilija NADEZDA
Rodjena 22,3.1903. u Valjevu, Srbija. Sluzbeniea.
Clan KPJ od pre rata. u NOB stupila 1941. umorena krajem novembra 1941. u zatvoru u Beogradu. Za narodnog heroja proglasena 6. 7.1953.
57. PAVLOVIC Dragomira DRINKA
Rodjena 1919. u Belanovici, Lazarevac, Srbija.
Uciteljica. Clan .KPJ od 1940. U NOB stupila
1941. Streljana 14,6.1943. na Banjici. Za narodnog heroja proglasena 6. 7.1953.
63. RADIC LEPA
Rodjena 1925. u Bistrici, Banjaluka, Bosna i
Hercegovina. Djak. Clan KPJ od 1941. U NOB
stupila 1941. Obesena januara 1943. u Bosanskoj
Krupi. Za narodnog heroja proglasena 20.12.,1951.
58. PCKRAJAC SMILJA
Rodjena 1919. u Metku, Gospic, Hrvatska. Uciteljica. Clan KPJ od 1939. U NOB stupila 1941.
Ubila se da ne bi ziva pala neprijateljima u ruke marta 1943. u Bruvnu. Za narodnog heroja
proglasena 20.12.1951.
59. POPOVIC Nese LJUBICA
Rodjena 28.1.1921. u Medunu, Titograd (Podgorica), Crna Gora. Radnica. Clan KPJ. bd 193K
U NOB stupila 1941. Poginula 17,11.1942. u zaseoku Berovo, sela Orahova. Za narodnog heroja proglasena 12. 7,1949.
122
64, RADIVOJEVIC Milutina JOVANKA - KICA
Rodjena 1922. u Prizrenu; K osovo i Metohija,
Srbija. Ucenica. Clan KPJ od avgusta 1941. U
NOB stupila 1941. Streljana krajem jula 1943. u
Kosovskoj Mitrovici. Za narodnog heroja proglasena 6. 7,1953.
65. RADOSAVLJEVIC VERA - NADA
Rodjena 22. 9.1922. u Brusnilm, Negotin, Srbija.
U cenica. C Ian KPJ od kraja 1942. U NOB stupila
1941. Sfreljana avgusta 1943. u Zajecaru. Za narodnog heroja progla8ena 5. 7.19.51.
123
�66. RADOVIC Mihajla DARINKA
Rodjena 1896. u Kloki, Mladenovac, Srbija. · Seljanka. U NOB stupila 1942. Zaklana 9. 5.1943.
u Rajkovcu. Za narodnog heroja proglasena
9,10,1953.
67. RANKOVIC Mateje ANDJA
Bodjena 1909. u Izbistu, Vrsac, Srbija. Tekstilna radnica. Clan KPJ od 193 7. U NOB stupila
·1941. Poginula 11.6.1942. blizu Dumica, kod
Gackog, Za narodnog heroja proglasena 6, 7.1953.
68. REGANCIN-DOLNICAR Ivana ZORKA - RUSKA
Rodjena 25.12,1921. u Polju, Ljubljana, Sloveni- ·
ja. Kelnerica. Clan KPJ od decembra 1941. U ···
NOB stupila 1941. Streljana januara 1944. u LjubljanL Za narodnog heroja proglasena 2 7.11.1953.
72. SrLC Alojza MAJDA
Rodjena 17,3.1923. u Kr:Zetima, Koeevje, Slovenija. Sluzbenica. Clan KPJ. U NOB stupila 1941,
Poginula 14, 7.1944. kod Novog Mesta. Za narodnog heroja proglasena 19,6,1945.
73. SrSKOVIC Ivana RADMILA
Rodjena 6, 9.1923, u Smederevskoj Palanci,. Srbija. Ucenica. Clan KPJ od 1942. U NOB stupila
1941, Poginula 17.4,1943. na Drini. Za narodnog
heroja proglasena 20.12.1951.
74. SKAPIN Jozeta MIHAELA - DRINA
Rodjena 29, 9.1924. u Velikom Polju, Vrapee,
Sezana, Slovenija. Radnica. Clan SKOJ-a od pocetka 1943. u NOB stupila 1941. Poginula 15,11.
1943. na Zirovski!ll planinama, Za narodnog heroja proglailena 4.9.1953,
69, RISTIC Radojice SOFIJA
Rodjena 1900. u Masteilevu, Oplenac, Kragujevac,
Srbija. Domacica. U NOB stupila krajem 1942. ·
Zaklana 1944. u Mal.le sevu. Za narodnog heroja
proglailena 9.10.1953,
70. SVETINA Leopolda MIRA - VLASTA
Rodjena 15. 5,1915. u Idriji, Tolmin, Slovenija.
UCiteljica. Clan KPJ od 1939. U NOB stupila
1941. Za narodnog heroja proglasena 2 7.11.1953.
71. SENTJURC Franca LIDIJA
Rodjena 18.3.1911. u Hrastuiku, Trbovtje, Slovenija. U Citeljica. Clan KPJ od 1932. U NOB
s tupi!a 1941. Za narodnog heroja proglasena
27.11.1953.
124
75. BOBAR Stefana MILKA - NATASA
Rodjena 29,12.1922. u selu Gornje Lazi, Crno-melj, Slovenija. Svrsena ucenica trgovacke akademije. Clan KPJ od 1942, U NOB stupila 1941.
Poginula 17. 8.1943. kod Sv. Kriza. Za narodnog
her.oja proglasena 20.12.1951.
76. TOMAZANI Virgila SELVIRA - SLOVENKA
Rodjena 2.12.1913. u Trstu. Profesor. Clan KPJ
od pre rata. U NOB stupila 1941. Poginula 1942.
u K osovskoj Mitrovici. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953.
77. TOMSIC Ivana VIDA
Rodjena 26.6.1913. u Ljubljani, Slovenija. Pravnik. Clan KI'J od 1934. U NOB stupila 1941. Za
narodnog heroja proglasena 27,11.1953,
125
�78. TROHAR Ivana IVANKA
Rodjena 1923. u Fuzinama, Delnice, Hrvatska.
Domacica. Clan KPJ od 1941. U NOB stupila
1941. Obesena 1944. u blizini Karlovca. Za narodnog heroja proglasena 24. 7.1953.
79. TRIFUNOVIC Avrama RADMILA - HITRA
Rodjena 1919. u A!eksandrovcu, Pozarevac, Srbija. Student. Clan KPJ od 1939. U NOB stupila
1941. Ubila se da ne bi z!va pala neprijatelju u
ruke maja 1943. u selu Oreskovilli. Za narodnog
heroja proglasena 2 7,11,1953.
84. VUCINIC Radovana MILICA
Rodjena 1921. u Pjesivcima, Niksic; Crna Gora,
Clan KPJ od 1941. U NOB stupila 1941. Poginula krajem marta 1943. ked Sipacna. Za narodnog
heroja proglasena 13. 7.1953.
85. VUCETIC Milije MILICA - TREPUSA
Rodjena 1920. u Jezevici, Cacak, Srbija. Uciteljica. C ian KPJ od pre rata. U NOB stupila 1941.
Poginula 1944. u Prislonici. Za narodnog heroja
proglasena 27.11.1953.
86. MATERIC Jovana DANICA
80. VIDOVIC Ivana MARIJA - ABESINKA
Rodjena 1924. u Novskoj, Hrvatska. Trgovacka pomocnica. Clan SKOJ-a Od1941. U NOB stupila
1941. Ubila se da ne b! ziva pala neprijateljlma
u ruke krajem aprila 1942, blizu VaraZdina. Za
narodnog heroja progla8ena 2 7.11.1953.
Rodjena 1921. u Sipovljanima, Bihac, Bosna i
Hercegovina. Domacica. Clan KPJ od januara
1942. U NOB stupila 1941. Ubijena sredinom 1943.
u Kninu. Za narodnog heroja proglasena 27.11.
1953.
87. BUTORAC Karla A:r.iKA
81. VRANJESEVIC RADA
Rodjena 1918. u Glogovcu, Prnjavor, Derventa,
Boana i Hercegovina. Sluzbenica. Clan KPJ od
1940. U NOB stupila 1941. Poginula 25.5.1944.
u Drvaru. Za narodnog heroja proglaiiena 5. 7.
1951,
82. VRBICA Laze DJ!NA
Rodjena 6, 5.1913, u Titogradu (Podgorica), Crna
Gora. Apsolvent V!soke ekonomsko-komercijalne
skole. Clan KPJ od 1934. U NOB stupila 1941.
Poginula maja 1943. pored reke Bosne, izmedju
TesUca i Prnjavora. za narodnog heroja proglasena 25, 7,1953.
83. VRHOVNIK Franca MAJDA - LOJZKA
Rodjena 14,4.1922. u Ljubljani, Slovenija. Student
medicine. clan KPJ od decernbra 1940, U NOB stupila 1941,Poginula 4.5.1945.kod Celovca. Za narodnog heroja proglasena 5, 7.1951.
126
Rodjena 27.8.1905. u Donjem Pazariiitu, Gospic,
Hrvatska. Radnica. Clan KPJ od 1927. U NOB
stupila 1941. Ubijena 22.1.1942. u Kostajnici.
Za narodnog heroja proglasena 14,12,1949.
88, MILJKOVIC Mi!ana RADA
Rodjena 1917. u Belici, Svetozarevo (Jagodina),
Srbija. Uciteljica. Clan KPJ od 1940,
U NOB
stupila 1941. Poginula jula 1942. u selu Urije,
kod J?ugojna. Za narodnog heroja proglasena
6. 7.1953.
89. PEJNOVIC Dmitra KATA
Rodjena 23.3.1899. u Smiljanu, Gospic, Hrvatska. Dornacica. Clan KPJ od 1938. U NOB stu- ·
pila 1941. Umrla 10.11.1966. u Zagrebu, Za narodnog heroja proglasena 3. 6.1968.
127
�\
90. BAN OLGA
Rodjena 29.6.1926. u selu Zarecju, Pazin, Hrvatska. U NOB stupila 1941. Steljana 8.10.1943.
Za· narodnog heroja proglasena 26.9.1973.
91. BOSNIC Pere MILKA
Rodjena 1928. u selu Vrtoee kod Drvara, Bosna
i Hercegovina. Seljanka. Clan SKOJ-a postala
maja 1944. Poginula 25. maja 1944. Za narodnog heroja proglasena 17. 5.1974. godine.
DESET KONGRESA SKJ (KPJ) 0
I ULOZI
128
POLOZAJU
ZENE U DRUSTVU
�Izbor tekstova:
KONGRES UJEDINJ'ENJA"- PRVI KONGRESKONilJNISTICKE
pARTI'J};
JUG'OSI..AVIJE
Temeljeci svoje stavove na marksistiCkom
shvatanju o polo~ju i ulozi zene u drustvu, Komunist1&a partija Jugoslavije od svog osnivanja, 1919. godine, ukljucila u
svoj politll'iki program i organizovanu alroiju - borbu za oslobodjenje Z.ene od dvostrukog ropstva: kap!talisticke eksploa.taoije i dru~vene .nejednakosti.
Na putu ostvarivanja toga cilja postavljali su
se, u ril.zlicitim etapama borbe KPJ za socijalno i nacionalno
oslobodjenje; i razliciti zadaci. Deset kongresa SKJ (KP J) i
Peta zemaljska konferencija (koja po svom istorijskom znaeaju
ima karakter kongresa) utvrdjivali su u usvajanim dokumentima
- pragramima, statutlma i rezolucijama - osnovne po~ticke
stavove i pravce aktivnosti u resavanju tih zadataka. Citajuci i
proui!ay:aju6i danas ave dokumente uollava se nesumnjiv kontinuitet u izradi osnovnog marksistickog stava - da bez op!lteg drustveno:-ekonomskog razvoja, bez oslobodjenja radnicke klase i
svih potlaeenlh drustvenih slojeva, bez sirokog zapo!lljavanja
zena u sv!m oblastima dru~tvenog rada, njihovog opismenjavanja
i strucnog osposobljavanja za proizvodni rad, bez podrustvljavanja poslova doma6instva 1 brige oko podizanja i vaspitanja dece
i bez ukljuC!vanja ~ena u sve oblike politiCkog odtucivanja - nema punog oslobodjenja f ravnopravnosti zene. Stoga se i citirani delovi iz remlucija, programa HI statuta koji au usvajani na ·
kongresima kao najvUiim organima sKJ (KPJ), ne mogn posmatrati kao jedini stavovi koji su odredjivali i odredjuju politiku i
akciju. komunista na ostvarivanju ravnopravnog polozaja i drulitvene uloge zene.
PrJpremila: Sloboda SELI6
130
U Beogradu je od 20. db 23. apJ'i[al91.9. g<>fline
odrzan Prvi kongres Kornunisticke partije Jugosl~vije, po~n.afkao
Kongres ujedinjenja. Pored Podloge ujedi?j~nja, J>rakti~
nog alroionog programa, Statuta i nekoliko rezoil16ija, ()VS:j
gres je usvojio i Statut zena socijalista (komunista). oV:afz'ha'cajan dokument donosimo u celini.
Kon:- ·
STATUT ZENA SOCIJALISTA '(KOMUNISTA)
usvojen na Prvom jugoslovenskom kongresu· ·
zena i jugoslovenskom kongresu za ujedinjenje, odrzanom 21, 22. i 23. aprila 1919.
godine u Beogradu
I deo
=o.==-Kako je nastupila potreba da se sve proleterske
partije, koje stoje na temelju klasne borbe, grupisu u jednu partiju u celoj Jugoslaviji, to je prirodno da se i svi do sada pokrajinski zenski socijalisticki pokreti skupe u jedan nerazdvojni
pokret.
·
Zene socijalisti (komunisti) usvajaju maksimalni
i minimalni program Partije koinunista Jugoslavije i smatraju
sebe kao deo partijske celine. U ieto doba one iskljucuju svaku
zasebnu organizaciju zena, a sebe smatraju tehnickim - izvrsnim odborom u agitacijf i organizovanju zena. U tome smislu
Konferencija zena komunista Jugoslavije donosi ovaj Statut po
.-'',.,-·
131
�ce se obavljati celokupan praktiean deo rada zenskog socijalistickog (komunisti ckog) pokreta.
jave, svoja poverenistva u koja ce se birati po 4 Clana a mesecno jednom odasiljati po jedan delegat iz ·oogovarajuceg mesnog
sekretarijata radi kontrole i obavestenja.
1. Svi pokrajinski sekretarijati sa autonomnim
karakterom do ove Konferencije ukidaju se a Konferencija bira ·
Centralni sekretarijat zena socijalista (komunista), koji se sastoji od 16 clanova proporcionalno broju organizovanih zena za
svaku pokrajinu. Oni biraju medju sobom izvrsni odbor, u koji ·
ulaziJ 7 lie a: sekretar, blagajnik, 2 zamenika i 3 clana finansijske kontrole. Sekretar je clan Partijskog veca I na taj nacin
dobija neposredno instrukcije iz partijske kontrole. Izvrsni odbor
ce biti stalno u Beogradu, kao I glavni sekretar. Centralni sekretarijat bira Zemaljska konferencija zena socijalista (komunista)
od delegata koji na njoj ucestvuju a izabrana se lica odmah konstituisu 1 saopstavaju konstituisanje konferenciji. Svi ce se cla.novi sastajati cetiri puta godisnje u plenarne sednice u mestu
gde potrebe zahtevaju.
2. Centralni sekretarijat se dalje grana u pokrajinske sekretarijate, kojih ce bit! 8: u Beogradu, Skoplju, Zagrebu, Osijeku, Novom Sadu, Splitu I Cetinju. Svaki pokrajinski
sekretarijat !mace onoliko clanova koliko sindikalnih I partijskih
organizacija ima u kojima ima organizovanih zena. On ce se hirat! ·na godisnjim konferencijama koje imaju bit! na mesec dana
pre konferencije Centralnog sekretarijata. Izborni postupak isti
je kao kod Centralnog sekretarijata. Uprava ima: sekretara, blagajnika, finansijsku kontrolu od tri Clana i odgovarajuci broj zamenika.
3. Pokrajinski sekretarijati se granaju na mesne
sekretarijate, koji se osnivaju po varosima i varosicama gde god
ima organizovanih zena, kad to uvidi partijska organizacija odgovarajuceg mesta. Uprava se bira: prvi put. od zbora zena a posle godisnje, na konferencijama koje ce biti na mesec dana pre
konferencije odgovarajuceg pokrajinskog sekretarijata. U njih se
bira po 7 clanova: sekretar, blagajnik, tri clana nadzornog odbora i dva zamenika.
4. Mesni sekretarijati ce, pored svog redovnog
rada na agitaciji I organizovanju zena po varosima, odnosno varosicama, osnivati po selima, gde se god mogucnost i potrebe
5. Sve 6e instance bit! u neposrednoj vezi medju
sobom i sa Centralnim sekretarijatop1,. koji 6e, prema instrukcijama Partijskog veca; davati direktivu za celokupan rad.
6. Centralni sekretarijat ce poceti odmah po ujedinjenju da izdaje svoj list "Jed.nakost", koji ce izlaziti u pocetku dva puta mesecno, a .docnije po mogucnosti nedeljno. List·.
6e izlaziti cirilicom I latinicom posebno, a uredjivace ga redakcioui odbor koji odobri Partijsko vece.
7,·Kako je uloga Centralnog s.ekretarijata, pre
svega, agitaciono-prosvetna, ·to 6e glavni ·prayac rada .bit!: uzdizanje duhovnog horizonta zene. Toga radi, ce Centralni sekreta'-•
rijat izdavati qiz brosura i knjiga, "octnosecih se na zenu i njene
manifestacije ziyota i osnivati svoje. agitacione biblioteke gde god
za to potreb e bud e.
/
8. CS 6e priredjivati planska predavanja, zborove i konferencije po celoj zemlji, a referente ce odredjivati cs.
9. CS 6e odmah organizovati agit:atorsko-funkcionerski kurs.
10. CS saziva svake godine zemaljsku konferenoiju neposredno pred kongres Partije a na njoj uzimajn ucesca delegati iz svih sekretarijata i poverenistava. Svaka instanca salje po jednog delegata.
11. Finansije CS 6e biti: prihod od lista, rabata,
knjiga, predavanja, konferencija, zabava i priloga. Sve 6e instance zadrzati od prihoda za seb"l 30%, a ostalo slati CS.
12. Sve 6e instance slat! obavezno mesecne izveiltaje o svome radu I kretanju celokupnog privredno-politickog
zivota svoga mesta kao i statisticki materijal o broju uces6a ze- ·
na u proizvodnji, o us lovima rada i o prim en! radn!Ckog zakonbdavstva.
132
133
�13. Ovaj Statut dobija vaznost kad ga odobri
Partijska uprava odnosno Kongres, a usvoji Konferencija· zena.
7. Ovaj Statut vazi. kad ga odobri Partijska uprava, odnosno .Kongres, a usvoj! Konferencija zena.
('Jednakost", organ zena socijaliata /komunista/ Jugoslavije,
brojl, Beograd, 1. marta 1920.)
Ii deo
Organizacija mladezi
***
l. Specijalni zadatak zenskog pokreta jeste formiranje organizacije mladezi, jer su zene prirodom svojom naJ:pozl'!anije i najkompetentnije za taj rad.
2. K ako j e rad na PDOS ve6! vanju radni eke m ladezi vrlo vaZan deo rada, to 6e se njemu posvetiti narocito za
to izabrani Prosvetni odbor zena ciji 6e specijalni zadatak bit!:
priku.t?ljauja radnieke mladeZi, vrg.ani~oVaG]a i podi&;an.je, d~ho~t -.
no. i moratno, iste.
3. POZ 6e organizovati nekoliko grupa i to pre. rna dobu i uzrastu. U prvu ce kategoriju doci tri grupe: I - od
7 do 9 godina, II - od 9 do 11 ili od 11 do 15 godina. Princi!l
koedukcije bice izveden do krajnjih granica. U grupama se imaju prirediti narociti kursevi po modernim pedagoskim nacelima
a sa cisto prakticnog glediilta na celokupno vaspitanje.
II (VUKOVARSKI) KONGRES
U Programu KPJ uswojenom na Vukovarskom kongresu, koji je odrzan od 20. do 25. juna 1920. godine, medju
ciljevima za koje ce se KPJ boriti navedenim u gl. VI, pod tackom 7 i kaze se:
"Obavezno i naucno vaspitanje omladine oba pola.
Duznost je skole da deci omogu6i svestrani, harmonicni, duhovni
i fizicki razvitak i da mladi naraiitaj pripremi pomocu rucnog
rada za ucesce u procesu proizvodnje i za iskoriscavanje nauke,.
umetnosti i kulture."
C'Istorijski arhiv KPJ", · tom II,
izdanje Istorijskog odeljenja CK
KPJ, Beograd 1949, str. 36.).
4. Odmah ce se osnovati: Omladinska citaonica,
pozoriste, pevacki zbor i ekskurzije, kao i ostali kulrurni- rezultati, nepristupacni radnickoj mladezi u skoli danasnjega drustva.
5. Ovo su pocetni principi pokreta koj i ce se da~
lje razvijati po nuznim zakonima centralnog pokreta i zakonima
celokupnog drustvenog razvica. Glavni cilj, i ishodni u isti mah,
je: pripremanje radnicke mladezi za primerne i odane clanove
proleterskoga pokreta i nepokoleblji ve revolucionare i borce za
ostvarenje krajnjeg ci[ja: komunistickog drustva.
6. "Jednakost" 'ce imati dodatak "Buducnose•, koji
ce se bavitl pitanjima omladinskoga pokreta,
134
KPJ
*
U rezoluciji istog Kongresa - PolitiCka situacija
i zadaci Komunisticke partije Jugoslavije, u gl. III, pod tac, 11,
medju neposredri~ zadatke za koje ce se KPJ boriti, stoji:
"
da se sve zatvorene organizacije i domovi otvore i njiho\- slobodan rad omoguci, svi pohapseni i progonjeni
drugovi ,puste na slobodu i dalji progoni onemoguce; da se svim
gradjanima, bez razlike pola i nacionalnosti, obezb edi nes metano
vrsenje svih gradjanskih i politickih prava kao i uzivanje sviju
ustavnih i zakonskih sloboda-"
.
,
(Isto, str. 42. )
*
135
�r•rstorijski arhiv KPJ", tom II,
izdanje Istorijskog odeljenja CK
KPJ, Beograd 1949, str. 132.)
U Statutu KPJ, usvojEmom takodje na TI kongresu,
u gt: IV, cl. 15. utvrdjuje se sastav partijskog kongresa kao
najviseg organa KPJ i pod tac. 8. odredjuje da pravo ucesca na
kongresu imaju i "dva izaslanika Centralnog sekretarijata zen~'.
U gl. XTII Statuta, ct. 40, C entratno partijsko
vel!e ovtaMuje se da:
"
2. izradi pravilnik mesnih organizacija, kao i ostalih organiz.acija koje ulaze u sastav Partije, kao sto su: Sekretarijat zena, razne omtadinske organizacije, grupa 'Budu6nost', umetnicke grupe i sticno."
(lsto, str. .50.)
*
U tre6em s tatutu KPJ, prihva6enom na ovom
Kongresu, u gl. III (Struktura Partije), pod tac. 10. utvrdjuje
se:
"Za obavljanje pojedinih partijskih · zadataka partijski komiteti imenuju narocite partijske organe - komisije, na
primer: organizacionu, agitaciono-propagandisticku, sindikalnu,
zensku, za rad medju seljacima, medju nacionalnim manjinama
itd. Ove komisije su podredjene nadleznom komitetu, rade prerna njegovim direkti varna i sprovode svoje odluke preko komite-
ta."
* .:* *
(Is to, str. 13 5.)
*
A u gl. IV, u kojoj se govori o 6eliji kao osnovnoj partijskoj organizaciji, pod tac. 17, stav 2, kaze se:
III KONGRES KPJ
Treci kongres KPJ odrzan je u Been, juna 1926.
godine. U "R ezoluciji po organizacionom pitanju", usvoj enom na
ovom Kongresu, u gl. Ill, pod tac. 4, stav 2. stoji:
"Statutom predvidjeno obrazovanje raznih komisija pri svim partijskim komitetima, a narocito pri Centralnom
komitetu ima se sto pre sprovesti. Partijski komiteti duzni su
preduzeti mere da komisije stalno i sistematski rade, obracajuci narocitu paznju na najvaznije od njih (organizaciona, sindikalna, agitprop, i komisije za rad na selu i medju zenama)."
Na istom mestu, pod tac. 5, takodje stav 2,
vezi sa usvajanjem novih metoda rada, kaze se:
(Isto, str. 136.)
* *
*
IV KONGRES KPJ
u
"Zadaci 6ellja su, pored ostatoga, ovi: sindikalni
rad, detatnost radionickih poverenika i ekonomska borba u preduzecu, rad u omtadini, medju zenama, medju nezaposlenima doticnog preduzeca, ras turanje stampe i literature, rad u kooperativama, seoskim ! drugim organizacijama radnika i seljaka, obrazovanje kruzoka za politiCko-prosvetni rad itd."
136
"Sekretarijat se brine za raspodelu posla medju
clanovima celije, da svi dobiju po neku specijalnu duznost, na
primer: rad u sindikatima, rasturanje literature i stampe, rad
na stvaranju 6elija u okolnim preduzecima, rad na selu, medju
zenama, u omladini, skupljanje priloga za zrtve reakcije itd."
Cetvrti kongres KPJ, odrzanJu Drezdenu oktobra
1928. godine, u Rezoluciji o privrednom i politickom polozaju
Jugoslavije i zadacima KPJ, je u gl. VI, medju zadacima u borbi za zadobijanje ve6ine radni eke klase, istakao i zadatak:
137
�"12. Obnova zenskog pokreta na bazi posebne rezolucije o radu medju zenama, usvojene na Kongresu."
U istoj rezoluciji, u vezi sa izgradnjom saveza
radnika i seljaka, ·na istoj stranici stoji:
"3. Stvaranje sindikalnih organizacija poljoprivrednih radnika, u b 0 rbi protiv eksploatacije od strane veleposednika i seoskih bogatasa, za prava poljoprivrednih radnika na sindikalno organizovanje, za zastitu rada, a narocito zenskog i deCjeg rada u poljoprivredi i za socijalno osiguranje poljoprivrednih
radnika."
r'Istorijski arhiv KPJ", tom IT,
izdanje Istorijskog odeljenja CK
KPJ,Beograd 1949, str.159-160.)
*
U Rezoluciji o organizacionom pitanju, gl. II I,
kriticki se osvrce na rad medju zenama:
" .•. Malo se posvecivalo paznje omladincima koji su odlazili u vojsku, kao i radu u vojsci. Narocitog odseka
za rad na selu i medju zenama nije bilo. CK nije ovaj rad postavio sebi za zadatak, tako da je ova veoma vazna oblast rada
ispala potpuno iz vida CK-".
(Isto, str. 199,)
*
Stoga se u istoj Rezoluciji, pod tac. 8. postavlja
zadatak:
"Partija treba da organizuje specijalnu komisiju
za rad medju zenama, da razradi konkretna uputstva za njihovo
svakodnevno delovanje i Sto pre da se poveze sa zenama-radnicama, imajuci u vidu nji)lov niski politick! nivo, kao i neshvatanje od strane pojedinih drugova uloge zene u revolucionarnoj borbi proletarijata."
(Is to, str. 202.)
*
"Zenska, mlada radna snaga i nekvalifikovani
radnici,. sprovodjenjem racionalizacije industrije, postaju ave yazniji faktor u proizvodnji. Partija treba da pojaea svoju delatnost i borbu za zastitu zenske, mlade i nekvalifikovane radne
snage, povezujuci je njenim uvlacenjem u sindikate."
(Il;!to, str. 20:7J
*
Cetvrti kongres Komu11isticke partije Jugoslavije
je doneo i posebnu Rezoluciju po zenskom pitanju, koju donosimo u celini:
Rezolucija
po zenskom pitanju:
"Porast znaeaja zenskog rada za produkciju
Jugoslavije poslednjih godina napreduje brzim.
•tempom. Tome doprinosi kapita!isticka racionalizacija. koja se i ovde, kao i u drugim zemljama·,
sprovodi u prvom redu povecanim uvlacenjem zena u proces produkcije, jer one predstavljaju i
jeftiniju i manje svesnu radnu snagu.
U vrernenu od 1921. do 1926. godine smanjio
~e udeo muske radne snage za 8%, dok se udeo
zenske radne snage povecao za 97%. Sada sacinjav.aju radnic e oko 27% industrijskog proletarijata Jugoslavije. Bezobzirno izrabrljivanje zenske
radne snage, njihova politiCk:a obespravljenost
nejednakost pred zakonom, uz nacionalno potl~ci
vanje i ostatke feudalizma u nekim provincijama
Jugoslavije, produbljuje suprotnosti u zivotu proleterki i bude njihovu aktivnost. Porast zenskog
proleterskog pokreta ocituje se u poslednje vreme kako najzivljim ucestvovanjem u strajkackim
borbama u zemlji,. tako i aktivnim ueestvovanjem
najboljih elemenata radnica u politickijn akcijama
Komunisti eke partije ( (Prvi maj, dogadjaji u zagrebu, gerilski pokret u Crnoj Gori).
I u R ezoluciji o sindikalnom pitanju, u gl. V,
tac. 5, stoji:
139
138
�Imajuci u vidu ulogu zene kao jeftinije i slabije organizovane radne snage u produkciji, nje-,'
nu ulogu na ekonomskom polju za vreme rata,
kao i revolucionarne teznje probudjenih zenskih masa (oktobarska revolucija, Kina), nastoji jugoslovenska burzoazija da iskoristi njihovo ave jace
nezadovoljstvo i da medju njima ucvrsti burzoaski uticaj, ne samo putem terora, nego i putem
sireg sistematskog rada, Ovaj rad se vrsi porno~
cu klerikalnih, dobrotvorno-vaspitnih, feministickih i reformistickih organizacija, uz. potporu i
subvenciju drzave, crkve i dvora. Klerikalna sto.,mpa izdaje pet zenskih easopisa i petnaest opstih
easopisa, koji se u 100,000 primeraka rasturaju
u prvom redu medju zenama. Posledica ovoga
rada je da se ogromne mase radnica i seljanki
nalaze pod ideotoskim i organizacionim uticajem
burzoazije.
KPJ je do sada potcenjivala rad medju radnickim i seljackim zenama, a ukoliko se taj rad u
pojedinim mestima i vrSio, smatran je u vecini
slueajeva kao specifican rad za zene. Tezak polozaj u Partiji bio je zapreka za njegov razvoj. Usled toga, inicijativa aktivnog zenskog partijskog
kadra nije naisla na dovoljnu potporu I upute za
rad medju radnicama, te je vrsen bez sistema,
plana i direktiva. Iskustva pojedinih proviilcija
nisu se uzimala u obzir, nije bilo evrstog stava
za rad u neprijateljskim zenskim · organizacijama
1 postojala je opasnost da taj rad po provincijama
skrene sa opstepartijske linije.
U sadasnjem momentu, ita pragu novog impe~
rijalistickog rata, jedan je od glavnih zadataka
KPJ da ispuni ovu prazninu svoje delatnosti, · da
pridobije stroke mase radnica i seljanki za jediilstveni front revolucionarne klasne borbe radnika i seljaka i da potpuno usvoji Lenjinove reci
da se "mase ne mogu pridobiti za politicku delatnost a da se ne privuku na politicki rad 1 zene''
140
I
i da "trajnost revolucije" zavisi od toga u koiikoj
meri u njoj ucestvuju zene."
Da bi se rad medju radnicama i seljankama
centralizovao i sistematski sprovodio, mora se
izgraditi odozgo do dole partijski aparat za rad
medju zenama i u njega se moraju privuci radi
aktivnog ucestvovanja radnice iz preduzeca. Potrebno je da se pri centrali KPJ obrazuje Komisija za rad medju zenama, koja ce pod rukovod-s tvom CK organizovati rad na pridobijanju radnica i seljanki za pristup u masovne organizacije
radnicke klase i u Partiju. U poeetku treba da
se rad ograni5i r,.l industrijske centre gde su radnice u velikom broju koncentrisane i na ona seta
gde', postoji partijski aparat.
Nelegalni rad sa simpatizerima treba da se
svodi na organizovanje zenskih kruzoka sa sto
'stalnijim sastavom i odredjenim programom, koji
treba da je u najuzoj vezi sa dnevnim dogadjajima i dnevnim zahtevima radnica. Treba da se
preduzmu mere da se mreza kruzoka prosiri, jer
one predstavJjaju rezervoar iz koga partija crpi
zenske snage za svoje redove.
Najvaznija legalna forma rada jes te rad u
sindikatima. Njegovu osnovu. cini Rezolucija IV
kongresa Crvene sindikalne internaciona!e za rad
medju zenama. Najvazniji momenti rada zenskih
komisija u sindikatima jesu: razradjivanje ove rezolucije, izrada plana konkretnih zahteva i njegovo propagiranje medju radnicama kao zahteva crvenih sindikata. Sindikati i njihove zenske komisije kao pomocni organi ·Jtreba da povedu specijal-nu kampanju medju radnicama za njihovo pridobijanje koristeci se internacionalnim iskustvom u
tom radu, kao ua:c.primer: letece mitiuge, konferencije organizovanih radnica, skupstine neorganizovanih sa ciljem njihovog upoznavanja sa nasim konkretnim zahtevima, organizovanje kruzoka
za likvidiranj e analfabetizma, za poducavanje u
141
�sivenju i krojenju, za upoznavanje sa osnovnim ·
principima higijene itd. U svrhu izgradnje aktivnog zenskog sindikalnog kadra treba za organizovane radnice drzati legalne, kratke, osnovne
sindikalne kurseve.
S obzirom na pojaeanu aktivnost seljanki koje
izmedju ostalog dolazi do izrazaja i u njihovom
ucestvovanju u nacionalno-revolucionarnom i seljackom pokretu, treba partija da otpocne sa odrzavanjem konferencija seljanki i to u prvom redu
u ovim mestima gde je uticaj partije najveci.
Iako partija posvecuje najvecu paznju radu medju radnicama u preduzecima i medju radnim seljankama, ona radi i u neprijateljskim zenskim
organizacijama koje obuhvataju mase radnica i s·eljanki, sa jednim zadatkom da razgoliti ove ustanove i da odvoji iz njih zenske mase i da ih pridobije za revolucionarni radnicko-seljacki pokret.
U !stu svrhu partija preduzima mere da rad tih
organizacija prikaze u pravom svetlu da pojedine
cinjenice iskoristi za razgolicavanje i diskreditovanje tih organizacija u ocima radnih masa.
Za rad partije medju zenama je od narocite
vaznosti masovna zenska literatura koja treba da
vodi racuna o lokalnim prilikama, a u prvom redu izdavanje legalnog zenskog lista. Najvazniji
zadatak na tom polju jeste pridobijanje i izgradjivanje kadra zenskih radnickih i seljackih dopisnica. Pored toga, treba da se sva pitanja u vezi s·a radom medju zenama temeljito obradjuju
kako u legallloj tako i u ilegalnoj stampi."
("Istorijski arhiv KPJ", tom II,
izdanje Istorijskog odeljenja CK
KPJ, Beograd 1949, str. 207-209.)
PETA ZEMALJSKA KONFERENCIJA
KPJ
Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ odriianoj u
Zagrebti, novembra 1940. godine, u usvojenoj rezoluciji, gl. VI
posveceno je posebno poglavlje radu medju zenama:.
V. Konferencija KPJ konst!ltira da je u nekim
partijskim organizacijama sistematski rad medju
zenama jos uvek zanemaren, da drugovi ne posveeuju ozbiljnu paroju tome vaznom radu, da taj
rad prepuStaju samotoku ill inicijativi samih dru.garica, drugaricama dapace odbijaju pomoc koja
se od njih trazi. Stoga je potrebno: a) da s ve
partijske organizacije pos vete najvecu paznju radu medju zenama, osobito u sindikatima i drugim
masovnim organizacijama; b) za taj rad organizacije treba da odrede ne samo drugaric e nego i
drugove; c) da partijske organizacije posvecuju
elm vise paznje zenama iz radnickih i siromasnih
rejona i pruzaju mogucu pomoc raznim savjetima
itd.; d) vodeci borbu za opca zenska gradjanska
prava, za jednakl rad i jednaka plata u preduzecima, raznim uredima itd., potrebno je u is to
vrijerne suzbijati burzoaski feminizam, koji stvara jaz izmedju radnika i radnica i ima za cilj
da otupi oiitricu klasne borbe .•• "
r':Komunist'', organ Centralnog
komiteta Kornunisticke partije
Jugoslavije, broj 1, oktobar
1946, str. 120.)
***
***
142
143
�V KONGRES KPJ
VI KONGRES KPJ
(SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE)
Peti kongres_, odrZ.an u Beogradu jula 1948. godine, doneo je novi Program Komunisticke partije Jugoslavije,
u kome s e posvecuje posebno poglavlje Antifasistickom frontu
zena, stvorenom u narodnooslobodilackoj borbi:
Antifasis ticki front zena:
"Antifasisticki front zena jeste siroka masovna organizacija radnih zena i patriotkinja nove Jugoslavije i nastao je pod rukovodstvom Komunisticke
partije Jugoslavije u narodnooslobodilackoj borbi,
odigravsi ogromnu ulogu u podizanju svesti zena
i mobilizaciji zena za oslobodilacki rat, za pomoc
frontu, za ucvrscenje pozadine i povezivanje fronta i pozadine.
Antifasisticki front zena okuplja danas naj sire mase zena I pomaze im da se kulturno-politicki uzdignu i da se na svim poljima aktivno ukljuce u
izgradnju zemlje. On treba da obrati narocitu paznju onim zenama koje iz bilo kojih razloga nisu
politick! aktivne ili koje ne pripadaju nikakvim organizacijama.
J edan od najvafuijih zadataka Antifasistickog fronts zena jeste razvijanje solidarnosti i saradnje s
demokratskim zenskim organizacijama sveta u borbi za mir i demokratiju.
Komunisticka partija Jugoslavije ce se narocito
boriti za svestrano jaeanje aktivnosti AFZ u radu
na vaspitavanju zena u duhu socijalizma, u radu
na vecoj mobilizaciji zena 10a izgradnju socijalizma, za ucvrscenje postignute ravnopravnosti zena
i za obezbedjenje te ravnopravnosti putem stalne
brige za njihova. kulturno i politi cko tizdizanje, za
majku i dete, kao i za sto masovnije ukljucivanje
zena u sve oblasti drustvenog i ekonomskog ;avota."
sten.beleske, izdanje "Kultura" 1949,str.891.
Sesti kongres KPJ, koji je odrzan u Zagrebu, novembra 1~~2. godine, u Rezolucijl o zadacima i ulozi Saveza
komunista Jugoslavije, utvrdio je u tac. 5:
"Kongres osudjuje kao nedopustivo i tudje socijalizmu svako zapostavljanje zena u privrednom,
politickom i uopste drustvenom zivotu. Duznost
komunista i svih naprednih !judi jeste da se statno, sistematski, uvek i svuda bore za sve vecu
i "stvarnu ravnopravnost zena u svim oblastima
privrednog, polit!Ckog i drustvenog zivota. "
Kongres istice da je za dalje razvljanje kako
• socijalisticke svesti masa, taka i same borbe za.
ravnopravnost zena, prva duznost zenskih organizacija - rad medju se!jankama, 'na njihovom politickom, prosvetnom i kulturnom uzdizanju.
U pog!edu rada ostalih drustvenih organizacija vaze dosad istaknuti principi, primenjeni na .
njihove konkretne uslove. Kongres posebno ukazuje kao na naro cito vazan problem rad na podizanju socijalisticke svesti i moralnog lika omladinaca i omladinki, kao i na sve vecu raznovrsnost form! u radu i zivotu omladine."
("Borba komunista Jugoslavije
za socijalisticku demokratiju",
VI kongres Komunisticke partije Jugoslavije, izdanje "Kultu. re' 1952, str. 282.)
***
(V knngres KPJ,
144
***
145
�VII KONGRES SAVEZA KOMUNISTA
JUG OSLAVIJE
seciini kongres je odrlian u Ljubljani aprila 195B.
godine. Na njemu je donet tree! po redu ~~~~~:E!-~~~.!1!1~~~--!.'!.
fi~~~~Y~· iz kojeg izdvajamo dva pogtavtja:
"POLOZAJ PORODICE
Ukidanjem patrijarhalnog bracnog i porodicnog
zakonodavstva, uvodjenjem drustvene zastite i pomolii porodici, stvaranjem materijalnih i drugih
uslova za ekonomsko osamostaljivanje zene, razvijanjem raznih ustanova za pomoc porodici 1i negovanju i vaspitanju dece, stvaranjem drustvene
tehnicke baze domacinstva i time oslobadjanjem
porodice od pritiska zaostalog doma6instva, - socljalistiCkom drustvu daje se nova podloga bracnim i porodienim· odnosima, novom moralu i licnim odnosima, vra6anju coveka njegovoj pravoj
tjudskoj prirodi, bez iskoriMavanja i ponizavanja
drugog.
Istovremeno kad se porodica oslobadja od robovanja zaos tat om domacinstvu, ona produbljuje,
obogaeuje i jaea svoje unutrasnje tjudske odnose
1 predstavlja izvor liene srece svojih clanova.
Bez prinude privatnovtasnickog drustva, kao I drustvenih predrasuda koje se s njima povezuju, radni
ljudi slobodno zasnlvaju svoj bracni i porodieni zivot na medjusobnoj ljubavi, drugarstvu i postovanju, i na ljubavi prema svojoj deci.
Promena bracnih i porodicnih odnosa je is torijski proces u kome treba savladjill:ati objektivne,
materijalne prepreke, kao i zaostale navike, predrasude i sh vatanja, koja su na podruCju ovih odnosa narocito duboko ukorenjena.
146
Brzi tempo industrijalizacije i promena strukture stanovni Btva, nagli razvoj i porast gradova,
doseljavanje seoskog stanovnistva, posebno omtadine u gradove, nedostatak i prenasetjenost stanova, i slabo razvijene komunalne stuzbe, promena porodicnih odnosa - stvorili su i dalje stvaraju nove liiine i porodicne probteme i probteme
adaptacije na nove ustove i nov nacin zivota, negativne socijalne pojave i st.
Savez komunista Jugostavije uoeava duboke
procese koji se odigravaju u porodici, njene potrebe i njene mogucnosti, imajuci stalno u vidu
da subjektivnim snagama i stvaranjem materijatnih ustova, a narocito u okviru komuna i stambenih:ozajednica, treba ubrzati proces ostobadjanja porodice od tereta tehnicki zaostalog domacinstva uporedo sa opstim materijatnim ·razvitkom zemtje.
Jedan od najvaznijih problema u ovom kompleksu jeste razvijanje drustvene brige za decu.
Ne umanjujuci ulogu porodice u vaspitanju dece
koja je nezamenjiva, Savez komunista ce se zatagati da se i ubuduce razvijaju najsiri oblici
drustvene brige za decu, koj i ee pruziti i ono
sto u vaspitanju dece porodica, svedena na roditelje i decu, narocito ako je majka zaposlena,
detetu ne moze da pruzi. U interesu je i porodice i drustva stvaranje najrazlicitijih deCjih ustanova i mreze objekata za zabavu i raznnodu,
sportskih terena i s lienog, u kojirna ce dec a provoditi deo dana i koji ce im pruziti kolekti vni
zivot i drustveno vaspitanje. Neposredno angazovanje roditetja u razvijanju drustvene brige za
decu, njihovo ucesce u organirna upravljanja svih
ustanova za decu omogucuje da se najbotje sagledaju mogucnosti i potrebe porodice i istovr,erneno
ostvari jedinstvo drustvenog i porodicnog vaspitanja.
147
�U proceau dubokih promena porodicnih odnosau kojima se nalazimo neizbezni su unutrasnji sukobi. Oni dovode do individualnih problema i teskoca, koji ponekad poprirnaju karakter druStvenih
poj.ava (razvodi brakova, vanbracna deca i sl.).
Socijalna zastita treba da prilazi individualnoj intervenciji i pomoci u svakom pojedinacnom slueaju gde poremeceni porodicni odnosi dovode do socijalnih problema."
CVII kongres Saveza komunista
Jugoslavije'', izdanje "Kulture"
1958, str. 386-388.)
*
"PROBLEM RAVNOPRAVNOSTI ZENA
"Borba za svestranu afirmaciju i razvitak licnosti,
borba za najsire, aktivno ucesce radnih ljudi u
upravljanju drustvenim zivotom iziskuje dalje razvijanje idejno-politickog i opiitevaspitnog rada na
uklanjanju ostataka neravnopravnih odnosa medju
ljudima uopste, i posebno izmedju muskarca i zene. Problem ravnopravnosti z ene u Jugoslaviji
nije vise politicki problem, niti problem pravnog
pol:ozaja zene u drustvu; on je uglavnom ostao
kao problem ekonomske nerazvijenosti, primitivizma, religioznih shvatanja i drugih konzervativnih predra.Suda, privatnosvojinskog odnosa, koji
jos dejstvuju na zivot u porodici. Zaostalo domacinstvo i postojeci materijalni problemi porodice
sputavaju zenu da bi mogla uzeti punog ucesca
u ekonomskom i drustvenom zivotu zemlje, stvaraju konflikt izmedju njezine uloge u drustru i
domacinstvu. Zaostalo domacinstvo sputava i sve
ostale clanove porodice u njihovoj drustvenoj aktivnosti.
. tehniCke baze za ~rustvljenje sluZbi namenjenih potrebama domaCinstva, cime treba da se
razresi konflikt izmedju ucesca zene u· drustvenom zivotu i njezinog polozaja u porodici, kao i
da podigne zivotni standard svih clanova porodice.
U konkretnom resavanju tih zadataka vaznu ulogu igraju organi drustvenog upravljanja u komunama, narocito stambene zajednice, kao t drustvene orgaaizacije.
Komuniifti u tim organima i organizacijama
treba da se bore za ostvarenje uslova potrebnih
uspesnom razvitku porodice, koji se vee danas
mogu ostvariti, narocito na podrucju stambene
izgradnje, izgradnje mreze raznovrsnih decjih
ustanova u okviru pri vrednih organizacija i stambenih zajednica, osnivanjem komunalnih usluznih
ustanova i slicno, a sve ce to doprinositi stvarnoj ravnopravnosti zene i muskarca i njihovom
ucescu u javnom zivotu kao ravnopravnih gradjana. Na idejno-politickom planu komunisti vade i
vodice borbu protiv onih nakaradnih idejnih i
moralnih shvatanja, koja pod pseudorevolucionarnom frazom o 'rusenju klasnog morala' , u stvari, propagiraju amoralnost u odnosima izmedju
polova."
C'VII kongres Saveza komunista
jrugoslavije'', izdanje "Kulture''
1958, str. 411-412.)
***
Ovi problem! -se naroCito zaostravaju s brzom
industrijalizacijom zemlje, s promenom socijalne
strukture stanovnistva. Materijalni razvitak zemlje istovremeno pruza mogucnosti za stvaranje
148
149
�VIII KONGRES SAVEZA KOMUNISTA
JUGOSLAVIJE
Osmi kongres je odrzan u Beogradu decembra
1964. godine. U Rezoluciji o narednim zadacima Saveza komunista Jugoslavije, koju je Kongres doneo, u II i VI glavi se
kaze:,
"Kongres je ukazao na potrebu da se Savez
komunista angazuje u preduzimanju · mera od strane radnlh kolekti va i njihovih organa upravljanja
za poboljsanje u8lova rada zena, za podizanje
njihovih kvallfikacija i za znatno vece ucesce zena u poslovima upravljanja."
("VIII kongres Saveza komunista
Jugoslavije", izdanje "Komunist"
1964, str. 203.)
*
"Razvijanje stvaralackog i samostatnog rada
organa neposredne demokratije i drustveno-politickih organizacija pretpostavlja sto samostalniju
akciju komunista, njihovu vecu aktivnost i jacanje njihove drustvene odgovornosti. Borba za razvijanje samoupravnih odnosa i njeni rezultati
treba da budu osnovno merilo borbenosti, aktivnosti i svesti Clanova Saveza komunista. Od toga
treba polaziti i prilikom prosirivanja redova Saveza novim clanovima. Treba eD.ergicnije otklanjati sve prepreke i shvatanja koja otezavaju prijem u Savez komunista onih neposrednih proizvodjaiia, zena i mladih !judi koji ispunjavaju potrebne us love. 11
C'VIII kongres SKJ, izdanje "Komunise' 1964, str. 2 08.)
***
150
IXKONGRES SAVEZA KOMUNISTA
JUGOSLAVIJE
U R ezoluciji "Socijalisticki nazvcj u Jugoslaviji ·
na osnovama samoupravljanja i zadaci Saveza komunista'', uS'lOjenoj na fX kongresu, odrzanom marta 1969. godone u Beogradu,
u gl. II, III, IV i VIII kaze se:
"Savez komunlsta ce se za[agati da se u politic! zapostjavanja, struenog obrazovanja i izbora
na rukovodece funkcije u procesu rada polazi od
istih kriteri ja u odnosu na sve - da se u praksi
dosledno ostvaruju usvojeni nacelni stavovi o tome da drustveno-ekonomski polozaj zena, kao i
ostalih !judi u radnom odnosu, zavisi otl njihove
strucnosti, sposobonosti i rezultata rada. Komunisti ce istrajno delovati u pravcu prevazilazenja
jos uvek prisutnih nerazumeva!)ja i razliCitih konzervativnih gledanja na zaposljavanje zena koja
se ispoljavaju u neprihvatljivim shvatanjima da
je njihova zaposlenost samo privremeno stanje i
da one predstavljaju rezervu radne snage."
C'Devetl kongres SKJ", izdanje
"Komunist¥ 1969, str. 164,tac. 7,
poslednji pas us.)
*
"Savez komunista se zata,ze za utvrdjivanje dugorocnih, ekonomski zasnovanih programa razvoja
osnovnog obrazovanja i predskolskih ustanova i
stvaranja kadrovs kih i drugih uslova koji ce obezbediti obuhvatanje Sitave generacije dorasle za osmogodisnje il::olovanje. Za to je neophodno dalje
sirenje mreze osmogodisnjih skola i stvaranje kadrovskih i drugih uslova koji ce obezbediti obuhvatanje citave generacije dorasle za osmogodisnje skolovanje."
(Isto, str. 166, tac.2.)
*
151
�"U okviru Socijalistickog saveza i svih drustveno-potitickih organizacija, u radnim zajednicama l svim oblicima neposredne socijalisticke demokratije, komunisti ce se zalagati za to da sve
veca uloga zena u drustveno-,ekonomskom i politickom, zivotu dobije svoj adekvatan, puniji izraz
u njihovom vecem ucescu u samoupravnom i politickom odluCivanju. S obzirom na tendencije stagnacije, pa i opadanja ucesea zena u samoupravnim organima, predstavnickim telima i forumima
drustveno-politickih organizacija, Savez komunista
ce sagledati uzroke takvom stanj)l i aktivno uticati da se ono sto bde menja, u teznji da "zene zauzmu sto ravnopravnije mesto u radnim i "drustveno-politickim zajednicama, u cdrustveno-politickim organizacijama i s vim vidovima druiltvenog
Zivota. n
('Deveti kongres SKJ'', izdanje
'-'Komunist'l' 1969, str.184, tac.5.)
"Neophodno je da se sirim angazovanjem svih
drustvenih cinilaca i razvijanjem solidarnosti i
uzajamnosti radnih !judi, stvaraju uslovi za bdi
razvoj decje zastite u skladu sa materijalnim
mogucnostima drustva.
Potrebe svestranog razvoja deteta moraju imati prioritet u celokupnoj vaspitno.:obrazovnoj, kulturnoj, zdravstvenoj, socijalnoj i drugim delatno,stima.
Samoupravna aktivnost radnih !judi treba da
dovede do" mobilizacije vecih materijalnih sredstava za izvrsavanje zajedni cki utvrdjenih zadataka
u ovoj oblasti, ;a pre svega, za brzi razvoj ustanova i drugih oblika za zastit\1 i vaspitanje dece.
Ucesce rcditelja u troskovima vaspitanja i zastite dece u decjim ustanovama treba da odgovara
njihovim realnim materijalnim mogucnostima, s
tim da cene tih usluga ne budu prepreka da se
zastitom i vaspitanjem obuhvataju deca kojima je
to najneophodnije.
Neophodno je brze resavanje problema na relaciji zapostena zena - materinstvo i porodica,
polazeci od toga da materinstvo - podrazumevajuci i vaspitanje i podizanje dece i planiranje porodice - kao i razvoj druiltvenih sluii:bi za pomoc
porodici i domacinstvu, treba da bude i deo zadataka koje u narednom periodu moramo uspesnije resavati. Potrebno je da se potpunije regulisu
svi vidovi zastite materinstva, posebno u odnosu
na zaposlene. zene. U finansiranju zastite materinstva treba vise da dodju do izrazaja principi
uzajamnosti i solidarnosti u radnim organiiacijama, interesnim zajednicama radnihl !judi kao i
drustveno-politickim zajednicama, u interesu druStva."
('Deveti kongres SKJ", izdanje
"Komunistljl. 1969, str.173, tac.3.)
*
***
X K ONOR ES SAVE ZA KOMUNISTA
JUGOSLAVIJE
Deseti kongres Saveza komunista Jugoslavije, odrzan krajem maja 1974. godine u Beogradu, doneo je vise rezolucija u kojima se i neposredno tretiraju problemi zena, Tako
se u rezoluciji "Borba za datju izgradnju socijalistickog samoupravljanja i zadaci Saveza komunista Jugoslavije", u gl. IT, kaZe:
"Komunisti su posebno odgovorni u svim radnim
i drustvenim strukturama za dalju afirmaciju zene
kao subjekta naseg samoupravnog socijalistickog
drustva; za jos vece ucesce zena u clanstvu, rukovodstvima Saveza komunista i druiltveno-politickih
152
153
�organizacija, u samoupravnim organima, svuda ·
gde se odlucuje .o bitnim pitanjima naseg drustvenog zi vota i dalj eg razvitka. To podrazumeva
pojaeano idejno-poli tiCko delovanje komunis ta u
· dos!ednoj realizaciji stavova Saveza komunista o
polozaju i ulozi zene u drustvu, a protiv svih
konzervativnih, malogradjanskih i drugih antisocijalistickih pogleda i shvatanja."
C'Rezolucije Desetog kongresa
SKJu, izdanje "Komunistu·, 3.
jun 1974, str. 10, gl.II, sedmi
pas us, tac. 2. )
*
U rezoluciji Desetog kongresa Saveza komunista
Jugoslavije: "Zadaci u idejnom, organizacionom i kadrovskom jacanju Saveza komunista Jugoslavijtl'; gl. I, stoji:
"Sve veca drustvena afirmacija zena i njihova
uloga u oblasti rada i stvaratastva namece neophodnost njihovog veceg primanja u Savez komunista i u njegova rukovodstva, kao i u rukovcdstva
drustveno-politickih organizacija, u delegacije i
samoupravne organ e."
C'Rezolucije Desetog kongresa
SKJ'', izdanje "Komunist", 3. j~
1974, str. 29, poglavtje I, cetvrti pasus tac. 9.)
*
"- ostvarivanju potpunijeg ucesca zena u radu
i samoupravljanju, jednakih mogucnosti P':! izboru profesija i popunjavanju radnih mesta; ostvarivanju uslova da radni !judi na samoupravni nacin
resavaju probleme podizanja i vaspitanja dece i
druge probleme svakodnevnog zivota porodice i potreba domacinstava."
(Isto, str. 11, deseti pasus
tac. 3.)
"- za to da se sto brze i bolje resavaju rnaterijalna i druga pitanja bori~ea - narocito zena i
mladih ucesnika u narodnoostobodilackom ratu,
ratnih vojnih invalida, porodica palih boraca i
drugih clanova SUB NOR -a - kako bi se stvorili
sto bolji uslovi za njihov svakodnevni zivot i za
drustveno-politiCku aktivnost, a to je veoma vazna obaveza i sv_ih drustvenih i drzavnih organa i
organizacija."
(Isto,str.12, poslednji pasus tac. 5.)
U rezoluciji Desetog kongresa Saveza komunista
Jugoslavije: "Zadaci Saveza komunista~Jugoslavije u opstenarodnoj odbrani, bezbednosti i drustvenoj samozastitr', u gl. II, se
kaze:
"Deseti kongres Saveza komunista Jugoslavije
ukazuje na potrebu svestranijeg angazovanja Socijalistickog saveza radnog naroda, Save.za sindikata, Saveza omladine, Konferencije za drustv!3nu
aktivnost zena, Saveza udruzenja boraca narodnooslcibodilackog rata, Saveza rezervnih vojnih staresina i drugih organizacija, drustava i udruzenja
u ostvarivanju zadataka opstenarodne odbrane, bezbednosti i druiitvene samozastite."
('Reolucije Desetog kongresa
SKJ'', izdanje "Komunisf', 3.ju(l
1974, str.39, tac. 10.)
*
"Savez komunista je duzan da se energ1eno
zalaze za vece angazovanje zena u opstenarodnoj odbrani i za njihovo osposobljavanje za sve
*
154
155
�oblike otpora agresiji ukljucujuci i oruzanu bcrbu."
C'Rezolucije Desetog. kongresa
SKJ, izdanje ''Komunist'' ,3.juli
1974, str.39, tac. 12.)
*
U rezoluciji Desetog kongresa Saveza komunista
Jugoslavije: "SocijalistiCko sarmupravno organizovanje i razvoj
poljoprivrede i zadaci Saveza komunista Jugoslavije", u gl. II,
kaze se:
"Potrebna je efikasna idejna i politi Cka akcija
komunista da se potpunije afirmise uloga zene na
selu, ucine dalji napori u pravcu njenog veceg
ukljucivanja u ui:lruzeni rad i druiitveno-politi cki
Zivot.''
(Is to, str. 43, tac.4, dr1lgi pa-
s us.)
*
"Potrebno je posvetiti mnogo veci znacaj izgradnji drustveno-ekonomskih institucija u selu,
prodavnica, zdravstvenih stanica, kulturnih institucija, ustanova za decu, sportskih obj ekata, zatim izgradnji puteva itd. Na tom zadatku treba
da se angazuju sve drustveno-politicke organizacije u okviru mesne zajednice. Tu akciju treba
da podrzavaju i potpomazu opstinske skupstine i
svi koji su direktuo zainteresovani za razvoj poljoprivredne proizvodnje, kao i pojedinih kultilrnih i sportskih aktivnosti."
(Isto, str. 43, tac. 7, prvi pasus.)
*
156
U rezoluciji &esetog kongresa Saveza .komunista
Jugoslavije: nzadaci Saveza komunista Jugoslavije u socijalnoj
politic~' tac. 13, stoji:
·
"U politici solidarnog podmirivanja zajednickih .
potreba radnih !judi i gradjana, Savez komunista
se zalaze:
za pobo!j8anjeuslova zivota porodice, pri ce~
mu je, narocito znaeajno da su radni !judi sami
nosioci m enjanja drul!tvenih odnosa, s tvaranja ustIova za odgovorno roditeljstvo, Z!l l!iru. i svestraniju brigu o deci, brzu i jeftilliju izgradnju prediikoiskih us tanova - deCjih vrtica, jasala, obdani!!ta; stalno unapredjivanje deCje ishrane, zatim
izgradnju objekata za odmor, oporavak i rekreaciju dece i omladine, · veci obuhvat dece. u deCje
ustanove i obezbedjenje viseg stepena jednakosti
razvojnih usl.ova dece u olirazovanju i vaspitanju
i zdrav:stv:enoj zaiititi; za izgradnju domova i zavoda za · zbrinjavanje mentalilo zaostale dece i
mladih !judi; za stvaranje uslova i preduzimanje
mera u cilju rasterecenja porodice od poslova
koji se obavljaju u domacinstvu; poboljsav:anje
polozaja zaposlenih zena - majki stalnom izgradnjom odgov:arajucih objekata drustv:enog standar. da; unapredjiv:anje drustvene ishrane, Sirenje
mreze samoposluga, servisa za zadovo!javanje
svakodnevnih materijalnih i drustvenih potreba porodice;n C'Rezolucije Desetog kongresa
SKJ", izdanje "Komunist'' ,3.jun
1974, str. 45.)
*
I u rezoluciji Desetog kongresa "Zadaci Saveza
komunista Jugoslavije u oblasti zaposlenosti i zaposljavanja", posveeuje se jedan pasus zenama:
157
�"1 .... .,_ .
Komunisti ce se zalagati za brze prevazilazenje odnosa i shvatanja koje zene u zaposljavanju, radnoj i strucnoj afirmaciji stavljaju u nepovoljniji poloZaj u odnosu Illl muskarce."
f'Rezolucije Desetog kongresa
SKJ", izdanje "Komunist'', 3. jun
190'4, str.47, tac. 1, poslednji
pasus.)
*
U rezoluciji Desetog kongresa "Zadaci Saveza komunista Jugoslavije u socijalistickom samoupravnom preobrazaju
vaspitanja i obrazovanja", gl. II, se kaze:
"Promene u sistemu i politici razvoja vas pi-' ·
tauja i obrazovanja treba da svojom osnovnom o- ·
rijentacijom doprinose. punijem ostvarivanju demokratskih prava na obrazovanje. Treba brze ostvarivati princip iz Programa SKJ da se svakom coveku, a posebno radnicima i zenama, tokom celog radnog veka pruzi podjednaka mogucnost da
se opt.edeljuje i osposobljava za zivotni poziv prerna svojim sposobnostima i prema interesima udruzenog rada."
(Isto, str. 55, tac. 2. 7, prvt
SADRZAJ
Strana:
"NAJLEPSI SPOMENIK ZENI - UCESNlKU NASE
REVOLUCIONARNE BORBE JESTE DOSLEDNO OSTVARIVANJE IDEALA, ZA KOTE SU
SE NESEBICNO, HEROJSKI BORILE'' - intervju DUSANA PETR OVICA SAN ETA, :predsednika Savezne konferencije SSRNJ Redakciji easopisa "Zena danas" i "cinJ.anice t tendenciJe' - povodom Medjunarodne godine zena
- OUN 75. i 30-godisnjice pobede nad fasiz5
~m
T I T 0, lZJava objavljena u Zborniku posveeenom borbenom putu zena Jugoslavij(l, izdanje
Leksikografskog zavoda Srbije,.l972.godine
23
"ZENE JUGOSLAVIJE U NARODNOOSLOBODILACKOT BORBI I SOCIJALISTICKOJ REVOLUCIJI 1941-1945''
25
paSUf!,)
*
"Profesionalna orijentacija n socijatistickom
samoupravnom drcstvu treba da bude usmerena na
pomoci mladom i odraslom coveku, posebno zenskoj omladini, da ostvaruje adekvatan i sktadan
profesionalni razvoj u toku c elog radnog veka, pa
treba obezbediti ekonomske i druge n!!love· za obavtjanje ove znaeajne drustvene delatnosti."
(lsto, str. 57, tac. 6.)
158
*********
BIBLIOGRAFIJA
109
ZENE NARODNI HEROJI
113
DESET KONGRESA '.'>KJ (KPJ) 0 POLOZAJU
ULOZI ZENE U DRUSTVU
I
129
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Periodika/časopisi
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
SP
Periodika
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žena danas: 1975. - trideset godina pobede nad fašizmom: međunarodna godina žena OUN, God. 39, br. 275
Subject
The topic of the resource
Antifašistički front žena, pobjeda nad fašizmom
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
odgovorne urednice Mitra Mitrović i Olga Kovačić
Source
A related resource from which the described resource is derived
UABNOR Centar Sarajevo
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Konferencija za društvenu aktivnost žena Jugoslavije
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1975
Rights
Information about rights held in and over the resource
Konferencija za društvenu aktivnost žena Jugoslavije
Language
A language of the resource
SH
Type
The nature or genre of the resource
časopis
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
24-P
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
159 str.
1941-1945
1975
AFŽ
društveni položaj
Josip Broz Tito
Narodnooslobodilačka borba
NOB
socijalizam
socijalni status
žene
žene heroji
ženski listovi
-
http://www.afzarhiv.org/files/original/ec18c7bd32bbabb4e30fde46557a91c0.jpg
87c540b936093630a98ea6c83bd7614e
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Fotografije
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
F
Fotografija
A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials.
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Vukica Mitrović
Subject
The topic of the resource
Vukica Mitrović
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nepoznat
Source
A related resource from which the described resource is derived
Goranke, Istranke, Primorke u NOB : izbor iz glasila AFŽ
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Muzej Narodne revolucije Rijeka
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1978
Rights
Information about rights held in and over the resource
Muzej Narodne revolucije Rijeka
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
64-F
narodna herojka
Vukica Mitrović
žene borci
žene heroji
-
http://www.afzarhiv.org/files/original/e890a5ad663627f05de8a25c74d40aee.pdf
e7295585d3a2b0bc9a75c81412f0d213
PDF Text
Text
RADISAV S. NEDOVI]
^A^ANSKI KRAJ U NOB 1941 – 1945.
@ENE BORCI I SARADNICI
•
1
�Recenzent
DRAGOQUB – DRAGAN S. SUBOTI]
Izdava~ki odbor
Milo{ URO[EVI], predsednik
Vidoje @IVKOVI]
Miodrag JAKOVQEVI]
Vera TODOROVI]
Vladimir Vlajko JOVANOVI]
Spasoje MILOVAN^EVI]
Previslav VULI]EVI]
Aleksandar Aco JOVANOVI]
Dimitrije ILI]
Za izdava~e
PANTELIJA VASOVI]
Izdava~i
OKRU@NI ODBOR SUBNOR-a,
OP[TINSKI ODBORI SUBNOR-a ^A^KA,
GORWEG MILANOVCA I LU^ANA
2
�RADISAV S. NEDOVI]
^A^ANSKI KRAJ U NOB 1941 – 1945.
• @ENE BORCI I SARADNICI
^A^AK, 2010.
3
�Srpske majke i sestre, koje ste u ovoj te{koj i krvavoj borbi
dali najboqe svoje sinove, zahvaqujem vam na onome {to ste do danas doprinele nad~ove~anskoj borbi na{ih naroda, zahvaqujem vam
na ogromnim `rtvama koje ste podnijele za spas svoje otaxbine,
za spas na{ih naroda, na{e slobode i nezavisnosti... Va{e du`nosti su mnogostruke. Na{em frontu, na{im borcima treba pomo}.
Vi, srpske `ene, i sve `ene u Jugoslaviji, mo`ete ubla`iti tu
nesta{icu... U svakom selu, u svakoj varo{i, napregnite sve svoje
snage, sabirajte materijal, odje}u, sredstva za `ivot, namirnice, kako bismo mogli na{im borcima na frontu dati bar minimum... Pomognite nam da stvorimo istinsku narodnu vlast, za koju su od 1941. godine ginuli najboqi sinovi Srbije i ostalih naroda Jugoslavije...
Tito
(Iz govora na mitingu `ena Srbije
u Beogradu 28. januara 1945)
Ovaj kongres nije samo manifestacija solidarnosti `ena
Jugoslavije, manifestacija bratstva i jedinstva, smotra va{ih
snaga, pregled va{eg dosada{weg rada, nego je i va`an sastanak na
kome vi, `ene Jugoslavije, treba da odredite smjernice svoga rada...
Ne}u se osvrtati na va{ rad, u pro{losti, na va{e zasluge
u borbi, koje su ogromne i za koje imate priznawa, ne samo svih naroda na{e zemqe, nego i ~itavog slobodoqubivog ~ovje~anstva. Danas pred nama stoje te{ki zadaci. Na{i najva`niji zadaci su
u~vr{}ivawe na{e narodne vlasti, vaspitavawe djece, na{eg mladog nara{taja, na{ih budu}ih pokoqewa, u~vr{}ewe bratstva i
jedinstva, izgradwa na{e zemqe... Majke i sestre imaju zadatak
da na{u djecu ve} odmalena vaspitavaju u novom duhu, u duhu qubavi prema na{oj domovini, prema na{oj Jugoslaviji, u duhu qubavi
prema tekovimnama bratstva i jedinstva, u duhu qubavi prema
novoj vlasti... Tra`imo da se na{oj djeci usadi u du{u onakva qubav kakvu su nosili na{i borci na bojnom poqu.*
_______
Tito
(Iz govora na Prvom kongresu AF@
Jugoslavije u Beogradu 17. juna 1945)
* Heronine Jugoslavije, „Spektar“, Zagreb, 1980.
4
�SVEDO^ANSTVA ZA PONOS I DIVQEWE
Termin „^a~anski kraj u NOB“ kao osnovni naslov gotovo
svih publikacija {tampanih u ^a~ku sa tematikom Narodnooslobodila~ke borbe uzet je za podru~je dana{wih op{tina ^a~ak,
Lu~ani i Gorwi Milanovac, odnosno podru~je ^a~anskog ratnog
okruga, koji je pokrivao Okru`ni komitet KPJ. Sem naseqa koja
se danas nalaze u sastavu ovih op{tina, OK KPJ za ^a~ak delovao
je i u naseqima: Toli{nica (op{tina Kraqevo), Luke, Lisa i Osonica (Ivawica), Virovo, Dragojevac, Mirosaqci, Tre{wevca i Cerova (Ariqe) i Lopa{, Pilatovi}i i Prilipac (Po`ega).
Retko je gde priroda bila tako dare`qiva i izda{na u
stvarawu lepota, retkosti i zanimqivosti kao na ovom podru~ju. Nalazi se u centraloj Srbiji.
Zbog umerenih klimatskih uslova, ovo podru~je je bilo naseqeno i pre dolaska Slovena, {to potvr|uju stara nalazi{ta materijalne kulture – ilirske humke u Atenici, rimske terme u
centru ^a~ka i mnoga druga.
Tu su i danas savremene saobra}ajnice, poput Ibarske magistrale i `elezni~ko ~vori{te, vezano u Po`egi sa prugom Beograd
– Bar i vezom za koridor Beograd – Ni{ – Skopqe.
Tu je i Ov~ar Bawa sa deset uglavnom sredwevekovnih manastira – riznicom srpskog trajawa i opstajawa.
Samo tako, ili boqe re~eno zbog svega toga, na ovim prostorima vekovima je ispisivana burna politi~ka i kulturna istorija. Bili su popri{te zna~ajnih doga|aja koji su mewali tokove
istorije, a istovremeno – kolevka zna~ajnih li~nosti koje su
istoriji ovog kraja i {ire davale svoj pe~at.
Od pada srpske dr`ave pod vlast Osmanlijskog carstva 1459,
pa do kraja H¤£££ veka ovo podru~je bilo je pod vla{}u Turaka. Po`areva~kim mirom 1718. ^a~ak i podru~ja na levoj obali Zapadne
Morave potpali su pod vlast Austrougarske, da bi ga Turci ponovo osvojili 1739. godine.
Usledili su srpski ustanci, u kojima su qudi ovog dela Srbije masovno u~estvovali od 1804. do 1815. godine. U~e{}e naroda u
oba ustanka bilo je masovno i slobodarstvo je sve vi{e postajalo
na~in `ivqewa stanovnika ovog kraja potvr|uju}i to heroizmom,
ne samo Tanaska Raji}a i saboraca u Boju na Qubi}u 1815.
Slobodarstvo naroda ovog dela Srbije iskazivano je i u oslobodila~kim ratovima od 1876 do 1878. godine.
5
�U prvoj polovini HH veka srpski narod je vodio ~etiri oslobodila~ka rata (1912, 1913, 1914 – 1918), i najzad, za oslobo|ewe zemqe od fa{izma u Drugom svetskom ratu.
Sve ovo skupa i mnogo drugoga uticalo je na razvoj slobodarstva srpakog naroda, koji je znao da iznedri i Kara|or|a, i Milo{a Obrenovi}a, i Tanaska Raji}a, i Dragutina Gavrilovi}a. Wihov herojizam, samopregor i qubav prema sopstvenom narodu vaspitno su uticali na nove generacije, pogotovu ro|ene u prvoj dekadi HH veka, krajem druge i po~etkom tre}e dekade HH veka.
Generacije su se divile i vaspitavale vi|ewem Boja na Qubi}u 1815. godine:
„A u Srba na brdu Qubi}u,
u wih be{e vrlo malo vojske.
I bez pu{ke i bez britke sabqe,
pola boso, pola obuveno,
po dvojica jednom sabqom seku
po dvojica jednom pu{kom tuku“.
Generacije ~a~anskog kraja sa ponosom su sledile re~i svoga
zemqaka majora Dragutina Gavrilovi}a, koji je u odbrani Beograda u Prvom svetskom ratu rekao svojim borcima: „Vojnici, junaci!
Vrhovna komanda izbrisala je na{ puk iz brojnog stawa... Na{ puk
je `rtvovan za ~ast otaxbine i Beograda. Vi nemate vi{e da brinete za svoje `ivote koji ovoga ~asa ne postoje. Zato napred u slavu!“
Sem ovih ratni~kih pokli~a u kojima su `ene na svoj na~in
u~estvovale, za generaciju ro|enu krajem druge i po~etkom tre}e
dekade HH veka zbog svega onoga {to su prethodni ratovi doneli,
nove generacije su nu`no prihvatile te uzore kao uslov za puko
pre`ivqavawe.
@ene ~iji su mu`evi oti{li u rat 1912. i, sa malim prekidom, ratovali do 1918. bile su jedini sto`er od koga je zavisila
porodica. One su ra|ale po desetinu dece koja zbog uslova `ivota
nisu pre`ivqavala ni detiwstvo. De{avalo se da te `ene ra|aju
decu i na wivi. Ta `ena majka vodila je brigu o deci, o stoci, o svemu {to je sa~iwavalo porodi~nu zadrugu. Ta `ena je na obrama~i
nekoliko kilometara nosila neki od proizvoda do prvog gradskog
naseqa da bi to prodala i kupila soli, ili gasa (petroleja) za
lampu. Na ko{uqari nosila je do reke ve{ da bi ga oprala. Brinula je da slanina, obe{ena iznad pro~evqa na tavanu, dotraje do
drugog posjeka. Ta `ena, Srpkiwa, umesto deterxenta, ve{ i posteqinu otkuvavala je u ce|u; umesto sredstava za prawe sudova
koristila je koprivu.
6
�Ta `ena, supruga, majka, snaha... za sve je imala i snage i vremena i svojim samopregorom uticala je na vaspitavawe svoga podmlatka. Jednostavno, za wu nije imalo odmora, ni radnog vremena,
jer, da bi sve ovo uradila, ustajala je u „svanu}e“, a legala najkasnije, kada je sve u ku}i „namirila“.
Ona je i prela i plela, a mnoge od wih su i tkale {arenice,
„gubere“, }ilime... Zbog uslova koji su joj onemogu}avali da de~ji
ve{ kupuje u trgovini, gajila je konopqu, potapala je i kiselila
u „mo~ilu“, odvajala vlakno od pozdera na trlici, tkala te`inovo platno, rukom {ila ko{uqe.
Ta na{a `ena pre`ivela je {to nije ni jedna `ena Evrope:
da joj svekri, mu`evi i sinovi ratuju od 1912. do 1918, pre`ive golgotu Albanije i da se pobedonosno vrate porodicama.
Ona je znala i mogla da poturi le|a i da zajedno sa vojnicima izgura top (koji se zaglavio u blatu, a volovi su bili nemo}ni)
na polo`aj. I ne samo to: iz wenih o~iju `ario je prezir okupatorskom vojniku na svakom koraku i susretu i koraku i zato ni
malo nije ~udno {to je vojni zapovednik za Srbiju general Beme u
naredbi nema~kim vojnicima 25. septembra 1941. godine, pored
ostalog, rekao: „Srbija je u martu ove godine sramno pogazila ugovor o prijateqstvu s Nema~kom da bi sa le|a napali nema~ke trupe koje su se prikupqale protiv Gr~ke. Kao oluja prohujala je zemqom nema~ka odmazda. Ako ovde ne postupimo svim sredstvima i
sa najve}om bezobzirono{}u, na{i }e se gubici pewati do neizmernosti. Va{ je zadatak da prokrstarite zemqom u kojoj se 1914. potocima lila nema~ka krv usled podmuklosti Srba mu{karaca i
`ena. Svaki koji blago postupa, gre{i o `ivote svojih drugova. On
}e biti pozvan na odgovornost bez obzira na li~nost i stavqen
pred ratni sud“.
Druga generacija `ena Srbije, koja puni stranice ove po
mnogo ~emu nesvakida{we kwige wihove su unuke, k}eri i snahe, ro|ene krajem Prvog svetskog rata ili neposredno po wegovom zavr{etku. One su imale donekle boqe uslove `ivota i odrastawa,
ali ne sme se zaboraviti da je to posleratno stawe bilo prebogato brojem dece koje je, samim tim, pratilo nevi|eno siroma{tvo,
uz prenagla{enu potrebu za radnom snagom.
Te mnogo~lane porodice zahtevale su od tih „devoj~uraka“
da budu „pri ruci“ majci, koja nije znala {ta pre treba da uradi.
Da li da namiri decu, da spremi obrok, da nahrani stoku, da stigne na wivu i vo}wak... Ovo nagla{avam sa razlogom, jer je to bilo
vreme kada je u Srbiji preko 80% `ivqa bilo na selu.
7
�Iako su se uslovi `ivota popravqali ta generacija mladih
`ivela je u „uxericama“, ku}icama koje su se sastojale od jedne sobe, retko poplo~ane. Polovina ku}e je bila od brvana sa pro~evqem
i verigama na sredini i otvorenim tavanom nad tim delom ku}e.
Spavalo se na krevetima sa slamaricom od te`ine napuwenom {a{om. Retko je puwena slamom.
Ta generacija „rado“ je postila sve poste, hranila se „muruznicom“, a p{eni~ni hleb me{en je samo za „blage dane“. To je bilo
vreme kada je premalo `enske seoske omladine poha|alo sva ~etiri razreda osnovne {kole. Na prste se moglo izbrojati broj devoj~ica koje su nastavile {kolovawe u sredwoj {koli, a jedina sredwa {kola u ~a~anskom kraju bila je Gimnazija.
Izme|u dva rata u ~a~anskom kraju po~eli su da se sna`nije
razvijaju zanati, koje je izu~avala prvenstveno mu{ka populacija sa sela. Dvadesetih godina pro{log veka Gimnazija u ^a~ku je
imala prve maturante. Iako malobrojni u~enici gimnazije i u~enici na zanatu, stanuju}i uglavnom na seskom podru~ju, po~eli su
da uti~u na promene u na~inu `ivota na selu organizuju}i prela,
igranke, mobe i druga sastajali{ta. Po~elo je, vi{e nego do tada,
dru`ewe omladine van ku}nog praga.
Polovinom tre}e decenije stasala je ve}a grupa maturanata ^a~anske gimnazije. Neki su zavr{avali i studije u ^ehoslova~koj, Poqskoj, Austriji ili Francuskoj. Me|u wima vidno mesto zauzima dr Dragi{a Mi{ovi}. Oni su znali i umeli, okupqaju}i mlade qude preko legalnih organizacija (sportska dru{tva,
literarna udru`ewa, kwi`nice i ~itaonice) da sugra|ane upoznaju sa dostignu}ima sredina u kojima su se {kolovali.
Uvi|aju}i potrebu za postojawem sredstava za informisawe, jedan iz plejade fakultetski obrazovanih – diplomirani
pravnik \or|e – \oko Milovanovi} osniva 1932. godine list „^a~anski glas“, u kome su saradnici bili svi vi|eniji i obrazovaniji qudi sredwih godina. Tematika napisa bila je socijalne sadr`ine. Gotovo da nije imalo {tampanog broja ovog lista u kome nije bio pou~an ~lanak, pre svih, iz pera dr Dragi{e Mi{ovi}a. Ponajvi{e obra}alo se seoskoj sredini, koja je bitno zaostajala za
gradskom.
Da bi se u ovome uspelo, ni~u u selima kwi`nice i ~itaonice, kao mesto sastajawa seoske omladine. Posebna pa`wa je posve}ena seoskoj `enskoj omladini sugeri{u}i savremeniji na~in `ivqewa i u postoje}im uslovima, sa naglaskom da bolesti, naro~ito tuberkuloza, posebno napadaju siroma{ne. Poseban vid delovawa bio je organizovawe skupova, koji su neretko prerastali u te8
�~ajeve od po nekoliko dana, na kojima su predava~i bili dr Mi{ovi} i drugi znalci. U selima su to bile u~enice Gimnazije.
Omiqeno sastajali{te tih aktivista bili su slave ili
neki drugi „blagdani“. Rezimiraju}i na neki na~in stawe u kome
su qudi, pogotovu na selu, `iveli, dr Mi{ovi} je i ovo rekao u
zdravici na doma}inovoj slavi: „Di`em ovu ~a{u vina u zdravqe
radnog naroda, radnika i seqaka. Di`em ovu ~a{u u ime istine,
pravde i slobode, protiv mraka i tiranije i eksploatacije. Di`em je u zdravqe seqaka koji muze ali mleko, sir i kajmak ne jede,
seqaka koji stoku hrani a meso ne jede, seqaka koji ropski radi
ali plodove svoga rada ne u`iva, radnika koji palate zida a u uxericama `ivi, radnika koji `eleznice podi`e a stotinama kilometara ide pe{ke da posao na|e...“
Na jednom od posledwih politi~kih zborova, u oktobru 1938.
godine, dr Mi{ovi} je rekao: „Nama se podme}e da smo za krv, za revoluciju a mi bez ikakvog straha i pla{ewa otvoreno progla{avamo da mi nismo ni za kakvu krv, jer nam je svaka kap krvi radnog
~oveka isuvi{e draga i skupa. Mi ho}emo da izvojujemo pravo slobode i hleba za sve. Mi ne}emo da robovi postanu gospodari a gospodari robovi, ve} ho}emo da svaki ~ovek ima obezbe|enu egzistenciju
pod jednakim uslovima da ho}e da radi. Kada budemo osvojili ta
prava, ako neko poku{a da nam ih otme, mi }emo se hrabro odupreti i boriti da ih o~uvamo, pa neka se ta na{a borba naziva kako
ho}e“.
Jednom drugom prilikom istakao je: „Protiv nas je prosuto
more la`i. Ka`u da smo pla}enici Moskve, a mi smo samo verni potomci Kara|or|a, Hajduk Veqka, Tanaska Raji}a i drugih koji su
se borili za slobodu svoga naroda i koju borbu mi nastavqamo. Mi
izjavqujemo da ne}emo dozvoliti da nam komanduje ni Rim, ni Berlin, ni Moskva“.
Razgovaraju}i sa bugarskim studentima u ^a~ku, Doktor,
pored ostalog, ka`e: „Moramo po}i sasvim drugim putem ako ne
`elimo da se svet pretvori u jednu veliku ludnicu kakva je bila
1914. godine. Tu nije bilo pobednika i pobe|enih. Svi smo pobe|eni.
Oslobodimo se okova, skinimo mr`wu sa o~iju, sagorimo sve stare
otrcane pojmove koji nam zakre~avaju lobawe. Sve nam je zajedni~ko i pro{lost i nesre}e koje smo pre`iveli pogre{kom nekoliko
qudi“.
Namerno sam se osvrnuo na delovawe i zasluge Doktora, koji
je snagom svoje li~nosti, jer su wegove, tada izgovorene, re~i dobile punu potvrdu u bliskom nastupaju}em vremenu, a nisu mnogo izgubile od aktuelnosti ni danas.
9
�Imaju}i sve ovo u vidu, nije nimalo slu~ajno {to je u na{em
gradu ^a~ku 1934. godine, uvi|aju}i da nam preti opasnost od fa{izma, koji se razmahnuo u Evropi, po ugledu na Francusku, formiran Narodni front slobode, organizacija koja je okupqala slobodoqubive gra|ane.
Antifa{isti~ko opredeqewe naroda i zahtev za pravedniju organizovanost u dru{tvu postaje u ~a~anskom kraju svojina
ogromnog broja stanovnika, {to je manifestovano i prilikom sahrane dr Mi{ovi}a – na umrlici je pisalo: „U borbi za demokratiju, mir i hleb i slobodu pao je kao `rtva na{ drug i prijateq dr
Dragi{a Mi{ovi}“. U potpisu – Akcioni odbor: Radni~ko socijalisti~ka grupacija, Demokratska stranka, Zemqoradni~ka
stranka i Narodna radikalna stranka“.
Na Doktorovoj sahrani u januaru 1939. godine bilo je oko
15.000 gra|ana iz raznih delova zemqe. Povorka je krenula u 10 sati ispred ^a~anske crkve, a na grobqe u ^a~ku su stigli oko 17 sati. Oglasilo se vi{e od 30 govornika. Na nadgrobnom spomeniku
Doktoru, ~ije je podizawe finansirano dobrovoqnim prilozima,
zapisano je: „Radni narod svome prvoborcu“.
Jedino se tako mo`e shvatiti masovnost partizanskog pokreta u ~a~anskom kraju, pa nije ni malo slu~ajno nare|ewe dr Turnera, dr`avnog savetnika Tre}eg Rajha, na~elnika {taba Vojnog
zapovednika za Srbiju, 22. juna 1941. godine Milanu A}imovi}u, u
kome se, pored ostalog, ka`e: „Na osnovu zadwih ratnih doga|aja,
molim da se odmah izvr{i prema ranijem sporazumu sa Vama hap{ewe svih vode}ih komunista... Na kraju `elim da Vam skrenem
naro~itu pa`wu na varo{i: Ni{, Kragujevac, U`ice i ^a~ak“. Na
osnovu ovog nare|ewa, izvr{eno je jedno od prvih streqawa u Srbiji, na igrali{tu FK „Borac“ 20. jula 1941. godine, 12 gra|ana me|u kojima je i jedna `ena.
To opredeqewe stanovni{tva, a pogotovu `enske populacije, naro~ito se osvedo~ilo ogromnim naporom da se novembarskih
dana 1941. spre~i po~etak bratoubila~kog rata, kako je pisalo na
parolama i na proglasima koje su `ene pisale.
Narodno jedinstvo, u `eqi da se nanese poraz okupatoru nizom akcija na podru~ju ~itavog ~a~anskog kraja, primoralo je nema~ku komandu ^a~ka da {tampa i rastura proglas u kome se ka`e: „Od danas pa do daqe naredbe ceo qubi}ki srez u odnosu prema
okupatorskim vlastima nalazi se u iznimnom – opsadnom stawu,
a op{tine Qubi}ska, Mili}eva~ka, Br|anska, Preqinska i Miokova~ka u ratnom stawu“.
10
�Na op{tem narodnom zboru kod Sokolane u ^a~ku sve politi~ke gra|anske partije ^a~ka govorima svojih predstavnika 18.
novembra upu}uju apel, u kome se, pored ostalog, ka`e: „Narod ho}e
da sam odlu~uje svojom sudbinom i da se wegove `eqe izvr{avaju i
zahtevaju
1. – Da se ujedine sve borbene patriotske snage u op{tem
ustanku protiv okupatora. Ovo jedinstvo mora biti ~vrsto,
istinsko i iskreno, jer je i krvqu zape~a}eno protiv okupatora.
2. – Da {tabovi ustani~kih snaga odmah okrenu svoje odrede
prema neprijatequ i na bazi zajedni~ke borbe i iskrene saradwe
postave temeqe za izgradwu prave narodne vojske, jedinstvene,
oslobodila~ke i slobodarske.
3. – Da se na bazi pune slobode i demokratije organizuje privremena narodna vlast, u op{tini, okrugu i na oslobo|enoj teritoriji uspostavi Sud, omogu}i slobodna trgovina i pomogne narodna privreda“.
Posle Prve neprijateqske ofanzive i pada slobodne teritorije, U`i~ke Republike, u ~ijem sastavu je bio i ~a~anski kraj,
od jednog od najbrojnijih partizanskih odreda Jugoslavije sa oko
3.000 boraca sa oru`jem povuklo se i ~inilo sastav Druge proleterske brigade samo 198 boraca (^a~anski bataqon).
Nezapam}enom teroru sunarodnika ravnogoraca bili su izlo`eni borci ^a~anskog NOP odreda i svi oni koji su ma na kakav
na~in u~estvovali u ustanku. Jednostavno, to je bilo vreme kada
je ~ovekov `ivot bio najjeftiniji. Krajem 1942. poku{ano je da se
Odred obnovi, ali, zbog terora koji je vladao na ovim prostorima,
straha koji je postojao kod stanovni{tva i zime koja je bila na
pragu, od te namere se odustalo. Ve} u februaru 1943. Odred je ponovo formiran, uglavnom od qudi koji su do tada ilegalno `iveli i
u jednoj neravnopravnoj borbi 5. marta, u Ostri, od 25 boraca, koliko je Odred brojao, 14 je poginulo i dva pre`ivela su uhap{ena i
streqana u logoru na Bawici. Nekoliko dana pre ovog doga|aja, u
bunkeru u Vapi uhap{eni su ~lanovi Okru`nog komiteta KPJ za
okrug ~a~anski.
Odred je ponovo formiran, ali on nije vi{e bio velika vojna
snaga, pa je krajem 1943. prikqu~en Prvoj {umadijskoj brigadi i
napustio ~a~anski kraj.
Kao {to se vidi, otpor fa{izmu i wegovim saradnicima na
prostoru ~a~anskog kraja nikada nije prestao. On je satkan od pobeda i poraza, patwi i stradawa. Ali, sve ve}i teror koji je primewivan prema stanovni{tvu ~a~anskog kraja omogu}io je da narod postane – ODRED. Na spomeniku u Ostri stihovima pesnika
11
�Slavka Vukosavqevi}a osvedo~eno je: „Petog marta 1943 u borbi
protiv 500 stotina neprijateqskih vojnika ovde je 14 poginulo i
11 pre`ivelih partizana potvr|ivalo istoriju Srbije, koja se
nikad nije mirila sa ropstvom. I OVO ZNAJTE POTOMCI: U TOKU OSLOBODILA^KOG RATA 1941 – 1945 ^A^ANSKI PARTIZANSKI ODRED UMIRAO JE I RA\AO SE SVEDO^E]I DA JE
SLOBODA GUBILA NEKE BITKE ALI NIKAD NIJE IZGUBILA
RAT“.
Jo{ dramati~niji podatak daje saop{tewe Prekog suda
Drugog ravnogorskog korpusa od 25. avgusta 1944. godine, u kome se
ka`e: „Zbog aktivne saradwe sa teroristi~kom grupom komunista, zbog organizovawa i {irewa usmene i pismene propagande protiv Jugoslovenske vojske u otaxbini, kao i zbog vrbovawa pripadnika ove vojske da se odmetnu i da pristupe grupi komunisti~kih
terorista osu|eni su na smrt od strane Vojnog prekog suda ££ ravnogorskog korpusa i streqani su na dan 25 avgusta...“ Slede imena
osam zemqoradnika, jednog radnika i dve doma}ice, od kojih je jedna imala devetoro dece. Svih 11 nisu streqani, ve} zaklani. Na
kraju saop{tewa se ka`e: „Skre}e se pa`wa stanovni{tvu da }e
se kazniti smr}u svako lice koje bude sara|ivalo sa teroristi~kom grupom komunista ili na ma koji drugi na~in RADILO PROTIV JUGOSLOVENSKE VOJSKE U OTAXBINI“.
S obzirom da posle 1941. godine ^a~anski partizanski odred
„Dr Dragi{a Mi{ovi}“ nije predstavqao iole zna~ajnu vojnu
formaciju i da je krajem 1943. u{ao u sastav Prve {umadijske brigade, ravnogorci su se posebno ustremili na `ene. Tako su od neutvr|enog broja pripadnika NOP-a Nemci streqali, pored 497 mu{karaca i 18 `ena. Me|u 702 `rtve koje su usmrtili ravnogorci
`ena je bilo 99.
Za ~u|ewe je okrutnost ravnogoraca prema `enama, jer me|u
209 zaklanih bila je 61 `ena. Bestijalnost koju su ispoqavali
prema ovim nesre}nicama neshvatqiva je zdravom razumu. Po pravilu, mla|im `enama prvo su oduzimali ~ast da bi im kasnije kasapili grudi; jednostavno su ih mrcvarili i klali. Ova okrutnost naro~ito je ispoqena 1943. godine posle dogovora komandanta korpusa sa komandantima brigada „da se uni{ti sa porodicama biv{ih partizana“.
Me|u 4.642 pripadnika ^a~anskog NOP odreda „Dr Dragi{a
Mi{ovi}“, koji su slobodi darivali svoje `ivote, bilo je 456 `ena, od kojih 161 nije bila udata.
Dugi niz godina sara|ivao sam sa Radisavom Nedovi}em na
obradi materijala NOB-e ~a~anskog kraja i uvek sam se ~udio od
12
�kuda kod tog ~oveka toliko osetqivosti i upornog tragawa za dokumentima da bi se svaki doga|aj i svaki pojam {to vernije istra`ili i objasnili. Divio sam se i divim wegovoj snazi da u poodmaklim godinama mesecima istra`uje u desetimana publikacija, u moru pro~itanih zapisa hroni~ara i naratora koji su bili
svedoci tog veli~anstvenog vremena i generacija koje su se `rtvovale na oltaru slobode. Boqe nego mnogi drugi i pozvaniji od wega,
i obrazovaniji, u poimawu vrednosti ratovawa.
Zahvaquju}i wemu, ova na neki na~in jedinstvena publikacija otima od zaborava vreme u kome su `ene imale vidnu ulogu u
odbrani najmilijih, slobode i ogwi{ta od zavojeva~a i od onih koji nisu hteli ili nisu mogli da shvate {ta za `enu kao sto`er
porodice zna~i ponos izra`en slobodom i protkan materinstvom.
Trude}i se da {to vernije prika`e i vreme i `ene kao aktere u tom mno{tvu razli~itosti u kojima su se nalazile i na{le,
iz zapisa o wima zadivquju}e znala~ki je uspeo da oko wihovih karaktera satka pri~e dostojne divqewa. Mo`da ga je ponegde ponela emocija opisuju}i prevelike tragedije u kojima su se neke na{le, nagla{avaju}i wihov bol, ali ni trenutak nije potisnuo ni
tragedije majke koja je izgubiv{i jednog sina ili k}erku izgubila
sve.
Od do sada objavqenih publikacija ili zapisima koji su, kao
svedo~anstva deponovani u istorijskim arhivima ili drugim institucijama, posle ove kwige ne}e ostati samo neki statisti~ki broj, ve} primer za ugled potomcima i budu}im istra`iva~ima,
svedo~anstvo da je srpski narod imao na stotine Jovanki Orleanki.
Iako je na{ jezik bogat izrazima, neka mi je dopu{teno da
u nedostatku pravih, ili mojom nemo}i da ih na|em da Nedovi}u
odam priznawe, ne mogu da o}utim zahvalnost.
Dragoqub – Dragan S. SUBOTI]
13
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Čačanski kraj u NOB 1941-1945.: žene borci i saradnici
Subject
The topic of the resource
Narodnooslobodilačka borba
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Radisav S. Nedović
Source
A related resource from which the described resource is derived
web
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Okružni odbor SUBNOR-a; Opštinski odbori SUBNOR-a Čačka, Gornjeg Milanovca i Lučana
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2010
Rights
Information about rights held in and over the resource
Okružni odbor SUBNOR-a; Opštinski odbori SUBNOR-a Čačka, Gornjeg Milanovca i Lučana
Language
A language of the resource
SRP
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
39-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
493 str.
Narodnooslobodilačka borba
NOB
partizanke
žene borci
žene heroji
-
http://www.afzarhiv.org/files/original/2cefe2d176f1d4d280b1922d4ff82fcd.pdf
df2320d4b4ca782fc0d56408555108ba
PDF Text
Text
��..\\ ila Beokovit
ZE.\.E HEROJI
�BmLIOTEKA •OSLOBODILACKI RATe
Recenzent
DUSANKA KOVACEVIC
Urednik
MILICA BORIC
Za.§tltnl ovitak lzradlo
2ELJKO MARJANOVIC
�MILA BEOKOVIC
::7
v
ZENE HEROJI
SVJETLOST
•
1967
•
SARAJEVO
�1)
~\0
.WI
TYi ('(
\.
:kaa
titro prilcupljanja· materijala :za ovu knjigu omogucio je Savez :lensltih dru5tava Bosne i Hercegovine, a objavljivanje knjige Konferencija za drulltvenu aktivnost zena
Bosne i Hercegovine.
. ..
..
'\..,
..
. ., ,_
�fL4~-..-.
MAY 31 1968
•'.. .
~
.
. • ' · .I{: t 'l•..;."
. ..• . . . :. ..-,r:.;.
' . . ..: . ~ :·
':
..·.-. __ ;_:_- ,: : .
·
:~
...
.. --... :.:
:
~
.
~
Ovo ;e knfiga. o ~et mladih i.eM koje au hTa.lno pale u borbi
a:a osZobo4en;e zeml;e. N;thoou hMbTost f Z41luge ln41'od ;e ocijento
dajuCi im na.;vef!e prizna.n;e - onlen. naTodnog ·hm>jcl.. One &fl.
pale u borbi u Taznfm k1'11jevima Ba.ne i HeToegovine. ,za ..nelce
od n;th ne zna. se gdje po8va;u. UmiTUCi juntJ~ki, one au oetale·d4
iive u nazivima dje~;th wti&l i Jkol4, T4Znih dru!taw · t oTg(lnizaci;a, apomen ft4 n;th bdije u ptJTkovima f na. J)41'tiz4Mkim gTolrljima. Spomen na. njih neugarivo odnave~ju ndi naTodi .Bvii~l~,
~ au .iene u ·na.jsudb()n()CJftijim danima nde. tstorii~ ~4Ze: . ~
•v iBto tGko hTt~bTe f da iBtim iaTom vole 1ooju zemlju i..slo!J®.u.
k4o i mulkaTci. Nijed11<1 od njih nije alu~;na pOjaoa. i OS4mZjeR\,
he1'oJ. Iznikle au u at1'dnim godintJma k4da ;e Komu~iBtU~ ·pqr:
tija pozvql4 Mle naTode ft4. oru.Nnt uataftllk. Ta; gllla ;e odjekn'40
u 11'cim4 mUic;mo ieM _Jf,l{10sl4vije. U Bosni f HeToegovini, "mlfi,
nepilmeno;, aif'OmCitnoj, z~mlji auTovih zak01UI, zeml;t ~Jim · iffnaTodima prijetilo iBtTebljenje, pr-eko noCi je oganj borbe zahvatio
i stotine hiljada iena. Sestm ;e stala u boTbeni atToj uz .. brata~
:Eena uz muia, d1'Ugarica uz dmga. Radnice, intelektualke, seljan~•
dcimaCice ahvatile au avo; ZDdatak i putove · alobode. Devet ien4
;,.'noja · rimboli eu uloQe iena u Tevoluciji. Sve one iznUde .W :~i·
m480vnog heTojstoo · koje au iene iBpoljile
1'4tU. ·
· ·_ : ·
u
bile kmr'iunistkinje, .svim avojim bif!em, mjeJI!u .i .()ljfl::
ctm;ima vezane ~- !Bvoj- naTod. Stajale au u PTtnm Ted.ovima ,._
borbi za 06Zobot!en;e zeml;e od fdistic!kih okuptJtoTa, u bOTbi: za.
iz(11'adnju novog dTultva. SWJ.kt!. . od njih, · wred QPJ(Iih aada.t4ko,
Ttuiil4 je ntJ okupljanju iena. u Tedove na.Todno oslobodil~~ ~
kr~ta. Sva~ - od njih anaino je doprintjel4 da lene postanu zntJI!czjan ftiktoT Mle Tevolucije. Nepouedno, k4o organtzatori iemkih
orpani,z4ci~ i n;thove Dktivno.tti iM. dajuCi P!'lmje1' 06tali~ kao
: . .Sve
BU
�-vojfttci, boln~arke, ilegalke na okupiranoj teritoriji, one su po•t4le izra.z s~e, teinji. i opredjeljenja najtirih masa zena u Bosni
-~ Hncegovhli. U tom vremenu obilje~ nadljud$kim fl4porima
nuoda. 1wda ;e moralna vrijednost rovjeka mjerena njegovim
doprinosom borl>i, zauvijek ;e sru&en mit o manjoj vrijecinoati
.iene.
Ono Ito je izbilo na vidjelo u danima revolucije - potvr4ena
tinjenica da je zena hrabar covjek i veliki patriota, to je onaj dokaz koji. je bolje od ikakve agitacije pokazao kakva se ogromna
enngija i snaga, vijekovima sputavana, krije u njima.
Zakonima i obicajima okovani zivot iene sprecavao je bujni
polet tih SfiUl(Ja, gu8io ceinju za drukCijim, pravednijim svijetom.
Dovoljno_.. je bilo .. dati ienama povjerenje, pokazati kako se stiZe
1111. d_aleke puteve slobode i zene su svojom snagom, hrabro!eu i
ljubavlju prema zemlji. i slobodi isp&sale najljepse stranice nde
revolucije, dale joj op8tenarodni karakter, opredijelile se za bolje
i naprednije dru&tveno ure4enje.
Dati sooju s-nagu, sposobnost4, materijalno pomo«S borbu, dati,
ako treba i zivot- time nije iscrpljeno sve na !to su zene nde zemije bile spremne u tevoluciji. Jo8 ve~ od toga bila je irtva materimtvG,- bolnijeg i tegobnijeg mego ikada u wo; .teSkoj istoriji.
Vectnci lienih sudbina iena boraca i ucesnika Mrodno oslobodilackog. rata -sadrii ·u sebi u ta.znim oblicima i tragediju materinstva,
l1dricanja i bolnUi rastanaka .sa rot!enom djecom. Radi sreenijeg
•utra bila je potrebna ogromna moralna stwzga i avijest i lene au
Je masmmo Vpoljile. Tragiena audbina i tuino materinstvo fXne
Vrbice je primjer kakvih je bilo na stotine u to ·vrijeme.
.
.
Nije sZueajno da je ogroman broj zena i djevojaka u narodno-oslobodilaCkoj borbt u!ao u redove Komu'nisticke partije i Saveza
kom.unisticke omladine. OpredjeZjivanje za marksisticku ideologiju
i radnicki pokret JH:Oizla.zilo je iz ubje4en;a da revolucija pod
nkovodstvom kOmunista &tvara i novu dru&tvenu etiku i odnose
koji. ce izmijemtf polOiaj Zene i kao grai!anina i njen poloiaj u
lWaku i porodici. - KGda au ponijele oni.ije, stale na barikade, umi·
rale u zatvorima odnoseci u grob tajne revolucionarnog pokreta,
kad4 8u ttzdignute glave odla.zile na streljanje, svaka zena borac
umirala je za slobodu svoje zemlje, i naroda kao i za ljeplu sutra!njicu za zene.
-Svaki dan -rata i borbe, svak4 irtva koju au dale bfla je osmiJlJena dubokim ubjet!enjem u pravednost stvari za koju se nar'Od
bOri i jOf -nel!im: aa opsti:i+n slobodom dolazio je i novi dru!tven.i
�poredclk u lcome je feMma garantovcM putU& drultveM i lUnG
ravnoprCJtmOSt. Tu .u mi&ao norile i ml4de studentkinje .f>haa,
&dojk4 i DTCJgica, nJu je tu~ila kCi ba.njalutkog kadije ienamo
Cazimke krajine, n;u ;e proni;ela Jirom Kra;tne Rada VranjeleviC, s n;om .u herojski umrle mlade komunistktn;e Mari;a Bursa~, Rava Jankovit i Lepa RadiC, s n;om ;e postala MJboZ;a mectu
11a;boZ;tma Danica Mat~ u h.erojskom I>Tvaru.
naa
ow knfigu ata~e u~esntce f'evoluctJe '
u n;o; dio sopstvene i&tori;e. Za n;th fene heTo;t nisu •Jenke proJZoati i uspomene, nego dio n;th.ovog biCa, n;thove svt;estf, dto kolone tl4 okf'vavl;entm stazama boTbe za slobodu.
NJu ~e Btati f mlade iene t djevojke, dandnje gener4dje koje
nast4vljaJu bOf'beni put svo;th. prethodnica u ljep!u i svjetltju budu~t fene u soctjali&t~ko; zemZ;t. Nf za n;th. to ni&u •Jenke. To
;e devd mladth feM f djevo;4k4, radnictJ, sel;ankt, studentktn;a,
jednost4vnth i bli&kfh. ko;e .u vol;ele ifvot, f'adovale se cva')e~ i
.uncu, tTafile u ifvotu ljubav i ne~. Takve kakve .u one ne
s;a;e udclljene od obi~ oov;eka. One posf4Ju bli&ke, f'azuml;tve,
one .u ;edno~tavne kao i&tina da .u za ove dane u kofima ifvfmo
i stvaramo umirale i dlvne, skromne djevojke i iene i .svo;tm ifvotom i smr~ i&pi&fuale stTantce o veli8111i i h.rabrosti iene. Te stramce .u bogatstvo ko;e ;e pri&utno u svfjesti i b~ savremenih
iemkih gener4d;a, u n;thovom shvat4nju ftvota iene i njene
uZoge u savremenom drultw.
DVSANKA KOVACEVIC
'1
�. :r ....
�MARIJA BURSAC
���r
�MARI.JA BURSAC
Prva f.eoa narodni heroj .Tugoslavije, rodiia se jula 1921. godine u selu Kamenici, u neposrednoj blizini Drvara. kao najstarije
dijete zi.dara N'lkole BursaCa.
Samouka oobanica zavriila je 1939. godine domaCII:ki te&j u
svom selu i bavila se domatins1vom.
U NOB je stupUa 2'1. jula IMI. i te iste godine, u septembru.
postala skojevka. Krajem ljeta J~ primljena u KP.T.
Prvo kao Ban Odbora !onda i radne fete u selu, a zatim kao
predsjednik seoskog odbora USAO.T-a i Ban odbora AF2-a. pa
komesar radne l!ete i Ban op&-tinskog i sreskog odbora AF2-a. aktivno doprinosi NOP-u u jesen 1941. i tokom cljele 1M2. godine
Pol!etkom februara 1M3. otilla je na svoj li&U zahtjev u X
krajilku udamu brigadu, gdje je bUa prvo bol.n.U!arka u U l!eti I
II
�bataljona, a kasnije borac-bombaA Prve pa ~ ~te m bataljona, sve dok nije ranjena u borbi na Prkosima, n~ 17. na 18.
septembra 1943. godine. Parte minobaca~ke granate raskidalo joj
je gleb.nj desne noge. Uprkos t.estokih bolova, na nosillma je cijelim putem do bolnice prepjevala borbene pjesme. Time je zadivila
sav okolni narod i p~ se nadaleko. Donedavno van njenog zavi~aja sasvim nepoznato ime postalo je simbol hrabrosU i odanosti
NOB-i i Narodnoj revoluciji Jugoslavije.
Umrla je od posljedica ranjavanja (gangrena-tetanus) 23. septembra 1943. u maloj provizomoj bolnici drvarskog podru~ja u
Vidovu Selu. Sahranjena je na seoskom groblju u podno!ju Ka··
menice, na bre!uljku Spasovine.
Za narodnog heroja proglaAena 15. X 1945. godine.
�~
:
.
: .
PRKOS NA PRKOSIMA
- Mariju BUrsae poznaj.ein od kraja 1938. godine, kada
sam do§ao u Bosansku Kamenicu kao u~iteljski pripravnik
..- sjeea se Velimir· Stojnil:. - Bolje sam je upoznao krajem
~1939; kada je u seoskoj ikoli ocb-!ann domal:i~ki ~aj; pored
·ostalih petnaestak kameni~kih ·devojaka posel:ivala ga je i
:ona. Sve te devojke poznavao &am isto toliko koliko i svakog
~oveka na Kamenici, svako dete. Danas, vile se ne secam ni
;jedne od- njih po imenu, izuzev Marije Bursae. Po zavrietku
. ~~aja grupno smo se slikaU j sa te fotografije uveli~an- je po;i.nati Marij~ portret na kome je samo u grubim ·crtama aa~uvan njen lik. ·
Neke kuce u sel\1 bolje ~am poznavao i vi§e u njima boravio. Me<!u takvima bila je i kuea Nikole i Joke Bursaca,
roditelja Mariiinih· Tesnju v_ezu sa tom ku~omuspostavio sam
preko DuSka Bursal:a, koji je u 'Vreme stvaranja partijske or_ganlzacije -u Kamenici 1939. bio simpatizer SKOJ-a. Radio
f&am sa njim politi~ki. da bi i on jednoga dana postao akti~ni
Jskojevac. Ali u najlepioj uspomeni mi je ostala cela porodica
rBursal:a, jer su svi znali da su moje veze sa Dwkom .;;,_ poli..ti~ke veze, da ih to mole dovesti u nezgodan pololaj pred
-vlastima :state :Jugoslayije.· Ak.t.iviranje DuSka Bursal:a u radni~kom pokretu moglo je, zbog toga, da uriese nemir u kucu.
To se u mnogim kucama dogadalo. Bilo je dramati~ sukoba roditelja i dece. Medutim, kod Bursacevih to se nije
:dogOdilo. 0 tome . u porodici niko nata nije govorio,. niti su
iDulku'} pravili smetnje. Tamo sam uvek bio dobrodo§ao, sr~-da~rto · priman:
·
·
·. :·_.
. 1) DuJko Bursa(: je· kao sekretar OK SKOJ-a herojski pogtntio
'-$· -cijeUm svojim komitetom u ·DeSantu na Drvar, borel:i se s njema~kim padobrancima 25. V 1944.
�Upravo iz tih dana ~ivo se seeam i Marije, koja m1 Je
naj<!esce otvarala vrata te kuce. Bila je uvek vedra, nasmejana, gostoljubiva. Bio je to odnos seoske devojke prema u(!itelju. Mariji nije smetalo sto su vlasti na tog u(!itelja gledale
sa podozrenjem. Jednom re<!ju, ta je kuea mene ohrabrivala
u mom ilegalnom radu. Iz tog ilegalnog perioda, iako neangaiovana, ostala mi je u svesti vedra seoska devojka Marija
Bursae.
Sigurno da je taj period ostavio najdubljeg traga na Mariji, i da je to doprinelo njenoj -brzoj aktivizaciji od:rnah u po<!etku ustanka.
Marija je prva lena narodni heroj! Otuda i veliko interesovanje za njenu biografiju, za nju kao borca; --za njene
podvige. Njeno progla8enje za narodnog heroja vezuje se za
bitku na Prkosima. Tvrdi se da se ona na Prkosima izdvojila
heroizmom.
Dobro se seeam bitke na Prkosima. Bio sam tada politi<!ki
komesar V korpusa. J edinice nase X brigade i Drvarskog
odreda, pretrpele su te8ke gubitke. Jos te~e gubitke imao je
neprijatelj. Drug Tito nas je neposredno posle te bitke upozorio na <!uvanje boraca. Ovo pri<!am zbog toga da bi se shvatilo da u bici na Prkosima nije bilo fronta i pozadine, nije
bilo prvih i zadnjih redova.
Na Prkosima se vodila borba na ~ivot i smrtl
Prilikom izvla<!enja ranjenog druga smrtno je pogodena.
I tu se neo<!ekivano javio Marijin prkos na Prkosima! Ona je
bolove svojih rana savladivala pesmom! Pevala je i kada su
je na nosilima prebacivali u bolnicu. Njeno stanje se vrlo brzo
pogoriavalo. Bila je u dru8tvu ostalih bolesnika i ranjenika.
Svi su oni lakSe povredeni nego Marija i razli<!ito su podnosili svoje rane. Marijin slu(!aj bio je najteZi.
Ali, ona je pevalal
I tu se Marija Bursae izdvojila od svih ostalih. Umrla je
pevajuei partizanske pesme! Takva njena smrt pronela se 1
kroz vojsku i kroz pozadinu. Znaiill.a je poziv na borbu. Jer
niko nije mogao tako ubedljivo da saopsti drugima da smrt
u borbi nije teska. To je rekla Marija Bursae i tako olaldala
mnogim ljudima, mnogim devojkama i mladi(:ima da se bde
odlu<!e. . .
·
�' · · COBANICA U. SltOLI
- Usred sela Kamenice, ispod brda Pra~ijaka, nalazila
·se stara kuca Nikole Bursaca i njegove !ene Joke. Niska ·i
poduga, s krovom od pocrnjele §indre. Na sredini prostorija
·s ognjiitem, a umjesto poda nabijena zemlja. S desna i s lijeva, po jedna soba. Nasuprot ulaznih · izlazna vrata, ito vode
na bdtu podno kuee s vocnjakom Aljiva i tre§anja. Poviie
kuce orijetka Aumica kr!ljavih bukvica. Nikola je pred rat
napravio joA · jednu ljep§u kucu. U istom zaseoku tivjeli su
i BosniCi, Rodici, TrikiCi, a bila je tu i §kola.
Imali su petoro djece - -prii!a Dragica Bdic. - NajstariJa
Marija, pa Du§an, Milka, Dragan i najmladi Vaso. Tri sina
i dVije kceri. Okupljeni u §iroj porodici, u zajednici sa stri~evima, babom i djedom, bavili su se pretemo sto<!arstvom,
manje zemljoradnjom.
Rasia je Marija kao i ostale seljaneice . . . Seoska §kola
otvorena je tek -1938, a sve dotad !enska djeca ostajala su nepismena, §to se smatralo normalnim. Klap~ci, kako ovdje nazivaju mll.§kar~ce, iAli su u Akolu u Drvar. Svaki dan: sat
hoda tamo, sat nazad.
Djetinjstvo je provela kao ~obanica, ~vajuci ovce i goveda, sve do svoje ~etrnaeste godine. Poslije je ostajala kod
kuee, jer je kao najstarije dijete imala i najvece du!nosti.
Uz majku je radila sve po kuci: kuvala, §ila, prala rublje, n
pored toga i oko stoke, i na njivi.
Odmalena je ispoljavala mnogo dara za ru~ne radove i
vezove. Njeni prijatelji i poznanici ~esto su je hvalili: »Sto
Marija ~ima vidi, rukama stvori!c
Najviie svojih radova napravila je uz stado. Dok su ovce
leble u hladu, Marija je s ostalim djevojkama sjedila na
kamenu i vezuci pjevala:
.
»CekaJ Mile dok otkam peJktre,
t jof plate, pa tv po8 zc tee.
Momci su joj, prikriveni negdje iza zbunja, na to dobacivali: »Zuri se Marija, ne ~eka se Mili, jesen je blizuc. A
.Marija bi pjesmom odgovarala:
»~ekaJ me dra(lt o-ve ;e•em,
6ik4J me drczgi, ~ekaJ me dragi,
tpt~m . darove
••••
:15
�Tako je ona, kao i sve seoske
dj&\'Ojk~, · \'eselo ·i· .u!ul:bano
tkala i prela, vezla, plela, da bi pripremila svoje djevojal:ko
ruho za svekra, svekrvu, djevere, starog svata; kl.una, mlado!enju . . . U svojoj djevojal:kpj sobi l:esto je sa drugari~
izvodila ialu uz otvoren kovl:eg, prebil'ajuci svatovske darove:
· »Ovo ~ za svekra i ·»SVekrivuc, ovo za djevera,. ovo .za
zaovu,. a ovo, najljep!e, za dragoga!c
.
· · Kada su 1938. njena braca na zvuk zvonceta po!urila u
ei>bli!nju novu skolsku zgradu .sa torbicama na ledima, i Ma·riju je neito- privla01o · Akoli. Htjela bi i ona se bracom da
ul:i, da l:ita one lijepe pjesmice iz Citanl:ice, kao i mali bracp
Naso. . Cesto bi ispuitala· preslicu i uzimala Bukvar,. prelista.vala, gledala slike· i· sricala slova. ~olila je Vasu da joj Cita
Zmaj J ovine pjesme. Majka. J oka'} · bi ·je poprijeko pogledala:
. ~Marija,. radi svoj posao, . nije za· te. knjiga! Ti si vee
velika. Ni druge cure ne prate knjige .vei: predu i vezu, gle·daju ~a ·se udaju i ·kul:u da zaku6e.«· ··
·
. · Blagim pogledom krupnih bistrih o~iju Marija bi je casak . posmatrala, pa tiho rekla:
.. ·
.
~Mama. . sve ovo Ito vidim u knjw,.·u stvari nilta
vidiml Slijepa sam kod ovih mojih velikih · ol:iju!c
'Kri!om je kasilije; da Diajka · nEi -vidi; otvarala Bukvar, a
~zatim bi .se pohvalila · bratu DuSku, · kako ·je vee dosta .slova
na:ucila. Marija bi- rado iSla u §kolu, iako> je vee odrasla;··ali
•!ita< mole kad stariji misle da »tensku djeeu ne treba ·skolovatic. Eto, Duiko je po§ao u prvi rllZred kAda je 'navriio
'dvanaest godina, ··a · l:etvrti je %avriio u osamnaestoj. Uzgred
je jos -izul:io i Stolarski zanatl A: ona · mje manje bistra Cld
DuJka.
·.· ·
' · tr'selu se mriogo _§ia promi.jenilo kad namje ~o§ao prvi
u~itelj, napredan mlad l:ovjek, komunfsta Veljo Stojnic. Prijateljski je priSao narodu i svojim ·skromnim. ponasanjeih
odmah stekao velike si.Jnpatije. Skola. postaje centar kulturnoprosvjetnog i politil:kog; zivota ~itavog sela. Odmah je organizovao Narodnu knjiZnicu i l:itaonicu, kUiturno-umjetnil:~u
gtilpu, 'sportski klub i d~ju kuhinj\t. :Tako .je : ubrio oko
:Sebe ok\ipio omhidinu.
- ·- ' '
A kada je 1939. u ikoli otvoren: doln8Cil:!kt te~aj, -Marij~
je me4u prvim po1azni.cima_poeela .Q.a J.t~~- ~ako se kuha, kroji
ne
.
I) Joka Bursa~
·It
}
. .•
je iza rata ·poenala ·thin la'J.
�i odriava higijena. I da ~ita i piAel Zapa!ena je odrilah kao
rijetko vrijedna i darovita djevojka.
»Pohadale smo skupa sestomjese~ni Singerov teQj za
krojenje. Marija se pokazala neobi~no bistra i vrijedna pri~a f>uka Ba~konja. Kupila je sival:u masinu. I ovdje
je pokazala svoje veliko drugarstvo i nesebi~nost: Krijul:i od
nastavnice, vezla je i izradivala krojeve mladim, manje vj~
stim djevojkama.c
Stanovale smo u susjedstvu i ~esto se obilazile i pomagale jedna drugoj u poljskim poslovima; nar~ito pri oko..:
pavanju kukuruza. Po fizi~koj snazi i izdr!ljivosti ni muikarac joj nije bio ravan. Uvijek vedra i duhovita! U svako.i
prilici umjela je da zapodjene salu, posebno 0 praznicima, na
zborovima kod osnovne skole, kad je vodila kolo. Voljela je
da pjeva! Na zajedni~kom radu, na njivi, bila nam je voda
u pjesmi.
Skupa smo bile i na prelima, gdje je Marija onim svojim
zvonkim smijehom i zadirkivanjem osvajala prisutne. Mnogi
mladil:i priieljkivali su njeno dru.§tvo. Nije voljela spletke !
ogovaranja, sto je doprinijelo njenoj velikoj popularnosti
medu nama.
Uz Du8ka, koji je sve slobodno vrijeme provodio u ~itao..;.
nici i u svim kulturnim akcijama bio desna ruka ucrtelja
Velje, Marija je po~ela pomalo da shvata zasto postoji nejednakost, bijeda i neznanje ...
Od najboljih omladinaca, vel:inom radnika, medu kojimaje bio i Du8ko, u~itelj je 1940. godine formirao prvi aktiv
SKOJ-a. Njegov rad se posebno osjetio na kulturno-prosvjetnom polju. Gotovo sva omladina obuhval:ena je tom aktivno!il:u. Marija, f>uka Ba~konja i druge omladinke prvi put su
tada ~ule za rij~ komunista i za borbu radni~ke klase.
Djevojke su se stalno okupljale oko Velje, Ito je postalriupadljivo i ~udno starijim zenama. Govorile su: »Sta l:e on~
etalno sa u~iteljem, nije on prilika za njih.c Ali svjetlost
razuma vel: je po~ela da razbija stara shvatanja i odnosi sti
se polako po~eli mijenjati ... Nisu badava zandarmi sve viSe
pratili rad u~itelja Velje i kretanje omladine oko skole. Da
bi ga onemogul:ili, najposlije su poku8ali da ga l)remjeste. AU
narod Kamenice listom je ustao i to osujetio. Najzad su ga
povukli u rezervu, na vjezbu u Banjaluku. Skojevci ' su tad
svoje ilegalne sastanke oddavali u luini; Dulko bi uZi.mia
1-
~ene
beroJI
�sjekiru i testeru, i pod izgovorom da ide ujaku u Gomju Kamenicu, odlazio na ugovoreno mjesto pod neku bukvu ill
hrast • ••
U kuCi Nikole Bursaea sve ~e se sastajala omladina,
pa i odrasli, uveee na prelo. Tada bi Marija i osta1i uz zujanje vretena sluSali DuSka kako Cita, dok na stranicama titra
nemimi sjaj s ognji.Sta. Tako su sva djeca Nikole i Joke priMa naprednoj omladini.
Rat ih je zatekao spremne, sa jasnim ciljevima i zadacima
kojih se smjesta prihvataju. Odmah poslije kapitulacije, kad
usta§e odvode ljude, ubijaju ih i bacaju u jame, prvoborci
Veljo Stojnie, Milan Bursae, Nikola Kotle, Ljubo Babic i
drugi komunisti, okupljaju narod oko Drvara i govore o
otporu . . . Oni organizuju prve cete ustanika: jednu i u Kamenici. Oko 1. jula 1941. kamenicki ustanici su vee bill formirali svoj logor u Sumi na Tminica Oklinku nedaleko skole.
Tamo su spremali i cistili or11Zje: pu§ke, bombe, pi.Stolje, sjekire, vile ... Otvorili sui kuhinju, a namirnice su prikupljane
po selu.
Marija sa strinom Andukom sakuplja oruZje i hranu ...
DuSko politicki organizuje omladinu . . . Majka je ostala kod
kuce· da euva jetrvinu malu djecu, da kuva i bdije na straZi,
jer ·su se usta.Se cesto zalijetale u sela. Otac Nikola je pred
rat dobio zapaljenje desnog oka i uoci ustanka nekako uspio
da ode u Zagreb na lijecenje, gdje ·je ostao cetiri mjeseca.
Marija i f>uka, kao istaknute omladinke, dobro su posl11Zile Partiji i SKOJ-u u tim predustanickim danima. Obje
su bile kuriri. Marija je s nekoliko omladinki odrzavala kurirske veze sa ostalim logorima ustanika na opstini, sa odredima i cetama na polozajima oko grada, i vee tada je zapaiena
kao ozbiljna i zrela djevojka. Sve zadatke izvrsavala je sa
puno volje i zalaganja. Pripreme su trajale do 27. jula; u dva
sata poslije ponoei ustanici su krenuli na Drvar ... Tog dana
·OSlobcx!en je i Ostrelj, Smetica, Potoci . .. Plamen borbe sirio
se na sve strane.
PROBNI ZADACI SKOJ-a
- KCi uglednog i po§tenog domaeina zidara Nikole bila je
tih dana neumoma. Cijeli taj ustanicki mjesec avgust ispu1'8
�nio je narod · masovnim radom za gerilce. I ona se angalovala
potpuno; Ne znam ni sama odakle da po&lem - kale Duka
Ba~konja- ita prije da spomenem: Ui one nde iarama izatkane vunene torbe, nabijene hranom, ito smo skupa na ledima nosile drugovima na polozaje, provla~eCi se gusto olistalim iipraljem, zadihane i srel:ne. Ili ono njeno tr~karanje po
Donjoj Kamenici, od kul:e do kul:e, gdje je rukovodila sakupljanjem vune, raznovrsne prede, lanenog tkanja, ve5a .. . Ili,
kako s porukom u njedrima hita na pri.peci do udaljenih voj •
nih komandi i rukovodstva u gradu. Teiko je sve pobrojati!
Prvo se istakla ptikupljajui:i pnmro: za ·115tanih.e, k-:.•, clan
seoskog Odbora fonda~) sastavljenog vel:inom od lena. Sakupljale smo vel: izra<!ene odjevne predmete kao i sirov materijal, ito bi opet po dogovoru iile, prekrajale ill rasporedivale !enama da rade po grupama. Radilo se po svim zaseocima pa i u njenoj kul:i.
U kameni~ku ikolu smo prenijele nekoliko iivaCih maiina i nas desetak omladinki iile koiulje i ostali vei, a zatim
odnosile u Drvar u Kantinu, gdje je bio centar rada za vojsku.
Sjel:am se, isle smo kamionom i na iumoviti Oitrelj, u posjetu nasim borcima koji su cuvali polozaje prema Petrovcu.
Donosile smo im poklone naroda. Pucalo je strdno, granate
se rasprskavaju oko nas, a mi iza zaklona dijelimo hranu,
odjel:u i obul:u, ito smo s ostalim !enama pripremile.
Sve su to u stvari za nju bili probni zadaci SKOJ-a. Odlicno ih je izvriavala i pokazala se kao dobar organizator. Zato
je vel: u septembru primljena u SKOJ (u mojoj kul:i), s prvim
omladincima koj1 su u slobodnom Drvaru pripremani za organizaciju mladih komunista. Vazila je kao najrevolucionarnija
omladinka svoje grupe, slobodna i energicna u istupanju i
radu.
DOLAZIOKUPATOR
Dva mjeseca Drvar je bio u rukama ustanika, sve dok
ga 25. IX nisu ponova okupirali Talijani. Branel:i svoju kratkotrajnu slobodu nasi borci su im hrabro odolijevali na sumskom prijevoju Plo~e. izmedu sela Resanovaca i Kamenice.
U meduvremenu, narod je iz grada organizovano izvlacio
3f Odbori fonda: Prvi pomol:nl organl vojno-pozadinske vlastl
u Ustank.u; organizovali su snabdijevanje borackih jedinica.
2•
111
�hranu, ondje, grac!evinski materijal i fabri~ku opremu iz
Celuloze i Pilane, i sklanjao u tajne podzemne magacine po
okolnim !umama. U ovim akcijama posebno se isticala omladina; osjetio se rad predratnih skojevaca.
- J edne tople ve~eri - pri~a Dragica Bdil: - Du.Sko je
sazvao svoj aktiv SKOJ-a i kratko, o!tro postavio ratni zadatak:
»Neprijatelj nadire od Knina i B. Grahova prema Drvaru.
Jo! u toku nol:i treba sru.Siti prugu na Hrnjadima i prokopati
cestu na Plol!ama. Zadatak je ozbiljan, ali nas nije strah; nije
nam ni prvi niti posljednji! Iako znamo da (:e nam selo biti
spaljeno, da ce mnogi stradati, s pjesmom l:emo krenuti u
akciju«.
Zna Marija da nas, koji smo do!li na sastanak, ima dosta
gladnih. Ni.Sta nismo jeli osim malo pure iii skroba bez soli.
Kraj je pasivan, »hljeba ni do BoZica« - kako ka!u stari, a
pogotovu u ove ratne dane. Ona se nekud izgubi i ubrzo vrati
s pola jel!menika i punom zdjelicom masnog ovl!jeg sira, !tD
je donijela od svoje Joke. Komandir radne ~ete Milan Bal!konja rasporedio je ko ce u koju akciju i odredio skojevke
da prol!u kroz selo i obavijeste i ostalu omladinu da odmah
krenu na posao. Skojevke uze!e a5ove i krampove i izgubise
se u noci ...
Uz zveket pijuka i lomljavu kamenja l!uje se razgovor:
»Ala ce se neprijatelj »obradovatic kad mu se prvi tenk
ili kamion survaju u ovu provaliju!«
Za tili ~as pruga je pokidana i cesta prokopana. Usporen
je prodor okupatora; stanovnistvo se moglo evakuisati.
Sa jos vecim odu.Sevljenjem prihvatala se Marija raznih
zadataka tokom jeseni. Krajem 1941. SKOJ-evska organizacija
u selu tako se omasovila da je brojala 23 l!lana. Svi sposobni
mladil:i stupili su u gerilske l!ete, a zenska omladina svrstala
se u radne ~ete. Sve se stavilo u sluzbu barbel NastaSe sve
teZi dani. Marija se kao skojevka istakla u ndoj radnoj l!eti;
narol!ito, kada smo s pol!etka 1942. ru.Sili na8u osnovnu skolu,
da se okupator u njoj ne bi ugnijezdio. Gradu smo odnosili u
sumu, gdje je odmah podignut magacin. Kasnije je pretvoren
u vojni logor.
Skojevski sastanci se u po~etku drie u najveeoj tajnosti;
mjesto okupljanja je u Marijinoj kuci, u njenoj ~istoj djevD-
20
�ja~koj
sobi, svijetloj i potkr~enoj.- Tu je najsigurnije. U njenoj porodici su ~etiri Bana SKOJ-a: strina Anduka Bji se mu!
vee bori u partizanima, sestre Marija i Milka, i brat DuJko sekretar SKOJ-evog aktWa u selu. A i roditelji su im vrlo
pailjivi i opremi.
U sobi nema za sve stolica. Marija, uvijek orna za §alu,
uzima biljac i prostire ga po patosu govoreci:
»Ovako cemo, ko Turci, kad piju kavu!c
Sastanci moraju biti sa!eti i kratki. Postavljaju se najpreci zadaci. Treba lito prije sakupiti odjecu i obucu za partizane, jer kod nas ima dosta drugova s udaljenih strana: iz
Banije, Like, Korduna, sa Kozare . . . Bosi su i slabo obu~eni,
daleko od svojih popaljenih kuca, od majki i sestara. A zima
je tu. Skojevke smjesta doneso§e odluku da one prve na~nu
svoje ruho. Ionako ga neee dragi poderatil Prvo ustade Marija, otvori kovceg i izvadi dzemper i dva para carapa, tankih
i bijelih kao snijeg, ito je svojom rukom oprela i oplela u
hladu kod ovaca. Nije Zalila: »Drugovi koji odlaze u borbu,
najljepsi su mi svatovi.c
Na redu su i drugi zadaci: Nijedan skojevac ne smije biti
nepismen. Pa ni ostali omladinci. »Lako je Mariji, povikalle
uglas neke drugarice, ona je ranije naucila da cita i pi§e; kao
da je znala da ce nam sve to trebati.c
Zadatak je ozbiljno shvacen; skojevke pribiraju olovke,
traze sveske svoje brace . . . Dobro im dodu i komadici razbijenih tablica, izlomljene pisaljke. Marija im pcma!e i uskoro
organizuje analfabetske tecajeve za sve zene.
NE MOZETE VI NAMA NISTA
- Te jnuarske v~eri 1942. - pri~a Rosa Torbica komunisti su organizovali politi~ku konferenciju naroda u
osnovnoj llkoli na Kamenici. Po§li smo i mi iz susjednih sela
Vrto~a i Prnjavora. Iz svih zaselaka pristizale su povece grupe
starijih ljudi, lena i omladine. Mu~no smo se probijali kroz
visok snijeg i sa raspaljenom lu~i ville glava osvjetljavali
usku prtinu. Strama hladnoca prosto nas je rezala po lieu i
koljenima; kad smo stigli, znam dobro, ~arape su nam na
nogama bile smrznute.
21
�11ar..;a
Xa ~ Uc.:e ~ DaS je na r.o:-a
~ i S gl"''¥AD cirugar.ca ra:mt;eita}a DaS po ~ ~
~ Ooa ~ Cl7dje bi.la domae'..ca; razdrag;ma i ~...,........a u
~:!i mat jet' DaS je priDiaJ.a i kao K::.;~ svjema vaiDosti
..
rnr..p skupa.
.Dr :;e u Drvaru, Talljani su sa zebt:;ac1 i5:i na poEnak i
...
poo rro nr.,C ostavljali upa!jene n:zo-.e iar.L;a po n·;ca::--a i rad:liitima Celuktze i Pilane. Po~ ratn:.Cki op~;eni. pa
ipak puni straha i ne:z-.jesnosti! Partizani su po b~ uz
ceste, spremno rekali u zas:iedi. ne dajuci im da m.Y"ti!m iz
grada. Za blt.tkadu je t:rebalo pripremit.i sav narod. 0 tome
au vojno-pr lititki rukovodioci i govorili ove veCeri. Svaki
..
c.naj ko neprijatelju odnosi mlijeko, kajm.ak. jaja. . . i razmjenjuje to za so, petrolej, riZu ••• slabi narodnu borbu.
Stisnuti u prepunoj sali, zaguSljivoj od isparenja mokre
obui:e, lula i game lampe, ljudi su pa.Zljivo sluSali. Otvorena
je diskusija. Za rije<: se javila i Marija, da potpomogne nast/Jjanja predgovomika. Objainjavala je zaSto treba i hranom
i obu.Com i odjeeom pom.oCi borcima koji se ovaj C:as mrmu
u mijegu ... Odjednom ustade neki mladiC, eetnicki raspolo!en, i prekide je govoreCi ljutito Sta ona ima nekoga da uCi
i da priU. bolje joj je neka se pripazi jer, ako je on uhvati,
zadaviCe je. lstovremeno nahrupi pet-Sest ljudi sa koljem i
vilama, i nasrnuk d.a nas rastjeraju. Nasta guiva ... Sjeeam
~W-, drugovi su Db omladinke kroz prozor izbacivali u snijeg,
d.a nas za§tite. Prije nego Sto sam iskoCila, vidjeh Mariju
kako sva zajapurena od srdZbe ~e:
»Ne morete vi nama ni.Sta, neeete nas omesti ... Nas je
vile. Ako ovu konferenciju ne odrZ.imo, odrlacemo druge.~
Narod se raziJao, ali veCina je shvatila Sta treba da radi
- Te zime - prisjeca se Duka Backonja - zapamcene
1 po vi.Jokim smetovima, Marija je sa.kupila veliku kolicinu
~ariafa od cega smo izradivale borcima kabanice s kapulja~om, da bi se kamuflirani uspjesnije borili na snijegu. I sama
je lila u kuCi sa strinom Andukom. Istakla se kao prva u
brzoj izradl. Po citave noci je radila; uz petrolejku dok je
»gasa« trajalo, a kasnije pored lojanice i luca. Stalno na
oprezu, da otkud ne bane talijanska izvidnica.
Rukovodila je grupom omladinki koje su sabirale .i pripremale odjecu. One su u~estano okupljale zene i djevojke sad
22
�u ovoj sad u onoj prostranijoj kuci na masovna prela i posijela, gdje bi zajednil:ki prele i plele d!empere, l:arape, rukavice, !aloye. Skojevke su !enama l:itale i tumal:ile »RadiOvijesti«, pril:ale o borbi. Pala bi ttl i pokoja !ala, zaorio se
smijeh i pod l:ac1avim gredama odjeknula neizostavna pjesma.
Pokazala se korisnom i kao obavjestajac. Silazila je ~
sto kakvim izmiSljenim poslom u Drvar i drugovima pribavljala svjeze novosti o stanju kod Talijana i, uopste, u gradu.
PREGRSTIMA JE DAVALA
- No{: je uveliko osvojila kada smo nas trojica-l:etvorica
promrzlih i mokrih partizana u8li u nisku sindrom pokrivenu
kucu, utonulu u snijeg - prica Duro Sabljic. - Oko 26 boraca sislo je te januarske veceri 1942. s Metle i zanocilo u
kucama Bursaca, Sobota i Bodroza, jer u svacijoj kuci nismo.
smjeli nocivati.
Dok je mati zurno pripremala vel:eru na ra!arenom ognjistu, Marija je odmah skocila sa sestrom Milkom i strinom
Anc1ukom da nam skida mokru odjecu i obucu i vjesa da se
su8i. Iz sobe su, iz djevojackog ruha, donijele bijele lijepo
opletene carape, jedne, druge, trece, sto su danima pripremale
za udaju. Iznose sve! Pregr8tima je Marija iznosila i davala[
»Vojska dosla« zacas se ra8culo u zaseoku. Otvarali su se
sanduci, izvlacili darovi. Znao sam da je Marija sestra starog
skojevca Du8ka Bursaca, ali do tada je nisam vidio.
Poslije kratkotrajne stagnacije, izazvane ponovnom okupacijom Drvara, snamo su se prikupljale partizanske snage~
naro.Cito poslije Okru!nog partijskog .savjetovanja 3. I 1942.
u selu Risovac kod Bos. Petrovca.
Kratko vrijeme komandir cete nam je bio ustanicki junak
Jole Marie, a zatim je cetu preuzeo obljubljeni 55-godisnji
zemljoradnik Jandrija Tomic zvani »Cicc•), ucesnik ruske
revolucije. Pricalo se da ga metak neee. Jednom, sjecam se,
u akciji na Vrtocu gdje smo razbili Talijane kad su posli u
pljacku stoke, »Cil:c je izvadio hladnu kuglu iz njedara eemu
smo se svi smijali.
') Jandrija Tomic je poginuo u Desantu na Drvar, kao Komandant drvarskog podrucja.
2~
�Sa joA nekoliko omladinki Marija je donosila na poloiaje
&ti veJ za borce naJe rete, kao i suvu obuCu, odjeeu i hranu.
Uvijek nasmijana! Nije joj bilo teJko po citave noCi prati i
lapati. Kao skojevka stalno je nekud trCala, zadu!ena mnogim zadacima u omlad.inskom aktivu, u teeajevima za nepismene, u radnoj eeti, Odboru fonda . . . Poeelo je organizovanje AF2-a, pa je i tu potpuno ueestvovala.
Partijski sastanci odriavali su se najeesce u kuCi Nikole
BursaCa. Sva porodica bila je u NO borbi. Kada smo se po~etkom februara 1943, u jeku cetvrte ofanzi.ve, ispred Komande podrucja u Drvaru opra.Stali sa omladinom, Clanovima
Partije i SKOJ-a, koja kreee u X brigadu, vidio sam koliko
su slomi. Dok su drugi roditelji na ispracaju plakali, a poneki molili da njihove keeri ostanu, otac Nikolai majka Joka
ni rijeCi nisu izustili da bi se Marija zadriala i vratila kuCi.
Znali su da je clan Partije, da je to njena volja i njeno veliko
oduievljenje.
- U aprilu, kada je ojuZilo - prica dalje Duka Backonja
- iznova smo, u nekoliko navrata, ruSili cestu prema B. Grahovu jer su se Talijani poceli probijati iz blokade u kojoj
.smo ih dr!ali svu zimu. (Za to vrijeme pojeli su 129 mula.
Partizani im nisu dali u sela.) S jedne od tih akcija Marije
.se sjeea i Mara Crnogorac-Materic iz Trninic Brijega.
»U poeetku sam je vidjela na na8im zajednickim radnim
akcijama - kde ona. - Dovela je bila svoju omladinu na
Ploce, gdje smo u martu prekopavali cestu kad su Talijani
poeeli da se izvlace iz na8e blokade. Jaka hladnoca stegla.
Pvva je uzela kramp u ruke. Cijeli dan je s krampom radila.
Dogovorile smo se da najjace uzmu kramp. One slabije radile
su sa lopatama. Stizale smo i da zapazimo kako koja radi i
to odmah naglas prepricavale: »Vidi, ona ... Gle, ova ... Neka sad neko ka!e da zensko nije sposobno!«
Marija se sva znojna i rumena sagibala bez zastoja, zadjenuvsi za pas kraj siroko nabrane erne pamucne »kiklje«,
da joj ne smeta. Uvijek je kratko nosila, do koljena. Maramu
bijelu na potiljku svezala. lmala je crveni dzemper od domaee vune. Tu boju nosile su cure kamenicke, bijelu iii
crvenu!«
»Drvar ce uskoro opet biti slobodan« r~e mi Marija u
povjerenju poeetkom juna u selu Koritima, gdje smo saku:24
�pljale hranu za borce - sjeea se Dragica Bdi~. - I zaista,
nai gradi~ razasut dolinom Unca, bio je 13. juna opet u natim rukama. Ali upola poruJen i popaljen. Utrotili smo dosta
radnih ~asova dok smo ruJevine rd&till i ku~e obnovili. Rad
se silno razmahao u svim organizacijama. Sav drvarski narod zahvacen je nevidenim borbenim i radnim poletom.
- Sa svojim drugaricama - nastavlja f>uka - Marija
svakodnevno u~estvuje u radnim akcijama: Obradivale smo
zemlju bora~kim porodicama, iSle u posjetu ranjenicima ...
Nda radna ~eta nije imala mira ni odmora. Utom su nam u
julu stigle proleterske jedinice, crnogorske i srbijanske! Velii:anstveno ih je doi:ekao narod cijele doline. Dan i noc prenosili smo ranjene proletere strmim stazama do skrovitih
bolnica-brvnara po okolnim iumama. Prebijali smo se i po
visovima Klekovai:e. Ne mogu da zaboravim kako je Marija
tada bez smjene pjesai:ila viSe kilometara ugibajuci se pod
nosillma, dok su se drugi poi:esto smjenjivali.
Sve to vrijeme vruce je !eljela da ode u brigadu, iako
je bila neophodna svojoj porodici kao njen najsposobniji
radni i:lan.
MARIJA JE NARODI
- Kad govorim o Mariji Bursae - kde Rahela Albahari
- ne mogu nikako da mislim samo na tu djevojku heroja a
da njen lik ne identifikujem sa ~itavim jednim krajem, sa
narodom herojske Krajine. GovoreCi o njoj, ja vidim ljude
njezinog zavicaja, sa svim njihovim plemenitim osobinama;
sa takvim narodom svaka zemlja samo se ponositi maze, jer
su to odlike pravih ljudi.
Vidim plato viSe Drvara i selo Kamenicu, gdje sam po
zadatku odlazila pocetkom ljeta 1942. U kamenickoj skoli i
oko nje, i:esto se sastajala omladina. Tamo su Mira Maraca,
Bosa Jurincic i ostale drugarice radile sa zenama, ukljucujuci
ih u Antifa8isticki front.
Tih dana upoznala sam krsnu, jedru mladu djevojku, lijepih kestenjastih oeiju, koja se isticala svojom pojavom i
necim zdravim, bujnim, sto krasi mladost ovoga kraja.
Prije nego je postalo popularno »Kozaracko koloc, mec:!u
naprednom omladinom igrala se i pjevala »Vanjkac. Prihva-
2l'
�tio je narod ovu rusku pjesmu, srcem i razumom je tumaCio,
ali »umjetnicka obradac Vanjke bila je u duhu naroda Krajine. Jos i sad kao da mi u sluhu odjekuje tekst pogresno izgovaran ali pjevan sa zanosom:
Vanjka, Vanjka, propadjot ni za Ita •.•
Pjesmu prati trupkanje igraca, koji na svoj nacin igraju
ovu rusku igru. Igra omladina u ovim ustanickim danima
»Vanjku« do besvijesti, kao da svu svoju ljubav za zemlju,
sav svoj otpor okupatoru, pretacu ovaj cas u igru, u tekst
koji ne znaju pravilno ni da izgovore ali znaju: »Vanjka« je
nilda u dalekoj, velikoj dragoj zemlji, koja se u strahoti svjetskog pozara opire fasistima, kao sto se opire Krajina i cijela
nasa zemlja. Okrece se kolo u Kamenici, u Bosanskim Osredcitna, u Velikom Cvjetnicu ... A kad trupkanje zadise i oznoji
igrace, od stihova se vise nista ne razabire, samo isprekidano:
Vanjka ... Vanjka . . . Vanjka ...
Igra Marija Bursae, seljanka-omladinka, igra do nje mlada ~ena, igraju mnoge Marije Bursae ovog divnog suncanog
dana 1942, kada je na Kamenici formirana III krajiska brigada. Viju se zastave, ori pjesma, slusaju govori ...
U toku 1942. slobodna teritorija se prosirila ... Pokret
je zahvatio sve krajeve Bosne. Gerilske cete prerasle su u
bataljone i brigade . . . Stvorena je NOVJ. Omladina dobija
slozenije zadatke. 0 svemu tome govori se na masovnim zborovitna opstinskog, sreskog i okruznog znacaja. Na svakom
koraku viju se crvene proleterske zastave.
- Omladina Kamenice nece da zaostane iza drugih sela
- prisjeca se D. Basic - i zato Marija na jednom sastanku
zatrazi rijec:
»> mi, omladina Kamenice, moramo imati svoju zastavu...
Ona ce nam biti simbol slobode i poziv nasoj omladini u
borbu ina rad. Ja imam crvenu suknju od svile, samo jedanput sam je obukla, razasicu je i od nje napraviti zastavu.
Treba nam jos samo zutog svilenog konca da izvezemo srp,
cekic i petokraku.«
Za dva dana posli smo s pjesmom na sreski zbor u Gruborske Naslone. Na celu se lepr5ala nasa vlastita zastava. Sasila ju je Marija i na njoj izvezla znake bratstva.
·
SKOJ je sad u selu djelovao legalno i znatno se omasovio.
26
�- Trideset puta noCio sam pod krovom Marijinog oca pril!a Milan Trninic. - Njihova kuca bila je uvijek otvorena
svakom borcu, drugu, prijatelju. Ovdje su oni nalazili i rul!ak i vel!eru i konak. I, uvijek, dobru rijel!l
Te~ko mi je da u sjecanju obnovim sve one detalje iz
raznovrsne i naoko obil!ne, svakodnevne, Marijine aktivnosti.
Znam da se na svakom zadatku na§la, bez razlike i izuzetka,
i da je uvijek ispoljavala upornost i borbenost. lstakla se u
SKOJ-evskom aktivu Kamenice. Prva je, na primjer, bila u
diskusiji: predlagala je ~ta da se radi, kad bi odlul!ivanje o
nekom poslu zapelo. Njezino »mo~e sec pratilo je sve skupove
i dogovore. Bila je puna volje i optimizma. Kakd su zaseoci
ovdje razasuti, sastanke smo oddavali na raznim stranama
sela, pa i kod Marije. Sjecam se ndih radnih dogovora u
njenom vajaticu- zgradici pored kuce.
Po patrijarhalnim obil!ajima ovoga kraja, ~to otac rece
to je bog rekao. Kod Bursacevih, ~to ka~e brat joj Du5ko i
ona, to su bili zakoni ~ivota i rada u ovoj kuci. Kad je trebalo dati ne§to za vojsku, prilog je i§ao najprije iz njene kuce.
Pod njenim uticajem se davalo, od djevojackog ruha do
krompira, tita i ovce.
- Zbog ozbiljnosti u radu i pamje prema ljudima Marija je postala omiljena i kod omladine i kod starijih- kaze
D. Bdic.- Za nju se brzo l!ulo i u drugim selima. Znala je
Mariju l!itava op§tina. Svuda su je rado primali; vedru, blistavih ol!iju, uvijek spremnu na ~alu i pjesmu.
U pripremama za sabiranje ljetine u Sanil!koj dolini, istakla se medu nama kao najaktivnija. Ona okuplja omladinu
i govori joj o znacaju predstojecih akcija. Prisustvuje konferencijama USAOJ-a po svim selima. Stalno je u pokretu. I
u Kamenici se sakupila sva omladina. Marija je otvorila skup
i predala rijel! Branku Dragdu. On je govorio o vamosti zetve: NOV ce dobiti zalihe hrane, a neprijatelj ce vidjeti da je
cijeli narod ujedinjen u borbi. Podvukao je znacaj parole:
Ni zma ~ita neprijateljul - i na kraju predlozio da s radnom
l!etom u akciju ide Marija, kao komesar. Odjeknuo je aplauz
i jednoglasan povik: Svi smo za to! Uzela je rijel! Marija:
»Primam se nove duznosti, iako bih vi§e voljela da sam
borac na polozaju, sa pu.§kom u ruci •••«
27
�Tako je formirana i nda ~eta za zetvu i iste noCi krenula
je na zadatak. Radne ~ete i brigade dale su neprocjenjiv doprinos NOP-u; ne samo sabiranjem ljetine na oslobodenoj i
poluoslobodenoj teritoriji, vee i u sakupljanju hrane za vojsku, u prenosenju ranjenika, pa i ~itavih bolnica, u evakuaciji materijala iz oslobodenih gradova, kr~enju rusevina, ~iS
cenju ustanova, prenosenju raznovrsne grade za podizanje
vojnih logora, tajnih skladiSta i bolnica po sumama, obradi
zemlje bora~kim porodicama i ostalim nebrojenim poslovima.
Bili su to' pravi vojnici, mada, umjesto pu8ke, s krampom,
srpom ili motikom u ruci! Uvijek pripravni za rad: lila kiSa
il' przilo sunce, ili meeava oduzimala dahl Naj~esce gladni,
goli i bosi!
KOMESAR RADNE CETE
- Ova puta u toku ljeta 1942, u julu i septembru, iSla
je omladinska radna brigada Drvara da sabira ljetinu u Sani~koj dolini i pomogne tamosnjem narodu da zito podigne i
skloni, i voce obere, prije no sto bi ga neprijatelj ugrabio.
Komandant brigade je bio Marijin brat Dusko. Na stotine
mladih, organizovanih u ~ete i bataljone, kretalo je pjesice
sa zbornog mjesta kod Komande podru~ja, uz pjesmu i silno
odusevljenje, preko Ostrelja na Bravsko, gdje smo se sastajali sa omladinom drugih srezova. lspod razvijorenih zastava
na suncu se sarenila narodna nosnja: kiklje, bluze, marame.
- Ja sam bio komandir a Marija komesar Trece ~ete u
Drugom radnom bataljonu - pri~a dalje Brane S. Bosnic ~
kada smo u julu prvi put krenuli na zetvu. Nasa grupa se
sastala na goletnom Pasjaku iznad Drvara, pa smo posli samostalno preko Ostrelja, sela Drinica i Bravskog Vaganca ...
Cijelim putem orila se Marijina pjesma. Stigli smo kasno po
podne u selo Bajer i zalogorovali u sljiviku preko puta srusene zandarmerijske stanice.
Prvo ve~e isli smo zeti psenicu ... Maloga Sevu, najmladeg medu nama, nesto je ujelo te prvc veceri, noga mu otekla,
nije mogao hodati. Marija se oko njega mnogo brinula. smje:.
stala ga, stavljala mu obloge, dok smo se mi smijali i zadirkivali: »Ujela ga kornjacalc . Ona nas je ruZila: »Nije to- ?.a
'JO
�smijeh, treba ~ovjeku pomo81c U otavoj ~eti, od nas osamdeset, bila su samo ~etiri mladica; ostalo sve omladinke.
Marija ni po ~emu nije li~ila na nekog rukovodioca nego
na obi~nog !eteoca. Prva je poi!ela da !anje i izvla~i snopove.
Vesela i poletna, hitro je obarala ote!alo klasje i medu prvima se primicala rubu njive. I tako, svaku noc, sve dok !ito
nije po!njeveno i sklonjeno.
Do!ili smo u pravu pustos. Usta5ke porodice izbjegle ...
Sanicu je tek bila oslobodila I kraji!ika brigada; okolo su i
dalje vodeni okrsaji. Pridru!ili smo se ostalim radnim bataljonima, od kojih je svaki imao svoj zadatak na velikoj teritoriji oko Klju~a, Sanice Gomje i Donje i u neposrednoj blizini Sanskog Mosta. Kako se neprijatelj povla~io tako smo
mi, za8ticeni na8im borcima, iSli za njim i uz frontove !eli
iz noci u noc, a ~esto i danonocno. Stitila nas je Treca krajiSka brigada. Radili smo i u tamnim nocima i po mjes~ini.
U grobnoj tiSini, ~uo se samo sum srpova. U tami nam je vise
!ita ostajalo, ali moralo se turiti. ·
U naJoj ~eti Marija je organizovala politi~ki rad,
jer je bila komunista i najiskusnija. Shvatila je to vrlo
ozbiljno. Na na8im redovnim politi~kim ~asovima trudila se
da ono !ito pro~itamo bude svima jasno. Nas dvoje smo zajedni~ki rasporedivali grupe na rad, jer se ~esto iSlo po rascjepkanim njivama. Voljele su je djevojke jer je u ~etu unosila !ivota, sale, pjesme.
Stizali smo i u kolu zaigrati, kozarackom, obi~no uz veceru uz logorske vatre. Po vojni~ki organizovani, imali smo
svoju kuhinju ali - posnu. Uz odsjaj plamena naj~e!ice pojedemo, ko mo!e, po grumen zobene pure za~injene - salomr
»Da su nam makaze, javi se neko od nas, da ovo osiSamoc.
»Ko je! je!c zasmiju se ostali.
Prinesemo puru ustima, a ljuspi~ava bota »nehoticec se
otkotrlja nizbrdo, tr~imo za njom, nazabada se susnja, gran~ica i eto »pravoga jeZacl A zatim se po mjes~ini usunjamo
medu zrelo klasje, gladni kao vukovi. Mjesec nam se tad pricinja kao trbu5asta vruca kukuruza. Pred svanuce vracamo
se opet pod sumu, sve uz polo!aj, do!iaptavajuci: veza ... veza . . . Kao pravi borci! Spavali smo pod vedrim nebom, u
svje!oj slami tek ovr§enog !ita. Miri§e slama i ~etina, zrikavci zri~ul Tada Marija obilazi !eteoce i ne legne dok se ne
uvjeri da je svaka omladinka smjestena.
�Davali smo i kulturne priredbe; Uspjeli smo odr!ati i
veliki miting svih radnih brigada u prisustvu naroda i vojske, iako je nekoliko puta odgac:tan i ometan od neprijatelja
koji nas je tjerao, upadao ... Stalno su voc:teni okdaji. Jedan
dan zauzmu nam dio terena, drugi dan n~i ih protjeraju, a
mi bde-bolje sve Zito dignemo i odnesemo. I tako: kad kome
sreca!
Jedne svijetle, tople noci u septembru, vratili smo se
pred ponoe sa berbe §ljiva i jabuka, i onako umorni, u odjeei,
odmah polegli u slamu i zaspali. Oko tri sata probudi nas
zestoka paljba. Nijemci i ust~e nas opkolili! Uhodili su nas
jo!i od Sanskog Mosta. Opet su nam iz §ume u pomoc pritekli
n~i borci pa smo se na veliku brzinu izvukli. Cim meci oko
nas prestanu da zvi.Zde, mi pjevamo:
:oOmladino, diko ponosita, ne dai Svabi ba! ni zrna !ltal
Oj fa!isti, nece vam pomoCi, mi znademo lett i po noCi!•
Odmah smo evakuisali i zito i ma!iine; ne!ito smo zakopali
u rupe, trapove, granjem zaklanjali, ne!ito na lec:tima odnosili
i konjima prebacivali prema Bravsku. I tako: danas zanjemo.
sutra se povla~imo, sve dok ispred neprijatelja nisu ostala
pusta stmji!ita.
PARTIJKA
Kada se vratila sa zetve, Mariju je ocekivalo uzbudlji-.
vo i radosno iznenac:tenje. Evo §tao tome kaze Milan P. Bosnic:
- Upoznao sam je na jednom od sastanaka kandidata
KPJ u proljece 1942. Bio sam prisutan kao sekretar Op§tinskog komiteta. Njih §est-sedam, pretezno omladinki, okupilo
se u jednoj od kuca Bodroza pod Sobotovom Glavicom, u
malom zaseoku sela Kamenicc. Raspravljalo se o pomoci vojsci i obradi zemlje bora~kim porodicama a zatim smo diskutovali o ciljevima NO rata, o ulozi KPJ i o liku komuniste.
Na ovim sastancima redovno se provjeravalo izvr!iavanje
zadataka. Kandidati su podnosili izvje§taj o politi~kom stanju
u selu: o raspolozenju naroda i o djelovanju neprijateljskih
elemenata. Marija se tad obicno isticala savjesno obavljenim
zadacima. Bila je mec:tu prvima. Od ostalih je odskakala svo-
�jom bistrinom i otvorenom mr!njom prema neprijatelju. Vrlo
brzo je politii!ki sazrijevala i bila sve bliZa Partiji. Postala je
jedan od glavnih oslonaca partijske ~elije na Kamenici.
Takav njen rad omogucio joj je da bude primljena u
KPJ vee krajem ljeta, prilikom jednog masovnijeg primanja
najistaknutijih omladinki sa cijele opstine. Saopstili su joj to
drugovi iz kamenicke partijske celije, na svom posebnom
svei!anom sastanku, u prisustvu i!lanova Sreskog komiteta:
Mire Morai!e i Nine Dejanac. Marija je bila zbunjena i radosna. Kao i obii!no u tim prilikama, neko je govorio o ulozi
KP kao avangardi radnicke klase i o i!asnom ali teskom
zvanju i!lana Partije.
BRAVO MARLTAI
- Znam je najvise sa konferencija! Bila je predsjednik
seoskog odbora USAOJ-a na Kamenici - kafe Mara Crnogorac - a ja i!lan Opstinskog odbora USAOJ-a u Drvaru.
Ali, Mariju sam najbolje upamtila s one bucne skojevsk~
konferencije u Vrtocu: U Sobica kuci, usred sljivika, okupili
se poeetkom februara 1943. rukovodioci omladine i SKOJ-a
sa drvarske opstine. Na dnevnom redu: formiranje i popuna
brigade na na§em terenu.
Uvodnu rijec dao je Du§ko Bajic.Mati5) iz SK SKOJ-a.
Slu§ali smo pdljivo svaku rijec; pa i kad je sjeo, tajac se
produzio, napregnuto smo disali u prepunoj sobi. Tada, odjednom, podigla se Marija i sva ustreptala od uzbudenja, masuci rukama, pocela da govori:
»Nasi borci iz dana u dan ginu. Novi omladinci, a posebno skojevci, treba da popune njihova mjesta. Na na§em
terenu se mora stvoriti brigada! Cetvrta ofanziva je u najvecem jeku . . . Dali smo borce u tolike brigade, dacemo i u
ovu, dorasli smo za to.«
Bila je jako uzbudena.
»Mi moramo izdr!ati do kraja ... Mi moramo ... Mi moramo· ...« ponavljala je vise puta. Prva se javila u brigadu.
Iza toga je nastao pravi prolom odusevljenja. Svi su poustajali i uz aplauz uzvikivali:
I) D. Bajic, kao l!lan herojskog OK SKOJ-a, poginuo u Desantu na Drvar.
81
�dila na Grabovu. u Stnnici, na Plavnu, u Vrlici, na TiCeYu.
na Livnu ..• i na Prkosima, posljednji put.
Vee u martu je na vlast:iti zahtjev preSla u TreC:i bataljon,
8ji sam komandant bio, i dodijeljena je Treroj &ti kod komandira Petra Pilipov'.Q. Na njeno upomo traienje, raspore4ena je kao borac, iako sam ja insistirao da bude referent
18Diteta. Cak je traZila, dobro se sjei:am, ako joj vee ne mof.emo povjeriti puSkomitnljez, da bude pomoCnik kod teSkog
mitnljeza.
Poslije prvih akcija naieg bataljona, u kojima se osjetila
i drat pobjede. Marija je bila toliko oduievljena da se kod
nje razvila i oevjerovatna hrabrost i samouvjereuost. Najviie
je drugovala sa borcima koji su nam doili iz jedinica sa
bogatom borbenom tradicijom; privlaCilo ju je njihovo iskustvo i iirina ctoz:vljaja, feljela je da Sto viSe euje i naua
Iako je i ona doSla iz pozadine, kao veCina boraca na5e brigade, ubrajala se u red :.staribc. Pokazala se najizdriljivija i
najupomija u ~eti. Njezine lime osobine i borbenost sluiile
'U za primjer. Nije OVO fraza, vee stvarna istina 0 djevojci
koja je po hrabrosti Cesto nadmas•vala ostale borce svoje
Ute i bataljona. Boreei se rame uz rame sa svojim drugovima,
ani1a je podvige ito je katkad prelazilo moguenosti i prekaljenih boraca.
Nije bilo akcije a da se Marija iz nje nije vratila sa ponekom puikom, p:stoljem, ma5inkom, pa i mitraljezom, sto
je s ostalima zaplijenila. Cesto je i sasvim sama osvajala trofeje. Sjecam se vrlo dobro: u IV ofanzivi, u borbama na Plobma, ubila je dva Nijemca i donijela dvije ma5inke. U Strmici kod Kn:na, donijela je iz akcije tri pu5ke, sk:Oute sa
~etnika koje je sama ubila. U borbi izmedu Satora i GnjataDinara, kada je na5 bataljon zajedno sa IV krajiSkom brigadom vodio borbu protiv cetnika Dujica i Bogunovica, Marija
je zaplijenila lest p\lSaka i sama ih donijela u ~tu. U ljeto
1943. u borbi za Livno, Marija je upala u jedan bunker i u
njemu ubila tri ustaie i donijela pu5komitraljez.
Uticala je na omlad:nu posebno uoci akcija. Njena sigumost i veselost razbijala je strah onih plasljivih. Kad bi se
zapodjeli razgovori o udjelu pojedinca, ona bi im uvijek govorila da ne treba ocekivati nikakve pohvale. · A na dobacivanja nekih boraca: :.Ajde, sta vi !enske ... niste vi za borbuc, govorila je:
34
�. »Vidjecemo se u akcijil Moja borbenost pokaz~ce i moju
..hijednost!c
·
·
- Kada je u zimu 1943. uslijedila odluka Okrufnog ko-.
miteta da veci broj komunista ide u novoformiranu X brigadu, vidio sam je ponovo na jednoj sniotri njenog · Drugog
bataljona - sjeca se Milan P. Bosnic. - Stajala je uspravna
t otresita u stroju na snjemoj poljani, u svojoj seljackoj kiklji,
crvenom d!emperu od domace vune i opancima. Novi borCi
Pr:istizali su u odjeCi u kojoj se ko zatekao. Bataljoni su nam
tada hili ra!trkani po grahovskim brdima i n:Sam je vic1ao
~esto.
Sreo sam je tek u maju, na Ticevu ispod Satora.
Ugledao sam je na niskim vratima pored neke djevojke,
ltako se grije na ·suncu, jer osvanuo je bio krasan dan.
Bila je sad pravi vojnik. Zelena talijanska uniforma i
pwka - »Talijankac, lijepo su joj pristajale. Imala je 2 hombe oko pasa. A na kapi partizanki isticala se jarko crvena
zvijezda petokraka; izrezana iii od crvenih lickih kapa ili od
dalmatinskih cohanih jeleka, sto je borcima poklanjao narod
oko Srba, Grahova i okoline Knina, gdje je u toku 1943. najvi.Se operisala X brigada. Upitao sam je kako je.
· »OdU!no - rekla je - samo, hrana je slaba i umorni
smo od borbi.«
Tih dana cesce sam je vic1ao. Kroz socnu travu, prosaranu poljskim cvijecem, proticao je potok gdje je Marija,
iako horae, sa ostalim partizankama prala drugovima ves i
susila ga po grmlju. Dok su muskarci pripremali oruzje, zene
su obicno krpile kosulje, prisivale dugmad iii sebe cistile f
dotjerivale. Pred vece bi se svi okupili oko ognjista.
Sjeeam se, sa dvije drugarice preuzimala je iz bataljonske intendanture hranu za svoju cetu. Povelike komade mesa
stavile su na lec1a, priddavajuci ih rukom, dok su izmec1u ·
sebe nosile vrece sa grahom iii kukuruznim i zobenim braSnom. Pod teretom su se slatko kikotale zbijajuci sale na svo}
111cun. Jeo se obicno orijedak kukuruzni skrob iii neslano
parcence govedine u bistroj corbL Najcesce je to neslano go~ec1e meso bilo tako tvrdo, da su se borci ponekad od sale
znali sa njim mec1usobno gac1ati. Jovo Vuksa, komandant mog
fV bataljona, znao je to meso U ljutini baCiti napolje,. kro~
seoski prozorcic, i reci:
.
.
35
�»Nema niAta od ovoga! Ajdmo mi druZe komesare u bitku, da se pomlatimo s i!etnicima, pa da im otmemo so i rizu
~to dobijaju od Talijanac.
'·.•
Na jednom brigadnom savjetovanju istaknuti su i pohvaljeni neustra§ivi borci omladinci, me<1u njima posebno Marij~
Bursa(: i Zora Dani(: iz Sipovljana. Narocitu hrabrost poka-·
zale su tog proljeca~ u borbama oko Knina, kada smo hili u,.
sadejstvu sa IV krajiskom brigadom, lickim i dalmatinskim,
jedinicama.
··
- Dosia je jednom sluzbeno iz brigade, ti Komandu mjesta, pa je tom prilikom i kuci malo navratila - prica D,.
Bdic. - Kroz selo se brzo pronio glas da je Marija u Ka-·
menici. Sva omladina pozurila je da je vidi i cuje od nje o
Zivotu u borackim jedinicama. Susret je bio dirljiv: radost,
'
suze, zapitkivanja, sve u jedan mah.
»Morala sam krenuti nesto ran.je, da sa varna malo porazgovaram- rei!e Marija.- Kako vi sada u selu? Sta ima·
novo?«
·
Umjesto da odgovore, mladi je zasu8e pitanjima:
»Marija, bojiS li se kada pucas? ... Jesi li navikla na·
vojnicku disciplinu? «
•Prvih dana malo sam se bojala, narocito kad meci zvizde·
oko u8iju ... Sada se ne bojim ni topovskih granata! Na puc-:-_
njaw sam lako privikla i svejedno mi je poginula danas ilf
sutra, ako se ginuti mora. Drugovi su me ubjedivali da budem bolnicarka, jer je oskudica u bolnicarkama, ali ja s:1m
jedino htjela da budem horae sa puskom iii bomba8. I postala.
sam bomba8!
Divan je zivot u brigadi! Vlada veliko drugarstvo. Kad
borci nemaju duvana i slucajno se nade malo, da saviju po
koju cigaru, onda je cijeli vod pusi. Komadic hljeba dijeU:
se na viSe osoba ...«
Pitanjima i odgovorima nije bilo kraja, dok nas Marija;
odjednom ne prekide:
»Drugarice, moram vas napustiti, put mi je naporan, a i
avioni ometaju kretanje. Moram na vrijeme stici u jedinicu.c
Bila je spremna za pokret. U vojnickoj bluzi, s dvije kragujevacke bombe o pasu i puskom-talijankom preko ramena,
osje~ala se sigurnom. U komoj torbici nosila je postu. lspod
36
�:movke joj udara sjaj i rumen lica. Sve na njoj odraiavalo
'Je sposobnu ~enu-borca. Iako se ndla u sasvim drugim usla:vima, sa nepoznatim ljudima, svemu se brzo i lako prilago'dila; borbe, glad, zimu, napoma pje!ia~enja, sve je to Marija
brzo savladala. Sve povjerene zadatke izvrsavala ta~no na
·vrijeme, sa potpunim uspjehom. Drugovi iz brigade ~esto su
nam pri~ali 0 njoj i isticali je kao uzor-djevojku i druga.
'Svakome je znala da kale lijepu rij~. da se na!iali, svakog
·da razveseli i nasmije.
U STAPSKOJ KUHINJI
-
Znao sam da je hrabra. Bomba§! Bila je tog proljeca
'prili~no iscrpljena i jako izmrsavila. Pobolijevala je. Povukao
'sam je iz ~ete- - k&Ze Nikola Kotle - da se odmori pri stabu
brigade, na lakSoj du!nosti.
:
Bunila se, protestovala sto je tu »dokonac - kako se izrazila, jer ona je borac. Ubijedio sam je, komesarskim autoritetom, da ostane. Bila je kod nas mjesec dana; viSe nije
i,zddala. Na njeno uporno tr&Zenje vratila se u cetu.
Zdrava djevojka iz naroda koju je, sa svom njenom ~isto;
_.tom, ponijela revolucija.
• • - Sun~an dan iskrio se na snijegu kada sam poslom na;iyratio u stab brigade - pri~a ~ovo Mille. - Hocu da udem.
-~ straiar me zaustavlja, ne poznaje me. »Pusti druga JoV¥
-~a prode, on je s~kretar komitetac za~uh zvonki glas i ugler
;dah .nasmijano lice uokvireno gustom, raspletenom koso~
·Grm ~itav na glavi!
,
, Stalno sam je vedru zaticao za to kratko vrijeme njenog
,boravka u §tabu. Uvijek je prijatno djelovala. Veselo do~ekft
~ovjekal Uvijek se Salila sa borcima iz za!ititnice, kuririm;t
·~ _rukovodiocima. Prosto je skretala pa!nju na sebe, onak9
rumena i puna Zivota. Bujna i sna!na, kao od brda odvaljen~!
. - Negdje polovinom 1943. kameni~ka partijska celija
,imala je sastanak u Marijinoj kuci - ~jeca se Duro Sabljic.
~ Ona je lebla bolesna, mislim, od tifusa. Do!ila je privre~
"meno iz brigade, da prezdravi. Poslije sastanka. nas dvoje
&mo dugo razgovarali. :Piiao sam je hoce li moci i dalje izdr~
�!ati napore u brigadL Predlagao sam joj, ako je bolesna, da
vidino sa OkruZnim komitetom i sa !tabom X brigade, pa ·da
se ne vraCa. Odgovorila mi je da ne bi ostala u pozadinL
»Ovo ce me brzo proeL Cim se oporavim, odoh ja u svoju
Desetu!c
. A bilo je. mu8karaca koji su nastojali da se ne vrate u
borbu poslije ranjavanja, preleianog tifusa i drug.i.h obolje·nja. Pril!ala mi je o te!kim uslovma za drugarice: Pje5aCilo
ie noeu kroz visok sriijeg, a one u suknjici. bez donjeg ve!a,
u wapama do koljena. Mnogi nisu imali dovoljno razumijevanja za renu i njeno mjesto u borbi. Svaka je morala svojom izdrZljivo!cu i hrabroscu, svojim lil!nim vrijednostima da
otapa led patrijarhalnog shvatanja i da stil!e po8tovanje. Ubrzo se vratila u brigadu. Nije mogla dugo bez l!ete, bez drugova. Domobranske i ustaSke snage nadirale su od Like u
pravcu Bosanske krajine. Jos slaba od bolesti, Marija se sa
svojom Desetom na.Sla na Prkosima.
·
NA BRDU VJETROMETNOM
- U Marijinu posljednju bitku, bitku na Prkosima, krenuli smo iz Dalmacije, poslije borbi sa hercegoval!kim l!etnicima iznad Kninskog polja, na ograncima Dinara-Pljesevica
- pril!a Nikola Rokvic.- Dva bataljona brigade, Drugi i Tre~i. u sadejstvu sa jednim bataljonom Drvarsko-Petroval!kog
.Odreda, trebalo je da likvidiraju njemacko uporiste na kosi
Krmaru8i na Prkosima, Sto im je sluZilo za obezbjedenje saobracajnica Petrovac-Vrtol!e-Bihac i Vrtoce-Kulen Vakuf.
Posto smo od obavjestajne sluzbe i putem izvidanja dob~li
podatke, znali smo da neprijatelj raspol8Ze sa 450 vojnika, Nijemaca i pripadnika legije NDH, da od naoruzanja ima bateriju topova od 152 mm, preko 30 teskih bacal!a, dva magacina
razne opreme, magacin municije i oko sto zapreinih vozila.
Cilj nam je bio likvidirati garnizon, zaplijeniti opremu, nadruZanje i municiju radi opskrbljivanja brigade.
·
- Poslije kapitulacije Italije dobili smo zadatak da osvojimo niz jakih njemal!kih utvrdenja na Prkosima - sjeca se
i Stevo M. Rokvi6. - lako su nasu brigadu smatrali starom,
b:Ia je to na8a prva »prava borbac. Svi smo krenuli sa veli-:-
�kim odu§evljenjem, da bi se i naoru!ali i obukli. Dotad smo
stalno boravili na kamenitom oskudnom terenu oko B. Grahova
i Knina, u neprekidnim okdajima sa ~etn:cima po Satoru i
.Dinari. Borci su bili dronjavi i izgladnjeli. U nizinama smo
jell koprivu na neslanoj. vodi; a u sumi I:stove srijemu5e sto
miriSu na bijeli luk. Druge jedinice dolazile su ·do oruzja i
razne opreme, snabdijevale se, a mi smo slabo prolazili sa
na5im zarobljenicima ~etnicima; zaplijenimo staro oruZje,
francuske pu5ke bez municije iii raznovrsnu za nas neupotrebljivu municiju, po}toji prazan ka5un i - n:St~. viAe! M~
rije se maglovito sje~am s nekog skojevskog sastanlta u Trel:em bataljonu, ~iji sam komesar ubrzo postao. Vesela bolnibrka! Svojom vedrinom i zivoscu isticala se medu svim ostalim partizankama n~§eg bataljona. Ali najsnazn:je me se dojmila kad je bila ranjena ...
- J ednog predv~erj,a brigada je nai§la kroz Kamenicu.
Marija je - sjeca se njen brat Vaso - iznenada usia u kucu,
i,zljubila majku i na~as sjela na svoj djevoja~ki sanduk s pu~kom na koljenima. Sanduk je sada bio gntovo praz:m. Nije
imala kad ni da jede ... Dugo je majka gledala za kolonom.
Posebno je voljela, a i po§tovala Mariju jer se starala o kul:i
i djeci, odmjenjivala je. Ko zna kad ce se opet vratitil
- Dugo smo ma;r§ovali - kde Stevo Rokvic - l najzad
zastali da predahnemo na deset kilometara od cilja, da osmotrimo situaciju i proucimo podatke obavjestajaca. •Cesta na
Prkosima pravi brojne okuke i . zato je neprijatelj na svim
uzviSenjima oko puta izgradio bunkere radi odbrane komunikacije. Produzili smo sa jos vecom opreznoscu. Noc topla.
Tiha. Vjetric po nebu ganja oblake: ~as nam sasvim zaklone
mjesec, pa idemo komotno, ~as ga propuste, i tad zastajkujemo . .. Privlacili smo se tako nekoliko kilometara. Do nas
je vee dopirala pjesma domacih Svaba: :.Daleko mi je biser
Jadrana ...«
- Krenuli smo oko devet nav~e u mrtvoj tiSini, a napad
je po~eo u 11,10 ~asova - sjeca se Nikola Rokvic. - Smatrali
smo da ce neprijatelj tada biti vee pospan. Oni koji su imali
cokule morali su da ih skinu, da bismo poloZ&je zauzeli bez i
najmanjeg suma. Za~uli smo muziku, pjesmu i pijana doviki,.
�vanja. U logoru su, Cini mi se, slavili rodendan nekog od faiistilkih glaveiina. Napad su jednovremeno otpoCela sva tri
bataljona. Na.S TreCi bataljon bio je u centru. U roku od tn
sata, jedne od najZeSCih bitaka koje sam vodio u NOB-i. tri
puta smo zauzjma]j njihove polobje i tri puta se morali povla8ti. TreCi put definitivnol
- Pre8li smo cestu Vrtoee-Kulen Vakuf i otuda, sa
druge strane, neeujno se primicali - kaie Stevo Rokvic. --:Ni sam ne znam koliko je to podila.Zenje trajalo. U neposrednoj
blizini bunkera na.S truba~ Duro Dilas sa OOgrija zasvirao je
na juri§ i odjednom, svom silinom otpoCe napad Neprijatelj je bio potpuno iznenaden. Nasta straSan. krkljanac. U trku
smo otvarali vatru. Stra.Sna vatra prosula se i po nama. Karterom su nas tukli Sama borba tjerala nas je na hrabrost.
Marija nije bila kraj mene, ali znam da je uBnila ito i svi
mi: pojurili smo na bunkere ... I Marija se na8la u najveeem
vrtlogu. Njezin vod, sa vodnikom Perom Sopieem na ~el14
izbio je u udolinu gdje su Svabe imale deset konja za vucu.
Propinjuci se, preplaSeni ktmji su izbezumljeno zavriStali, ali
SopiCev vod je uspio da ih pobije, da prode straiu i zauzme
Uzvimcu sa nekoliko 150 mm topova. U tami i brzini ljudi sU
golim i'ukama hvatali za usijane cijevi, da hi zaplijenjeno
oru!je !to prije evakuisali. Uzalud Trojici su sprieni dlanovi.
Sklipa sa Marijom ~eli su tad gnjevno da ubacuju u cijevi
po jednu ru:~nu bombu, da bi ih onesposobili za dejstvo. Imall
amo mnogo ranjenika.
- Negdje iza ponoCi - kaze Nikola Rokvic - poslije
na§eg drugog napada i zauzimanja neprijateljskih poloZ8ja,
Marija me pronade i izvijesti:
~Dru!e komandante, eva, tu dolje zarobila sam sa jo$.
nekim drugovima dva tapa, haubice, .a ave ovdje li~no ~
razoruiala.c
Pogledam, bila su to ~etiri njema~ka podoficira iz haubi~kog voda! Dok sam kuririma naredivao Sta ce sa Nijemcima
koje je Marija zatobila, nje je vee nestalo u mraku. Ubrzo
sam cuo njen glas:
·
~
•Drugovi, zaplijenili smo topove, ko zna da rukuje? Ga~
dajte nepri]atelja!~
·
�Po§to se niko nije ndao da rukuje, Marija je poku.§ala
da izvute topovske zatvarate, a kad nije uspjela, naBla je
neku !eljeznu polugu i udarala po njima. Cule su se i dvije
jake detonacije: ona i ostali borci bombama su ostetili topove.
iZatim je polegla na jednu haubicu i nastavila da gada ...
•Uslijedio je ubrzo i drugi protunapad neprijatelja i na5 trcci
juriS, a Marija je ostala negdje kod haubice, tesko ranjena. 0
tome sam odmah doznao iz pojedinatnih kazivanja boraca:
•Oko sebe pripasala dva reda bombi i posla puzeci ka
prvim bunkerima , .. Unistila je tri bunkera i priSla topu oko
koga su le!ali pobijeni Nijemci ... U jednom momentu pored
nje je eksplodirala minobacacka granata i raznijela joj stopalo desne noge. Skakucuci na lijevoj nozi, povukla se u mali
zaklon, a kad je na:sao omladinski rukovodilac njenog ba. taljona. Nikola Bodiroza, zamolila ga je da je izvuce iz .borbe,
pa ne bi Ziva pala neprijatelju u ruke. Bodiro!a ju je uzeo na
lec1a i iznio van poprista, do ranjenog komandanta II bataljo'na Mice Su5ilovica, kome je .g ranata raznijela desnu ruku ... «
Nijemci su u mec1uvremenu dobili pojacanje i tako osna..zeni posli na nas. Pod &linom njihovog treceg protunapada
•morali smo se povuci, ali - sa ogromnim ratnim plijenom!
Dok sani se pribli!avao bataljonskom previjaliStu, gdje
Je VeC bilo blizu dvadeset ranjen.ka, CUO sam S.lmO jedan
,gias, zvonki zenski glas. Prepoznao sam i glas i borbenu pje;smu. Pjevala je Marija. ~apanjio sam se. Bio sam obavijesten
'da je te!iko ranjena, a ona? Pjeva! Nasao sam je na nosilima,
~pkoljenu bor~ima, najvise omladincima. Neizmjerno su je
'zalili. Uz put su vee prepricavali njene podvige, njenu vedrinu
1 -lirabrost. PriSao sam i zapitao je kako se osjec.a.
i
.•. •Nikad bolje, dru!e komandante, kad smo tako namlatili
Svabe!« Glas joj je podrhtavao od prigusivanog bola. ·
•Jesi li tesko ranjena?«
,.
•Nije to nista ---' porurila je da nam da na znanje
malo sam ogrebana!«
Svaka njena rijec, svaka kretnj.a, pracena je pojacanim
mlazom krvi iz rane. Nastojali smo da sa njom ne razgovaramo, ali ona bi iznova pocinjala pjesmu. Kad ne pjeva, raspituje se koliko je Svaba zarobljeno i ubijeno, ko je od ~asih
tanjen, ko pao. Pa opet pjesma!
·
·
�»Ntda borb4 zahtijet)a.
lead se gine
d4 se pjetXJ!
Stoj, Svabo, stoj!«
Moja tuga hila je utoliko veea Sto gotovo na samrtnoj
postelji vidim tako hrabrog borca SudeCi po onome Sto sam
cuo i vidio, znao sam da ima vrlo malo izgleda da se vrati \l
moj bataljon. Znao sam da viSe neeu imati s kim da prekorim omladince, pa i ozbiljnije brkajlije, jednom djevojkom.
»~enskomc kako bi to oni rekli. Ubrzo smo se morali rastati i od Marijc i od ostalih ranjenika. Na5 bataljon hitao je
dalje, u nove borbe, u Dalmaciju put Splita ... Ranjenike, tu
tuZnu kolonu u kojoj se jos uvijek cula Marijina pjesma, ispra:..
till smo prema Drvaru. Za njenu smrt smo saznali poslije pet:..
-8est dana. Tesko je ta vijest pala i meni i komandantu brigade i svakom borcu. Cesto smo je spominjali po njenim podvizima, po pjesmi sa njenih usana dok joj je smrt lebdjela nad
glavom, i po mnogo cemu plemenitom i lijcpom sto je na.Sem
bataljonu ostalo od Marije Bursae.
·
- Tek sto je borba malo jenjala, poZurili. smo da se
<ldande sto prije izmaknemo, dok nije svanulo - kaie Stevo
Rokvic.- Saznao sam da je Marija ranjena. Kad smo prelazili
cestu, kJometar dalje od bojiSta, vidio sam je kako lezi na
okrvavljenim nosilima na travi, pokrivena sarenim 8atorskim krilom. Pomalo je svitalo. Ona sva problijedila, ali pjeva:t
U poeetku nemocno, kao da se gubi. Okolo se jos pucalo, neko
je glasno jaukao; culo se dozivanje i jecanje ranjenih. Oko
nje guiva. Prilaze joj drugovi, hoce da je vide ida joj pone8to
kaiu. Njoj su ukazali posebnu painju, narocito oni stariji, ,i
kao djevojci i kao tezem ranjeniku. Naglas su je Zalili:
»Najveselija, najvedrija, kako nju pogodi!? Rekli smo
joj da se pazi, da je njezino mjesto kod ranjenika, a ona trCi
u streljacki stroj i juri.Sa ... Prosto je srljala u vatru!c
Mnogi borci jedva su vukli zaplijenjeno oruije, municiju
i raznovrsnu opremu. Dvojica brka navukli njemacke ~injele.
Culi su se komentari:
»Malo smo se obukli, a vidi sta bi od na.Sih!c
- Tri puta smo juri.Sali - kde Doja Grahovac ~ a za,..
tim smo se u mrbi povlacili. Na brzinu se gradilo. oruije,. za,~2
�mjenjivale ptdke ... Nakupila sam i ja. koliko sam rukama
mogla obuhvatiti, pubka, dva pwkonutraljeza, tri uniforme
sa svom spremom: piUolji, fi!eklije, noZevi i .~uturice. Prebacivali smo se pod blje8tel::m svjetlom raketa. Jedva sam se
dizala s gomilom oru.ija. Cim smo se izvukli iz vatre prosula
.sam sve pred drugove; birali su Sta se kome svidjelo. Na meni
..ave njema~ko, do cipela. A cipela su bill puni bunkeri, ."kao
ci porcija sa nedojedenom hranom.
BJo je boraca za ~iju sudbinu nikad nismo saznali. U
bolnom sjecanju mi je ostao prizor smrti hrabre Zore Danlc
iz Sipovljana- Drvar. Njeno ime ~esto se spominjalo uz Ma~rijino, kad god su sumirani rezultati u borbi. Ta vitka · koStu. njava crnka bakrenastog tena bila je za zatiSja tiha i po\ru-~ena, a u borbi prva. Dok nas je zvonko poz:vala na juriS,
;metak joj je prosao kroz usta i presjekao glas. Na brzinu smo
_ dovukli do gornile kamenja i grubo zatrpali, jos se hropac
je
~uo. Njen lik i jun&Stvo i sada !.ivi u srcu drvarskog naroda.
·'
Kad smo Zoru zatrpali i podijelili ondje, n&Sli srilo .M8tiju Bursae i Milosa PilipovicaG) sa Boboljusaka, kako le~
nasred seoskog puta; Marija na civarama, blijeda kao ' smit.
Njena ~eta morala je hitno nazad, na polo!aj, da zaustavi
·prodor novih neprijateljskih snaga. Znali su da cemo ih na
putu najlille naci. Ponijele smo je: ja, Dara Grubor,· Milka
Trikic i Duka Jovic. Na sva n&Sa zapitkivanja odgov~ala je
da joj je dobro i zapjevala:
·
»Mila ma;ko, kad u borbu podem,
Ti ne ·plat~ ako ti ne dodem .....
Prihvatile smo pjesmu. Donijele smo je do jedne selja~
ke kuce u Stjenjanima, brzo prostrle slamu pored ognjiSta i
od domacice zatra!ile ~istu plahtu i mlijeko. Iako svc blje4a
i bljeda, Marija je bila raspolo!ena; razgovarala je sa
-Napominjala nam je da gledamo svoj zadatak, a nju da ne
lalimo jer je njoj dobro. Po!urivala nas da idemo, da ne osta.jemo iza jedinice. Popila je samo pola solje mlijeka, govoreci:
•Poslije cu, ajte vile Tako smo se od . nje oprostile.
· ·
nama.
') Umro od rana zadobivenih na Prkoslma.
.43
�NA DJEVOJACKIM RUKAMA
I tako je pocelo Marijino posljednje, tegobno ali slavnb
putovanje na rukama drvarske orilladine, dugo tri i po pre,.
duga dan~. Selo za selom: Mali Stjenjani, Veliki Stjenjarii,
·OCijevo Malo i Ocijcvo Veliko, pentranje vratolomijama do
Boboljusaka, J andrina Poda, pa klecanje niza stijenje do Bestasa, zatim Vrtoce, Drvar, Sipovljani, Mokronoge, Prekaja
•it najzad, Vidovo Selo! Oko 40 km uspona, silazaka, zastajkivanja, Zw-enja, predaha ... Isto toliko osmijeha, briinih pogleda, toplih dlanova i rijeci §to du§u lijeee. I, nezaboravne pj~
sme! Jedan mladi zivot, u srcu prepunom ljubavi, sve ti§e)
tise kuca. Ali ne prestaje da se opire, da se bori snagom cu:desnog vjerovanja, dok stopalo vee truli, a 11Zarene strijele
·bola zlokobno cupaju svaki nerv do kuka. Odu5cvljeni covjek
horae nikad se ne predaje! Nikad ne ispu5ta oruzje! I kad mu
ga izbiju iz ruku, on ce ga sam stvoriti. I Marija je u svom
najtezem casu imala snage da ga stvori: Pjesma umjesto ptiike, bombe! Pjesma borbeni zovl Prkos! Melem na ranu! Pje.sma poruka: Na§a borba je divna, jo§ ljep§i ce biti .taj tajan~tveni novi zivot §to dolazi.,, Moja rana? Sitnical
. ,
-
Kada su Mariju Bursae nosili preko Jandrina Poda,
jo~
·iz daljine smo culi njezinu pjesmu - sjeea sa Janja Papa\
T Unijeli su je u Omladinski dom i spustili, da predahny.
Prisla sam i ona me oslovi:
~
»Janjo moja, vidi§, ranjena sam ... Aline zalim,
radi cega sam ranjena!c
_
Htjela je da joj kosu razmrsim, pa sam je dobro i§ceslja·
Ia. Popila je mlijeko i pojela jabuku, a zatim su je ponijeli
dalje.
znam
~ Pro§lo je i osam mjeseci kako se Marija·u Vrtoeu prv.a
javila u brigadu ~ dopricala je Mara Crnogorac. ,___ Mi, dti.varska omladina, na Boboljuscima smo prihvatili ranjcnike sa
- l;'rl.tosa. Mariju smo preuzele: ja, Stoja Perle, Stoja Trn:.nie . :. .
~.atekle .smo je vedru i raspoloZenu, iako se na njoj vidjelp
da je rana mnogo bali.
~
»Nek me uzmu ·omladinke, one ee me ljep§e nositi.« za~e
ljela je. Bijese ka~o, vee i noc pala. Cesto smo zastajale.. Ma· ·
'
lo-malo, pa nas pita: ·
f\'
-44
�»Jesam li teska?c
Noga joj je u gleinju slomljena, kost se vidjela. Ostala
te duie bez prve pomol:i. Rana je nevjesto, tek ovla§ previ...
jena. Zavoj se za~as nakvasio. Krv je niz nosila kapala . , •
K,ud smo ih sve prenijeli, preko onih gudura. I sve bez smje~el Do zore smo ih iznijeli do Mokronoga.
lako je vee p~elo trovanje, i ona klonula usljed velikog
gubitka krvi, sve vrijeme je pjevala! Onako, kako je mogla.
Vodila je •naprijedc sto je u n&Sem kraju obi~aj: jedan glas..
~ajzvonkiji, ispjeva prvu re~enicu pjesme, a u taj mah svi
:W prihvataju.
r
..Bolna lett omladinka Mara,
Sa svoJom se maJkom razgovara • ....
Nikad do kraja da ispjeva! Zastala bi nemocno kod
rije~i:
.. • • . Da mu vidim samo ko.su plavu
I nad kosom crvenu zastavu .. ...
Stisla bi zube iii zagrizla usnu, procijedivsi:
»Joj, moje drugarice, sto me boll!«
Cim bol malo jenja, smijesak joj se vraca na oroseno lice.
»Samo malo da pokvasim ustac molila nas je, ali vode uz put
nismo imale.
_ U Bastasima smo je opet spustile. Tu nas je neki bolni~ar
upozorio da ne smijemo ranjenicirna davati vodu. Kod drvarske bolnice, u kojoj je tada bila prihvatna stanica, iza§ao pred
nas drugi bolni~ar, stegao joj ranu sa jos zavoja i opomenuo
nas da idemo sto hitnije, da je nigdje ne spustamo i ne zastajkujemo.
Prolazili smo kroz pogorjele zaseoke, u kojima se !ivot
obnavljao ... Marija je ~emjivo udisala mirise sadjevenih sijena, zrelih sljiva, kukuruza ... Podsjeealo je na kucu. Po ledinama se osuo ljubi~asti mrazovac, vjesnik jeseni. Kad nije
pjevala, pri~ala je sa nama, cijelirn putem: kako je strahovita
borba bila, Nijemci ih d~ekali ... Pri izlasku iz Drvara; kada
je sunce granulo povrh nase brine, p~ela je u nesvijest da
tone. Nije sala, od Prkosa ~ak do Vidova Se1a na nosilima
preci! Da je kap po kap oticala, vee bi joj odavno sva krv
istekla.
�NA DJEVOJACKIM RUKAMA
I tako je po~elo Marijino posljednje; tegobno ali slavnb
putovanje na rukama drvarske omladine, dugo tri i po preduga dan~. Selo za selom: Mali Stjenjani, Veliki Stjenjarii,
·rn!ijevo Malo i O~ijevo Velika; pentranje vratolomijama do
Boboljusaka, J andrina Poda, pa klecanje niza stijenje do B&istasa, zatim Vrto~e, Drvar, Sipovljani, Mokronoge, Prekaja
;1, najzad, Vidovo Selo! Oko 40 km uspona, silazaka, zastajkivanja, zurenja, predaha ... Isto toliko osmijeha, briznih pogle.da, toplih dlanova i rij~i sto dusu lij~e. I, nezaboravne pj~
sine! Jedan mladi zivot, u srcu prepunom ljubavi, sve tise)
tise kuca. Ali ne prestaje da se opire, da se bori snagom ~u
desnog vjerovanja, dok stopalo vee truli, a uzarene strijele
·bola zlokobno ~upaju svaki nerv do kuka. Odusevljeni tovjek
·'borac nikad sene predaje! Nikad ne ispusta oruzje! I kad mil
ga izbiju iz ruku; on l:e ga sam stvoriti. I Marija je u ~tvom
hajtezem ~asu imala snage da ga stvori: Pjesma umjesto puike, bombe! Pjesma borbeni zovl Prkos! Melem na ranu! Pje,sma poruka: Na8.a borba je divna, joo ljepsi ee biti .taj tajan-'tveni novi zivot §to dolazi . • • Moja rana? Sitnical
.,,
.
, , . - Kada su Mariju Bursae nosili preko Jandrina Poda, jo~
iz daljine smo ~uli njezinu pjesmu - sjel:a sa Janja Papa~
.T .Unijeli su je u Omladinski dom i spustili, da predahm~.
Prisla sam i ona me oslovi:
;
»Janjo moja, vidis, ranjena sam . . . Ali ne zaliin,
radi tega sam ranjena!«
_
.
Htjela je da joj kosu razmrsim, pa sam je dobro iS~eslja~
la. Popila je mlijeko i pojela jabuku, a zatim su je ponijeli
dalje.
znam
. .i:
'
~ Proslo je i osam mjeseci kako se Marija ·u Vl'toeu prva
javila u brigadu ..._ dopricala je Mara Crnogorac. ---Mi, dtivarska omladina, na Boboljuscima smo prihvatili ranjenike sa
- ~osa. Mariju smo preuzele: ja, Stoja Perie, Stoja Trn:.nie . .-.
~.atekle , smo je vedru i raspol~zenu, iako se na njoj vidjelp
da je rana mnogo boli.
.~
»Nek me uzmu omladinke, one ce me ljep~e nositi'« zat~
ljela je. Bijese kal!no, vee i noe pa,la. Cesto. smo zastajale., Malo-malo, pa nas pita: ·
··
··
· ·
· '
{"
44
�•Jesam li te!ka? «
Noga joj je u gleinju slomljena, kost se vidjela. Ostala
l.e duze be~ prve pomoei. Rana je nevje!to, tek ovla§ previ..,
jtma. Zavoj se za~as nakvasio. Krv je niz nosila kapala • , •
~ud smo ih sve prenijeli, preko onih gudura. I sve bez smje~el Do zore smo ih iznijeli do Mokronoga.
lako je vel: ~elo trovanje, i ona klonula usljed velikog
gubitka krvi, sve vrijeme je pjevala! Onako, kako je mogla.
Vodila je »naprijedc ito je u na!em kraju obi~aj: jedan glas.
~ajzvonkiji, ispjeva prvu r~nicu pjesme, a u taj mah svi
~ prihvataju.
r
..BoZna Zett omZadink4 Mara,
Sa avoJom ae maJkom razgovara ••• «
Nikad do kraja da ispjeval Zastala hi nemocno kod
rije~i:
..... Da mu vidim samo kosu pZavu
I nad kosom crvenu zastavu ..• «
Stisla hi zube ill zagrizla usnu, procijediv!i:
»Joj, moje drugarice, sto me boli!c
Cim bol malo jenja, smijelak joj se vraca na oroscno lice.
•Sarno malo da pokvasim ustac molila nas je, ali vode uz put
nismo imale.
_ U Bastasima smo je opet spustile. Tu nas je neki bolni~ar
upozorio da ne smijemo ranjenicima davati vodu. Kod drvarskc bolnice, u kojoj je tada hila prihvatna stanica, iz~ao pred
nas drugi bolni~ar, stegao joj ranu sa jos zavoja i opomenuo
nas da idemo sto hitnije, da je nigdje ne spu8tamo i ne zastajkujemo.
Prolazili smo kroz pogorjcle zaseoke, u kojima se zivot
obnavljao ... Marija je ~emjivo udisala mirise sadjevenih sijena, zrelih sljiva, kukuruza ... Podsjel:alo je na kucu. Po ledinama se osuo ljubi~asti mrazovac, vjesnik jeseni. Kad nije
pjevala, pri~ala je sa nama, cijelim putem: kako je strahovita
borba hila, Nijemci ih do~ekali ... Pri izlasku iz Drvara, kada
je sunce granulo povrh na§e brine, p~ela je u nesvijest da
tone. Nije §ala, od Prkosa ~ak do Vidova Seta na nosilima
preci! Da je kap po kap oticala, vee bi joj odavno sva krv
lstekla.
�- Kada su je sa grupom teskih ranjenika pron:bsili -kroz
Di-Var - pri~a Duro Sabljic - zamolila je drugarice · da je
spuste na cestu ispred sjedista Opstinskog komiteta, u kuct.
Tome Dodiga, gdje sam bio sekretar.
:.UCin:te nesto, da se spasim ... « s povjerenjem mise obratila poslije pozdrava. O~i su joj tog trenutka bile pune suza.:
J:>ro~itao sam u njima njezinu tjelesnu patnju i ~emju · za Zivotom. Ona se nije mirila, vee borila.....;.. i protiv smrti!
·
,:· I Jovo Bursae se sjeca: » Vidio sam Mariju na nosilima
Drvaru ... Nasmijana, iako joj se stopalo desne noge sam<>
na kozi drzalo, razneseno minobaca~kom granatom. Upitao
sam: »Kako je Marija?c
:.Dobro! Nista! Pala muva na mecteda!c
Trudila se da ne pokaie koliko joj je tesko. Noga joj v~
poplavila i natekla, ali ona se smijala kao najzdravija.c
u
- Omladinska radna ~eta Kamenice - kaze Dragica Basic - bila je u svako doba spremna za iznenadnu akciju, pa
i toga dana kad ih je komandir Milan Ba~konja izvijestio da se
hitno spreme i preuzmu ranjenike. A koliko su ih vee prenijeli na svojim izuljenim ramenima! Sta su oputasa poderali, i
sta puta vidali svoje okrvavljene tabane! I evo ih opet, zure ...
· »Ranjena Marija Bursae!« pronijelo se za~as po svim
iaseocima. Nasa Marija! »Mai-icac, kako su je od milja zvali.
u Pesetoj brigadi.
_
· Omladinke su brzo sisle podno stijenja u selo Bastase, gdje
i za najzesceg ljeta te~e izvor b1stre hladne BastaSice. Na'
nosilima su ih vee ~ekali ranjeni drugovi. Ugledavsi svoju'
dmladinu iz Kamenice, Marija se pridize na ruke i sa svirna
se pozdravi pitajuci kako su im kod kuce i u selu.
»Marija, jesi li tesko ranjena?c povika omladiiia u jedan
glas.
»Nije nista strasno! Sarno malo me zagrebalo po desnoj
nozic uzvrati ona i po~e da pjeva:
,.BoZna Zeii omZadinka Mara,
sa svojom se majkom razgovara ••. «
. . Potrebno je bilo izvrsiti hitmi hirursku intervenciju. A_
~ekara - nema, zavoja nema, injekcija nema! 0 transfuziji
u_
ono vrijeme nije moglo biti ni rije~i. A Marija je izgubila mno-:
go krvil Pa i rana se zagadila, pojavili se crvi . . . Bolnica je
' '·
46
�daleko i treba prevaliti jo§ pet sela da bi se stiglo u Vidovo
Selo u vojnu bolnicu drvarskog podru~ja. I to; kamenitim,
vrletnim putevima.
Na komandu »Pokretc, krenuli smo sa nosilima. Cetiri
omladinke nosile su Mariju, dok su se ~ctiri odmarale u smjeni. S vremena na vrijeme Marija bi podigla glavu i, prebirajuci nas pogledom, traZila onim slabijima zamjenu. Nije dozvoljavala da se djevojke dugo zamaraju. U svakoj novoj smjeni zap~injala bi pjesmu. Ponavljala je naro~ito ~esto »Omladinku Maruc. U glasu joj se tad osjecala t.ug.1:
»Pozdrav'te mt ave drugove moje,
neka hrabro na braniku stoje.
Neka brane na!u zemlju mUu,
dok ne slome fdistii!ku silu.
Pozdrav'te ih, ja im doCi neeu,
kol'ko vidim wkoro umrijeeu!«
Njena pjesma davala nam je snage da je nosimo bez zastanka i odmora, da bi §to prije stigli do bolnice i zatra!ili
ljekarsku pomoe. Svaka od nas potajno i sa zebnjom se pitala: »Je li moguce da ovako mlado, zdravo i umiljato srce
prestane da kuca?!c Svima nam je bilo lao §to joj ni~im ne
mozemo pomoci.
Svugdje uz put narod se jatio da je vidi i upita kako je.
~tariji nisu mogli uzddati suze. Sve ih je zadivila svojim
ponosnim drZalljem. Kod uzglavlja bi joj neopazeno spustili
skromnu ponudu: §aku lje§nika, uzutjelu jabuku ...
I majka Joka po§la je u pohode svojoj ranjenoj kceri.
· Bio je, sjeca se ona, utorak 21. septembar. Uz put je susrcla
omlad:nce koji su nosili Mariju. Cim je ugledala majku, prve
rijeci su joj bile:
»Gdje je Du§ko, je li ziv? Gdje je Milka? Luda jedna, piakala je kad me je ispracala uo~i borbe na Prkosima«.
_ Domav§i od majke da su joj brat i sestra zivi, zapjevala je:
»Na!a borba zahtijeva,
kad se gine da se pjeva ••. «
»Zdto kceri pjeva§? Zar ti je sada do pjesme?« s gorkom
tugom primijeti majka. Marija se osmijehnula:
»Ne boj se majko, sve ce biti dobro!«
47
�- Kada su je sa grupom te§kih .ranjenika pronosili kroz
Dtvar - pri~a Duro Sabljic - zainolila je drugarice da je
spuste na cestu ispred sjedi§ta Op§tinskog komiteta, u kuctTome Dodiga, gdje sam bio sekretar.
»UCin:te ne§to, da se spasim ... « s povjerenjem mise obratila poslije pozdrava. Oci su joj tog trenutka bile pune suzil.'
Pro~itao sam u njima njezinu tjelesnu patnju i cemju . za Zivotom. Ona se nije mii'ila, vee borila ......:... i protiv smrtil
·
,:· I Jovo Bursae se sjeea: »Vidio sam Mariju na nosilima u
Drvaru . . . Nasmijana, iako joj se stopalo desne noge samona ko!i ddalo, razneseno minobaca~kom granatom. Upitao
sam: »Kako je Marija?c
»Dobro! Ni§ta! Pala muva na me<!eda!c
Trudila se da ne pokaze koliko joj je te§ko. Noga joj v~
poplavila i natekla, ali ona se smijala kao najzdravija.c
- Omladinska radna ~eta ~amenice - kale Dragica Ba§ic - hila je u svako doba spremna za izneriadnu akciju, pa
i toga dana kad ih je komandir Milan Backonja izvijestio da se
hitno spreme i preuzmu ranjenike. A koliko su ih vee prenijeli na svojim izuljenim ramenima! Sta su oputa§a poderali, i
sta puta vidali svoje okrvavljene tabane! I evo ih opet, zure ...
· »Ranjena Marija Bursae!« pronijelo se za~as po svim
iaseocima. Na§a Marija! »Maricac, kako su je od milja zvali
u Oesetoj brigadi.
_
·
Omladinke su brzo si§le podno stijenja u selo Bastase, gdje
i za najze§eeg ljeta tece izvor blStre hladne Bastasice. Na
nosilima su ih vee ~ekali ranjeni drugovi. Ugledav§i svoju'
dmladinu iz Kamenice, Marija se pridize na ruke i sa svima
se pozdravi pitajuei kako su im kod kuce i u selu.
»Marija, jesi li te§ko ranjena?c povika omladiria u jedan
glas.
:.Nije n!§ta stra§no! Sarno malo me zagrebalo po desnoj
nozic uzvrati oria i p~e da pjeva:
»BoZna Zeii omladinka Mara,
sa svojom se majkom razgovara • •. «
. . Potrebno je bilo izvr!Hti hitnu hirudku intcrvenciju. A_
~ekara nema, zavoja nt::ma, irijekcija nemal 0 transfuziji
u
ono vrijeme nije moglo biti ni rije~i. A Marija je izgubila mno-:
go krvil Pa i rana se zagadila, pojavili se crvi . . . Bolnica je
'.
46
�daleko i treba prevaliti jo§ pet sela da bi se stiglo u Vidovo
Selo u vojnu bolnicu drvarskog podru~ja. I to; kamenitim,
vrletnim putevima.
Na komandu •Pokretc, krenuli smo sa nosilima. Cetiri
omladinke nosile su Mariju, dok su se ~etiri odmarale u smjeni. S vremena na vrijeme Marija bi podigla glavu i, prebiraj'uci nas pogledom, trazila onim slabijima zamjenu. Nijc dozvoljavala da se djevojke dugo zamaraju. U svakoj novoj smjeni zapoeinjala bi pjesmu. Ponavljala je naro~ito ~esto •Omladinku Maru«. U glasu joj se tad osjecala tugd:
»Pozdrav'te mt sve drugove moje,
nekll hrabro na braniku stoje.
Nekll brane na!u zemlju milu,
dok ne slome faJistii!ku silu.
Pozdrav'te ih, ia im doCi neeu,
kol'ko vidim uskof'o umrijeeu!«
Njena pjesma davala nam je snage da je nosimo bez zastanka i odmora, da bi ito prije stigli do bolnice i zatraiili
ljekarsku pomoc. Svaka od nas potajno i sa zebnjom se pitala: •Je li moguce da ovako mlado, zdravo i umiljato srce
prestane da kuca?!c Svima nam je bilo zao ito joj ni~im ne
mozemo pomoci.
Svugdje uz put narod se jatio da je vidi i upita kako je.
~tariji nisu mogli uzddati suze. Sve ih je zadivila svojim
ponosnim drzanjem. Kod uzglavlja bi joj neopazeno spustili
skromnu ponudu: saku ljesnika, uzutjelu jabuku ...
I majka Joka po§la je u pohode svojoj ranjenoj kcerL
· Bio je, sjeea se ona, utorak 21. septembar. Uz put je susrela
omlad:nce koji su nosili Mariju. Cim je ugledala majku, prve
rijeci su joj bile:
»Gdje je Du§ko, je li ziv? Gdje je Milka? Luda jedna, piakala je kad me je ispracala uoci borbe na Prkosimac.
_. Doznavsi od majke da su joj brat i sestra zivi, zapjevala je:
»NaJa borba zahtijeva,
kad se gine da se pjeva •.. «
•Zalto kceri pjevas? Zar ti je sada do pjesme?« s gorkom
tugom primijeti majka. Marija se osmijehnula:
•Ne boj se majko, sve ce biti dobro!«
47
�~j~ se ~ Petrakovi~'l). - Mnogo mi je bilo bo kad sam.
b.ip da su teiko ranjeni Marija i Stevo PilipoviC, zamjeni¥
komandira ~ete, a moj zamjenik Lazo Tomazovic - poginuO.
• · Kada smo u!li, obradovala se, ali se osjcCala s3svim sma;.
1aksala. Naprezala se da sa nama razgovara. lmala je na sebi
neki tamni kaputic i seljacku suknju. Gologlava, ~ini mi se,
s. pletenicama. Pokazala nam je ranjenu nogu, natecenu sve
do iznad koljena i modro-cmu od podlivene krvi. PotuZila se
da ima stra5ne bolove. Mislili smo ipak da je Stevo Pilipovi~
mnogo te!i ranjenik, jer tako je izgledalo, i da ce Marija ranu
sigumo preboljeti. Ni pomiSljali nismo na ono najgore.
·
· Dolli smo u !elji da se sa njom malo polalimo, kao nekad .u !tabu brigade, gdje smo je upoznali dok smo hili na
kursu za komesare ~eta, i da joj time bar malo olak§amo
patnje.
Ali videci kako joj je, prckinuli smo §alu. Pogotovo kad
riam je; stalno !mireei, prolaptala: »Gotovo je!c
Rastali smo se od nje negdje oko podne, a navece, u Drvaru, ~uli smo da je u prvi mrak tog istog dana podlegla.
VOLJELA BIH DA OZDRAVIM
Posljednji put sam je vidio u maloj improvizovanoj bol~a Vidovu Selu prica Milan P. Bosnic. - Tamo sam
lijecio promrzle noge. Dan ranijc, dolao je ranjeni Mico Suiilovic. Obasuli smo ga pitanjima.
»lzgubio sam mnogo ljudi, oko cetrdeset §to mrtvih !to
.
'ranjenih. Marija je hila medu prvima. Hrabro se borila ...«
saoplti nam on i rece da sve telke ranjenike upravo nose
ovamo.
Sutradan, pred smiraj sunca, donije§e i Mariju.
Unijeli su je u jednu od kuca u zaseoku Kovica i Bajica,
gdje su se vee nalazile ranjene !ene-borci i bolnicarke. Smje!tena je u malu polumracnu sobu, sa jol dva-tri telka ranje,nika, ~a drveni krevet nastrt slamom i pokriven grubom k<>.nopljanom plahtom.
, : Ulli smo nacas ja i Mico. Stojeci iznad njene postelje~
opipavao sam joj puis. Progovorila je s naporom:
nici
.
.
'
~ M. ~e~ovic -
so
komesar m
eete u Marijinom bataljonu.
�t•
51
�Oprdtam se s tobom u ime omladine ndega sreza.
Tvojim radom, tvojom po!rtvovano§cu, tvojom visokom svij~u i herojskim drianjem, osvjetlala si lik ~lana KP i
SKOJ-a. Ja vjerujem da {:e tvojim primjerom poCi jo8 hiljade
mladica i djevojaka ...«
Du§kove rije~i duboko su dirnule i staro i mlado. Svi su
plakali. Kada su Mariju u zemlju spu5tali, njema~ki avioni po
drugi put su nadlijetali, ali ozbiljna i svecana masa !judi nije
se ni pomjerila dok je kulturna ekipa pjevala:
S tugom vas pratimo .• ·"
Dl"Zanje majke zadivilo je sve prisutne. Otac Nikola 1
majka Joka stajali su stegnuta srca i suvih ociju.
Ugasio se !ivot omladinke Marije kao i hiljade drugih
znanih i neznanih zena i djevojaka koje su pale na polju
borbe i ~asti.
MARIJA NA PRKOSIMA1)
Uno, djevojko iz djetinjske bajke
zapZjuskuj, zapjeni, zasumori meni
o ponosnoj tuzi Marijine majke ..•
A ti, vjetre s gore, ogZasi se jace,
del tujem srca sto osvetu kuju
i sva.ke noci burnije se euju,
area drugova s moje Klekovace.
0 tebi pjevam, Ma.rijo s Kamenice,
djevojko-ratnice iz bataljona,
!to si pod titovku sviZa. pletenice
i srcem krenuZa. protiv betona.
Netu da pjevam o Mariji cobanici,
o skoku s ka.mena na kamen,
0 ptici pastirici,
o prvoj rumenoj u vezu iici.
Ni o njenoj suzi, ka.d se zorom kradu
i iurno bjeie ka. Drvaru gradu
Ka.meniCa.ni, radnici u SIPADU.
Preeutaeu o ruvu djevojackom
i ka.ko tuino miri dunja iuta
a. dragi sudeni, joJ nevideni,
cesto ae privicfa na okrajku puta.
') Branko Copic -
pjesma je naplsana jo§ za vrijeme rata.
�Sad vtdtm Prkoae, brdo vjetrome&no.
njfh.ovo gntjezdo u n&tem kf'aiu,
i vtdtm Mariit£ u polozaju
i nfihove loge u avi&anje f'ano,
polje oatnjadma poaijano.
Triput je munja kf'oz noc! zaaija'l4
tripu& ie Marija jurilaZa.
Kad ie na proi bunkn udaf'a'l4,
u atjevanju koje !tvot brile,
aelo je avoje u ognit£ gledala
i atada bijela koiih nema vUe.
Cula je a&af'ea gdje iz jame zbori
t plat matne a dje&etom u gori.
A k4d ie na df'UQi bunkn jurilala,
ugleda mrlve ataze ilpod brine
i pepelUte umjeato Drvara
i zgr~ene u vatri mdtne.
Vtdje: kolona, &amna I nijema,
bdiie n4d Qf'adom koga vUe nepaa.
A kad na tre8 bunkn nas&upila,
amrl je finula iz tamna gntjezda
i aokolid polomila krila,
nad Kamenieom se otktnula zvijezda.
Posljednje avi&anje gledaju joj oc'!i
i zadnja pjeama tz Sf'ea ae toa.
Zapjeva o aoome prvom Iljin-danu
kada je sveto bf'eme ponijela,
poklonila mu mlado&t ko draganu.
Kako je u zore, oJtre i smrznute,
novorot!enc'!e drago - domovinu,
stezala na grudi netaknute
i c'!esto joj pjevala Panizanku
c'!elic'!ftu i rosnu uspavanku.
Marija, zvijezdom ob4s;ana matt,
dok nad njom smrtna zguJnjava ae tama,
osmijehom posljednjim ratnike pratt,
odnijeJe joj dijete na rukama;
u sreu no§eno, u kf'vi rot!eno
i kroz tris&a vatara proneseno.
Ide brigada, nost domovinu
i dijete raste, <'!trrobna bajka,
nad njim nevidljivo Marija bdije
i diJe topltnom djevojka i majka.
53
��RAVIJOJLA-RAVA
JANKOVIC
���·~~...
·~a..":
·· ::c~
' :~.:~
-.~
.-:::r:.. ~- ·,
!'" • .
�I
l
't
~
~ l1'el SaraJevo.
......
lavrfila Je f., 1 d... u .....
"'~
~z
~-
... "'''"''· u ..., ...,,,,. , ......
~·
~
~~~
~a
~n~
~~i.
~'lh.a:
~a
~:lu
3:.~1·u
<:::~
-~ne
~ ~ ;-
"'
�'
'
I
�..
ItAVIJOJLA-RAVA JANKOVIC
. Rodena je 1919. u selu Osijeku kod Blafuja, u podnt>~ju Igma- ·
na, srez Sarajevo, u siroma§noj seoskoj porodici. Zbog oskudice ·:
~vriila je samo dva razreda Gracianske Akole u Sarajevu i pre§la
u. Strui!nu domacinsku Akolu •Kola srpskih sestara«; Prije rata
n,ije bila u Pokretu, ali se dfu!ila sa naprednom omladinom u · Bla.. ·
!uju i okolini Vrela Bosne.
Prvih dana Ustanka 1941. ·stupa kao borac u Semizovai!ku i!etu ·
NOP odreda •Zvijezda« - u Vlakovu. Novembra 1941. odlazi na
Okruglicu u Visoi!ku i!etu Vare§kog bataljona istog odreda. Marta
(12) 1942. dobrovoljno je stupila u I istol!no-bosanski udami proleterski bataljon, koji je maja 1942. u§ao u grupu udamih bosanskih bataljona, a 2. avgusta u selu Sekovici od njih je formirana
VI istoi!no-bosanska udama proleterska brigada. Sav borbeni put
57 ..
�tih jedinica pro§la je i Rava, kao njihov borac s puAkom u rucl. kao
bombai, bolniwka i referent saniteta: porevti od ~te do brigade.
U SKOJ je primljena poretkom decembra 1941. u Vare!kom
bataljonu odreda »Zvijezdac, a u KPJ drugom polovinom 1942. u
VI istomo-bosanskoj brigadi. U Brigadi ostaje do ileste ofanzive
- zima 1943--1944, kada odlazi za referenta saniteta u XIX biramsku brigadu. Potkraj 1944. prihvata se svoje posljednje du!nosti
- referenta saniteta u !tabu 27. divi,zije.
»Pisati o Ravi, kao heroju u jednoj borbi, te§ko je - razmiilja Pero Kosori~. - Borbi je bilo mnogo i mnogo, i u svima je
bila heroj. Pisati o Ravi, savesnoj, potrtvovanoj i nemoj bolniwkl.
tdko je. Te osobine ispoljavale su se u svakoj novoj borbi i krasile
ovaj lik, upotpunjavale ga i oplemenjivale. 0 njenom drugarstvu,
o ljubavi prema drugovima kada je sa njima juriiala, izvlaWa ih
ranjene iz borbe, pitala u kratkim predasima svojim poslednjim
zalogajem, pomagala im da se odmore i okrepe, zaboravljaju~ na
svoj zamor, moglo bi se mnogo rea pa da se opet sve ne kale .. .c
I moMa nigdje ratna biografija jedne !ene ne slmboliie tako
cjelovito rast NO pokreta u jednom kraju, kao ito borbeni put
Ravin simboliie rast partizana u istomoj Bosni. Svojom izuzetnom
hrabroieu i podvizima u borbi, posebno, svojim divnim limim osobinama, pomagala je svima oko sebe da lakie podnose to surovo
vrijeme. To ju je jo! za Zivota uvelo u legendu. Postala je legendama partizanka Rava. Uz ime komandanta Veljka Lukica »Kurjakac i Bran,ka StQj$DOvi~a - »Krvavogc, u analima Seste
brigade blista i svijetli llk Ravijojle-Rave ' Jankovi~. Ostavili su
neizbrisiv trag u srcima ljudi Romanije, Birl!a, Majevice, Ozrena ...
Svuda. gd~ se b()tila Sesta. istoeno-bosanska i Devetnaesta bil'Unska brigada.
·
· ·
·
IJ.
, ~oginula je 3. novembra 19t4: kod Crvenih' Stijena na vrhtt:
Romanije, kao poruCnik NOVJ. Pred smrt je dobila P~:
si>O.m enicu. ~~1. i 9rden za hra~ro!lt. . z~ .~ ~jt;kih J)94vjga .
proglaiena je narodnim herojem 20. XII 1951. godine. Njeni pos_mrt~
ni ostaci .nalaze se u Spomen grobnici boraca .NO rata u velikom
parku na IlidZi kod Sara]eva.
·
I . .
�'·
- lme neob1&lo, 1 u natem kraju iijetko, ·dala joj je maF
ka joi pod svje!lm utiskom divljenja za jednu mladu · Ravf..
jojlu s Oitrelja1 koja je potktaj prvog svjetskog rata u svom
mjeStu prkosno nosala nacio.nalni barjak.
·:
Seljakali su nam se roditelji po BdSanSkoj krajini - pri~
~a sestra Desa Petri(: - ·gdje je otac sluibovao kao poftanski
zvaai~k i gdje stno ja i brat Stojan roC!eni. Osamnaeste godme ib · je neito po..naklo zavi~aju, pa su se vratili u selo OSi:..
jek' 6-7 ·Jan udaljeno od ·Did!e: kod Sarajeva. Cemera smo se
napiH vel: na ~tku, kisnul:i ispred za~al:enih vrata nd~
ku~ .koju su roc!aci izltajmili za ljetnjikovac nekom sarajev;..
skom gazdi. · OOajna ·od sporova i duga· ~ekanja, upravo tad
bremeilita sa Ravom, majka je otkinula ~at i u§la, ali !andart su nas izbacili- vi~l:i:· •Znd li ti da si carski ~at raz...;
9alila!?c
. '
' · ·fto4aci au nam slabu temlju dali, · zatedale su svatte 1
pod-yale . • . Otac je ~eo da pije i polako vene. I sad 'boln~
UZdrhtim pri pomisli na ono davno jutr'o 1929. kad sino bez
oca ostali: Ja dvanaestogodi!nji curetak, Rava i!iest godina nuada od mene, i na§a dva brata. On \imire, a mi se u jedan•
&Jak.·zbili, pogled s njega ne skidamo. :.Dijete moje, - obra:...
tio se meni, - ti si mi najstarija, ~vaj dokument8 - prt
tom na start vojni~k1 kofer. pokaza - pazi sestru i maloga
Dragu ...« Pla~m gorko a Rava mi iapul:e: »Za!to ti, bolan;'
Deso; pla~il? Suti, ono tata spavalc Htjela je da me utje!i,
da •-.a :SVoj na~in olak§a onaj teiki pritisak !alosti. Odmalena
je pokazivala izuzetnu vedrinu, bistar um 1 osjel:ajnost za
ljude.
·
2ivjeli smo od ~ve penzije, od baite 1 ne§to zemlje koju
sme u napolicu davali. Vi§e smo gladovali. Mati je po selu
prala vel. Doc:te kul:i mokrih haljina, s komadima hljeba. Ceato; vral:ajul:i se iz ikole, nismo mali da li l:emo od hrane
tita..zatel:i. ldemo ·tako jednom pored rijeke Aos:bej ·a Rava:• e
s
j
•
I'
�potuZi: aJao, ito sam ogladnilalc Ukraj puta plave se sitne
opore trnjine i ona prionu da ih bere i guta.
aSta to ra~?c pitam.
•Hajd, bolan, sto bilo da se pojede i glad utoli.c
Sta puta iz mekinja smezurane krompirice izvadi! aCekaj,
samo da ih operemc kazala bi, pa bismo to kuhali i s ljuskom
jell. Navikli smo se bill i na koprivu.c aOva bra ee isklijati
iz menec uzvikivala je smijuci se. Patek projin hljeb! Redovnq nas_je upozoravala da se yruc_
jed,e, ier k~d . ~1:oj.i ko kaD1~il]e.
·
.·
._ ·· .
.
. _
· __
.
_ Najte!e_nam je u duSi bilo za praznika. Po komSiluku se:.
bravi kolju, a nama majka zakolje koko8 ill pijevca. D]eca_._
-<lavoli, zadirkuju je, isp!tuju:
- aRavo, stavam je majka _zaklala?c
•Zaklala nam, home, oroza!c uzyraCa. ona ponosno, . sija":'_
juci od zadovoljstva. Za_ vaskrs nas cetvoro dobijelllo samo
jedn_ jaje,_ ~ok, s~ __()stala dje~a _kocopere iz.nose¢i pregrstiJw!.
o
_
Nju~ to_ n_:je zbunjiv.alo. Ca1t • ·se umu~rijed P9llvama: _
b~
aSad
n&IIla, SJoj~ donjjeti!c ~ _
Stoj_!Ul, tllc_aj~ci se -~ djecolll; kao '
poJ:>jednik skupi puna njedra jaja. · ~ya ta j_aja· p()reda na~
:rili-avinjak i, poce_kavsi mal() _d9k _intavi P9. _nj~a_ pro~e~j~
odn~se ~ iAa!'an_a m¢u dje~u. Ova.se _ cud~~ ~Og!tuda, ti?_
c_
i daju dva jednobojna za jedno sareno. Rava ih opet sara Jl~
promet~oj h~_ci~i t zamjenjuj~ ~ pr_~ ve_c~ :-- ~ -~o ~bo-:'
~~#jic 9d _ stalih! · _ _
o
-__ _.c _ . _ _ • . _ _
-. - ___
U one n~e posne veceri ne j~dnom_ se rastuzila gled~lu~ ·
maj~U umo~nu j ~emocnu da na~ pruzi najnuZnije._ Ali, k~()_
i obicno, ~mislila_ bi _b!ZO neki ~laz. _ aAj9mo_ nafatati riba!c.
_
doyiimula bi nam i dogr~biysi gasnu lampu_ istrcavala P!'\'.a'_ ~!l
rj_ecicu Zujayinu sto _nani je p_r<?ticala por_ed_same k-qce. Ne-.
strpljiva da nas _r~zvedri, j~dnom I)l!tom ie osvjetljayaJ,a pli7_
~inu a drugom na vilju8ku nabadala o~ucene ribe.
.· NJena zivotn~ . radost .. ublaiil~ . ~am
~oge gorke
casove. Kad j~ m~aizru,zi, _ ne znada se 11aljuti.Zagrlije k
lj1lb~Ue,zapjeva: __
~-- - __
__ __ _ -·- --· ___ _ _
- ·· »Ja curica, majka udovica, otae- i sin do4'te obojicac~ _ . ;
,, , .- ¥~jkaje_ -~ac~ .~raz9r.u_zm.a~. _Qd, ~yi~og __ ~Jllilj_avanja i
v:ragolastih rijeci, njena ljutnja _ iscezl~ ~o dim na vje~
bi
aSiQ je ~e uc:ia:riS~c pj~m. ~K~~o C\1, _n~ l!lOgu__.... c. ·
...
.- . Privlacilo·Ju je .sve noyo_i neobicno,, Puna zive radozna-:
l~t~ _
sve .hi. dospjela ..da vidi_ da cuj~. . Sjel:~ _ ria ~j~·;·
i
se,
po:
ee:
je.
�va~kom
s•-
polju, gdje je sada aerodrom, vojska razapinjala
Kad, evo Rave trkom, noge salomi.
»Kuda tes?c
:.Da vidim sta oni tamo, radelc
Zadjevoj~ila se, stasala, ali je ostala prostodu§na. Cista
srca. Tesko je pobrojati sve njene zgode i nezgode. Do5la jedna komSinica pa, pri~ajuci o nekakvoj kremi, veli: :.Jesi 1i
vidjela Tankose, kako je bijela!c Ne prode dugo, tr~i Rava
kuti i na dlanu nosi malo pomade. :.Rekla mi da dobro utrljamc pohvali se i p~e da trlja, trlja, ruke je zabolile. Mene
preplanulu od sunca, ~esto je zadirkivala: :.Ih, jesi, ko tava
naopako!«
Voljela je da oproba sve sto bi joj se dopalo: »Daj mi Ian~it da malo pronosam« zatra!i, ili: »Daj mi minduSice!c »Kako
eeA ih uvuci?« branim se. »Ih sad cu ja kumi Mileni!c Ubrzo
se vratila probu!enih u§iju, vosak jos s njih visi.
Majka je u selu imala prijateljicu, fenu staru i samotnu
ali naviknutu na cistocu, pa bi Ravu slala da joj ocisti kucu.
izriba drezve, izglaca bakreno posude. Vraca se Rava jednom
od nje, pune ruke nosi. »Dala meni duSa babina - veli 1
zakikotala se - sve ona meni tako: »Bog ti dao, duSo babina •.•c Toliko su joj te staricine rijeci prionule za srce da ih
je otada kao »postapalicuc stalno ponavljala u govoru. Mnogo kasnije, u partizanima, nju ce borci zbog toga i prozvati
•Baba Rava«. »Ne placi, ne jeCi - umirivala bi ranjenika sad tu ja tebi ranu oprati, duSo babina!«
Zbog oskudice, zavdila je samo dva razreda Jtradansl;:e
skole. Knj:ge nije mogla kupovati zato je presla u Strucnu
lkolu »Kola srpskih sestara« 1) gdje su je, kao i ostalu »dobru
airomaAnu djecuc, primili besplatno. Polazila je od kuce u
. pet izjutra, po mraku i pjesacaa do Ilidze i male zeljeznicke
stanice Plandiste. Najcesce bosonoga sa cipelama u ruci, da
bi ih sacuvala. Tek u voz je ulaz]a obuvena.
Sama je sila i stalno nesto prepravljala od ono malo odje.ee. Sta da se prica! Imale smo po jednu kosulju! Bijeda, pa
eto! Ali kod nje je sve islo jednostavno. Brzo. Kad je moju
sv~anu haljinu od ruficaste svile peglajuci izgorjela, ipak ju
je obukla, vjesto rasporedila nabore i, stegnuvsi se pojasom,
izaAla u setnju. Kosu je uvijek lijepo uredivala. Oko nje se
~ tore.
1)
Sada studentski dom »Mladen StojanoVic«
61
�okupe momci, po nekoliko nj~ a· ona samo pri~a. pri~a. '< "
Ali sa svima drugarski. I na iskrena . udvaranja uzvracala j~
S&lom. Nije htjela da zna i da naglaS&va ko je ~ta, Srbin ili
Hrvat. Ni u crkvu nije ~la. .
··· ·
Za napredni. radnicki pokret S¥Dala .J~ od ndeg rodaka
Voje Latinovica, komuniste. Morao je redovno da se javlj{l
zandarmerijskoj stanici na IlidZi, pa je dolazio u na5e selo.
Kad bi zandarmi navratili da provjere je li on u selu, Rava
ga je zapitkivala: »Za5to ovi zandari dolaze? Ja znam da ni!Ji
ni ukrao ni ubio!« On joj je tad obja5njavao da je to politika . . . Drugovala je i sa naSim bliskim rodakom Brankom
Jankovicem, naprednim radnikom, pa je kod njega na Alip!l~inom Mostu ostajala i po mjesec dana. A kada se pred rat
»iz svijeta« vratio u selo na5 prvi kom.Sija i rodak Gli.Sa Jankovic2), pekarski radnik, Rava se i sa njim zblizila. GliSa Je
bio na zanatu u Somboru a zatim u rudniku Bakovici kod
Fojnice, koji su eksploatisali EnglezL
- Sa Ravom sam bila komsinica - pri~a Staka ESpek.
- Kuce nam je dijelila samo rje~ica. Zujevina. Bil_ joj je 14
o
godina kad sam se 1932. iz Stupa udala za Vasu E~peka u
Eelo Osijek. Mnogo je Rava voljela selja~ki zivot. Stalno je
~la po sijelima i svatovima. Obozavala je seosku nosnju ali,
je na zalost, nije imala. lpak je onako mlada, lijepa, uvijek
nasmijana i bezazlena, blistala na svim seoskim svadbama -i
u pozajmljenim haljinama, nakicena pozajmljenim dukatima.
Bila je kolovoda za igru, pjesmu, salu, uvijek okruZena momcima i djevojkama. Mada puka sirotinja, ddala se vrlo ponosito. Kad bih je pozvala da odemo u selo, u goste, predlagala
je: »Dobro, hajde da idemo, ali ni.Sta da ne jedemo! Kad aeset
dana mogu biti gladna, mogu i ovaj jedan.«
Najvise je voljela da zapjeva:
:oKoso moja, borovino gusta, gdje li cei se Tazdijelitl
pusta?
Jednu stranu Sarajevu gradu, drugu stranu na IlicUu
1'avnu • .• «
»Romanijo, visoka planino, s tebe mi se vidi Sarajevo 't
sva sela oko Sarajeva . • •«
·
:,.
U meduvremcnu sam sa porodicom otil§la iz sela. K~d
sam se 1940. vratila, u Ravinoj kuci smo stanoval~ nekolikp
I) GliSa Jankovic -
62
nar. heroj, poginuo
�.mje~i.; SjeCam
se koliko je . bila pailjiva dok joj se snajka
poradala. .Cijelo vrijeme ju je na sebi predriala. Da je ikalq>
.mogla, rodila bi umjestQ nje. Mnogo je voljela djecu i moju
J bratovu.
·
, Zaposlen sam bio u Zeljeznickoj radionici u Sarajevu,
.pa sam od 1936. stanovao na Alipalinu Mostu- ka!e Brankica Jankovic.- Rava je svakodnevno lokalom iSla u grad u
.strucnu skolu u Mis Irbinoj ulici i neko vrijeme je stanovala
kod mene. Jedinac sam, a buduci da smo djeca od dva brata,
ja i Rava smo se voljeli vise nego rodeni brat i sestra. lnace
-~rodni i po naravi, uvijek smo bili zajedno. U novoj sredini,
a bila je to uglavnom naprednija omladina, ona je na.Sla i
.svoje novo dru5tvo. Uvijek veselu i bezazlenu Ravu svi su
vrlo brzo i mnogo zavoljeli. Nikad ni o kome nista lose nije
_govorila. Mogla . je da stane i sa deset mladica, i za svakoga
je na!Ha lijepu rijec. Vee na prvi pogled je djelovala samo kao
drug i covjek. U kul:i je, isto tako, uvijek bila raspolozena.
.Sjel:am se, mnogo je voljela pitu. Gotovo svaki dan, dosavsi
.i z skole, doviknula bi jos s vrata mojoj majci: •Strina Soko,
ima li pite za rucak?« Mi smo uglavnom i jeli onu seljacku
pitu i .mlijeko.
Otac mi je bio dobrovoljac u I svjetskom ratu, pa sa~
1938. . godine na ime ratnih dobrovoljackih obveznica dobio
16.000 dinara u gotovu. Bili smo sirotinja i za nas je to mnogo
.znacilo. Ja i Rava smo se odmah obukli od glave do pete.
Ona je kupila i grornbi-kaput. Tako obuceni otisli smo na
.stocnu pijacu, kupili svinju, i sa svinjom na zaprdnim kolima, u novom odijelu i kaputu, prosli kroz Sarajevo i dosli
kuci. Rava je sjala od srel:e i zadovoljstva. Ni na um joj nije
palo da se zenira.
Na Alipalinu Mostu bila je srpska i hrvatska citaonica.
Ja i Rava smo vrlo cesto boravili u hrvatskoj citaonici. lako
·mladi i neorganizovani, nas dvoje smo instiktivno osjetili da
nije dobro sto neki velikosrpski nastrojeni mladici, pa i sta·riji, omalovazavaju htvatsku citaonicu. Uprkos tome, ja i
:Rava smo i.Sli na igranke u hrvatsku citaonicu, imali dosta
-dtugova Hrvata i pazili se sa njima kao bral:a. Sjecam se
da je Rava zestoko osudivala napad mladih sovinista na jedno
:Sijelo U hrvatskoj citaonici.
t.: .
. Negdje 1939. godine poceo sam da primarn u Zeljeznickoj
radionici neke ilegalne materijale i letke od Zivka-JoSila. ·Ja
63
�1 Rava smo to otali i pcXeli se idejno orijentisati i djelovati medu omladinom. SjeCam. se zgode u ljeto 1939. na
bivioj ~ljezni~koj stanici Nova llid.ta. Bilo nas je sedani-csam
mladiea: .•. VukaSin Stojovil:, Vojo Kne~vil:, Obrad Koprivica, Rudi Patehar, ja i - Rava sa nama. Svi su bill radnicl
u Zeljezni~koj radionicil). Do nas je stajala grupa galamdtija; demonstrirali su i izazivali nas. Saznali smo da su to
mladi ljotil:evci i mi smo ih, na njihov izazov, napali. NamamiU su nas u voz i ispod kaputa izvukli kratke debele
palice. Nastala je opSta tu~ i guhra u kojoj je, skupa sa nama.
u~stvovala i Rava. Dobro se tukla. bez imalo straha. Dobila
je palicom, ali ni ona nije §tedila udarce.
Okupacija zemlje zatekla je Ravu kod mene. Mladi velikohrvati ~eli su nam prijetiti, narooto neki Mirko Tolj
i Marijan Pehara. Pripadali su kriiarskoj omladini koja je
bila organizovana pri crkvi na Stupu. Rava je zatim otiSla
u selo Osijek. Kad je Njema~ka napala Sovjetski Savez, i
ja sam se na.Sao u Osijeku.
Sela Sarajevskog polja strepjela su od u.sWkog nola. Po
kul:ama i crkvama palili su Zive ljude. Poljem se mila vijest
o ustanku ... Svako nemirno v~e Rava je stajala u tamnom
sljiviku i oslu.Skivala sve snahriju pucnjavu: jednom je pucalo Vlakovo, drugi put se u daljini prijetel:i odzivao Igman
i mramo grmio iz dubina.
- U njenoj kul:i me je i rat zatekao - ka!e Staka FApek. - Javno je pjevala i govorila protiv Hitlera. SluSali su
je i !andarmi pod prozorima. Te njene smjelosti sjeea se i
Ljiljana Prlja: :tObi~no preko ljeta. kad sam sa roditeljima
iSla na na8e imanje u Blaiuj, su.sretale smo se u vozu. U
doba julskih pokolja Srba u sarajevskoj okolini, u Bla!uj
smo samo s vremena na vrijeme iSle ja i sestra, da donesemo
vol:a i povrl:a. Stajale smo tako, jednom, na peronu ieljezni~ke stanice kad je nai.Sla Rava u dru.Stvu nekih ljudi. Oltro
je gestikulirala, vidjelo se da neMo negoduje, a zatim je prilla
meni i sestri i glasno se pozalila: »E, ovo se ovako viAe ne
mo~, pobiSe ljude! Nema druge, moramo se svi dizati na
oru!je: i mu.Sko i !ensko, i staro i mladoc. Ja i sestra smo se
samo znacajno pogledale i l:utale. Ta izjava, u to vrijeme,
zvuWa je taka osvje!avajul:e i taka opasno. Bilo je cudno.
') Svi su oni 1941. od ustaJa poubijani.
�da se neko usu4uje tako glasno i otvoreno oegodovati na javnom mjestu. Niko od prisutnih nije nilta rekao. U!1i smo
u voz.c
- Sj~ se vriidbe- kate dalje Staka.- Povjerenik
je bio neki u~telj iz PazariCa. Rava ga je vrlo vjeMo zagovarala dok su naSi ljudi vagali Zito. Cuia sam kasnije da je
i ovaj uCitelj otiiao u partizane. Nekako odmah iza vriidbe
Rava je krenula u iumu. Dali smo joj vojni&e pantalone,
bluzu i opasa~ !to je moj mui Vaso donio nakon rasula vojske
stare Jugoslavije. Svratila je k nama u sumrak i Vasu sa
iljive skinula. da joj to prona4e. I njega je pozivala sa
sobom. Nedugo zatim, dolazila je kuCi u dva maha. Tek da
se vidi sa svojima. Odmah me je posjetila. Vrlo lijepo je izgledala. Dala sam joj punu zdjelu jabuka. »Uh, !to su ~vrste,
crvene!- obradovala se- Taman {:e mi dobro doCi za puta!c
DOCI CU SA POBJEDOM
- Rat je ~ i sve je krenulo brzim tokom - kale
Ravina sestra Desa. - Govorila nije niMa, mogla sam samo
da naslutim da se neMo priprema i da i ona sa tim ima neke
veze. Pred Ustanak naiSao Slobodan Princip »Seljoc u narodnoj nomji sela Pila. Prepoznala sam ga, i ranije je dolazio, ali Rava mi prigovori: •Eh. ti zna! je li Slobodan! Kakav Slobodan! Uh, kao da nema sliauh ljudi!c A on je zovnu
i stavi prst na usta.
U me4uvremenu sam se udala i iivjela na Alipa!inom
Mostu, bli!e gradu. J edno julsko popodne, dok sam na livadi
nedaleko kul:e ruvala kravu, pojavila se Rava zagonetno nasmijeJena, sa kutijom pod pazuhom. Raspakovala ju je sva
ushil:ena i pokazala mi nove sme4e cipele ravnih peta, zelenim oivi~e. Standardne, jeftine »Batinec cipele! »Svi4aju
ti se? Hol:e li odgovarati? Zna!,- nastavila je ona, zanoseCl
se neBm !to u prvi mah nisam shvatila,- !ute su kao liii:e
kada opada, zelene kao jela. Taman {:e se slagati!c Zamisma
se i dodala:
»Zna! li ti da ja moram il:il? Ne mogu vi!e ovakolc
:.Sta ti na um padal - jedva izustih - ita to govori!?c
»Ajd, bolan, !to si ti-i kukavica-a-a! Zna! li ti ita sam ja
uOnila? Ustaikom logorniku sam rekla: »Vi nde strijeljate
I -
Zelle beroJI
�ovdje. - i pokazala mu zatiljak, - a mi ~ vas ravno u
i!elo. Zaprijetio mi je.c
Poslije nekoliko daDa dode brat i veli: <>tWa!
- - Jednog julskog daDa 1Ml. posredstvom studenta Drage FilipoviCa, Jromuniste. doiao nam je Slobodan PriDcip -Seljoc - pri& Brankica JankoviC. - Zvali smo ga •Bohac.
Sazvao je. sastanak u Njeginom gaju u selu Osijeku. Prisutni su bill: Drago FilipoviC. GliJa i Savo Jankovic, Rava i
ja. Prootan je Proglas CK KPJ o dizanju ustank.a. a •Bobac ·
je saopitio da treba organizovati grupu i iCi u Cmotinu. gdje
su vee izaili neki naii drugovi radi podizanja ustanka. Meni
je savjetovao da ostanem na svom poslu u 2elj. radionici. jer
nisam kompromitovan. Grupa je to odmah prihvatila. Rava
je .bi14 . od.uSevljena. Poskakivala je. sva razdragana, uzvi.kujuCi: •Sad eemo mi njima pokazati!c Razi.Sli smo se po selu.
Odmah je I>OCela da prikuplja opremu za sebe. Vesela, kao
da ee u svatove. Ona je, inaCe .jako voljela da ide u svatove.
•Ja odoh, ne brinite za mene ni.Stac rekla je za nekoliko dana
i ..,.. otiila.
- 13. jula 1941 - kaZe Nisim Albahari - ja i Rato Dugonjil! na.Sli smo se po zadatku KPJ u selu AhatoviCi kod
Cmotine, da bismo organizovali Semizovacki partizanski odred.'
Nakon 14 dana stvorili smo grupu oddevet drugova, veCinom
komunista, i I>OCeli smo se kretati po svim okolnim selima;
agitovali smo, da bi ito prije formirali odred i otpoCeli s
akcij~ Tako smo doSJ.i i do sela Osijeka, koje nam je, u
cjelini, svesrdno pruZilo pomoe. Tu sam upoznao Ravu. Do~kala nas je sa nevjerovatnim odu.Sevljenjem. Gledala nas
je pod ol"UZjem i s lica joj se Citala silna radosL Poslali smo
kurire na razne strane. U dva maha prenosila je na!u poStu
partijskoj vezi u Sarajevo: ..izvje5taje o naSim pripremama i
zahtjev . za sitne potrebe,. papir itd. Sa zadovoljstvom je- to
obavila. . Poitu nam -je nosila i studentica Vukiea Sain iz Reljeva.. Stvaraju¢i .po selima na.Sa uporiSta, i Ravu smo uklju~.
Cili met1u aktiviste u selu Osijeku. Cijela porodica Jankovica:
bila je akti~ naroCito GliSa:.
- Vidio sant je u · Sumi kod sela Vlakova sa pu5kom u
ruci joA prvih dana ustanka - sjeca se Ranko Balorda. - Dos!a
je;sa GliJomJankovieemi i imaiajasnu pred.stavu o tome kB
�su partizani i zasto se oni bore. Njih dvoje su se jerum iz
svoga kraja borili cijelo vrijeme rata, bez prekida. Brat ·
Ravin i drugi seljaci vratili su se poslije prvih teskoca. Ravin
odlazak u sumu bio je za onaj kraj veliki dogadaj i nije
prosao bez komentara po selima, pogotovo, jer iz tih sela
1941. godine nije otiSla nijedna zena. Prepricavalo se razli.cito: da je otiSla radi nekog momka, da ce u Sumi biti samo
kratko vrijeme pa ce se .v ratiti brzo, jer neee moCi izdrZati
napore, a bilo je i pogrdnih rijeci. Ali Rava je svojim drianjem, cvrstinom i borben~cu sve te price razbila i dokazala
da je dosla da se istinski bori, iako je zena. Karakteristicno ·
je za nju da je odmah uzela pu8ku u ruku i nijednu duinost
nije htjela da vrsi bez oru.Zja. I§la je sa drugovima u patrole
i u izvidanja, a odlazila je s desetinom i u zasjede. Na8a semizovacka eeta ddala je u to vrijeme polozaj na Paljevu iznad Semizovca. U prvi mrak Rava je sa patrolama odlazila
u sela i okupljenom narodu obja8njavala potrebu podizanja
ustanka i ciljeve borbe, sakupljala oruzje i vrsila mobiliza:..
ciju. Nikakve razlike izmedu nje i ostalih boraca! Svakom
drugu bila je jednako pristupacna, i predusretlji.va sa sVima,
bez obzira kakvu duinost ko vrsi. Nije bilo borca ·koji bi je
podozrivo gledao smatrajuci da ona ima posebnih sklon,osti
prema drugovima iz staba ili rukovodiocima uopste. UZivala .
je da pjeva seljacke pjesme, narocito sa Vojom FerzanovicemiZ Visokom, sa Markom ~okoru8em i llijom Koprivicom, bor- .
Cimil vedrim GO i ana, uvijek raspolozenim za veselje. Mnogi .
drugovi, vecinom ·mladici, pokazivali su prema njQj sklonosti.·
Narocito Ferzanovic. Bio je vanredno lijep, cmomanjast, ~a
Zan i veseo mladic visok blizu metar i devedeset. ·
tJ oktobru, stanje u tim selima se mijenja. Proeuli smo ,
se naAim akcijama i uz nas je narod. Kretali. smo .s e i . po
danu. Uskoro nas pocinju napadati sa svih strana; neprijatelj
poduzima jedan veliki napad i prisiljava nas ~a J;lapustimo;
traj. Nastaje prilicno osipanje boraca seljaka, koji' su misliU.
da ce se rat brzo zavrsiti. VraCall su se kucama. Rava i GliSa.
~ ostali i prebacili se na teren Okruglice, jer smo svi pripadaii odredu •Zvijezdac~) .ciji je politkomesar bio Hasan
Brkic.
'> •Zvijezda«- naziv prema planini Zvijezda u okolinfvaresa::·
••
�n~ m~loj slobodnoj teritoriji, leZao je kod svoje kuce. ·Bio je
··kraj 'septembra. Jednog popodneva, oko ~etiri ~asa, Rava .i
smo posli da previjemo Niku. Po nalogu komandira cete,
·: trebalo je da se vratimo nazad na Paljevo do 18 ~asova.
/ • .., Po zavrienom poslu Rava je predlo!ila da ne idemo od,1Il;d?. na Paljevo nego da produiimo na Malesice, blizu Dija5a,
; i. da na cesti zaustavimo .autobus koji je saobracao na relacijiSarajev~Visoko. Mislila je da ce u autobusu biti neko
:od neprijateljskih vojnika, pa bi mogli da ga zarobimo. Ja
.sam to odbijao ali, na njeno navaljivanje, ipak sam pristao ·i
.krenuli s.mo ka cesti. Desilo se da je upravo tog dana autobus
·kasnio pa smo u zasjedi,.. iza jedne stale kraj puta, ~ekali oko
t~at i po. Obuceni smo bili poluvojni~ki, a na glavi smo imaii
. velike subare sa velikim petokrakim zvijezdama koje je Rava
. izvezla. Naoru!ani pu8kom, bombama; pistoljima. Iskocili smo
·pred autobus i zaustavili ga. Dok sam ja vriio pretres Rava
.je, desetak koraka dalje, sa pu8kom na gotov sve drZala na
-oku. Naredili smo .da svi izadu iz. kola. Zapazili smo dvojicu
ljudi u prekrojenoj uniformi bivse jugoslavenske vojske. Njima su pripadale dvije kante ulja koje smo na5li u kolima. I
njih smo pretresli i pronasli kod rijih pistolje. Rava je predlo.!ila da ih odvedemo u komandu ~ete, pa smo ih poveli sa
sobom, a autobus sa putnicima nastavio je put U komandi se
·ispostavilo da se radi o dvojici okorjelih ustasa. J a sam kao
omladinski rukovodilac zbog nedisCipline bio kdnjen sa tri
smje~e strde, a to je zna~ilo ne spavati cijelu noc. &va je
prosla ~isto. Trdila je od komandira da kaznu dijeli sa mnom
napola. Komandir nije pristao i ona se obratila razvodniku
~traie. U toj akciji dosla je do izralaja njena hrabrost, prisebnost i drug~rstvo.
' · Kao · borac Rava se istakla u nekoliko akcija; narocrto
9. novembra 1941. prilikom neprijateljskog napada na Paljevo.
::Nda Semizovacka ceta imala je stotinu i dvadeset ljudi, a
napadalo nas je' cetiri hiljade Nijemaca, ustasa i domobrana.
·ova dana smo · se sa njima borili. Naro~ito tezak okdaj sa
'-njemackim tenkovima imao je vod Glise Jankovica u selu
:Rre~ici kod Reljeva. Sa njim je bila i Rava. Jurisala je sa
. GliSinom desetinom, puna zanosa, uvijek medu prvima. Dva
~tenka su tada uniStili. Nanijevsi gubitke neprijatelju, morali
~smo. da se.. povu~emo na. Okruglicu. Tu smo, po~etkom de-
:ja
�.~mhra 1941. u!li u sastav. Var~kog hataljona ooreda· •ZVi_.jezdac!
:·;: · .U .toku opsade Var., prvih dana decemhta, odriari je
r·Paz1ijski sastanak: istaknute su velike zasluge Rave i Gli!e
~· Jankovil:a. Raya je, jo8 u horhi na Paljevu, postala ~etna
~ }Jolni~arka. U na5oj ~ti. je u ·to vrijeme bilo sest skojevaca: i
l tri~etiri clana -Parti~. Poslije tog sastanka,. ja. sam Ra\fu
1,primio u SKOJ. U svim horbama na Olovu i Varesu hila 'je
· :i Jl,ava. Desetog decembra 1941, kad su 'jedinice odreda •ZVi~jezdac zauzimale Vares, njena ~eta cje napadala neprij~teljslio
.ruporiSte na zelj. stanici Pajtov Han .i :Rava. je neustrasi'.Co
jurisala na hunkere, bodrel:i ostale borce. Sest horaca iz njenog voda je tada poginulo; a neprijatl!lj":je- lmao 40 mrtvih.
: Tih dana nasa ~eta driala..je polozaj .u selu PrZil:ima nadorilak
-Vare§a. Vlildalo je. zatiSje; Taj predah Rava ·je iSkoristila da
-- hi u ohliZnjoj seoskoj kuei mnijesila pitu od bijelog hra5na: i
'·pogostila dnrgove, sto je tada bila veli.ka. rijetkost. Ali stra!'!ar se zapricao .sa nekom seoskon'l -djevojkom, a usta5e i dot·niohrani :.su se neopazeno privlacilt .. :. Upaii sU b~ u kul:u
u kojoj je Rava mijesila pitu. Ne zhunivsi se, hitro je braS. njavim nlkama dograbila 'puSkU l u posljednfelii momentu iz:makla im kroz prozor. U trk.u je- otl'esala · tijesto s prstijil.
-~Kad' se sve stiSalo, ·i kad smo se opet svi sakupili, tijesto na
-liavinim rukama 1 na' pu8ki sas"lfini se ~orjelo: Dttigovi su
f:je u sati· pitali sta je sa pi tom. •Pa stal - smijala se ona ~
''va!nija je pu!ka od pitelc ·
.
· ·
.•
1
- · :. Jedina zena iz _odreda •Zvijezdac koja je dobrovoljno stU. pila u I isto~no-bosanski proleterski bataljo~ hila je Rava.
~ lfotmiran od "1\ajboljih boraca Romanijskog NOP odreda ·· i
odreda ' »Zvijezdac; 12. marta 1942. u: Srednjem, u prisustw
:~Svetozara Vukmanovil:a-Tempa delegatit VS, ovaj udarni ha~'taljon hio · je prva regularna jedinica NOV u · ovom kraju.
.:· Prili.kom prelaska na Konjuh, u8ao je u sastav grupe udarnih
i b&taljona. is~ne Bosne, od kojih je drugog avgusta 1942~ u
:rSekovicima .formirana Sesta istocno-bosanska proleterska bri:·g;ida·.
t.:.': ' Poslije Ravinog dolaska u partizane stiZe nam sve .viSe
drugarica. Ima u tome i njene zasluge. I sama rodom sa ·sefa,
\Trio lako je stupala u . ·kontakt sa ienama i ljudima na selu.
·Uvijek besprijekom() obu~ena, ~ista i uredna, Rava je· blla
-.pajam · !ene-partizanke~ Citava is~ _ Bosna mala je. · z~ par--
::'11
�fhankn Bavu. Pomatu pjesmu •Koso moja, bm:tNiuo gosta.
DaDo, Stauo. Jaoo, joj ljuta rano ...• ona je donijela u partizaDe. Tu pjesmu je IDDOIO voljela. pjevala, a od nje su je
prihvatili i a.tali partizani. Voljela je da igra. Ako ae negdje
igra ill pjeva, malo ae: Bava je :za&tnik. Bila je pravi majstor
za kolo »iesteracc. u danima gladi i teikih marieva svuda je
unosila duh optim:zma Bila je veoma hrabar borac, dobra i
nje!oa bolnii!arka, a kad zatreba i - kuvarica.. Obavljala je
sve poslove oko dezi.nfekcije, prala, tila, pa i vezla. I !We petokrake zvijezde na poC!etlru ustanka izvezla je Rava. Danju
je izrezivala i priiivala zvijez.de, a nob! sa nama jtlrUal.a.
- Doiia je u posjetu Treroj omladimkoj &ti odreda
•Zvijezdac, marta 1942, zajedno sa komandantom Vareikog
bataljona uateljem Vojom I1iCem - priQ ReSad SaletoviC. Bava se interesovala za higijenu, pregledala kuhinju i orgaDizovala fiibmje vaSki. Odmah, vee pri tom prvom susretu,
a.jetio sam da je vrlo neposredna i bliska. Svi koji su je
poznavali odmah su joj priJli i razvio se vrlo !iv i neusiljen
razgovor.
Uskoro smo oboje pre§li u jedinice brigade. Za sve vrijeme naiih mariiranja, borbi i zbivanja unutar brigade, Rava
je bi1a veoma obljubljena kod svih boraca i rukovodilaca.
Mislim da nema pre!ivjelog borca i rukovodioca odreda •Zvijezda•, Seste proleterske, Dvadesete romanijske i Devetnaeste
birUnske brigade, koji nije volio Ravu zbog njenih poznatih
vrlina: prostosrdamosti, skromnosti i nesebiene spremnosti
da pomogne. Cesto bi zaustavila druga: •Daj, bolan, dati prilijem dugme. Skini kaput da ti ga okrpim •.•« Time je unosila mnogo materinske brige u taj na8 tegobni Zivot.
Od nje sam prvi put euo pjesmu: •Koso moja, borovino
gusta •••« Cijela brigada pjevala je ovu pjesmu, a kasnije
postala je omiljena u svim istoCno-bosanskim brigadama. Ova
pjesma je vezana za nju, za njenu licnost. Ona je, izgleda, i
rijeCi smislila. Nije se mogla ni zapjevati ova pjesma bez
Rave. Nikakve teAkol:e nisu mogle da slome njenu stalnu
vedrinu. Bilo je to neprocjenjivo blago za one teSke dane. To
je vodilo borce.
Rava je bila vrlo lijepa kao !ena. Djevojka lijepa, mlada,
vedra duha i uvijek razdragana! Bila je u staJnom dodiru sa
drugovima, ali ona je svojim drianjem uspjela da uspostavi
.?2
�takav odnos prema sebi da smo je svi, bez razlike, sa velikim
voljeli. Cijenili je. Ona je tim svojim ddanjem
uspjela kod nas da uspostavi jedno rijetko uva!avanje prema
· Rbi i futu sestrinsku ljubav.
~tovanjcm
~ Najbolji dokaz njenih kvaliteta je to ito je odabrana
u Prvi bosanski udarni bataljon koji je .vodio Svetozar Vukmanovi~ u borbu protiv ~tnika- ka!e Ranko Balorda. Od Okruglice su otiili prema zeni~kim ~tnicima, i dalje do
Ozrena prema Toii Vujasinoviru, gdje je bilo najkritiauje.
Pod pritiskom ~etnika i mi smo se kaanije prebacill na Ozren,
a odatle smo se svi akupa morali povla~iti preko Konjuha.
Bio je to vrlo te!ak i naporan marl. Bez puteva, bez hrane.
bez vode. Povrh svega, proganjali su nas ~etnici, ustale, domobrani, milicija . • • Rava je sve to bez teikore savladivala.
Nikad nije hila na jednom mjestu: lako, kao da leti na krilima, naSla bi se w na ~elu ~as na kraju kolone. Vedra i
nasmijana. I, uvijek s pjesmom.
- Trinaestog marta 1942.- sj~a se Vojo Ljujic- primijetio sam Ravu u stroju Prvog bosanskog udarnog bataljona, kada smo dobili zadatak da rasturimo ~etni~ke odrede
na Ozrenu kod Doboja.
U tom pokretu pr~ Ozrenu napali smo ustdko upo. riite u Petrovicima i odmah, u toj borbi kod Olova, Rava
mi se usjekla u sjeeanje. Zapazio sam je kako u povla~enju
bataljona nosi ranjenog druga sa bunkera, ne obziru~i se · na
buljuke muslimanske milicije iz Kladnja, koji su iznenada
pri.Sli bataljonu s le<!a, od planine Drecelj. Vid~i je pod tolikim teretom, naredio sam kuriru da joj pomogne. Cuvii
moje nare<!enje, Rava je momentalno spustila druga i samouvjereno, gordo mise obratila:
•Mogu ja, dru!e komandante, i dvojicu nositilc
No ja sam, kao komandant bataljona, ostao pri svom
- nare<!enju.
. . Produtili smo prema Vare§u; da bi ito prije stigli na
Ozren i Jzy~ili dati zadatak. U tom pokretu zapazio sam je
PQ njez1noj omiljenoj pjesmi •Koso moja, borovino gusta •..c
:_-PriJao Sain grupi koja je pjevala i naiao Ravu zagrljenu sa
- pokojtiim :Tripom f>oki~em i Radovanom Sururom, oba iz
-VogoJCe. C"llXl ~e je _
primijetila, uzviknula ie: »Hajde i ti sa
.. 73
�_nama, druZe komandante, ovo je -cmo:vrika · pjesmac~ U ino; mentu osjetih ogromnu ljubav prema toj djevojci: Tim ~e
::ito -je tu pjesmu nazvala crnovrskom; ja sam sa borcilila i~
Cmovrske cete bio nerazdvojiv .- -1941. ·godine: _
od
Otada ·Am
prisnijim drugarstvom bio vezan za Ravu i cesto sam navra:i::aD krid mojih botaca CmovrSanil.~ ~
~
- ·: iNa_Ozrenu smo prvi put doZivjeli najsramnije iidajstvo
eetnickih voc1a. Cetnicima. je poslo za rukom da naS- batalj'cm
tazbiju na razne grupice. Kad. su vee bill do5li do_bolnice; '11
.:llamjeri da likvidiraju ranjenike, uspio sam okupiti .oto ·ce_,trdeset boraca ... U juriSu koji napravisma,. Rava · je uzvikl-_
vala: >Ne. dajmo, drugovi, ranjenike ; .. c Znam da ::smo se na-ill u bolnici i sprijeeili klanje. Rumena i sva ustreptala . 0<1mah je posla od ranjenika do ranjenika i, milujuci .svakdg
od njih, veselo s osmijehom ponavljala:. »Ne da- tebe :wo}a
- :sekalc
..
· : ' i:
_ .N a zenickom terenu spojili smo se sa prvim majevickiln
bataljonima; tu je formirana grupa Udarnih bataljon~ Dobili
smo zadatak da se opet vratimo u Birac. U istocnoj Bosni
-Btrae· je taaa hio. jedina ·slobodna feritodjlL. Oda:tle s1no-vrsili
akcije_ na komunikaciji Tu;z;la"--Zvomik, na pruzi -ZavidoVici·
-Han Pijesak, likvidirali ustaSka uporiSta i razbijali cetniclte
grupacije.
--•
Na jedhom proplankti iznad samih ustaSkih btinkera:, skupa sa mitraljescem Brankom StoJahovicem-»Krvavimc nalazHa
-se i Rava. U iScekivanju ostalih bataifona, -pritajili sm<f se ria
·_ poloiaju, prozebli-od kise koja je padala dva dana. •Krv- vic
a
·je sjedio niZe mene, uz mitraljez, i n~to baratao oko svojlh
ovcjih opanaka. Najednom skide iaskvasen -opanak, koji' ~e
otegao kao crijevo, skinuo je zatim mokru kapu i :...._ opsovao
punu kapu bogova. Rava ga je, ~asmijana, poinilovala ·po kosi
i obecala: »Tebi ce seka nabaviti cipele ria prvim bunkerimac.
Nakon pola sata dobio sam izvjesta:j da su bataljOrii stigli i
_naredio sam _napad; Za sat- L po borbe : ustaSko _
uporiSte je
likvidirano. Obilazeci polozaj ugledao sam Ravu -U komplet--noj - nj~mackoj uniformi sa dvije kragujevaGk~ bo~l>e o~pasu.
-!Krvavic se djetinjasto smijao_gledaj!Jci -u svoje ~ci~· ~:·~)
·- . . Stanje NOP-a u istocnoj Bosni bil~je u tom periodu.najkriticnije: cetnicke silage sn se stabilizovale, stvorile~ su svoje
: vojnicke formaC!ije koje 'su, sklopivsi 'uske sporazume Sa .mtprijateljima, neprekidno napadale. ~ _udarne bataljone :_~ .
�1 ;¥I~ni
smo bill stalnim ma.rSevima i okr5ajima; poeelo je
pojedinal:no dezertiranje. Tih dana Ravu sam l:esto zaticao u
pojedinal:nom prisnom razgovoru sa onima od kojih smo ~e
kivali da ee pobjeci. Posllje tih razgovora ostajali su preporo. deni. Primijetiv§i kolebanje i kod boraca Crnovrikog bataljo. ,na, pozvao sam Ravu i zamolio je da se sa njima sto viSe druii.
'zapazio sam da je sreena §to je dobila takav zadatak. Sn8Zqo
'me zagrlila: »Ne brini, druZe komandante, sve ee biti u redu!c
'·.sutradan, prolazeei kroz Prvi bataljon na rjeacu Lovnicu,
:Cuo sam pjesmu: »Koso moja, borovino gusta ~ ..« Pri§ao sam
· grupi i vidio Ravu u sredini, zagrljenu sa Tripom f>okicem. i
Radovanom Sucurom, a oko njih sve Crnovriani. Bill su ras. polozeni, razdragani. Zagrlio sam Ravu i nastavili smo pje. vati. Sapnula mi je: »Sve je u redu, dru!e komandantec .. Tiln
' njenim stavom i uspjehom kod boraca Crnovrskog bataljona,
· i sam sam bio umiren. Rava je i meni podigla duh. Bila je,
'po mom shvatanju, nepostavljeni komandant i komesar. Bila
! je- <!ovjek koji i u najkritienijim situacijama samostalno odlu. ;cuje i zila sta 't reba uciniti. Ona je na na§im zabrinutim <!elima
. citala s:voje zadatke.
- Uz teske i gotovo svakodnevne borbe - sjeca se Torno
. Dukic - odstupill smo na pustu i neprohodnu Konjuh-pla1 ninu. Na Konjuhu je zavladala opsta glad. Hrane ni za lijeka,
danima, a sela nigdje. Zvakali smo tek izlistao bukov list,
gulili i jell bukovu koru-mezgru, brali travu srijemosnik. Jz
. tih isku8eni~kih <!asova gladovanja, sto i najsnamijeg covjeka
. zna da obori, sjecam se Rave koja se nekako odmah sazivjela
· .sa nama Romanijcima, i njenih melem-rijeei:
1
:.Sta ste se, boni, snuidili? Kao da nemate hljeba u torbi!c
Odmah zatim obratila se vodniku Janku Vucicevicu:
1tBolan, Janko, visok si ko srndac, popni se prednjim nogama
na tu zelenu bukvu i brsti. Lako je tebi, tako visoku, ali sta
; cemo mi malic i pokazala pri tom na Milana Radovica i sebe.
'
»A ti, Manojlo - govori Manojlu Minicu - sagni se· i
· pasi. Zar prije rata nisi pasao travu i list, <!uvajuci ovce i
-:goveda po Romaniji?lc
humorom, dosjetkama i §alama, hrabro podnoseci
glad, Rava je medu nas unosila spasonosno raspolozenje. Sva. .k.o od. nas pomalo se stidio ove Ravine hrabrosti. Sramoia
•.nas je bilo da pokleknemo i poka.Zemo da neeemo moCi izdr-
., vedriin
'15
�lati. Mi smo se tada zaista ugledali na ovu rijetko vedru
djevojku.
- Prvih dana nove 1942. godine Wa sam sa jednom grupom romanijskih lrurira') na Ozren - sjeea se Ljilja Prlja. Uz put sam srela Ravu u nekom selu na Zvijezdi. Bila je u
srbijanskom muikom odijelu i opanCiCima s kljunovima, razdragana, u druitvu veselih mladih drugova. Mora da je bio
neki predah u borbi, ito su oni iskoristili da se provesele. Neko je imao prim. Sviralo se, pjevalo i igralo. Pod utiskom tog
zajedni~kog veselja Citav dan sam hila raspolo!ena.
Poslije mu~kog napada ~etnika na na8e snage, s Ozrena
smo se morali povuCi u Bira~ Poslije Ozrena, tudeg i sumornog, Birae mi se uCinio divan, gostoljubiv i topao. Tu smo.
proveli cijelo ljeto; iSii smo samo u manje akcije i, uglavno~
odmarali se. Sprcmali smo pokret za Majevicu. Ravu sam tada
vidjala svakodnevno. Bezbroj puta povela je kolo oko logorskevatre koju smo palili gotovo svako vel:e. Bile su to nezaboravne v~eri! U strahoti rata, opasana neprijateljima sa svih
strana, !ivjela je brigada i u njoj Rava, spremna i da shvati
i da pomogne, i da usreCi sve oko sebe. Nikada je nisam cula
da se ma na Sta pozalila. NiSta njoj nije bilo te.Sko. Gledajuci i sluiajuCi Ravu, covjeku se Cinilo da tesko<:a uopste i
nema. PjevajuCi je sama na potoku vje5to lupala rublje za
Aezdeset i viAe boraca iz svoje cete. Drugovi su to postovali
i pomagali joj, donoseci drva i vodu za pranje. Kao jedina
drugarica u svojoj ceti, i zobeno bra5no je prosijavala da bi
· se mogao napraviti makar kakav hljeb. I danas mi se ucini
da je zivu vidim pred sobom: njene svijetle o<!i, plavu kosu i
dva rastavljena prednja zuba. Uvijek sam joj se potajno divila.
- U Sekovice je aprila ill maja 1942. dosla Grupa udarnih bataljona- ispricao je Svetozar Vucicevic-Baca. .:..__ Ravu
sam uocio odmah po dolasku: i po l]epoti i po. drugarskom
odnosu. !mala je takvo ddanje kao da je stotinu godina bila
partizan. Uprkos teskim uslovima zivota, uvijek jc bila uredna i cista, urednija i od drugarica u stabu. Svojim primjerom utjecala je i na druge.
I) Njlh oko 17 po povratku s Ozrena uhvatlli su ootnlci na
Stogu kod Krivaje i sve ih postrijeljall.
'16
�Sesta brigada jol nije bila zvani~no formirana ali, dola21kom udarnih bataljona u Sekovi~, !ivahnuo je kulturni rad.
Tog ljeta odr!ali smo ovdje jednu od na§ih prvih priredbi.
Na livadi, u blizini ku~ Aumara Manojla Soskovica, napravili smo pozornicu od granja. P~elo je pred zalazak sunca.
Usred programa nastupili su Rava i njen buduci suprug Mitar
Minic. Pjevali su romanijske pjesme i neizostavnu •Koso
moja, borovino gusta ...c I kasnije je Rava u~estvovala u
nasim diletantskim grupama.
U jesen 1942. zauzeli smo od ustala selo Tupkovi~ u
Sp~i Poslije borbe, cijela na§a ~ta bila je zadu!ena da iz
sela Sto brle evaktme hranu i ostalu zaplijenjenu robu. · Bilo
je tu suvog mesa i pekmeza ... lako smo svi bill gladni, Rava
me jc upozorila da gledam da hranu odnesu ranjenicima u
bolnicu. lsto tako, jednom prilikom, na§la se odnekud truba
platna. Od toga su i Rava "i ostale drugarice mogle da sa5iju
sebi ko§ulje, ali Rava je odlucila da sve to uzme za zavoje.
Svakog momenta o njima je vodila racuna.
- Bio sam sa Ravom u Drugoj ceti VI brigade, Cmovrskoj, sacinjenoj uglavnom od nas Vogoscana i jednog
broja Sarajlija: Moni Finci, Petko Kamhi-Samuel i drugi prica Vojno Vukovic.- Rava je svima nama bila kao sestra.
Svima je cinila sve sto je tada bilo moguce uciniti. Bili smo
.zajedno od formiranja brigade do pete ofan.zive tako da sam
.sa njom ucestvovao u citavom nizu akcija, i mogu reci da
se Rava u svakoj od tih borbi isticala prvenstveno kao vrlo
hrabar i odvdan vojnik. Narocito mi je ostala u sjecanju
jedna borba na Cerskoj, avgusta iii septembra 1942. godine.
Od nalih snaga bio je tu samo prvi i drugi bataljon nale brigade. A moguce da je i neki NOP odred uccstovao! UAli smo
u napultena muslimanska sela, nigdje live dule, i pokupili
!ito. Ustale su nas osjetile i poeeo je napad sa svih strana:
od Vlasenice, od Zvornika, Kasabe ... Kao pljeva su navirali,
jedni za drugima. Mi zasjeli na jednoj kosi, strategijski u
mnogo zavidnijem polo!aju, ali oni su od nas bili kud i kamo
brojno jaci. D~ekivali smo ih na pulke, tukli se gotovo prsa
u prsa. Rava je stajala u prvom borbenom redu, kao bedem.
Kroz onu grmljavinu mitraljeza, pulaka, piltolja, slu5ali smo
ujene zvonke poklice: •Evo ih ... drii ih . . . ne daj im naprijed, navali ..• Udrite drugovi ...c Nemam rijeei da opilem ita
77
�~ :m5 -:rrm"in :t;;em A=Wlrl :~ISm Jrl[tiiCSa drianje
:D1 :..ami~<PP- ::m sm iifw!::r ~ .ui ::1115 :n::e- ~ l:lmdio
;x.lJ!I'II""' ~ :n:;BQ,. ~ % 'l:r!: samr ::nrr 3I:K!: ~ m na
;e~
.:ta
~ ~
'JHO:IJ':'N
"wciria 71llriia.
-
?;:-r-..ii.
·3a!r":Il. -~
3.:a1.
:na. :
~ ~ ~ ~
znCla..
~ ~
imm: .I.ii:::I:.m
~ ~~
-::,umDirt:m immana -
-=-:!~ ~ ~.rii....,U.
:mnr
~
~j
li's::J•NU X
~ ~
Tmu
:..!!1
~
~"Y!"B'M'
-
U
:ra..-;..:,;~i
:::::. ~ :!IllDL ~ :m..-.-a):f!D :. imsa ~ a : ! : sm~
.lmBi n&:1 ieJe: ~.ir.: if'WHI!ii B"'K ~ ~D£mr. c;.,~
"1.!£ :n;~
~~
IICfTCT'J,
g:x:.. .£!li
~ tt"~r.aia,
orntia. ~ lm:-!r
"1: ~
~--·-: ~~ ~-~ ~ ~
~n ~ ii•7~ :EV.::~
Vf!"H:r
~
?.::-vr •
hili>
"ll
bll-
:zm: 'llf>ol;'dia ~ 3.. lJil.lU ~ ~ ~~ Pnzna-
liosmr gL ~ -=~ nn:,~ ~"1TT!HD'"lf · ~~ Zaf:as,
:tul: mnr I:. ~-~ s:=-.::,)L. ....::.sru ~-l.t ::mirJm:. ..... :Sma
::mmj:... ?~ x. .:u.z:·.:~. :;usc~ :m..'-::·a::~ ~::une..Jsk: lara" £nmanrH: ~ ~ -u ~ I:. silrw.t ~n:itrm. ~ 1rDi;ja
p.:-n:p:-~ nwc.;:n: oc;,.<e£:.:m :Sl.Intf. ~ h1.rJm;. lQ'ieg1a :Be
p.:-o.-.~rm: .:. ~ :nc ~ .een-:a=. J.::. mnr ~ ~ s
hniW~ ::!--::,* ~"-:::-L.u..i.r Iiugr. ~timr ~ x:. JB=Bk. t:rJmphl. 51. Sf .:. .tt"Bnf :Sf ll:"¥.ms£:m: "11-:::-mr.. ..Jlrut JIB! ::izaaa, .
"h:wrna-F .:. :S...-ema::r.. n..'1llt.\..Iia. :il:. ~ ~ ~ .?=!vlacm.
lif :m:"i:l.. :)r. ~-a. ~r ~'t'a... :Al:t>.m.. ni.~:n.:~ ~ju,
~~ rr:-._:;-.c::..:::I. ~ r..:::-r. ~-::ru: ~ .:m..:a. ?lava lmsa
~')5: · ·• ~ ~· iif :p: ~=-::na.. ~n..~ l'o.e"l:.. holnif:arkn
z: : na-=....::..:::!a.. ::~~ b.."':f _v. '':!'.cr:-r.. o::.a.-enr ... :Sm.be Be i
..
~ ~ ~~
;:a=G..
=~==~ ~ F'"~ ~L ~itt
• -=r;;""<_:=r ._
O!ll;:
~
:::-a.:JM: - hn:::-hu:
:-·amr _v. ~:-a:.' n .. ~<rDvimll. nklt.
'-£
~
?:lL:~ :E:,~:~ Ta~ ~:lA..~ ~·•:
.JL:":".:.
,2,
1.
;,a::-.cl;. JL~t!l. ~-:"'\·.~ ~ ..~..
na-...::.:ma. b.o nltdA .
Ja:•-... J.f..dml.
~
�blesavim ·i zapanjenim pogledom tupo zuri u plavokosu UDU.
koja mu uperi puiku u prsa. Ruka mu se nemoeno ukoo na
futroli parabeluma. U mladoj lijepoj !eni preplanula lica, zarumenjena od napora borbe, smrtno prepla!eni Nijemac spoznade .osvetniCku :rnrinju pobunjenog naroda ... Hitac odjeknu, §vapski soldat skljoka se u jar~ A Rava jurnu dalje.
Bill smo u Trnovi, na ·MajevicL Rava je prekomandovana
u na.Su ~tu. Dodijeljena je u Lukinu desetinu. Luka je junak
Seste brigade. U borbi Luka vidi sve: i neprijatelja i svoju
desetinu. Uvijek ispred svih, ne da nikome da izostane. Nijedan pokret borca mu ne izmi~e. Sve Ato primijeti da ne valja,
skre~ odmah otvoreno u brk. Ne govori rado ni o sebi ni o
drugima. Kad Luka poslije borbe kale desetini •dobro je bilo,
drugovic, onda desetina zna da je zaista bilo dobro. Kome
Luka kale da je dobar borac, onda je to sigurno tako. Vrlo
brzo, poslije prvog sudara sa neprijateljem, Luka r~ za
Rayu;
.
cE jeste, brate, horae ... nema ita!c
_ Prije rata, kod kuce, na poslu, u fivotu uop§te, mladi
iadnik-seljak Luka, kao t.oliki drugi, stekao je o 'tenama odr~
cterio miAljenje: Zeni je mjesto kod kuce, nema ona ~ta da se
petlja u •m\lSke poslovec. Mec1utim, do~lo je vrijeme kada su
se . i fene upetljale u •m\lSke poslovec. Prvu drugaricu koju
je -Vidio sa p\lSkom, partizanku, Luka mora da je sumnjicavo
~dmjerio od glave do pete:
·
: - ·.sta k~g vraga o~a tra!i tu ... c
Onda je Luka, kao i toliki drugi, u borbi shvatio da nije
ba§ . tako. .Bez mnogo price, predike,. bez fraza o pravima
zena, o ravnopravnosti, po.smatrajuci fenu-borca, novu zenu
Jugoslavije, koja se bori, pati i gine, rame uz rame sa drugovima~ on je osjetio da je zena ravna m\lSkarcu. Na jednom
~tnom sastanku razgovaralo se o polobju !ene ranije i o
tome da zena treba da bude potpuno ravnopravna m\lSkarcu..
Luka ta izlaganja potkrijepi jeqnostaynim i prostim rijeCima:
•Evo, Rava, ne zaostaje_ . za 'najboljim borcima. Siguran si,
brate, u nju gdje je po~iilje~ .'.; Pa kako da ona ne bude sa
nama tavnopravna!c Kroz Luku je ·progovorila na§a vojska,
narod.. u mukotrpnim uslovima borbe, surovi u ocjeni,
tvrdi: u priznanjima, na~i borci, obi~ni, polupismeni -ljudi, kO.jl
ramje nikada riisu ~uli za neka •zenska pravac, primili su
!enu-borca..kao rlivnopravnog druga. ·· .
na8
�Taj marl je bio utasan od. Podoe i Citavu noe kolooa
ae vukla kroz glibove Semberije. Jrua lila tao iz kabla. Jedva
stigosmo do aela. Vatra sa ognjiJta osvjetljava
lica.
Neki se odmah izvaliBe i zaspaie. A Rava bdi nad svakim: »Ne
spavaj joi, dru!e, prvo se osu!i ••• Prehladil:eS se ovato!«
mnorna
•Pusti. u.moran sam •••
•Hajd, bje!i bolan, kako umoran!c
Dok se ostali su8e i odmaraju kod vatre. ona pomaie do-.
m&Oci u pripremanju veeere za desetinu.
•Pa. da zapjevamo, drugovi ••.c
Prijatan !enski glas povede pjesmu. Osta1i prihvati§e.
Zagrmi pjesma, silna, borbena partiianska . • . DomaCin posmatra te izmucene likove boraca, slu!a pjesmu, zna koliki
amo put prevalili, gleda Ravu nasmijanu, raspjeVanu, Iieumornu. I reee:
•E, sila ste vi, drugovil I vrijedna vam ona drugarica ~ ..•
Januara 1943. poslije napornog maria na predanku u
podnoiju Milan-planine ndao sam se sa Ravom u kuCi nekog
Vukovica - sjeea se Tomo DukiC. - Prije nego Sto smo
doili do bilo kakve hrane, pojurili smo da legnemo; kao siloplje amo popadalL Rava je, nasmijana, hrabro stajala iznad
naa i, pola u iali pola u zbilji, stala da nas kori:
•Kukavice jedne! Sta ste se snu!dili i skupili, ko pola
dinara u siromaikom d!epu! Kakav si mi ti partizan i mu$k.aracl - obraca se jednom pokunjenom i iznemoglom drugu. - Zar ne znaJ, bolan, da je danas srpski Bofic? Sada. ~
dQmacin donijeti peeena ovna na rainju, pa cemo se najesti
k.liQ nekad kod bAbe. Jest, ~ipak! Ovo je dikanska kuca. MoH
bQga da bude i zobovnice; bill bismo zadovoljnic. I tako je
lllilitavljala tvoju vedru ~alu, da bi je na kraju zacinila svojom
qmiljenom pjesmom:
"I{.Q'o moja, boTouino gustca •••
Stano, Jano, ;o; ljutG Nno!c
I 'lf'ht limo 1e postidjeli pred ovom neustraJivom i rij~tko
•IIJ,~.,,.,,,fl t1jf1Vojkom. Kakva snaga! Kakva rijetka v~~!
/)Q;M,
'.-'~ ;,.., ,, ""'''• ~hllja, mogll da nau8.mo kako se vedro 1 JU-.
•-..l·h '"''~'' Pl•<lnw•IU 1ve nevolje i patnje. A to je u ono vri,-.u;. •t,.l' '"'jvll1.nljt~: bllo je to naJe najjaoo oruije.
�M.TEZIMICA BRIGADE
..
•.
- Neposredno poslije formiranja Istomo-bnunskog udarnog bataljona, marta 1942. u Srednjem. ~ji je komandant bio
Vojo Ljujic a ja njegov zamjenik, morali smo krenuti na
dobojski Ozren- sjeea se pukovnik Mitar MiniCS). Prilike su
se tamo naglo pogoriale i ~tnici su uzimali sve vi!e maha.
Ovaj dug i uporni marl iziskivao je od cjelokupnog ljudstva
krajnje naprezanje. Sve nas iscrpio je napregnuti noCni hod.
iako su veCinu boraca sal!injavali omladinci i omladinke.
Upravo na tom putu Ravu sam zapazio i upoznao. Jednoga
jutra, poslije mada cijele prethodne noCi, obilazio sam pre·
morenu kolonu i iduci od druga do druga pitao sam da li su
umorni i kako podnose napor. Rava je, puna vedrine i utrkujuci se da ka!e prije ostalih, veselo uzviknula: •Nije ovo
ni.Sta! Mi mo!emo cijelu naiu zemlju pje§ke· preei, a kamoll
ovo!c Njenoj drugoj ~ti imponovala je ova izjava; svi au
gledali u svoju drugaricu, jer su dijelili njeno mi!ljenje. Drago
mi je bilo. Osjctio sam da je svima nama, koji smo je l!ull, to
dalo poleta za daljnjc napore na madu koji jc bio joA do·
sta dug.
·
Savladali smo i preostali dio puta i stlgli na Ozren umorni, gladni, nenaspavani. Svaki ·horae jedya je l!ekao da se Ito
prije spusti i odmori. Ali, sada je trebalo od mjeltana priku~
piti hranu za bataljon. Javili su se dobrovoljci, medu njima
Rava. Gledao sam ih kad su krenuli prema selu. Rava je p~
skakivala niz jednu njivu, kao najodmornija Odavala je osobu
koja ima toliko snage i volje, da mo!e savladati 1 najvel:e
teskol:e. Lil!nost rijetke energije! Pomislio sam: Stvamo, ova
djevojka je na madu istinu rekla, za nju nema umora.
Sa nama je i drug Tempo; on zakazuje zbor Ozrenakoa
odreda u selu Brezici. Ali, umjesto da doc!u na zbor, cetnlcl
u zakazano vrijeme iznenada napadaju naJ bataljon. Razvlla
se ogorcena borba. S jedne strane, naA:h trlsta boraca, a ••
druge, gotovo cijeli cetnil!ki ozrensk1 odred. Nlje bilo kuda
vee ginuti do posljednjeg. Najposlije, lPpjeli smo razbltl tl-11.nike. Ravino drianje u ovoj bid nimalo 11e nije razllktwaltl
od ddanja ostalih boraca. Bori1a 1e lc.ao 1 onL I Jtll prcrvljala
ranjenike i svoje b!te i bataljona. Tek ito M bitka tmltlht,
') Prvoborac lz Mok:roe 1 -
Zene berojl
aarodDt beroj.
�Taj marA je bio uia.san. Od pOdne i ~itavu noe kolona
se vukla kroz glibove Semberije; KiAa lila kao iz kabla. Jedva _
stigosmo do sela. Vatra sa ognji§ta osvjetljava Wnoma lica. Neki se odmah izvalise i zaspdc. A Rava bdi nad svakiln: »Ne_spavaj jos, dru!e, prvo se os~i ..• Prehladil:es se ovako!c•Pusti, wnoran sam. r ,•
»Hajd, bjezi bolan, kako umoran!c
Dok se ostali suse i odmaraju kod vatre, ona pom&Ze do- _
macici u pripremanju vel:ere za desetinu.
»Pa, da zapjevamo, drugovi •.. «
Prijatan zenski glas povede pjesmu. Ostali prihvatise.
Zagrmi pjesma, silna, borbena partiianska . • . Domaf:ui· posmatra te izmul:ene likove boraca, sl~a pjesniu, zna koliki
smo put prevalili, gleda Ravu nasmijanu, nispjevanu, neumornu. I rel:e:
·
»E, sila ste vi, drugovi! I vrijedna vam ona drugarica ; •. «
Januara 1943. poslije napornog mar5a na predanku u
podnozju Milan-planine na5ao sam se sa Ravom u kuci nekog Vaskovica - sjel:a se Tomo Dukil:. - Prije nego sto smo
dosli do bilo kakve hrane, pojurili smo da legnemo; kao siloplje smo popadali. Rava je, nasmijana, hrabro stlijala iznad_
nas i, pola u sali pola u zbilji, stala da nas kori:
•Kukavice jedne! Sta ste se sntddili i skupili, ko pola
dinara u siroma5kom dzepu! Kakav si mi ti partizan i muskaracl- obraca se jednom pokunjenom i iznemoglom _drul:e
gu. - Zar ne zna5, bolan, da je danas srpski Bozic? Sada _
domaCin donijeti pel:ena ovna na rdnju, pa l:emo se najestt
kao nekad kod babe. Jest, sipak! Ovo je dikanska kul:a. Moll
boga da bude i zobovnice; bili bismo zadovoljni«. I tako je
nastavljala svoju vedru salu, da bi je na kraju zal:inila svojom _
{)miljenom pjesmom:
»Koso moja, borovino gusta •••
Dano, Stano, Jano, joj ljuta rano!c
I opet smo se postidjeli pred ovom neustra5ivom i rijetko
izdr!ljivom djevojkom. Kakva snaga! Kakva rijetka vedrina!
Od Rave smo, zbilja, mogli da naul:imo kako se yedro i junal:ki mogu podnositi sve nevolje i patnje. A to je u ono vrl--_
jeme bilo najvaZnije: bilo je to nde najjal:e ondje.
-80
�MJEZIMICA BRIGADE
- Neposredno poslije formiranja Istomo-bosanskog udar..
nog bataljona, marta 1942. u Srednjem, oji je komandant bio
Vojo Ljujic a ja njegov zamjenik, morali smo krenuti na
dobojski Ozren - sjeca se pukovnik Mitar Minic8). Prilike su
se tamo naglo pogorsale i ~etnici su uzimali sve viSe maha.
Ovaj dug i uporni mad iziskivao je od cjelokupnog ljudstv~
krajnje naprezanje. Sve nas iscrpio je napregnuti nocni hod,
iako su veeinu boraca sa~injavali omladinci i omladinke.
Upravo na tom putu Ravu sam zapazio i upoznao. Jednoga
jutra, poslije mada cijele prethodne noci, obilazio sam pre•
morenu kolonu i iduci od druga do druga pitao sam da li su
umorni i kako podnose napor. Rava je, puna vedrine i utrkujuci se da kale prije ostalih, veselo uzviknula: »Nije ovo
niSta! Mi mo~emo cijelu nasu zemlju pjeske. preei, a kamoU
ovo!« Njenoj drugoj ~eti imponovala je ova izjava; svi su
gledali u svoju drugaricu, jer su dijelili njeno miSljenje. Drago
mi je bilo. Osjetio sam da je svima nama, koji smo je ~uli, to
dalo poleta za daljnje napore na mar5u koji je bio jos dosta dug.
·
Savladali smo i preostali_dio puta i stigli na Ozren umorni, gladni, nenaspavani. Svaki -borac jedva je ~ekao da se sto
prije spusti i odmori. Ali, sada je trebalo od mjestana priku-:
piti hranu za bataljon. Javili su se dobrovoljci, me<!u njima
Rava. Gledao sam ih kad su krenuli prema selu. Rava je p~
skakivala niz jednu njivu, kao najodmornija. Odavala je osobu
koja ima toliko snage i volje, da mo~e savladati i najve~
teskoce. Li~nost rijetke energije! Pomislio sam: Stvarno, ova
djevojka je na marsu istinu rekla, za nju nema umora.
Sa nama je i drug Tempo; on zakazuje zbor Ozrenskog
odreda u selu Brezici. Ali, umjesto da do<!u na zbor, ~etnici
u zakazano vrijeme iznenada napadaju na8 bataljon. Razvila
se ogor~ena borba. S jedne strane, naSih trista boraca, a sa
druge, gotovo cijeli ~etni~ki ozrenski odred. Nije bilo kuda
vee ginuti do posljednjeg. Najposlije, uspjeli smo razbiti ~et
nike. Ravino ddanje u ovoj bici nimalo se nije razlikovalQ
od ddanja ostalih boraca. Borila se kao i oni. I jos previjala
ranjenike i svoje ~ete i bataljona. Tek Ato se bitka smirila,
') Prvoborac iz Mokrog - narodnl heroj.
1 - Zene heroJl
81
�krenuli smo opet usiljenim mar8em u zenicki kraj do sela
Kamenice; trajao je jedno popodne i cijelu noC.. Iz Kamenice
bataljon je u sastavu Seste brigade otiSao na Romaniju, a
odatle u Sekovice. Udarni bataljon postaje prvi bataljon Seste
brigade, a ja njegov komandant.
U selu Sekovia 1943. g.
U Sekovicima, negdje pri kraju ljeta, ja i Rava smo se
uzeli. Sklopljen je prvi ratni brak u na8oj brigadi. Nastaju i
prve bracne poteskoce. Nije ih bilo lako premostiti. Kroz dandva rastavljaju nas. Ravu premjestaju iz Prvog u Treci bataljon c:ji je komandant bio Vojo Ilic. ViSe puta smo nas dvoje
o tome razgovarali i nismo, nekako, mogli da shvatimo zasto
je to potrebno. Izgledalo nam je to kao atak na na8 brak.
Najposlije, morali smo se pomiriti sa t:m da ne mozemo biti
zajedno. Razdvajanje nam je tesko palo. Cak smo sami sebe
osudivali sto smo nasu ljubav iznijeli na javnost, jer u protivnom ostali bi zajedno.
82
�Jednoga dana, u Sekovicima, primijetio sam Ravu kako
'Zadovoljno korat:a u suknji od svilenog padobrana. Zat:udio
sam se i upitao: »Sta ce ti to, Ravo, vidis da suknju nema
nijedna drugarica osim tebe!?c »Sa5ila sam je, jer mi se svidjela padobranska sv.Ja. Moramo se i na suknje privikavati;
sada cemo u gradove, pa neka smo lijepo obucene«. Voljela je
lijepo da se obuce, kad god bi joj se ukazala ma i skromna
mogucnost, i da se tako dotjerana sa nama proveseli. Trudila
,e i u najsurovijim danima da medu sve nas unese sto bolje
raspolozenje. Utut:enost i zlovolju nije poznavala. Ravu su
svi u brigadi voljeli. Tepali su joj »Baba Ravac, jer se prema
svima odnosila bl:sko, rodat!ki. Bila je mjezimica na5e brigade. I u najkritit!nijim trenucima suvise samouvjerenal Nikad za vrijeme borbe nije bila u pozadini; kretala se uvijek
sa borbenim dijelovima svoje jed:nice. Ponekad sam se 5alio
sa njom, jer nije bila ranjavana: »Ravo, pricaju drugovi da si
hraoar borac, a kako date nijedno zrno nije nigdje okrznulo?c
Pocrvenjela bi i primijetila: »Nisam ja tome kriva. Ali, vidjeces, mene prvi metak kad udari, udarice tamo gdje trebac.
Bila je uvjerena, ako joj se sta desi, da se nece izvuci, da l:e to
biti njen kraj.
Kad bi se u rijetkim pritkama nasli skupa, mnogo mi.
je pricala o ljepotama Sarajeva, uz koje je bila vezana cijela
njena mladost. Nas zajednit!ki zivot nije mogla da zamisli
izvan Sarajeva. Mastala je o jednom novom zivotu uopste,
za koji se borila i ona, sa puskom u ruci. Cesto je spominjala
svoju porod:cu. Neizmjerno ih je sve voljela, pa ipak, najcesce
je priZeljkivala susret sa bratom Stojanom-Stoletom, kako
ga je zvala.
Pred petu ofanzivu ostala je u drugom stanju. Prilike su
bile veoma teske i ona je odlucila da abortira. Nasa brigada;
sa kojom sam i ja bio, krenula je u sastav glavnih snaga ka
.Cajnicu. I pored sve svoje upornosti da ide sa nama, . Rava je
morala ostati u Sekovicima. Mnogo joj je bilo zao. Uvjeren
sam, lakSe se rastala sa svojom porod:com kad je posla u par':".
tizane nego toga puta sa brigadom.
·
Preturili smo i petu ofanzivu. Nase jedinice su se vra..
cale preko Romanije u Sekovil:e. Ni ja ni Rava nismo znali
jedno za drugo. Vukao sam se potpuno iscrpljen, smalaksao,.
bolestan. Bolovao sam dizenteriju, a lijekova nije bilo., Neki.
drugovi su mi pomagali da hodam. Dosao sam nekako do
.
83
�Han-Pijeska, na Romaniju. Tu smo pokuSali da odbijemoNijemce, koji su nadirali od Sokoca, i da ih sprij~imo da
prodru ka Vlasenici. Poslije kraee borbe ipak su se probili
sa motorizacijom. Nisam bio u stanju da se kreeem sa ostalim drugovima i ostao sam u Aumi, sjevemo od ceste, iza
nekog ozbunjenog panja. LeZao sam tu, blizu ceste, kada je
iz mune naiSla Rava. TraZila me je. Cula je da sam ziv i da
se bolestan vracam iz ofanzive. Od drugova, koje je uz put
sretala, saznala je gdje se otprilike nalazim. Po§la mi je u
susret iz Sekovica, i st!gla upravo u tom kriti~nom momentu.
Prije nego §to su nai§le druge njemacke jedinice, pomogla
mi je da se odatle izvu~em kroz 5umu do Milan-planine i,
kasnije, do Sekovica. Na5la me je u pravi ~as. u trenutku kad
mi je gotovo sasvim ponestalo snage. Izvukao sam se samo
njoj zahvaljujuci. Bio je to divan drug u najtezim C!asovima.
Malo je borbi u kojima Rava nije zapazena. Poznato je
njeno ddanje u prvom napadu na Tuzlu, u borbi sa ~etnicima
na Milosevcima, u juriSu na Nikolica brdu, u bici u selu
Vrbanji u Sremu . . . U neuspjelom napadu Grupe isto~n<>~
bosanskih udamih bataljona na Vlasenicu 15. juna 1942. Rava
se istakla kao borac 1. bataljona na upori.Stu Han-Pogled, gdje
su razbili ~etu usta§a. Za nju nije postojalo - nemoguce!
Sve je stizala da uradi. Uvjeren sam da u isto~noj Bosni ima
malo drugarica koje su prosle takav put i tako se razvijale
kao Rava. Gubitak takve drugarice ne mole se ni~im nadoknaditi. Zao mi je nje i kao covjeka i kao borca. Vjerujem
da bi danas jos mnogo dala od sebe. Kada je poginula, kod
Bijelih voda na Romaniji, nalazio sam se na polozajima kod
Rogatice.
....- Nije dovoljno reci samo: Bila je hrabra i pozrtvovna
!ena-borac. Jer mnogi, tih dana ranjeni drugovi, za svoj Zivot
mogu da zahvale samo njoj - kaze Slobodan Bobar. - Na
!alost, takve pozrtvovnosti su tada smatrane normalnim i
zbog toga su mnoga junacka dela ostala zaboravljena. Nije
dovoljno setiti se Ravinog lika, uvek vedrog i nasmejanog, a
ne. istaci koliko je to za nas, njene saborce, zna~ilo; zbog ~ega
je· upravo secanje na nju ostalo ne!zbrisivo. Desavalo se da
u nekoj teskoj situaciji zivci i najhrabrijeg ~oveka popuste i
njegova se zabrinutost prenese 1 na njegovu okolinu. Ravi
se, medutim, nije nikada desilo da se zapita: »Sta sada?c
84
�Naprotiv, delovala je na okolinu ohrabrujuce i blagotvomo.
Posmatrajuci nju, ~ovek je nalazio hrabrosti da teAkoee lakSe
prebrodi. Zbog takvog njenog drianja Rava spada u red onih
boraca kojih ce se pretiveli drugovi uvek seeati, jer su njihove vrline ostavile jednako snabn utisak kao i njihovi juna~ki podvizi u akciji.
Meni je pao u deo tebk zadatak, da vest o njenoj pogibiji
saopAtim njenom drugu Mitru. Nekoliko sati posle njene smrti
komandant III korpusa Pero Kosoric opisao nam je u !tabu
divizije kako je Rava poginula. U istom selu nalazio se i stab
Romanijske brigade, ~iji je komandant bio Mitar. Drugovi su
odlu~ili da ja odem do njega i da mu to saopstim.
Na lepom, sun~anom jesenjem jutru sedeli smo Mitar i
ja na drvljaniku ispred kuce u kojoj se nalazio stab. Njegove
o~i svetlucale su ovla!ene suzom, a na prebledelom lieu poigravao mu je miAic. OseCao sam da ga je vest teAko pogodila.
Trebalo je, mislio sam, jos nesto da mu ka!em. Poku!ao sam
sa onim obi~nim ratni~kim frazama: •Moida i nas, danas ill
sutra, ~eka ista sudbina. Niko od nas ...« ali on kao da me i
ne slu!a. A onda mi se okrenu i gotovo strogim glasom reee:
•ZnaA li ti da ja takvog druga necu viAe imati u tivotuc.
- Dok je Sarajevo slavilo pobjedu - sjeca se Ravina
sestra Desa - na!li smo njenog Mitra kako sjedi uz ~a§u,
okruZen svira~ima. Traiio je da mu zapjevaju njezinu pjesmu. Pokazivao nam je stvar~ice koje su iza nje ostale i
ponavljao: •Ja sam jedini ~ovjek sa dvije Spomenice •..«
- Probijao sam se od Nevesinja prema Ustikolini, tra!eci
Sestu isto~no bosansku brigadu, u koju sam bio prekomandovan iz dalmatinskih jedinica - sjeca se .Zak Finci. - Na
domaku brigade, negdje blizu Ustikoline, sreo sam Mitra Minica. Razgovarali smo viSe od pola sata. Tada nije spomenuo
Ravu. Docnije sam saznao od drugova iz brigade da je Mitar
tvrdoglavo insistirao da Rava ne ostane u Sekovicima nego
da krene sa njegovim bataljonom u pravcu Cme Gore, gdje je
po~injala peta ofanziva. Ovakav njegov stav, neuobi~jen u
()no ratno vrijeme, jasno je ilustrovao snainu vezu koja je
postojala izmedu njih dvoje.
Nekoliko puta sretao sam Mitra na marAu kroz Cmu
Goru, sa pu!komitraljezom na ramenu. Visok, k~at i brabar, probijao je Mitar svojim pu!komitraljezom put kroz ne-
�prijateljski obnre. Katkada smo izmijenjali poneku rijee ~
Ravi Njegov zapaljeni pogled dobijao je tad sjetnu prevlaku.
Sreo sam je prvi put negdje u SekovJ.Cima. Mlada djevojka,
vedra i uvijek nasmijana lica. srdamo se pozdravljala sa
mnom kao da smo stari poznanicL Zvonki smijeh otkrivao je
dva rastavljena prednja zuba. Njeno prijateljsko zadirkivanje
bilo je izmije5ano mislima o Sarajevu i danu kada l:emo se
ponovo vratiti u na5 kraj. Mnogo puta sretao sam Ravu, no
ne mogu se sjetiti da je u bilo kojoj prilici bila neraspoloie.na,
tuZna ill umorna. Njen Ca.sov:ti, iznenadni smijeh djelov,o je
kao zaraza, odnoseci neveselost ill umor kod boraca. Njena
pjesma u koloni d:.Zala je moral i m\JSkarcima navilmutim
na tegobe i naporan zivot. Ja zapravo ne znam koga Rava
nije zaduZila: nekog vedrom salom, nekog drugarskom rijeeju,
pamj9m, sitnom uslugom. Mnogi ranjenici sjeeaju se lagane
Rav..ne ruke dok previja rane, njene bodre rijeci, zvonkog
glasa njene pjesme. Nikad nije mirovala. Cas je nekom nesto
krpJa, pripremala sanitetski materijal, previjala, razg;,varala,
ruZila, 8alila se. Borci su je volJeh, i s.1 veJrim OSJe::anjem
·privlaCili se pod bunkere ako je Rava bila u njihovoj
ceti. Bill su s!gurni da ni ranjeni ni mrtvi nece pasti
u ruke neprijatelja. Mi u Romanijskoj brigadi naroeito smo
je voljeli. B.la su tri izvora te na8e sklonosti prcma Ravi:
voljeli smo Mitra - na8eg komandanta, voljeli smo Ravu, a
njih dvoje su se voljeli! Razumljivo, Rava nije mogla biti u
na8oj brigadi, uz Mitra. Takav je onda bio nepisani zakon.
No, svaki .njen dolazak u nasu brigadu, doeekivali smo radosno i mozda se Mitar ponekad i ljutio sto ona ne os tavlja
dovoljno vremena njihovim razgovorima, i sto od onako malo
dragocjenog vremena odvaja za sve nas.
Kao munjom os:nuti, stajali smo bez ikakve misli u glavi
lspred staba brigade: Kurir 27. divizije upravo je don:o vijest
da je Rava poginula pr:je dva sata na Crvenim s;ijenama.
Njen cetvorogod.snji san o na8em ulasku u oslobod.eno Sarajevo prekinuo se upravo na pragu grada. Zar je moguce
da Rava nece opet vidjeti svoje Sarajevo i da ulicama rodnoga grada nece odjeknuti njena omiljena pjesma: »Sarajevo
ceka partizane ... « Zar je moguce da se ugasio ovaj mladi i
poletni zivot, i to u praskozorje slobode?! Mitra nema medu
nama. OtiSao je jos jutros prema stabu div:zije. Da li je
saznao da viSe nema njegove »vile Ravijojlec? Iz njegovog
86
�!ivota zauvijek je nestao l!ovjek i drug koji je znao da smiri
plahovitu Mitrovu narav, da ohuzda njegov prkos, da ura•
zumi njegovu hrahrost kada se hez kolehanja izlagao kuriumima. Kako li ce Mitar primiti smrt svoje Rave, kad mi,
evo, stojimo hez rijel!i i hez misli, l!ak i kada je smrt hila
svakodnevna stvar.
Dosao je kasno popodne, mrsav, ozhiljan i - miran. Ml
SmO stajali oko njega, hez glasa, U sutnji koja je govorila V~Se
oo hujice rijel!i. Prvi je progovorio Mitar:
•No, sta je, lito liutite! Da zapjevamo: »Sarajevo l!eka
partizane ... «
- Najzivlje sam je zapazila u napadu na Srehrenicu 1943.
u ljeto- kaze Rosa Jaks:c. - Pjesal!ili smo vrlo naporn:J od
Sekovica prema Han-Pijesku, pa preko hrdA na Srehrenicu.
Vee dva dana hili smo hez hrane. Atmosfera napeta, puna
neizvjesnosti. I vrijeme ruzno, sumorno. Isli smo u koloni po
]edan. Svi mi, koji smo hili iza Rave, smijali smo se i cavrljali, i pored toga sto je nekoliko puta vezom prenoseno da
bude tisina. lmala je, odnekle, kod sehe parce crvenog papira
i to je stavila na nos, usne napucila, iskrenula oci i kapu prevrnula. Naravno, svi koji su je gledali morali su da se smiju.
Kad je neko od rukovodilaca prisao da vidi sta se to ra:li,
Rava je vee sasvim ozhiljno koral!ala. Svako od nas zelio je
-da hude u njenoj hlizini.
Posto smo zauzeli Srehrenicu, hrigada se vracala prema
Sekovic:ma. Nedaleko sela Cikota, na Rud:stu kod crkve, primijecena je neprijateljska vojska: oko trista ustasa i domobrana. Na vrhu sasvim golog hrda hio je postavljen njihov
teski mitraljez. Iako se na lieu mjesta zadesio samo jedan nail
bataljon, rijeseno je ipak da ih napadom iznenadimo i tako
·onemogucimo da napadnu oni nas. Trehalo je oteti teliki mitraljez, a brdo golo, na njemu nikakva zaklona. Komandant bataljona Don1o Simi(: odlul!io je da se sam privul!e do vrha,
kako ostale borce ne bi izloz!o pogihelji na brisanom prostoru. Rasporedeni smo u podnozju hrda i oko 11 sati prije
podne napad je otpol!eo sa svih strana. Dordo Simi(: je tad s
puskom:traljezom u rukama posao ka teskom mitraljezu, ne
pulitajuci nikog sa sobom. Rava je hila pored mene, naorutana karahinom i hombama. Kad je vidjela da je on posao,
skol!ila je, potrl!ala za njim i prkosno mu doviknula: »DordG
87
�~
:==-
.C: ~.;~ da sf b:L:;i
od ~c "f:bm i
::y·a-_, C waer§e E~~ i ~.::::. lleiki
pcltr;;Tn'~
~}fZ.
&..r.So Si::::C - sjeCa Oft ~ -~ _ • .a_, rje&:a Ta-r.:::a. a .a;:& 1M3. kacj jeo!:»p d:l:p n:je 1::» da
pta".lalt cb :c;uio:a B.zr.l. pa je i d:q z::IIZ'aO da ~ Tek
y . _ k.9cj je. .tr:Ltmo pr'eiDo obo!e aa ~ stnmL -.Ja
UID ~ mxla!::mia je tad Ban - da ICko IIII!!IDa boljeC
druca -co ja, ali ada vidjell da tToi dr.lc :aeCe Digdje bes
t.ebe, a moj bez mme ide nugdje.c KjeD d:q liiBar bio je
tada Da Su!jaei.
Jednom prilik.om, pc:Kje njeDe udaje. uCnilo mi. se da
je slabo rasp:;loh!na, ito je za nju IT~ sasrim DeQ}nmn Upitala am je zaito je tuma i ooa mi je ispriCala. :Sa ognjiStu.
u balualu. Deito je kuvala.. Da napravi ialu, oC.adavila je
ruke, oUtala do nelrih drugova iz itaba i nagaravila ih. •
zatim pobjegla. .Nije ITJo sapuna pa su. morali pepelom da
Jkidaju b4 sa lica. Iako su ae svi smijali., nien Kitar ju je
ukorio Ito pravi ia1e sa rukovodiocima, a ita viSe - ana je i
udata f.ena! A eto, ooa nije mogla da shvati da udajom mora
da • mijenja.
Sjeeam se, naila je negdje nek:u plavu maramu, 'ftD1a
turban i kosu izvukla na Celo. Taj plavi turban. uz plave oCi
i kosu., vrlo lijepo joj je pristajao. Rekla nam je k.ako i:e se
dotjerati k.ada do4e sloboda, vezai:e turban i na visokim !tiklama, kao nekad, ietaCe kroz Sarajevo. Cesto je maStala o
Sarajevu. »U bsovima sjete- sjeea se i Dinko Falatar, opun.omoCenik OZNE u brigadi - znali smo po nekoliko sati da
sanjarimo o tome ita eemo raditi kada se vratimo u Sarajevo. IIi, ita ima sada tamo dolje, i da nam je da malo proJetamo sarajevskim korzom pa da se vratimo.c Drugovi su
ml kamije prifali kako su je zbog bolesti odvraCali da ne
ide u onu IVOju poslednju borbu, ali Rava je ostala upoma:
»Neeu dozvoliti da iko prije mene uc1e u Sarajevo. HoC:u
da idem, pa !iva ill mrtva!c
- Kad je Sesta brigada doila u Sekoviee od Konjuh-planlne, krajem maja 1942 - spominje Milo§ Zekic - odmah
ml je pala u oB svojom pojavom: krSna djevojka, a ipak vitka.
plave kose i preplanula lica. U njenim pokretima bilo je ~
6es Jlpkos t skladnog, kao kc:id sme, a istovremeno kao kod
�mlade vuoce. Njene plave oa sa prelivima bile su pune iara
i tivota. Bila je sva puna tivotne mage. Na nalim aijelima olro
logorskih partizaDskih vatri, gledao sam je u kolu i volio sam
do nje da se uhvatim. Ostala m.i je u sjeeanju kao neobimo
draga djevojka. Dok sam bio komandant te brigade, ona je
bila referent saniteta U bataljODU.
U borbama za prvo oslobodenje Tuzle, ~tkom oktobra
1943. godiDe, Rava se istakla svojom vamedllom hrabro§Cu
oko spasavanja nmjenika. Posebno se istakla u odbrani Tuzle:
Ima1i smo tad i veCi broj nmjenih. Bolnica je bila podalje od
popriita borbe i Rava je nmjenike tamo upuovala po drugima, a sama ostajala uz vatrene pololaje. Ranjenici, prema kojima je ll.BI'OOto bila nje!na, gledali su u nju kao u sunce
kad izgrije. Bila je popularna i u radu s omladinom i f.enama
Mnogo se tada govorilo o Ravi. I otprije smo je svi zna1i kao
vrlo hrabru, ali tu, u Tuzli, prosto se rasplamsala prib o
n:jenoj neustrafivosti. Njeno ime pr~o se nadaleko, u svim
jedinicama ~e Bosne. Za mene, stvarno, ona je najsvjeUiji
lik lene u ~oj Bosni. Kad je poginula, svima nam je bilo
teAko i lao. Dugo nisam mogao da zamislim da je mrtva ona
plamena djevojka koja je u ~vima za!Uja, na natim sijelima
oko partizanskih vatri, bila neumorna u igri a u borbama, pri
spasavanju ranjenika, kao mlada vuoca.
BANDITI, BACAJTE BIJELEI
- Sj~ se na§eg prvog napada na Tuzlu') - ka!e
Rehd SaletoviC. - Nekoliko dana i noo uporno smo slamali
otpor utvrdenog neprijatelja. Dva dana bezuspjemo smo napadali, a uoa trel:e noei doila je direktiva da se Tuzla mora
osloboditi. Prdao sam tad u Ravin bataljon. Bio sam o~
dinski rukovodilac brigade.
S padanjem mraka ~li smo podilaziti . . . Uskoro se
otvorila paklena vatra. Naia Sesta, pravila je fuda ... Borci
i komandanti s pu§kama su juriiali na topove. U tom neustrafivom naletu Rava je izvlaCila ranjene borce, otimala ih od
Bmrti. Ona je te noCi pod naj!e§Com artiljerijskom vatrom
's ama previla 43 borca i spasila tivot veeem broju nmjenika.
') 2. oktobra 1M3. godine.
�----------- -----
�Divna i dobra Rava! Svaki put, kad vid'm njenu fotografiju,
probode me dubok bol. Ona je, uistinu, jedan od rijetko dragih likova i rijetko velikih gubitaka.
- Rava! Sjajna devojka! Rumena, oli~enje zdravlja i
vedrine. Ne secam se da sam je ikad video smrknuti iii zabrinutu - ka!e dr Dorde Dragic. - Upoznao sam je posle oslobodenja Tuzle; imala je na sebi vojnil!ku bluzu, opasa~ i bombu, a na glavi titovku. Docnije sam slu§ao kako je prilikom
tog napada na Tuzlu pokazala neverovatno po!rtvovanje pri
izvla~enju ranjenika iz prvih borbenih linija.
Krajem oktobra 1943. Rava i ja dobili smo zadatak oci
Ataba XIX bir~anske brigade, da organizujemo brigadni sanitet. Ona je posle borbi za Tuzlu postala referent Slniteta
ove jedinice, a ja sam b:o br:gadni lekar. Dok sam ja uglavnom
bio strul!no Hce, Rava je pred stabom odgovarala za celukopni
rad saniteta - za smjeMaj i ukazivanje pomoci ranjenicima,
.za ishranu, evakuaciju, za izobrazbu sanitetskog osoblja. Vanredne inteligencije, pokazala se kao odl:l!an organ:zator. Sposobna i snalazljiva. Sve njene osobine dobrog organizatora
dosle su do izrazaja prilikom ponovnog napada na Tuzlu
1944. u januaru. Oko grada je bilo postavljeno i mnogo nagaznih mina, pa smo u tim borbama imali dosta ranjenika,
medu njima i vise teskih. Ja sam im ukazivao strul!nu porno{:
u brigadnom previjalistu, a Rava je, pored toga sto je i ona
pruZala prvu porno{:, vodila brigu i 0 evakuaciji, smestaju i
ishrani. Prethodno je obisla okolna sela i prikupila dovoljan
proj kola za prevoz ranjenika, organizovala previjal:ste i
brigadnu ambulantu, kao i sve ostalo sto je trebalo. Previjali.Ste se nalazilo u Parselu a brigadna ambulanta u Dubravama. Ranjenici kojima je trebala hirur8ka pomoc, prebacivani su u obliZnju hirursku ek~pu dr Ginsberga. U takvoj si~aciji njene zasluge bile su neocenjive. Sve je tako dobro organizovano, da u toku rada na brigadnom previjalistu, kao i
pri transportovanju ranjenika, nigde nije doslo do zagusivanja i gtdve. Sve je funkcionisalo kako treba i posle te borbe
itab brigade pohvalio je na8 sanitet. Bila je to uglavnom Ravina zasluga. Pored svih ostalih njenih dobrih osobina, posebno treba istaci njenu brigu i ljubav prema ranjenicima.
·Za njih je to l!esto zna~ilo isto sto i uspe8na hirudka interven-
91
�cija, a posebno tamo gde inace nismo mogli mnogo da 1m
pomognemo.
- Bio sam u XX romanijskoj brigadi kada je, u decembru
1943. na Rornaniju do~la Devetnaesta bircanska brigada ka!e pukovnik Jakov •Ja~a« VodWek. - Njeni borci su se
tada prvi put susreli sa njemackim skijdkim jedinicama u
bijeloj odjeCi. Prvi put su vidjeli kako Njemci transportiraju
svoje ranjenike na snijegu, u nekoj vrsti specijalnog zatvorenog camca na skijama. Rava se, kao referent saniteta, odmah
i veoma mnogo zainteresovaia za tu vrstu transportnog sred'stva za spasavanje ranjenika. Zapazio sam je bd po toj znati!elji, po tome kako je shvatila svoju funkciju referenta saniteta.
Januara 1944. u rejonu Rogatice Bircansku brigadu napale su jace ustdke snage. lmali smo sedam te~kih ranjenika~
ito je za jednu brigadu u tim uslovima predstavljalo veliku
te§kol:u. Zahvaljujuci Ravinoj velikoj ljubavi prema ranjenicima, i njenoj visokoj partijskoj svijesti, oni su bill spaseni.
Nosila uop§te nismo imali, a ranjenike nismo mogli transportovati ni na kakav drugi nacin. Rava se sna§la: brzo je pri•
kupila nekoliko cebadi i §injela, i uz pomoc sanitetskog voda
za vrlo kratko vrijeme izradila od toga potreban broj nosila.
Jedna ceta je odredena da nosi ranjenike i svi su spaseni.
- Mad XIX bircanske brigade od Sokolovil:a za Focu
i do Prace, i nazad, trajao je neprekidno cetrdeset casova, a
Rava je bolovala pjegavi tifus - sjel:a se Nikola Anil:. --Strahovita studen i suzu je ledila. Odjel:a se ukrutila kao.
da je od kamena. Brigada te§ka, umorna. I konji se jedva
vuku. Ona nije htjela da izostane. Visoka temperatura je mu,Ci, noge se jedva micu, ali srce junaka Rave nije klonulo.
Tifus lomi njenu mladost, a ona s osmijehom na usnama bodrl
ostale bolesne drugove: :.Pjevajte, drugovi!« I, iznemogla,
pjeva! Po povratku, ostala je u bolnici u Sokolovicima. U
brigadu se vratila jos slaba i lomna sa cinom porucnika. ·
- U prvoj polovini avgusta 1944. vodili smo na Milan-planini borbu sa Nijemcima - prica dalje J. Vodwek. ;...,..
Jedan na§ vojnik bio je tesko ranjen od bacaca. Crijeva su
mu bila povrijedena na vise mjesta i, da bi se spasao, trebalo
je izvrsiti hitnu hirursku intervenciju. Na Ravino zauzimanje
i pritisak, poduzeta je operacija pod izuzetno teskim okolno-
�.stima, na §atorskom krilu ispod jednog drveta, dok su Nijemci
bili od nas udaljeni svega oko ~etiri stotine metara. Operisao
je dr Bela HohMeter, a Rava je bila glavni uistent. Ona je
izvriila sve potrebne pripreme i o<':istila ranu ljutom rakijom.
Vanredno se pokazala i, ko zna po koji put, polo!ila iBpit za
referenta saniteta.
- I nakon dvadeset godina !ivo se sjecam njenih vedrih
kao nebo plavih o~iju, koje su uvijek bile nasmije§ene, toplog
i cvrstog stiska ruke kada je, uvijek zaposlena, kao vihor
uletela mec!u nas - spominje dr Bela Hoh§teter. Kao referent saniteta brigade, una~ svoje mladost~ gotovo maj~inski se brinula o svakom borcu: jednako o zdravima kao i o bolesnima. Ta djevojcica je pokazala nevjerovatne organizatorske sposobnosti, kada smo poslije Seste ofanzive pristupili reorganizaciji nde sanitetske sluibe. Dosljedno
je sprovodila primljene direktive i u tome bila neobi~no uporna. U sprovodenju organizacionih i higijenskih mjera ispoljavala je nevjerojatnu energiju, i prema komandnom kadru i
prema borcima, pa ju je u odrec!enim momentima napustala i
poznata blagost, ustupajuci mjesto ~vrstom vojni~kom stavu.
Njena brigada je poslije te reorganizacije postala primjerom dobro sredenog saniteta.
Cesto je Rava dolazila u ndu hirudku ekipu i, u slucajevima kada je to bilo potrebno, pomagala meni i drugovima
oko ope. acija i zbrinjavanja operisanJl. Ona je i inace cesto
r
dolazila u hirursku ekipu i divizijsku bolnicu, direktno sapolozaja, sa tezim ranjenicima svoje brigade i nastojala da se
ltnjeni ranjenici« sto prije smjeste u njenu brigadnu bolnicu
na daljnje lijecenje. Dobro se sjeeam, prilikom jedne neobicne
<>peracije na polozaju, Rava je pomagala nositi ranjenog druga. Kasnije je dugo ostala da sjedi pored njega i izvje§tavala
se povremeno o njegovom stanju.
- Price o Ravi, njenoj hrabrosti i pozrtvovanju prenosili su kuriri lz odreda u odred - sjeca se Kosta Banjac. Pricali su o njoj kao §to se o nekome govori u pjesmama.
Tak:o sam i ja za nju cuo, na Romaniji, kada sam u zimu 1943.
dosao iz Druge kraji§ke brigade u Romanijski odred. Dugo
sam o njoj slu§ao, i ne znajuci da je ona drugarica ndeg kolrlfUldanta Mitra Miniea.
93
�Jedan od mojih kurira isprieao mi je u proljete 1944.. da
je vidio Ravu i da je slabo obu.."ena.. Cskoro smo zarobili nekol.ko Nijemaca. pa sam Ravi poslao koporan, pantable i
vunene earape. Cini mi se, crvene boje. Tek potom uslijedilo
je naie poznanstvo; bilo je to u prolazu, prilikom pokreta
naiih jeddllca kod Sokoca. Kad smo se sreli otvorila je torbu.
izvadila iz nje komad crnog seljaCkog hljeba. odlomila polov.:nu i, nasmijana rekla: •Ovo je, da ti se revanSiram, za uniformu~. Svima je slu.Zila za primjer. Njenim drianjem korili
smo druge. Zalost za njom blla je takva, kao da je pogmulo
pola brigade.
- U januaru 1944. na Romaniji se nailo nas nekoliko u
grupi: Rava, R:.sto To5oviC, Arif Tanovic i neki drug sa Majevice - sjeea se Gordana Petovar. - Cekali smo Sesnaestu
muslimansku brigadu iz sastava 27. divizije, da sa njom krenemo u Foeu i da sustignemo BirCansku brigadu. Rava je bila
zaostala na Romaruji sa teZim ranjenicima koje je predala
Romanijskom podrucju. Bila je rekonvalescent poslije prele!anog tifusa. Proveli smo zajedno nekoliko dana, koliko je
trajao nai put od Romanije do FOCe.
Drugi susret sa Ravom bio je u planini Bi.Sini, u avgustu
iste godine. Stab 27. divizije uputio me za rukovodioca SKOJ-a
u XIX bircansku brigadu. Te veeeri, kad sam stigla, na8la
sam se odmah pored Rave. Pri.Sla mi je neuobicajeno toplo,
prisno. Osjetila sam da eu se sa njom vrlo brzo i trajno sprijateljiti. Te prve noCi spavale smo u 5atoru. Noe svjeZa, a ja
slabo obucena. Zaspala sam i u neko doba osjetih kako me
Rava pokriva. Taj gest pamje jos i sada iivi u meni. Kod Rave
se nije ispoljavala samo ona uobicajeno uctiva br!ga za covjeka; Kod nje je bilo nesto posebno, samo njezino. Iz citavog
njenog bica izbijala je blagost, prijatnost, ljubav i pamja, sto.
je svima prutala. U sebi je nosila i prave vojnicke osob' ne:
odlucnost i hladnokrvnost, a pored njih svoju zenstvenost u
ponaianju i ddanju.
N~ bataljon se nalazio u selu Osmaci kod ceste Caparde-Zvornik-Tuzla. Ustase su se utvrdile na brdu Vis, i u Capardama, i svako vece, obicno oko pet sati, pocinjali da biju
artiljerijom Osmake. Trajalo je to pet-sest dana i vee smo se.
navikli na to gadanje u isto vrijeme, pa smo se sklanjali iz
kuca i u kakvom zaklonu l:ekali da paljba prode. Jedne ve-
�~ri na!Ja sam se sama sa Ravom iza gomile
rij~. potele smo ida sanjarimo o zavdetku
kamenja. Rije~ po
rata, o tome kako
ce tada izgledati na.S !ivot . . . Zam.:.§ljala je da (:e !ivjeti u
Sarajevu; osjetila sam njenu ~e!nju za Sarajevom. Opisala
mi je kako zami§lja svoju kucu; bice sli~na onoj u kojoj je
odrasla. U kuCi - ona, Mitar i djeca! Sasvim blizu nas pala
je m:.na od baca~a. a mi smo se samo malo pomakle i produ!.le za maStom ... Cak smo nagadale Ata li ce se nositi poslije rata, kakva ee moda biti ...
- Kada smo oslobodili Tuzlu, bila sam zamjenik referenta saniteta Bir~anske brigade - kaZe Raza Alajbegovic. Referent je bila Rava. Tu smo doZivjele oslobodenje Beograda.
Sjeeam se, zagluUa nas je pucnjava mitraljeza, pu5aka, pi.§tolja . . . U prvi mah pomislili smo da je to napad na Tuzlu
i nastala je op§ta gu!va po gradu. Kad se saznalo da je u ~ast
oslobodenja Beograda, sve se pretvorilo u op§te veselje. Rava
i ja smo se zanosile mi§lju o oslobo<tenju Sarajeva. Sjecale
smo se svojih majki i strahovale da li eemo ih tamo zateCi zive
i zdrave. :.2eljela b:h da dade§ kod moje majke u selo Osijek ...« pozivala me. Kada stignemo u Sarajevo, kupil:emo
jedna drugoj spomen-poklone, za sjecanje na zaje:lni~ke ratne
dane. Sa nestrpljenjem smo ~kivale taj veliki trenutak.
- Poslije pete ofanzive, u ljeto 1943. srela sam je u Sestoj istoeno-bosanskoj brigadi - sjeca se Ruza Olja~a. Baa je referent saniteta jednog bataljona. Svi ranjenici tog
bataljona, koji su stizali u brigadnu bolnicu, im:lli su puna
usta hvale ·za svoju »Baba Ravuc. Kad smo se upoznale, pri~ala mi je da sa velikim divljenjem gleda na sve one koji su
u~estvovali u petoj ofanzivi. Njoj drugovi zbog bolesti nisu
dozvolili da ide na Sutjesku. Povjerila mi je, sa najvecim
bolom, da se osjeea li~no nesretna §to nije ucestvovala u borbama na Sutjesci. I, kako se bolesna kradom §unjala za brigadom, u zelji da joj se pridruZi. »Isla sam sve do Milanplaninec blila mi se. Tugom i umorom slomljena vratila se
u Sekovil!e, u hoJnicu, da nastavi dumost bolnicarke.
Ponovo sam je srela u oslobodenoj Tuzli. Dosia je u bolnicu po vlastitoj zelji, i uz odobrenje partijske· organizacije,
da izvdi prek:d vee poodmakle trudnoce. Svi smo znali za
veliku i iskrenu ljubav izmedu Mitra i Rave. Svi smo tu lju95
�bav cijenili i poitovali. Kad sam Cula za Bavinu odlulm, bilo
mi je bo. Dugo sam je ubje4ival.a: •Nemoj, bolan, Bavo to
da tiniif Mof.e ti Mitar poginuti, pa neka ti ostane uspomenaeo
•Ne, oeeu Ruio, dok ne bude .,una sloboda- usprotivila
se ona. - HoCu da se vratim u borbenu jedinicuc.
Dr Bela Hohlteter se sjeea:
- Negdje u oktobru 1944. lij~io sam Bavu . . • U dogo:.
voru sa Stabom divizije, savjetovao sam njoj i njenom drugu
Mitru, komandantu Romanijske brigade, da Bava ostane u
pozadinskom sanitetu ill kojoj drugoj sluibi. Ali ona o tome
nije htjela niti euti, odbijala je sve argumente, i uskoro krenuIa sa svojom brigadom.
- Kad je na!a brigada poretkom oktobra 1944. uSia u
Tuzlu - pri~ Gordana Petovar - iza neprijatelja nam je
ostalo dosta plijena. U nekom magacinu na5lo se dosta zelen~
kasto-plavkastih uniformi za njemacke SS trupe. Rava se
li~o pobr:nula da sve drugarice dobiju te uniforme i da im
se prekroje. Donijela je i paket puplinskih koSulja i mara-:mica, i sve to razdijeWa drugancama. I za sebe je jednu
uniformu dala da se prekroji u na5oj radionici. Kada je poSla
na probu, pozvala me je da vidim kako joj stoji. »Hajde zamolila je - cetvore oei bolje vide!c
Bircanska brigada ostala je da obezbjeduje osloboctenu
Tuzlu, pa smo ja i Rava viSe vremena provodile zajedno. Vrlo
brzo smo se sprijateljile sa malom plavokosom djevojcicom
naiih domaCina. Naroeito Rava, koja je upravo bila primijetila da je u drugom stanju i mnogo se tome radovala. Zavoljela je tu malu i u igri sa njom do§la su do izruaja sva
njena materinska osjeeanja. Ta nabujala osjecanja prosto su
se prelijevala. Dugo smo znale ma§tati o njenom jo§ nero':'
c1enom djetetu. Zami§ljala je kako ce ga njegovati. Ali u m~
mentu u njoj su se sukobljavali osjecanja majke i osjecanje
du!nosti i odgovornosti. Brzo bi se vracala u stvarnost, upozoravala samu sebe da jo§ nije vrijeme da na to misli, jer
rat joA nije zavden. Zbog trudnoce morala bi da se povuce, a
ona to ne mo!e, ne smije da ucini. Ubrzo sam oti§la sa brigadom na obezbjec1enje aerodroma; zadriali smo se petnaest
dana. Kada sam se vratila, Rava vi§e nije ocekivala dijete.
Osjecanje du!nosti pobijedilo je njena sna!na materinska osje-~anja.
�· - Kao i vecina Sarajlija, nikad nije razlikovala ~ i ~
sjeea se Milan Vukovic - Cesto zapodijevajuCi ialu, Aalila
se ina svoj ra~un »Cetiri eavke eu~e na cetiri koeica!c Otuda
ju. je Zarko. Vukovic, komandant bataljona, pri svakom su~
sretu zadirkivao: »Cetiri cavke ...c Iz Spre~ sam jednom, u
prolj~e 1944, poiao na savjetovanje u ltab divizije na Sokolac. Rava nas je nasmijana ispratila i kao bri!na majka
upozorila: »Budite oprezni, ~uvajte se, put je dug, ima retnika ... c Ja sam njen rukovodilac bio, znala je da imam dobru
pratnju, naoru!anje, ali ona mene upozorava da budem oprezanl Zaista je bila oli~enje dobrote.
Vrlo ~esto pri~ala nam je o svom ranijem !ivotu: kako
je ilia u ikolu, putovala od kuce ... Jednom je bila nar~ito
raspolo!ena i povjerila nam se: »Eto, nac1oh se sa Mitrom,
zavoljeh ga i udadoh se za njega, iako nije bilo vrijeme ni za
ljubav ni za udajuc. Sjecam se, u Tuzli je hila neSto bolesna;
znao sam da je to abortus, ali sam cutao. Obilao sam je i~
da bi se sa njom na§alio, r ekao sam:
»Ravo, ti se ba§ sada razboli, pred osloboc1enje, a valja
iei u Sarajevolc
11Ja cu lebti samo cetiri dana, a onda ponovo idem sa
vama«.
•Mi eemo ti narediti da ostaneic.
•Pa necete valjda meni to u~initi, da ne idem u Sarajevo« primijetila je osmjehujuci se. I po!la je sa nama. Bilo
je to veliko samoodricanje. U vrijeme kada je Tuzla bila slobodna, Beograd osloboden, toliki slobodan teritorij, ona bolesna nije htjela da ostane nego je poila sa nama.
-
-
Priseeamto) se sa kakvim mi je !arom i ponosom Rava
o svojim prvim p ucnjima na neprijatelja sep~embar
skih dana 1941; bila je tada horae Semizova&e partizanske
cete. Ali, naj!ivlje se secam Rave-poru~nika NO vojske i nje:..
nih poslednjih pucnjeva na vrhu Romanije, njenog osmeha
kada se rastajala od nas tog novembarskog dana 1944. gO.:.
dine.
·
'
Tri dana i noCi Crvene stijene bile su poprilte ogor~enih
borbi nase XIX bircanske udame brigade sa ustaJama koji
pri~ala
") I z •Sjeeanja o Ravlc sori~a.
narodnog heroja-generala Pere K~
�iu' trebali" da obezbede povla~nje nema~kih jedinica ka Sata]evu: •Smenjivali su se jurifi za ·juritima Datih boraca. napildi sa protivnapadima. Zaglu!Ujueu buku vatrenih oruZja
poja~avao je snafan sviZduk hladnog vetra ftc> se probi:(\o
kroz staru borovu i jelovu Aumu i, odbijajul:i se od litica Crvenih stijena, zahvatao ljude na polo!ajima. uvla~ se u njih
do kostij\1. Dani vlaZni i hladni. Ranjeni i promrzli borci, koji
su· mogli da idu sami, dolazili su skrivenim puteljkom u oveeu uvalu do brigadne bolnice. Te8ko ranjene nosili su njlhovi
drtigovi. ·Rava je bila Sa. njima. Ona ih je. prihvatala na samom polo!aju i ukazivala im pomoe. Svakoga od njih pomilovala bi svojim neZnim, blagim osmehom Ato uleva poverenje
i izmu~eno lice pretvara u osmeh. U njenoj cuturici uvek je
bio' gutljaj vode da ovlaZi isuSene usne. Njene spretne ruke
bile su neosetne pri previjanju rane. A kad bi dopratila raitjenike do bolnice, smestala ih je sve redom, zaklanjala ih
Od hladnoee, opet previjala, pritr~avala cas jednom. ~as drugom, i sve tako, dok se svi ne bi umirili ill zaspali. A tada bi,
jos jednom baciv§i pogled pun saoseeajne nemosti. i brige na
svakoga od njih, neeujno iScezla do ~ta na polo!ajima.
Borci na polozaju strepili su za nju, terali je od sebe, a
ona ih je upozoravala odakle bije neprijateljski mitraljei,
save~ovala da uzmu bolji zaklon dok bi sama pucala bez zakiona. ·
• ~ Po~ljednje ve~eri borbi za Crvene stijene, kada smo
riit>rali da se povucemo, Rava i ja ostale smo pri §tabu Drugog bataljona -'- sjeca se Gordana Petovar. - Rava je prethodllo, po svom zamjeniku Razi Alajbegovic o~remila ranjefiik¢ do· Ataba brigade u uvali. ·Imali smo dosta ranjenika. PriH¢ho' 'krumo smo legle pored vatre, pokrivene satorskim krii'otil. Osjetila .sam Ravu kako je nemirna:. Nekoliko puta je
pdriovila: Moram otici da vidim sta je sa ranjenicima, kako
Sti 'smjesieni. .. Ima i viSe »nosilac - tako smo zvali te§ke
rlirtjenike .2..: 'moraui 'da: vidiili kako: SU«. ~ajposlije -se aigla i
~tiSl~. Bilo je to za nju presudno.
"';.: . . ·_; !:: ;··.
. .
..:£; .. : ...;.;,·Osvahulo:je trel:e ' novembarska jutro s-mutnim oblaL
cima -_sjeea se Pero Kosoric.- Cete, smenjene u toku noei
s'a/Ct'Vehili slijerua; jos su •Se odrilarale·navlamoj paprati. Manji, za§titni delovi brigade hili su na polozajima. Stab{ kb1i
�se nalazio neposredno uz · bolnic:U; izdavao· je poslednja nal'ectenja za borbenu spremnost jedinice i
njen pokret na
nove zadatke. Bataljoni su se upravo pregrupisavali. ~eki
yao se napad, jer je neprijateljbio u blizini. U uvali ranjenici
su vee bili budni. Me<!u njima je Rava; te!ima priprema nosUa, la~ima odre<!uje konje, a one koji sami mogu ici dotjeruje za pokret. Drugovi su je pozvali u itab da se raspitaju
o ranjenicima, i kakva joj pomol: treba da bi bolnica mogla
krenuti. Samouvjereno je izjavila da joj nedostaju samo borci koji bi nosili nepokretne ranjenike a za ostalo neka se
drugovi ne brinu. »Ukoliko ce vama trebati pomoc, ja i moji
ranjenici smo tuc naialila se i krenula svojim !ticenicima.
Za to vreme crna kolona usta§a mu~ki nam se privla~ila iza leda, kroz sumu, od pravca Sokoca. Neopdeno su ove
erne ljudske nemani dosle do staba i bolnice. Odjeknuo je
pucanj i najednom je p~elo da vri kao u kotlu. Pomesani sa
tista!ama na!i borci, koji su se tu zadesili, odlu~no su se uhvatili sa njima u kostac. Pojedinci, iznenadeni, po~eli su da odstupaju. Trebalo je- samo za kratko vreme odoleti tom iznerui.dncmi napadu s ovako malobrojnim snagauia, jer su ~ete
brigade vel: bile blizu i za koji minut usledil:e nas protivnapad. Rava je sa svojim ranjenicima u najvel:em popristu bortie. Sa njima hladno i odlu~no puca, uspravna: i vitka, sa zat'urenom titovkom na glavi i sanitetskom torbom na ledima.
Njen reski glas »Napred drugovi! Eto naSih ~eta! Zapamtil:e
Jias usta!ki gadovi!« ... prekinuo je rafal mitraljeza. Potekla
je· kiv iz grudi partizanke Rave, a ona je jo§ stajala, uspravna i vitka, licem prema neprijatelju.
·
· Nase ~ete su vel: stigle i u nezadr!ivom jurisu okomile se
na gadove. Pritr~ao sam. Ravi i zajedno sa Ratkom Peril:em
priddao je. Nije mogla vise niSta da m1m. kaze. Usne su se
uzalud micale. Umesto re~i, osmeh na lieu bio je poslednjf
rljen pozdrav dok se rastajala od nas tog riovembarskog dana.
na vrhu Romanije.
·.
.
za
!;;
~. · .:...::, Da su uspeii istovremeno ])lo.kiraticelti: vrta~u- kde
Ra.tko Peril:- nik~. od nas ne bi.~;e !iv lz~aQ. Borba je vodena nekoliko mintita. Rava je smrtno rarijena 64 pu!~anos
zrna )trf:)z grudi, ali se zadriala · na · nog&ma; Pero .,Kosoric ju
t(!. 'u hvatio pod Iilku.. Savetoyao sam mu · da je ttb: pre vodi
t1 'pravcu ridih jedililea Pomislio sam:'iko nU'''i~~ineiuo, neka·
,.
�tiY. &we • odigralo munjerito. PoYuldi _ , • •••
Jia Dekoj poljani iza vrtala prikupili _ , • i a& pomoe Ddib
maea u protivnapedu razbili usta1e. Ali, ipllliti . . , . - -_
manji broj r.mjeDika. jer sa astale Ulpjeli da ih vile od pol&
pobiju. a Deb sa poR)i benrinom i zap-lili Stl'eljali • i bolnlbrlw Desu PetkoriC iz Priboja, poito - je p:dboJdroo srirepo zJoaavi.l.L Vee sa bill ..,alili i ltapdrn arbivu i sve ito_
se zapaliti moglo i nestali u lumi, jer Disu imali aeka ja&l
Oil (IIS(aoe
JDaCU..
-
Oko nas je tukao pulkomitraljez -
priCa Stjepan
Sari.c, tada obavjejtajni oficir XIX brigade. - Rava je ranjeDa .
u desnu dojku. Ima1a je na sebi oficirsku uniformu i, ~
se dobro, krv joj je obilno potekla niz dolamicu i pantalooe.
u clpele. Dema cipela bila je puna k:rvi Ja i Raza Alajbegcr
viC uzeli smo je ispod ruke i s naporom vodili kojih pedesetalt
metara. Upitali smo je mole li da hoda. •Mogu!c jedva bljDo
se odazvala. Poiao sam da joj na4em konja. Borbe su se razvile i sa njima sam izgubio svaku vezu.
- Kad smo u iumi Cukarica ltod Crveoih stijeDa iznenada
napadnuti - pri& Raza Alajbegovic - svi smo pojurili na
polobj. Sl~jno sam poWala u pravcu kojim su odveli Ravu.
IzaJavli na brijeg, vidjela sam kako je ranjenu vode Stjepan
Sarli: i jol jedan borac. Priila sam i povela je prema ostalim
borclma. Jedva se kretala. Poblijedila je i brzo gubila snagu
i moe govora. Drugovi, koji su je dotada vodili, otiSli su na
razne strane da tra!e konja, a Rava me je zamolila da je za
momenat popustim, da se malo odmori. Dok sam je pridria-vala, povijena nad njom, lalde sam ranjena. :.Evo i mene,
Ravo, lupilol- potu!ih se.- Valjda eemo izdriati, biee valjda dobroc. Vel: sasvim klonula pro!aptala je: »>zdriaeemo,
valjdalc
Drugovi su doveli avaki po jednog konja. Videl:i u kakvom
je stanju Rava, nisam na sebe ni obratila pa!nju. Zamolila ~
ih da 1e brinem o Ravi. Stavili su je na konja. Morali su da
je pridr!avaju sa avake strane. Izgubila je svijest, glava joj
se klatila .•• Dok amo se povlacili prema nekim romanijskim.
~lima, wnrla je kod jedne uzvilice i tu je sahranjena _; tria~
metara dalje od popriAta borbe.
- Borbe au se i dalje vodile, a m1 amo sahranjivali RaV\l
- sjel:a se Gordana. Petovar.- Sahranjena je ski-omno, pod.
.
.
.
..
.
.
.. .
'
.
�Visokom jelom na tu!noj Cukarici; malo dalje od vrta~ u
kojoj se do zadnjeg daha tako hrabro borila da spase ranjenike. Bajonetima su joj drugovi iskopali grob. Kopan je na brzinu i bio dosta plitak. Stajala sam blizu rake kada su je
spuAtali. Ne znam zdto, smetale su cipele i neko je predlo!io
da je izujemo. Skinuli su joj cipele, a na nogama su ostale
crvene vunene ~arape. I sad kao da vidim crvene vunene ~a
rape na Ravinim nogama. Prekrili smo je busenjem. Neko je
preko groba stavio komad napuAtenog plota, ito se nalazio u
blizini. Polaze61 pomislila sam: »Kako li cemo je kasnije naci?c
Joi jednom sam se okrenula da vidim njen grob ida zapamtim mjesto.
Niz Lu~evik kolona je po.lla bez Rave. Svako je u duAi
osjeeao pustoa. S kolonom kao da je i luma jecala ... Grunule
su telke kapi kiie, a vjetar je mahnito povijao tamnu borovinu.
Koso moja, borovino gu.Bta,
Gdje li tel se rcudijeliti pu.Bta •••
u toku noci Romanija je Ravi istkala lagan pokrov od
snje!nih pahuljica.
Sutradan, plakala je cijela divizija.
101
'
~
�'
��YOludonar profesjonalac lie Jlftkjdajgti intew::ivou JEfl~mu
aktiv....t u NOP stupa odmah 1ML i radi ......... u ..............
Sarajevu kao .sretar partijste Celije u Bal buliii. sve dok DiJe
ubapleDa oko pnoc .eptembaa isle pliDe.
Po.tije SYih uzaludnih pokuiaja ustalb polidje cia je avhepim
mu&njem prisile da otkrije svoje ""-'ne vae. polto je svoju
oqanizaciju satuvala od provale. izvedeDa je krajem .ept.embaa
IMI. Da .Polaetni prijeki sud. ORM'Iena Da smrt zboc JtVelebdaje
NDHc i 28. .eptembaa strijeljaDa Da Vracima u Sarajevu.
Svojim brabrim i dostojanstvenim dafanjem. i )lftd policijom
l pred Prijeltim sudom i Da stratiflu. uponUm bdaDjem i lilDom
vjerom U pobjedu, pokazala je visoki moral komtmiste I zadivila i
prijatelje i oeprijatelje. Podsmjebnula se u lice svojim dleJatima,
javno lgnoriJuCi njihov sud i njibovu presudu. Otada se oezadativo
llrila legenda o dubovDoj veliODi Badojke ~
Za narodnog heroja prnglatena je &. juDa UMS. &Odlne- Posmrtni olltacl se na1aze u croboid narodnib bel'oja u ftlibm parku u Sarajevo, a spomen-plob aa mje8tu pocubljea.ja.
-~
�..
Poznajem je joi iz Bijeljine, kada je pohadala · tre~i
razred realne· gimnazije - pripovijeda Nada Manoj;.
lovi~. Otac joj je bio seoski u~itelj, Srbin. Veliki naciona~
Usta. Komunizam je za njega bio bauk. .
· 1
Sje~ se da je kao· jedin~e· bila sku~ena, uglavnom ve"zana za roditelje - uvijek sa njima u ku~i ill u letnji - i da
u nWm razredima hije imala mnogo drugarica. Uvijek samaf
Ali, kako je ulazila u Airi krug napredne omladine bijeljins~
gimnazije1), i pol!ela ·primati zadatke skojevske organizaclje',
ona. se p~inje sve viJe otimati ·ispod roditeljske kontrole. za.:.
to je roditelji prate u stopu: Svjesna da orii nemaju razumi~
jevuja za revolucionarne ideje, ~esto se slu!ila sitnim lukav:.
atvima: znala je re~i da ima ~as. a oti~i na ilegah1i sastanak',
~ital~ku grupu i1i rasturailje ilegalne ·uterature. Kad bi' je
uhvatili u la!i, uslijedile bi -represalije: dobivala je po nek~
liko dana kucnog zatvora. Ponekad ·su roditelji primjenjivalt
najdrasti~nije mjere da bi joj, kako su to oni govorili, izbili
te bube iz. glave. Batine su bile glavno ·sredstvo vaspitanja~
Majka je ~esto kukala: :.Joj, moje jadno dijete ... Joj, upalo
je u lole druitvo ... Joj, zavedena je, u propast srlja .. ,c Htje.:.
la je da izoluje svoju keer od istinskog !ivota, da je sa~va
od opasnosti. Ali, Radojka je bila odlu~na na svome putu i
niJta je nije moglo vratiti natrag.
·
Sastajali smo se obi~no izvan grada, kod · nde drugarice,
napredne omladinke Darinke Bogunovi~. Kuca na osami, kao
stvorena za tajne sastanke!
-
i
~tvrti
-
Ndli smo se zajedno tek u Aestom razredu gimnazije
pri~a Para Bogunovic. Bijeljina je
hila poznata po naprednom pokretu, 5$ dosta levi~ara. I sama
aam tada pripadala jednoj od naprednih omladinskih grupa
i brzo sprijateljile -
I) 140 · njenib bivilh daka poJinulo je u 1\l~i.
107
�sa kojom je radila bolni~arka Hajra Alijagic, sestra oovenog
borca Alije Alijagica. Radojku je to odmah privuklo.
Moji su bili bdtovani u Ddnicama, na periferiji grada.
Na nekoliko ari zemlje sadili smo kupus i ostalo povree, gajili i prodavali rasade. Sa tatom su radila sva deca. Profesori
su znali ndu oskudicu i dozvoljavali nam da ponekad izostanema od Akole i zasejemo krompir, zelen, cveee. Radojka je
~esto dolazila da mi J)'>ma!e. Stazom dugom dvesta metara
vuk1a je sa mnom .kante,. da zalijemo krastavce, i ~jivo zapitivala: »Tet)c:a · Soko, ako · p<)mognem Darinki, hoeete li je
pustiti da sa mnom pri~a?c Nei&memo je volela moju mamu,
koja je bila zaista dobra, tim viie .jer je- oseCala da.i mama
nju voli; dozvoljavala je dane radim, da sa njom razgovaram.
Tada bi se nas dve sklanjale u neki kutak i prou~avale: . •Poreklo porodicec, »Od utQpije do socijalizma•, .»Drlanje pred
klasnim · rutprijateljernc,- Filipovieevu »Politi~ku. .ekonomijuc • ~ . i. po pet sati smo., sasvim zanesene, provodile u razg~
voru.. Pravile 8.l'llO planov.e i mdtale kako bi .bilo diwo da
jednoga dana kod nu bukne revolucija u kojoj_ bi i nas dve
u~estvovale. Ppsle dobivene bitke, zamiAljale smo, imali bismp
dr!aV\.1 ·J B sv.im pravirna za ®Vek.a, ,gde bi i odnos roditelja :i
·d~ blo.: humaniji) .sa · \'ile uzajamnog · raZ11m~va.nja. Njala
sreea bila je. potpuna ~d joj moja RWn!l na polasku naben!
buketic nareisa.. Njeno onilljeno cvecel Ula je kuCi .sanju*ti
da . e se ip~ nekako ~ sporazU!Jleti sa roditeljima, .j.~:;je.!Qen
e
odnos sa nji.ma bio ·bQlan. ;Ali se u porodiei odnoS nije meojao.
. lliena roditeljske pa_inje,. n~la je .nfl . savrienct :r8ZUII1'&vanje svojih drugova. U te nde dve .zajedni~ke. godme .ZJWtl
da je sablvala Jjubav .sv.akog pojediDog c:truga -i :simpatije. svih
nas trinaestoro.u razredu. Na BVakoJri Jtorak'll btla ije. veltki
drug i stekla po!tovanje kolqa~ .. lzbegavala ·.je i najobi~e
primedbe, ako. smo Lpomislili da:bi se neko mogao: uvrediti.
·Takav odnos · je i ihab .bio.:izrnedu nas drugov.a i drugariela.
Grani~ilo se to sa ~istunstvom. Do kraja Simo ist)lpali otvor.en:~.
bez trunka la!i, pa i u najsitnijim stvarima. Ako se, reeimo,
ne. dode na obecani ustanak1 . sledilo je detaljno .objdnjenje.
· ·lako siromdru, kOd svojih ku~ smo naizm~nie!rio:p~i:..
vall ·da~ka posela. I·Racfojka·· se odlu~ila da nas pozove; i ;jedva
od oea ·izmolila pristanlik. ·NafuesUa 1~ kola~a .i · ave sretiilii.
Kod nje je bilo najlep§e; u njihovoj novoj kuCi! Svi smo se
skupili. Ignjat Milo!eVi~ - · »Pe~ino idrebec, koji je \roleo da
�bocka- Radojku zbog:,roditelfa, naklatio se na slatkiJe. Mati'
Radojku u stranu i lapnu joj da poslu!i svakoga po-'
se}lno a ne ovako, •k~jalldcl »N~u · da ~ujem, dovela sam·
ih da se provedu ; , .c usprotivlla se · ona, iako svesna ita je
~lta kad se razidemo. I te malobrojne, sitne njene radosti
~vriavale su tu!no. Modrice je sakrivala i pred kom§ilukom·
·
i u iikoli.
I u razredu je sedela iza mene.. Bila je vrlo dobra u~e-"
nica. Bistral Sa malo rada postizala je dosta, iako se u nastavi
mnogo tra!ilo. U lestom je ka!njena ukorom jer nije iiila na
pn~t. lna~e. jedino kod profesora veronauke, ~oveka sa teoloikim fakultetom, nailazili smo na razumevanje. Kada se
svaka iole lepa r~ profesora prosto gutala, Nikola Ma~kic
nipll je bio primer pravoga ~oveka. - Streljan je 1941. u Kragujevcu1) sa decom svoga razreda. - Govorio nam je kako je
du!an da predaje veronauku, ali nam preporu~uje obavezno
jedan strani jezik - on u~i ruski - da mnogo mtamo klasike
kao i nove pisce, da prou~avamo Marksa-Engelsa, a da se m:o!e
pr~itati i Spencer, uporedenja radi, da §to bolje uCimo jer
se roditelji za nas !rtvuju, da se sto viSe bavimo sportom ...
On je uticao i na Radojkino fonniranje.
. Bill su to njeni sr~ dani, kada je spoznavala svet i
!arko prihvatala sve novo, nove ideje i odnose. Kao da je
oduvek rasla u tim novim ljudskim odnosima! Volela je da
se jKa, do maksimuma da razvija fizi~ku kondiciju. Stojeci
su~elice i driea se za ruke, poku§avale smo da jedna drugu
odgumemD ill sabijemD uza zid. Mnoge mu5karce je tako
nadja~ala. Puna volje za igrom, plesala je dobro i rado. Bila
je vrlo oseeajna. Mr!nju je pokazivala jedino prema izrazitom . neprijatelju, ina~e svugde samo toplinu. Govor joj je
bio naj~eiice poluglasan, a kad bi se uzrujala postajao je jo§
tili~ ~tki su takvi, kao Radojkal
Bile smo nerazdvojne. Ne vremenski, vee po onoj prisnoj .
odanosti i razumevanju. Analizirale smo sve o ~emu bi pri~e. unoseCi u to sebe. Sasvim se priklonila mojoj porodici.
Nala starinska kuaca u Ma!uranica ulici 25, bila je sva u
nt!ama i cv~. Obema au nam svirali Mladen Caldarovic i
Slo.bodan Stankovic, onako, prijateljski. Sve je to Radojka
mnogo volela. Nalazila je dra!i i u naiioj jednostavnosti: kod.
pow~e
· ··~ Pjesma :Desiiiike Mahi.Dovt~
�nas se, recimo, jelo na brzinu, ~sto. ·s nogu, i njoj se to svi...
dalo. U to vreme doZivela je platonsku ljubav prema mom
bratu. Zaista ju je voleo i duboko po!tovao, ali joj nikada nije
pruao kao mu!karac. Lepo razvijen, taJJmozelenih o~iju s
dugim trepavicama, sa umetni~kim sklonostima, pobudio je
njeno divljenje. Kasnije se odao umetnosti. Voleo ju je zbog
njene prefinjenosti i duhovne mrine; oseeao je da ona ~ita
vim bicem nagove!tava jednu veliku buduenost. ·
- Poznavao sam je od prvih razreda gimnazije kao
mlac1u koleginicu - ispri~ao je Mladen Caldarovic. - Nismo
bili naro~ito prisni niti smo se ~esce vidali, ali kada se 1933.
razmahao napredni pokret na bijeljinskoj gimnaziji, Radojka
Lakic je ubrzo postala na5 simpatizer. Nju je odlikovalo druzeljublje: bila je dobra drugarica, dru!tvena, uvijek vesela i
prirodna u svom ddanju. Kasnije su se te njene osobine
razvile u izrazitu borbenost i inicijativnost. Bila je uvijek
spremna na svaku dru!tvenu akciju, na u~esce u masovnim
organizacijama, na koje smo vriili utjecaj i u koje smo slali
na5e aktiviste. Vrlo brzo je napustila uobi~ajene tokove malogradanskog Zivota, tipi~nog za palana~ku atmosferu.
. Kada smo 1933; kao prvi organizovani skojevci dolazili
do partijskog materijala, poveli smo ra~una kome ga mozemo
dati, ko moze da zasluZi to povjerenje da se upozna sa sta·
vovima KPJ. Ratko CvetkoviCS) i ja izabrali smo od drugarica i Radojku Lakic. Sjecam se kako je zasijala od odu!evljenja kada smo joj u parku urucili nekoliko araka sapirografisanog materijala i dali upute o konspirativnom ponasanju.
Poslije nekoliko dana rado je prihvatila razgovor: ·dala svoje
misljenje i postavila nova pitanja u vezi s onim sto je pro~itala,
Posebno se sjecam Radojke Lakic iz vremena aktivnosti
Radriicko-studentskog recitativnog hora. Bila je jedan od
najdisciplinovar.~.ijih clanova. Pomagala je da se §to prije savll:ida progr_alll rada,. da. se nauce. nove pjesme i pripreme nove•
priredbe. lsticala se u · recitaciji, solo partijama i u grupnom:
recitovanju. Medutim, isto tako aktivno ucestvovala je u
op§tedru!tveno,m tivotu .reCitativnog hora: u n~im diskusi-·
•> Ratko Cvetkovic osnivac, a Mladen Caladarovic prvi sekre-
tar SKOJ·a u Bijeljinl.
. · ·· ····
·.,_.';;, · >Ji•. ··
.
�j~a, u razradivanju, pojedinih ·tema, u SIU!tl[lvljanj\l zidnih
npvi,na· •.• Naro~ito je bila zapa!ena prilikom organizovanih
izleta Radni~ko-studentskog recitativnog hora, za vrijeme ~i~
Ymja pojed~ materijala na obli!njim izletiJtima ill za
vrijeme zabavnog izleta. na Drinu, koji takoc!e nije bio bez
programa. Rado je pjevala naie borbene . pje~ »Mila Spanijoc i druge. I kad poneki izlet nije bio najbolje organizovan,
molda u nezgodno vrijeme, kad bi se sakupilo svega nekoliko nas koji smo tog dana ~ogli da odemo na Drinu, ona
bi se tu ndla. Satima je umjela da razgovara, da se spon-
!.
··!
. ·.. ·
~
.::
...
tano ~ba~lj~ . ~ mladim radnicima i -~grtima, da im govori
o omladinskom_pokretu, kasnije, kao studentjca, o . beogradskom .studentlkom pokretu, da ih u~i revolucionarnim pjesmama. bjudski prisna, sx:da~na i jednostavna, d02;voljavala je
ialu .i :ul!estvovala u §&lama sto su frcale .na takvim· izletima,
za vrijeme kupanja, ~ako na ra~un drugih talto i na svoj
vlastiti ra!mn. Kasnije se jako anga!ovala u · studentskom po-:k:retu u .Beogradu1 u~estvovala u svim. b.Qr.Qeaim tstupanjim.a.
studeut.ai,uli· je. u ,Bij.e Jjibi :bila :;Akiivista (u::·nas4Q , o§Jlovninl
tU
�org8nizacijama: ne samo u studentstom udndenju i ~
ko-studentskom horu nego isto tako i u pojedinim gra4ansldm druitvima na koja smo vrtili uticaj. (Pri druftvu :.Kolo
srpslrih sestarac i :.Knjeginja Zorkac postojale su sekcije
omladinki: prvom je rultovodila Radojka, a drugom Olga MarasoviC.- Op. MB. - Zajedno smo bill u petom razredu gimnazije 1932-33.
- prib Vojin Bobar. - Otada je zapravo livo ptuntim, ali
ne toliko po 1iku vee po osobinama. Za nju su, joA tada.
postojale i privlaOle je i druge vrijednosti, ~u je poklanjala neuporedivo viJe pa!nje nego svom spoljamjem izgledu.
Skromno obuOO!la uamica nije se dotjerivala i cifrala.
Primjeeivali smo da je nefto muO, da joj je teiko. Otac
joj je bio grub! Pjevao je u crkvenom horu i za pjevnicom.
a to joj je mnogo smetalo. Zbog toga se intimno osjeCala neprijatno. Vee tada je bila aktivna u Narodnoj omladini. U
SKOJ je primljena 1935, ne znam da li u prvoj grupi.
U iestom razredu botaniku nam je predavao Muravjov
- agent Gestapoa, strijeljan 1944, - profesor koji Badojku
nije podnosio. lsto tako ju nije trpio ni profesor njema&og
jezika, neki Birman, koji se docnije tako4e pokazao kao njema~ki agent. Znam, iz njegovog predmeta sam imao trojku, a
ona je dotad ocjenjivana sa ~tiri. Svejedno, on ju je stalno
ispitivao, gnjavio i govorio joj da je :.niko i niitac, :.sjedi
drvo na drvoc i tome slimo. Radojka se na to maltretiranje
jednom pobunila. »Je li to jezik vaspitab?c upitala ga je
pred svim dacima, naMo ju je on izbacio iz uaonice.
Od predmeta joj je najbolje i.§ao srpskohrvatski jezik;
njezini pismeni sastavi ocjenjivani su s odlian i vrlo dobar.
Bila je uvijek prisutna svim da&im akcijama i manifestacijama. Posebno sam upamtio dane poslije pogibije kralja Aleksandra. Gimnazija zatvorena, nastave nema i mi svi.
veCinom daci iz osmog i ne§to nas iz nilih razreda. otWi smo
u park. Vanredno raspoloteni, tu smo se slikali poredavii se
u obliku srpa i ~kiu i broja 3 - TreCa internacionala, kao
i po grupama. Pravili smo politi&e viceve i smijali se. Iza
te svojevrsne demonstracije za nama je uslijedila velika po,-.
tjera. Dli smo sve jedno po jedno »diiic na raport i prepoznavali se na izvjesnim fotografijama, a za oatale. mu je ~
reno da nisu uspjele. »Dok narod pia~. vi . se slikate •• ,~t
112
�prigovarao nam je .direktor. U nizu •prestupac bijeljinakih
4aka, ovaj je nastavni~kom savjetu i policiji posluiio kao
krupna ta~ka optu!be protiv najnaprednijih omladinaca.
Prema »Jednom dokumentu o predratnom om.ladinskom
pokretu u Bijeljinic - Mladena Caldarovica, na ikolskoj
tabli u osmom · razredu ·11, X napisano je: »A bas tous les
roisl Vive Ia revolution conteinporaine!c a na okvire Kraljevih slika stavljeni su krstici kredom. U toku istrage, koju je
sprovodila Direkcija gimnazije, svi daci VIII razreda -=- osim
jedne u~enice - uglavnom su negirali da je tako ne§to uopite
bilo napisano, iii su tu parolu dovodili u vezu sa vje!banjem
francuske gramatike. Jedan u~enik je optu!en ito se, poslije
predavanja 0 Kralju ujedinitelju, »nezgodno izrazio 0 mocnoj Jugoslavijic a drugi, jer se »U sredu 10. X ironi~no sm~
jao na javnim mestima i zvi!dukao na prvi dan velike na:.
rodne blosti!c Petorica su ka!njena isklju~enjem iz ove gimnazije a sedmorica ukorom. Ovaj razred je od ranije, a naro~ito te i~olske godine, odisao jedinstvenim revolucionarnim
duhom, organizovao ~itav niz borbenih istupanja i nije ~udo
ito se po povratku ka!njenih daka iz direkcije u u~ionicu
~itav razred sa njima solidarisao. Zabarikadirali su vrata
klupama i teikom peci i odmah se dali na sastavljanje rezolucije sa zahtjevom da se proces revidira. Kad su na alarm
direktora policajci do§li i otvorili vrata, daci su ramenima
poduprli zaljuljanu barikadu i stavljali posljednji potpis:
u obliku kruga, da bi odgovomost snosili svi jednako. .Usred
gu§an'ja na v.ratima, preko glava policajaca, skamenjenom
direktoru pru~na je rezolucija - otr~ut list iz teke. C~eli
razred se .sklup~ao, ~vrsto se. povezavi1 rukama, i odgovarao:
»Mi smo svi jednolc dok su.razjareni policajci .i !andarmi s
naporom ~upali iz te ~vrste mas'e je'dnog po jednog od isklju~enih. Bilo je: i lak§e povredenih daka,; Na kraju su morali
pristati da cijeli razred pode u sresko . na~elstvo. Mala p~
vorka iesnaestorice s knjigama pod i'ukom, okru!ena sa jedanaest !andarma i ·policajaca, polako . se kretala sredinom
ulice ... Dok su petoro isklju~enih kod na~elnika saslu§avani,
ostali su oti§li pred gimnaziju i · objayili da ce itrajkovati
ako se ovi ne puste iz zatvora. I zaista, odmah su pu§teni da
se upiiu u druge gimnazije; medu njuna Ratko Cvetkovic,
koji je u~stvovao u . pripremi i izvodenju svih ovih akcija,
usmeravajuci ih tokom samog sukoba .i uskladujuci incijativU.
1 - Zene berott
Ul
�ostalih. Ali sada je stvar u svoje ruke uzela iandannerija t
policija. i nastavila istngu uz hap§enja, da bi najzad i Sreski
sud - odrecten od specijalnog Suda za zaititu driave u Beogradu - po treCi put poveo isJectenje, posle kojeg je •Ukazom
CNBp. 3323 od 26. januara 1935. potpuna realna gimnazija u
Bijeljini svedena na nepotpunu s time da se Vll i Vlli razred
uk:ine odmah a V i VI postepeno •••c
- Sed.mi razred. dakle. nismo zavrtili u Bijeljini - kaZe
Vojin Bobar. - Zbog •tirenja komnnizmac bio je ukinut i
sedmi i osmi razred rude ~vene slobodarske gimnazije. Ostali
smo takoreCi na ulici. Dok je u osmom trajala guiva i policija intervenisala, nat razred je, za aasa higijene, bio zaklju~ Tek nakon jednog sata, kad se tamo stiJalo, izaSli smo
van. I uprava &ole i policija bill su usplahireni; mali su da
u svemu tome komunisti vode rij~ Rasuli smo se odmah
zatim svak na svoju stranu, da zavr!imo razred..
- Pola sedmnog i pola osmog razreda gimnazije pohadala
je u Sarajevu - pria Ljubica Crnogorac. - Stanovala je kod
svoga tetka, mog oca, u Halilba!iea Cikmi broj 34 u staroj
bosanskoj kuCi stijemjenoj me4u II1DOiftvom kuCica na padini
Jekovca, odakle se pruia krasan vidik na VijeCnicu i TrebeviC..
Mama je bila stroga i Radojka nije mnogo hodalL Sa
prvim mrakom morala je u kuCu.. Pa ipak, i ovdje se ubrzo
kompromitovala kao komunistL lako dobar dak, bila je prinu4ena da sa polugodi.§njih ferija ode od nas i iz &ole. Njen
kolega. neki Cmogorac, stalno joj je dolazio pa su satima sjedili i priali.. Mislili smo da oni ure. Ali kad nas je posjetio
direktor 2enske gimnazije Brakus, i.nale Skolski drug moga
oca, i upozorio nas da je pratimo, jer se druti sa sumnjivim
licima, bilo nam je sve jasno. Uskoro smo u njenom dujeku
prona.Sli zabranjene knjige ... U kuCi nas je bilo petoro djece.
i bojali smo se da zbog nje svi ne nastradamo. Javili smo
njenom ocu i Radojka je oti.Sla.
- Opet smo se sastali u osmom razredu, u Sapcu, nas
osmoro Bijeljinbna., mec!u nama i Radojka - pria dalje Vojin Bobar. - Prili.kom na!eg dolaska direktor gimnazije nam
je rekao: •Primam vas. ali ovdje da ste manji od makova zrna. jer ne dozvoljavam da se ifta radi me4u djec:om ~ba&e
�gunnazije ... « Prema nama se odn0sio · tako kao da · smb mi
stalna opasnost za njegovu §kolu. 0 nama se
dakle, bilo ra§t!ulo . . . Ovdje nismo bill vezani za skojevsku
organizaciju, bio je to prekid sve do Beogradskog univerZi. teta, ali mirovali nismo. Bill smo aktivni na svoj na&.
Sjel:am se jednog zbora Opozicije u Sapcu na hipodromu,
na koji je do§ao i Dragoljub Jovanovic. Oti§li smo i mi. Zbog
toga smo t11Zeni. Neki B. Moskovljevil: nosao je uza se Dragoljubovu sliku i jednom u razredu, za vrijeme odmo:ra,
stavio ju je vi§e kraljeve. Svi mi koji smo bill na tom skupu
poka!njavani smo ukorom. Tom prilikom Radojka nam je kazala: »Za jeftine stvari ko!a se ne daje!« Dobro sam to zapamtio.
Godine 1936-37. Radojka se upisala na Beogradski univerzitet - Tehni~ki fakultet. Od prvih dana povezuje se sa
naprednim studentskim pokretom i skojevskom organizacijom.
Evo o tome nekoliko rije~i Cvijetina Mijatovil:a-Maje:
- Sreli smo se prvi put na stepenicama menze aSamopomoc« - sada§nje medicinske menze - u ulici Kralja Milutina. Da bismo se mogli §kolovati, mi studenti smo tada
raznosili mlijeko, cijepali drva ... Vidio sam da je to ozbiljna
drugardca. Zanimalo me odakle je, kako se zove. Rekla mi je.
Bila je nu!na stroga konspiracija, ali smo mi ipak za svaku
drugaricu koja bi do§la na fakultet dobijali i njenu karakteristiku od partijske organizacije iz njenog kraja. Nije jo§
'hila organizovana, ali nam je na nju, kao dobru i naprednu,
skrenuta pahlja. Primili smo je gotovo odmah po njenom dolasku u Beograd. Ne sjel:am se ko joj je to saop§tio. Znam da
smo je zaduZili da prenosi partijsku po§tu za Bijeljinu. ·
1 Bijeljin~ani
- Medu prvim stanovnicima Doma studentkinja u Beogradu, jo§ 1936. godine, bile su Radojka Lakic, Zdenka i Zlata
Segvic i druge - govori Neda Botinovic. - Otuda se Radojke
· dobro sjecam. Dom jo§ nije bio dovden ni ureden, nije se
· cak ni lo!ilo. Kada smo do§le bio je hladan oktobar, a ni
·'prozori nisu hili svuda postavljeni. Spavale smo gotovo obu·. cene, s kapom ili maramom na glavi, sa rukavicama na
rukama.
; • Radojka je studirala na Tehnolo§kom fakultetu i hila je
; akiivna ·medu . tamo§njiin studenticama, kao ~Ian studentske
organizacije. Kasnije, kada je· pre§!& nil Filozofski fakultel
.
�jer febnika je iziskivaJa veCe tnJikove i vile VlemetUl isticala • vredDoCom i u ovoj organizaciji studenata. U radu
je bila me4u prvima. ADgafova1a - u kultumim i stniCnim
.tudenbkim udrufenjima kao i u Centralnom odboru fiJozofa
-
Znam da je uvijek bila u telkoj oskudici. N"Jkad kod sebe
nije imala ni dinara! Uvijek ista siva suknja na njoj i jedina
bluza, lroju je noeu prala da bi ujutro imala ita da obu&.
Ne sjeeam se da je za to vrijeme ikad iita dobijala od kuee.
U domu je stanovala, po najniioj cijeni. a za hranu je radila
u trpezariji. Naime, po ustaljenom domskom redu, siroma.Sne
studentkinje su deiurale za vrijeme jela i za svoj trud dobijale hranu.- Kad bi se nkazala pogodna instrukcija, podufavala je srednjoikoke, pa je katkad i na taj naMn poneSto
zara4ivala. I ona je, kao i mnoge od nas, posluiivala po slavama. Bilo je uDo u obibj da imumije, pa i one manje imuene
beogradske porodice, pozivaju na slavu po jednu, dvije, a
ponekad i vi!e studentkinja; vee prema svom imovnom stanju.
Ove su na slavi poslutivale, a kao dar, dobijale bi i do dvjesta dinara. Tom sumom mogla je· u ono doba da se podmiri
mjeseOl& ishrana. Bile smo djevojke i taj novae nam je dobro
dolazio za odjeCu, pa i za ostale nde lime potrebe. Dok je
stanovala u .domu, sjeeam se, Radojka nije imala lienog iivota. Kad bismo o tome povele razgovor, znala nam je reei
kako ona svojom pojavom ne moZe da privu~ nioju palnju.
Bila je u tijelu punija, a erne boginje ostavile su vidan trag
na njenom mladom lieu. Ali, imala je neobieno lijepe i tople,
i8krene ljudske ~il. Svojom dubokom izr&Zajnoieu te njene
00 uljepiavale 8U i njeno lice i otavu njenu pojavu. ZraOle
su duievnC?m Bstotom. Kao da te svoje ljudske ljepote nije
bila svjesna, ona se ponekad u na!em intimnom druStvu
Jalila na ra~ svoga izgleda, cak i s malo ironije. :.Jedne
v~eri izaile smo s Univerziteta i poAle u studentski park•jeea se anonimna drugariea. - Nama, koje smo je poznavale, ·cinilo se da ona ne !eli da zainteresuje kojeg druga
bli8ko za sebe. Prema svom licnom iivotu izgledala je sasvim
ravnoduina. Te veceri, u razgovoru, dopunila sam sliku o
njoj: Svi vi imate ponekog ko vas nar~ito voli, nekog bliskog
u !ivotu, a ja sam sasvim sama - tiho mi je rekla misWi
na na.le studentske ljubavi. lza toga nas je ostavila i po§la
kuci. Vee sutradan bila je ponovo borbena drugariea; na
njoj ~ traga od sinoenje sjetelc
·
. 118
�Sva se unosila u probleme rada sa naprednom omladinom.
Patila je ako tu, gdje je anga!ovana, ne ide ave kako treba.
Ona se zapravo i identifikovala sa studentskim · pc)kretomt
Zna~ajna je to crta njenog lijepog karaktera. Zbog takvog
rada bila je zapa!ena medu studentima.
- Sva se predala revolucionarnom radu - p~a Nada
Manojlovic. - Nijedna demonstracija, nijedan sastanak Ui
noena akcija, nisu pro§li bez nje. Kao da se bojala da ito ne
propusti. P~ela je zanemarivati studije. Nije polagala ispite.
»Nde dijete je opet upalo u komunisti~ko dru§tvo ... Kako
cemo je i§~upati?l Eto, svi ste vi pametni i oprezni, a ona?c
jadalo se dvoje starih i, kao kaznu, p~inju primjenjivati
ekonomske represalije. Nisu joj slali ni minimum sredstava
za egzistenciju. Suma od pet stotina dinara, za isplatu domskog pansiona, nije vi§e stizala.
Radojka se probijala kroz tivot kako je znala i umjela.
Otada je po~ela !ivjeti u domu studentkinja »Ki"aljica Marija«
kao »ilegalac«. Cesto je spavala u istom krevetu sa drugaricama i polovila njihovu porciju. Katkad bi dobijala i kom..:.
pletnu ve~eru od onih koje su odlazile u kino iii pozori§te,
uzimajuci sa evidentne plo~e u portirnici njihov broj !to je
va!io i kao kupon za obrok. Nijedan .»ilegalacc nije promakao
o§trom oku Mile Dimic, taddnje upravnice doma. Zahvaljujuci njoj i njenim najbli!im saradnicima iz uprave: Dragici
Pravici, Milki Minic, Olgi Nakic, Radmili Subakic, Olgi Strujic, Jeleni Popovic i drugim komunistkinjama, mnoga studentkinja-revolucionar ndla je uto~i§ta i pomoci u ovom domu. Mec:tu njima i Radojka. Dom joj je omogucio i da samostalno privreduje. lnstruirala je djecu beogradske bur!oazije,
a slu!ila je i po slavama kod imucnij~ porodica gdje je, uz
mizernu nagradu, radni dan trajao i po §esnaest sati. Kasno
u noc Radojka se i poslije napornog rada vra¢ala vedra i nasmijana, s ne§to kola~a i novaca u d!epu.
· Dr~tveni i kulturni !ivot u domu bio je takode veoma
razvijen. U prograinima drugarskih ve~eri, · redovno .politi~ki
obojenim, u~estvovala je i Radojka. Ostace nezaboravan njen
lik u ulozi stare djevojke iz humoristi&e pantomime »Zena
ju~e, danas i sutra«. Razbaru§ene kose, upadno na!minkana,
u ekstravagantnoj haljini dc~ece boje, davala je savjete mla..;
dim udava~ama. Grohotan smijeh i freneti~an aplauz ·pozdra-
fi'i
�vs\o oiJJ :, odl~no . karikir!lJl~ . gra,danku Mirja!Xl-::Urednicu ·»llustr:aci.ja.c, te .omiljene literature malogradana. Oom studentIWlj!l bio je vrl.Q prog~vna ustanova, zar~~ svestranog revql,ucionainog rada! Revolt prema nenarodnom rezimu mnoge·
studentkinje ispoljavalEl. su uces(:em u masovnim demonstracijama. Radojka nijednom nije izostala. Kao iskusan demonstr:an~ ,snalazila se i u najteZim situacijama. Na jednim dem,pt\Stracijama iz 19~8. kao brucos sam se zadesila s Radojk0m. JT momentu kad su ~as hndarmi iznenadili, izletajuci
iz haustora, zadivila me njena snalaZljivost. Dvojici !andarcina, s golemim brcinama, koji su ispali pred nas, obratila se
sasvimle!erno i toboz~ u cudu: »Pa-a-a, sta je ovo?c Stekav8i
utt&ak da smo slucajno upali u guzvu, oni povika8e: :.Ajde,
prolazic i odgura8e nas dalje, a mi se ubrzo ukljucismo u
novu grqpu demonstranata.
- Sretao sam je u dru8tvu »Petar Kocic« na beogradskom
Univerzitetu - kale Vojin Bobar. __; Ali Radojka se mogla
sresti i vidjeti na svim demonstracijama i manifestacijama
koje su organizovali komunisti. A bilo je to cesto. Sjecam se;
jedan gradanski opozicioner drZao je govor u ulici Cara Nikole kod hotela Trandafilovic. Mi smo to iskoristili i onako
sakupljeni posli ulicama da manifestujemo, povodom Osmog
marta. :.2ivio dan zena ... c orilo se naokolo. Radojka je uvi·
jek bila prva u »izbacivanju parolac. Zaustavljeni smo kod
Oficirskog doma, sada Dom »Pane f>ukic«, gdje su nas zandarmi poceli rastjerivati. ISli smo skupa i ona se uhvatila
za mene, pa smo se sklonili u domski park. Dobio sam pendrekom u lijevo rame, a i ona je dohvacena. Znali su j_e
agenti i uvijek je, kad je stignu, podobro izvlacila. Mislim
da je u tri maha hapsena po mjesec dana.
· Bila je prisutna i kada smo sahranjivali naseg dobrog
druga Veljka Bibica koji se ubio. Bila je sa mnom. Dok se
iznad otvorenog groba Dervis Numic oprastao od pokojnika,
optuzujuci vlastoddce da je ovoga bijeda u grob otjerala,
nii smo ga stitili svojim tijelima, zbijeni jedno uz drugo. Taj
govor bio je snazan protest protiv retima i htjeli smo da se
~uje do kraja. Opkolili su nas agenti i policija. Prijeteei mO.:
trio nas je i po zlu cuveni agent Kosmajac, jedna krupna
ljudeskara, kome je Radojka vee bila zapela za oko. Nju smo
naroeito .paZljivo krili, da je on ne primijeti. Natjerali sm~
�je da se sve to vrijeme ne mi~e iz naie grupe, mada joj je
mirovanje teAko palo. U grupi smo, stisnuti, i izdli s groblja.
- Sjecam se jednog socijaldemqkratskog zbor.a iz 19.38..
godine- ispri~ala je Neda Bo!inovic- kada su, pored ostalih, govorili .Zivko Topalovic i njegova Milica. Da bismo
saznale §ta se na tom zboru govori, iz doma smo tamo uputile,
osim joA nekih, i Radojku. Kao da sad gledam: Evo ti Radojke, vraca se sa zbora, glave umotane u zavoje. Vee su
joj ukazali prvu pomoc, sdili joj ranu na tjemenu, dugu
oko ~etiri santimetra. Kasnije smo na njen ra~un pravili viceve i zadirkivale je: »Da ne bi tebe, ne bi bilo ni gu!ve ni
ranjenikalc Zbilja, u stisci Ato nasta povodom Topalovicevih
izlaganja, ranjena je jedino ona. Opisivala nam je: »lzla!e
jedan govornik, a na§i zavikde u-a-a-al Njihovi uzvrati§e:
Dr!ite ih! Komunisti nam rasturaju zborl Tako dode do gu§anja i tu~e. Neko me mlatnu ne~im tvrdim po glavi, obli
me krv, ali ni ja nisam ostala du!na.c
Sutradan u auli Pravnog fakulteta Radojku je sreo jedan profesor, ina~e Topalovicev pristda. Videci je povezanu
upita:
»Sta se to desilo, koleginice?c ·
»lstukoste me!c
•Mi? Kako? Gde istukosmo?lc
•Ju~e na zboru!c
Istom tad je profesor shvatio i oti§ao ne pitajuci dalje
ni!ta. Drugovi su joj savjetovali da legne, ali ona nije htjela.
Kao da se pla§ila da ce oni bez nje ne§to novo organizovati i
uraditi. Bila je neobi~no dru!eljubiva. Vesela prirodal Zbog
toga ju je svako, ko ju je poznavao, cijEmio i volio. Lijepo je
pjevala i s radoscu je pjevala u dru§tvu. Uopste, umjela je
da se pribli!i masama. Mi smo je zbog te njene dobrote, zbog
njene popularnosti i ljudske §irine, u mladala~koj obijesti
znale peckati: •Ti si §iroka narodna studentkinja!c Na nde
§ale samo se dobrocudno smijala.
·
Rekoh vee, bila je svugdje gdje je trebalo zadobijati mase.
Onako vedra, naro~ito na domskim priredbama, znala je za~as da stvori •stimungc. Ali, na sastancima je bila cutljiva.
Najte!e je Radojki padalo ako bi dobila kakav zadatak gdje
je trebalo da se govori pred Airim skupom, pa i obi~no diskutuje iii referi.Ae o, recimo, proradenom materijalu. Obil!no
smo se po sobama dogovarale o ndim akcijama i raspravljale
�malograc:!anAtini. i drugim aktuelnim goruam temama. Spavaonice \1 · domu imale su lest do .osam postelja; one
a manJe le!aja, jedan do dva kreveta, bile sU odre<!ene samo
za ap8olvente, kako bi se u miru mogle spremati za ispite.
Ali mi, · aktivistkinje, nismo gotovo nikad· koristile tu privilegiju. Nismo htjele da se odvajamo od ml~dih studentkinja
me<!u kojima smo djelovale. · Te sobe smo naj~eice ustupale
reakcionarno nastrojenim st~dentkinjama i na lijep na~in ih
izolovale, a da to ·ru ·osjetile nisu. Ostavljale smo sa njima po
jednu dobru, naprednu -djevojkii ·i tako ih onemogucavale da
djeluju na one koje· su istom · dolazile. ·
Osiin zidnih novina i »vrapcac, mme smo u vidu humora
ismijavali tadanju politi~ku situaciju ill malograd~nske
pojave· medu nama studentima,_ sastavljali smo i prikazivali
razne ske~eve, drarnske slike, pantomime . : . u tu svrhu imale
smd na§e ·male ·u!e ·dbmske priredbe. u jednom takvom pro-,
gramu, izrnec:!u ta~aka, pojavila se u pantomimi i Radojka s
velikim: \ispjehom.
·
·
Da poinenem 1 rie tako vedar detalj. Jednoga dana u nd
dom su doili i Radojkini roditelji.- Ona· nije htjela da izac:!e
pred njih, nije htjela ~ak ni da se vidi sa njima. Tek tad
sam doznala za njihove zategnute odnose. Objasnila nam je
to kasnije, u naju!em krugui Strahujuci od progoni, ako se
dozna .za aktivnost njihove buntov~e kceri za koju su samo
sumnjali da je komunista, roditelji su je ucjenjivali i prijetili da ce je se odreci. Sve »dok se ne oparrieti« nece od njih
dobijati nilta! A ona je izddala, ne tra!eci, pa ~ak i ne zeleci
Vi!e njihovu pomoc. Bi.Io je to objdnjenje · ne samo · komuniste nego i uvrijedenog ~ovjeka. Povrijedenog od onih od
kojih je o~ekivala da joj dolazi samo dobro, da je oni najbolje razumiju.
0. religiji,
- Drugovala je sa Bosancima a ja s Vojvoc:!anima prisjeca se Dara Bogunovic. - To nam nije smetalo da se
~elce nac:!emo. Cesto je ostajala :bez stana i dolazila je k meni
u suteren da prenoci. Sretala sam je i u grupi »Narodnih studenata BiH«. Naprednom pokretu pristupila je u diskusijama sa mnom, ali me je daleko prevaziila. Ne samo u izvriavanju zadataka vee u ang&Zovanju od jutra do sutra. Sva se
predala ·studentskom pokretu. Sve njeno bice bilo je u stu•
dPntJiknm pokretu.
�- Upoznala sam je 1939. u -Beogradu prilikom moga dolaska na studije - kazuje Nada Jovovic. - Sa njom sam
neko vrijeme i stanovala: prvo u Albanskoj, a kasnije u Dal~
matinskoj ulicl. Prema meni je nastupila kao da smo se bog~
ma otkad poznavale. Imala je neobi~no prirodno, neizvje§ta~eno dr!anje prema ljudima, narooito prema onima za koje
je vjerovala da su od nje neiskusniji. Svim srcem je htjela
svugdje da pomogne. Sjeeam se kako me je odmah po mom
dolasku u Beograd povela u studentsku menzu na rucak. Bio
je to moj prvi rucak u menzi. Kao srednjo§kolka hranila sam
se privatno, a ta domaea hrana bila je neuporedivo bolja od
h"rane u menzama. Nijesam do tada ni osjetila Ata je to glad.
Tog dana za rucak je bio pasulj, jelo koje nijesan voljela,
a pogotovo .ne ovako neukusno zgotovljeno. Ali ne pokazah
nezadovoljstvo, kako sene bih izdvajala od ostalih studenata.
Pitam Radojku hol:e 1i i ona dli\.poruci ru~ak, a ona veli kako
je vel: ru~ala. Jedem silom, ne svic!a mi se, pa ne pojedoh
~ijelu porciju. Rekoh da sam se najela. Radojka u~ i pojede
ostatak iz moga tanjira! Istom tad sam shvatila da ona nije
ni rueala. Zna~i, gladovala je!
.Zivjela je ona tada, a ~ini mi se i cijeli svoj kratki vijek,
u veoma te§koj oskudici; Od oca nije htjela da prima nikakvu pomoe. Kasnije, on joj je tu pomoc sam uskratio. Ne sjeeam se vi§e da 1i je imala majku iii ma(:ehu, aii znam da joj
je .ova krijul:i od ,mu!a katkada slala paket hrane. Sjel:am
se dobro jednog takvog paketa: bile su u njemu dunje i »k.itnltezc. Sve smo u to vrijeme nekako bile u oskudici, ni za
hljeb nijesmo imale, pa se dogovorismo da za svaki obrok
pojedemo samo po jednu ka§iku »kitnkezac kako bi nam ta
zaliha §to dulje trajala. Te dunje i to slatko drzale smo pod
krevetom. Bilo je hladno, nijesmo imale za ogrjev, pa smo
tt~ile lezeei ili sjedel:i u posteljama. Pojedemo tako svaka
ivoju porciju, pa ucimo, ali se istog trena sve na§e misli
vrate pod krevet gdje su mirisale dunje i mirovalo slatko.
Po preeutnom dogovoru svaka od nas uzme jo§ po jednu
kdiku. Ponovilo se to. nekoliko puta i, ka§iku po ka§iku, mi
tog dana pojedosmo gotovo dvije kile »kitnkesac. Od na§eg
racionisanja ne bi ni§ta! Bile smo mlade, organizam je zahtijevao svoje, a mi smo propisno gladovale. Zanimljivo je da
je Radojka, za koju pouzdano znam da je od nas svih najvi§e
gladovala, izgledala od nas ugojenija. Gazdarica je, da bi
121
�za§tedjela na ogrjevu, grijala kupatilo samo jedanput i zahtijevala da se sve .tri odjednom kupamo. Polazilo je tad do zadirkivanja i mi smo Radojki u §ali naredivali da opere k'Q-:
patilo jer je najpunija, njoj najvi.Ae vode treba. . . I zaista~
ona bi iza nas sve o~istila ne ljutel:i se na na§e djetinjarije..
I sama bi nam salom odgovarala, kako to mi ne znamo da
postujemo starije i sve u tom smislu. Uopste, bila je neobi~no
blaga, dobra i trpeljiva. Drug pravi u svemu, tako da u
njenom drustvu nikada nije bilo zategnutih odnosa. .
- Na8a aktivnost se nastavljala, samo u drugoj formi,
i za vrijeme zimskih i ljetnih ferija- kaze Nada Manojlovic.
- Kao studentska omladina odlazili smo u okolinu Bijeljine:
sela Obarsku, Trnovu, Popove, Janju, Ugljevik ... Prikazivali
smo pozorisne komade: •Voda sa planinec, •Obi~an ~ovjek«;
•Oslobodenje Koste Sljuke« . . . Sa pjeva~kim i recitativnim
horom isli smo na Drinu, devet kilometara od grada, i tamouvjezbavali program. Odusevljavali smo se naro~ito borbenim pjesmama. Sa zanosom smo ih u~ili:
»Hej zasu~imo rukave, zno;l neka lije
Izgradicemo novoga ~ovjeka .• ·"
Radojka je imala veoma prijatan, lijep alt i pjevala je
s osjel:anjem, uzivljavajul:i se. Izuzetno je voljela pjesmu. Vrhunac je bio aCup~ik«l Sva se razigrala, a plavo-smeda prirodno talasasta kosa raspr8i joj se oko zajapurenog lica. za.;
bacivala ju je onom svojom tako poznatom kretnjom ruke.
- Zasto bas ona?- pitam se i sama poslije toliko godina
od njene herojske smrti - sjel:a se Milka Caldarovic. Kada mislim na nju, a to ~esto biva jer sam je voljela, onda
mi od mnogih nasih zajedni~kih uspomena oZivi u svijesti
narooto jasno- jedno. Cini mise da ba§ ta jedna uspomena,
iako samo sitan detalj, daje najpuniju sliku neprosje~nih
ljudskih osobina tog dragog i toplog ~ovjeka, druga i komuniste Radojke Lakil:.
Kao i ina~e te, 1937. godine, kada sam ~ekala u~iteljsko
mjesto, na8le smo se Radojka i ja ispred njene kul:e da bi
red roditeljima kamuflirale oolazak na o~ladinski · iz~
�let na 'DriJlu.. I. moji roditelji, a pogotovo njeni, bili su ne
salrio. vrJ..o. strpgi nego i nasilni ako je trebalo da nas »UCe
pametic. Toga dana oddavao se izlet Radnicko-studentskog
recitativilog bora · ciji smo clanovi bile i nas dvij'e. Kako je,
policij~J.. ·vee u dva maba upala u prostorije gdje smo vr8ilf
probe bora, ovaj put je, prema zajednickom zakljucku, . tre-.
balo i{:i poje<;linacno dok sene izade iz Bijeljine a zatim skup-,
no kroz sela sve do Drine.
Radojka· i ja smo stigle do prvih kukuruza na njivama
!to vetil sa perifernim kucama grada i sjele da sacekamo ostale. Odatle smo mogle lako posmatrati kretanje na cesti, a
nas je teAko bilo primijetiti u bujnim kukuruzima, visokim
i gustim kao Aumal Tek §to smo sjele, iz blizine nas iznenadi
glas: :.A-a, kud ste se vas dvije uputile?c lako smo se zbunjeno trgle, nismo morale ni da odgovaramo jer je pred nas
iskocio Cvijetin Mijatovic-Majo sa nekim bijeljinskim drugovima..
Stigli smo na Drinu i pocelo je prebacivanje preko. Starace - njenog rukavca u starom koritu koji je, za razliku od
tzv. »five Drinec, bio mirna toka ali i vrlo dubok. Medu
.Clanovima bora bilo je i vrlo mladih drugova, Aegrta, tje1esno
slabo razvijenj.h, koji uz to nisu znali ni da plivaju. Jedan
je bio narocito slab, upravo si{:u§an. Pri pokuAaju da prede,
on odjednom nestade ispod vode. To bi za trenutakl Dok smo
mi ostali stajali zbunjeni, ne odlucujuci se, Radojka vrlo
spretno skoci sa dosta visoke obale i brzo izvuce iz vode maloga druga. Posmatrali smo taj prizor gotovo bez daha, a onda
smo i sami pri§li da mu pomognemo . . . Sagnuta nad djecakom nisam pratila §ta se okolo de§ava, ali me iznenadna graja
natjera da pogledam. Radojka je energicno nastavila da interveni§e oko prelaza. Neprestano je pomagala slabijima od
sebe i upravo je prenosila preko vode jednog takode nedoraslog omladinca. .Nekim drugovima, narocito mladim, cinilo se
to neobicno pa su iivo komentarisali. Prilazeci Staraci sa
onima koji su kao slabiji pje§aci bili zaostali Majo upita Ata
se to de§ava. Odgovor mu brzo dade mlad radnik: :.Pa, ni§ta
drme, na§a drugarica Radojka prevodi radnicku klasu preko
vode!c Tim odgovorom, mada u §ali, ielio je da pokaze kako
je nauCio ne§to iz napredne literature. A Majo, isto tako u
§ali, primijeti: »Aline :!edne!«
123
�- U pomatim studentskim de!ll()ft5bodjama - sjeQ se
Lela FilipoviC- 14.. deremhra •protiv rata, gladi i skupo{::e¥
teiko je ranjena i poslije uekoliko dana podlegla Daia drugarica Bosa Mi1KeviC.. Poslije komemoracije na Dcmomskom
fakultetu, kojoj je prisustvovah velika masa studeoata, poSli
liDO na prosekturu u Zelji da njeoe posmrtDe ostatke ispratimo
do groblja. Bilo nas je mnogo, najviie komunista. Obavijelteni o organizovanom i.spraeaju, Zandarmi su se nalli na
iirokom prostoru i.spred mrtvafnice gdje smo i mi stajali ne
obaziruCi se na njih. Kao da sad gledam: Postavljamo se
eutke iza pogrebnih kola. a !andanni nam polako prilaze sa
uperenim bajonetima. Radojka je prva odlumo stala iza kola.
i ne pomiiljajuCi da uzmakne. Grlato je izvikivala parole . ..
PredosjeeajuCi novi konfl.ikt s policijom, drugovi su se po
strani dogovorili da se od ispraeaja odustane. Odstupali smo
izmec1u zgrade Medicinskog falrulteta, uzvikujuCi protiv retima i bndarma, i raziAli se sporednim ulicama. Uvijek je
Radojka energitno istupala. Stalno neOIIl zaokupljena, sva u
pokretu. Bila je najprirodnija i najjednostavnija! Onakva kakva jest!
- Bila je u jednoj od grupa studentskog kulturno-umjetnrekog druStva •Petar Koocc, koje je djelovalo u okviru naprednog studentskog pokreta u Beogradu - priea Tahir HaM.ovic. - Druitvo je imalo zadatak da daje priredbe po C!:itavoj Bosni i Hercegovini i time budi borbeni dub otpora rastueoj faiisti~koj opasnosti. I tako smo 1939--40. godine u
nekoliko navrata obilazili Banjaluku, Mostar, Tuzlu, Doboj,
Bihac, Sarajevo, Bijeljinu, Sabac . . . U Sarajevu Sino gostovali u •Napretkovom pod.rumuc. Za put smo dobijali grupnu
!eljezni~ku kartu, a prilikom dolaska prihvatali su nas napredni studenti i radnii:ke organizacije, i rasporedivali po
kul:ama patriota. Sobom smo nosili svu hranu.
Sjeeam se, na§a diletantska grupa prikazivala je NuSicevu
• Vlast«. Radojka je igrala ministrovu fenu a Marko Mihic
ministrovog oca. Radojka i Marko su se tada zabavljali. Ona
je glumu vrlo ozbiljno shvatila. U p<X:etku se plaSila da 1i
ce, i kako, moCi da igra, ali se snasla i uspjela u svojoj ulozi.
Davali smo i Capekovu •Majkuc. I sa horom je nastupala.
Pripreme smo vdili u domu studentkinja •Kraljica Marija«.
Na turneji nas je bilo tridesetak, sve komunisti i simpatizeri
124
��KPJ, sve ~lanovi naprednog studentskog pok:reta. I pojedinablo smo, po kuCama, politi&i djelovali. Prodavali smo maeke-trobojnice s natpisom •Bnanib>mo svoju zemljuc. Sve Dale
priredbe otvarali su obilno Slobodan PriDcip :.Seljoc - predsjednik :.Peb'a Koaeac ill Miro Popara. :.Seljoc je poOJ1jao
revolucionarnim poli~kim govorom. Svi se sjeCaju njegovog
objainjenja pozdrava stisnutom pesnicom. Zavriavao je pozivom da se spremno dorekaju predstojeC:i doga4aji ..• Ljudi
su shvatili ideje koje je nai progrom pronosio i odgovarali
su nam spontanim manifestacijama solidarnosti. Bio je to misionanJri put. Naporan. NoCima nismo spavali. Po povratku
sam na ulici zaspao, o zid oslonjen. I Radojka je jednom u
Novom Sadu zaspala iza bine; tek smo u vozu primijetili da
je nema. Znabj toga putovanja bio je dalekoseZall u onoj psihozi ~Jrivanja rata. tad je Ceika vee bila pala . . . Unosili
smo ozbiljnost u poimanje dogac!aja i mobilisali narod na
pripravnost. I Radojka je, od nas neodvojiva, sa ljubavlju doprinosila uspjehu ove misije. Pa i kasnije, koliko god sam je
puta sretao, uvijek je bila u poslu; onako dobra i staloZena.
- Tokom 1940. godine - sjeea se Lela Filipovic - na
beogradskom Univerzitetu razvila se vrlo Ziva akcija za autonomiju Bome i Hercegovine. Clanovi KPJ i skojevci sakupljali su potpise na »Otvoreno pismoc . . . U okviru te kampanje, u kojoj su nastupali i reZimski ideolozi, sjeCam. se predavanja rektora Coroviea u velikoj salt lnZenjerskog doma.
Dvorana prepuna. Negdje unutra je i Radojka. Oko govornice okupio se 8tav odbor Bosanaca. Nafi drugovi su se svaki
w dizali i istupali. Bila sam kod vrata a do mene na stolici
stajao je Miro Popara i upadao rektoru u rij~. postavljao
mu pitanja. Slu!aoci su bili naelektrisani i povremeno su prekidali predavab. Govorio je Rifat Burc:Uevic-Sandiaklija, student prava, tadanji sekretar Mjesnog komiteta KPJ u Beogradu. Organizovano smo se suprotstavili Corovicu i njegovim
koncepcijama, tako da je u samom ~etku bio sprij~en. Nastala je graja. U taj mah neko nas obavijestio da su dom
opkolili !andarmi! Dogovorismo se da prema izlazu nastupamo u grupama, kako bi se mogli probiti kroz njihov kordon.
Hvatali su koga su stigli. Izjurili smo i, ulicama koje se odatle
granaju, prsnuli na sve strane. Nas desetak naJlo se preko
puta polte, kod hrpe kamenja kojim su popl~avali ulicu. Uz
128
�mene je bila i Dragica Pravica. P~eli smo se braniti . kame·njem i niBu nam mogli prici. Na samom co§ku tad ugledah
Radojku kako tr~i prema Kosovskoj ulici, a odmah zatim, kako je dva !andarma vuku za ruke, tegleci je svaki na svoju
.stranu. Ona se otima, plava kosa joj rd~upana, a odjel:a lepr8a oko nje. Bila je u onom svom starom izlizanom drap
kaputu. Iz daljine mi se u~inila kao razapeta izme4u njih.
Vidjela sam kako su je strpali u »Crnu Maricuc i odvezli.
- Po~etkom 1941. godine pred zimski raspust - spominje Mira Kurilic - bosansko-hercegova~ki student! uputili
su narodu otvoreno pismo, koje se Atampalo i rasturalo u
vidu letka sa naslovom: »Otvoreno pismo bosansko-hercegova~ke studentske omladinec. U prvom dijelu pisma govorilo
se protiv velikosrpske hegemonije i tra!ila autonomija BiH,
a u drugom, protiv ratnohu§ka~kog talasa i protiv skupol:e.
Stampano je na jednoj stranici u dva stupca, a na poledini
su se potpisivali studenti. Ulo se za tim da potpisnici ne budu
samo oni koji su vee kompromitovani kao komunisti nego da
to uzme sto masovniji karakter. Radojku sam tih dana posebno u~ila: ~as u dru§tvu »Petar K~il:« ~as u studentskoj
menzi ili u Domu studentkinja ... Svuda je agitovala da bi
potpisa bilo sto vise. Nismo tada imale li~nih susreta i poblize je nisam mogla znati, ali ponijela sam je u sjecanju
kao istrajnog agitatora i revolucionara.
- S proljeca 1940, mislim maja iii juna mjeseca, upoznao
sam Radojku Lakic u sarajevskoj periferijskoj kafanici basti »Kanarinac« - pri~a Iso Jovanovic. - To popodne dosla je u bdtu sa grupom !ena komunista, mahom studentkinja, koje su dobile zadatak da pomognu u ilegalnom radu
me<1u !enama Sarajeva. Bio sam sekretar Pokrajinog komiteta
KPJ za BiH. Kada su naiSle, sedeo sam s Avdom Humom ion
mi re~e za Radojku: »Ozbiljan je covjek, hrabra, borbena!«
U to vreme trebala nam je ba§ takva drugarica. Ponekad,
na nekim zadacima u ilegalnom radu, !ene su bile nezamen-Ijive, a nama je tada nedostajala ba8 takva aktivistkinja.
Postavilo se, naime, pitanje partijske »Tehnikec ko]u sam ne.Ato ranije oformio i u njoj radio sa BoriSom Kovacevicem. Na
·v zemaljskoj konferenciji KPJ stavljeno nam je u zadatak da
· izdajemo ilegalni partijski list »Glas saveza 11adnika i seljakac.
127
�TrebaJo je oajpre naCi saradnike. malinu za pisanje, ciklostil,
bartiju, itamparsku boju i sve ostalo. a poito list bude odttampan, sa stotinu uevolja i skriveno od policije svaki primerak doturiti Citaocima Prvi dvobroj izalao je u avgustu,
za juli--avgu.st, i prodavao se po elva dinara. Iako neugledan.
ita~ oa jeftinom ci.ldostil papiru, list je bio dobar i koristan informator. blazio je u tira!u od 600-700 primeraka.
Ugljeia DaniloviC i joi jedan u ono vreme istalmuti drug
imali su najbolje miDjenje o Radojki kao revolucionaru i o
njeDom lilm komuniste, pa sam zakljuCio da je upravo ona
ta koja ee tim svojim kvalitetima komuniste odgovarati J1ldu
u •Tehnicic. NaDi smo joj sobu poviie bivie •Benevolencijec.
Pozvao sam je i rekao: •Evo mene. eto tebe! Sara4ivaeemo!..:
i objasoio da joj je zadatak taj i taj. Odmah sam uoCio njenu
hrabrost i skromnost. Kao da se radi o n~ svakidaSnjem,
mirno i prirodno je primila to zaduienje. Iako to ream. nije
iskazala. verojem da je na ovo poverenje bila ponosna. Ona
je u isto vreme imala zaduZenja i u svojoj jedinicL Ne znam
u kojoj je i:eliji bila vezana. ali znam da je ima1a zadatak da
radi i sa ienama V erujem da je bila svesna Sta je ~ ako
se njen rad otkrije, ali ni reeju ni gestom nije odavala ne~
strepnju i zabrinutosL I to je govorilo o njenoj hrabrosti. Sa
prekidom od par meseci, za koje vreme je radila u Beogradu
u Poiti, Radojka je dolazila na rad u •Tebnikuc od &sa zaduZellja pa. gotovo. sve do svoje smrti.
Kuea u k.oju smo smestili •Tebnikuc bila je vlasni!tvo
nekog siromainog Jevreja sa dosta dece. On je meni i Radojki
izdao jednu sobu pozadi svoga stana. dosta veliku i nu-aCnu.
ali nije imao pojma Sta mi u njoj radimo. Ne seeam se viSe
kako se zvala ta ulica; znam samo da je ta mala prizeqtma
Jruea bila u dvoriStu, u centru grada. blizu katedrale. bsim
oas koji smo radili u •Tehnicic za nju su mali samo D~ovic
i joS jedan drug. Ina~ prilaz lruCi bio je neupadljiv. Da bijl
aTehnikuc osigurao i od vlasnika kul:e koji, istini za volju,
nije pokazivao ni najmanju radoznalost. limo sam promenio
bravu na vratima.
Ima1i smo ~tner. kamen i sve ito je potrebno za umnoiavanje ilegalne literature. Materijal sam 4onosio sam. ~
ledima, a Radojka je bila zaduf.ena da izvlaCi, da •ftampac
na geitetneru poglavlja iz Istorije SKPb. da prelama i ~
talnim spajalicama vef.e te brolurice. Matrice za nmnolavanje.
�prekucavala je kod sebe Hana Ozmo'). ali nije. zinala ni ko
ni gde ih umno!ava. Vreme je bilo takvo: Morali smo u . radu
.b iti strogo ko!Uij)i.rativni. Cim bi Radojka svrtila svoj .posao.
preitampala i uvezala broiure i druge materijale, odlazila je
kuci. Tada sam dolazio ja, sa velikim koferima sa duplim
dnom, i odnosio ono Ito je ona pripremila. Za transport i rastu.ranje materijala ona nije bila zadu!ena, niti sam je u to
upu(:ivao. Na§ teren BiH podelili smo na oblasti: sarajevsku,
tuzlansku, mostarsku i banjalu~ku. U odredeno vreme i na
odredeno mesto dolazili bi tada kuriri iz tih oblasti i ja sam
im li~no predavao materijal.
Bilo je tu i napetih, ~ak dramati~nih momenata; ali se
nijednom nije desilo da budemo otkriveni. Ta~no je da sam
8e kao partijski funkcioner izlagao opasnosti da budem uhva(:en od policije, §to su mi stariji drugovi i zamerali, ali sam
radel:i na omasovljenju KPJ u tom delu na§e zemlje, gde su
ranije trzavice i provale nanosile i te kakvu itetu naprednom
radni~kom pokretu, znao od kakve je va!nosti za izrastanje
partijskog ~lanstva baA taj materijal. Nastojao sam, ako bude
potrebno, i svojim !ivotom da ga za§titim. Bilo je tada odli~
nih radnika koji nisu hteli u(:i u Partiju govoreci: »Sve l:emo
dati od sebe, ali ne upisujte nas nigde. Svaki ~as se cuje za
neku provalu«. Odlazel:i kod Vajnera-Ci~ell) koji je tada radio
kao in!enjer u Higijenskom zavodu, upoznao sam nekog cmomanjastog mladil:a tehni~ara. Davao mi je za »Narodnu po~(:c po sto dinara mese~no! Bio je napredan i hteo; ~ da:
ga proverim na zadatku. BaA tada su mi javili iz Zagreba da:
(:e jedna drugarica, - opisali su je kao lepu, elegantnu zenu,
- u specijalnim koferima doneti partijski materijal, medu
kojim i tek od§tampane brojeve »Proleterac. Odlu~io sam da
taj zadatak poverim mladom naprednom tehni~aru. Kazao
sam mu da ce zagrebackim vozom do(:i jedna :adama«, koja:
izgleda tako i tako, i on treba da je neupadljivo, kao prijatelj do~eka, uzme od nje kofere i donese na odre(!~no mesto.
Primio je zadatak a ja sam, da bih proverio kako (:e sve ,i spasti, otijao na staru !eljeznicku stanicu, u neku neuglednu stanimu kafanicu odakle sam imao lep pregled celog .perona.
Kad s~i!e voz, vidim, izade opisana :aelegantna dama« i ~ama
I
_.,
_,_
-.·
:_
.e:..
:_
-:=.
...
'-.
'-
-· .
.
~.
4) H. Ozmo- tada clan PK KPJ.
') SlaviAa Vajner - Narodni heroj.
• -
~De
beroJl
.1'
.!
119
�~ ~~ ~ L~~ ~~
£~,1l'i;. ·~ uc.~
~
,
~
it
.,..,-:a::ra
")p:D I
h
:.-:.: ;r~ !:nrr=
*
n;.g2 n: X
!i!:la::i: JLO:»Z::~- ~
.:t·.r.~ ~ ~ £X .S::C:::. :l::Cr: ? ; 'W •-
z:ar---:._,..
fr -.:-~ ,._ . J-.r..r.. ~:.&i..a.. ~ ~ -..~· c ~ ~
JZ:"?~ .=: ~ ;r..:z~ ?·-.a Jf; ~
..... ~ :i:4 Je- ~ : JA.
....-,...r-:::~
.r.-..t~
:;..-
r -~:?:A"--a
=a
~:~ 7-~~=
~~
~~'l.A
~Ai--r~
.r.·L~-..·
r-
• •L:..c
*
~-e"..£-::;; ;r::~;ag.
~
• =-:0""!:':
;:; ~ 9
:o:-~
-=::::
J1E:- Lie.
~ ~
: •
~
-:-a.:. ::a:::~ L::t~ ~ :.ez ;re-
La£-;
:~--:..->::-)'•:=. ~ :-~ ..-:.-:
•
... ~:·:c=- =a ~: =a
;r.Lc.;o<;.. ·-;;,--
ve&.
~~ De
~ ::-a::g.••a::a~
.!h'.'l':~,,... =r.c...
~~..a.. 5;;.-.-~~ :If: ~
1>;..'1.-~Y-,
;rr:
sr~
~:!: ...
-.as=-1..,.
q-c.:::..: ..~
'l"~..--;r--"~
~
=:::=:
.JiOil: Jle- ~~ -; ~ ~
~ £"""~
~--~- z;:;; -:. ~ ~ poi!"..:~,......-.Ze: • ;r~ ~~~ :. -;;,z~
:!'::.£.:.
r--
t."l.....
~ =::)e
JOii=: ?~
g=-:-.e::
-a·=.- ;riiJ'::s=:::;a:..
!::-ae:.
::.e::=-~
5eo')
oo-.s=m
z-~,i;- -~.)£"- ~ -;.-.-;,~:X .lie~.-.- ~ s:::l::;
::a::a..
:!a r.- s=e=>- s.-:ria.. ::a SI'Ie k:J:l-.
~ .. .. ~~ ja ~-=-« ::..:;-!:- ::-~:;, ::a s:.;.:::=::_ .:._g--=-=-=.: .._£=); ~
~
....
"'-.4 :_.s; ::. ~ c:
rA ~ ;e- :::L:.g ::..::-r :? --~ A s:a 3;
~-.J,.s; ~- ~ :.....: ;;:-..L::~
~_c :;..·_., ~ J;.; ::.;d~ :::4~~a:~~
~.._,,
s .....~-":..-;-;t+.i :a
:.z-.-:id..-4!:;-~
en
E:c:.:
...
.a-:z.g-e::
!le
!:-:.c::....
~~ nt: ~....£
~!""d!l nro:.~:;.::::c.a.~
c~. ·;;;!-i'J4!'-F:.. ~-=-~;e:.t: ir;;...a-:r.e.
:-a:
za::.:s::::o p:r
p.:"'ca-.a, utah-")~ a=.:.£~- Ra:!:;n je rau Tl:!-- '..-.: r£g-> i ~!.1 ie-a-.a Sa-.-.a~ E.:.:a je
t.:. ..~ ;Go gr_:;:;.a z..:~ £.-:r-:·:~-s+.a : Be:-.a Pa;x:. D : ;a-:l!ar:ia
y__.._,~, z,,-:a fu.c·A:-~:-. J.._,..,-a:;La Cr.~¥'..:: pa A.::£ea £~
f'.t.r.a. f';,v... .H<ar...rs Vz:ru,_ c::~ Ha;r.J:: i ci:-_;ge.. O:le sa g;)11";1'.1
r~-=:;-e y<..:az:..:e k'XI lla!::::-.:>g ze!a.. g:a::!:ara J!lS.ira
t•,:,ta_, '....-.:.:L-n•...g r:c.;>:-~-:.g e:..·.-eira., i u ~:.;eg:n·:>; h~ d:skutlrt;.~ i r.·•aru Ji:an rada. Jed:r:;::n sam ± za:eka!l kako pev;.,:J •KJ.:i:arh.-. Zat-.i.d:.? sam se: ·Br~amu. iene.. S".a per.lle
tiJ ~n:J?C' •!\e zna~!.l o·;de S+.a pevamoc U!llL"iSe me O!le.
MH! J r.;~ma je bJa i Rad<Jjka koju so t.ene. n.aroc:o radnice.
vt_,J:,<t i ~.:re. t:m-ela je da im pride, da im se prih::b o~
, r~nb i U.Jcrffif.J, pa su j<Jj se poveravale i verovale joj. Bill su
tada zr<!:li mlr...·.ri za revolucionarni rad medu radn!cama.. Seeam R Jcakr.1 5U r.j:.h?";e nadnice U fabrici Carapa »Kljuec i
u fabrid l-ipaJca ..S;Jtc bile bedne. Gro radnica bile su mu•limanke. Za osam .ati rada pl.aCeue so samo eetiri dinara!
£!1'.-. u
~
:=.._~ ~
~;-~Ji:.;;:::;:!:
- ~- -41 r~ ~_.,._,
.-,.,Lk
�Tu su nde aktivistikinje pokazale veAtinu i upornost u bu-
denju !ena. Povezivale su se s njima, i govorile im kako mogu
da poprave svoj materijalni polo!aj tra!eci od poslodavaca
povi.Senje nadnica. Znale su dobro te sii:-omaAne radnice da
su bedno placene za svoj teAki rad, ali nisu bile svesne kako
ih gazde nemilosrdno eksploatiAu. Kad je to saznanje prodrlo
u njihovu svest, lako je bilo podici ih na Atrajk sa zahtevom
za poviAicu. Tako je taj svakodnevni kontakt sa njima urodio
plodom. Organizovano su stupile u Atrajk. I prvi i drugi
strajk je uspeo, kao i oni kasnije. Nadnice su im poviSene.
Celo to vreme imale su i moralnu i materijalnu podrAku
podrsku !ena-aktivista, odnosno Partije, zbog cega su i istrajale u svojim zahtevima. Radojka je hila borbena i beskompromisna. Ucestvovala je u svim sarajevskim demonstracijama, secam se, i u onoj pred Banovinom. Umela je sa policajcima da se uhvati u koAtac, da se guAa.
- Prvi put sam je srela u stanu krojacice Zore Ser6) gdje
je bio naA ilegalni centar okupljanja - kaze Roza Papo7).
- Tu se neko vrijeme krio i drug f>uro Pucar) navracali su
svi istaknuti drugovi: Avdo Humo, UgljeAa Danilovic, BoriAa
Kovacevic ... Dolazila je i kod Estere Papo za vrijeme strajka
radnica bijelog rublja, u ulici Leze Perere, kojim sam ja rukovodila tokom decembra 1939. i januara 1940. Te godine
sindikati su hili zatvoreni i nismo imali finansijskih sredstava
da se strajkacima pomogne. Zato smo u velikoj sobi Estere
Papo sakupile preko dvadeset sivacih maAina, tu sile ves za
vojsku i tako izddavale one siromasnije radnice. I Partija je
dala dosta novaca.
Radojka je hila naA instruktor. Okupljala nas je i objasnjavala nam smisao nase akcije. Citala nam je o radnickoj
klasi, KPJ i Sovjetskom Savezu ... Bilo je to vazno u onoj
napregnutoj psihozi kad su poneke radnice, pritisnute neimastinom, postajale kolebljive i htjele na posao. Vlasti nas
nisu zvanicno priznavale jer je to bio »divlji strajk koji vode
komunisti«. Da bismo na osnovu kolektivnog ugovora do
kraja izborili nase zahtjeve za osmocasovnim radnim vremenom i povecanjem nadnica, komunisti su organizovali cuva-
'>
1)
..
Z. Ser - umrla od tifusa pri povratku iz konclogora. .
R. Papo - kroja~ica bijelog rublja u radionici »Dora«.
131
�-
.~~&--
==-====:::II"C:::X:.'
...
.._---=-
:::::o:::==- -~
-=-==::!!!::::::!:=~- .-::::L
-----_.-:
.:.·_
-~ :. ...
~
...--~.... ~-
n:
: 1IE'IIItD
"*"ift!5k Zato
QJpuizowala
�desetodnevni politi~ki kurs SKOJ-a za BiH, u Aumi Pr!iljani
kod Bugojna. •Bu§cB) je dao ideju za mjesto. Tu je ina~e
logorovalo •Udndenje beogradskih studenata planinara«. Bilo nas je preko devedeset. Na proplanku usred §ume ocistili
smo lugarsku kuCicu i naokolo podigli §atore. Docekivali smo
grupe kursista i jedni drugima prilazili kao stari poznanici.
Prvo v~e imali smo logorsku vatru. Trebalo :nas je tada ~uti
i vidjetil Uz ogroman razbuktali plamen, usred Kraljevine
Jugoslavije, iz bezbroj grla ori se §umom intemacionala. Sa
kolikim zanosom smo pjevali! Drhtao mi je svaki nerv. Trebalo je vidjeti ta lica, OCi ••• Punim plucima smo dali odu!ika
svom zanosu i klasnoj mr!nji. Bili smo jedna du§a, jedno bice.
Svaki na§ dan zavr!iavao je logorskom vatrom; poslije pjesme posjedali bismo u krug i uz odsjaj plamena ocrtali konture rada. Podijeljeni u ~eti.ri grupe, poslije svakodnevnih
predavanja obicno smo zivo diskutovali o istoriji radni~kog
pokreta, o sindikatima, o ulozi SKOJ-a ... Bilo je oprecne, pa
i zucnije polemike. Radojka je naro~ito voljela da govori o
organizaciji rada. I o radu zena. Sjecam se kako je raspravljala sa nama o Bebelovom djelu •Zena i socijalizam«. Htjela
je, iz srca prozivljeno, svoje misli na nas da prenese. Borila
se i ona za izvjesne stavove, ali nije diktirala teme razgovora.
Prosto se sama od sebe u sve to uklapala.
- Od svih zena najvi!ie se ona isticala - kaze Roza Papo
- bilo u diskusijama, spremanju referata iii pri svakodnevilim sitnim du!nostima logorskog zivota. Sjecam se njene skice
za zidne novine, sto je brizljivo iscrtala, pa zidnih novina:
bile su velike kao zemljopisna karta. Objesila ih je o na8u
da§caru, spolja, jer su zene spavale u baraci a mu!ikarci pod
satorima. Sarna je sastavljala razlicite napise o Zivotu u logoru. Skromna! Mnogo me podsjecala na •Bu!ia« - Mahmuta Bu!iatliju, koga sam takode zapazila: Mrsav i zapu!iten,
nemarno odjeven, a kad progovori - kapacitet! I duhovit!
Tamo smo se najvise srodile. Uvijek je imala neki poseban,
socan i prozivljen nacin govora. Jednom mi se sva razdragana povjerila da se zabavlja sa drugom iz mostarske grupe:
•Joj, Roza, tako sam sretna §to je radnik, kulturan radnik!«
Bio je to onizak mladic glatko za~e§ljane erne kose.
• - &)
Narodni heroj Mahmut Bu!atlija.
133
�- Za na!e logorske v~ri - pri~a dalje lsak Ozmo pripremali smo veseli program: u sk~evima Zigosall smo
politiku reZima, plja~ku srpske i hrvatske burioazije ..., all
i na!e nedostatke na kursu. Pa i kada je sedmi dan po podne
do§ao dramatiC!an kraj, kad nas je Zalldarmerija jo§ prije svrsetka kursa odavde protjerala, na stanici smo opet sve ponovili, i skeceve i pjesmu. Promariirali smo kroz ucmalu
bosansku varo§icu, pjevajuCi »Crven je istok i zapadc, »Kad
gospodar svoga si rada« . . . Citavo Bugojno slilo se na stanicu. Mrtva kasaba se prodrmala. Bili smo ZiZa svjetlosna,
ubacena u to sivilo.
Ne sjeeam se vi§e detalja, ali znam da je Radojka svugdje
bila sa nama, uvijek prisutna i aktivna. Bila je nerazdvojni
dio na!e revolucionarne mladosti Jedna iz plejade odu§evljenih, koji su uskoro imali da prime na svoja pleea breme
revolucije. U Njemackoj, u Osnabriku i Nirnbergu, cull smo
za njenu smrt i duboko nas se dojmila. Ali nismo bili iznenadeni. Svaka druga smrt bila bi sa njom nespojiva. Njen lik
mi danima prosto nije izlazio iz vida; ono lice s malo tuge
malo osmijeha.
- Po§to sam sest mjeseci bio u bjekstvu od sarajevske
policije - sjeca se Milutin I>uraiikovic - nisam se nalazio
u gradu kada je dosla. Ali kad sam se vratio u septembru
1940. i raspitivao se sta ima novo, odmah su mi rekli da je u
Sarajevo stigla grupa beogradskih studenata komunista odredenih na ilegalni rad. Medu njima i TuzliC-:.Petronijevic« i
Radojka. Odmah su mi o njoj pricali: o njenoj druZeljubivosti, borbenosti i aktivnosti. Cim sam pun nestrpljenja izaiiao
na ulicu ina korzu u blizini Narodne banke sreo prvu grupu
omladine, ugledao sam medu njima Radojku veselu i nasmijanu. Nastalo je grljenje i ljubljenje sa svima. Prvi kontakt
bio je takav kao da se znamo godinama. Cini mi se da joj je
baS ta neposrednost davala najviSe snage i moguenosti da
pridobija ljude za stvar koju je zastupala. Po tome se razlikovala od drugova koje sam godinama znao. U kontaktu sa
radnicama pona!ala se prisno, sa mnogo razumijevanja. Za
kratko vrijeme stekla je toliko veza, da ju je u roku od dvatri mjeseca svaki napredni radnik u Sarajevu poznavao. :.Znam
je sa radnih sastanaka i sa svakog izleta u Sarajevu - ka.Ze
Roza Papo. - Za te izlete obicno smo se pripremali u kafani
134
�:aKod Laha« u skrovitom zelenilu dana§nje :aPionirske , ~o.,..
line«. Tu su se okupljali organizatori, njih 10-12, mec:tu nji.:.
ma Pavle Goranin, Rato Dugonjic i, obavezno, Radojka s onim
svojim zdravim crvenim licem kao u seoske djevojke. Bila je
bez li~nih obaveza, slobodna, i vidaJa se svugdje. Navracala
je i ona ~esto u burekdZinicu kod :aMakedonca«, preko puta
bivse Hipotekarne banke u Aleksandrovoj ulici, gdje su na§i
drugovi jeftino jeli po dvije-tri poga~ice za ru~ak.«
Bila je jedan od najaktivnijih u~esnika i organizatora
nezaboravnih izleta radnika, studenata, c:!aka . . . Nijedan nije
prosao bez nje. Ljeti, obi~no nedjeljom, isli smo u okolinu
Sarajeva: Kasindol, Vojkovice, Crepoljsko, Se-mizovac, Reljevo . . . Izlazilo je i do ~etiri-pet hiljada ljudi! 0 izletu bi · se
prvo dogovorili, a masovno u~esce bi osigurali preko sindikalnih podruznica i aktiva omladine u skolama. Vee oko §est
sati izjutra iz svih kvartova su, svaka za sebe, odlazile grupice od po dvadesetak izletnika. U sumi i na cvjetnim poljanama slijevali smo se u jednodusnu masu, ispunjeni radoscu
i poletom. Studenti i srednjoskolci su zajedni~ki izvodili kulturno zabavni program. Bilo je tu ske~eva koji su izvrgavali
ruglu postojeci dru8tveni poredak, revolucionarnih pjesama,
recitacija ... Istaknuti izletnici su bili i Pavle Goranin i Slobodan Princip. Igrali smo fudbal, kupali se, pjevali rusk~
pjesme. Najomiljenija je bila: :aCrven je istok i zapad«. I u
manjim grupama odvijao se ziv program: Najednom ustane
neki drug i spontano oddi politi~ki govor iii predavanje, a
zatim neko pro~ita »Vrapca«. U suton smo se u velikim grupama vracali preko Vraca i Semizovca, a na prilazima grada
razbijali se opet u grupice i razilazili. Ovi izleti su bili plo~
donosno sredstvo masovnog politi~kog rada i utjecaja KPJ~
-
U Posti broj 2 u Beogradu otvorena je 1940. menza Mican Drakulic. - Organizovali su je komunisti, odnosno sindikat postara. U ovoj menzi, pored nasih sluzbenika,
hranili su se mnogi drugovi, naro~ito siromasni napredni studenti koji su tu sebi kao osoblje zarac:!ivali hranu. Mec:!u
njima i Radojka. K nama je dosla jos po~etkom decembra
iste godine.
Drugovi su nam sugerisali da je kod nas i zaposlimo. Od
njih smo doznali da je clan Partije. Tako je ona krajem de..:.
cembra 1940. postavljena za dnevni~ara Poste broj 2 na do-
pri~a
135-
�- Za na~e logorske veceri - prica dalje Isak Ozmo pripremali smo veseli program: u skecevima Zigosall smo
politiku reZima, pljacku srpske i hrvatske bur!oazije ..., aU
i na~e nedostatke na kursu. Pa i kada je sedmi dan po podne
do~ao dramatican kraj, kad nas je zandarmerija jo~ prije svrsetka kursa odavde protjerala, na stanici smo opet sve ponovili, i · skeceve i pjesmu. Promadirali smo kroz ucmalu
bosansku varosicu, pjevajuci »Crven je istok i zapad«, »Kad
gospodar svoga si rada« . . . Citavo Bugojno slilo se na stanicu. Mrtva kasaba se prodrmala. Bili smo ziza svjetlosna,
ubacena u to sivilo.
Ne sjecam se v~e detalja, ali znam da je Radojka svugdje
bila sa nama, uvijek prisutna i aktivna. Bila je nerazdvojni
dio nase revolucionarne mladosti. Jedna iz plejade odwevljenih, koji su uskoro imali da prime na svoja pleca breme
revolucije. U Njemackoj, u Osnabriku i Nirnbergu, culi smo
za njenu smrt i duboko nas se dojmila. Ali nismo bili iznenadeni. Svaka druga smrt bila bi sa njom nespojiva. Njen lik
mi danima prosto nije izlazio iz vida; ono lice s malo tuge
malo osmijeha.
- Posto sam ~est mjeseci bio u bjekstvu od sarajevske
policije - sjeca se Milutin I>uraskovic - nisam se nalazio
u gradu kada je do~la. Ali kad sam se vratio u se,ptembru
1940. i raspitivao se ~ta ima novo, odmah su mi rekli da je u
Sarajevo stigla grupa beogradskih studenata komunista odredenih na ilegalni rad. Medu njima i Tuzlic-»Petronijevic« i
Radojka. Odmah su mi o njoj pricali: o njenoj druzeljubivosti, borbenosti i aktivnosti. Cim sam pun nestrpljenja izasao
na ulicu i na korzu u blizini Narodne banke sreo prvu grupu
omladine, ugledao sam medu njima Radojku veselu i nasmijanu. Nastalo je grljenje i ljubljenje sa svima. Prvi kontakt
bio je takav kao da se znamo godinama. Cini mi se da joj je
ba~ ta neposrednost davala najv~e snage i mogucnosti da
pridobija !jude za stvar koju je zastupala. Po tome se razlikovala od drugova koje sam godinama znao. U kontaktu sa
radnicama ponasala se prisno, sa mnogo razumijevanja. Za
kratko vrijeme stekla je toliko veza, da ju je u roku od dvatri mjeseca svaki napredni radnik u Sarajevu poznavao. »Znarri.
je sa radnih sastanaka i sa svakog izleta u Sarajevu - kaze
Roza Papo. - Za te izlete obicno smo se pripremali u kafani
134
�»J{od Laha« u skrovitom zelenilu dana§nje »Pionirske , ~o.,._
line«. Tu su se okupljali organizatori, njih 10-12, medu njima Pavle Goranin, Rato Dugonjic i, obavezno, Radojka s
svojim zdravim crvenim licem kao u seoske djevojke. Bila je
bez li~nih obaveza, slobodna, i vidala se svugdje. Navracala
je i ona ~esto u burekdzinicu kod »Makedonca«, preko puta.
biv§e Hipotekarne banke u Aleksandrovoj ulici, gdje su na5i
drugovi jeftino jeli po dvije-tri poga~ice za ru~ak.«
Bila je jedan od najaktivnijih ul:esnika i organizatora
nezaboravnih izleta radnika, studenata, daka . . . Nijedan nije
pro§ao bez nje. Ljeti, obi~no nedjeljom, i§li smo u okolinu
Sarajeva: Kasindol, Vojkovice, Crepoljsko, Semizovac, Reljevo ... Izlazilo je i do ~etiri-pet hiljada !judi! 0 izletu bi se
prvo dogovorili, a masovno u~esce bi osigurali preko sindikalnih podruznica i aktiva omladine u skolama. Vee oko sest
sati izjutra iz svih kvartova su, svaka za sebe, odlazile grupice od po dvadesetak izletnika. U §umi i na cvjetnim poljanama slijevali smo se u jednodu§nu masu, ispunjeni radosctr
i poletom. Studenti i srednjoskolci su zajednicki izvodili kulturno zabavni program. Bilo je tu ske~eva koji su izvrgavali
ruglu postojeci drustveni poredak, revolucionarnih pjesama,
recitacija ... Istaknuti izletnici su bili i Pavle Goranin i Slobodan Princip. Igrali smo fudbal, kupali se, pjevali ruske-pjesme. Najomiljenija je bila: »Crven je istok i zapad«. I u
manjim grupama odvijao se ziv program: Najednom ustane
neki drug i spontano odrii politicki govor ili predavanje, a
zatim neko procita »Vrapca«. U suton smo se u velikim grupama vracali preko Vraca i Semizovca, a na prilazima grada
razbijali se opet u grupice i razilazili. Ovi izleti su bili plo-:donosno sredstvo masovnog politickog rada i utjecaja KPJ_
omm
-
U Posti broj 2 u Beogradu otvorena je 1940. menza Mican Drakulic. - Organizovali su je komunisti, odnosno sindikat postara. U ovoj menzi, pored nasih sluzbenika~
hranili su se mnogi drugovi, narocito siromasni napredni studenti koji su tu sebi kao osoblje zaradivali hranu. Medu
njima i Radojka. K nama je dosla jo§ pocetkom decembra.
iste godine.
Drugovi su nam sugerisali da je kod nas i zaposlimo. Od
njih smo doznali da je clan Partije. Tako je ona krajem de..:
cembra 1940. postavljena za dnevni~ara Paste broj 2 na do-
pri~a
135-
�sbvoo odeleilje.. U to vreme Partija- je u polti imaLa velik
~ i Dije nam bilo teiko da je zaposlimo na takvo ndDe
mesto gde smo polititki najslabije stajali. Do Badojkinog dolaska medu dostavljaCima smo imali samo jednog bnctidata
KP.J. Kao DOVi i nekompromitovani Clan KP.J dobro nam je
dmla upravo na ovom radnom mestu.. Kod nas so vee 1ada
postojale dve partijske Celije. Radojka je uSia u Milanovi~"U.. U naioj partijskoj organizaciji. pored ostalih drugarica.
bile sui Neda BoZino,;c, LenCe Arson_ Milada Rajter, Mima
.JovanoviC..
Mi clanovi KPJ u po5ti bill smo gotovo svi kompromitovani. jer smo bezmaJo svi bill u rukovodstvu sluibeuib
PTT koje je po svom sastavu i radu bilo izrazito ljeviCarsko.
GGtovo cela uprava PIT za Jugoslaviju, a naroCito beogradska sekcija, bile su u to vreme sastavljene od komunista.
Krajem 1940. i poeetkom 1941. od ulrupno osam stotina naiih sluZbenika, njih Sest sto~ davalo je priloge Partiji i
Crvenoj pomoCi. lsto toliko ih je kupovalo i na.Su ilegalnu i
legalnu itampu. U tom brzom tempu omasovljavanja Partije
i P'Jkreta uCestvovala je i Radojka. RadeC:i sa masama sticali
smo dragoceno revolucionarno iskustvo. Ona je mala da pride
ljudima, da ih pridobije i odu5evi Njena skromnost i teiak
Zivot proletera, a to je uistinu bila, zastupali so je reCitije
od rea. Posebno je imala uticaja na radnicke i n.iie sluibenitke mase. Zbog toga smo je i zaduiivali da mectu njima
deluje. UCestvovala je u svim oblicima na§eg ilegalnog rada;
a bilo ih je mnogo.
•U PTT ustanovama- kaZe Neda BoZinovic- postojala
je jaka partijska organizacija, sa svim formama rada: iene,
omladina, Citalacke grupe, UdruZenje PIT, Crvena pomoC,
menza - socijalna pomoe, sabotaZa, lrulturno-propagandni
rad, pomoe KPJ . . . Radojka je bila od onih drugarica koje
svaki. i najsitniji, partijski zadatak obavljaju sa puno odgoyomosti i entuzijazma. Uvijek spremna da se bez ograde, sa
punim elanom zaloZi za njegovo izvrienje. Sa njom sam se
ponovo naila istom u decembru 1940. na ovome radu u PoAti.
Obadvije smo bile zaposlene kao dnevniwke ...c
ZnajuCi donekle za ovakvo stanje, policija je nad po8tom
vrtila strogu cenzuru i postajala· sve budnija. Imali SU: oni
lwd nas avoje stalne agente, koji su deturali od poeetka do
svNP.tka rada, sve do 22 easa. Rasturat;i ~egalnu Stampu ili
�lette,· l sliltUh u unQtra!njost;. mOglo· se aam0 krijuci ad age.
nata i to! vrlo ~to. Sve ove poslove Radojka je uspevala da
obavi JUii'OOto zbog toga !to ostalim slU!benicima jo! nije
bila · p~tar njena . politil:ka pripadnost. Degalnu partijsku
Jtampu 1pre~osili smo putem' ambulantne polite iz Zagteba za
Beogt:ad; :Skoplje .i ·dalje. Rasturali smo partijske proglase i
uniitavali reakcionarnu Atampu, narocito reumsku. U isto
vreme onemogufavali smo policijske agente da konfiskuju
napredrtu literafur'u i sindikalne l:asopise, !to je stizalo iz
ihostranstva: SSSR-a, Francuske ... (»Proleter«, dela Lenjina,
Istorija SKPb . · ) Najmasovnije smo rasturali letak kojim je
..
:J{PJ raskrinkavala petokolonaske vrhove bivAe jugoslovenske
vojske. ' Ovaj letak o Armiji upucen je hiljadama sluibenika
raznih .ustanova u Beogradu, na njihove adrese, 1 to postom.
Bilo je to ugla\rnom delo Radojke i Lenl:e Msove, koje su se
domogie >
adresa i, zatvoriv!i se u Radojkinu sobu, ispisivale
ih i razaslille. Imalo je to velikog odjeka. Ni.ko se nije nadao
da ce mu letak stici direktno u ruke, adresovan na nadle8tvo
ili stan. u ovakvim slul:ajevima pisma pismo slali posle odla~ka agenata, iza radnog vremena, s tim sto bi se datum i l:as
na po!tanskom ugu vracao unazad. Izgledalo je da su odatiljana u vreme dok su policijski agenti dezurali u posti,
Nikad se Radojka nije tuzila na svoje zadu!enje. Svaki
zadatak priinala je ozbiljno i izvrsavala ga kao da se radi o
nel:em izuzetn:o vdnom, pa bio on i najbeznal:ajniji. Nijedan
posao za njli nije bio sitan; pa i kad je po svom znanju i
iskustvu magla da rukovodi nekim vecim! Bila je bezmerno
dobra, Airoka u svojoj nesebil:nosti, tako da nam se katkad
u tome l:inila naivna. Pored l:vrstine i odlul:nosti hila je to
divna crta njenog karaktera.
Cim je do§la medu nas opazili smo da je slabo obul:ena,
pa ·s mo izme<'!u sebe sakupili novae da kupi haljinu. Secam
se dobro, bio je to neki plavi §tof od ~ega je sa§ila onu haljinu
sa belim t:>kovrathikom, u kojoj se i slikala. Sem njene vee
dotrajale suknje i bluze, to je bila i svel:ai:la i - jedina njena
halijna! U to vreme zaljubila se u jednog na!ieg druga koji je
prvih dana rata pao u nemacko ropstvo. Zapazio sam tu njenu
ljubav na partijskim sastancima, po tome kako su se ponekad gledali, a kasnije, ·kad sam se vratio sa fronta, to mi je
SaJnQ potvrdila jer sam primetio kak0 Se 0 n je1"'n T'P<:n;tuje,
»Jednoga dana - sjeca se i Neda Bounovic ·
'a
�povjerila mi se kak.o voli i kak.o je voljeDa! Kao da gledam
one njene tople oCi, sreCne. pune iivota. Lijepe oCi! A1i nije
ana bila u moguCnosti da toj svojoj ljubavi posvei:uje mqpgo
vremena. To doba, krcato sve novijim i novijim dogaltajima,
i hju je, kao i sve nas, vodilo taka rea iz akcije u akciju.
Mofda bai zato ti trenuci. !to ih je odvajaJa za sebe. nisu
nikada umanjili njenu aktivnostc.
Nezaboravni doeek Nove 1941. godine, kame su ton dali
komunisti. priredili smo u na5oj menzi U dosta velikoj sali.
pored naprednih poStara bilo je gotovo isto toliko naprednih
gostiju: omladine i studenata. Svaku na5u priredbu poseCivali su i komunisti van ove ustanove. jer nam nije bio cilj
aamo da se proveselimo vee i da putem javnih skupova Sirimo
nal uticaj. Pripremili smo dupli govor: jedan b.laZi za policiju. u slueaju da nam ga zatraZi. drugi ,.Jevic, koji sam ja
oddao. Rad URS-ovih sindikata bio je zabranjen. Znali smo
da re ovde, kao i obiblo, biti agenti specijalne beogradske
policije i ostali njihovi dou.Snici. Ali, sem agenata, sve ostalo
bilo je na!e, napredno: od govor3. programa. pesama. pa do
igranke. Alkohol je u menzi izricito bio zabranjen pa smo,
da bi zdravica bila duhovitija, novogodiSnjem peCenom prasetu stavili u usta ca!icu vina i time nazdravili Novoj godini.
SeCam se kako je Radojka te veeeri bila raspoloZena.
SeCam se toga posebno, jer je prvi put obukla plavu Stofanu
haljinu sa belim okovratnikom. Ona i Lenre Arsova bile su
kolovode medu Zenama. Pevale su najlep§e od svih i cela
sala, svi prisutni sem agenata, pevali su s njima. Pevale su
se tada divne pesme nas komunista, pesme revolucionarne,
bolj~vicke. Pevali smo i pesme narodne, peealbarske. Lenre
je pevala "Pusta osta, nane, Amerikac, mi ostali smo je pratili, a Radojka, i svi mi sa njom, pevala je ..Capajevkuc, "Vanjku« i onu »Tamo daleko« pa smo, pored mnogih, cak i Sovjetsku himnu zapevali. To je, verujem, bilo poslednje Radojkino veselo drugarsko vece! Bila je mlada, zaljubljena u
Partiju i u njega, i srecna, bezmerno srecna, bez obzira na
neirnaltinu koja ju je tada, kao i uvek, pritiskala. Nije slutila~
kao ni mi ostali, da ce vee te iste godine poloZiti svoj Zivot
za stvar naAe revolucije.
Radojkinu hrabrost, odnosno hladnokrvnost u te8kim momentima, zapazio sam prilikom provale u na8oj partijskoj organizaciji u martu 1941. kada su pohapseni mnogi drugovi iz
138
�Pavloviceve eelije, gotovo svi koji su delovali u Glavnom
telegrafu i telefonu. Nasa celija je bila poitedena, mada su
gotovo svi pohap§eni drugovi znali za nas. Za one koji su
izbegli hap§enju, to je zna~ilo preuzeti poslove uhapsenih,
raditi sa vi§e odgovornosti i opreza. I pored opasnosti od hap§elija, morali smo po direktivi rukovodstva da dolazimo na
duZilost. Preporu~eno nam je samo da ne spavamo kod kuca
nego u Po§ti, kako bi se na§e eventualno hapienje tu odigralo i bolje politi~ki odjeknulo. Mu~no smo se osecali. Oko
§est stotina simpatizera stalno se raspitivalo za pritvorene,
zanimale su ih sve novosti. Bilo je i kolebanja. Neki su se
i povla~ili. U toj napetoj situaciji Radojka se pokazala medu
najboljima. Na njoj nikakve promene. Ni trunke straha iii
nervoze. To mirno, prirodno drianje, u ~asu kad i najbolji
komunisti znaju biti bar nervozni, potvrdivalo je njenu izuzetno i!vrstu i sabranu prirodu. I dalje je neumorno radila,
pa ~ak i vise, jer je i trebalo viSe da se radi. Delila je letke,
ilegalnu stampu, dolazila u Udru~enje po§tara, i svojom vedrinom smirivala tu mu~nu atmosferu.
U susret su nam vee jurili presudni istorijski dogadaji ...
I Radojka je kao redov Partije, da je tako nazovem, dala tim
zbivanjima svoj ljudski deo. Sa ostalim nasim drugovima i
ona u~estvuje u »trecim demonstracijama« uo~i i na sam dan
27. marta. Kao sad, seeam se nje, Nede Bo~inovic i drugih
devojaka koje su od izvikivanja na§ih zahteva i tr~anja dosle
zadihane, znojne, promukle. Nisu mogle ni da govore. Ubrzo
smo mobilisani svi mi komunisti mu§karci. Usledilo je i bombardovanje Beograda pa kratkotrajni rat i sramna kapitulacija
petokolonaskih vojnih vrhova i isto takve vlade.
Odmah posle kapitulacije uspeo sam da izbegnem rop"stvo i da se vratim u Beograd. U Srbiji, kao i ovde, sve je
vrilo od izbeglica s raznih strana zemlje. Na§li su se tu i
mnogi drugovi koji su dotada bili na radu u drugim pokrajinama, a mnogi su, medu njima i Radojka, uskoro dobili zadatak da idu na partijski rad u unutra§njost i odlazili su bez
pogovora. Vladao je mete~: na brzinu se selilo, odlazilo i dolazilo tr&Zeci veze i zadatke, jer su se sticajem tragi~nih okolnosti postojece veze gubile.
Kod svoje kuce u Had~i Melentijevoj ulici broj 85 zatekao
sam tih dana Radojku, Mimu Jovanovic i Len~e Arsovu. Do~ekale su me s velikom rado§cu. Bile su bez stana. Koliko se
139
�secam, stan im je bombardovanjein srwen pa su pre!ile ovamo.
Nairne, kad sam bio mobilisan, ~ria mi je oti!ila u Liku, a stan
sam pre polaska ostavio drugovima, lito su komunisti tada
obicno cinili. Uskoro sam se na!ao sa kolegama ilegalcima, ali
mi kao kompromitovanom nije dozvoljeno da dolazim na posao, iako sam primao platu. Neposredna veza sa Radojkom
tada mi je dobro do!ila. Upravo nje~ · posredstvom i preko
nje izvr!iavao sam mnoge akcije na po!iti. Ponovo je otiveo
partijski rad i izvrsena reorganizacija kojom su rukovodili
Filip Kljajic-Fica i Morna Markovic. S obzirom na novonastalu situaciju u vezi sa ddanjem pohap!ienih drugova, postavljalo se pitanje ko moie i dalje da ostane clan KPJ. Zbog
kolebljivog ddanja pred policijom, neke smo zaobisli. Iznova
smo formirali dve telije: sekretar jedne bio je I>oka Pavlovic, a druge ja. Sada se moralo raditi opreznije, ali bde i odlucnije. Bilo je odret!eno da Radojka i Lence Arsova idu na
teren, svaka u svoj kraj, pa su obadve zbog konspiracije ostale do polaska na mojoj licnoj vezi. U mom stanu su odrzavani
partijski sastanci i one su imale mogucnosti da izbliza prate
celu reorganizaciju.
·
Upravo tih dana, secam se; dosla je kod nas Radojkina
majka, ili ma~eha, da je vodi kuci. Cim se ova pojavila,
Radojka mi rece kako je stara konzervativna i da ce, mozda,
u ovakvoj stambenoj situaciji sva!ta pomisliti. Da bih se
osvetio, namestio sam joj uvece da spava na necijem kana·
beu punom stenica. Bila je to zaista varvarska §ala: sva izujedana i podnadula od nespavanja, stara je ujutro pocela da pakuje stvari. Bio je to uspeh, odustala je od nagovaranja i otputovala kuci bez Radojke.
»Sredinom maja 1941. vidjela sam je posljednji put -'sjeca seN. Botinovic.- Razgov:arale smo o mnogim dogada.jima: 0 tome sta je ko do!ivio i preZivio prilikom okupacije
zemlje, o susretima i rastancima, o drugovima i drugaricama
.za koje smo znali, a i za koje nis;mo znali gdje su. Tako spomenusmo i njenu ljupav. Potamnio je pri tom sjaj njenih
ociju. Voljeni drug je vl;'!c biou :ropstvu. Poniruci nacas negdje
duboko u sebe, prosaputala je sjetno:
, .. »Suvise je bilo lijepo da bi moglo dugo da traje!c
Negde krajem maja Radojka je napustila Beograd i otputovala u. Bosnu. U .dokumentima Polite broj 2 koji su sacu~
140
�vani u arhivi, stojl da je ona u Poitu doAla 30. decembra 1940.
a dulnost napustila 30. juna 1941. godine. Zapravo, ona je
neito ranije po partijskom zadatku bila otiila u Sarajevo,
Kad neko nije stizao na posao, mislilo se sp~en je blokadQm
i sli~o. pa se s otpustom rekalo, naro~ito onde gde je K}>J
imala svoje uporute. Zvani~ni dekret, da je prestala biti slu1:benik, Poite broj 2 u Beogradu potpisan je istom 24. decembra
1941, tri meseca posle njene smrti, kada su doznali aa je
streljana.
PRESUDNI DANI
-
U proleee 1941. svi smo se vraeali kueama da bi$mo
u Ustanku- sjel:a se Dara Bogunovie. -Ali tu
nas je vee ~ekao Spisak studenata odredenih za hapsenje. Na
spisku smo, naravno, bile obje. Na u4aru je prvo bila ona.
Joi ranije, preko fei'ija, ona nije propuAtala priliku da odlazi
mojima, bila ja tamo i1i ne. Kod mene se zadesila i tada, upravo kad je kod njenih po~eo pretres. Majka joj je poru~ila da
su je tra!ili. U nekoliko mahova iili su njenoj kuei.
»Saznala sam - We Kaja Tesie - da se tih dana zadesila kod svojih roditelja, k~d su ih ustaie nol:u iznenadili, i
oni su je na brzinu sakrili u sanduk iza vrata. »Da nisu otisli
jol za dvije minute, ne bih izddala; izalla bih, pa ita bude!«
potu!ila mi se Radojka. Nasmejanu kao i obi~no, i punu poleta, srela sam je na ulici u Bijeljini.«
Vee se bila povezala s mesnom partijskom organizacijom
l odlu~no je da ona prebegne u Sarajevo. Tamo je poznavala
dosta drugova, a i tbira je imala manje za petama. Reseno je
da se presvure u nosnju muslimanke i neopdeno izvrsi zadatak: odnese poruke i letke u Sarajevo. Otada kuei viJe.nije
ni odlazila, sem uv~e. kruom, da proveri ita se sve tokom
dana zbilo, ili bi iJao neko od nas.
U jedDo majsko v~e. na ndoj neogra<!enoj travnatoj poljanici priredili smo Radojki mali oprostaj. Iskupili smo semi
studenti, gimnazijalci, radnici, i zdeleli joj veliku sreeu i
uspeh. Podsetili smo se ndih ranijih telja i snova, svesni da
je doAao dan odlu~uj1,1l:e borbe za naie ideale. Hladnokrvna 1
spremna na zadatke, Radojka je jedva ~ekala da po<!e. Nestrpljiva kad l:e da ~ne. Svi smo mali - tu jet Samo §to
u~estvovali
lU
�nije buknulo! Osecala sam: Ja student - ona ~~~ Partije!
Bilo je to vidljivo, mada smo i mi, narodni studenti, bill ~vr
sti, gvozdeno disciplinovani. Bilo je to vreme kada se ~ovek
stopostotno angazovao i potpuno svesno irtvovao. Nabavila
sam zar od mlade Kadrije koja nas je simpatisala. Zatim
smo joj izmedu sebe sakupili novae za put, mada smo imali
gotovo prazne dZepove: iznos jedva dovoljan da se plati pola
·1ozne karte do Sarajeva. Ostali deo puta je prepesacila i tamo se povezala.
- Sjel:am se kao danas - pripovijeda Ljubica Crnogorac - pojavila se kod nas rano izjutra 25. juna 1941. u zaru
i opancima, sva izguzvana i prasnjava. Jako zamorena. Bili
smo iznenadeni. Zagrlila je moju mamu: »Joj, tetka draga,
morala sam .pobjel:i iz Bijeljinel Necu se zadrzavati .. c I mi
smo bili u stra5noj psihozi jer mi je tata uhapsen kao taoc.
Cijeli dan se ~istila i prala. Narucili smo joj cipele. Kao 'da je
slu5am kako nam pri~a o svom neobicnom putovanju: saobral:aj isprekidan, neki mostovi sruseni, - kod Race se skelama
prelazilo preko Drine - tako da je dobrim dijelom puta isla
pjesice. Nol:u se po selima zavlacila u topla stajska dubrista
da ne ozebe. »Psi laju oko mene ...« Najzad je uskocila u
teretni vagon, dok je voz usporavao pred nekom stanicom, i
uvukla se u sijeno. Jedva je otresla suve vlati sa sebe.
Nije dugo ostajala u jednoj kuci. Zametala je trag. Cas
je ovdje, cas ondje! A nije htjela ni da bude na teret svojim
domacinima. »Necu niSta ponijeti, najesl:u se ovdje i bice mi
dosta za dva dana« rekla mi je jednom, posavsi. na zadatak.
- Odmah se povezala sa partijskom organizacijom, a
istovremeno pojavila se i u mom domu - prica Dragica Vukovil:. - Moj stan na Marijin-dvoru, u ulici Kralja Tvrtka 11 C,
bio je jedan od vaznijih ilegalnih punktova KPJ u Sarajevu,
»prvi stab« za organizovanje ustanka. Moj muz Veljko9), inzenjer, bio je clan Gradskog komiteta, a kod nas je stanovao
Avdo Humo i tu primao sve rukovodioce i kurire ... Navral:ala je cesto, u svako doba dana, najcesl:e radi veze sa drugovima koji su ovuda stalno prolazili: Isom J ovanovil:em, Esadom Cengil:em i drugima. Sa stra5l:u se predala ilegalnom ra~
1)
142
Veljko Vukovil:- poginuo u NOB-I.
�du. DolazeCi po zadatke, uzgred bi i posjedila. Siromuki obu~na, ali uvijek nasmijana! Pucala je od snage i zdravlja.
Cim upadne u kueu, zarumenjena od !urnog hoda i sva uzbudena, pocne da nam prifa o svojim »uli~nim doti.vljajima"~.
Bila je tako simpatifna i draga! Uvijek sam se radovala njenom dolasku. Potutila nam se jednom da je srela nekog iz
Bijeljine ko je sumnjao na nju, i da se morala sakriti. Bill su
to te§ki dani ... Vee krajem juna, poslije napada Njema~ke
na SSSR, ustdka policija i agenti Gestapoa pohvatali su mnoge ilegalne borce u Sarajevu. Po okolnim §umama ~ula se
partizanska pucnjava, svaki ~as smo ocekivali njihov dolazak,
ali uvijek bi uslijedile nove represalije: Nijemci i usWe su
pojacavali oprez i §pijuna!u. Oko grada su postavljali i po
tri obru~a blokade; na svim vamijim prolazima strazarili su
naoruiani ustde i agenti u civilu. I vje!ti partijski kuriri
DovadZija i Hadzic, iako su znali svaku butu, po nekoliko
puta su se vracali neobavljenog posla i po tri dana znali boraviti kod mene u kuci.
- Radojka je ostala neumorni revolucionar - kde Nada
Manojlovic.- Tih julskih dana potvrdio nam je to i Mahmut
Bu!talija pri prolasku kroz Bijeljinu. Srela sam ga, preruAenog, na.pijaci. I u kucu mi je do!ao. Na njemu fes, zuta kosulja, zelena kravata . . . A po dZepovima »Stotinu« nekakvih
legitimacijal
»Sjajna je Radojka! - re~e. - Eno je, »Aije« u zaru kroz
Sarajevo. Prava je Turkinja! Krupna je, upadna, a i svak je
·zna ... Bojim se, poznace je«.
- Njema~ki i usWki teror u okupiranom Sarajevu sredinom 1941. dosegao je ~udovisne razmjere - sjeca se Esad
Cengic. - Neke javne ustanove, ~ak i Pravoslavna bogoslovija10), pretvorene su gotovo preko noci u njema~ke i usta!ke
zatvore, a svi zatvori bili su prepuni. Svakog dana otpremani
su novi transporti u njema~ke i ustuke logore. Na sarajevskim ulicama osvitali su plakati Pokretnog prijekog suda sa
imenima strijeljanih komunista, Jevreja, Srba i svih onih koji
se nisu mirili sa »novim poretkom«. Stalno su objavljivani
:»Propisi« i »Upozorenja« ~ime su ograni~avana prava gradana i prodl1Zavan policijski ~as. Imena ulica i natpisi na javto) Danas Ekonomski fakultet.
143
�-••. ,....... -t.a..••'*'""' : ;n-tv•tzw~t ~ zamJenjiviUU su, ·a a....~ -~tvn - bna.u.! Po nalogu Nijemaca vrijeme
... -'•"-....•• ·•·v•ttG '"VU\.~ -~ &ll jedan sat Wlaprijed. PrijetW
......,. .v ......,... ,: ·• $Yut ~"U ~g svjetla. Preko
.,,. "''· ...... ~ ""' ,...~""'~ :.W~; Qjihovi drevni stano"Wlid, sa., •• ""' ,·. '"'- . •'att:!~ ~ ~ Ydili su racije. Ustaike
..·w... . .
->bJ&Vijival@ SU vijesti Q Da.Precfo... •• ~~~~ : ~e boij~vi&e hordec,
, __ ,_ ,, ............-.:,•attoo., ~.:!12: :raii PI'GPUSDic:u za Bagdadc.. .
. ... ~ ..............., .tt .•:.;a...:. .. a./:t: :stute 'astrike itampe i, ispu-
., ,
, ... ~ .... tt
• •,
1"4...'>1.t'W!tt\&
' ...... ,._., '''"'"'·
.:ian. hita.U. u nesigurna skro... ·• • ·' '"'' '-..1 '•· : •~u. ~ ~v-.e ~e u pod.,.
' .. ., . • , "" ,...,.. a ....-...;.: ...._.....
.. .. ....
tavamma i
~·tvi~ oa.
. ·~"-:t -~X<-U.!~ su. v~
.. '•.,.,. ·• .... -:._ •.,
,.~_,
...,...
., , •
, .. ._·..,...
'•. ......
••uta
..... , ., .....
, .......
,, .
· ••
.•.,. ,.._.
,
t..'tlr~~t. Sto stl
.1 "'" '""'<N"'l
• ... • , .,... ,· .. , . · • , n..•·. ·'ttd
., • ,......, ·
kroz dimiza zastrtih pro~~Pfl.J~ da tll5ta!a ne zakuca na
""''n-.;.i . .i
...-
-.-~·~·-·"
••,._.._...
:~.in:
h.-, .._._.
~"'-';""
razdirala ovaj
-irttei iivot. tivot ilegal-
:......:.>:J. :lDao N taj
;Nuv~
-.....u..•,......, ..u:
~e
i
SVON
~t
svoje
QSpone; na
lleJtAiit:iivo iSao na-
•. ·,._. ::'.:... , .. ,.".n ,.~ "-"'•;:,.t!"t..~h · -...·~!tt~ :og slni•EDUg iivota
•• ~ , i.,·,;,·_ -..."\ ....lo,·,-. ::~.'-!t.w '4-Ht -~ : ILia :94~ kao sekretar
~ ""l!t: ·~··a.. ·.:; · .,t
~ .....llt~t.!( ~ i ~
grade.
lu'4**,. bade•~ .... , t:. t•·.:l' '"•'.!. !._",IJ.V .l:':·:~"~ll." >Vl""'l:": ::•.li~ 'GIIIt i bujaa pia,,. '-··~. ::. "1:t'!l~'' ! ..z~•;r,•m'.;t. ·r<t .n-t ;Ngi~ biia je nei!eg
:· ,.,...:.•tv ·m~iiar:k·~·J(. tti -¥ v ;tu.hi.J :.t :J~ i &racioz~--.H "t.:•t::-.'\:!m CSDll"~IU. ~-tv :vJ ·v ..t•·!~t.-.;; :t:Q\tiu- 1:1& lh:a.
Y'h:Nl'".li"!IU .:--~•·r•.J.Ut::IJma-tu S'>:.L.""t''tl ~Q ~ Jt.lojki
.i,\ '-'-' .h -:u :tnlli!tt "l ':ull".""-Ulu Slll'-~!lUtt ~QV.r.rtta. ~
\.._·, ,_.,,
...... .~ ..: n.u,· r:.u
t.·!r
v
l\.·t. .•: .. v~ "'=W ~.
)!,<£ia ~ J.. ~nutn: ~ iDAauJc>De
!~ . .... ~._~::-·lJi:~ 1li::.' ''.lwrr ~~ i'~ ,Pil"~ ~ i: 1Riemo
..
,, ..;..,••• •J>.:':ll "L ~:_t"''L
1
.:...._ •, •t S<No.·~ ~~ ;1~Ullii:ac :. :iU."'~nt :u.~. ~
·~·.~-~ ':"~"T'2WF·7L :.. :mn:.-trr:_t± :X. -l~ ~ ~ b i
,. -.,,._~._,.. h.-:-1:• .J.. :~mm:>H: r.:'f!lllla l~t.llib. ~~b..._
,.
:-.
·l.~ ••t ~-:-.:._~ ==u:rn·ra. ~ ::!.i::rur ~ ~ :inlliht ~
........ .-;,..,..:;~ ••·.:: !£:)~
larWif
_:1!- :Selr_,...t.~ ~ ~ lll ~
~'>."m:»..."\0; ~-.~<: of .I:I!'Xr.:JI. ;fu ~ lll865ine'' .oil
'- .......~ ~~ :tS.a h b=..Jt. :::.Jf:!l:..
"-'
··'T".Ji :!!: ;t!.t}..'"'l"!Ja ~ -
• ' \ ......; ¥
...,
..
~
�. .:.& .
:.~
...Q:
:-.:.
:~
Radila je u partijskoj celiji na pod~ju B~ariije. Kad
je uhapien sekretar ove celije, obucarski radnik Diavid Ha..
veric, koji je poslije herojskog dr!anja u ustdkoj policiji osut!en na smrt i strijeljan, Radojka je postala njen sekretar. Tih
dana osvanule su po cijelom gradu raznobojne protestne parole: »2ivjela crvena armija11, "2ivjeli naAi partizanic, »Dolje
okupatoric. Bila je to · jedna u nizu brojnih akcija Mjesnog
komiteta, u kojoj je Radojka neposredno u~estvovala. Sreli
smo se u blizini Principovog mosta. Bio je sumrak. SaopAtila
mi je, sva radosna, da je pisanje parola u njenom kvartu uspje§no zavr§eno i da nije niko uhap§en.
Nekoliko dana kasnije policijskim agentima u~a se
sumnjiva beogradska studentkinja. Uhapsili su je na ulici.
Proglas SK KPJ u kome se narod poziva na ustanak i Istorija
bolj§evi~ke partije, §to su agenti null kod nje, uvjerili su
ustdku policiju da je na pravom putu. U njihovim rukama Jialazila se mlada zena koja je u sebi skrivala tajnu o moenoj
organizaciji komunista. »Dna ce morati da kaie sve §to znalc
mislila je policija otpo~injuCi svoj krvavi posao sasl\lSavanja
Radojke Lakic. Agenti su se smjenjivali, da bi se u §to kracem roku otkrile Radojkine veze i izvrAio prodor u sarajevsku partijsku organizaciju. Prvi ~asovi saslu§avanja pokazali
su da posao nece biti lak. »Ne ide, gospodine Aefec referisali
s1i agenti. Broj agenata koji su je sasluhvali povecavao se,
ali zaista nije i§lo! Mlada djevojka hrabro je ~uvab. dragocjenu tajnu. Vojska usta§kih dZelata bila je pobijet!ena od jedne zene koju su oni noeima i danima svirepo tukli i mu~ili
nesanicom.
U policijskom zapisniku sa saslu§anja Radojke Lakic nije
upisana ni rij~ priznanja. Ali za kroja~e ustdke pravde to
nije ni bilo vamo. Dovoljan je bio materijal nac!en kod nje,
za §ta je na sudu odlu~no tvrdila ·da joj je podmetnut od
strane agenata. Kada su propali svi napori policije, predali
su je Pokretnom prijekom sudu. Za nekoliko dana na zidovima
sarajevskih ulica izlijepljeni su plakati: Ustdki Pokretni prijeki sud obavje§tava da je Radojka Lakic, studentkinja iz
Bijeljine, osuc!ena na smrt i da je kazna izvriena tri sata nakon izr~ene presude.
No§ena idealima svoje mladosti, idealima o komunisti~kom
dru§tvu u kome ce svi ljudi biti ravnopravni i sretni, Radojka je doila nepoznata u okupirano. Sarajevo. Ali svojom he10 - :Zene heroJI
�je- otkrila istinu -o Sebi Pred sviin stanovnicima ovoca grada i cije1e na1e zemJie. i trajDo u11a u isto-:
ri~ Daie revolucije.
i-opkom smreu orla
-Sa Badojkom sam dosta zalogaja pojela sjeCarkiC. - Sa njom me je tog pnog ratnag proljeCa povezao Esad Cengic. Otada je Cesto dolazil.a
na prvi kat stare kuCe u HadZi-Sulejmana11) ulici broj 11, gdje
sam fivjela u najmljenoj sobici, u jednCl60bnom stanu uCite-:
ljice Emilije DoriC, koja je sticajem okolnosti radila kao ekonom u •Hotel Evropic. Bila je napredna, a njen jediDae siJi
Sefiktl), student medicine, saradivao je u Pokretu. Moja ulica
je bila joi nekompromitovana kod Gestapoa, a stan uvueen u
dvoriite, i Radojka je ovamo mogla neprimjetno clolaziti •
odlaziti. Stizala je najoosce sa zadacima za JDeDe i drugove:
donosila letke, Ito -sam dijelila izmedu nas ill lijepila vani..
broiure, Jmjige, zatim razne pisane i usmene poruke, cedulji-._
ce, ito je IDOr!llo biti isporu~o u kuee simpatizera: kod ~
rodice Foht,_
Side Abinun na Bistriku i drugib. U naiem kvar_:
~u je bilo mnogo naprednih Jevreja.
·
Jednoga dana organizOvala je omladin.Wi marJrsistiBQ lmdok. Okupila nas je u Karpuzovoj ulici kod Zlate Kampus·
i polako, stalofeno razjamila zaSto treba da uCimo, ~o da
organizujemo rad i dala nam literaturu. Grupu smo saCinja-:
vall: Sefilt DoriC, ja, Zlata i njen brat, neki majder, jedna
Jeviejka i njen brat ••• Poslije ovog prvog sastanka stalno se
raspitivala kako nam posao ide. Donosila mi je razne mate-:
rijale za atanje, kao i pojedine glave lstorije SKPb. Sa mnom
~ povremeno atala biltene, brolure. ill sa svima koji bi se~ u stanu. Govorila nam je o politiCkoj situaciji i uvijek
doJlQSila svje!e ~jesti sa frontova.
Kod mene je odriavala i razne ilegalne sastanke. SjeCa.m
se, imala je sastaDak: sa nekim dt-ugovima od kojib nijednoga
nisam poznavala. Rekla mi je da za tu priliku kupim keksa,
bombona i ookolade, da we to· lijepo serviram, a radoznalim
SUBjedima da ka!em kako slavim r()(!endan. Tako sam i uonila. Dok je Radojka _sa drugovima :aslavila r()(!endanc ja sam
~ se Lepa
- .
11)
Danaa: ulica Vuka Karad!iat.
. :•., z8Jdall ga 6etnid; ~
�stra!arila .pred VJ:"atima stana i u' dvotiitu, a poVI!emeno '-"'
o8matrala i na ulici.
· · Voljela je da navraca k meni i kad nije bilo zadataka. U
m0 joj. sobici osjecala se prijatno. Jo§ s vrata. bi :uwiknula·:
»Uinrla s_am od gladi! lind li iita?c ili »Daj nii da zapalim,
to mi ·j.e velika slast!c Gazdarica je l!esto ostajala na poslu i
&!idojka se tad onako premorena komotno opru.tila na s~Ciji
u kuhinji, govorel:i: »Bd mi je dobro, ko moze teci da mi
nije dobro!c Ja bih sjedala do nje na §amlicu i uzimala u ruke
Jtaveni mlin. Mnogo je voljela emu kafu. Nerijetko je pred-"
lagala: »Ako nemai kafe, dacu ti novaca; malo ja, maloti, pa
l:emo kupiti zajednil!kic. Do te kupovine obil!no' nije ni dolazilo, jer je moja gazdarica kao ekonom »Evropee~ znala otuda
l!esto da prokrijumcari kafe, §el:era, pa i drugih 'namirnica;
Ponekad je dugo sjedila, odmarala se i pril!ala razne dosjetke. 2ivjela je ona vrlo nesredenim zivotom; ·stalno je bila
u . pokretu, na zadacima. Krila se i svaki l!as mijenjala boraviite. Spavala je sad tu sad tamot Posljedice takvog nal!ine
liv~ta ogledale su se na njenom, l!esto zapuitenom; ·izgledu.
Nije stizala i nije imala uslova da misli na sebe. To joj je
smetalo. »Bd sam prljava, hol:ei li mi oprati bluzu?c ·zamolila
bi me. Pozeljela bi i da je pol!e§ljam. Ceznula·je za intimnim
momentima; docaravali su joj domal:u toplinu i njeznost,. ~~a.
je bila liiena. Kasnije, kad god bi doila, obavezno sam ·je
ce§ljala. Imala je veoma gustu i jaku plavo-crvenkastu kosu.
Dosezala joj je preko ramena. Jedna pletenica kao rukat U
tim trenucima tra!ila je da joj pril!am kako sam izgubila oc~
i majku, i <X!i joj se rosile dok me je sluiala. Upravo ta njena
velika dobrota i saosjecajnost snamo su me pri~e njoj. I
njena stalozenost i l!vrstina! Pored nje sam se osjel:ala siguzmt
i jaka, jer je zral!ila spokojnom snagom i to neodoljivo pr~
nosila na mene. I danas mogu da je zamislim kao !iw: ~ ,usk9i
smedoj sukinji, bijeloj bluzi i ciglastom dzemperu. Na nje-.
Dim jedinim smedim cipelama iskrivile se pete. »Zdto su ,ti
takve cipele, Radojka, iskrivljene?c na§alila samse. »All zatc;t
je pravo ono ito u njima radimc uzvratila mi je _
smijuci se.
- Za clanove KPJ zaposlenje je postajalo sve nesigurnije a odgovornost i zadaci su se iz dana. u dan povel:av,ali --'
pril!a Petar Kaurin. _ Obuearska radnja Ad.ama .Maj~r~~ 8) · u .
JS) ·Adam
1..
Majer - stradao u konc. logoru.
�A
11!. bnJ; I ~..0 d d r o - je pmi=;;Fa D ot.Y!j;Dje
zacb:aka Y"..a.sc:::k je bo llliilli :aacr.:.;ac: si:aqlatizlel' i -xr-·1c Pw-.Ato . . po ....
.S:je otpcailea iz
•V~ od;eCec, kod ma~ &lama a::~ a p~t:a:b» ~
~.,c tao w~ rad=::k. a sa c:JC~:~ i Jet> x:!::C").
..A.claiDrna ~;a naa je t:Y.:a szs:a~ st;ec:!:S:e koaul.:da j ~ ·~ 11 O'T.llll d:;eb ~ Odanle _ ,
prei:b Ad::a Gftbe1l). GaDa 1f;emcg kac:::eta.. od:iatali ft'Zl!
a~ i par::Zanfma na J~ ~~a 11
radL~ GDaprijed bi strogo pr.pnm::i: s::gn:a 11 ~ sat.
obaft ~ i odu.. L"lElo a ~ sa 1Lice, pa smo pnxstopngrad:li zavjftom i ~;i d:o kal::wfbali IIIDUSltwn
~jen:h c::pela. ito je davalo utisak da- poadi DiSia
• naJazi. C tom .,areu vriila a nm:jeDa porub. a bio je
i fteta Ynta sklad:.ita ramog materijala za Jum1l: cipela. diempera,. bot".ca joda. injekcija, letaka. . . Badojb je ovamo leiM naYDCala. Ako .e u radn;i na1ar1o nepomato .lice,.~
~ je kao i svab muSterija; male. uSia bi 11 .epue i uzela
fij oA<av'Ja vee prim!jeni zaveiljaj. Jedna od njen!h ft'.Za hila
je i Stela Mfr..X1.,, frizent.a pomoC:nica; tako bi se leci, ito ih
Je Badojka raspartavala. naS1i i pred posjetiocima :h aeutih
MJona. me4u stranicama Zurnala.. Svtaeala je ovamo i sa
mo aktrmom Adelom SunariCl'). Djelovala je na BaS-<ariiji.
kao ina lijevoj strani M.:.ljacke: od Babiea BaSte do KovaOC:a.
Sjeeam R sutanaka u stanu trgova&og pomoC:nib Sime
M.arjanovreat~, iza knjiZare :.Ukropinac preko puta •Hotel Evrope«, kojem je prisustvovao i Adil Grebo. Bio je juli
1njE:See. Na dnevnom redu smo imali politiCku situaciju i neke
neodlome praktitne zadatke. Radojka je najviSe voljela upravote praktitne poslove !to se moglo zakljuCiti i tada, iz njene
dulc:usije o organizaciji rada: sakupljanju, rasturanju ... Ulivala je da se stalno kreCe. Jednom smo se po dogovoru n8!li
na Malom Alifakovcu, blizu raskrSCa, ispred Babiea Ba!te.
Predala mi je paketii: umotm u novine, na brzinu smo izmi)enjali novosti i ona se mmo udaljila, u nekom izno§enom
.._,~~
~
,.;;x
rir..
' ' Jerko MihiC - ubijen u Staroj Gradi.lld.
.., Adll Gftbo- ubijen u log.nu u Norvelkoj kao lntemirac.
.., Stela ~ - poginula u Staroj GradWd.
11)
Adela ~ _.: poginula tokom rata.
•., Slmo
Marj~ ..,.... strijeljan
u Norveikoj kaO lntemirac.
�balon mantilu. Vic1ao sam je jo§ samo s vremena na vrije:ole,
ali nikad vedru; uvijek zami§ljenu, zaokupljenu izvrlavanjein
zadataka. Kao da je vidim na pl<X:nicima sarajevskih u,lica i
ulil!ica: tromo i pomalo se gegajua obilazi nd rejon. Po8Jjednji put sam je sreo u Dalmatiskoj ulici: dan IWovit, !urila ~.
»Moram icic rel!e u prolazu i ode.
·
Iza svakog hap§enja <X:ekivalo se kakvo ce ko dda~je
imati pred neprijateljem. Za Radojku se nije nimalo strah~
valo, jer se znalo o njenoj l!vrstini!
- Do§la je u zaru kod familije, jedne, druge i nigdje se
nije dugo tadr!avala. Policija joj je stalno bila za petama.
Stanovao sam tada u Dobrovoljal!koj cikmi broj 7 preko Miljacke - prica njen brat od tetke Milutin Anicicte). - Kqcica zavul!ena. Povi§e nas Mjedenica ulica, dole Dobrovoljack~,
au aredini iza kuce, ba!ta sa tarabama. Jedan klinac na ogra•
di, gomji, slabo prikovan i daska se u nevolji zal!as mogla
sma~ i l!ovjek provuci. Dvorute zaklonito, sa hladnjakom,
moglo se tu bez zazora i kolo da zaigra.
VeCinom bi kod mene i nocivala. Danju je bez prestanka
dr!ala sastanke i konferencije ... Kad god se sa posla vratim,
soba puna ljudi! Uvijek sam se, dolazeci, ravnao po psima: ako
stoje na ogradnom zidu i umiljavaju se, znam, ona je kod kuce. Ako ih nema, ja zaobic1em i provirujem kroz onaj otvor na
plotu, nije li unutra ko tuc1i. Narocito opasan bio je jedan
komtija iz gomje kuee, §to je nadvisivala na!u. Poeeli su i
agenti uhoditi; prvo redom ispituju kom.§iluk ... Na! prvi su:..
sjed, maju§na krivonoga vracara Sevala, navede ih na svadu,
podigne se buka i oni se br!e bolje pokupe zaboravljajul:i i
za!to su do§li. Iznuc1ivali su obavjeAtenja i od nekih Jevreja,
a poslije su ih u logor otjerali. I mene su ispitivali, nar<X:it&
agenti u civilu. Sta puta doc1i policijal Cim kerovi zalaju, Radojka bje!i kroz plot, preko bdte ... Katkad se s velikim dru..
Atvom zadesi u hladnjaku, ali tek §to ih spazi njeni se raspu.
Zacas! Pogleda!, i u tren nema viAe nikogal
Mnogo sam je volio. Nju nisam mogao iz kuce odstraniti
pa sam djecu i !enu, za svaki slucaj, poslao u selo. Ostao sam
sam u kuci. Ucestali su je tra!iti pa je dolazila neredovito · t
na prekide; ode oko podne a vrati se u 15--16 sati, opet ode
1')
Radojkfn otac i Milutinova mati: brat I sestra.
· ·'
i49
�~.do.~~ u mrak, ..A. on~a, izostane odjednorn .Po 1,1ekoliko d~~
~-·!'figdj~ ne'. ~mijem biti dvije noci uzastopce« povjerila rni f3e:
:
.:.Angelina ·Vujic kaze: »Kod mene se u Zvonimirovoj
ut
broi,l, prizemno tokom jula nenadano pojavi obicno uvete oko
rleset satL Kapija vee zakljucana, a ona preskoci preko zida i
.samo cutke kucne u prozor. Pod rukom joj pisaca masina. Pre:..
'pisivala je nesto i do dva po ponoci, a zatim bi je moj muz u
rlomobranskoj uniformi ispratio dokle je ona htjela, jer· tada
jos nije navlacila zar«.
··
.~ Ako je ona kod mene ..;.... prica dalje Milutin AniCic zna Se;. u .basti sam dezurni. Kasno sam s posla stizao pa . nas
dvoje ujedno i rucaj i veceraj. Sjedili smo do neko doba noci~
-ona u sopi, ja u kuhinji. Otvorimo prozor. Vani toplo. Slusala
je Radio-London, kod nas i u kom8iluku, i umnozavala vijesti.
Saradivao je sa.njom neki Ljubo Miletic i profesor lvankovic
sa zenom Andelom. Govorio sam joj da ide u sumu, jer ovako
.Ce nastrada:ti, a ona: »Mora neko i ovo. raditi. .Neko mora i
.ovdje da ostane«. I moja zena se toga sjeca.
»Pitala sam je - kaie: Nema8 brata ni sestre, za,Sto ti
gines?«
..
.
·.
»Hm, snajka, za narod! Sta ti misl~!? Neko mora ginutiJ~
·. . Kao dugogodisnji vodoinstalater radio sam u vojnom g~r:;
.ri.izonu, cistio sam kanale po gradu, sve . dok se u · pos~9 nij~
:Uveo novi strucnjak Hrvat. Moj pom~nik cika _ijija nasa.Q j~
,u odvodnim kanalima kasarne dosta boml>i sto su vojnici biv.se Jugoslavije tu sakrili u vrijeme ~apituladje. Kad je Ra-:dojka saznala pa u odvodnim kanalima ima sakrivenih. bombi,
;odmah j.e zatraZila . qa joj sve donesem. I tako sam ja bombe
prenosio .u kantama za pomije, a ona ih je u podn~ na sast;:lll;
.ku dijelila svoj.im ljudima.
. - .!mala je vezu sa Romanijom, Trnovom i udaljenijim mje-:sti,ma, . n11ida je . Sarajevo cesto bilo blokirano; neprijatelj . je
osjetio da nasi po sumama dobijaju materijal iz grada. Mi;
slim da je na Romaniju odlazila nekoliko puta. Jednom je. do
Vojkoyi¢a otpratila drugove koji su isli u partizane. I radila,
radila dok je nisu uhvatili. Pricalo se da im je Valter Perip
posredno nudio tri miliona kuna 4a je puste . . .
·
.•,
.
. .
'
. ~·j
- Ni saina viSe ile znaril gdje i kako sam je :up_;z;n.a.la
o
prvih dana ok~pa~ije- sjeca se '!'~a Fejzagic. - Sretala: sam
�.je na sa.~;ajevskim ulicama i uvijek mi je u prolazu necujnq,
przo, samo osmijehom uzvracala pozdrav. 2ivotna radost pro7
.:;to je izvirala iz nje. Svi smo bili puni strepnje, a njeno lice
i citava pojava kao da su n'am govorili: Ne brurlte, sve l:e
_biti u .~;edul Osjecala sam njenu snagu i divila joj sti. Bila Je
yrlo hrabra, jaka, a nadasve sk;romna. Njen. Iik, cinilo ~ ~.
hadvisio je sv~ ostale. Vee poslije par susreta mogla S!lllJ.
_odmah da je prepoznam izmedu stotinu drugih.: Nosila. je
u sebi nesto neobicno, lik novog cov.jeka · o ):tome smo · samo
ma8tali. Osjeeala sam da nf priblizno ne posjedujem njene
osobine.
.
· . U junu, poslije napada Njemacke 'na SSSR, doslo.. je lio
naseg znacajnijeg susreta; Bila sam'upravnica Gajretovog internata: Ta velika stara bosanska k.u ¢a poyise Kovaca, s izla,zom na dva dvorista, ostajala je preko raspusta poluprazna.
'l'ih dana pocele su na:rn dolaziti iz'Qj~glice iz istocne Bosne, sa
'Drine, od Foce_ i Gordda, pa su ·vlastJ. kod mEme raspo·redile veliki broj ovih }judi, koji' su .izmakli cetilickom nozu.
·sobe pune. Dan -i noe je tako gotEH:lolje. .
.
'
U takvoj atmosferi, jednog svijetlog popodnev'a~ kod mene
.se iznenada pojavila - Radojkll! Sunce upeklo i ona dosla
ugrijana, rumena i preplanula, u cicanoj haljini s~ crvenim i
plavim cvjetieima. Svoju plavkastu kosu u·rolnu savila i na
potiljku · Ukosnicama pricvrstila. · Na nogama joj plitke sandale sa·:~irokim kaisem. Nasmijan&j kao da se niSta stra8no ne
dogada. Zaprepastila sam se ugledavsi je, i zabrinula:. Povela
/Sam je odmah u drugi dio dvoriSta; iza .kuee, da se sklonimo od
.svijeta.
J
»Ne mogu sjediti. U stra8no teskoj sam situaciji: Dosia
sam tebi Iicno, da mi pomognes ako ikako mozes. Moram
rilijenjati stan!« NiSta je nisam pitala nego sam u mislima
groznicavo traZila neki izlaz. Na internat nisam smjela ni da
pomislim. Toliki narod tu vdlja, ima raznog elementa, a policija skoro svaki dan dolazi. »Tu meni nema mjesta« ocijeniJa je i sama, vee na prvi pogled, stanje kod mene. Odlucila
sam da jos promislim, nasamo, a njoj sam kazala da dode
opet sutradan, u ovo doba, cekacu je na prozoru i javiti joj
.rezu1tat. :Odmah je otisla. :Pustila sam je na sporedni izlaz.
Najbli!a · ini je· bila Zehra Muidovic i sa njom .sam . se
posavjetovala sta da ucinimo za Radojku. Odlucile·smo-~a - itie
kod Zehre. »Sta zna8 kome ees se obratjti 11· ~~~uka, najsi-
�gurnije je kod menec kazala je ona. Sutradan sam Radojki
saopltila: •Mirno Ce! moo da radi!, biCe! nezapaiena. . . Tamo
l:e ti biti dobroc. Povremeno se vi4ajuCi sa Zehrom, pitala sam
je Ita je sa Radojkom, kako je. Odgovor je bio kratak: •D<>-=
bro je. Radi!c Nastavila je Uegalni rad sebi svojstvenim zamahom, rijetka lena takvog kova. Jo! samo ponekad sam se
sa njom sretala. Kako su se prilike pogoriavale, i ona je postajala sve ozbiljnija, samo ba nam se u prolazu pogledi ukrstili. Uskoro je obukla zar i viie je nisam mogla vidjeti.
- Jednoga dana- sjeea se Dragica Vukovic- Radojka
je sva presrel:na k meni doAla i pohvalila se da je nUla sobu
kod neke muslimanke, ali praznu, nenamjeAtenu. Dala sam
joj cilim, najpotrebnijeg suda i svoj zimski kaput, jer sam je
zaista voljela. Olga Humo joj je dala jorgan, od nekog je
dobila otoman i tako se malo pomalo skuCUa. Radovala se
kao dijete. BUo je to prvi put da stanuje nasamo, osim gazdarica, pa su otpala i tolika strahovanja zbog ljudi u zajedni~kom stanu.
~vo i Zehrinih impresija: •Upoznala sam je u uslovima
najdubljeg Uegalnog rada Partije u Sarajevu. Kao partijski
povjerenik za niz ustanova, imala sam na li~noj vezi grupu
drugova preko kojih sam organizovala sakupljanje pomo8
NOB-i. U toj grupi bila je i Tahira Fejzagic. Ona mi je dovela
Radojku.
. Stanovala sam u svojoj vlastitoj kuCi u Toplik ulici broj
4. lspod moga stana, u prizemlju zgrade, na}azio se mali jednosobni stan sa posebnim ulazom. Kuca na periferiji, zavu~na
u bloku starih bosanskih zgradica, ~inila nam se neobi~o pogodna. Na suprotnoj obali Miljacke, do stare gradske VijeCnice, bio je zloglasni zatvor Beledija2°), ali ta blizina nije nas
brinula.
Nas tri smo se odmah dogovorUe kako da to useljenje
izvedemo sa sto manje sumnje. Rijesile smo da joj •izdani
stan« kao svakom drugom gradaninu, ada bi to dobilo legalnu formu, da bi se ja javno ogradila, napravile smo i ugovor
o zakupu. Odlu~ile smo da se ona prijavi policiji pod imenom
Katica Horvat. Taj ugovor o zakupu stana bio je docnije izloIt) Tzv. Hasan-Kula.
152
�ten kod nje u prozorskom udubljenju, kao upozorenje radoznal·
cima da je tu sve u redu; to sam ja pravnicki udesila.
Radojka je tu stanovala oko dva mjeseca. Imala je svoj
ulaz, tako da nisam znala za poslove koje je ona tu organizovala. Ali svako vei!e ona bi posebnim unutra!njim prolazom
dolazila u moj stan, gdje smo seucurene oko radio-aparata
redovno slu&ale »Slobodnu Jugoslaviju«. Citale smo bilterie
i dugo komentarisale. Razgovarale smo o svemu i svacemu,
uopite ne pominjul:i poslove. Takav je bio zakon najstroze
konspiracije: Ne pitaj niSta, ne govori bez potrebel I ja sam
imala svoje veze i tajne, ali krug poznavanja stvari nije se
smio iiriti. Pricala mi je o svom djetinjstvu i teskim danima
punim neima!tine i samoodricanja. Bila je beskrajno dobra.
Njen stanic ubrzo je postao centar za okupljanje ilegalaca.
Bilo je to zaista odlicno rJeienje njenog smjestaja. Tu je
oddan radio-telegrafski kurs. Tu su dolazili i Rodoljub •Colakovic i Lepa Perovic i Mira Kurilil: ... Sa Radojkom je stanovala njena drugarica Zaga. Davala sam im zarove, kad bi
odlazile na razne zadatke po gradu. U komiiluku su prirnijetili
veliki promet u kuci, 'cesti dolazak i odlazak osoba sa koferima, i zarove. Sve je to bilo uocljivo, ljudi su osjetili da tu
ne!to ima. Postajalo je »vruce« I Svaki dan slu&ali smo o novim strijeljanjima. Iz dana u dan osvanjivali su novi plakati
sa zastra!ujucim naslovima:: »Ako neko bude sakrivao komuniste, bice strijeljan domacin ... « Bili smo na oprezu, pod
psihozom vjecitog straha. Ni moja stara majka nije smjela
znati pravi odnos sa novim stanarom. Svake veceri, cim se
smrkne, ocekivali smo policiju. Kad neko zazvoni, nikad nisani
bila sigurna da li dolazi k meni ili Radojki.«
Miru Kurilic rat je ~atekao u Sarajevu. Radila je s ommJadinom. »Krajem juna ..,..- prica ona ....... pozvao me na raz·
govor Rato Dugonjic i saop§tio mi moj novi zadatak.
Otisla sam na oznacenu adresu blizu Alifakovca. Na okupu
sam zatekla Zagu BlaZic, Vojnu Jakiic i Radojku koja je tu
stanovala pod imenom Katica Horvat. Tek poslije rata doz..
nala sam da je to kuca Zehre Muidovic. Zaga nam je otkrila
konspirativni zadatak: Radojka, Vojna i ja u najkracem roku
treba da zavdimo radio-telegrafski kurs, a ona ce nam biti
nastavnik. U Radojkinom stanu imale smo radio-stanicu i sve
potrebne aparate. Ali uskoro, posto je kurs vee poceo, uhap-
153
�-~~
je Vo-j,na ~aldi4 u : vezi sa :djelovanjem »Kolegiqm ·~:.:~is
stikuma«2,t) i tako smo Radojka -i.ja ostale same.
. Sa radom smo potinjale u sest .sati i.Zjutra, a prekidale ga
'ti' §est ·navece. Nikuda ·riismo odlazile, cak ni na rucak;. kup<r.o
vale smo paradajza i paprike i ·same nesto spremale. uz· na~O!
·da nau~mo rukovati tadio-stanicom, trudile smo se da ovl~;
damo i !Hfrail)a. Radile sii10 veoina rimogo jer je sve to trebalo
brzo savladati. Ni za kakav· razgovor vremena nis~o }m~~
Recerio nani je- da piekinemo sve veze sa . poznanicima Sile
smc,f sasvim izoloyane. Trajalo je to nepuna dva Il}jeseca, neg~
dje do kbnca avgusta.
··
- ·
.
. ' ·-· '
,. '
·.:,_
Fred kraj kursa desila nam se nezgoda~ radio-stanica .~
·pokvarilal Zaga i Radojka su
"kao Sarajki, stavile . u ,z~t.;
datak da pronadem'povjerljivog covjeka da otkloni kvar.. Bila
sam u velikoj nedoumiCi:. Sta da radim?! Sjetih ·se profesora
fizike Brank~ Galeba, ·koga sam znala kao naprednog covjeka~
Imala sam u- njega po-vjerenja jer je skupa sa svojom po:r~
dicom prihvatio mog brata kad je r8Jljen pcibjegao ispred
usta~ke.'policije. Upiiala sam ga da· li zna d~ opravi radio:.
-aparat i ianiolila da pode sa mnoni i da ponese sav potrii~
ban allit. rek. u stan:u vidio je'· () ~emu ' se ~adi;' :ali nie hista
nije pitao riego je opravio. . · · ·
;: · · ·~. .... · · · .. :: ·. ,· ..> 1
. Kada je kl.lrs zavrien, .receno n$. je- da l:emo dobiti ra~io-:~starticu' i da Radojka i ja treba .da preuzmemo duznost:'jedna
s aparatoin da ostane u Sarajew, a druga po svoj prili~i dti
ode u partizane. Na Romaniji je vee postojao odr~d, p;i
obje · zeljele da se pridruzimo · borcima u sumi. . Nistno zna1~
koja je od nas odreden~ 'da ostaiie u gradu; izgleda, bila' $~$.
to ja. Za Radojku, izgleda; .bilo je odluceno da ide u ·Ban]a.;.
luku, a Zaga je otisla ti Mostar da· opremi radib-stanicu . . .
Ja .sam .tad ..presla na direktnu vezu sa sekr~taroni PK isom
Jovanovii:em i tako sam . sa njima . dvjema prekinula svald.
kontakt. Ali, nije sve iSlo po ·planu . ; ; · ·• ' . '. , . . :·"
, Radojka se u meduvremenu stalno kretala. ~ , mije._njala
konacista, najcesce u rejonu BaS-~adije. Njena teticna ~~P!
Crnogqrac,. iz Halilba81ca cikme 34, kale: » . . . D~lazili su n~
pret!esati ~ucu._ S:re~a; imali smp dvoja ·vrata na_ kt~l:i; na je~r
nu,
•
I
'
'
.
•
-
~ ; {
,.
smq
.
• . :
'
~
.
.•
-
.
:·
. • •.
.
"i
~
·. •: . • ,
Koleg: art. '-:- napreclna kulturno •Umjetnii!ka. .Jorgamzaqij~
..
.
. .
.
. .
'
'
...
. , ,: . .
svojim programom djelovala j~ .i ~iskretno politHlkl medu. ornl~':'
tri.om ·sarajeva. __ ·
.·
.. · · .. ' ·
.. · .. .. .. •
•
!I)
j
.·
d
. -
154
<.
' .I : ".. " ' ..
!
, ·; C
f
�na oni ulaze, ana druga nju ispu8tamo. Spavala je u srednjoj,
najpodeanijoj sobici s dvoja vrata. U kom.Ailuku sve fine mu.:.
slimanske ·porodice. Dobri. susjedi oko nas. U brzini smo je
i .kod njih: sklanjali. Stara nena Almasa ugleda ih .. sa sv.og
uzvisitqg prozora kako prilaze i vee !uri k nama, upozorav~
»Skloni, ako im~ ndtol« A .oni upadaju i od jutra do mraka
pretreaaju pa!tu, podrum, sobe. Krila se i kod kom.Aije Hasana
Hara8lica, konjickog policajca, inace na!eg kucnog prijatelja.
On.. nam je · davao propusnice i. dva-tri puta nosio Radojki
hranu u seoce Donje aiosko kod Vasin-Hana gdje sam je, u
dogovoru sa :mamo.m, privremeno odvela kod ndeg rodaka
zemljo~;adnika, kad joj je bilo · kriticno, kad smo cull da za
njom · tiagaju. Dolazio nam je tih dana Valter Peri<':, pita~
»Gdje je?c OtiSla je bila oko prvog septembra, samo ~jige
je ponijela. Selo se evakuisalo, zbog ustasa niko nije smio
prici gtadu: lzmedu ono mlilo preostalih · seljaka Radojka je
bila u neizvjesnosti, odvojena od dogadaja. Zbog toga nije ril.
saeekala ~ nedjelju, kada je trebalo da joj odnesem poruke i
cipele,'rtego·se u 'kuci pojavila vee u·subotu.
.
U ponedeljak popodne svratila je na Ba!-cadiji kod moga
strica .~ave . Majstorovica - abad!ije, u ulioci Samardzije,
da i od njega .zatraii porno(: za NOP, ali kako nije bio sam u
radnji brzo je 'iza!la van. Uhvatili su je desetak minuta. kas.nije, negdje · u blizini tramvajskih tr~nica na Ba!-eadiji;
~dao ju je.neJti agent, ucitelj iz .Bijeljine, kolega njenog ocac;
:-; .J¥lo je sve teze raditi. Mnogi rukovodeci drugovt vee
su bill u ~v9ru, a os~li su se strogo krili - ka!e :ijoza P.aw;
- Po mom izlasku iz zatvora jednog dana izrienada dode ~-::
dojka. »·Hvala, · necu rucati« odbila je ponudeno jelo i b.rzo
nastavil$~ »Do8la sam radi drugog. Idi u apoteku Levija i ~
k~saj '(ia: nestO »izbaviSc od njega. Ti si Jevrejka. Borbe . s~
vode,· u, te§~oj su, situaciji, treba im za prvu_ po~oc.« U nje!}ri7
ma je ii;nala Drugil glavu lstorije SKPb. Sk1Jpa smo .iza!le. ! ..'
Pos!lO ~llm .mogla da obavim, pa sam j,oj rekla: »Rad9jlta,
otici cu dlJ.lgi put, u apoteci je sada do~ta svijeta«. Stig~e smC?
do tramvaj'ske stanice na Ba!-cadiji i tu se rastale. Krenula
sam d~~o. prema Saracima, a ona lijevo put Kovaea. Sat
kas~je ~ula sam da je uhap~na. _
,
.
.
.
\
.. _:_.'_
Kaqa su je uhapsil,i na obali Miljacke, kod Principovog
mo_s~a,;p~l~ :9u j~j uta!ni klj_llc _ o~ ,s tana i _ll~~u legitimacij~
�na ime K~tice Horvat - ka!e Zebra Muidovic. - Odmah su
pretresli njen stan i za~atili ga ne naAavAi niMa kompro.mi...
tujuce. Kasnije su iz njega sve odvukli. Ostala je skrivena
samo njena omiljena knjiga :.Mati« od Gorkog koju sam,
mnogo docnije, ndla ispod daske poda u ostavi.
Pozvali su me na policiju. ,Agentima je bilo jasno da je
ugovor o zakupu stana montiran, kao da tobo!e nismo u vezi.
Bila sam »legalnac, imala zaposlenje, pa sam im dokazala
~ime se bavim. Doveli su nas na su~enje.
»Poznajete li ovu lenu?c pitali su prvo mene.
»Kako je ne bih poznavala, kad sam joj stan iznajmila.
I tablu sam izvjesila da se taj stan izdaje; mogao je svatko
docic.
»Sta? Vi niste znali da je to Radojka Lakic?c pokuAao je
da me isprovocira agent Cividini.
·
»Nikad za to ime nisam ~ula! Postoji prijava o njenom
boravku u mojoj kuci. Sto mene ispitujete?c uzvratila sa11)
drsko.
·
.
Tada su nju pitali da li poznaje mene. Kazala je samo
kratko: »Ne!c Odlu~ila je da odri~e apsolutno sve. Bojala se,
vjerovatno, da me kakvom suviAnom rije~i ne dovede u nepriliku. Zahvaljujuci njenom upornom cutanju sa~uvani su mnogi i mnogi ljudi. Da je samo rij~ progovorila, bila bih i ja
sa njom skupa strijeljana.
DoAlo je i sudenje na Pokretnom prijekom sudu. Pri kraju
sudenja, kada je pred prepunom sudnicom ~itana presuda,
uspjela sam da se uvu~em unutra presvu~ena u zar. Cak ni
to nije bilo jednostavno jer je policija, naslucujuCi prisustvo
komunista, kontrolisala sve one koji su dolazili da sluAaju
Radojkin proces. PoAto je presuda izre~ena, kazali su joj da
ima pravo da se zali Poglavniku. Odbila je, lzjavivAi da joj
»milost TAKVE DRZAVE ne trebal!c Bila sam duboko potresena i toliko zadivljena Radojkom, da su me misli o njoj
proganjale zadugo, ~ak i na oslobodenoj teritoriji.
- Kako spomenuh, nije sve iAlo po planu . . . UhapAena
sam 2. septembra sasvim slu~ajno - pri~a dalje Mira Kurilic.
OtiAla sam da vidim majku i u kuci ndla ustdku policiju.
Pretresali su: Saznalo se da mi je brat otiAao u partizane.
Zbog toga su me uhapsili, i ne znajuci za moj rad i moje vezP.
156
�Doveli su me u »Hasan-Kqluc zloglasni zatvor kod· V~
jeCnice i ubacili u sobu u kojoj je vee bilo oko ~etrdeset !ena.
~rostorija tijesna i u!asno zagu§ljival Tu nas je bilo razli~itog sastava; na§lo se i prostitutki koje bi prenocile samo
nol:-dvije. Od komunista sam zatekla dr Veru Kuiec, Ciliku
Hajnrih, Tiniku Romano, Ankicu Albahari i malu plavu Jevrejku Lun~u Altarac. Ovdje sam ostala oko osam dana.
Jednog dana vrata se §irom otvorue i una§ prezasiceni prostor
ubaci§e Radojku. Kad ju je komandir stra!e predavao ~uvaru
pred vratima, ~l,lla sam, rekao je:
.
»Cuvaj je dobro, ovo ti je velika komunisti&a pticalc
Kad je uila nismo se ni pogledale, kao da se i ne poznajemo, nismo znale ko se sve sa nama nalazi u celiji. Tek u
nol:i pozvala sam je pod svoje l:ebe da se zgrije i tad smo
iapatom razgovarale cijelu nol:. Bila je veoma neraspolo!ena
§to su joj prilikom hap§enja i pretresanja na§li u njedrima
politi~ki materijal, legitimaciju i prijavnicu na stan. Ujutro je
po~elo Radojkino sasluiavanje ... Zaddali su je nekoliko sati.
Kad se vratila, upozorila me je da l:e, mo!da, i mene suo~iti
sa majkom njene stanodavke Zehre Muidovic koju su takode
priveli na ispitivanje. Naravno, one su sve poricale.
Od toga dana saslu§avanja su se nastavljala iz noci u
nol:. lzgleda da je radio-stanica vee bila uklonjena iz Radojkinog stana, jer je o tome nisu ni§ta pitali. Insistirali su stalno:
ko je u rukovodstvu komunista, s kim je sve ona imala veze ... Uprkos stra§nih mu~enja na tim isljedivanjima, ona im
ni§ta nije odala. Kazala je: »Zovem se Radojka Lakic, rodena
sam u Skender-Vakufu 1917, komunista sam i-to je sve §to
l:ete od mene saznati!c
Jutrom 'rano, dok smo se budile iza teAkog sna, ubacivali
~u je u celiju svu izm.u~enu i izubijanu. Sasvim modru od
udaraca. Njenoj lijepoj dugoj kosi nedostajali su ~itavi pramenovi. Cak su je i palili! Mu~ili su je obje§enu za noge. Da
bi u tim momentima bar malo predahnula, pretvarala se katkad da je u nesvijesti. Mu~enje bi tad na~as prestajalo, ali
odmah su je polivali vodom i nastavljali svoj krvavi posao.
Jednom u zoru, kad su je vratili, imala je svud oko usta izgoretine od u!arena vrha cigarete.
Iako je u svako novo svitanje dolazila isprebijana i razIUIJene odJ•, nije htjela da· se odmara. Jednom je, uiav§i u
l:eliju, zapjevala »Mitrov~ankuc. Nije dala ni mokre obloge
15'7
�da y.Jj stnljamo; nije dozv:>!javala da se zbog nje briniemo.
Jfada tr..lh mnbona, o sebi unpile nije mis!:Ja Sa svakom
mj~ pa i u ieliji. bila je borac i agitator. t:vijS je imala
Yr..!je da .ulula priCe drugih h!Da i razgovarala je samo o
nj:hn·nm brigama. U eeliji su je sve mnogo voljele. Kod oeke
•tarije fene nailo se odnekud zma pasulja, pa je i Badojki
•baclla grahC". Kad ga je razgrnula, zaplakala se i rekla: •Dij~. • toOOin nel:e dobro biti!•
•Sernr j da platd! AJw ne bude dobro sa mnom, biee
...
dr..bm sa naiQm stvari!c uzvratila joj je Radojk.a, posve ~
sa sjaje111 u OCima.
- Pored mnogih drugova uhapiena sam i ja - pripovijeda Lepa CarkiC. - ()d)etaJa sam oko tri nedjelje kad je
Radojka ubatena k nama u ~liju u •Hasan-Kulic, sva raSropana, isprebijana i gJadna Prosto se vukla od ulaza do
lclaja na golim palafama Kad je policajac izaiao i zakljueao
vrata, priskOOie smo joj. Bila je wa od krvi i blata. OCi podkrvavljene. Sva izoblifena. Sldnule smo s nje odjeeu i sve
oprale na ~ a zatim i nju o8stile. Brzo smo sakupile salveta, kombinea, marama, kvasile i stavljale joj obloge na. izubijana i ranjava mjesta. Butine su joj se emile. 0 murenju
nlje govorila, ali na njoj smo vidjele sve. Uprkos tome,
ubrzo je vee sjedila i razgovarala sa nama. Tog dana viSe nije
mlaeena. Pjevala je, i mi svi zajedno, tiho, polako, da blvar
ne ~je. I CUika Hajnrih se sjeea:
»Mi ~ne iz grada obimo smo u podne dobijale ru~ak od
kuce, Ito su nam rochci i prijatelji donosili. Posjedale bi uo,krug i svu hranu stavljale na sredinu ispred sebe, pa bi kaSikom zaredale okolo sve dok bi jela trajalo. Tako smo i pu8Ue:
nataknemo cigaretu na §penadlu i svaka povla~i po dim. Kada
smo tog dana uz smijeh i !amor sjele uokrug, i Radojka se
z~u rupolotila. A uve~e. na na5oj vee oubi~ajenoj sobnoj
prtredbi, ona je sa nama igrala i pjevala kao da tog istog
jutra nlje batinana«.
'
»Ti si majstor za ~e§ljanje, ajde, po~e§ljaj me« r~e mi
ona uskoro. Ovaj put sam joj te§ko razmrsila bujnu kosu,
ulijepljenu od krvi i blata, i splela pletenice. Od njenih lijepth ukosnica ostala je samo jedna. Iz nekog zave!ljaja izvadila sam dvije inale 1 zaka~il11 joj to u pundu. U tom. momenta
uJao je stra!ar i rekao: »Carkic Lepa, spremi se; ide§ kuci!c
�K!ild'l!lam po§la, zainolila me je da joj dam ru~nik i ~e!aij; jet
svoj je izgubila u 'p olicijskoj so~i, i napomenula: »MQzda cemo
,e uskoro vid]etic.
·
·
.:. ='· • id\tcih daria ~uli smo o njoj pone§to preko moje macehe,
koja je mom· pokojnom bratu nosila cigarete i crnu kafu.
Uspijevao je da i Radojki-doturi ne§to od toga.
· . . · »Kako se ne bib sjecala Radojke i njenih plavfu ociju
.:::._: uzdahnula je Lepina maceha Anka. - Koliko. je samo pu,t a
do§la u moj stan u Dobrovoljacku ulicu! Sa mojim sinom Mi1o§em!t) dugo bi sjedila i pri~ala. Krili su poslove kao zmija
noge; kad udem u sobu, oni se sm.iju,, kao zabavljaju se, a
om izadem oni svoje stvari _pretresaju. Skupa _su f jeli. Upitah
MiioAa ko je- to, a on se uozbilji! »Suti, ·mama,' io je profeso-:
riCa~. ~. ·~ Kake je s~o bila veselal Stalno se s~ijala! Jedriog
sun~og dana · U: septemliru, oko podne, nosila · sam ru~ak
mojoj uhap§enoj ·pastorki. lznenada ispred Beledije se zaustaVila Cma Marica i izvedo§e Radojku, jo§ jednu !enu 1· <;Iva:
mu§karca. Cim me je .spazila naklonila mi se lijepo u znak:
potdta-va. Nasmijana! Prepoznala mel To me je dirnulo. Vidj~
la sam kako su joj skinuli lisice sa ruku, a zatim mi se izgu..l
bila iz vida u'dugom zatvorskom hodniku. I njoj sam kas¢je
nosila hranu, ali viAe je nisam vidjelac.
.
. .
Saznavlili smo o njoj pokacBto ·i od ~uvara u Hasan-.Kuli,
jednog krupnog plavog mladica koji je ·prema na.§im drugo.,
virtla pokazivao neobja§njivu naklonost: odlazio kucama, doriosio im hranu i poruke. A onda, onog poznatog jutra kada S\1
drugovi ·Dura.§, Iso, Nisim i Crni23) pobjegli" ii z&"tvora, z~cula
sam brze korake na drvenom stepeni§tu i gotovo istoga trena
u sobi ugledah Milutina-f>ura.§a f>~a§kovica. ' »Jao, Mile, kad
su te pustili?c oteo mi se uzvik. . Hitro mi je stavio ruku na
U.sta~ govoreCi: »Zar ti je to ·moglo pasti na pametl?c Poslije
iznenadne radosti i §to gil vidim slobodnog, bilo mi je tako ·
tle~ko kad sam saslu§ala kraj njegove pri~e o uspje§nom bjek-:stvu:. »Sarno mi je zao - uzdahnuo je ~ . §to nismo. uspj'~li ·
pov~sti i R~dojku«•
' .·
· -.
- '
-' -- · · · - · · - !
- Nikad ne bih mogla da je zaboravim. To divno biee!
Gdje se ona na.§hi, sve bi sjalol Zatvorena sam u »Belediji •
II) Milo§ Carldc -
poginuo- 1942. na Romaniji.
·. '· · ~ Slijede au~tiala -sjeeanja.
�u · sobi broj devet, prenatrpanoj !enama -"-- uzbudeno
prica Marija Gavrilovic-Patalueva. - Le!ale smo kao sardine. Bilo je tu »politickihc, kriminalki i prostitutki. To me je
strdno onespokojilo pa su me drugarice tje§ile. Ubacivale su
nam i pokoju zavrbovanu prostitutku, pod firmom politickog
krivca, ali takvih smo se cuvale; odmah bismo ih osjetile. Radojka je do§la u svijetloj haljini sa cvjeticima. Ndle smo se
u istoj grupi: po pet-Aest nas rasporedivalo se oko onih koje
su izvana dobijale hranu. Pricala nam je da su je na keju
Miljacke uhvatili agenti. Gu§ala se sa njima ... Jednog je
udarila i sruAio se. Pocela je da bje!i, gotovo je umakla, ali
on ju je ipak sustigao i uhapsio.
Izvodili su je po podne, a vral:ali tek sutradan. Svaki dan
taka. Mnoge su, pricala nam je, spolja dovodili i suocavali sa
njom, ali ona je tvrdila da ne poznaje nikoga od njih. Lancem
su joj vezivali kQmade drveta izmedu nogu i tukli. po njima.
Leda su joj bila sva zaprljana, u modricama. Pokazivala nam
je bedra, modra kao civit. Kad se vrati, kao da ni§ta nije
bilo, sjedne sa nama i prica. Skidale smo sa nje krvav ve§
i slale kuci da se opere, a njoj davale svoj da presvuce. Zagrebacki policajci bill su »bldic i dopu8tali nam da se cistimo.
Kod nje nije bilo kukanja. Drugi bi ostao slomljen, a ona je
cak nama davala podstreka da izddimo. Vidjelo se po svemu,
nije tivjela za sebe! Za nju licni Zivot nije postojao. 2ivjela
je samo za Pokret, za svoju idejul Kada bi se vecerom u grupi
povela prica o radu i borbi, ona bi se preobrazila i sva ozarena prilazila da ucestvuje u razgovoru. Oci ·bi joj zasvijetlile
kao zvijezde. To je neopisivol Prosto bi se proljep§ala. Cesto
pomislim: velika je §teta §to je viAe nema. Bilo nas je tamo
mnogo. Ali, nijedna nije hila kao ona. Nije znala za oholosl
Za nju su i seljanka i intelektulka bile jednake. Ostala je do
kraja pravi narodni covjek.
Svake veceri strepjele smo §ta ce se dalje sa njom dogoditi. Posljednje noci mucenja, dok je pod mlazevima vode
polako dolazila svijesti, cula je kako se agent Cividini jada:.
»Ne znam viAe Ata je to sa njom ... Ne govoril ... Ostavite jet~
- Bio je poeetak septembra - prisjeca 'se dr Vera Ku•
§ec. - Ubacena je popodne u celiju u kojoj nas je vee bilo
oko dvadesel Nju smo . gledale s posebnim · interesom jer je
\ISla nasmijana, vedra rekla »zdravoc i sj$:,11Q drveni lelaj.
l.BO·
�Na njoj samo izgu!vana §arena cicana haljina i sive sandale.
Golih i praznih ruku. Sva u modricama. Celo, lice, miAice i
noge, sve je bilo u modricama od batina. Zatvorenice su je
odmah zasule pitanjima, a ona je odgovarala smijuCi se:
•Da, tukli su me ... Ne znam zbog cega su me zatvori1i.
Uhvatili su me na ulici, tu, na obali ... «
Stavljale smo joj mokre maramice na celo, na ruke, na
noge. Pomalo se branila, ali vidjelo se da joj to godi.
Poslije nekoliko dana, duboko u noei, kada su ostale zatvorenice spavale, ispricala mi je da je u Sarajevu hila ilegalno ida je stanovala u jednoj muslimanskoj kuci pod la!nim
imenom. Onog nesreenog dana, dok je i§la ulicom, prepoznao
ju je neki agent - domobranski oficir, Bijeljinac - pratio
ju, a kad mu se prikljucio i drugi usta§ki agent, pristupio joj
je i rekao da je uhap§ena i da pode sa njima. Nije mogla da
bje!i jer su je obadvojica dr!ala, a najgore je bilo §to je u
njedrima imala Istoriju SKPb. lduci izmedu njih, knjigu nije
mogla da odbaci. Cim su je doveli u policiju - zatvor na
Obali, zatra!ila je da je puste u nu!nik, ali agenti su se
dosjetili i vicuci •hoce ne§to da baci« navalili na nju da je
pretra!e. Jasno, materijal su na§li i odmah poceli bjesomucno
da je udaraju i da se na nju izdiru najpogrdnije. Smjesta su
je uzeli na saslu§anje, ali ona im nije htjela odgovarati. ·Opet
su je tukli, a zatim odveli u •Hasan-Kulu« kako su nazivali
ovaj na§ zatvor. •Drago mi je da su me uhvatili na ulici, rekla mi je, da bar ona dobra !ena zbog mene ne strada.«
Za dva-tri dana ponovno su je vodili na saslu§anje. Odveli su je ujutro, a vratili oko pet casova popodne, opet svu
modru i izubijanu. Mi smo se upravo neeim zabavljale i ona
nam se odmah s vrata prikljucila, kao da se vratila odnekud
sa §etnje. Cim smo je vidjele, vi§e nam nije bilo do igre. 0
sebi nije htjela da prica. Tukli su je i - to je svel A to smo
· i same opa!ale: ni djelic ko!e na njenom tijelu nije bio obicne
boje. Iznova smo joj stavljale hladne obloge a ona je, kao da
se ni§ta nije desilo, produ!ila da sa nama razgovara.
Za onoliki broj zatvorenica celija je hila premalena. Uvece, pred spavanje, pa!ljivo smo se redale jedna uz drugu,
le!eci na boku, pa ipak nismo mogle sve leci. Za dvije nije
bilo mjestal Dogovorile smo se da prvo dvije ostanu budne
i poslije dva sata da probude druge dvije, ove slijedece, 1
tako da se redamo do jutra. Radojka i ja ostale smo prve da
11 -
Zene berojt
101
�bdijemo. Tiho smo razgovarale i kroz re8etke posmatrale mjesee i ' vrh jednog jablana, ~ija se kontura ocrtavala na vedrom
nocnom nebu. Bio nam je tako drag taj jablan. Jedini predntet ·vanjskog svijeta koji smo mogle vidjeti. Cinio nam se
kao silnboi· slobode. A tamo, u daljini, ~ulo se otkucavanje
sata
katedrali: deset, dvanaest, dva sata po ponoci ... Nije
nam se spavalo. Meni je bilo zao ~to se ona ne odmara. Kako
n:e bi bila zeljna sna poslije toliko mu~enja! Nagovarala sam
je da legrie.
. »Neka rias jo~! I tako vise necemo dugo gledati ni mjesec
ni 'jablan, niti ~to drugo«. A kad sam je kasnije opet na san
podsjetila,· rekla je tako smireno:
»Pusti me da sjedim. I tako ne mogu na ovim daskama
da lezim, boll' me svaki djelic tijelac.
· Legle smo tek u zoru, kad su se ostale zatvorenice vee
po~ele buditi. Pokupile smo svu cebad, §to ih je bilo u Celiji,
da joj bude me~e, iako je ona protestovala. Istom kad je
zaspala vidjele smo kako joj je tesko; je~ala je i svaki ~as se
prevrtala. U celiji je vladala ~ina; sve smo osjecale koliko
joj je potreban odmor. Neke prostitutke su plakale gledajul!i
kako se u snu mu~i i ocima ostro upozoravale svaku koja bi
ne~to· prog.Ovorila.
Koliko je tih saslu~anja bilo, ne sjecam se, n&Zalost, ali
bilo ih je vi5e. I uvijek se ponavljala ista slika. Jednom je
niSU. vratili ~itav dan i noc. Strahovale smo da su je ubili.
·Ipak je dosla, blijeda, sa zgrwanom krvi oko usta i nosa,
sv~:l"izubijana. Sarno je izustila: »Gadovi! Ipak od mene nisu
ni~a saznali, niti ce saznati!« Nikad da k&Ze §ta su od nje
radili. »Tukli su me« - to je bilo sve! A onda su prestali
da je odvode. Bilo je to zati§je u ocekivanju osude. A osuda
je bila - smrt! To je bilo jasno i njoj i nama.
U jednom od ndih dugih nocnih razgovora pitala me:
»Je li tebi zao sto ces umrijeti?c
l ja sam bila kandidat za strijeljanje. »Da, zao mi je. Zao
1'ni je pogotovo ~to idem tako bespomocno, sto ne mogu da
se borim, da makar jednog od njih ubijem. A tebi?c
»I meni je zao. Cini mi se da sam dosada tako malo uradila. A mi smo jo~ mlade, mogle bi se boritil U~estvovati u
revolut:iji, zar to nije divno!? Ali, osvetice nas drugovi! Voljela bih ·da dozivim da vidiln kako ndi partizani prolaze
kroz Sarajevo sa crvenom zastavom, pa makar onda i umrla!•
ria
:
162
,
.:
.·.
.
�Nocu smo ~esto slu!ale tut11javu topova iz pravca Romanije. Znale smo tad sanjaritikako bi to bilo lijepo da partizani
jedne noci upadnu u Sarajevo, pobiju strdu i oslobode nas.
Kad bi se artiljerija ~ula blile, bile smo gotovo ubijedene da
ce se to i desiti. Nove zatvorenice su ~esto pri~ale fantasti~ne
stvari: da su partizani dolazili do na Kozju cupriju, da su na
Trebevicul Pokatkad su nocu odjekivali pucnji iz pi!tolja,
nekad otavi rafali, ami smo se nadale ...
- Ne bib mogao da kdem mnogo o njenim poslednjim
danima- pripovijeda Iso Jovanovic. - Bili su to kratki susreti, jezivi po okrutnosti situacije, susreti nekad li~ni nekad
kroz reCi drugib, sem zadnjeg ... Da se .oseti na~in ispitivanja pohapsenih, cesto Srba, Jevreja, Cigana i drugih, a ne
samo rodoljuba i ~lanova Partije, kazacu da u tome, bar u
Bosni, nije bilo policijskog plana inteligentno smisljenog. Islo
se na masovni zlo~in unistavanja, genocid svega ljudskog,
svega sto nije bilo - fa8istal Samo time bib mogao danas da
protuma~im raznoliku skalu u na~inu kdnjavanja, odnosno
ispitivanja od strane ustaske policije. Naravno, sve se kretalo
jos i oko ja~e iii slabije sadisti~ke sklonosti mu~itelja.
Da bi se osetila ta atmosfera, jer u isto vreme i Radojka
je bila zatvorena, mogao bih reci ponesto o svome slucaju.
Kad su me uhapsili po svemu sam zaklju~io da ne znaju
mnogo o meni, niti kakvu funkciju vdim. Noge i ruke v:e;aU
SU mi zicom i najpre pustili de~ake od 13-16, godina :tUSta8ku mladezc da se vezba usta8koj vestini mucenja, da me
samaraju. De~aci su se izivljavali pljujuci nas i samarajuci.
Bio je to jedan od :.metoda« ispitivanja, uvod u to ispitivanje.
Tu u Zenici ispitivao me neki koga su oslovljavali sa :.gos:podine zapovjedni~e«. Tu su me tukli bez nekog saslusanja. Vezanog su me neprestano udarali po nogama vise kolena, noge
su mi se oduzele, mislio sam ostadoh bogalj. Tako me vezanog vuku, a taj :.gospodin zapovjednikc ponavlja idiotsk!l
pitanja:
:.Veze sa Kominternom?c
:.Ne znam sta je to Kominternalc
»ZnaS li ita je celija?c
:.Kako ne bib znaol Celija je ovo, kad je ~ovek zatvorenl«
Ponovo se vracao na isto:
163
�»Ko je kurir za Komintemu?c
I sve u tom smislu. Nije to bio oprobani agent, upoznat
sa mar:ks.istilkim radom i na&om naJih komunista kao, recimo, neki od beogradskih policajaca tipa Vujkovica, kojima
je trebalo samo da ste malo nebudni tokom isledenja pa da
vas steraju u ikripae. Bio je to neki ograni~eni usta§ki Iagornik, koji je znao glavnu zapovest: O&titi NDH od svega
ito nije »di~no, &Ito ustaitvo«.
Iz Zeniee su me morali prosto doneti u Sarajevo, pred
policijskog §efa Cividinija14), onog istog koji je u isto to vreme
i Radojku »saslu!avao« i koji je »petnaest godina ratovao sa
komunistima« kako sam za sebe rere. Po na~inu kako me
ovaj ustaia ispitivao, stekao sam utisak da je demoralisan.
Imao je erne, duboko usadene oci, sa neobimo gustim, gotovo sastavljenim obrvama. Sirokih ramena, visok i neobi~no
krupan, ~inio se ugojen, oko 45 godina. Gledao me tako pronicljivo, kad su me spustili na klupu u njegovoj kaneelariji
na Obali Vojvode Stepe. Danima vezane noge i ruke su m1
nabrekle, a Ziea urasla u nat~ene zglobove; mo!da sam zbog
zastoja krvi i iamaranja u lieu bio izobliren, tek, on me neko
vreme cutke posmatrao. Udesio je da ostanemo sami, pa
upita: »Sinko, jesu li. te tukli ustaie?c
U Belediji, kuda me odmah zatim uputio da se »odmorim«, zatekao sam Mila I>ur~kovica, Nisima Albaharija iVasu Miskina-Cmog. Vaso je bio ~Ian PK a ostali: ~lanovi Gradskog komiteta KPJ. Sutradan su agenti opet dosli po mene.
Cekao me Cividini. »Sinko, jesi li se odmorio? ...« Iza toga
me jos jednom zvao i sve se svelo na pisanje biografije i psihil!ko umeldavanje, a qnda, poslije nekoliko dana, iz zatvora
je pobegla Lepa Perovict
Cividini me ponovo pozove, vidim, izvan sebe je od besa.
Hoda gore-dole, ikrguce zubima. Vil!e na agente i polieajee.
Bilo je oko sedam sati uvel!e. Obrati mi se grubo: »Ode se
nalazi Lepa Perovic? Ona je kod tebe stanovala, kod tebe je
uhap8enal« Tad sam planuo: »Lde ko kdel Ja sam ovde
zatvoren vee toliko vremena ...« »Majku ja svoju - i izgovarao je gadosti - ako ti o svemu ne progovoriil Garantujem ti, sve ce4 mi noeas priznati!« Uveli su me u jednu dugal!ku usku sobu. Bila je tu neka uska secija, pisaci sto, sto") Ubljen od ustaia u kone. logoru u Jasenovcu.
lfH
�lica. U taj mali prostor sabilo se devetnaest agenatal Ovde
su i Radojku mrcvarili; prilikom jednog provo4enja na sasl~anje video sam je obeAenu za dovratak, glavom nadole i
raskrerenih nogu. U magnovenju mi se ufinilo da joj je
glava strahovito deformisana, otekla: ill od mu~enja ill od
podlivene krvi. Po modricama i opekotinama na telu videlo
se: strahovito su je mu~ili. Kad sam prosao pored nje, nije
davala od sebe glasa, a kasnije sam doznao da se za celo to
vreme odli~no ddala.
Opazio sam na stolu ~etiri metka od mauzerice. Medu
agentima se nalazio i jedan krupniji od Cividinija, sa velikim
sakama. Zvao se Trtak, rodom iz Ljub~kog. Cividini mi je
postavljao pitanja, a kad nije dobijao "dgovor naredivao je
Trtku da »radi svoj posaoc. Ovaj mi je izmedu svakog prsta
na ruci stavljao metak i stezao, strahovito stezao. Od bola
me oblivao hladan znoj, osecao sam kako se gubim, tonem ...
Cividini je na momente izlazio, a kad se vrati pita: »No,
d~ki?c Oni slegnu ramenima, !to je zna~ilo da nisam priznao.
Onda se opet ponavljalo ... Cetiri puta sam padao u nesvest,
ali nisam izustio ni r~i. Svu snagu sam skoncentrisao na to
da ne progovorim, da ne disem, da sto pre padnem u nesvest
koja oslobada od svih muka. Cividini mi tad naredi: »lzuj cipele!c Vezali su mi naopako ruke i noge, tukli po jednoj zilom, a po drugoj n~kom gvozdenom sipkom. Imao sam utisak
da ce mi sve kosti biti smrvljene. Jedan mi uzjase za vrat,
drugi mi na usta stavi neki lepljivi prsluk, ispovracan i krvav,
i tako tuku, tuku ... To ve~e su me propisno odrali! Trajalo
je do 12,25 ~asova u noci. Vracali su mi svest polevajuci me
vodom i stavljajuci mi noge u kofu - voda bi se za~as okrvavila - pa su iznova ponavljali istu scenu. Kada je, naposletku, dosao Cividini ~inilo mi se da sam lud. Bio sam u
bunilu. Vrtelo mi se i meAalo sve pred ocima, razlevale se
konture ... Cuo sam: »No-o, de~ki?c Tad je, izbezubljen od
srdzbe, skrgutao zubima i naredio mi:
»Obuj sel«
•Ne mogulc
Secam se, on izvadi piStolj i ponovo se gadno zakle: »Majku ja svoju . . . ako te sad ne ubijem, ako se ne obujes!c Ne
znam sta me je to tako silno nateralo da se obujem, kako
sam na te rane i otekline, na zivo meso uspeo da nazujem
165
�~~~
7
~ :JU!: ~:~ ,.~.,...~ ~
m
:JR ~ ~==
~~,~~'fa~ ~e: ~ ~
.v-A.
=.--...c::m..-a.. 31&£
~jc •• :Itt!: .,....
~ :1a
7 s'~ :ru ft ~
~ .....:.. ..;;o.c.~ 1:i:n ~
SI1Ji··Sar:e: £X
h ~ lliilm ::Gill ia 2
~~ ~r~ ;e::. ,.::::na
~;/'J~
~;c..
~
~.G.
w.~~..;i; ~.a. ~~...-, ~ ~ ~
£X ::t:;:e:
1
:::EL
:ema
.....::-rna ::aare::a ::n
:::.:e
~ ,;:... ~ A.t"..;i; 1P.: ~..a Ja :a:ii::::t ~a
~
~ ~;-~ :":·.:f.:• ft ~r-_=.a ~ ~ ;.:: :C ~- ___ c
~ ,fl: 11'" -~ ;:r~~: ~/..a-nc.. a~~::...-:
..
;--,,-.A·
; .•a, ,<~: .?..At"...-.:-c~ 1'1"-~r.e ~...
..s.::;
,::S"".;t-:,..:":""~r ~::~:" ;~ z:.aG. : ~
~.
:::::;::a:c...-.La :
~
---.re:::;. • ;a:&-,-::- .;..:.;_
: ta:: rk:. : ~ := ;e :agr-..Z:::U ia sta.:=o
::-.t".'ifk ~ v...r...:.::: =:-~ s::.:r. :. ~ j::i iB:a.
'/'f~Q, ~:f;. i ~ ;:r/-::r.m. !aCT~ ;:a:::.:.e ::.ez ~~ 7~ ~
r~~.~.P:.•~ V~ ~ t::-.r==::=· c:.-=s:c ~: ~
/'f!::r.:.
ff•. ~."'::
::.;e:r.c.
...-:;-e-
Je £:)-
~-..i
:6; .-.
~~ 111'!:
~ KfA
~-~:,...r-<. 1!~.1':~. 'A".; ••::. U:.,
a:; :aL-;. ;E: =:::.:
- (r..r, f"h r.<:r;_t!"..afr~~E: r.r..«'..!:l :1 ~~;:;
ff~ ~ r..;.~-~~
!la
.RaOC;n $:.:)
-Jr,y.:.. :..r.. -;;r'.ta 1!:::7'~~-c»
t/A ..r, ~ u ~~~.c..-.m za:·1-:..~- t;•k.~ Bog1o.~j:_ ~
~"• ZZ. j ... r.a, a f'..a.'l•.~ka neg1;e t.&:o p=-o:.g SE!J:!enhra.. Medu
.,•,:,J/.n.. u.a t-,.£~ jE: i jE:dan if:sna~!.og~ji dak S:opatrer
"'.tftlt ~·J Uf;'/<1~.:1 S f.>'.la.~.t.~ materaja!om.. :!\e:sCtJS3n i pre-
J1rizruv, j1: na prvr_.m sa.s!u.Sanju.. Sasreo sam ga u za-.
t'll,r::i(r,j t,r.j<sl.nid na ksanju. gdje su i mene hili doveli. 1
rJJ·k;ut;t, •;.m mu wpio rei:i da povuee svoj raniji iskaz.. Pri
J!i"•'''Fntnn ••JJJr•~tu mladu': mi aaopSti: "Rekli ste mi da povub.,n ,.,,,j ljJkaz i ja sam ga povukao. Ali. na mene je oajviie
t1Jt·lr,•t;Jl;.a JtatJ,,j"a! Kad sam vidio kako je tuku i kako ona
tJ, •v1t~ t11:z rij,:d tzdriava. i meni je bilo lakSe. Dala mi je
fJf r1fljt:r k:JktJ tj;, .JI: i J... drzjmc.
f!!:.~,
CJd nj•:ga .am ~o o Radojkinoj tvrstini Nad oboma su
lntJ,Vfl:m•:no vdlli torture, tukli su ih u istoj sobi PoSta je
fJIIVUkuo •voj ranijl lskaz dje~aku su, pod straSnim psihiNrim
fJrltl•kom, u bubne opne zabijali iglice od metle ••. Ovog
puta jt! l:utao, poncsen prizorom Radojkine ~vrstine: Kosu joj
C:up11ju, bluzu razdtru, sktdaju je l pendrecima bijesno udar~aju, a ona? Nl ilasa da pustll
11)
lftft
Pnna1 Ekonomskl fakultet.
�»Dani i noci su se smjenjivali - ka!e Vera Kulec - a
onda su nas potrpali u »Cmu Maricuc i prebacili u biv~u
Bogosloviju. Tog istog dana drugovi Nisim, Vaso Miskin, Dura~ i lso Jovanovic upozorili su nas da ce bje!ati i da se, Ra··
dojka i ja spremimo da podemo sa njima ...«
·
- Tu u Bogosloviji - kate Iso - m~ka i tenska soba
bile su na istom spratu. Vodili su nas, naizmjeni~no, u isti
nutnik. Nas ~etvorica smo znali da smo osudeni na smrt i
da je izvdenje kazne pitanje dana, pa smo na svaki na~in
gledali da smislimo beg. U isto vreme, nd Pokrajinski i Gradski komitet pok~avali su da nam to omoguce izvana. Smislili su da zatvor napadnu oko 4 ~asa popodne sa dvadesetak
komunista i skojevaca. Medu organizatorima je bio Dane 01bina, Olga Marasovic, Esad Cengic. . . Jedna drugarica mi
je kasnije, na slobodi, rekla: »Jao, spasili ste nasi Treba1o je
da vas izbavimo, ani sami nismo znali kako ce to sve uspeti!«
Prosto me i sada p~e savest pri pomisli da li se jo~ nesto
moglo u~initi da i Radojka sa nama pobegne. Zapravo, zbog
~ega ona, kad je o tome bila obavestena, nije dosla na ure~eno
mesto? Dogovorili smo se, dakle, Nisim Albahari, Vaso Miskin-Crni, Milo Dura5kovic i ja da betimo u dve grupe. U
nedelju po podne trebalo je da se izvu~emo iz Bogoslovijc
kroz neki prozor~ic u podrumu, sa ~ime smo tog istog dana
upoznali i Radojku. Ali napolju je bilo mnogo ustasa i Nemaca, i dosta tena oko satora-prodavnice gde su muslimanke
prodavale razne drangulije. Racunao sam da ce nas odmah
zapaziti i, na moj predlog, odlu~ili smo da se od bega zasad
odustane. Nesto se culo i1i naslutilo, a mozda su posredi bili
i drugi razlozi, tek, nas su posle tih neuspelih planova u · sobama zaklju~ali. Pronelo se da cemo u ponedeljak biti streljani! Da bih nekako razagnao misao na smrt, predlozio sam
da se igramo nekakve igre. I tad mi dode na um nova mogucnost: u ponedeljak ujutro u 7 casova, kad nas otklju~aju
da po~istimo sobe, uzecemo serpe za otpatke, napuniti ih
slamom i smecem, pa kad to budemo odnosili u podrum mi
cemo kroz onaj otvor pobeci! Cim sam to smislio, kazah drugovima:
:tGlavu dajem da cemo sutra pobecilc
»Drute Stari, sam si kriv za svoju smrt. Ti si propustio
bijeg. Ti si uzro~nik svoje smrtilc govorio mi je Nisim. Po167
�~,;r, c:fiU.
,~.,H;
~~
i<*
i<*
~~··1. ~~ ~ ~ •~
~#A:U
~1', ~~~..JI; ~;f~-
~J',.
<-<
""'
.., ...
~~
l>~
;r..ae=.. ai
il"sa;n
l. :.r.:~ _;;r~
:r.t"J"~ ~
Jlid'a :nmam. Jllf
~ ~<e
~~,)'J"'r...V-""J', ~~ :ft;:; ~ S;am ~ 1 ~
~.r ~~
..
....._
.:ZT~ U~)e.. ~
1;:p
..a
Dr.
:aa.. X-: :S
'"" ;:II f•J<~ (,? .......
~ ~~ 7..;. ~~ ~ ~ klda i:r :&:!:!.....
,,,:•. ~1
i, $,1_.. ~ ~, ¥..:--.. .;;;. ~ .... je ~ ~
.
,,.~1. !~4>: U.::¢~ .C4L.:', ~~ ~ 1:.;.0-:;-p ::::)e :La sa ~ f:"
*"'"-:,N. ~.+ uu, .-:r.....a..., a 1:1 '.JN: i p:,
sa:= '1ft sa A~
H J'MI'II• .C/A J'•.'-'..._..-1 • j;;, t.:i1: R i::-h ~pet da::a. ~ ~
, ••,~ ~~ tiO-
.c~ ..:z:.if'~.r
..
Jn"i!.e ~ ~
u.o
.1.
4-'nh -yv;:.;~_ ':-.. ~4 •
,.,,.u,:,., u.
l'hV/A;•,y,;; IN~.~
1.1 /'J . •tw. ~'"
,,,.,;J,f,JII
~~ : a ~~ tr-'-&""-•:2:::a. ~ sa
i tn:t.:: uas. Uy.:Xao sa::a :::a da je •
f'~_,.,u., kar, i d7a ~..a- IY-aCa K:crir.a Brr.nar~;t kada sam cl'3ZDaO da -,e
r~ '~
'M'
Y;JfV~llri;JU
.u sa S"l:h Rn:na luva1e ustaie i S!jemci
H,JJ,m Ait,-..hari. - A i unutra. na svakom btu.
yn-tsnlj•-r"' J;. •trwukr.~ mjHto. Zemka soba hila je treCa
t/4 ,,,..,., ,,. tJJttml, dr-ugtnn. katu j mom hodniku koji je upravo
fljlt,,,.,~ "''t-"= savijao za ugao. Prozori m nam, preko
UllkJJU rl•t''' lJWJfl prt,.VJra, gledali jedan u drugi. Tato sam
IIIJM~ItJ V"' u K~c;, Muika soba prepuna uhapienika; nemai
anJit tJM 11t1 l•pru~l,, I me<!u uhapienicima smo morali biti
IIIJwmL HHo lh J" maloduinih i kukav:ica. Opasan je bio neki
V11Jr, Mark11v1i:, blvil policajac, konfident. Stalno se brinuo
n~a rl« ''"tarwm'' nuamo, plalili smo ga se i izbjegavali ga.
11Vt'laV11 "" 11trda 1zm1jenila 1 dolao neki Suljic, sklon famiIIJ""'""tl; pol:"'' H sa mnom za~ikavati i ja mu nabacim:
"'I'IJc•~tno Jet, ajdo, puati me da radim!« »Pa, dobro, hajde izatfll-. l'ovut·••m Uurala 1 1zademo u hodnik da ~istimo, pa, niz
lllt•JI"tlk" do u podrum ..•
t1 n11dJ<•IJu 21. acptembra oko deset sati prije podne t>ur11• ··•• allll amo ja 1 Nlsim Albahari u podrum po
uuuiJ 1 tu prunalll prozorl!ic za bijeg. Odmah smo doveli Isu
,Jov&~novll•a 1 Vlllu Mlaklna i pod tim prozorom, kroz koji se
11 Lt•ulutua UJralj ubacuje, nastala je prepirka: da li da se
hj1•ll mhncah 111 kaanljc? lso je b1o za ~ekanje pomoCi izvana.
Wu11ull tnnu. Ut':r.ultat: tri naprama jedan - da se vratimo u
t~Jt·f
*~
"'"j
k"'·"
8 )
• 1)
l
Uum JulkA l Saro Foht.
Ohl\ ht'l\ll\ au atrljoljana.
�.sobu i sa~ekamo v~e, jer oko zgrade je bilo puna ustaAa i
Nijemaca, a i svijet je §etao na ulici.
- Oko podne - sjeea se Nisim - pruao sam !enskoj
.sobL Vrata su hila zatvorena rezom i neuklopljenim katancem. Skinuo sam katanac i u§ao. Vera i Radojka su se zaprepastile kad su me ugledale. Oti§ao sam pravo Radojki.
Poljubili smo se. »Spasavajte Isu pod svaku cijenu! U~inite
sve da ga spasite!c bile su joj prve rij~i. »Ne brini, vee imamo
u planu - rekao sam joj - sutJ.·a oko pola osam cemo bje!ati!c Sapatom sam joj objasnio gdje je to mjesto za bijeg.
Zatim sam im sa hodnika donio jednu kantu za smece, kako
bi je one mogle punu dole odnijeti sutradan oko osam sati,
kada se obi~no izlazilo na ~i§eenje hodnika. »U~iillte sve da
lsu spasitec - opet je bri.Zno napomenula i zagrlila me. »Vi
bje!ite, nemojte voditi racuna o nama, ako mi ne budemo
mogle izaci.« Sporazumjeli smo se da cu ja tri puta lupiti u
njihova vrata i time im dati znak da odlazimo.
Popodne smo ribali hodnike, ja i Nisim - ka!e Dura§. lso i Vaso su ostali u celiji. Iso je imao rane po tabanima, a
Vaso temperaturu 40° od posljedica batinanja. Stra!ari su
u hodnik izveli i Radojku i Veru Ku§ec, da rade. Prolazeci
mimo njih sa kantama i ~etkama u ruci, dosanuli smo im da
.sidu u podrum i vide. Sat kasnije, po§to sam im u sobi sve
opisao - ka!e Nisim - ja i Dura§ smo se j<>S muvali po
hodniku »radecic i Vera mi je u prolazu tiho rekla: »OAacovali smo!c
Sutradan izjutra, cim su vrata otvorena, nas cetvorica
smo se progurali van iz sobe. Za nama je u stopu i§ao konfident Markovic. »Idem i ja sa vama!c rece. Ipak sam u
prolazu kucnuo u vrata zenske sobe. Kod glavne str8Zare, u
prizemlju, neki str8Zar je sebi odazvao Markovica i mi smo
se odmah sjurili niz stepenice u podrum. Sve se odigralo za
tren. Radojka _i Vera nisu dospjele da izadu.
- Nav~e su vrata bila zakljucana - kaze Dura§ - nisu
nam dozvollii ni u hodnik da izademo. Tek sutradan izjutra,
22. septembra, u 7,15 casova uspjeli smo pobjeci. Kad smo
ja i Iso izasli, u prolazu sam od§krinuo vrata zenske sobe i
.spazivsi unutra policajca-stra!ara, kako razgovara sa zenama,
brzo sam se udaljio. Radojka me je vidjela i bilo joj je, mislim, jasno zdto sam se pojavio; dao sam joj do znanja da
polazimo, ali one vjerovatno nisu mogle ill nisu stigle da
169
�izadu. Petnaestak minuta docnije, kada je stra!aru postalo
sumnjivo §to se odozdo viAe ne ~uje §um lopate, sve je alarmirao. Ali, bilo je kasnol
- Kad su zavdili istragu, odvojili su grupu za Prijeki
sud i odveli nas u Bogosloviju - pri~a Mira Kurilic. Skupa smo bile: Radojka, student Vera Ku§ec, ja, dvije omladinke sestre Malina i Jagoda, i jo§ dvije-tri zene. Medu mu§karcima su bill Nisim, f>ura§, Iso Jovanovic, Vaso Miskin i
moja braca. Kad nas je pratnja iz Hasan-Kule predavala novoj stra!i, skrenuli su im paznju da se posebno pazi na Radojku. Bila je to izgleda sasvlm nova straza, ne toliko oprezna~
pustali su nas u klozet, a vrata od nase i mu§ke sobe nisu
uvijek zaklju~avali. Kad su drugovi odlu~ili da se bjeZi, prvenstveno oni za koje se znalo da ce biti strijeljani, upozorili
su Radojku i Veru da budu spremne kako bi se, ako bijeg
uspije, mogle pojaviti na ulici. Za Radojku smo izmet'.lu sebe
sakupile odjecu, jer je na sebi imala samo laku haljinu od
cica, a zatim je obukle i o~esljale. Cijelog dana smo ~ekale,
ali nista se nije desilo.
Rano ujutro probudila me jedna od sestara, Malina iii
Jagoda, govoreci da je maloprije moj brat provirio na vrata
i odmah otisao. Za tren oka sam ustala: bio je opet na hodniku. »Sta radite? - re~e - Zasto ste se uspavale? Nasi su
vee otisli u podrum po ugalj! Trebalo je da vas probudim, ali
nisam stigao; samo sto sam se pojavio na va§im vratima, ~uo
sam strazara kako prilazi.c
Odmah sam probudila Radojku i Veru, ali za bijeg je bilo
vee kasno. Dok je stra!ar stajao ispred podrumskih vrata,
drugovi su lopatama grtali ugalj i jedan po jedan iskakali
kroz otvor napolje ... Tek kad se grtanje vise nije ~ulo, strazar je u§ao i vidio da ih nema. Nije se odmah sjetio otvora
nego je posao da ih trazi po hodnicima, da se nisu gdje sakrili. Bila je to njihova sreca, dobili su tako dovoljno vremena da izmaknu.
- Nastala je stra§na odmazda prema svima nama. Odmah
su sve stra!e smijenjene. Zaklju~ali su nas i ni u klozet nam
nisu dali, ~ak ni da se umijemo. »Nisu nam dali nikud iz
sobe sve do 11 sati - pri~a i Marija Patalueva. - Ina~e. prolazili su po sobama i gledali sta se naokolo radi. Radojka jP.
jos lezala nespremna. Kasnije je htjela kroz krov da izade,
'70
�ali je prismotra poja~ana. »Ja bih probila crkvenu ogradu,
samo da se najprije spustim niz krov ...« govorila je. Zatvor
je bio do pravoslavne crkve. Nije vjerovala u smrt. Nikako!<~
- Tog dana sve smo batinane - ka!e Mira Kurilic. Ustase su svaki ~as upadale u sobu i govorili kako je uhvacen
Miskin, pa malo kasnije, Nisim, lso, f>ura8. Nismo znale da
li je to istina ill govore samo zato da bi nas demoralisali.
Moja tetka, aktivista NOP-a, nekako je dobila dozvolu za
kratko videnje sa mnom. Mada je stra!ar bio prisutan, uspjela
je da mi kde: »Slavimo veliki praznik!c Tako smo saznale
da su na8i drugovi sreeno pobjegli.
Iako sama u teskom polo!aju, Radojka se pribrano, stoi~ki ponijela: bila je vrlo srecna sto su se bar oni izbavili.
Uprkos bezizlaznosti, silno je vjerovala dace joj pomoci neko
spolja. Mi smo je i dalje uporno obla~ile, i dalje je dotjerivale da moze izaci ako zatreba.
Proslo je otad nedjelju dana. Jednoga jutra, oko osam
sati, otvorise se vrata nase sobe i mi ~usmo kako komandir
stra!e veli:
»Hajde, Radojka Lakic, !ita radili? Vijece Prijekog suda
vee zasjeda!«
Pomagale smo joj da se spremi i opra§tale se od nje.
Svima se tuga svila na du5u. Bile smo i veoma uzbudene.
Ona nam se obratila:
»Nernojte .tako,. nije to tako stra§nol Ja nisam jo§ sasvim
izgubila vjeru da ce se ne§to pokusati«.
- Bila je jesen - sjeca se dr Vera Ku5ec - hladna kisa
je padala. Ona u cicanoj haljini. Bez ~arapa. Znale smo da
je to kraj. Suze su kvasile d!emper, maramicu, carape, lito
smo joj izmedu sebe sakupljale, a ona nam je govorila:
»Ne treba to meni nista! Na Vracima mi nece biti zimal«
Sve smo govorile u isti mah, govorile smo besmislice: da
ce se ona k nama vratiti, da ce sigurno ... Stra!ar je pozurivao. S vrata, jos jedanput se okrenula:
»2elim vam da sto prije budete na slobodi. Ako izadete,
osvetite me!c
Sve smo plakale jer, kako re~e Marija Patalueva, »ona
nije bila »salonski komunista« vee pravi narodni ~ovjek!«
Posljednju no(: pred strijeljanje prenocila je u sudskoj zgradi.
Sutradan je u nasu sobu dosao strdar koji ju je sprovodio i
na sud i na stratilite. Iako ustasa, bio je zadivljen njenim
171
�dr!anjem. Kad su krenuli na Vraca, pri~ao nam je, u pratnji
se nalazio i dr Kundurovic. Dok je Radojku nudio cigaretama
ruka mu je drhtala, a ona ga je prekorila:
•Doktore, zdto ti sad drhti ruka? Sto nisi drhtao onda,
kada si mogao nesto da u~inis? «
Pucali su u nju s tri rafala i tek tad je pala, licem prema
tlu; samo je rukom ~vrsto stisnula grumen zemlje.
Poslije dva dana odvedene smo i mi na Prijeki sud•). Klju~arica nam je bila neka baba Rub, a hranu nam je donosila
jedna kriminalka, osuc!enik zbog ubistva. Odmah smo ih pitale da 1i je kod njih prenoCila Radojka Lakic. lspri~ale su
nam kako je provela posljednju noe. Zapanjene su bile njenim
ddanjem: Te noCi pri~ala je sa njima o ndoj borbi i nije
im dozvolila da je sa!aljevaju. Nije im dopustila ni da pla~u
nego je sama ~ak i zapjevala.
U toku studija, za vrijeme ndeg kursa i zajedni~kog
boravka u •Hasan-Kuli«, nismo imale prilike da mnogo razgovaramo. Tek u Bogosloviji, kad smo bile izdvojene za Prijeki sud, i nas dvije, i sve mi u celiji, !ivjele smo kao jedna
du§a. Cak i ovdje nd !ivot je bio organizovan, ispunjen aktivnoscu. Diskutovalo se o mnogo ~emu: o istoriji, o knjiievnosti, pa, i o li~nom !ivotu. 0 ljubavi. Radojka o sebi, intimno,
nikad niSta nije pri~ala. Vrlo lijepo je pjevala i u tim danima
~esto bi zapjevala pjesmu iz nekog filma, koju je mnogo voljela: •Idem poljem, idem sumom, gdje smo srecni bill mi . ..«
Upitah je jednom zdto uvijek pjeva tu pjesmu i za kim
~ezne, a ona mi odgovori: •Ja cu ljubav voditi kada se sve
ovo svrSil«
U tim ~asovima na§e bliskosti, saznala sam da je veoma
tesko !ivjela. Nije, izgleda, imala mnogo od svog li~nog Zivota. Sva ona, do svog posljednjeg daha, bila je predana revolucionarnom radu.
- Bila je to moja psihicki najteza i najdrda odbrana,
najuzbudljiviji proces u mojoj advokatskoj karijeri - prica
dr Hivzija Gavrankapetanovic. - Ne mogu da izbrisem to
!ivo sjecanje, duboko, i u grob cu ga ponijeti. Jednog popodneva, tek §to stigoh u svoju kancelariju u Cukovica ulici,
18) Mira Kurilic je sa Prijekog suda odvedena u logore: Jasenovac, Lobor-Grad, pa Beograd, odakle je pobjegla u partizane.
172
�zazvoni telefon: »Do& odmah, treba da preuzme§ jednu odbranuc zvali su me sa suda; bill su to l!lanovi ilegalnog aktiva
simpatizera NOP-a. Navikao sam bio na ove pozive, ul!estale
nar<>ato tokom 1941. kada sam u devedeset posto slul!ajeva
slu!beno branio komuniste.
Nju su vee bili doveli. Zatekao sam je u pratnji policije,
kako stojeci l!eka ispred sudske sale broj 156 u predsoblju
na drugom spratu. Na suprotnoj strani razgovarali su l!lanovi
pomenutog aktiva: Predsjednik gra4anskog sudskog vijeca dr
f>uro Glanc i pripravnice Kurukalic i Hand!ic.
•U vrijeme su4enja Radojki ndla sam se pred sudnicom
toboze slul!ajno - kaze Sahza Hand!ic. - Strata je bila pooitrena, a sudija dr Glanc upozorio me da budem oprezna
jer su ustde osobito bijesni: sudili su drugarici koja u zatvoru nije progovorilal lnal!e, prisustvovala sam gotovo svakom su4enju i pratila drianje komunista. Vidjela sam je kako,
pored dvojice naoruZanih stra!ara, mirno sjedi na klupi do
vrata sudnice i posmatra ljude na hodniku. Dotada je nisam
znala i zadivio me njen smiren i l!vrst izgled. Na njenom plemenitom i pametnom lieu nije bilo straha, kao u nekih osu4enika koji su drhtali, upomo hvatali poglede prolaznika i
davali im znakove, bacali nazvrljane papiriee ... Navikli smo
bill na unezvijerene fizionomije izmrcvarenih ljudi, na krikove, a ona je i tu, pred vratima smrti, gdje u ime pravosu4a bjesne najniZi instinkti, ostala tako spokojna.c
PriJao sam. »Ono je Radojka Lakic, treba da je bran~...«
rel!e Duro.
»!mate li kakvih podataka?c pitam.
»Na pretresu hvataj iz optuznice. Spasavaj kako znd .. .
Ni!ta o njoj detaljno ne znamo.c
Telke su bile odbrane tada, kada su ljudske glave bile
jeftinije od glavice kupusa. Predsjednik Pokretnog prijekog
suda Matijevic jedino je bio redovni sudija; ostale »sudije«
bill su, obil!no, dva l!lana ustdkog pokreta u uniformi. Optuzba je bila usmena; ni optuzeni ni njegov branilac nisu znali
za§to se ovaj optu!uje. Kad se tome doda da sa njom nisam
smio razgovarati, jasno je da je i ova odbrana bila puka formalnost; ne znate ni djelo ni okolnosti! Branitelj je obil!no
na su4enju upoznavao saddaj optu!be, neposredno iz toka
procesa. Su4enja su zakazivana iznenadno i odrZavana tajno
i na brzinu: bilo je telko saznati dan i l!as. I za Radojkin
173
�proces uopee • nije malo,. pa ipak je • maloi saJi Da ldupama sjedilo petnao>stak ljudi; pep DaS je bilo oko 25. Poneko samo ode. posluia i iza&.
Kada je oko 16 bJsova prebes poCeo. Badojka je stajala
i sve nas posmatrala sa oepovjerenjem; sud Da sredini, lijevol)
tufioc:a i dESDO mene, gdje je zadriala pogled ne majuii mojo
funkciju. Ali tim sam poCeo da postavljam pitanja. osjetil.a
je da je branim. shvatila je mojo ulogu. Predmet optuibe je
bio: U njedrima su joj pronaili skripta .Qmovi Lenjinizma•.
Upravo je bila poila na sastanak. Negdje u blizini Doma JNA
u ulici Zmaj Jove susreo ju je domobranski ofi.cir i preprznao
Obavijestio je prvog strafara da je vidio tu i tu, poznatu kao
ljevitarku, i ovaj je za njom po5ao, legitimisao je i poslije
!estokog opiranja sproveo u policiju.
Poito sam saznao za motiv optuZbe. zatraZio sam da sud
provede dokaz saslu.Sanjem svih svjedoka. U slueaju da ti dokazi ne bi potvrdili stanovi.ite optuibe, bila je to jedina Jansa
da joj se pomogne. PredloZio sam da se pretres odgodi, da bi
se pozvali i saslu.iali novi svjedoci. Svrha mi je bila da se
dobije na vremenu: da se svjedoci pronac1u i da se na njih
djeluje. Sud je pob!o da vijeea o mom prijedlogu i usvojio
da se svjedoci sasluiaju ali - odmah! Imenadilo me zaSto
su to smjesta prihvatili. ali kad su saopStili: J>Svjedoci su
prisutnic, shvatio sam da su ih sve unaprijed pripremili. Vee
su ih i predveli Cak su i prostitutke doveli da svjedoCe.
Svi oni su se izredali i u cijelosti potvrdili optu.Zbu. od rije8
do rijeCi! Shvatio sam da su sve Sa.nse izgubljene. Javni tuZilac Sunjic prikazao ju je kao teSkog politickog krivca i traiio
kaznu, jer postojala je samo jedna kazna- smrt! Iskonstruisao sam odbranu na osnovu saslulanog rnaterijala, jer niSta
drugo nije mi ni preostajalo. Po8ao sam od toga da je mlado
bice, tek se rascvjetava, treba jos da doprinese druStvu a ne
da se ugasi ••.
Sve se odigralo u roku tri-Cetiri sata. Dok je tuiilac govorlo, sjedila je hladnokrvno, s nogom preko noge, kao da
prisustvuje nekoj predstavi. Jedna stvar je fascinirala i sud
i publiku: mimoca kojom je pratila tok pretresa. Sve je primala mimo i dostojanstveno. I publika i ja kao branitelJ
bili smo daleko uzbudeniji. Dok sam ja govorio, okrenula se
i promatrala me. Sud se zatim povukao na vijeeanje i doslo
je brzo do proglaJenja presude:
1.74
�Smrt strijeljanjeml
Radojka je sasluiala presudu sa nepomucenim mirom,
isto kao Ato je pratila ~itavo sul!enje. Za ~itavo vrijeme procesa, pa ni u ~asu progldenja presude, ni drhtaj na lieu nije
joj se odrazio u znak uzbul!enja. Ja sam kao ~ovjek pro!ivljavao strahovite momente, a ona se pondala kao da se ne
radi o njenom !ivotu. Njezin mir nas je prosto frapirao. To
je nar~ito doslo do izra!aja u momentu kad ju je predsjednik
Prijekog suda upitao da li zeli ulo!iti molbu za pomilovanje,
jer !albe nisu dozvoljavali:
»MoZete napraviti molbu, imate pravoc.
U sudnici nestvarna tisina. Napeto iS~ekivanje. A ona?
Ustaje, odmjereno, polako, s lakocom, i uz odre~no klimanje
glavom, kroz sarkasti~an osmijeh, s prezrenjem u pogledu,
jednostavno i dostojanstveno odbija:
»Milost takve ddave ne trebam!c
O~i, usne, crte lica, sve u blagom gr~u prezira i nipodastavanja! Nije uopce mnogo govorila, a sada, sa dvije-tri rije~i izrazila je sve; sa istim spokojstvom, samo sa viSe gal!enja u pokretu i nacinu izgovora, cijelim svojim bicem rekla
je - NE! - I tim ustajanjem, odbijanjem s visine, htjeia je da
ih ponizi i izrazi gal!enje prema ~tavoj toj izvjesta~enoj ceremoniji.
Bio je to vrhunac pretresa. Veli~anstveni trenuci! To se
ne da opisati! Osul!uju je na smrt i, evo, prubju mrvicu, daje
joj se tra~ak nade u !ivot, a ona to na velik nacin odbija.
Cuvsi njen odgovor, sko~io sam i rekao da po zakonu
branitelj moze zatraZiti pomilovanje i protiv volje osul!enog,
i ja hocu da koristim to pravo. Obrazlo!io sam to, opet, njenom mladoscu: !jude treba odgajati a ne unistavati. Sud je
usvojio i ovaj moj prijedlog jer su te molbe bile formalne,
rjeliavane su na brzinu, sa sudenja se ililo direktno na telefon
po rezultat. I tako, strijeljanje nije uslijedilo odmah, u roku
od tri sata po presudi, kao obi~no, vee dan kasnije. Time je
pretres zavrsen.
Sad dolazi onaj momenat, ono lito mi se nije desilo u
cijelom Zivotu i praksi, i po ~emu ja ovaj pretres ne mogu
da zaboravim. Radojka je ustala sa stolice i jednim pogledom
gnuianja i mrznje obuhvatila tuZioca i ~lanove Prijekog suda,
a zatim se, neo~ekivano, okrenula is blagim osmijehom dolila
do mene. PruZila mi ruku! Uz ~vrst stisak tiho r~e: »Hvala
1'15
�vam!« i u o~i mi zaroni toplim pogledom punim prijateljstva.
sto osvaja, oju sam ljudsku snagu i dubinu kao bezdan
osjetio.
Sa takvim dostojanstvom je oti.Sla, kao da joj Zivot ovim
trenutkom nije zap~acen: kao da je sa zadovoljstvom zavrsila jedan zadatak i sada s ponosom ide dalje. ZaguSilo me.
Ni rij~i nisam mogao izustiti. Ovako nesto nisam doZiviot
Oko trista odbrana imao sam u toku rata, sudbine raznoraznih ljudi, slu~ajeva da su bili osuc:teni takoc:te bez osnova, pa
su mnogi plakali, neki prosto urlali. Nikada nisam bio komunista, ali ona me je zadivila. Bogato me nagradila. Nikakva plata ne bi mogla da naknadi ono sto mi je ona pruzila
tim ljudskim gestom.
Publika se razilazila. Niko ni u koga nije gledao; osjecao
se neki pijetet, kao da se vraca sa sprovoda kakvog velikana.
Citav iduci dan bio sam kao omamljen.
Do izvdenja kazne Radojku su zaddali u sudskom zatvoru. Tu je provela svoju posljednju noc. »Ustaske sudije su
se uznemirile - sjeca se Sahza HanciZic. - Predsjednik Pokretnog prijekog suda Matijevic isao je u zatvor da Radojki
saopsti da je molba za pomilovanje, sto je uloZio njen branitelj, odbijena. Od nje se vratio sav bijesan i ljutito prepri~avao po sudu kako mu je nehajno i s prkosom rekla:
»Sad je na tebe red! Ti ces doci iza menelc
Kad joj se cini~no nasmijao u lice, dodala je:
•Smijte se vi samo, mi cemo se posljednji smijatil Nisam
ja ni prva ni posljednja, ali vi cete sigurno biti posljednjil«
Van sebe zbog moraine nadmoci te hrabre djevojke, s
mdnjom se izrugivap: »Eto joj sada njena Partijal To je najdrskija zena koju sam vidio!« Mec:tu usta8ama se dugo komentarisao slu~aj Radojke Lakic. »Osuc:tena, i jos prijetil«
gundali su ljutiti. Razli~iti su bili ti mnogobrojni i Zu~ komentari, ali je istina da ih je svojom ljudskoscu za~udila, razdrmala i ~ak porazila. Dugo sam u du!ii nosila tupi bol za.
njom i divila se njenoj snazi i vjeri u pobjedu; u doba, kada
su fa8isti mislili da su najja~i.«
Drugi dan po pretresu interesirao sam se kod kolege zapisni~ara ima li sta za Radojku. »Da si ziv i zdrav, ona je
likvidirana ju~e u sumrak. Uh, sto mi je bilo tesko, tamo kod
rake - re~e mi on. - Svi smo bili potisteni, samo ona raspolozena«.
178
�Mjesec-dva poslije njene pogibije, dobio sam pismo od
njezinog oca. Cuo je da sam brailio njegow - k~rku i zatralio
obavje!tenja. Pod sna!nim utiskom Radojkine lit!noSti i drbnja, toplo sam mu napisao da mi je !ao Ito im jad moram
saopCiti, ali ona zaslu!uje ne da je !ale v~ da budu ponOSiii
na nju.
....... Krajem oktobra iste godine - sj~a se Nada Manojlovi(: - p~itali smo u jednom od brojeva »Hrvatskog narodac
vijest o Radojkinoj smrti.
»Sta li je sa ndim djetetom? Gdje li je nde dijete?«
pitali su roditelji. Muata atmosfera: Svi znaju, a svi mtel A
onda, jednoga dana, pred kucom narodnog heroja Vese Gavri(:a sreo ih je stari penzioner i upitao:
»Zar je bd strijeljde?c
»Koga?«
»Pa, vdu kcerkulc
Mati se onesvijestila. Obukla je duboku cminu, puna kajanja: »Joj, ogrijesila sam se o moje dijete. Ona . j~ gladovala •.. Sta smo uradili od nje ..• Bila sam nepravedna!c
i.Njezino ddanje me je zadivilo . . . Bila je to herojska
smrt. Ne treba da se !alostite, neka vam njeno jundtvo da
jos viSe impulsa za Zivotc pisao je ocu Radojkin advokat.
Otac je to pismo ~uvao kao svetinju, nosao uza se i pokazivao
ljudima. Drhteci ga je citao, a mati je plakala. Prica se da
je od gri!e savjesti i tuge umrla:.
Zvonko je, ka!u, zapjevala izlazeCi iz suda i lakim korakom u!la u Cmu Maricu, sto se. tog blistavog septembarskog
popodneva zaustavila ispred zapadnog ulaia patinom obojene
pravosudne palate. Osim pogdjekojeg »slu~ajnogc prolaznika
ill znatiieljnika, na ovom dijelu ulice bilo je gotovo pusto.
- Vlasti su porucile po mene i jo! jednog ljekara Rusabjelogardejca, porucnika vojne bolnice, sa riarectenjem da
opet prisustvujemo nekom smaknucu i da slu!beno ustanovimo smrt - sjeca se tada5nji policijski ljekar u Belediji
dr Muhamed Kundurovic. - Kad sam stigao, zatekao sam
djevojku od oko 24 godine kako sjedi u policijskim kolima
ria desnom sjedi!tu pozadi vozal!ke kabine, izmectu trojice
stra!ara i vojnika koji su je ~uvali. Veselal Polako je pjevu§ila »Volga, Volga, matj radnaja ...c Zastane samo da po12 - 2eDe heroJl
177
�puti, baci opuiak i - opet pjeval Kola su takode hila opkoljena ·straiom od · sest domobranaca. Bio je tu i su(iija, koga ·
s~ upiiao ·kuda idemo.
·
:. »To je Radojka Lakic od Prijekog suda na smrt osudena
zbog veleizdaje NOH«. : ·
Znao sam to ime. Jos dok je lezala u policijskom zatvoru ·
- Belediji trebao sam je prebaciti u bolnicu, kao sto sam
kasnije slao ostale, ali po nesreci bio sam odsutari; »Steta sto
nisi prije bio, mogao si Radojku spasitic rekli su mi neki
ljudi kad je vee bila odvedena na sudenje. · Svi vaZniji ilegalci
znali su moj li~rii opis. I ona. Ko im je to dao, ja ne znam.
.
Usli smo i mi i vojnici, i kola su pojurila prema Vracama. Sva lica ozbiljna, sumorna, osim njenog. Opet je zapjevala, kao da na gubiliSte vodi ona nas a ne mi nju. Svi
mi, ostali, cutali smo kao ubijeni. A ona je, cijelo to kratko
vrijeme voznje sarajevskim ulicama, pjevala ruske pjesme a
pri koncu puta prosto je zakliktala: »Crveni se barjak vije
na vrh gore Romanije ...« · Sve je islo munjevito, za dvade- .
setak _
miriuta bili smo gore.
: Vraca su postala stra,tiste. Taj k,omadic zaba<!ene ledine
na ·padini pod Trebeyicem, dvadesetak metara od kolskog pu- ·.
ta, oivicen razbacanim mezarima i niSanima napu8tenih groblja, po zlu se pro<!uo. Ustase i Nijemci su tu nocu dovodili ·
koga su htjeli i u .odjeci bacali jedno preko drugih ... Osvi- ·
tale su samo hrpe svjeze nabacane zemlje, bez reda i bez
oznaka.
-
Kul:a Joke Malenice je uz samu cestu. »Malo, malo, pa
Crna Marica dodi ~ sjel:a se ona. - Joj, pa insan povazdan
niSta ne okusi! To popodrie seljaci su nam dol:erali troja kola
sijena. Istovarali smo iza kul:e i gledali: Crna Marica opet
dode, uzdiZe pr~u ·· i .stade ispred one iikaraste ledinice.
Sunce pri zalasku.. Izade ih ·dosta, samo jedno · zensko u dugoJl} kaputu. Odmah je zapjevala partizanske pjesme. Poslije jc pusila. Ostali su citav sat . . . »Imam ja ko l:e mene
osvetiti! ... Zivila kc>J~unisticka partija! ...« vikala je prije
n~_go sto su zapucali, Dotad za te rije<!i nismo _ <!uli, niti
ni
znali sta _znace. Dogonili su sve po dvadesetoro, PO· desetoro,
i .po dana i po nol:i, ali niko se ni prije ni poslije nje nije .
driao tako kao ona. Kad su, ~ednom, opazili da se iza gornjeg
l?IJ, :
�prozora ne§to mil!e, doc:to§e ko izvan sebe, bijesni, i :zabr~ni!e
nam da gledamo.
·
·
- Iza§li smo - pril!a dalje dr Kundurovic ...:... sudija prvt~
pa ja, · ona i stra!a. Prosto nevjerovatno! Smijala se! »Sta ste
se ljudi uozbiljili« veli nam. Odmah je dovedena pred iskOpanu raku pored puta. Izvr§ioci kazne uvijek su se bojali .da
osuc:tenik ne pobjegne i zbog toga je cijela pratnja bila izneJiadena kad je Radojka sama uskol!ila u suvu jamu §to joj je·
do pojasa dosezala.
»Mogu li zapaliti?« upitala je, i ja sam priSao da joj ponudim i pripalim. Kao da gledam njenu puna§nu bijeh1 ruku
kako uzima cigaretu iz moje erne tabakere. Ruke su mi s~
stra§no zatresle. Ona me prijekorno pogleda i rel!e:
. »Sto drhtis, doktore!? Ne budi kukavical Ne ubijaju tebe
nego mene. Sta se bojis? Ako ne budes radio posteno, odgo- .
varaces narodu svomec.
Pril!ekali su dok je popusila. Bilo je toplo. Sve preplavljeno rumenilom sa zapada. Mirno. Osim nas, nikog u blizini..
Pre§la je pogledom prostran vidik: sarajevska naselja, ba§te,
krovove ... Iza lec:ta joj, preko ceste, u nedogled se blago _
spustaju bre!uljci put Kasindola, Vojkovica. . .
..
. Kad je odbacila opu§ak okrenula mi se i ti,ho kazala:
»Poma!i nase u zatvoru, inal!e, odgovaraces narodu«. Bila je
tako spokojna. Plal!uCi sam se odmakao i posmatrao. Cijela
tijelo mi se treslo. Jecao sam. Nikad nisam vidio da !eriu
ubijaju. I to ovako! Mlado, zdravo bice u kome buja Zivotl
Prisao joj je sudija i upitao !eli li da joj ve!u ol!i. Bez drhtaja
je gledala u podignute cijevi i viknula:
»Ne! Platicete razbojnici ovo. Drugovi me nece zaboraviti.
Zivjela Komunisticka partija! 2ivio Sovjetski Savez! Zivjela
Crvena armija! . .. Smrt fa8izmu!c
Odjeknuo je plotun. Sest domobrana sa uperenim karabinima gac:tali su u glavu i grudi. Za trenutak je ostala stojeci a niz haljinu krv joj se probila u mlazevima. Desi se,
promase! Prezrivo im se nasmijala i doviknula:
»Sto vas placaju kad ni gac:tati ne znate. Da sam ja navasem mjestu ... « Opet plotun. Bila je sva izresetana ali srce
je kucalo. Prisao je stra!ar i ispalio jos jedan metak u ~lavu.
To je b~lo jezivo!_ Utom ~am.se. on~sv~jes~io: , :PolijeH~t~~"-~~
vodom 1 tek tada, tresuc1 se i _JecaJuC1, s~~!l9.. S.li~, ~ -.u.~,~~~qXW..
smrt. Stra§no!
·· · · · · · ·· · ·
�Nagledao sam se u toj svojoj slu!bi svega: um.iranja i
Srba i Cigana i Jevreja ... Neki mulkarci su vriJtali i molili,
neki niokrili poda se •.. A ona, !ena, tako se juna~ki ddala!
Kad god se sjetim nje, ne mogu da ne mislim na jol jednog
fovj~. f>uzo Orner, stolarski radnik iz Mostara, u majke
jei:lm8k, isto se herojski dr!ao kao i Radojka. Ni jedno nije
tiiiilo d·a im ve!u oo i vikali su isto, kao da su se dogovaralL Ona i i>uzo ostali su mi nezaboravni. Kao brat i sestra
po hrabrostil
BUo je to moje posljednje prisustvovanje pogubljenjima,
:r;adnji uvidaj, jer sam nervno obolio i ofajno se propio. Po
dvije litre .. rakije dnevnol Kud god - ona mi pred o~al
Rus me z~Pnijenio~
Svima se !urilo nazad. Vladalo je milljenje da je opasno
pod iumom okasniti. Ne znam jesmo li bde uzdli ili siSli.
U cutanju. Kao zanijemili. Po gradu su se vee palila svjetla.
Pred Marijin-dvorom ~ekalo me moje drultvo, medu njima
neki Srbi: zanimalo ih je ko je strijeljan, kakav je bio ...
· 0 Radojk:i se sve brzinom pronijelo. Tu istu noc saznalo
je pola Sarajeva. a sutradan i »Ci~ac") na Romaniji. Pro~ulo
se o veCini detalja, ·pa sam uvjeren da su iz onih kuceraka
ill!e .stratilta ljudi posmatrali vireci iza zastora. Za dvadeset
i . retiri sata doznalo se sve: kako sam se ja »!enskic ponio,
ona __...: »mulkicl
a
") SlaviAa Vajner - narodni beroj, legendarni komandant Romanijskog partizanskog odreda, poginuo.
180
�VAHIDA MAGLAJLIC
�,~
.
.
\
}~
.
:.;
.
���\
~
Vaf:tiwfa
rodi1a se u Bania.:~ ~--:
ie feWru ~ ~ia :.
Uz svoju braCu. aa~~ .=D!:::e:::;;~::>-:
i aktivno ~ -:.. =. • ..;::r::::::
radni&un i*hedbarr:.a.
PQznata i ouliljeua ,...,.c!n
emancipaciji &ua pr-#...,
•Zenskog pok:reta.. u &= ac!J
P<>licije.
Po Oltupaciji, Vaf':~da
dUZimljivoieu ukl~;e
flan KPJ'. Kao 1.:n
£an
��.:
·.
··,
I
I
;: ;
·Legend~rna · 'Vah:ida, istaknuta ·· milsnmanka :Bo·sariske· krlljinc,
rodila se u Banjaluci 17. aprila·l907. godine. Kci kadije. Zavriila
je !ensku strul!nu ~kolu i sve do rata bavila se domacinstvom.
Uz svoju bracu, napredne intelektualce, upoznala se sa Pokretom
i aktivno ul!estvovala u njegovim raznovrsnim javnim akcijama :
radnil!kim priredbama, izletima, predavanjima , . . Otud je iliroko
poznata i omiljena medu sugradanima. Narol!ito se anga!ovala u
emancipaciji !ena - prvo kao sekretar, a zatim kao predsjednica
»Zenskog pokreta« u gradu. Zbog toga je bila pod prismotrom
policije.
Po okupaciji, Vahida se zadivljujucom snala!ljivoilcu i preduzimljivo~cu ukljul!uje u NOP. U maju 1941. i formalno postaje
<!Ian KPJ. Kao izuzetan organizator oddava u Banjaluci razgra-
I
�natu mre!u llegalnih veza, punktova l »baza«, smjelta l medusobno povezuje llegalce, skrlva ih od pollcije, snabdijeva odjeeom
l lspravama, dornWjato ih izvla~ iz neuaodnih sltuacija ..• Njene
zasluge u tome au vellke.
Oktobra 1941. ustaAe je hapse, zatvaraju u samlcu l fiziW zlostavljaju, u nadl da ~ otkrltl llegalnu organizaclju. All sucX!enl
sa njenlm upornlm cutanjem, odluruju da je poAalju na Prijeki
sud u Zagreb. u~ polaska, 21. XII 1941. Vahida je uspjela da
pobjegne iz zatvora u partizanski odred na Cemernlcu. Otada sa
krajnjlm pobtvovanjem radi na oslobodenoj teritorijl Kozare,
Pocicrm~a l Bihaea, uglavnom sa !enama, okuplja ih u NOB, kno
Ban Sreskog komlteta KPJ 7.& Sanski Most, Bihac l Bos. Novl.
NarcX!ito uspjeAno organizuje muslimanke u zaostaloj C&zinskoj
krajlnl: od novembra 1942, do januara 1943. godine.
Na Zemaljskoj konferencijl AFZ-a u Bos. Petrovcu 6. XU
1942. god. izabrana je u Centralnl odbor AFZ-a.
Za ~tvrte ofanzive povukla se s izbjegllcama i vojskom preko
Satora u GlamcX! i Llvno 1 vratlla se opet u Podgrm~. Partija je
tad Aalje da radi poll1.i~ki u srezu Bos. Novl, gdje je ubrzo i poginula, 1. aprila 1943, u selu Velika RuiAka, prilikom iznenadnog
upada Nljemaca. Posmrtnl ostacl se l danas nalaze u zajedni~koj
grobnlcl boraca NOR-a u Vellkoj RulAkoj. Od spomen-oblijet.ja
postojl njena blsta u baAtl Muzeja revoluclje - u Kastel-tvrdavl
u Banjalucl. Skola u jednom selu kod Blhaca nosl lme »Vahida
MagiaJllec.
Vahida spada u red onih revoluclonara koje je podlgla l od.gojlla slobodarska Banjaluka l koji su sav svoj tivot posvetlll borbi
naAe Partije.
Za Narodnog heroja proilaAena je 20. decembra 1951. godine.
184
�- U ono doba I'Qditelji se obil!no nisu radovali radanju
!enske djece. Vahidu smo, kao na.Je prvo dijete, jednog ki.Snog prolj~a ipak s rado!Cu dol!ekali - kale Camila Maglajli€:1). - Desetoro sam ih rodila. Sa nama pod istim krovom
!ivjeli su kadijini roditelji, pa njegova braca i sestre sa avojim fenama i djecom. Bila je to velika zajednica, 22 l!lana,
od kojih petnaest mulkaraca. Velika sofra samo mulke djece!
Uvijek !iva i nemirna, Vahida se nije igrala s lutkom
kao ostale djevojl!ice nego •konjimac i pulkama koje je snagom svoje djetinje mute do!ivljavala na obil!noj ddt:i od
metle ili na pritki, kriAom iz zemlje i!l!upanoj, oko koje se
jo.§ obavijala grahova loza. Drufila se najprije s mulkarl!icima,
jer smo u kuCi imali samo jednu djevojl!icu njenih godina tetku A!idu. Ali igre su ubrzo zamijenjene obavezama: iako
sama jo§ nejaka, prala je pelene za svu mladu djecu, fuvala
ih i zabavljala, i nosala po dvori.Stu i ba.§ti. Kad se ide u rod
iii na teferif, svezem joj dijete na leda, jer tada nije bilo kolica.
Vrlo rano, jo§ dok je i.Sla u mekteb, pokazala je sklonost
za rul!ni rad. Kasnije smo je upisali u !ensku strul!nu ikolu,
iako je bila prava rijetkost, da muslimanska djevojka pohada
bilo kakvu ikolu. Sj~am se govorkanja: • Vidi.S, kadija, pa
ialje dijete u §kolu ...c Njen smisao za rufni rad sna!no se
razvio tokom §kolovanja i po tome je u l!arAiji ubrzo postala
poznata. Izradivala je narodne motive u divnom skladu boja.
Cudili smo se kakvom brzinom se ni!u cvjetovi i sare na bijelom tkanju pod Vahidinim vje5tim prstima. Svojim naju.cr
pjelijim i najdrazim radom smatrala je krevetski prekrivaf
za koji je sama smislila motiv. Uvijek je bila okrufena dru1) Majka Vahidina •kadinicac za narod se srebmom zvijezdom.
odllkovana Ordenom zasluge
185
�garicama, prosto su joj hrlile. Njena !iva radoznalost za sve
novo i lijepo, njena djevoja~ka iskrenost i povjerljivost, a nadasve prakti~nost i sigurnost u svakom poslu stvarali su joj
mnoge prijatelje, mnoge koji su !eljeU biti kao ona.
Najstariji sin Ekrem studirao je u Zagrebu. Munib je
radio u op§tini kao tehni~ar, a D!evad, takode tehni~ar, poslije hap§enja 1935. i le!anja u Sremskoj Mitrovici, nije mogao
da se zaposli u svojoj struci vee kod »Singera« kao trgova~ki
p1,1tnik. O~ta}a djeca i§la su u_ §kolu. Jl~. na za~~t.
.
: Vahida ~e nije zadovoljila §kolom koju je zavrsila. Vukla
ju je neodoljiva !elj"a za visim znanjem. Htjela je u .Zagrel),
· u stru~riu u~iteljsku §kohi. Nastali su dani isku§enja~. Trebaio
se "odlu~iti: .Postup1ti kako razum i !elja nala!u ill - poslu§aii
oca. Pobijedilo je shvatanje oca: 2ensko dijete .ne treb~ siflti
od kuce! Pre"d o~evim autoritetom, bar za Iieko vrijeme, ponurila se sa !ivotom ·koji joj je od roden]a namijenjen. -Pripala je kuci i domacinstVu.
.
· . ..
Na§u staru bosansku kucu debelih zidova, na kojima · je
bio prozor do prozora; sa njenim .hladnim hodnicima; trudUa
~e 'da u~ ljep&om, prijatno namjestenom. Na~tojata je :aa
je uredi savremenije i bez mnogo. izdataka, koliko je to "
svojim
radom sama mogla postici. NajviAi je dogadaj za nas l>i!l kad
je ~tarinsku sofru ·zaniijenila stolorri; dotada je samo kao ukr~
stajao u je4nom uglu. Na sofri sam otad samo pite razvijalEi.
·
Jednog· dana priinjetih da se Vahida ~udno ponda,'-ne~to
o<f rias krlje. I stari, otac-joj, zapazio je da mnogo ~ita: N~vr~~
cale su joj ~esto, iii je tra!ile,. neke drugarice koje do. tada
nisam vidala. u na§oj kuCi. :zatval'ale su se t1 .rtjeziriu sobu ,i
·riesto sasaptavale. O~i · mi se otvorise istom kad se ' zaratn&.
Svoj i:ad od nas vise nije mogla ·kriti; trebala 'joj je 'naAa
:pomoc.
·· ·
'- · ·:'
-'- Osini. vidljive b~trine·; odlikovala se ·pravdoljubiyo§_
cu
- kliZe Zumreta Dedic najbli!a Vahidina drugarica iz osnovne skole. .;_ Otvoreno ·bi i l,lVrijedeno protestovala kod ufit~
ijice, kad bi ova pokazala neku, ocigledno nepravi~nu, nakf~
nost prema bilo kojoj od ·u~enica. lsto tako odlu~no, bl se p~
buriila kad se nasa 'nesta.§na drugarica · Maida· porta8ala .drskb
pre_ a u~ite!ji~i. I ka~ - ~jevojke_ smo. drugoval~, - sve-·~wcse
m
'ja· niiam :-udala. ·eesto ·bPskoknula d6 mene; da ..s mog prozora malo proasikuje, jer joj moji to :nisu· zamjeravalL: Zala186
�zeci u moju 1tucu, mogla je tu da vidi neAto druga~iji ~a~b1
!ivota i odnosa u porodici. Nd otac je bio savremenijib sv~
tan]a: J'ednako je §kolovao i kceri i sinove. Sjecam se kako
mi je Vahida doAla sva uzbudena i ljutita kada je njen brat
Ekrem odlazio u Zagreb na studije. »Kakav je to otac, koji
dozvoljava braci da se §koluju, a mene hoee da zatvori u
kucti!'c Ipa.k je Ekremu od svoje uAtedevine kupila za put njegovu prvu i>idbmu, a nedugo zatim poklonila mu i odijelo.
Bila sam prisutna kad je u par navrata i braCi prigovarala za
takav odnos prema njoj. U jednoj takvoj prilici poialila mise:
»Kad bib znala lijepo pisati, opisala bih ovo i nagrdila sve
redom pa nek bude i sto sramotalc Nimalo me nije iznenadilo
kad sam cula da pripada Komunistickoj partiji; znam da j~e
u torri radu na§la odu§ka.
·
- lako sam bila mnogo mlada - kale Vahidina jedina
sestra Muniba Seric2) - osjecala sam je ne samo kao sestru
nego i kao· drugaricu; tajni pred njom nisam imala. Nikada
necu zaboraviti Vahidinu pa!nju prilikom moje svadbe. Ruho,
koje je .sebi ·sa uiivanjem godinama pripremala, tako je jedllostavilO ]e podijelila sa mnom. Mom djetetu se radovala kao
i ja sama~ Medu prvima me obiAla u Bos. Dubici u mom novom
domu. Koiiko je samo ljubavi i truda ulo!ila oko opreme, iako
je gotovo' stalno bila zauzeta raznovrsrum politickim radom. .
.-:.. Kao mladi komunista cesto sam dolazio u sukob s ocem;
i iz'kui:e
je istjerivao- ka!e dr Ekrem Maglajlic.-, Tada
mi je pri.hlzila Vahida, pitala me .Ata Ja. to u kucu unosim.
Da hih. ~ebi qlak§ao polozaj u kuci, a ujedno pridobio i odgojio i mlac:!u sestru, pristupio sam prvo V~di, po godinama
sebi najblizoj, i objasnio joj 0. cernu j'e sukob izmedu mene
i oca. Postepeno, dajuci joj literaturu i obja5njavajuci smisao
i svrhu borbe radnog naroda, uveo sam je u red boraca radnickog pokreta. To je bio pocetak njeriog saznanja. Kasnije,
pod utjecajem komunista nase Sire porodice, ona je sasvim
priAla ·mtpr'e.driom radnickom pokretu, inanifestujuCi to u~eA
eem u.' »Zeilskom poki-etu« i drugim akcijama koje je Partija
oi'ganizov~la:
· ·
··
. · .
,
Kada·.
1931, poslije duieg . hora.v ka \t Zagrebu, dosao
.U roditeljskU. kucu, .osjetio sam citavu_ revo}UCijU U nacJnl!
'
1
'
.
•
me
sam
1). uiloyl~a
.!1 .
·'
:Fadua
' ',
.
Serica .•. .
.. . .·
D.aro<inog heroja.
. .
.
.
�tiwta. Cim am ulao, primijetih pcaavljen sao s nekoJjlro
tanjira koliko i nkubna Bio am iznenaden, pitajuC:i R koja
je to map Ulpjela nagovoriti oca da .e iz kuCe izbaci 80fra..
Ta map bila je Vahida. Na oca je. takoc1e, vriila pritisak da
je pulti da izlazi bez z:ara. ne dotJe dok .e a tim Dije pomirio.
Prema patrijarha1njm DaVibma bila je IJII!Dlilosntoa Svojom
upomoiCu izborila se za majCinu nakloDOSt pa ju je ova, i ne
odobl'avajuCi sve njeue postupke. i preko volje zaitieavala
precl ocem. Nekad sam bio imenac1en njeDom savta•--..oSCu,
brzim razwmjevanjem dogadaja, pomavanjem ljudi. a imad
svega mi je impcmovala njena vel.i.ka f.elja za manjem. Uvijek
je bila puna pitanja i traZila odgovor od ljudi, od knjiga. od
zdravog razuma. Bio sam siguran da Partija ima u njoj ~
.oboog i odanog borca.
- Cesto sam navraCala u njihovu kuCu- kale Sultanija
HadiiomenpahiC-Camo- jer sam sa Vahidinom sestrum Wa
u lkolu. Vahidu sam zavoljela najviSe zbog njeoe painje i
ljubavi ·prema meni. U osnovnoj lkoli rufnom radu se poklanjala velika pa!nja. Sa izuzetnim strpljenjem Vahida je i u
meni razvila ljubav prema rukotvori.nama, tako da se i danas
njima zanimam Cudno mi je bilo da ona uspijeva da stigne
na sve strane i obavi toliko poslova. Uza sve to, posao koji
bi zapoeela sa svojim vrinjalrinjama, zavriavala je prije njih.
Bila je nenadmafiva u brzom i urednom vezu. Sta sam puta
kao d.ijete gleda1a u njene ruke, kako nevjerovatno brzo prov~ konac i po nekoliko puta dok druge djevojke jedanpuL
Nikad neeu zaboraviti kako je isporila sve Sto sam bila izvezla i »oatala lekcijuc da je »bolje ne rad.iti niltako nego
raditi svakakoc.
Nije joj trebalo viJe od jednog dana da Jrupi tkaninu,
salije haljinu i da jol isto v~e na nekom sijelu sve nas iznenadi. Alto bi kod neke prijateljice primijetila !elju za takvom
baljinom, nije blila da je pokloni, pa makar i da nije mogla
uvijek nabaviti drugu. Cinilo joj je veliko zadovoljstvo da
loie salivenu haljinu za~as skine nekoj od nas i odmah na
lieu mjesta popravi. Uz to nije propu!tala da prigovori: »Slampava si, ugursuzelc U ovim »epitetimac bila je nenadmama,
all uvijek duhovita i dobronamjerna. Imala je oitro oko da
sve, do najmanje sitnice, zapazi i osobinu i da odmah izrekne
sve Ito joj se ne dopada, a isto tako da te i pohvali.
\88
�Vahida je voljela veselo druStvo i ~esto je zakazivala
velika sijela u svojoj kuCi; bivalo je tu po stotinu i viSe
osoba, a najvi!e omladine. Ovim sijelima smo se unaprijed
radovali i svi podjednako veselili, jer je ona stizala do svakog
do stareg ~eljadeta i do najmla4eg djeteta. Kakve je sve igre
i Aale znala prireditil Bill su to pravi umjetni~ki programi.
Ona koja je ~eznula za ikolom i savremenim !ivotom, bila je
u isto vrijeme nenadmuna u svim kublim poslovima i bila
stub velikog·porodi~nog doma&nstva.
- Oko. Vahide su se okupljale !ene i djevojke nue mnogobrojne iire porodice - sj~a se Teufik Maglajli~. - Pravo
veselje bile su mobe, koje je u svojoj kuCi cesto prire&vala.
iedanput. se mijese rezanci za zimu, drugi put tarhana, i1i
se cisti voee i pe~e J?ekmez ... Uz pjesmu i pricu vrijeme prolazi brzo, a posao se obavi s lako~om. I mi muikarci rado
smo odlazili na .ova vesela sijela. Vahida nije propuitala da
progovori o onome ito je boli, a ~ime je poga4ala !enska
srca. Nar~ito ~esto pominjala je prava koja u!ivaju samo
muikarci. »Oni idu na fakultete, kre~ se slobodno, a mi ostajemo kod ku~e. Pa i kad izlazimo, sputane smo zarom, kao
buba u ~ahuri ...« Tako okuplja !ene oko sebe, svakodnevno
proiiruje svoj krug, kako bi u njima postepeno nula razumijevanje i poddku za svoje kasnije akcije.
Koliko se puta sjetila, u posljednji ~as, da bi mogli ici
na izlet: bilo u . Slatinu ill drugdje. Dovoljno je bilo da pro4e
korzo~ ill da nas sretne na nekom drugom mjestu, pa da
ka!e: »Pokret u cetiri sata, ponesi ... « Znalo se, ona ce sve
organizovati, raspodjeliti posao, a sama uraditi najviie. Zbog
toga niko nije imao utisak da Vahida zapovijeda. A kad bi stizjutra iskupili na ugovorenom mjestu, nismo bivali iznena4eni ugledavii velika kola sa konjima- »tarnicec, natovarena
svim i svacim. U kola bi se potrpali, nas dvadetak, i uz pjesmu
i svirku kretali. Na tefericu nas je podsticala da se takmicimo
trcanju i obicno je pobje&vala, premda su se takmicill i
muikarci. Cesto je svra~ala u seoske ku~e. bilo kojim povodom, i otpoCinjala razgovor o svakiddnjim prilikama • . . 2eriama bi, uz razgovor, za nekoliko minuta pokazala kako se
plete bluza, d!emper iii ne§to iije. Na izletu u Bronzanom
Majdanu skinula je nekom maliAanu predugacke pantalone
koje je naslijedio od starijeg brata i za tren oka od njih na-
u
�pnrr cbr~ kratke:. {;z 10 je GC:;;:je:C:a jrfta M l*epok u.!a
bla takn t..:a& tao jeft;n;je i praltt.tn:je.
C nim ~;:ma u toj ft:ii&oj porodlci aaa je pomapla, rad;ja, i kad se radi o bolepdru ll; o udaji i jrnidbj
Kad .u P-- n;eoe ro&c:.e. d·o;je .estn; is:.tntemeuo ~
ooa ~ nae.n:Ja plan ita s-.e treba da ode za nj:ma bo oprnla.. Zaila je p> lrufama rodaka i prosto ih -opcaeanala•
- ita lu> tnba da d~ da De bude istih shari.. DobiYSi
rur.,J jl;dna od SI.:Stara je uzvilmula: •To samo Vahlda mo:ie da
napra·n~ .. N'ije joj, ~.mo. b:Jo teilto da provede i po oedjelju
dana u kui"i gdje je neko umro. Priskakala je u pomoe ne
saJnCI rodt.:ni nego i komiiluku. Mimim putem ina najzgodniji
nal-in umjt<la je da otltloni nesuglasice i sitne svade. SjeCam
se, oorezala je Jrosu. a pod njenim utjecajem isto su uCinile
neke njene rodake i drugarice. Za njenog oca i nanu bilo je
to .traino; tim viie, ito su R bai za njom i ostale povele.
Kako nikako nije mogla da ih ubijedi, da kratka kosa nije
P'amota. povela je majku i nanu u posjetu kod stare tetka-Zize, najstarijeg ~lana porodice, poztiate kao veli.lrog z:aStitnika omladine. Kad joj R V ahida poblila, tetka se okrenula
njenoj majci i rekla: •Nemojte ih gledati otrag nego samo.prijeda. I vi ste imale odrezane solute . . . Tako je bilo u na!
vakat, a u njihov ovako .. . Sve sa svitom!c
P01ebno R sjeeam onih ~va prosvjeCivanja koje je
Vahlda u vidu sijela ~ pripremala za !ene: tu sm.o i faAizam razobll~avali otajuCi izvod iz Hitlerovog »Majn kam-pf«-a, ito ml je Bui') bio dao.
- Bilo mi je devet godina kada je kod nas ~ela zala-zltl prl~a Mubera OsrniC4). - 0 njoj sam znala jedino da u
kuCi lma mnogo muikih ~lanova, prilimo strogog oca, sestru
1 pune ruke posla u upravljanju domazlukom. Iz moje stvarne
prl~e o djetlnjstvu ime svog junaka Vahide zarezala bih
11vuda po Gornjem Seheru, Novoseliji, Stupnici, po centru i
pllrlferijl Banjaluke, njenoj okolini i svuda po na8oj zemlji.
1'1m prlje Ito je bila una onoga doba kada je zenina vrijednolt u drultvu i porodici bila gotovo istovjetna sa rna lojom._
•) Narodnl heroj Mahmut BuAatlija.
•> Karabeiovlc Berka.
110
�Sa izleta u Gornji Seher. U vrhu slike ltjevo ;e Vahidina majka, Vahida u dnu proa s tijeva.
st:vari · u kuci, rad na cijeni robovskog, prava nikakva, a dutn!)sti beskrajne ...
· · Sijela su bila gotovo jedina mjesta gdje je na.Sa udomljena zenska celjad mogla da kaze sta rriisli, zeli i osjeca. Tih
sij~la se sjecam jos od .1935.- godine pa nadalje. Zakaztvana
su obicno u njenoj i na8oj kuci, Hi negdje po Gornjem Seheru. Vahida ih je obilno koristila za razbijanje raznih predra~uda: da knjiga nije za zensko, da se tena mora kriti i svemu _pokoravati. Ponekad bi citavo drustvo povela na poznata
•Uzdanicina« sijela sa . igrankama. Na taj nacin je znatno
omasovila »Zenski pokret«. Propagirala je pismenost, borila
se za emancipa:ciju zene, specijalno muslimanke.
- Sa prozora sam je ugledala - sjeca se Bisera HasanbaBic, - U koracima, vedrom pogledu njenih zelenih ociju i
poznatom osm.ijehu, ogledala se sigurnost i pouzdanje u samu
sebe i svoje pothvate. Usia mi je u kucu smijeseci se, ali sam ·
joj na lieu procitala da se radi o nekoni ·zadatku. ·Obratila nii
se ·ozbiljno: ~Trebalo bi popisati sve nepismene. m.usliinanke;
dosla sam da.i.tebe zamolim. da .nam pomognes ... « Rukovodii~' je popisom radi okuplj.anh\ muslimanki na ' analfebetske
19_1
�telajeve, ito au organizovali komunisti kroz drultva aGajretc i • Uzdanicac~ Te iste, 1940. godine, napredna radniCka 1
studEmtska omladina pripremila je preko BSK-Ill) svoju Zabavu. Vahida je dobrovoljnim prilozima obezbijedila bogatu
tomboiU. Zene su je radosno d•kivale, uvijek vesela lica,
jer im je uz svaki posao donosila i vedrinu. Vahidi nije trebalo
davati ideje za rad. Bila je sva od korisnih ideja, ~ijem je
ostvarenju odmah pristupala.
druitvo
- Radni~ko
•Prijatelj prirodec - pri~a dalje
Berka Osmi~- bilo je ponosno na Vahidu, kao svog istaknutog
~lana. Djelovalo je vebnom ljeti jer su izleti bill glavna forma rada. :Ulo se pjeiice, najceA~e negdje pokraj Vrbasa, a
muAkarci bi ~amcem prevozili hranu. Odlazili smo u Trapiste,
Slatinu iii Han-Kola. Nisam znala ~e je direktno bila zadu!ena, ali svaki njen posao izgledao je spontan. Zahvaljujuo
njenom toplom odnosu sa seljacima, ovo druAtvo je uklju~ilo i
seosku omladinu, pored radnicke i studentske. Seoska omladina u Han-Kolima radovala se ndem dolasku. Donosili smo
im raznu literaturu, sa nama su pjevali ... Jednog dana seljanka iz Han-Kola sjaha s konja ispred nuih vratnica i upita
moju sestru MAull): aKako bi nula gospojicu Vajidu?c Radilo
se o dogovorenom poslu.
- Moja majka je kod njih 1930. pomagala u doma~instvu
pa sam u toj porodici bio kao njen ~Ian - prica Safet Fejzi~.
- Kad sam izgubio roditelje, Vahida se brinula za moje dalje Akolovanje i smjestila me u intemat »Gajreta«. Nisam jedini od radni~ke omladine kome je ona pomogla. Tu je D!ehverovi~ RuAid kome je, kao siromdnom daku, takode omogul:ila da se §koluje i sam izdriava. Partijska organizacija u
Banjaluci organizovala je 1939/40. besplatan kurs za ucenike
sa popravnim ispitom, koji je pohadalo 150 daka. Rukovodio je
Osman Karabegovil:. Vahida je obezbijedila prostorije. UspjeAim zavdetak kursa obllje!en je izletom u Gomji Seher na Suturliju7). Vahida je dovela i v~inu roditelja ove djece.
•) _Banjalu~ki sportsld klub.
•) AiAa Karabegovll:, komunista, 1942. svirepo ubijena od ~t
nika.
'I) Suturllja: Vel:i potok- otav taj uvu~ni kraj iznad gornjeg
iehera, bio je omlljeno izletiAte KAB-a.
192.
�1Vica Mdar se osvrnuo na rad kursa i izloiio politicku situa~iju, a zatim je izveden kultumo-umjetnicki program.
- Zivele smo u istom gradu. Poznavala sam jo§ pre rata
nju i njenog brata Muniba - kaie J ela Perovic. - Otac kadi.ja, strog covek, bio je vrlo cenjen u Banjaluci. Majka, dobra,
plemenita zena. Videla sam je prvi put 1941. kad sam traZila
Vahidu da joj nesto porucim u vezi sa prikupljanjem priloga
za NOP. Vahidu ne nadoh kod kuee. Docekala me njena majka-kadinica i primila blago, s poverenjem, i~ko me dotad
nije videla. Bila je izgleda upucena u aktivnost svoje dece. I
ostala Vahidina braca bili su napredni ljudi. Vahidu sam aretala u akcijama naprednih ljudi: na predavanjima, priredbama,
izletima i drugim manifestacijama Kluba akademicara, drustva »Pelagic«, »2enskog pokretac, »Prijatelja prirodec i ostalih. Redovno je davala i sakupljala »Crvenu pomocc. Bila j~
uvek otvorena, direktna i originalna u izrdavanju. Ve§ta u
recima. Sugestivna, posedovala je moe uticaja na ljude. Bila.
je osrednjeg rasta, sportskog izgleda, cvrsto gradena. T~
meljna.
- Mnogo sam slu!ala o njoj - prica Ruza Maglajlic, zen~
Vahidinog brata Ekrema. - Ilegalni radnici iz B. Luke, Kazas i Maslo, navracajuci kod nas u Zagreb pricali su kako j~
jako stroga u gledanju na odnos mtiZa i zene u braku. Ekrema.
sam ludo voljela i pobojala sam se da ce njena strogost utjecati na nase odnose. Ekrem zbog ienidbe nije smio kuci. Medutim, kad je do§la u Zagreb, Vahida nije mogla a da nas ne
obide. Vidjela je da kao studenti zivimo bijedno, u jednoj sobl,.
pa je prodala svoj biser i nausnice, i kupila nam je najneophodnije od odjece. Otada nam je svakog mjeseca slala paket.
hrane i drugih stvari. Avgusta 1939. dosla sam kao profesor
na slu!bu u Bjlnjaluku. Nisam se, sto kdu, ni okrenula u.
gradu, nisam jos ni usia u njihovu kucu, a Vahida mi jednolltavno rece: »Draga moja, vrijeme je da se prihvatis posla::;
kakvog, ti vee znas. Popodne idemo na sastanak.« U prosto-rijama .Zenskog pokreta na§le smo se sa Du5ankom.Kova~evicr
Stankom Subic i jos nekoliko drugarica. Na sastanlw. je bilo
govora o predstojecoj skupstini i izboru odbora.. Meni je .do-·
dijeljena du!nost blagajnika. Njeno djelovanje islo je ,za: tim.
da svim mogucim metodima probudi kod lena. svijest. o,,nji-..
13 - 2ene herojl
�hovoj neravnopravnosti i te§kom polohju u porodici, braku,
i u druAtvu. Pri svim tim nastojanjima bila je upoma i dosljednja. Koristila se uvom rijel:i, literaturom, predavanjima
i lil:nim kontaktom, sl\lZeci se uvijek primjerima iz svakida8·njeg !ivota. Na sijela preko Vrbasa i u Gornjem Seheru, pozivale smo napredne djevojke i svaka od njih povela bi jo§ koju.
Na§la bi se i harmonika. Djevojke su obil:no radile rul:ni rad,
a Vahida je istupala sa unaprijed pripremljenim programom.
Citale smo iz knjiga, novina i sakupljale pomoc za drugove
u koncentracionim logorima. Neke !ene su je osudivale, i to
one imucnije: da se bavi muskim poslovima. One siromasnije
su joj odobravale ali, misleci da je neravnopravnost bogomdana, govorile su: :.Moja Vahida, ne moze to kod nas tako
biti.c Ako nije mogla drugal:ije, uzvratila bi: »Draga moja,
tako ce ti biti, pa ti radi sta hoces.«
Sve poteskol:e i prepreke strpljivo je savladivala, l:esto
nailazeci na nerazumijevanje i svojih najblizih. Malogradanska l:ar§ija, namjerno ili iz neznanja i vjerskih predrasuda,
·krivo je tumal:ila njen stav i nastojala ju je okaljati i u gradu
i u porodici. »Kao Vlahinja! Obukla usku bluzu, odrezala kosu,
ide u kino, pozoriste . . . Zasto je poletila u t.akvo drustvo?!
Sta ce :i:ljoj DuAanka Kovacevic, koja hoda po Beogradu .. . «
govorili su babi. Zbog toga je ponekad u kuci bio 1om, pri
l:emu je i majka mnogo trpjela. Bilo je muslimana koji su
prizeljkivali da se njome ozene. Prilazili su kadiji licno ili
porucivali preko nane i drugih da se ona mane pomenutog
druAtva, jer joj se samo pod tim uvjetom vrata udomljenja
sirom otvaraju. I bliza i dalja rodbina vdila je pritisak na
nju. Zabranjivali su joj da izlazi. Takvo stanje trajalo bi mjesecima. lpak je izlazila. Ja sam joj u tome cesto pomagala:
Babo mi je, kao sinovljevoj zeni, vjerovao. Rekla bih da mo..:.
"ram u §kolu pa neka mi Vahida pravi druAtvo i sal:eka me u
zbornici. Cim bismo iza5le iz kuce, ona je odlazila svojim a
ja svojim putem. De§avalo se l:ak: reknem babi da joj nije
dobro, da lezi. Smotali bismo nesto i stavili u njen krevet; kad
on··proviri, nek pomisli da je u postelji.
· Pri~ala:mi je da se zabavlja sa Srbinom ida je on »jedini
z~ koga bi se mogla udati« ali radi oca, koji je veliki autoritet,
to ·nipo§to ne bi ul:inila. Povjeravajuci mi se plakala je. Poblila ·se da je rii majka u tome ne bi razumjela. Mada ju je
d·· sv~niu pred ocem stitila, l:esto ju je opominjala: »Vahida,
�12. apTila 1940. godine na ~vadbi sestre Munibe. Gore,
s lijeva na desno: braca Nazim, Dievad - poginuo,
Dr Ekrem, Munib - poginuo, Muniba i suprug Fadil
Saric - poginuo, narodni heroj, braca Osman, Nediib
(poginuo). Dol;e: Alija, Rda supruga Ekremova i
Vahida.
sta radi§!?« »Meni je jasno da necu imati svoje licne srece
- saputala je sjetno, bri§uci oci. Sve svoje nadanje i snagu
ulozicu u rad. To mi je svrha Zivota i u tome osjecam naknadu
i veliku radost.«
Posebnu je brigu vodila o kuci. Uvela je peglanje rublja
i svakome postavila krevet, jer dotad se spavalo po podu na
du8ecima. Nastojala je da se u kuci jede sto vise zeleni. Odrzavala je besprijekornu cistocu u citavoj kuci. Stalno je osudi\rala obicaj zena da hodaju po mahali i ispijaju kafe. - Kad
bih subotom polazila u Zagreb, uvijek mi je sasila nesto novo
»da se pokazem pred muZem«.
·
- Nase drugarstvo pocelo je u doba njene aktivnosti u
Zenskom pokretu - prica Dusanka Kovacevic. - Patrijarhalno vaspitanje i obicaji namijenili su joj sudbinu domacice.
Trebalo je da zar i tamni veo preko lica izjednace njen zivot
sa Zivotima hiljada muslimanskih lena ciju je potlacenost ona
lP
195
�poznavala i osjel:ala vile neg6 iko. U napredne !enske organizacije nju nije doveo slu~aj. Dovela ju je licna pobuna protiv
!ivota koji joj je namijenjen, divna ljudska zelja za slobodom,
znanjem i akcijom. Sposobna i inteligentna, duboko osjel:ajna, brzo je shvatila vezu izmedu radnickog pokreta i borbe za
oslobo<!enje zene. Radnicki dom zamijenio je ovoj izvanrednoj
zeni vi§e §kolovanje §to joj porodica nije omogucila jer je
bila zensko, a knjige i borbene pjesme zamijenile su mahalska
sijela i razgovore u kojima je prolazio dru§tveni zivot muslimanki. Nevjerovatna je bila njena zelja za znanjem i ucenjem. Negdje u svom krevetu dr!ala je desetine knjiga iz
oblasti ekonomije, filozofije, prirodnih nauka. Cesto smo nocu citale. Zajedno smo proucavale »Zenu i socijalizamc Bebela. Jednom mi je, ustrucavajul:i se, pokazala svoj prvi
clanak. Dala mu je naslov: »lstina o !ivotu muslimanke.« Bio
je nevje§t, ali snazan svojom iskreno!cu i osjel:anjem.
Njen dru§tveni rad u to doba bio je sputan obzirima prerna porodici: Trebalo je nositi zar, sakriti od oca svoje odlaske
na konferencije, svoje drugovanje sa »inovjercimac i komunistima. Ipak, nikad nije izostala. Oznojena od trcanja i !urbe,
stizala je na sastanke, zbacivala zar i prenosila se u svijet
kratkotrajne slobode i ucenja, svijet za koji je htjela da zivi
i bila spremna da umre. Sjecam se kako je dolazila na radnicke
priredbe: Raspremila bi svoju postelju, stavila cjepanicu i
pokrila je jorganom. Povr§nom posmatracu, a to je najcesce
bio otac, koji ju je kontrolisao, ucinilo bi se da je ona u postelji. To skrivanje osjel:ala je kao ponizenje. Mrzila je ld, a
bila je prisiljena da se neprestano slu!i raznim izgovorima zbog
izostanaka i izlazaka iz kul:e. A u svemu tome, na njenoj strani bila je tiha, plemenita majka, puna vjere u Vahidu, u nas
sve, puna zelje da njena djeca budu sretnija i slobodnija nego
sto je ona bila. Citava kul:a, zahvaljujuci Vahidi i majci, odi-·
sala je sirinom, humanosl:u, susretljivoscu prema ljudima i
spremno§cu da pomogne. Svoju spretnost i umjesnost u domacinstvu, koristila je da saSije drugaricama haljine, da organizuje bife na radnickim i studentskim priredbama, a cesto
su vredniji ukrasi iz njene kuce ukrasavali sale za radnicke
konferencije i priredbe.
- Vahidu sam upoznao- sjel:a se Vaso Butozan- kad
je vrlo poirtvovano i uporno sakupljala priloge za pakete-
198
�naiixn drugovtina, uoa rata interniranim u logor. Razumije
se, pri tom je u svojoj jednostavnosti sdeto i sa ljubavlju govorila i -o likovima i borbi tih drugova. U ovoj svojoj brizi iAla
je joo .i dalje: brinula se i o njihovim porodicama. »Ne smijemo dozvoliti da djeca gladuju dok duAmani i faiisti dr!e u
logoru i mu~e njihove o~eve i bracu« objainjavala je energicno
i bez suza, sakupljajul:i hranu.
- U maju 1941. Rada VranjeAevic me primila u KPJ i
saopAtila da mi Partija povjel'ava vrlo odgovornu du!nost
l,lpravnika Cinovni~ke menze - sjel:a se Safet Fejzil:. .__, Rekla
mi je da je tog istog dana u KPJ primila i Vahidu, i da l:1.1
preko Vahide ddati vezu sa njom. Ova menza je u stvari bila
glavna kurirska veza grada sa Pokrajinskim komitetom u
Sarajevu, sa Kozarom, Centralnom Bosnom i neposrednom
okolinom Banjaluke- PoniromB). Ovdje je stizala i sva posta
za druga Starog koju sam samo ja, li~no, primao. Predsjednik
menze bio je Vaso Butozan, a hranili su se u njoj ilegalni
radnici iz ~itave Bosanske krajine. Dolazila .je i Zaga Umicevic, Jovanka Covil:, avijati~ar Franjo Kluz i Adil Alagil: ...
Prikupljao je ovdje i materijal za Aumu: Vahida je donosila
oruzje, municiju, sanitetski materijal, a naj~esl:e su joj pomagali omladinci Dalko DerviSil: i Enver Rizvanbegovil:. Sve
se odvijalo brzo, Priloge smo odmah sakrivali u spremiSte kod
gomile krompira, paprika i ostale zeleni. Kad sam jula 1941.
i,zabran u Mjesni komitet, preko Vahide sam stalno ddao vezu
druga Starog sa Radom Vranjesevil: i Du8ankom Kovacevic.
Umotana u zar, Vahida je imala znatnu ulogu u oddavanju
kurirskih veza po gradu, a i izvan grada. Vezu je uspostavljala i sa »vezomc na Han-Kolima, dolaze{:i pri tom samo do
Suturlije. U tim stvarima, uvijek i u svako doba, najsigurnije
je bilo obratiti se na nju.
- U njezinoj baiti, na travi pod vockama, sastalo se u
proljece 1941. dosta drugarica - sjel:a se Zumra Cejvan. Atmosfera rata uveliko se osjecala. Prva nam se toplo obratila
Jt&da VranjeAevic. Govorila je i Vahida, sugestivno, o rukovodel:oj ulozi Partije, o teAkim zadacima koji su pred nama ...
SnaZnini rije~a prosto nam je ulijevala· nadu u pobjedu.
&)
Prvo bfdo do B. Luke,
�BaJ iz njenih rijea osjetila sam koliko je plemenita borba
kojoj sam i sama priila. Htjela bih bar malo da osvijetlim njen
lik, jer takvog druga, borca i radn.ika ja viJe nisam srela.
Posjedovala je sve Wile se odlikuje pravi kom.unista i narodni
borac.
Jedan momenat ostao mi je u dubokom sjeeanju. Negdje
u ljeto doila sam k njoj da primim zadatke. DoCekala me
sva ustreptala i odmah mi pokazala pismo koje je upravo
stiglo od naiih drugova iz iume. TraZili su neSto odjeee; u
tome su jako oskudijevali. I dok sam ja otala, ona je izvukla
ispod seCije dva kofera krcata ramovrsnim platnom. Smjesta
je ~ela da kroji, uzvikujuCi: •Zar ovo da stoji ovdje, a naSi
drugovi da idu goli i basile Bio je to dio njenog ruha, ali na
lieu joj se nije odrazio ni traCak tuge. Sta viSe, osjetila sam
da je stramo ljuta na samu sebe Ato se ranije toga nije sjetila.
Joi dok sam sjedila, zavriavala je komad po komad vesa.
Drugom prilikom njena majka mi se potu!ila kako joj nestaju
mnoge stvari iz kuee: •Eto, ju~e sam svu kueu prevrnula, da
ruutem rorove i postavim pee u sobu, ali nigdje ni jednoga.
Kao da ih ni imala nisam!x Vidjela sam jednom kad su im
pred kueu doili kuriri sa konjima i Vahida mi u povjerenju
r~e da ee svu zalihu namirnica, Sto su njeni za porodic>.1
spremili poslati •goree.
- Predvic!ajuci dogac!aje - sjeea se R11Za Maglajlic -·
svekar je u~i rata sakrio pod stepenice, sto vode iz prizemlja
na sprat, izvjesnu koli~inu namirnica. Bio je uvjeren da za
to niko ne zna i da su stvari na svom mjestu. Ostao je zaprepaAten kad je vidio da tamo vise nigdje nista nema. Pored toga, Vahida je pokupila od oca i brace sve vuneno, isparala i podijelila zenama da pletu za borce. lz kuce je iznijela
gotovo sve posteljno rublje; ni plahtu nismo imali da promijenimo. Sanduke sa svojim ruhom potpuno je ispraznila. Domaci svileni bez, namijenjen postelji, u gaze je pretvorila i
prije slanja ~ak i sterilizirala. Tako je Vahida sve sto se moglo obuci, obuti i pojesti, iznijela iz kuce svojih roditelja i otpremila u Aumu. I kadinica je doprinosila: aBolje Zivo neg
~estito, mislim se gledajuci onu studen, a partizanima zima,
pa dignem cilim s poda, uzmem jednu curu iz komAiluka, zaklju~am je u sobu i - pori! Moja Muniba i Milica Vranjesevic,
koja se krila kod nas, svaki dan po jedne rukavice opletu:
�jedan prst crven, drugi !ut, zelen . . . Cijelu kucu od krova
do podruma, pretvorila je u skladi§te raznovrsnog materijala
za partizane. Pribavljala ga je dovijajuci se na razne na~ine.
Jednoga dana kadija se popeo na tavan i ~i mu stale od ~uda
kad je ugledao kamaru - zakr~ila pola potkrovlja. Cega tu
sve nije bilo: od sjekira do radio aparata . . . Pogled mu se
prikovao za stari crnogorski pi.Stolj, porodi~nu uspomenu, §to
je dobio od oca. Ni njega nije zaboravila. U tome radu ni mene
nije §tedila. Jednom je u kucu unesen d!ak bijeloga bruna,
sto smo sledovali na veliki broj Nanova na§e porodice. Bra!~
no je tu omrklo, ali nije osvanulo. Znala sam da je to Vahidino djelo. Na moj prijekor, samo mi se podsmjehnula:
»Kadinice, ti mislis da si samo ti !iva.« Prvi pu§komitraljez
koji je iz Banjaluke iznesen u sumu pribavila je Vahida od
ustue, dugodi.Snjeg stanara nase dvoriSne kuCice-barake. Vidjela sam ga kako preko ba8te prenosi oru!je u na8 koko§injac.
Vahida se nasmijala mojoj zbunjenosti: »Ne boj se, nije Vlah,
ovo je Sokac!« Ne znam kako ga je za to pridobila. Radila je
tako iz dana u dan, sve dok je nisu zatvorili. Opustjela mi
je kuca bez nje.
- Od nje sam - ka!e Zumra Cejvan - prvi put l!ula
partizansku pjesmu. Dok smo u njenoj sobi prebrojavale prikupljeni materijal, tiho je zapjevala: »Po sumama i gorama . . .« Naucila ju je od boraca odlazeci na Sehitluke. Bila
je uzbudena, ol!i su joj zasuzile. Zeljela je da se bori s pu8kom
u ruci, ali Partija je od nje trazila da ostane u gradu. Spretna
i hrabra, izvrsavala je zadatke i okupljala sve vise i viSe simpatizera . . . Kuca joj pored same policije, a ona radi bez prekida, kao da im prkosi.
- Pohadala je sanitetski te~aj jo§ u okviru 2enskog pokreta - kaze Teufik Maglajlic. - Po okupaciji, povezala se
sa osobljem Ddavne bolnice i Higijenskog zavoda, uspjela da
stvori antifa8istil!ke grupe i sakupljala instrumente, lijekove i
sanitetski pribor. Jednom me pozvala da odemo skupa u Hig.
zavod po sakupljeni materijal; primivSi ga sve je vjesto uvila
u obliku novorodenl!eta i »bebu« javno nosila sve do svoje
kuce, odakle su prilozi odasiljani u sumu. U tim teskim danima
organizuje grupe !ena od Lausa do Rebrovca, s kraja na kraj
Banjaluke, i one joj pomaz1.1 u radu: pletu, siju, sakupljaju
199
�odjeCu i obuCu za partizaDe.. VJSOka i jak.o mriava AiJa, lena
rudara Adema Celeia, bila je kurir za Jumu. Vahida je usred
ljeta mala na nju da navub! i po devet dfempera, ill da joj
oko tamkog st.ruka povjeia DIDOitvo &rapa i obmota metrima
tkmh~e U ve1iku korpu stavljala je ostali prikupljem materijal i prekrivala ga zeljem. Tako opremljeDa. a ipak pod
zarom neupadna, Aiia je odlazila partizanima pored ustala
na mo.tu, kada je bi1o najtefe preCi Vrbas, strafe pooitrene,
i nikad joj ae nije desi1a nezgoda, jer je oprezna Vahida umjela sve da predvidi Kao blagajnik Crvene pomoCi, za !umu je
Vahida itoita i kupovala. •Evo ti novae - stavljala mi je
u zadatak - pa kupi muikib pulovera bez rukava i koinih
kapaa zauinicama. Kad zaduva, ozebu prvo ufi.c Opamosti
su njen svakodnevni pratilac; ali ona radi ne preiuCi pred
policijom. Premetafine u njenoj kuCi postaju obibla stvar;
pri jednoj, nai1i su Milieu VranjeieviC bez legitimacije. Vahida ju je uvjerljivo predstavila kao svoju iznenada oboljelu
roctaku i sve je proilo dobro.
- Upoznala sam Vahidu 1941. preko njenog brata Muniba koji je joi prije rata ilegalno radio 8 mojim mufem lade Temka AlibegoviC. - Otada znam poitenu Maglajliea
kuCu. Kad je Munib otiAao u iumu, Vahida je neustra!ivo na.tavila svoju djelatnost sa mojim mu!em i sestrom Sidom.
Nikad se ni&ga nije bojala. Pribla mi je kako je, osim drugih ilegalaca, u ormaru krila druga Starog i Vasu Butozana.
Preko saradnika, a i sama li~o, sakupljala je narodnu pomoC.
Bezbroj puta je 8 receptima odlazila u banjalu~ke apoteke
i uspijevala da iznese otuda veee koliMne sanitetskog materijala i lijekova. Cesto sam je vic:!ala kako, oko podne, prolazi
uskim sokacima put »Cme kuee« odnoseCi zatvorenicima hranu. VjeAto se povezala sa velikim brojem !ena i pridobila ih
za rad; donosila im je materijal, a one su §ile za borce. Jedne
v~ri Jkripnuie vratnice i ugledah Vahidu kako sva zadihana
prti povelik paket. Bilo je to veliko §atorsko krilo. Odmah
smo ga iskrojile u nosila i torbe za municiju.
- Dolaskom okupatora sva se ufurbala - spominje Bi~
sera Hasanbdic. - Cinilo mi se, ni jednom trenutku nije dala
da proc:!e beskorisno. 2urno je ulazila u moju sobu, gdje me
zaticala za mdinom, predavala mi materijal za §ivanje ruk2()0
�.saka i raznobojnih zarova i brzo nestajala. Uvijek je dolazila
.sa zadacima, kakve je kome namijenila. Takva, kakva je bila,
postala je u mojim ol!ima velika.
KoristeCi svoje siroke veze Vahida je nekoliko puta druga
Starog smjestala iz stana u stan da bi tako izbjegao progonu
usta5a.
- Svestrana aktivnost Vahidina ispoljavala se narol!ito u
danima fa5isti~ke okupacije - sjel:a se Vaso Butozan. Partija je u Banjaluci vdila obimne i raznovrsne pripreme za
ustanak. Dolazili su ovamo mnogi drugovi, u prvom redu oni
koje je trebalo skloniti iii prebaciti u partizane. Mnogi su
pomocu Vahide nalazili sigurno skloniSte iii »vezuc za odlazak
preko Vrbasa, Gornjeg Sehera iii Sehitluka ... Govorila bi u:r.
put svome saputniku da je u partizanima dobro, i kako je
cijela Banjaluka sko~ila na noge da pomogne partizane i ·partizanske porodice. »0 svakome vodimo ra~una, ne treba se
pla5iti, nije potrebno da se u partizanima brinete za va5e familijec. Tako bi uvjeravala skromna, neustra5iva Vahida; ri·
jecima jednostavnim, katkad malo i oporim.
Koliko sam se i sam poradovao kada me je jula 1941, poslije prelaza u ilegalnost, ona posjetila i donijela mi poruku
druga Starog da se i ja spremim za izlazak. Bilo je to kod
krojal!ice Roter, gdje se, pored ostalih, kiio i drug Stari.
S obzirom na svoje porijeklo, ova nije bila sumnjiva. Mnoge
drugarice, pod izgovorom da dolaze »na probuc, odrZ&vale o;u
vezu sa nama. Tom prilikom mi je donijela muslimanske !enske haljine, zar i cipele sa visokim petama, da bih sto sigurnije mogao prol:i kroz grad do Sehitluka. Koliko se sna5la
da me preobuce, bila je nesretna kad je vidjela da u takvoj
odjel:i ne(:u moCi da krenem. Vratila se i saopstila to drugu
Starom, na sta joj je on preporucio da pustim brkove i tek
kad mi narastu mogu ici. Kad je d~lo vrijeme, pojavila se
Vahida i donijela mi hrane, knjige i rublje, da mi se nade
do polaska i uputila me dalje.
......:. Vahida je drugovala sa mojom starijom sestrom Ai!om, tako<!e aktivistom - ka!e Mubera Osmic. - I mene
su anga!ovale na raznim zadacima, srazmjerno mom uzrastu.
U jesen 1941. AiAa me poslala da donesem nekakvu »vunuc
od Vahic;le. Usia sam na sporedni ulaz, u djel!ju sobu, i sjela na
�seCiju. PruZajuCi mi korpu prek.rivenu peikirom Vahida rece:
»Zna§ ita, Berka, avo nije samo vuna, to je municija za partizane, a odozgo sam stavila klupcad. Berka, duio, cuvaj se
preko mosta, a i put je dalek. Ako se neito desi - tu je
malo zastala i brzo dodala - aka padnei, pa ti se prospe, ne
govori odakle nosii. Svrati kod Sandora, dace ti jedne bakand!e.c
Vahida je i svome bratu Aliji, joi djeeaku, davala slicne
zadatke. On spominje: Stavila bi mi u ruke korpu s municijom,
ovlaA zastrtu rucnikom, i nasavjetovala: »Aka te zaustave,
baci korpu u Vrbas, a u krajnjoj nevolji skoo i ti u vodu.c
Sakupljanje starih bosanskih cilima i serdZada, karakteristican je primjer njene snalaZljivosti. Nocima se to na sijelima paralo i pleli d.Zemperi, ialovi, carape ...
Za cetvrte ofanzive, krecuci se prema Satoru, odmarali
smo se u kuci strica Gavrila Principa nedaleko Bos. Grahova.
Bilo nas je mnogo. U kratkoj bundi od plisa i smectim pantalonama, sa piitoljem o pojasu, ucinila mi se ozbiljnija nego
ikad. Dok sam pjevala, sjela je uza me i poeela plakati. Zagrlila sam je i upitala zaAto place. Sjetila se Ai.ie, reee, ona
je toliko !eljela da me vidi. Cijelu noc peli smo se na Sator.
Probila se vjerovatno na drugu stranu jer je viie nisam vidjela. Da, zarezala bih njeno ime svuda, kao ito mi se ona usjekla u sjecanje: beskrajno pozrtvovana, nesebicna, skromna, sa
neiscrpnom energijom.
- Smjelo izvodi akciju za akcijom . . . PonaAala se pri
tome- sjeca se Duianka Kovacevic- kao da nikakva opasnost njoj ne prijeti nego treba samo druge da zastiti. Svoju
kucu, u kojoj je zivot dotad tekao mirno, taka reci preko noci
je pretvorila u skladiite hrane, obuce, odjece, sanitetskog materijala, oruzja, oruda • . . Tu je organizovala i pravu radionicu
rublja. »Prostrana kuca sa sobama debelih zidova i gustim
zavjesama na prozorima, koji ni usred ljeta nisu propuitali
vrucinu, u kojoj je mirno i udobno tekao zivot relativno obezbijedene porodice, postala je vdan centar mnogih koji su ilegalno zivjeli i radili u Banjaluci. Duia cjelokupnog tog rada
bila je Vahida, kci patrijarhalnog kadije, cijoj je snazi i !eljama davno postao tijesan zar i uska perspektiva muslimanske
djevojke koju joj je namijenila patrijarhalna sredina i obicaji.
U sav svoj posao unosila je sestrinsku ljubav i brigu za sva202
�•
kog l!ovjeka. Nikada nisam vidjela Vahidu da se pred necim
zbuniJa. Kao da je bila stvorena za to bumo, uskome§ano doba, kao da joj je ono pomoglo da oslobodi do kraja svoju neiscrpnu snagu i vjeru u bolji iivot.« (:.Kraji§ke brigade« - DuAanka Kovacevic).
Njena dovitljivost i smisao za organizovanje ilegalnih
akcija postaju tih dana gotovo poslovil!ni. Dogovorila bi se
recimo sa trgovcima Jevrejima, dok im radnje jo§ nisu bile
oduzete, da joj dadnu vel:e kolicine robe po neznatnoj cijeni,
tek da se naplati: sapun, sel:er, braAno, cetkice za zube . . .
Jedna njena akcija ostaee nezaboravna; nije to bilo po zadatku nego po njenoj vlastitoj inicijativi i odluci. U doba masovnog ubijanja i odvodenja u logore Srba i Jevreja, Vahida
obilazi po gradu srpske i jevrejske porodice, upozorava ih da
l:e im neprijatelj oduzeti svu imovinu i istice koliko je vazno
i korisno ako neAto od toga dadnu za ustanike. Tim putem
je obezbijedila radio-aparate i mnoge druge stvari. Kad smo
u gradu organizovali sanitetske tecajeve, ona je pribavila sanitetski materijal i za tecajeve i za sumu. U jesen 1941. u svojoj
avliji ogradenoj visokim tarabama pripremala je velike koli·cine pekmeza. »Na cetiri vatre, cetiri kazanac - kako kaze
kadinica. »lmal:emo pekmeza dok god traje rat« primijetila je,
a Vahida je doceka: »Nel:emo ga, stara, ni okusiti! Ovo l:e il:i
tamo gdje treba.«
Oko smjestaja !judi koji su hili u ilegalnosti cinila je
· prave podvige. Pribavljala im je zarove i drugu odjel:u, a
kod nje bi se nasli i kljucevi velikog broja ilegalnih stanova.
Iza policijskog casa nikada niko nije ostao nesmjesten; sve
je to ona regulisala. Sjecam se jednog detalja: Porodica Bojkovski odselila je u Beograd i Vahida je dobavila kljuc toga
stana. Najednom smo se ja i Rada Vranjesevic naAle u trosobnom stanu! Obilazila nas je i, da bi drugi stanari culi,
glasno govorila: »Moram im zalijevati cvijece.« Jednom, dok
smo u zaru silazile niz stepenice, naisla je zena nekog ustaskog
funkcionera. Vahida se odmah snasla. Pocela je na nas da
vil!e kako ne znamo cistiti parketel Naravno, u taj stan vise
se nismo smjele vratiti. I pored l!estih premetacina ustaske
policije, ona je u radu imala veliku poddku svoje majke, dok
se kadija, da· bi »sacuvao autoritet«, pravio da nista ne pri:..
mjecuje.
203
�•
. .J~om $am se ipak uvjerila da on zna mnogo· viie ·nego
st.o to pokazuje. .Bila sam uhapsena. Prozori :l:atvorske sobe
gledali su na kapiju Vahidine kuce. Trebaio Je da obavijestim
ne~oga da sam u zatvoru, pa sam dugo tekala ne bi li $e
pojavio ko od njenih. Nai§ao je stari, Vahidin otac. Odlucila
sam se. Obratila sam se njemu: »Molim vas, kadija, recite Vahidi da je Du5anka u zatwru.« Prosao je ne obziruci se, kao
da nista nije cuo, i otiSao u grad. Medutim, brzo se vratio.
Vahida mi je kasnije pricala da joj je rekao: »Eno ti druge u
zatvoru. Red je da je obides jer i tebi je tamo mjesto.« Bio je
to, istina, grub nacin, ali pokazuje da je bio spreman da
pomogne. Jednom sam ga u njihovoj kuci pri susretu pozdra.,.
vila sa dobar dan. Odmah je otiSao u Vahidinu sobu i posa-:vjetovao: »Opomeni onu Kovacevicku, kad vee hoda u zaru,
da ne vice dobar dan.« Takav njegov stav znacio je odobravanje cijelog tog rada, izvjesno slaganje sa Pokretom. To
govori koliko je on bio covjecan i pored svoje naprasite n.a~
ravi i zaostalih shvatanja9).
»Pred polazak vidjele smo se i pozdravilelll) sa Vahidom
Maglajlic - pise D. Kovacevic u knjizi »KrajiSke brigade«.
- Posljednji put prokontrolisala je da li smo pravilno. obukle
zar i metnule pecu, dala nam stotinu savjeta i si.tnica koje
nam mogu zatrebati, zasuzila i zastidila se suza. Sa gruboscu
kojom je uvijek poku5avala da sakrije svoju covjecnost i do-:brotu, rekla nam je da nista ne znamo, nazvala nas »Vlahfnjamac i dugo ostala u kapiji, gledajuci za nama. Zarove
nam je dala iz svoje kuce, uz pristanak majke, stare kadinice,
koja je bez razmiSljanja zamijenila udobni mir svoje starosti
8) Kadija Maglajlic je bio covjek strogih vjerskih na~la i via~
stitih principa. Ni Ekrem, njegov najstariji sin, nije smio da zapali
pred ocem. Kao lief Serijatskog suda bio je vrlo cijenjen i ugledan.
Odmah 1941•. ustalie su ga penzionisale kao »nepocudnogc. Kod
komunista mu je smetalo samo to lito ne vjeruju u boga. Ali posllje
prvih strijeljanjii Srba, njegovo uvjerenje se poljuljalo 1 gotovo
preko noei okrenuo se Pokretu: Popustio je pod dugodilinjim utje:..
cajem svoje djece, a narocito Vahide. Cak je 1942. godine postao ,.1
clan Gradskog odbora NOF-a. Tokom 1942; bio je 1 U konclogoru u
Bos. Gradiliki. Kada se vratio, docekala ga je tako .re6i sv~ Banja,.
luka; obilazlli su ga najvidenijl muslimani .•• (Op~ MB)..
10) Dulianka 1 Rada Vranjelievic.
''"4
�za svakodnevni nemir §to su u ku~u unijeli sinovi i ~eri-ko
'ulUnisti, gonjeni od policije ...•
»Rastati se sa njima bilo je tako tesko - povjerila se
Vahida Temki Alibegovi~. - Suzddavala sam se da ne zapla~em i pretvarala se da sam vesela. Do vi<!enja, dok i ja ne
doc!em, kazala sam ...«
- Iz Tuzle, gdje sam bila sekretar Mjesnog komiteta
KPJ, morala sam u septembru 1941. da bjeZim jer su me na
ulici prepoznali agenti- prica Jovanka Covic.- Obu~ena u
zar, hitno sam partijskim putem prebacena vozom u B. Luku,
gdje je moja prva veza bila Vahida. Toplo me je prihvatila i
smjestila kod sebe u kucu. Kod nje sam ostala nekoliko dana,
Qok mi nije obezbijedila stan i povezala me sa drugom Starim i mjesnom organizacijom. U njenoj kuci su se upravo krile
Rada Vranjesevic i DuAanka Kova~evi~. ~ekajuci da se prebace na oslobodenju teritoriju. Nismo mi bile jedine koje su
se tih dana nalazile kod Vahide. Tunas je svakodnevno bilo po
petoro-sestoro. Svima se na§lo mjesta za spavanje, hrana i sve
ostalo. Za mene je pribavila kompletnu odjeeu, od cipela do
ve§a, i sve sto je potrebno da bih se mogla neupadljivo kretati po gradu.
Vahidina »starac, sna!na i krupna iena, samo je kuhala,
hljebove mijesila i sjedeei za sofrom razvijala jufke za pitu.
Po cijeli dan je bila zauzeta spremanjem hrane za mnogobrojnu familiju i ilegalce koji su se nalazili u ku~i iii povremeno dolazili. Cak su i u Crnu kucu svakog dana slali hranu
za sedamnaest osoba: Njeni uhapseni sinovi Dzevad i Osman
poru~ili su da ima mnogo zatvorenih Srba koje niko ne obilazi, a ustase ih uopste ne hrane, i da treba sto vise hrane donositi. I talco se grab kantama nosio, i kukuruze od po deset
kila . . . »A da im nije dosadno - kako re~e kadinica - jer
mladi su i sami u sobi, jo§ im napeci kitira i kospi. Prostri onu
bo§~u i, bome, valja je natrpati!c Sve je trebalo zgotoviti a
da ni§ta ne primijeti stari kadija. ~ito, mnoge stvari je vidio,
prave~i se da ih ne vidi. Desetine i desetine na§ih ljudi oni
su prihvatili, omogucili im da se sklone, uputili ih dalje. Vrilo
je tu kao u kosnici. Danas mi se ~ini prosto nevjerovatno kako
se sve to moglo nesmetano da se odvija pod nosom ustaike
po.lic:ije. U Banjaluci je bilo jo§ takvih kuca, ali ova se, zahvaljujuci Vahidi i -~jenom utjecaju, stavila sva u sluibu ustan-
205
�ka: Sve §to se u ku~i na§lo, bilo je na raspolaganju . na§em
pokretu, ljudima koji su se sticajem okolnosti tu na8li.
Kad god se sjetim Vahide, njen lik neodvojivo velem za
njenu majku, kadinicu, kako smo je zvali. Divna je to zena.
Smiren ~ovjek. Sve sto je radila, ~inila je mirno, bez srkleta.
Prosto je prijalo biti u njenoj blizini. Ni traga od straha, pa
i kad se u sobi na spratu nalazio sakriven i njen sin Munib,
iza vrata zaklonjenih velikim ormarom. Drugi sinovi su joj vee
bili u partizanima. Pri~alo se kako je kadinica na jednom
mevludu pred masom ljudi hrabro odgovorila na javnu klevetu da •partizani ~ine zlocine«. •Partizani to ne rade usprotivila se- moja djeca su tamo, a oni to ne bi ucinili.c
Bila je Vahida ziva i energicna zena. Nevjerovatno spretna i snalazljiva. Do kraja spremna na sve, samo da se zadatak izvr5i. Pri tom i te kako oprezna, vodeci racuna da se ne
desi nesto nepredvideno. Sje~am se, u parku je imala sastanak
sa drugom Duskom - •Slovencem«, kako smo ga zvali. Trebalo je prenijeti neku poruku. Vahida je bila u zaru, a on je
drzao sesir u ruci. Medutim, Dusko se zbunio i pruZio joj
ruku, zaboravivsi da se muslimanka ne rukuje. Ona se brzo
snasla. •Dragi efendija ... « oslovila ga je, a malo zatim, obazrijevsi se, tiho ga izgrdila: » ••• Ti vrag, stQ mi pruza5 ruku!«
Mene je prekorila sto sam joj se javila u prolazu, kad to nije
bilo neophodno. Sretale smo se ~esre i oddavale vezu, sve
dok krajem oktobra nisam otisla na slobodnu Cemernicu.
Kad sam 10. X 1941. poslije provale na sastanku sa domobranskim oficirima, koji su bill spremni da salju partizanima, morala hitno da se sklonim, dosla mi je Vahida i prividno bez ikakvog uzbudenja, kratko mi je rekla: •Donijela
sam ti zar, obuci ga i smjesta podi na ulicu. Pogrbi se, napravi se starom prosjakinjom, drZ.i parce hljeba u ruci i drhti.
Ne obziri se nina koga. Ispred tebe ce ici drug na biciklu. Idi
sokacima, samo za njim. Kad budete izvan ustaske zone i
posljednje njema~ke strde na izlazu iz grada, on ce ti prici
i reci §ta dalje da radiA.« Plan je izvanredno smi§ljen. Agenti
su uzbudeno pretrdivali svaku ku~u, dvoriAte, baste niz Vrbas, ali nikog nisu uspjeli da uhvate. Pored nas su promicali,
kao poludjele zvijeri u potrazi za plijenom, ali na druga i
·mene, staru zgrbljenu tenu, niko nije ni pogledao.
206
�Kada je moj drug11) oti8ao u partizane, pre§la sam u roditeljsku kucu - pril:a sestra Muniba. - Bila je to za mene
sasvim nova atmosfera, puna napetosti. U kuci se samo radilo
i nekud zurilo. Ono sto je uslijedilo, upecatilo mi se u dusu
za sav zivot. Najprije je uhapsen brat Dzevad. Kako nismo
znali kud su ga odveli, Vahida je po§la u grad da se o njemu
raspita. Htjela je da kupi i posude u kojem bi mu odnosili
hranu. Ali ubrzo se vratila, ne§to uznemirena, nesvr§ena posla. Predosjetili smo: Nesto neol:ekivano se desilo. Putem ju
je sreo agent Kolonic i oslovio: »Gdje si ti, Maglajlicko, otkad
te trdimo!« »Pa ja sam kod kuce i niko me nije traZio«.
»Trebalo bi da dodes u redarstvo radi neke izjave« dodao je
toboz nehajno i otisao. .Zeljela je da se sa nama posavjetuje.
Sta da radi? »Da te hoce hapsiti, odveo bi te odmah« primijetio je neko od ukucana. I Vahida, da bi otklonila sumnju,
ode da se prijavi.
Bez ikakvog razgovora ustase su je predali strazaru. Jos
uvijek je mislila da je on vodi radi izjave. Tek kad su z~
njom zakljucana vrata, shvatila je da je prevarena. Zalupala
je sakama i povikala: »Ja nisam dosla da me hapsite.« »Badava vice§ ... Svuci se i sjedi sa nama« dobacila joj je jedna
zatvorenica.
- Ni u zatvoru se nije zbunila, nastavila je i tamo svoj
rad- kaze Temka Alibegovic. - Jednom ju je ustasa sprovodio u klozet upravo kad je tamo doveden i moj komsija
Sasa Bole. U meduvremenu usta§e su nekud odazvani i Vahida je iskoristila trenutak da mu ispril:a kako je stalno saslusavaju i da nije ni§ta priznala. »Ako prije izades, Sa§a,
- napomenula je - reci svima da se ne boje jer necu nikoga
otkriti. Neka i dalje slobodno rade.« I meni je, poslije bjekstva mog muza, porul:ila iz ustaskog redarstva da ce mi kucu
pretresati, da se na vrijeme sklonim. Bila je u pravu: Jos
iste noci dosli su mi agenti.
- Vahida je tada hila jedina u specijalno izolovanoj samici - prica Safet Fejzic. - U to vrijeme i ja sam lezao
u istom zatvoru, celija do l:elije. I ovdje je ispoljila svoju
vanrednu snaldljivost. Jedna djevojka pocela je provaljivati
omladinsku organizaciju »preko Vrbasac. Na hodniku, u pro·
u) Fadil Serle iz Bos. Dubice -
narodni heroj.
207
�lazu, Vahida JDl Je uspjela reCi da bi ovoj trebalo nekako
zaprijetiti, da dalje ne provaljuje. Ne rekajuCi na!u inicijativu, ubrzo je sama ~ela simulirati bolove u stomaku; oko
njene celije zaw su se okupili ustUki agenti. Za to vrijeme
zatvorenik Bow Radman, omladinski rukovodilac iz BudZaka,
uvukao se u eeliju one djevojke i opomenuo je. I zbilja, poslije toga zatvorila je usta. Jednoga dana doc!e ustaSki istx:.aZitelj Bogojevski i zaprijeti nam da l:e nas sve poubijati ako
mu ne kafemo ko je govorio sa onom djevojkom. Svi smo,
naravno, izjavili da ne znamo. U stvari, za to smo znali samo
ja, Bow i Vahida.
- Cak ni u policiji nije izgubila prisustvo duha - sjeea
se Teufik Maglajlic. - Da bi se povezala sa nekim iz Higijenskog zavoda, sama sebi je izazvala krvarenje. Odvezli su
je na pregled. Vidjevm se sa Trhuljem, prenj.jela mu je zadatke koje zbog hapsenja nije stigla da izvrsi. Radilo se o
organizovanju antifa8isti{:kih grupa u ustanovama i skolama.
U samici je ostala dugo. Ali, nije mirovala. Dokopati se slf)bode, ta misao stalno ju je progonila. Poslala mi je svoj plan
bjekstva: Odre<!enog dana, kada je budu sprovodili na Prijeki sud u Zagreb, istim vozom l:e krenuti grupa omladinaca.
Na stanici Omarska oni ce izazvati paniku, a Vahida bi u
meteiu pokuSala da pobjegne. Kad nas je Kozarski odred
izvjestio da se ova zamisao ne moie sprovesti 1.\ Zivot, Vahida
je zatraZila da je prebace na prvi sprat zatvora. Na intervenciju gradana - videnijih muslimana, podstaknutih od nekih komunista, ona je zaista prebal:ena iz samice na prvi kat.
I ovaj put se pokazalo koliko je me<!u sugradanima bila obljubljena i utjecajna.
- Ubrzo iza nje uhapsena sam i ja - pril:a Zumra Cejvan. - Susrele smo se slul:ajno na zatvorskom hodniku kad
su je poveli na saslu5anje. Za momenat ostale smo same i
ona mi dosapnu da niSta ne priznam, da je to najbolji nal:in
ddanja pred neprijateljem. PotuiDa mi se da je mnogo terete,
ali da ce se vee izvuci. Kad je pobjegla, medu agentima je
nastala panika. Bila je nedjelja, osim defurnih niko se nije
l:uo. I odjednom, za tili {:as, gotovo svi su bill na okupu. Optuiivali su jedni druge sto im je tako opasan komunista pobjegao. »Sad nitko od vas nece odavde izacic prosiktao je
agent upadajul:i u moju sobu. Tog dana istins~ . sam blla
srecna.
208
�......:. u zatvoru je ostala dva mjeseca - pri~a dalje seatra
Muniba. - Za ~itavo to vrijeme uspijevala je da odrti veiu
sa nama. Policijska stanica je blla uz ndu ku~u. s desna;
odijeljena samo jednim visokim zidom, a usta!ko redarsivo
sa zatvorom, nalijevo, preko nekoliko balta kroz koje pr~
ti~ rjecrca Crkvena, pritoka Vrbasa. Danima je nUa' mati
bri!no gledala u njezin daskama zakovani prozor; bio nam
je tako blizu ali i tako daleko.
Dozvolili su da joj odnesemo jastuk, odjecu i hranu. Cak
su dozvolili da joj s vremena na vrijeme i moje dijete dO..
damo. Bila je to Vahidina !elja, §to je umjela i da iakoristi:
MaliAanu je stavljala pisamce u ~mar i tako smo se danima
dopisivali. Na njen zahtjev donosili smo joj mosurove s malo
namotanog konca. Ona bi u mosur utisnula ceduljicu i dobacila ga kroz prozor na!oj susjedi Jevrejki. Cim bi tu !en~
ugledala, kako s bokalom ide u na!e dvorute, uzimala sam
dugum i polazila na pumpu. To~eci vodu, ova mi je spretno
uru~ivala Vahidina minijaturna pisma. Jo§ jedna starija !cna
iz komtiluka, »Majkicac, bila nam je »po§tarc. Kad god su je
odvodili u bolnicu na previjanje, vje§ala je -o prozor bijelu
krpu - znak za nasi Bila je to jedina prilika da je neko od
nas vidi. Tada sam u zaru izlazila na ulice ne bih li je susrela.
Narooito me zaboljelo kad sam je jednom ugledala kako sva
pogurena s naporom koral:a, jer su joj usta!e kipucu vodu
medu noge prolili. Pa i tada je na!la snage da mi neprimjetno
mahne rukom. A ruka joj je bila sva crna; neki agent joj je
preko prstiju divlja~ki prilupio vrata.
A onda, dobili smo posljednju ceduljicu: Zamolila me je
da je 20. decembra, u subotu, sa~ekam s fijakerom u ozna~eno vrijeme na mostil:u iznad Crkvene. U blizini zatvora.
Tratila je da ponesem zar za njenu sobnu drugaricu. Ona je
zar v~ imala, u njemu je uhap§ena. U slu~aju da sve bude
u redu, ugovorila je da se pred susret sagnem i ve!em cipelu.
Na sve je mislila. I na! brat Alija se toga sjeca: •Ujutro oko
osam sati, na dan njenog bjekstva, odnio sam joj kao i obimo
doru~ak na glavni ulaz i, dok sam l:ekao da mi stra!ar vrati
sude od ju~er, Vahida mi je s uli~nog prozora svoje ~elije
glavom dala znak da obidem zatvor i stanem ispod njenog
prozora koji gleda u dvori§te. I, kao i toliko puta dotada,
spustila mi je na kanapu cedulju sa dvije poruke: da l:e v~
~eras bje!ati, opisano sa svim detaljima; i upozorenje . Muu -
~ene
herojt
·209
�-et~pi ·sabitoviCu da i on bjeii. Iako je sve bllo priprem-
ljeno,: fijaker nije izi§ao. U mec:!uvremenu nam je javljeno
!Ja. ce u ponedeljak ustaski agent Paternoster na zauzimanje
nekih gradana pustiti zatvorenike. Ali Vahida nije ~ekala da
je ·Paternoster oslobodi, jer mu nije vjerovala, nego je u nedjelju uve~e iskoristila prvi pogodan trenutak i pobjegla. Te
vel:eri smo, puni · neizvjesnosti, sjedili, okupljeni u kuhinji.
Iza sedam sati neko ubrzano i sndno zalupa na prozor. »Vahidalc za~usmo joj glas i brat NedZib ugleda njih dvije, a
ja zgrabih · zar i izletih iz kuce. Smjesta smo se sklonile u
susjedno dvoriSte da Danici obu~emo zar. Sljapkala je u raskvdenim cipelama i ja joj dadoh svoje papu~e s nogu. Nd
sllsjed Ibrahim, bdtovan slu~ajno se zadesio u svom dvoriStu
i · sve vidio. Zamolila sam ga da ide iza njih, da vidi kako {:e
·proci · preko mosta. V ahida je posla trotoarom, noseci svoju
·Zutu komu torbu, a Danica drugom stranom ulice. Izmicale
:su .g radom, ispred same polici1ske stanice, i zamakle u zim:&ku nol:. Strahujul:i od potjere, nastojali smo da zametnemo
trag koji je vodio od ispod ndih prozora: Mlada braca NedZib · i · Alija, onako poluodjeveni, tr~ali su oko kul:e kroz
;okolne ba5te, pravel:i nove tragove, i stresali snijeg sa grana.
»De!urali smo ,__ kaze Alija - motreci kad l:e se u hjenoj
.Celiji upaliti svjetlo. Nakon sat vremena velika grupa ustasa
i · agenata provalili su nam vrata i nasrnuli uz psovke ...
Kuca na ·osami, za~as su je opkolili! Trojicu brace su nam
tada odveli.«
Ibrahim nam je po povratku ispri~ao da je Danica uz
put izgubila papu~u i otisla s jednom nogom 11 C!arapi. Ta noc
nam · je hila duga. Ko bi znao sta se dogad.a s onu stranu Vr-basa!? Smirili smo se tek u rano jutro, kad je dosla Nazifa
:Ha:dziisakovic i sve majci ispri~ala. I danas se Nazifa toga
·11jeca: »lfe ve~eri nisu uspjele da se prebace na slobodnu teri:..
toriju i moj brat Zaim doveo ih je pred zoru na5oj kuci u
·-Gornjem Seheru. Tu su proboravile dan. Odmah. me zamo:ma da, ~iin svane, odnesem njenoj majci pismo. Upozorila
··m.e da ponesem kanticu, pa ako me neko upita kuda l:u, da
:ka:Zem: »Idem kupiti mlijeka od kadinice.« U pismu je tra~tila od majke da joj po meni posalje potrebnu odjeeu i obul:u,
a.i meru da dA nesto njene odjel:e. Dirnula me njena dobtota.
Iako' je blla izmul:ena, u napetom is~ekivanju da se sto prije
skloni iz okupiranog grada, njenom oku nije promakla .m oja
.:
�osk:udica. Govorila mi je o ciljevima na!e borbe, da i dalje
treba nastaviti sa radom i zalaganjem. Bila je nesvakida5nja;
plemenita !ena.c .Poslali smo joj odjecu za Aumu. Javila nam
se po nekom seljak:u tek u kasno ljeto 1942. iz Kotor-Vare>Ai.
Tra!ila je konca, dugmadi, toplih ~arapa, gusti ~eialj i neito
slatko. Bilo je to posljednje ito smo mogli za nju da u~inimo.
- Novembra 1941. de>Ala sam u B. Luku sa drugom Durom Pucarom-Starim, da radim ilegalno kao ~Ian KPJ pri~a Danica Marie. Preko njega sam se povezala sa Zagom Umi~viC koja je tada bila partijski rukovodilac u gradu.
Tu sam upoznala niz aktivista, sa kojima sam saradivala, kao
i pokojnu Mu Karabegovic, koja mi je mnogo pomogla da
se snadem u ilegalnim uslovima. Od nje sam saznala za Vahidu Maglajlic. Istakla je niz njenih vrlina i ugled ito ga
u!iva medu naprednim gradanima.
Vee 3. decembra i ja sam uhapiena; dvojica ustaia iz
Bos. Grahova prepoznali su me u Gajevoj ulici kod hotel-Palasa i i odmah odveli u ustaiki logor, a odatle me isto v~e
prebacili u ustaiki zatvor. Prvo sam se susrela sa Havkom
Sarac. Sa njom sam u istoj sobi ostala par dana. Rekla mi
je da se ovdje, u podrumu u samici, nalazi Vahida, da je mu~e i amatraju teikim politlckim krivcem. Poslije nekoliko
dana odvojili su me od Havke i smjestili u drugu sobu gdje
sam zatekla Vahidu. Upravo tog jutra i nju su prebacili iz
samice, na intervenciju nekih gradana, kako mi ona r~e1').
Bila je sva izmucena: otecenih nogu, i lica ispijena, blijeda,
sa velikim modrim podoenjacima i zavijenog vrata, :&bog · angine. i tragova ustaikog davljenja. Stavila sam joj do znanja
da sam cula za nju. Odmah se interesovala za pojedine aktivnosti u gradu i ja sam je informisala o mnogim drugovima i
prilikama, koliko sam znala. Medu nama se razvilo prijateljstvo. U ovoj sobi provele smo zajcdno neito oko dvanaest
dana. Bila je svjesna te!ine svog polo!aja, ali nijednog mo·
menta nisam osjetila da se demoralisala. Do kraja je bila
energiena i vedra. Od nje je potekao prijedlog da bjezimo, po
svaku cijenu, jer su nam ustaie nagovijestile da eemo biti
upul:ene u Zagreb ria prijeki sud. Rekla mi. je da se joi u
11) VahJda je uspjela da se pove!e sa partijskom organizacijom
u grv.du i sama je nizom sugestija, uticala na tok svog izbavljenja, op. MB.
· ·
·
·
211
�samici bavila miilju o bjekstvu, ali taJbO je to bilo neizvodivo.
U ovoj sobi. me4utim, moguCe je to Jakie izvesti. I tako smo
pob!le 1 pripremama Ona je u tome pokazal.a izvanrednu
snalatljivost i hrabrost. Dobro je prouMla poloiaj zatvora i
stnnu na koju treba krenuti ••• Nala &ilija - nekadalnja
kuhinja u jednom od stanova Gruberoviea kuee - imala je
samo jedan prozor; gledao je u ustalko dvoriite. Vrata ostave
bila au zakovana daskama, isto i prozor u ostavi. koji bje§e
okrenut baAtama. Upomo, iz dana u dan, Vahida je prstima
rasklimavala ekser po ekser na ~ zakovanim vratima,
ave dok nije uspjela da ih iRupa. Da prikrije olabavljene i
ovlal prislonjene eksere, vjeSala je o njih dijelove odjeee.
Polto au otvorena vrata, njeni utmuti i pomodreli prsti naatavili su da izvla~e ~vie sa zakovanog prozora ostave na.Ae jedine nade. Ostalo nam je j~ samo da ~kamo na pravi
trenutak. I on je, najzad, dab<>.
Uv~ 21. decembra, uofi planiranog odvo4enja na prijeki sud, ustaAe su slavile neki svoj praznik. Dok je ustaSki
stra!ar ietao s procelja zgrade, Vahida je lako uklonila daske i, proturivAi glavu kroz prozor, dobro osmotrila naokolo
a zatim izbacila jastuk. Kako je i dalje sve bilo tiho, skocila
je prva na jastuk, sa svojom neodvojivom torbom u ruci, a ja
za njom. Snijeg je padao i zasipao tragove. Bilo je oko pola
oaam. Preko prvih taraba pretr~e smo do rj~ice Crkvene,
lijeve pritoke Vrbasa, pregazile je i nastavile da bjetimo
preko bdta koje je Vahida odli~no poznavala. Ona se izula
i sa cipelama u ruci pregazila vodu, a moje cipele, sasvim
raskvdene, ostale su u toj jumjavi negdje u snijegu. Obrele
smo se pod prozorima njene kuce. »Pobjegle smo, dajte brzo
zarove da idemo daljec obratila se, zadihana, strahovito iznenat1enim ukucanima. Brzo smo se obukle i nastavile bjekstvo kroz grad, s mukom usporavajuci korake da ne izazovemo
sumnju. Iza svakog ugla vrebala je opasnost. Ubrzanije smo
proJle pored Ka8tel-tvrt1ave; ta jaka neprijateljska utvrda,
omet1ena visokim z.idinama, nadvisila se iznad smaragdnozelenog Vrbasa i izaz.ivala jezu u ljudima. Trebalo je jo! proCi
kraj poja~ane ustdko-njema~ke stra!e na mostu. lza toga
smo sigurnije kora~ale manje osvijetljenim ulicama put Gornjeg-Sehera.
Jo! isto v~e ~tigle 8mo kuCi na!eg akiiVist~ Dalka, koga
smo obje poznavale. Kad nas je ugledao, stra!no se upla!io.
212
�U kuCi je bilo mnogo !ena; drugarica mu se poradala. Odmah
nas je smjestio u italu sa kravama. Upozorile smo gada moramo ito prije izbjeci na oslobodenu teritoriju. Ubrzo nam je
doveo. omladinca Zaima i ovaj nas je smjesta poveo prema
Poniru. Die smo neito viJe od sata, uzbrdo, po dubokom · snijegu koji je svu nol: padao. Odjednom, pri snije!nom bjelasanju ugledasmo neku priliku kako imugnu u grmlje iznad
nas. Pomislili smo na ustaAku patrolu i polegli u snijeg. Ostali
smo tako le!eci do. ~etiri sata izjutra i vratili se opet u Gornji
Seher, Zaimu u kucu, gdje nas je sakrio. On je odmah oti§ao
u grad i vratio se sa Zagom Umil:evic. Zaga nas je povezala
sa nekim Velom.. Ovaj je jo§ iste v~eri, 22. decembra, krenuo sa nama na Ponir gdje smo stigle u svanuce. Tu smo
srele Karla Rojca, komandira ~ete za vezu sa gradom, i ostal~
drugove. Tek tu smo odahnule i prvi put se odmorile, a zatim
smo upul:ene u Tisovac. Odatle je Vahida oti§la na Cemernicu
u partizansku bolnicu koja se nalazila pored §taba bataljona
u brvnarama usred Aume. Jedno vrijeme bila je politi~ki radnik na terenu Cemernice i Manja~e. Posljednji put smo se
srele za vrijeme ofanzive na Kozari. Bila je neustrdiv i nezaboravan ~ovjek i komunista.
- Na partizanskom slobodnom terenu, na Cemernici,
srela sam po drugi put Vahidu - sjel:a se Sida Marjanovic.
- Samo dva dana ranije pobjegla je iz zatvora. Do§la je u
suknji i gojzericama. Nije stigla ni da ponese sve ono §to je
tako · briZljivo mjesecima spremala. Blijeda i umorna, izgledala mi je mnogo slabija nego u oktobru kad sam je prvi put
vidjela. Zatvor je u~inio svoje. I mada !eljne da joj postavimo
pregrit pitanja, pustile smo je da se odmori i naspava snom
d~ijim od onog u Crnoj kuci. Sutradan je traZila da radi,
.ali joj nismo dale: »Mi cemo oko ranjenika, a ti pri~aj §ta
ima u Banjaluci«. Mara, Nada, Zorica, Du§anka, ja i cijela
na§a duga drvena bajta, §to smo je zvali bolnicom, slu§ali smo
gnjevnu Vahidu. A ona je pri~ala o dobrom ddanju komunista po zatvorima, o zloglasnim sredstvima mu~enja i opisivala svoj smjeli bijeg.
Prvi do~ek Nove 1942. godine provele smo zajedno. U'
telji da prijatno iznenadimo ranjenike, a i one na frontu,
grupa nas Banjalu~ana pripremila je program. Ni nas nisu
.zaboravili drugovi koji su ~uvali strafe na Poniru, Karanu,
1U3
�~
Uputili su nam mnogo dobrih ielja i poldonili po koji
paldil: duhana, koju ~tiju cigareta, braina, ~ Glavni
aranieri Mtave proslave bill su Mara Mitrov i Vahida. One
su odluffie: do ponoCi pjesma, a ta&lo u 12 sati dijelil:e se
svima lipov blj. »Ovo je izuzetakc rekle su nam. Vahida nas
je prozivala za pjesmu i recitaciju, kao konferansije, a onda
nas je i sluZila. Jedna drugarica nalivala je blj, a ona sipala
iel:er. 0 tom artiklu vodila je strogo rabma jer, ko zna kada
l:e nova potiljka stil:i iz grada!? Znala je da pijemo viJe gorak
nego sladak blj, no to joj nije bilo nimalo vamo. Atmosfera
d~eka, vedro raspolo!enje, pjesma i sigurna vjera da l:e SP.
iduca Nova godina d~ekati u gradu, to je bilo bitno, to je
tako tivo i jedinstveno strujalo bajtom •..
U ndem partizanskom logoru na Cemernici s ishranom
je bilo vrlo teSko- pribl Jovanka Covil:.- Rijetko kad smo
imali soli. Jell smo hljeb od zobenog braina, a kukuruzni je
za nas bio prava poslastica. Sve sto bi nde jedinice zarobile,
iJlo je po pravilu u bolnicu za ranjenike. Pa i pomoe iz B.
Luke i drugih mjesta, upucena preko »Vezac - najl!eSi:e seljaka i, dalje, preko naSih isturenih jedinica - stizala je do
nas prilicno mdava. Ponekad tu pomol: ne bismo ni vidjeli.
BaA tih dana, kad je Vahida ovamo dospjela, javili su nam
da je poslat paket sa tahan-halvom. Ali, od toga ne bi niSta!
Neko se osladio. Pomalo smo i ljuti na drugove koji su pojeli.
Vahida nas je gledala, sva zapanjena, pa rel!e: »Sasvim je
svejedno, da li ste pojeli vi ill oni .. . c Bill su to naSi prvi
mjeseci u partizanima, glad smo tesko podnosili, i stalno smo
govorili o hrani.
U januaru 1942. neprijateljska posada, bojeei se napada,
napustila je Skender Vakuf mjestance pod obroncima Cememice. Odmah smo se uputili tamo sa stabom bataljona i
agitpropom, i smjestili se po kul:ama naAih simpatizera. Cak i
Skender Vakuf izgledao je prijatan poslije sume i dall!ara
u kojima smo datad boravili.
- I tako u jednom danu - sjeca se Sida Marjanovic. Cemernica posta raskrsnica puteva. Vahida i Jovanka Covic
uputiSe se odmah u Skender Vakuf, Nada Ma!ar i Ankica
Bubil: u odred u Ribnik, a Bosa i ja krenusmo preko Vrbasa
u Manjal!u. Rekose nam drugovi Ata treba da radimo, kakva
nas teska isku§enja l!ekaju. Cetnil!ka rovarenja svakim danom bivala su sve otvorenija. Podmukla zvjerstva izbijala su
214
�~88
u selu
~88
u
~ti,
tog~
vodu, na strati •.. Eto, zbOg: svega
i ovaj na! r88tanak bio je·pomalo sjetan.. Kada l:emoti da li
(:emo se joi ikada vidjeti? Stra!no okrutna bila je zima .l942.
u neprohodnim, gladnim vrletima Manja~. Surova po hlad~
nol:i, ogromnim koli&ama snijega, neima!tini,. Uslovi . za .ma
kakav rad, pogotovu nas djevojaka, sa nepismenim i nepovjer~.
ljivim st~arima, bill su vile nego telki. Drenovic i 'l'eiano.:vil:13), sa bradonjama koji su prelazili iz Srbije i moWi se
po Zmijanju, iznenada su upadali u sela, prijetili, hapsi~~
odvodili ... Strah se kao mora uvla~io pod drvene. kro~jar~
ra!trkanih, ubogih sela. Na sastancima je bivalo sve manje
ljudi i lena, sve slabije su se odzivali.
Pocetkom maja prikljucili smo se mi :.Manjacani« pro-.
tucetnickom bataljonu koji je iz centralne Bosne prelazip.
Krajinu. Bila je prijatna majska nol: kada smo se na Han:.
Kolima, vise same Banjaluke cija su se , svjetla nazirala
daljini, sreli sa dragim prijateljima koje tako dugo nislllo
vidjeli. Negdje u sredini kolone nsJle smo · Vahidu. Nosila
je tek rodeno dijete Jovanke - :.2ute« koja je slaba; ka()
kakva sjena, iSla za njom. Uvrstile smo se mec1u njih u zelji
da bar po koju rijec porazgovaramo. No, Vahidu Dismo niogle
odvojiti od djeteta. Tepala mu je, uspavljivala ga, da ne b~
zaplakalo i odalo hod vijugave duge kolone koja je pronuca:Ia
bez suma. Jovanka Covil: kaze: :.Vahidu sam ponovo srela
kod Bocca kada se na5 protucetnicki bataljon prebacivao pre·
ko Vrbasa, probijajul:i se uz danonol:ne borbe prema Kozari.
Neito ranije sam se porodila i sva iscrpljena kretala se : s
djetetom. Nikad ne mogu zaboraviti tadanju Vahidinu brigti
i pa!nju prema meni. Prufila mi je pravu sestrinsku pomoc~
dijete mi nosila ... Jedne nol:i dok smo se tiho kretali u,
koloni, svaki cas ocekujuci borbu, ona mi pru!i dijete i pio::sapta: »Evo ti gal Bojim se ispustil:u ga kad zapuca, ~i s~
majka!« Ove izvanredne !ene vee odavno nema, ali ja i . da.o
nas intimno osjel:am dug prema njoj«.
Zaobilazel:i Prijedor - sjel:a se dalje Sida Marjanovic negdje pred osvit stigli smo u Kozarac. Tu na obroncima
Kozare bilo je tivo kao u kakvom partizanskom logoru. P.ro~
slavljeni kozaracki odred sisao je u to mjestance da bi zauze0o
polo!aj pred napad na Prijedor. Nikad necu zaboraviti te
8usrete sa Kozarcanima, vedrim, borbenim, i sa citavom· gru-
u
u
''} Cetnl~ke »vojvodec.
. ...
\
21S
�pom Banjalu&na koji su izaiii preko Lijev&-polja i za koje
nismo ni mali da su vee u partizanima. Neko od njih nam
rele da je tu iznad Kozarca i Lutka14); Vahidina i moja d.rugarica. Cijeli taj dan i n~ presjedjele smo sve tri u Lutkinoj
bolnici,. »pretresajuac Banjaluku, dop4aje, ljude, priaajuCi o
partizanskim dogodovitinama: i onim Ito nose tugu i onim
vedrim, lijepim trenucima koje se pamte otavog tivota.
Sutradan, Prijedor je oslobo4en. Kurir je donio poruku
da i Vahida side u grad; njeno veliko iskustvo sa gradskim
!enama bilo je i ovdje potrebno.
- Obradovali smo joj se u naJem Operativnom !tabu za
Bos. krajinu, u oslobo4enom Podgrmebl kod LuJci Palanke
- sjeea se Vaso Butozan. - Vjerovali smo da l:e sa nama
i ostati. Bila je odu.Aevljena slobodnom teritorijom, radom i
drianjem naroda. Nije se dugo odmarala. Postala je nestrpljiva. Tra!ila je da je uputimo na rad. Sjeeam se koliko je
bila zadovoljna kad smo je poslali do §taba nde ~ete »Petar
Vojnovicc u selo Petrovice, da opet radi medu borcima i sa
narodom. Kao i ostali Dati pozadinski politi~ki radnici, i ona
je tijesno saradivala sa vojnim jedinicama na svom terenu.
Nije ni pomislila da l:e na toj du!nosti ubrzo poginuti.
U ljeto 1942. sastale smo se u Podgrme~u u LuJci Palanci
-:- sjeea se Du§anka Cumura. - Bila je nesnosna vruCina, a
ja sam na sebi imala hla~e od debelog sukna, uz to jo.§ zakrpane, i debelu koiulju: Radovale smo se mnogo tom susretu,
vezala nas 'je, osim ostalog i rodna Banja Luka. Najednom
nie je Vahida upitala: »Pa zar ti nemd nikakve suknje ni
haljirie, umjesto tih debelih hla~a? Zar ti nije vruce na ovoj
!ezi?« Odgovorila sam joj da nemam. »Pa zar nisi dobila ni.§ta
od tekstila prilikom oslobodenja Prijedora?c Cutaia sam. I,
odjednom; Vahida me uvede u sobu kuce gdje je stanovala,
odveza svoju torbu i izvadi kornad lijepog sivog .§tofa. Dobila
ga je od drugova da napravi sebi haljinu iii kostim. Iz torbe
je izvukla centimetar, uzela mi mjeru i odsjekla komad §tofa.
»Eto, obje cemo imati suknje. A sada cemo naci ne§to i za
bluzuc ·rekia je i po~ela opet preturati po torbi. Izvukla je
dva komada neke Aarerie tkanine. »Ovaj sa crvenim cvjeti.
..
&t) Lutvija SmaUagt~ -
216
pogtnula od
~tnika
1942. Iodine.
�cima dacu tebi, to .pristaje mladosti. Volim .da vidim na&e
omladinke lijepo obu~ene.c . Znala je da odlazim na nov.U
dumost. . ~ OK SKOJ-a za Klju~ i Mrkonji~. i da se necemo
tako skorp vidjeti. Sa~na mi je salila suknju i bluzu. Pobri~
nula se jo§ i da od intendanta dobijem cic za ljetnu haljinu,
i da iiu' se sasije u vojnoj krojid!nici. »Morala sam te dobro
opremiti,' ide§ u nepoznat kraj, ·ti-eba tek da se t1poznai sa
novim i:trugovima« govorila mi je na polasku; srdacno se
opraStaju~i. ViAe je nisam vidjela, ali mi je duboko u sjeca~
nju ostao ovaj njen humani i topli gest. Bila je ne samo lena
borac-revohicionar nego i covjek sa mnogo ljubaVi i razumijevanja za !jude.
~ Sa. Vahidol;Xl m~ je upoznala Rada Vranjeievic, pred
rat, k.ad ..slim !.tao :uciteljica slu!beno dolazila u B. Luku sjediite VJ,"b11ske ~anovine - pri~a Duianka Stiiovic. - Znala
sam o njoj s.~o to da je dobra dnlgarica iz stare musliman~
ske poro~ice. Pon~>Va sam je srela. 1942. u Benkovcu u Podgrmecu. :ana je u dru§tvu Rlilde Vranj~evic. Radile smo otada
skupa na .terenu sa !enama; Rada nam je davala savjete i
upu~. ZapllZ:iJa sam Vahidinu ostroumnost i energiju. Posjedoval~ je. ~ ~i,n1,1 cJ,"tu duhovitosti kojom je reagirala na zapa~
zene t)epravilp.oslj, i to 0 a neuvredljiv, nevjerovatno taktican
na~in. ~vld, , u razgovoru, Ni sebe nije. stedjela, svoje pi,"Qpuste j.li gr:eske u radu, .lito n~ se gdjekad potkradalo z})og
nezqanja .i neisk~tva. Rijecnik njen bio je obojen goy0 rom
banjaluckog kraja, sa svom slikovitoM:u .staro-muslimansltog
patrijarhalnog iFa!avanja, sto je njen humor cinilo joA zivljim i~~jim.
Po Radinoj preporuci citale smo i tumacile !enama broiure u vezi sa njihovim obuhvatanjem u Antifasisticki front;
obicno pri Aivanju rublja i odijela za borce iii na posijelima
dok pletu vunenu odjecu. Pored ozbiljnih 4iskusija i zadataka, tu .su padale i Vahidine duhovite primjedbe kojima smo
se neltad. od. srca smijali. Ta njena duhovitost bila je drugarska, okrepljujuea.. Inace, Vahida je bila veoma. humana. I,
§to je. slucaj u muslimanskim porodicama, posebno je bila
odana svojoj majci.. Tu nje!nu.ljubav prema. majci izra!avala
je tim v~e•..ito od nje nije dobijala nikakvih vijesti. Bila je
uvijek spremna da savjesno izvdava .svaki zadatak; iako je
bas nju, kao muslimanku to ..surovo vrijeme naglo · dovelo. u
217
�jednu sasvim drugal:iju livotnu situaciju. 0 tome sam naroato razmiiljala tad mi je, - poito smo vee nekoliko dana
jell hranu iz kazana, na koju smo se telko privikavali samo
laljivo rekla: •Eh. da mi je sada sjesti za kadini&u 80fru!c.
V e(: smo se odavno sprijateljile. Cesto smo skupa We na
konferencije, obilazile kuee naSih aktivistkinja ... Bila je fizifki izdriljiva. Znale smo pje!aoti po cio dan. Predavale
smo i na 1rursu A.F2-a u Benakovcu; ~ smo osvitale u
diskusijama o politi.Brlm novostima, o n.Uem radu, a ona bi
ujutro istim elanom, istom energijom krenula na dnevne zadatke. Uvijek je nalazila jezik sporazumijevanja, probijala je
led tom svojom neposredno§Cu i vedrinom, pa ju je svako
volio. Jednom smo, tako, pje!aCile ka Duboviku. Iznenada
pred nas je istr~ala iena i sva uznemirena pozvala nas objnim glasom: »Odite, molim vas, pomozite mi da spasim sinal<~
Sa koliko topline je Vahida prula postelji na kojoj je u bunilu leZ&o mladic! Nismo imale nekog iskustva sa bolesnicima
ali, videCi ocajne roditelje ukraj kreveta svoga jedinca, potrudile smo se da uommo sve Mo znamo. NasluCivale smo
da je, mo!da, tifus jer upravo se ~eo pojavljivati. Vahida
se sjetila sirceta od rub, ali ga tu nigdje nije bilo, pa smo
bolesniku na glavu i pluca stavile obloge od turiije-kiselih
jabuka. Dobro smo ga utoplile, da se od mokrih krpa ne prehladi, podigle mu uzglavlje i nasavjetovale oca i majku da
mu daju laku hranu i da tine isto & i mi. A ako na4eml)
ljekara, poslacemo ga. Mladic je ostao u vruCici, neito manje
buncajuci, ali smo zapazile da se roditelji nadaju ozdravljenju. Ne znam kako, ali mladic je bez ikakvih lijekova prebolio bez posljedica. Roditelji su vjerovali da je to nda zasluga,
pa su nas stalno po nekom pozdravljali.
Cesto smo razgovarale o svojim limim brigama. Kad god
bismo spomenule ode porodice, sjeta joj kao oblak prekrije
lice. Nije to mogla da sakrije. Trudila se da ih ne spominje,
da savlada tugu za bracom i majkom koja je, kod onolike
~eljadi, sada mo!da usamljena. Nastojala sam da joj njemoAeu i pamjom bar na neki na~in olaldam to osje(:anje, i to
neprimjetno, jer nije podnosila da bilo u ~mu bude izuzetak.
Lebla je jednom bolesna od gripa. Prilimo je oslabila i izgubila apetit. Nisam znala 8me da je obradujem. I, sjetih se
njene !elje, nedavno u iali izgovorene, pa stadoh premisljati
kako da joj na~inim njene - hurmafice. Osim cmog pieni~-
218
�nog · brdna, .masti i nekoliko grama ~era, ito je ostalo jo•
~d moje bolesti, niSta viSe nisam imala. Taj Aeeer sam
dobila za ~aj, pa polto ~aja nije bilo nisam ga ni potroola. Od toga sam, ipak, na~inila zasladenu zapriku u obliku hurmdica. Tek tada morala sam je ubjedivati da ovo nije
neki »grijehc, pogotovo, jer se radilo o tako maloj koli~ini.
Mi smo, naime, strogo pazile da ne jedemo niSta izuzetno.
Svi smo jell istu hranu s kazana. I tek sto smo nde »kola~ec
spustile pod nacve, da se blade, naido!e drugovi Pucar-Stari,
Osman Karabegovic i Veljo Stojnic. Dok smo razgovarali,
drug Stari je stalno lupkao nogom po nacvama, pa se i meni
~inilo: sad ce otud da tandrkne posudica i iz nje se otkotrljaju »hurma.§icec. Vjerujem, i ona se, kao i ja, preznojavala;
ne toliko zbog tih nekoliko jedva zasladenih komadica vee
zbog toga kako su i nesvjesno sklonjeni. Kad su drugovi otiAli, osjecale smo se nelagodno. Bilo nam je !ao sto im nismo
ponudile. Vise ni moja radost da je obradujem ni njena Zelja
za »hurma.§icamac nisu bile kao ranije. Danas mi je drago
sto sam tako postupila; bili su to poslednji »kola~ic koje je
Vahida jela. Ubrzo, uslijedila je ~etvrta ofanziva ...
- Nas 1. krajiSki proleterski bataljon Zdravka Celara
vracao se krajem ljeta 1942. iz Hrvatske u Krajinu - pri~a
Safet Fejzic. - NeSto ranije pro~ulo se da je bataljon sav
izginuo i B. Copic je tad ispjevao pjesmu »Mrtvi proleteric.
Narod Podgrme~a. sav razdragan, do~kivao nas je s vezenim
peskirima i darovima, pocev od Budimlic J apre pa sve do
Lusci Palanke. Sa obiljem ponuda: pita, mlijeka, jabuka ...
I sve je to Vahida organizovala. Svi smo se oko nje okupili.
Sjela je sa nama borcima i upijala svaku na.§u rije~ dok smo
joj pri~ali o putu kroz centralnu Bosnu i o tamo8njoj ~etni~
koj izdaji, o inu~kom ubistvu na.§ih drugova koje je i ona
poznavala. Medu ~etni~kim !rtvama bio je i njen brat Nediib. A zatim pri~ala je ona nama o oslobo<1enim krajevima
Podgrm_ ca, o uspjesima: »Postoje kod nas i poSte, skole, bole
nice . . . Ljudi se osjecaju kao da je potpuna sloboda, ~ak su
se po~eli i zeniti ...« NasmijeAila se i dodala: »Ovo nam je
postao novi problem.c
- Ponovo sam je srela u Podgrme~u. u selu Lipniku gdje
je bila poslata za ~lana Sreskog komiteta Sanski Most - kaze
Jela Perovic. - Tu smo krace vreme radile zajedno. Imala
je uspeha ba.§ zbog svoje neposrednosti, .posebno. sa ~enama.
219
�Poverila .mi· se da voli rad sa !enama, i to ba! sa srpskim,
jer su jednostavnije i lak§e im se pribli!ava. I one su nju volele zbog njene duhovitosti i otvorenosti. »U Podgrmel:u ...:.._
sjeea se i Z. Cejvan - Vahida se osjeeala sretna sto je slo'bodna, zadovoljna ito radi sa !enama: i Srpkinjama i musli.:.
mankama. Bio je to velik posao u vrijeme kada se Partija
svim silama borila za bratstvo i jedinstvo naroda«. Iako je
navikla na udoban !ivot, nije joj padalo tesko kad se ponekad moralo ostati i bez obroka i noCivati po tavanima seoskih
stala. Takve zgode uvek je za&javala salom iii kakvom
umesnom dosetkom. Vrlo t:esto smo se sa njom od svega srca
nasmejali. Sve je u odnosima ljudi bilo prikriveno i neiskre:no odmah je izvrgavala ruglu i niko se nije na nju ljutio.
Kad je osloboden Cazin radila je tamo sa muslimanskim !enama. Pricala mi je da ih je na konferencijama ru!ila ito se
kriju, ito su zaostale, a mu!karce je psovala sto su grubi. i
prosti sa !enama. Smatrala je da ona to mo!e kao muslimanka i zacudo, ka!e, nisu se zbog toga na nju ljutili.
Neposredno iza oslobot!enja Biha~a i Unske doline, 4. XI.
1942 - ka!e Hajro Kapetanovic - Okru!ni komitet, ciji sam
sekretar bio, poslao je Vahidu na teren Cazinske krajine da
radi politiCki, posebno sa !enama. Vahida je za vrlo kratko
vrijeme upoznala stanovniStvo toga kraja i uspjesno radila i
u varosici Cazinu i u selima. Mo!e se reCi da su tada !ene
Cazinske krajine po prvi put stupile u organizovan politil:ki
!ivot.
Djelovati ovdje, bilo je vrlo tesko i slo!eno za sve poUtil:ke radnike. Naoru!ane grupice razbijenih neprijateljskih
jedinica, tzv. »Zelenafic, krile su se po selima tek oslobodene
teritorije i u zgodnim prilikama iznenada napadale politil:ke
radnike. Ovi su zbog ·toga bili u stalnoj opasnosti. »Pa ipak,
Vahida je uvijek iJla bez oje zdtite - ka!e Z. Cejvan. ....:....
Rijetko smo se odvajale; skupa smo dosle i u oslobo.eni Bihac i Cazin. Za kurire je bila majka: su8ila ih je da se ne
prehlade, krpila ih, kad bi dospjela i - peglala im.« Ako se
uzme u obzir da je cijeli ovaj kraj bio vrlo zaostao, da je tu
carevalo siroma8tvo, neznanje, sujevjerje i sijaset predrasuda, da je ovdje vladalo mnogo!enstvo i da se naroeito !ena
nalazila u podrec!enom polo!aju, mogu se jo§ bolje ocijenitl
te8koee na koje su udarali ndi drugovi. Vahidin politicki rad
220
�od nepuna tri mjeseca, kao i djelovanje drugarica Jele Ani..
lice, Ajie Malicevic i drugih, ostavio je tu vidnog tra.ga: Svakim danom !ene su se sve masovnije ukljucivale u raznovrsne
aktivnosti NO fronta.
- Ako se tome doda - ka!e Hakija Pozderac - da su
okupator i usta!e posebno nastojali da odvoje muslimane od
NOB-e, mo!e se sagledati kakav je odgovoran zadatak stajao
i pred Vahidom koja je, puna poleta i volje, mila ideje te
borbe. I sad duboko u sebi nosim njene osjecajne rijeCi, upucene sa puno razumijevanja i covjeenosti inuslimankama Cazinske krajine. Palo joj je u du!nost da sa njima zapoene prve
politicke razgovore; u zarovima su joj dolazile na. sastanke:
Svuda je rado docekivana. I Cim bi !ene cule da je p0novo u
njihovom selu, iskupile bi se sve; cak i stariji mu§karci!
Zene su uzdisale: »Oh, kako je draga ova naia Vahidal Kako
je pametna i dobra! Vala, svaka joj je rijec na mjestu.c Sa
kakvim je samo !arom govorila ovim neukim !en:ama o naioj borbi, o bratstvu i jedinstvu . . . Sve svoje vrijeme po..:.
svetila je narodu: Bila ona u kuci iii na putu, ma gdje, intenzivno je politicki radila. Nije tra!ila samo veliki skup; i pojedincima je sa isto toliko ubjedljivosti izlagala ciljeve NOB-e,
obja5njavala liniju naie Partije. Kad covjek danas baci pogled na Cizinsku krajinu, u periodu od novembra 1942. do
pocetka IV neprijateljske ofanzive, mora da se sjeti poletne,
rac:tine i narodu vjerne Vahide. I danas po ovim selima ljudi
i !ene sjecaju se svoje Vahide, koja im je otvarala oei i ukazivala na bolju sutrainjicu. Svuda po Cazinskoj krajini, od
Tr!ca do Bu!ima i od Pi.§taliila do Vrnograca, poznato je
i po§tovano Vahidino ime.
- Tokom rata ce~e sam odlazila u zabacene krajeve Ca;...
zinske krajine - sjeca se Ru!a Maglajlic. _.:... U Maloj Kladu§i, Podzvizdu, Gati, uvidjela sam kolika je bila snaga njt>nog duha. Svaka !ena ju je znala, ponavljala njene rijeci. U
kuci gdje bih se naila bilo je uvijek mnogo !ena. Cuv§i da
sam Maglajlicka, prosto su me zasipale pricama o njoj: kako
je razgovorna, cista . . . u jednoj obitelji, vidjela sam, cuvali
su u uglu obje§en rucnik kojim se ona brisala.
- Po oslobodenju Cazina u naioj sredini pojavila se Vahida, u sivim suknenim pantalonama i kratkoj dolam.ici ~
prica Nadtija Orilanovic. - Ocekivao ju je te!ak rad sa !e221
�aama Cazimlre kraj:De. PoCela je ~: sn.ko DIOC
spayala je a drugGj k:aCi, da bi upllN!Ia sn.ko porod:aa ~
oaMI'..b i prih:.mJa R frnama Kad je stekJa i:re pllN!nslWO
i r.!J:iia~;e tena. organ;.zonla je Jroo.fenuc::je u fann:nnje
prv-.i1 odbora AFZ-a. t: DOvembna smo. ua njellu inic:jativu,
.
okupili feDe i Vabida im je govorila o maC:aju prikupljanja
pomoCi za ranjenike a lr.Jiaekoj bo!JCci.. IzabraJe smo tad i
delegate za prvu ZemaJjsku koofen!Dciju AF2-a: bila sam to
ja i yA jedna drugarica Plaiio me ovaj. u meoe welilrl put
i oeobitan doga4aj. a i z:ima. Ali &ri1o mi .e: ako Vahida
sa mnom ide, Diita mi .e De JDOie desiti. Pred polazak sastale
smo .e a mojoj kuCi.. Prvi put sam obakla pantalooe i gojR!rice. i Vabida je na raeun toga mriilja]a ia1e.. Uzele smo
pripremljeue pakete b.r.me za bon:e u B. Petrovca... lspred
Komande mjesta Ceka1a su D3S zaprefna kola. Cijelim pateln
duvao je hladan vjetar, mijega joS nije bilo. lile smo preko
Rekavica; most na Gni bio je poruien, pa smo .e prebacile
kerepom. i mi i oaia kola, i pred veCe stigle u Bihat. Tu
nam .e prikljufila joi jedna lena; na konfereDciji je ooa jedina bila u zaru. Sutradan, u autobusu je ostalo joS samo
jedno slobodno mjesto i ponudeno je Vahidi., ali ona ga je
ustuplla meni i krenula kamionom. Zao joj je bilo Sto sam
njema Kad smo iduCeg dana oko podne stigle u B. Petrovac
i prijavile se, Vahida mi reee: .OVdje ima jedan beg. on nema
delegata na spavanju, kako bi bilo da odemo njemu?! Mis1im
da nas neee dobro primiti. pripremite .e na to. ali mi b!mo
njih vee pridobitic. U toj kuCi primljene smo bladno. ODako
ozeble ostavili IA1 nas a bodnilrn. Vahidu to nije zbanilo.
Vodila je glavnu rijee i u razgovoru dala im do manja da joj
je otac kadija. Ubrzo, beg se predomislio, pa su nas pozvali
u toplu kuhinju i posluiili cajem. Pripremili su nam udobno
spavanje u sobi. a sutradan nas nesebieno ugostili
Naile smo se u svebno ukra!enoj dvorani Sokolane me4u 166 delegata i nekoliko stotina gostiju iz okupiranib i oslobo4enih krajeva cijele naie zemlje. Ustala je da govori i
Vahida: Pozivala je majke da ialju svoju djecu u borbu, sve
fene, da Ito masovnije u~ju u NOB-i. Izme4u dvadesetak
!ella izabranih u Centralni odbor AFZ-a, bila je i ona. VraCale
amo se zapre:tnim kolima. Cijelim putem ispoljavala je- svoje
oduJevljenje. • • Pred vere, u Bi.baeu, nalle smo se sa knjiU!vnikom Skenderom Kulenovi~m. •Kako si uspjela ove Ca-
�zinke povesti na konferenciju?c upitao je Vahidu. »Meni izgleda lako, a njih pitaj kako su one uspjele; mo!da je bilo i
suza.« Ostala je u Bihacu, a mi smo krenule u Cazin da prikupimo ito viAe zavoja, posteljine i hrane za ranjenike. Kad
smo se pojavile sa punim kolima, dot:ekala nas je sva sretna,
pa smo skupa otiJle u bolnicu. Uskoro se opet vratila u Cazin
i pripn!mila odlazak !ena na prvi polititki kurs u B. Petrovcu.
- Bihac je osloboden i nas dvoje zajedno smo po~li da
formiramo NO odbore u selima: Vinica, Cekrlije, Carkici i
Veliko Zalo!je- sjeca se Jusuf Lipovaca.- Na javnim skupovima po prvi put su se pojavile i muslimanke; nikad do
tada one nisu dale svoj glas na izborima, niti su se za ita
pitale. Vahida im je govorila o zvjerstvima okupatora, usta~a
i cetnika. »Ja nisam mogla mirno posmatrati sve sto se oko
mene zbiva, vee sam se odazvala pozivu KPJ i krenula u
borbu. N~a vojska nije bila naoru!ana, ali je borbom do~la
do oru!ja i dalje se uspjesno bori ... « Objasnjavala je ulogu
narodnih predstavnika u novoj narodnoj vlasti i natin biranja. PaZljivo su je slu!ali; nikome se nije kuci !urilo. Cuo
sam, neke !ene ~apucu: »Blago ti je njoj kad ovako zna da
govoril Da sam malo mlada, i ja bih sa njom krenula u partizane.c
Kad smo do§li u Veliko Zalozje, odveo sam Vahidu svojoj
kul:i. Povela je razgovor s mojim ocem-hodZom i jednim susjedom. Tako su saznali da joj je otac kadija. Razgovaralo se
cak i o reis-ul-ulemi Maglajlil:u, prema kome je moj otac gajio simpatije. Cim je s mojom majkom i zenom Vahida presla
u sobu, susjed se obratio mom ocu: »Dijete, po svoj prilici,
ovi se ne sale! Ja bih rekao da l:e oni napra~iti i cetnike i
usta!e i Niiemce. VidiA, bolan, kako ova kadijina l:erka prica
-da se mo!e i gladan ratovati, pa noeivati na zemlji ... Ja
tebi kuem: Cija busija onoga i megdan!« Sutradan, putem
za; Bihac, pohvalila mi se kako je skoro svu noc prepricala
-sa !enama, a da nisu ni osjetile kud im vrijeme ode. Vidala
ae po gradu; stalno zabavljena tim radom sa zenama.
Noeu 27-28. januara 1943. napustili smo Bihal: i krenuli preko Ripackog klanca ... Vahidu sam susreo na Gorijevcu~ Pitala me kuda idemo. Kad joj rekoh da se povlacimo,
.ona sjetno primijeti: »Posla sam u Cazin i, eto, ko zna .kada
t:u tamo doCi.« Stigli smo do sela Lipe i tu je _os~la. Sjecam
�je · se, siinpatiaie, rllZgovome, u sine<!im pantalonimla- ·1 kiatkoj burid.i od pm&;
- Otp~ela je IV ofanziva. Pred nad.irailjem neprijatelja
stanovniitvo je napu§talo oslobod:ene krajeve skupa sa nasom
vojskom - sjeea se Hajro Kapetanovic. ~ Nakon ito su se
na§e jed.inice povukle i iz Bihaca, Vahida je ·pokaiala veliku
brigu oko evakuacije, usputnog prihvatanja i ishrane izbjeglica sa bihackog okruga i Banije. Pridru;ila ~ zatim Osmoj
ltrajiJkoj brigad.i i sa njom u~estvovala u borbama kod Drvara. Sa ovom jedinicom probila se preko zaledenog Satora
i vratila se ponovo u Podgrm~ . . .
·
- Od Peeigrada smo se povlaffie skupa sa duga~kim kolonama izbjeglica iz Banije i Korduna - ka!e Zumra Cejvan.
- Trebalo je tada vidjeti Vahidu! Svakome je htjela da pomogne. Ni nocu, poslije napomog dana, nije se odmarala. Prvo bi nas smjestila. Za sebe nije brinula. •Imam ja dosta rezervec salila se. Djeca u zbjegu bila su jadna i nemoena. Od
dugog i teskog puta noge im prepune rana iz kojih t~e krv
i mijesa se sa blatnjavom _cestom. Sa mnogo ljubavi je Vahida previjala ta mala neduma stvorenja. Kako je sanio bila
nesretna sto ne mo!e i viSe da im pomognel Pretrpjeli smo
bombardovanje u Bihacu, izvukli se iz poru§enog grada i
preko Drvilra doili u Glamo~. Mnogo je !alila sto nije u borbenoj jedinici: bio je to njen san. Cinilo joj se: ·Samo ti otvorenoj borbi, licem u lice sa neprijateljem, mo!e da da svu
sebe. U Livnu se, bar privremeno, pridrutila borcima II krajiske brigade.
- Kad sam je srela u Livnu, kao dame je sunce ogrijalo
- ka!e NadZija Omanovic.- Znala sam: pobrinuce se dame
sa djetetom negdje smjesti. U Livnu je ostala svega deset dana, ali za to vrijeme u~inila je mnogo. Okupila je !ene na
~aj iivanja i pletenja, koristice i tu priliku da sa njima porazgovara o mnogo~emu. Narocrto se zauzela da o~isti zapustenu bolnicu, opere ranjenike i da im obezbijedi ~isti ve!.
Satima je bdjela nad njima.
- Poslije ~etvrte ofanzive, u kojoj se vrlo namuffia na
Sator planini jer je bila i bolesna, ponovo se naila na dumosti u Podgrm~u _:_ sjeea se Jela Perovil:. - Srele &mo se u
selu Haiani kod Soje Copic, majke B. Copica, koju je ona
224
�Brllta Alija i Osman sa sestrom Muntbom 'kraj Vdht- ·
dinog groba u selu Velika RuUk4 1963. godine;
cenila i volela, pa je tu rado navracala. Bila je u pantalonama, kao i uvek, sa lepim novim -piitoljem o pojasu; sva
srecna !to ga ima. Trebalo je da ode na srez Bos. Novi. To joj
je bila davna§nja ~elja jer kraj je dobar i pitom, a ~ene sve
aktivne u NOP-u i njoj zbog toga drage i prijatne; mililo joj
se da radi sa, njima. Radosna ito ide, i uvek puna duha, na
polasku se naialila: »Drago mi je ito cu tamo raditi;; samo,
tao mi je ako poginem, bilo bi !teta da ovako dobar piitolj
dopane u ruke nekom fa§isti.« Nije bilo nikakvog izgleda da
ce poginuti, ali uskoro ae to ipak desilo- u Velikoj RuiJkoj,
kada su Nemci iznenada prodrli na oslobodenu teritoriju a'
na.§t. borci, opkoljeni, morali. se .borbom probijati •• ~ · · ·
- I 'u novskom srezu Vahida je zapden.a kao ·vrijedan i
sposoban politicki radnik- kale Ahmet Sehovic:- 2ene su
se bavile raznim zadacima, a svugdje i u svako doba hila je
vedra Vahida uz njih. S proljel:a 1943. u Podgrmeeu je stacionirala IV divizija sa Soiom na .~elu; oko RuiJke bila je
smje!tena XII krajiJka brigada. Kada se }ednog ranog april11 - Zene heroJI
225
�~.og
jutra Wa puenjava od Dubovika, niko nije ra~unao da
ne~eg ozbiljnijeg; iako su nam stizali podaci da
Nijemci ~ine iznenadne prodore. Ova pucnjava je u stvari najavljivala prepad na ~itav novski srez.
l:e doei do
- Kasno poslije podne 31. marta - sjel:a se Sida Marjanovil: - stigla je nda Dvanaesta brigada u Rui!ku. I Vahida se slu~ajno naJla u tom selu. I, k~o i prije sto smo ~i
nile, odvojile smo se u posebnu sobu gdje su spavale seoske
djevojke i gdje je mirisalo na bosiok i dunje. Bile smo opet
tri: Vahida, Zora Kova~evil:, pomol:nik politkoma ~ete i ja.
Salile smo se na ra~un najmladeg politkoma sa maJinkom, na
ra~un Vahidinih pantalona skinutih sa nekog podebljeg svabe,
pri~ale, a vrijeme je prolazilo neosjetno. Sjel:am se, kasno
smo legle; nije pro5ao ni sat-dva, a plotuni pu§aka i rafali
masinki odjednom su zaparali povrh ruiskih kul:a. Poskakali
smo, onako obu~eni, svi na dvoriste. Vahida, sa svojom torborn. Uvrh samog brda, u osvitu zore, krivudala je neprijateljska kolona zatvarajul:i nam obru~. Neopa!eno, izmedu nasih predstraza, poduzeli su na nas ofanzivu iz tri pravca: Novog, Otoke i Krupe. U tren oka nastala je borba prsa u prsa,
borba na zivot ill smrt. Na.§ neravnopravni polozaj u udolini
zahtijevao je da se pod cijenu utava dokopamo Osredka,
uzvisine koja je dominirala selom. I mi smo se peli. Kretali
smo se_uz potok :koji se pruZao duz brda. Negdje skoro na
samoj ~uki ~uh k,ako mi Petar Mel:ava11i) re~e: Ljubica je
zaos~la, pomozi joj.c Ostavila sam Vahidu i Zoru i posla u
susret na5oj brigadnoj bolni~arki koja je vel: uveliko oboljela
od tifusa. Njih dvije posle su dalje, naprijed, nas dvije ostale
smo, desetak metara pozadi. Momenti, kao i uvijek u tim
prilikama, bili su presudni. Jedan tren, nekoliko tr~ecih koraka prema- groblju, }troz koje je ozna~en proboj, bili su dovoljni da se ostane .u fivotu. One koji su zate~eni iza tog
uskog koridor~, zahvatila je unakrsna paljba neprijatelj~kih
puskomitraljeza. · Dva~eset d111gova, dvadeset divnih fivota,
medu njima Vah,ida i Zo~a. _
:flaJli su tu smrt. JureCi zt nama,
nE;prijatelj _se .· -kod- ·poginulih nije zadr!avao.
.
'
'
.u, ll) Narodni heroji.Meeava 1 Soia _..;. Josip Ma!ar, nerazdvojai drugovi; · poginuli su 1944. _ borbama za Travnik; prvi . u tenku.
u
dtu~ n~ polo!aju.
�- Istoga dana oko podne, blizu kul:e J o§ana Gaka kale Ahmet Sehovil:- ja i Soia1') nai§li smo na mrtvu Vahidu. Ostala je zgr~ena u jarku, sa kosom preko lica, kao da
spava. Zemlji okrenuta. Metak joj je uno na lijevu plel:ku
i kroz srce izdao na grudi. Ko§ulja, zelena engleska, bila joj
je skroz raskop~ana. ~ito, Nijemci su je pretralivali. Umrla
je po svoj prilici trenutno. Bez bola. U toku naredne nol:i
jedna na!a ~eta dospjela je do groblja i tu sahranila mrtve
drugove.
227
��DANICA MA TERIG
��DANICA MA TERIC
����- -- - - - - - - - - - - - ---
·---·
. ~ .:·.:
. r
::
DANICA MATEBIC
Roc!ena je 1921. godine u Drvaru, selo Trnlni~a Brijeg, kao
dijete poluproletera. Zbog oskudice rano je morala u najam u Slavoniju, gdje je ostala od 1931-1936. godine. Samouka.
Odrasla u radni~koj porodiel l sredini, postepeno je pollti~kl sazrijevala.
U ustanku 1941. aktivno u~tvuje od 27. jula; bila je Ban
prvog Odbora fonda• u Drvaru. Tih dana primljena je l u SKOJ;
v~ krajem godine Ban je Sreskog komlteta SKOJ-a. U Partiju
je uAla !ebruara 1942. godine, a krajem te zime postaje l Ban
prvog Sreskog narodnooslobodila&og odbora u Drvaru. Te najplodnlje godine svoga iivota naglo se pollti~kl razvila l afirmisala svestranom aktivnoAru, i u KPJ 1 u antifatisti~klm organiza-
~tvrto
*) Organ! za snabdijevanje ustanika hranom,
- kupill su dobrovoljne priloge u narodu.
odje~om,
obuoom
231
�cljama. o femu sviedole 1 njene funkclje: Clan je Opftinakog komlteta KPJ, Ban Opitlnskog 1 Sreskog odbora AFZ-a i Narodnog
fronta, a v~ krajem novembra i Ban Sreskog komiteta KPJ.
P~tkom februara 1943. otilla je po zadatku KPJ u tek formiranu Desetu krajiiku brlgadu. za zamjenika politkomesara Tre&! l!ete Cetvrtog bataljona.
Vee aprila 1943. mul!en!W je umorena od l!etnika u selu Vrpolju kod Knina: Posllje neuspJelog napada Cetvrtog bataljona na
jako b!tni&o uporilte, ostala je sama da komanduje svojom odsjeb!nom a !atim opkoljenom &!tom. Zaroblli au je telko ranjenu.
dok je vatrom Atitila odstupnicu svojim borclma. Pokazala se, kao
i uvijek do tada, brabra 1 odlufo.a. Svjesno se !rtvovala, misl~i.
samo na povjereni joj zadatak.
Za Narodnog heroja proglaAena je novembra 1953. godlne.
Njenl posmrtni ostacl preneseni su iz Vrpolja 1956. godlne,
kada je 4. jull proglalen za Dan borca, u zajedni~ku grobnicu boraca NOR-a u Kninu.
,.
'l32
�Danice se njen stri~evic Pero sjeea iz najranijeg djetinjstva. - Bili sino - kde 'on - bliski, kao djeca od dva brata.
Zivjeli smo u zadruzi, samo kuca moga oea bila je udaljenija
Oc:l grada, na · visoravni Podovini1), dok su Dani~ini -stano-vali
na brdu povi!e .bolruce, . na Tniinica Brijegu, u • zaseoku ·zvanom Golubic. Zimi, kada bi napadali snjegovi iii naiilo nevrijeme, gotovo svakodnevno sam kod njih ·Svraeao prl povr~tku iz ikole. Sa njom i njenom braeom bib· ru~ao, ~rao,
a-~esto i prenocio.
..
Kao curica bila je umiljata, lijepa i uredna. Uvijek ~ista
robica na _ joj. Omiljena i u rodu i kod susjeda! Rano ih je
n
zades.ila rievolja. Imala je oko pet godina kad joj se otac Jovan,
1927. g., raibolio i um.ro .od nagle su!ice kao fizi~ki radnik ' u
~elulozi. ·Ostavio ih je nezbrinute; ~etiri sina i dvije kceri.
Neimdtina pritisla. Dovijali su se, mlijeko prodavali . . . Ne
prOcte dugo, u pohode im stile ujak Nikola Tadic koji je; kao
ratno siro~e iz prvog svjetskog rata, bio preko Crvenog· krsta
smjeilten u Slavoniju i tamo odrastao. Ujak je vidio teilko
sianje u kuCi. i odlu~i da.· nejaku Danicu povede sa· sobom,
da se kod njega'prehrani. Tu!an je rastanak bio na rodnom
ogp.jiiltu, pred punom kucom komJija i rodbine. I pla~a je
bilo! Svima nama· teiko. .Gorko nam palo sto· odlazi u tudi
svijet. U Drvaru se' rijetko dogadalo da neko ode daleko, · i ·to
joi dijete, pogotovo !ensko.. Gledali smo je uplakanu, kako
na ooi navla~i rubove Jriarame · ispod koje vire dva repica
sme4ih pletenica. Osvree se niz brijeg silazeci, a kikljlca joj
se oko nogu mota.
l
- Ra~unala sam ......:.. kde Dani~ majka - da bi on
moje dijete gledao bolje nego svoje, ali vee poslije nekoliko
dana ujak ju je dao nekoj !eni, u selo Predavac kod Bjelo. vara, u najamni rad.
1)
Atalevac.
233
�- .JedDOm sam a sastala sa tim tovjebm - prib .Kata
Koprivnjak - i OD mi je predlotio da mala primim sebi..
Smedokosa djevoj&a duguljasta lica i Jlftkramo e:a .............,.
drib oaju odmah mi a nasmijeJila i veseJo polla sa IIIIKliD.
Sa svima a brzo upomala, a pooajbolje s mojcJm Mvwugoctiinjom kCerkom Ljubicom. Pogled joj je bio veseo. a njeiDo
lice vedro. Ljubica ju je jako zavoljela. Zi:vjeJe sa u ljubavi
i slozi, kao RStre.
PrihvaCaJa R svakog posla oko JmCe. Svuda je odrr.mjao
njen ugodni gJas. Utivala je da gooi krave na palu .•• Katbd
bi je povukla telja i za igrom. Maroa'- je pralja bila; kad
god sam rublje prala, sa IDDOID je il1a -Da vodu i na glavi t .
rito DOSila, da a vidi kako je i ooa ~ ve1ib.. ~ joj je
iiao od rake; ito god sam joj ~ undila bi marljivo.
Ponajvile a bavi1a trgovanjem; na pijacu je iila sa mnom,
nekad s Ljubicom, ltasoije sama.. Telt ito ae IUDCe pro8pe 01'8nicama, stizala je orolenim stazama u Bjelovar. Cim rasproda
puter, jaja, sir, !uri s praznim korpama pravo k nama na
njivu l prijanja uz motiku.. Jol dijete, a mala je izvadati
lale! Sati su JWD brzo teldi, bez dosade. Sve susjetke su je
zavoljele jer je sa svima bila dobr.L Svacte nije poctnatala
Prijateljica bai nije imala, jer je Disam pultaJa dalje ocl
sebe. U zims1te ve&ri sastajale smo ae sad kod ove sad kod
one, pa bi ajale perje. Moja Danica - tako sam je zvala uvijek mi je zabavljala dru!tvo.
·
·
Dya..puta. je njen stariji brat Dane dolazio u posjetu, da
vidi seku ka1ro tivi. I pisao! Pita ka1ro mala, moll da ae svi
skupa slikamo za uspomenu. Danica ga je jako voljela. Kasnije je javio. da Ce doo po nju jer je vee narasla .cura. ~
koju godinu 11100 ee i da ae ucla, lakJe .kod kuCe. Ovdje. ~
je momci trie uzeti kad nema niita. Telko mi je palo, aU
sam pomislila: pa tako je, . on Ce ae bolje postarati za niui
BUo joj je teiko da .na.s ostavi, othranjivala sam je, ·pa
me je ljubila kao rodenu majku, a navikla ae i na susjede.
Svi su joj spremili neki dar. KuQ nam je ostala pusta i
!alosna. Dugo- nimlo mogli da je zaboravimo. Stalno sam je
«ekivala. Javila mi se dva-tri ·puta i Od· nje vi!e ni traga
ni glasa.
.
..
Ta vjetrovita nedjelja u jesen 1936. - pJ'Wa. dalje
Danian stri~eviC Pero- posebno mi je ostala u~ sjeQnju, jer
-
�smo vl!e' '·ptita U%alud i!ll pred nju na !eljezni~ku stanicu:
Bilo ·-nas je d08ta: djeca od retiri brata, oko· dvadeset me).;
niaka'teural I joi;poznanika i komlijal Kad su se pred ~e
na·pre>ZOtU' vaza pojavill ona · i brat joj Dane~ potekle. su suzi!
od dragosti. Pred nama je stajala odrasla djevojka, slavonski
obu~ena, jedra i zdrava. Tek se zadjevojmla. Po~eli smo pril~iti i ljubiti:se. Sjecala se ndih imena, ali .je likove pozaboravljala; pitala je ko je ko. Ponialo se ustezala. ~eli smo
se smijati i ubrzo se i ona osloboctila is nama zbli!ila, .p a smo
u grupi poili kuCi. U selu su izlazili da je vide. Natiskali se,
puna kueal I njoj je bilo za~udo §to je salijeeu i u nju pilje.
Zbog slavonskog · naglaska podugo smo je zadirkivali.
Odu§evljena §to je ponovo me4u svojima, brzo se · prilagodila.
Kad smo se sprijateljili, pri~ala mi je kako joj je tamo bilo
napomo. Znao sam otprije za njeZina pisma braci; u svakom
listu reznula je za svojima, za zavi~ajem, ali se na svoje prilike ruje !alila. I pored silnih obaveza u polju, u kuci, oko
iivine, sama se tamo opismenila, a Uz Slavonce koji imaju
kultumije navike zivota, stekla · je iskustvo u voc1enju domacinstva, tako· da je u mnogo ~emu odskakala od ndih !ena l
slu!ila im za primjer. I ovdje je u ktici spremala, kuvala,
zemlju obtac1ivala, ali bilo je lalde: nisu imali mnogo te
zemlje. Majka se u meduvremenu, preudala u udaljenije selo
Trubar, i Danica je sada sva bila 2aokupljena privrec1ivanjem
za porodicu. Sa mlac1om sestroJD J:okom okopavala je ~
ruze onome ko ima volove, a ovaj bi im za uzvrat uzorao
njivu.
- Svakako se dovijala da bi namakla sve !to treba u
)tucu - kate Damca Kecman ~ jer od prodaje mlijeka i
mdave ljetine nije se moglo !ivjeti. Kopala je na njivi da
joj sdiju bluzu ill suknju, jer nije lmala mdine. Nikakvog
posla se nije stidila. Ula je da riba i pere vel po selu i gradu'.
Tako je pomalo i rtiho namicala. Tkala ~e pelkire sa lararp.a,
torbe, i plahte od lana i konoplje. Nau~ila je sve vjeltine kod
Slavonke. I' nov nal!in tkanja. Cudno nam bilo da ~ipku mi
tari tka, a: Jni smo je heklale. Divili smo se ~ipkastim rub~
rna koje je brzinom isplitala na tari. Dolazife smo da vidimo
i kopiramo. Nismo vjerovale da ona kao sirota to -sve zna.
Rado nam je pokazivala. Kad .je Obrad :Kurbalija. dobavio
stroj za predenje vune, i!la je njegovima i pokazivala im kako
�~-- rukuje. Niko osim nje to nije znao. Kod. nu se znalo sam07
za preslicu -i vreteno. Postala je poznata i ugledna. Cijenili
su je. :Wa je po prelu i sijelu. Nikad se ni s. kim nije zavadila~
Momci su je stalno obletali. Bila je najljepia cijevoika u-naiemselu.
- .Kao sestre. od strica bile smn vrln bliske, ialto nils' -ja
u rodu .bilo mnogo, a ona od mene mla4a- kale njena stri~evka Milka. -- Kad smo poodrasle; · kad ·se vratila · ir ·sela
Pt:edavca, posta1e smo nerazdvojne;: Iako smo stanovale odijelj~o, .zemlju -smo. obrattivale -zajedni~ki. Nekad •.amo okOp~vale kukuruz na njivama u Drv~, _ -neka(j radile gore ...
a
~le smo: pdnjake u br~, na Ataievcu, gdje su pod iu~JJ~m bile naie male kolibe. Ljeti smo skupa tjerale ovce na
im>~~ _ po qva m~a . gore ostajale. U prvi mrak smo izlai
zAe pr~ •~ku, , ·ml,lZle . ovce, razlijevale mlijeko i obirale
Mimak. _ ,Z{lj~po smo .•sakupljale sijeno. Radila je .sa mnont
svojski, cim se rosa digne pa sve do mraka. Iile smo skupau maline. i jagode, Kod ov~ca smo prele vunu i. plele carape
raznoyr:snih, ~ra, Svuda.:oko nas tiiina. Pusto. Najviie smo o
~p~imaJ udaji razgovarale. I Danica je .sebi spremala ruho.
Nije .Jurila da se uda, htjela je da to bude neito ozbiljnije,
da na4e pravoga covjeka. Pred sam rat zavoljela · je · radnika
Branka Delica. Voljeli su se ozbiljno: Sastajali su ·se i dogovarali da se uzmu. Kuci joj je dolazio. Ali, rat ih je omeo.
Skupa su poginuli i skupa sahranjeni; on kao komandir voda.
- Tih dana itrajkovi u celulozi i Pilani potresali su duhove - sjeca se Pero Materic. - Hap§eni su rac;lnici-komunisti, medu njima i mno~ Danici.ni ro4aci. »Vecina drvarskih
radnika - Op. MB - iivjeli su u svojim selima, baveci se
i te~&im poslom, pa se po kucama sve iivlje komentarisalo
0 nadnic!lmli f .0 poslodavcu, sve ceice su se-cule -rijeei: radmcka klasa, svijest, borba •.. Danica je to sve paZljivo. sluiala i razmiiljala. U fabrici ceiuloze, u SIPAD-ovim2) pilan_ama i u ieljeznickoj. radionici uveliko se osjecao rad partijske organizacije, malobrojne ali jake. Njen uticaj se naroCito
ispoljio u radu , URS-ovog sindikata l ·u stvaranju ogranaka
I)
iwo.
236
SIPAD -
Sumsko industrljako preduzeee akcionarako dru-
�»Selja~ke sloge« po selima ... « Jovo Kecman') je sa namaskojevcima organizovao jedan takav ogranak, da bismo legalnim djelovanjem okupljali seosku omladinu. !mali smo tamburdki or.kestar i priredivali zabave na koje je i Danica dolazila. Gostovanje banjalu~kog kulturno umjetni~kog dru!tva
»Pelagic« 1939. godine bio je prvorazredan dogadaj za Drvar.
Crvene zastave na vozu, odwevljen docek, govori, ushicenje
radnih ·ljudi, sve se to pamti zauvijek. Ispred radni~kog doma
bilo je najvi§e seoske omladine. Tr~ali su po hranu, i Danica
sa nji.ma. Stolovi pred domom bili su prepuni kajmaka, sira,
mlijeka •.. .Za vrijeme programa u dom se nije moglo ni priviriti od svijeta. Zandarmi su nas na kraju rastjerali ... Neki
su uhap§eni. Boreci se. za opstanak jo! kao dijete, Danica je
osjetila te!ak zivot siromdnih i nije joj bilo te§ko da se svjesno opredijeli za borbu koja se sve vi§e blizila.
Uskoro su starija braea otisla u vojsku. Danica se tada
dosta napatila, zaradujuci sa sestrom Jokom za ostale ukucan,e. Mlac:li ,brat Vlado izucavao je krojacki zanat, a Nikola
je iSao u osnovnu skolu. Jos teze joj je bilo u proljeee 1941,
kada su Dane i Mirko pali u njema~ko ropstvo, a ona ostala
sama da se brine o mladoj i neiskusnoj braci. Sjecam se, kad
su Italijani do§li u Drvar, govorio sam joj da se cuva, bojao
sam se da je ne uhvate. »Znd Pero - kazala je - pored toga
§to sam duma da svoj dio dam za borbu, moram ne§to uciniti
i umjesto brace, i za njih se boriti.«
Kapitulaciju Drvar pamti i po veliki.m koli~inama oruzja
i municije koju je biv§a jugoslovenska vojska odbacivala u
jarke duz ·puteva. Sanduci puni metaka, pwke, oprema, brzo
su nestajali po seoski.m tavani.ma, trapovima, ispod dubra, za
gredom u stali, u sijenu, u §umi pod drvetom . . . Svuda je
nect.ijno doprla poruka komunista: »Sakrijte i sacuvajte,. trebace!c Prvi su paradno .umadirali Italijani, pa je. u dolinu
stigla manja prethodnica Nijemaca, kad su oti§li, osilile su
se ustaSe. Nekoliko kamiona s videnijim Srbima vee je nestalo· u no~i. A onda je Drvarom zaplamtio .27. julL Narod
:se cligao na ustanak. Danica je citav taj dan hila sa borcima;
prilivata1a ranjene, previjala ih, tanku odjecu parala . u zavoje .• ~ 1 u pripremama je ucestvovala; ~eti ustanika · u Ja.,.
dovrli.ku ~osila je hranu, i>oruke . . .
'
a
u
~
heroj.
..Tovo·xecman, radnlk Zelj. radionice u Drvaru -
Jiarodnl
237
�USTANICKI DANI
- Tog vruceg avgustovskog dana 1941. iAle smo ja i Danica od kuce do kuce da pozivamo !ene Drvara na njihovu
prvu konferenciju - pri~ Rahela Albahari. - Organizovale
su je intelektualke komunisti: Bosa Jurin~i(:, Mira. Mora~a.
Jela Bi~anic i druge. Ustanak je tiroko zatalasao i gradi(: i sva
okolna sela; na sve strane komunisti su organizovali probudeni narod za borbu protiv okupatora i ustda . . . Pele smo
se uz brduce do prednjih zaselaka Trninica Brijega, kroz.
Aumicu zarudjelih drenjaka, i iz sveg grla pjevale:
»Vee gubi ae !aloana prolloat,
Vee svanjiva nam novi dan .. ,«
•Hajd jos jedanput!« molila me ko zna po koji put da
ponovim pjesmu. Zaustavljajuci se svugdje pomalo, objasnjavale smo Zenama cilj tog naseg prvog skupa. Svi su je poz.navali. Vrata su nam predusretljivo otvarali i radosno je
oslovljavali •Zdravo Danice!« A ona im se obracala neposredno, kratko i jezgrovito. Nije bila rje~ita, ali svojim suseljanima bliska. Sa nesto skrtih rije~i sndno je na njih uticala;.
Odziv je bio velik, •Kantina« je bila prepuna lena.
- Njena ustani~ka aktivnost - sjeca se Stevo Trikic posebno se razvila u Kantini, staroj kuci preko puta Cinovni~kog doma, gdje su zene iz grada i okolnih sela prvi put
masovno po~ele raditi za ustanike. Trebalo je snabdijevati
t!ete koje su dan i noc ~uvale prilaze Drvani na polozajima~
Plo~e prema GrahovtJ, Ostrelj - spram Bos. Petrovca i u
Mokronogama, Prekaji - spram Livna i Glamo~a. Trebal()
ile brinuti i o ranjenim ustanicima u bolnici. . . Danica je
kao ~lan Odbora fonda bila· jedan od organizatora zarhasnog
posla snabdijevanja l:eta odjel:om i obucom. U Ka~tini je pod
svojim nadzorom imala nekoliko tivacih matina,- a i 's ama se.
prihvatala sivanja. Znala je da rasporedi posao! Neke !ene~
mahom gradske, krpile su hla~e. bluze, a neke su krojile.
Druge, vecinom zene sa sela, prele su i plele. Cesto bi ~ u· za•·
selak odnijela punu vrecu klubaka ispredene vune, sazvala.
u nekom dvorutu !ene koje bi uzimale predivo i .za)lek~ika
dana·· donosile joj gotove dzempere, ~:·arape . . . Kantin'a' ti'Q:.
i'
~38
�dan~. postala prava mala tvo!IDca ocljel:e i
~tab te ak_ivnosti ~a otav kraj; bila je
t
9kupU~Ja i dogovota drvarskih !ena. ·
obuee :za gerilee i
i
politi~ki
centar
Dani~in rad nije se iscrpljivao u tome. Okupljerum zenama i omladJ.nkama, pa bila to i mala grupa, znala je reci:
»Dobro bi bilo da se ovo pr~itac i pruZila nekoj od pismenijih iapirografisani »Gerilacc') ili »Radio vijestic. Sta se
puta na njivi pohvalio zenski glas: »Danica mi dala da ~i
tam .•.« Uspjela je da okupi tene, nar~ito u svom zaseoku
Materi~i.
Vee 25. septembra Italijani su prodrli u slobodni Drvar
nakon vi.Sednevnih zestokih borbi s ustanicima. Danima prije
toga, radnici i omladina su iz grada evakuisali u brda raznovrsnu grat1u, alat, namirnice, demontirana su postrojenja
u Celulozi i Pilani, a zatim je fabrika spaljena.
- U zbjegu pod iumom u Ata§evcu, gdje smo se sklonili
od Italijana, na prvi pogled sam je zavoljela - kate Danica
Trikic. - Zapazila sam je po optimisti~kom ddanju. To me
je njoj i privuklo. Svu no(; je gorjela Celuloza i Pilana, eksplodirali kotlovi i ogroman plamen osvjetljavao svu dolinu, a s
njenog lica nije silazio osmijeh. Saznanje da su radnici oteli
okupatoru plijen ispred nosa, ispunjavalo ju je ponosom. Okupljeni ljudi, u strahu i neizvjesnosti, nagat1ali su ita ce dalje
biti, a ona ih hrabri dok u radni~koj koloniji i njena kul:a gori.
- Uprkos okupatorskim stratama, patrolama i §pijunazi,
SKOJ je te jeseni i zime organizovao u gradu i okolnim selima
politi~ki i prosvjetni rad s omladinom kate Rahela Albal;lari. - Cesto smo se okupljali u Dani~inoj kul:i u Materica
zaseoku. Sve mlat1e zene i ajevojke dolazile su na »sijeloc sa
ru~nim radom. Komunisti ·su pod novim, ilegalnh:n uslovima
povezivali rodoljube ... Otpor okupatorskoj sili i tehnici ne...
kima se ~inio beznadeZ&n. Moralo se uporno politi~ki djelovati. U popodnevnim satima, sve do ranog jesenjeg sumraka,
kad se bliZio i omrznuti policijski ~as, trajao je analfabetski
t~aj. Prorat1ivali smo tu i politi~ki materijal; razbijali smo
kolebljvost i s\unnju u vlastite snage, objainjavali trenutno
zati§je i ukazivali na perspektivu borbe protiv okupatora.
:Raskrinkavali smo·propagandni trik da su »Italijani zaititnicf
Srbac. Danica je redovno okupljala omladinu, a mi skojevci
•) •Gerllac« je "i941. u ustanku_ izlazio u DrVaru:
239.
/
'
�=
;z ~ ..,.._-?j m111 ~ ~ a !.JW4e
.!!b." im.
~ ~ : rAm-...cJe. ita JIDIJ ::tcin:aii ::z aiai::tiec . - :mila
nle.W,.r-Gea ~
1f.cJ ~~
W.. .M a;ce siD:ibe a
~ ~ :ezm sam 7!=: -.qmca ~a ~ ~ kDii
~~e ::rr~ ~~e::'!n~e ;areaa ~ £a :n:e :a!:••c•oa i
~~: ~ .-::G ~ =:v:ea !De ~ ~ je wr..i.:ea.,
:a..c.; !ii ~:e- ;r~ _zeiaaa. :. '1 ~ ~ 11a .il"1
...-~ ;e ~:e!G-n:a ~J;.;;V~ --ae=-c =:..:a :e ..&::m i a::sai"!:1'~ za no!' .e ~-n:a : :m:Gg".: ~ 3i::m Je ~
lLa
.?..ef"..£.~T..C:
;
;a.
?Awn.........
~ WSlitiGJ:
~ JIDIJ ; ract;s::w
~nrr.:u.e~
-
~ sa<a-u SCfl 'l!C:ia~ ~ ~ lfa:eor"Ca b~±.;. S7~ z:w1r;·i-<, -~-~
od pn-11 wOtiL!l
u.
zg:a.Ca ~
s;~
::.cca
za:=1 .sic;;la sa ...,.. · ae::x-=.a 0::::0 aa:i i
.e i liara ~..C-Cr-~- Zawt:ii::a» s .
~
SrJ..J-a. a
J':U:...
1~ ~
pc.p::C=-e
~.c---: 2:0
d;e-T-;..;aQ i rc·ae-ea, kad
u
ex:;.::;;
soCici, nas
ma;:Q. st!opl
rJuU i saJU, i+.J> ~: »D;ee;) l::f:.;a.. Ta.:.:;an::c a oci "i'eC iD&i
r.a Y'!Tar..d;,.&. ct.a7a kc.JA1a c..dc:zdo ~;aioL Svi S1D0 se zban;:i, a I1an;ca naredi: •lzvlaate sve iz o.~ pa na sto. bao!
A~.~ ita upitaju, rea eemo da se jedna od nas udaje.c Za
trf!n rAta, preko onm papira i o!m'i:ica nasJaga se tamara
tadafa, kaputa. . • Dr.A:>ro smo proSli s obzaom na uCestale
rac;;j~ i bajke po .e!.ima. Drugom pr.Jikom. partijc:i su imali
sw.~j sastanak u naJoj kuCi i pred noe me ~ da tao
r.r.· 6.M
~
~ ~:e;a
•kr.~jl!"".rka
r...dnesem poruku sekretaru Sreskog komiteta Obradu
M'albaiiL1J u zaselak :Sagrade. U'sprotivila sam se. sva ljuta.
j1:r mi je dr.~jad~lo da uvijek mene Jalju. Ko kuda, ja svuda!
•:Ot'isam ja sama, velim, net idu i drugi.c Tada mi Danica
odr!a ewor i i.lprativii me u ~ oka dovrSi: »Mi ne mo.
~.Kmo wo pismo po svakome poslati, moramo ga dati komunl•U .. ,c Bila je tako razloma i strpljiva. pa sam uvidjela da
je u pravu.
- Meni se full - pn.jeea se sestra Joka - da je najaktivnije p<>Ula raditi kad su Italijani ponova ok:upirali Drvar. Kuta nam je izgorjela u radni~koj koloniji, nilta nije·
') Istaknutl komuru.ta Drvara, m1ad1 radnik, poglnuo 1M3.
l:Jan PK SICOJ-• za Bos.
240
krailnu.
a.
�ostalo vee ono robe na nama, pa smo stanovali kojekuda i
stotinu puta bje!ali . . . Mama ju je odvracala od borbe, ali
Danica je ostala uporna:
»>dem! Idem s ndom vojskom, pa ako je i poginutil<~
»IdeA gola, bosa, drugi se pored ognjista griju« ne da joj
ona mira.
»Joj, marne, pa Ata ako poginem?! U!ivacete vi, koji osta·
nete!c
Privremeno smo stanovali u zaseoku Pejici, kilometar od
grada, i ona je odatle gotovo svakodnevno izlazila na slobodnu
teritoriju: odnosila izvjestaje Gradskog aktiva SKOJ-a i sa.:
nitetski materijal, a vracala se s propagandnim materijalom i
uputstvima za rad. To njeno stalno kretanje postalo j"e sumnjivo ~etnicima. Prvih dana februara 1942. komandir jedne od
partizanskih ~eta, Mile Kecman, pre§ao je ~etnicima ProkazujuCi Talijanima aktiviste, i Danici je zaprijetio preko
na!e gazdarice da se ostavi rada iii da se odavde gubi. Vratila se uve~e iz Sipovljana, sa nekog sastanka, i mama joj
odmah o~ita: »Ostavi se posla, bolje je nego da luta.§ od kuce
do kuce.c Ali ona joj samo zamisljeno r~e: »Moram icil
Ako je birati, ja radije necu dolaziti u ovu kucu.c Rano izjutra pokupila je svoju odjecu i otisla kod stri~evica na Ata-:sevac. Nije nam se vracala sve do juna, kada su Talijani
otisli. Silazila je radi mnogih ilegalnih veza i da bi oko grada
pokupila dobrovoljne priloge. Naj~esl:e je isla u zaseoke oko
Titove pecine. Tu su joj Mile Kecman i njegova grupa te
zime napravili zasjedu. S lecima je sk<>Ola u nabujali Unac
i uspjela da pobjegne. Jednom smo ja i brat dobili propusnicu
i otiSli gore u pojate po hranu za krave. Danica je iskoristila
naJ povratak i sve uz sijeno sisla s nama do iznad prekajske
l:uprije, a odatle krenula sama ka pecini.
- BaJ tih februarskih dana - sjeca se njen stri~evic
Pero - Danica je kao neumorna skojevka primljena u Partiju; sastanku u Gruborovoj k~ci pod Misijama prisustvovali
smo: Obrad MalbaAic, Milan Trninic, Milka Krneta, ja i jo!
neki. Otada je bila jos aktivnija, i u radu s omladiriom j sa
!enama, i u Sreskom NOO-u, u koji je brzo izabrana.
·
- Kao predsjednik seoskog NOO-a za Trninica Brijeg -sjel:a se Bla!o Simisic - dobro sam poznavao Oani.~in rad u
novembru 1941, jer je bila u Odboru fonda za nekoliko ' 'sela.
!
11 - 2ene berojt
• .,
241
' ~. ~
�:Pokazala se od svih najvrednijal Ovaj odbor je prikupljao
branu, .odjeeu i plahte od kojih su !ene krojile borcima bijele
kab&nice. Skojevci i kandidati Partije takmi~ili su se ko (:e
li~o vUe priloga dati, ko vise po selu sakupiti. Posao smo
obi~p.o rasporedivali po zaseocima; Danica je zadu!ena za Pejice · i Materice •u !icic, do samoga grada, sa kojima je. i
ina~e odriavala vezu. Tu je bilo najopasnije. Kupilo se petkom i subotom, po danu, od glavice luka do biljca i sitne
odje~e. A nol:u uoo nedjelje omladina je nosila priloge u parti,ianske logore; uprtili bi na leda svoje sareno tkane torbice
od p~ desetak kilograma i i§li u grupicama zaobilazno preko
~a Sipovljana i Mokronoga, u Pelovac, Razvale, Atdevac i
druga .skrovita mjesta u brdima. Cuvali smo se italijanskih
topova. Dogledom su osmatrali okolinu i tukli sve sto im je
bilo sumnjivo. Svoj •gradski dioc priloga Danica je po noci
donosil~ \,1' sjediste Odbora fonda i skupa sa nama prenosila
dalje. italijani su nas ometali. Malo malo, pa blokiraju sela
ili ; zasj~nu pod sumu, da bi uhvatili rukovodioce. Kad im
·to iijalovi, pokupe dvjesta-trista ljudi i dde ih u zatvoru
sve dok ~etirlci medu njima ne prepoznaju •sumnjivec, koje
otpremaju u logore iii na prisilni rad u Njemacku.
Sv~e noCi spavao sam u sumi u Jadovniku. I mnogi drugi
odbornicil Nasije~e~o grana na snijeg, legnemo kraj vatre,
a ;kad se probudimo nesto zeravice nam !mirka sa dna rupe.
J~~om mi je oko kuce osvanulo pet stotina Italijana, a ja
~u.tra pod podom, u mraku podrumoca, sa svom mnozinom
prikupljenog materijala. I sezdeset bombi •kragujevkic! Na
hladnoj zemlji prostira~ i sto.. Odjednom me presta drhtavica
t ja odSarafih bombu ... Ali, imao sam srece! Nisu si§li. Eto,
spo~enuh to se vidi kako je te}t jednoj djevojci bilo tesko
raditi. Krila se i ona.
·
Italijanski okupator se ovog puta ugnijezdio u Drvaru i
Odomal:io. Svu jesen, zimu i proljece! Ali, dalje od varoiUce
iiisu'·smjeli. Ni u pljacku hrane nisu mogli bez borbe. Obru~
l?"~rtizanske blokade polako ali cV'rsto se stezao oko njih. Jedvdjeme su bili potpuno odsjeceni od svojih garnizona u
Kninu, Bos. ·Petrovcti i drugini mjestima: Zii to vrijeme u ~i
tavoj .okolini. po svim selima, rasle su antifasisticke organi;ael]e naroda i po~eli 'da djeluju prvi odbori mlade narodne
~IJistf. 1 _.:! par~~e..J~~i·9~~~- po~~jate ~ . sv~ brojnije ...
$e
zat4n
rio
242
�- Cim su Italijani u!li u Drvar, aktivistlPnja Persa R~
okupila je nas tJ:ideset omladinki iz tri sela: Drvar Selo,
Trninica Brijeg i $ipovljani, da bi se obuOle rWtovanju oru!jem - ka!e Milka Tomazovic. - Mec:!u nama i Danica. Sastajale smo se pod Aumom u kuci odane ~ne.:Joke ,GruborQ:ve,
Dolazile smo tu dva puta nedjeljno, ~tvrtkom i ~tkom,_ puna
tri mjeseca. Podu~avao nas je .borac Du!an Letic.~ Ostajale
smo i po · dva-tri sata. !male smo samo jednu · pu5ku." ·Leijc
nam je metu ~esto razvaljivao, da bi se svaka iznova uvjezbala. Nau~ile smo da gac:!amo, da rasklapamo i ~istimo oru!je,
pa tr~anje, pravilan korak i druge osnovne vojni~ke radnje.
Danica ·nikad nije izostala. Cim doc:!e, pri~a nam o Italijanima: kud se sve krecu, dolaze li, odlaze ... Do 1942. godine
i ona je bila »U !ici«, bodljikavoj !ici, kojom su ogradili Drvar
i dio okolnih sela. »Kako se provla~iA?« pitali smo je. »To
su moje stvari« odgovarala je smje§kajuci se zadovoljno; Uzi.;.
mala je pu!ku i !urila da nam poka!e §ta zna. »Kad li ce
doCi vrijeme da ovo znanje stvarno pokazemo!« uzdahnula je
jednom.
Omladinska pozadinska ~eta brojala je u cjelihi oko Aezdeset mladica i djevojaka, ali je bila podijeljena na desetine
i vodove. Posebna ~eta stvorena je i u Ata§evcu. U prvo vrij_eme smo u toin sastavu Wi na radne akcije,. a kasnije smo
prerasli u radne brigade koje su u ljeto 1942. sabirale ljetinu
i u Drvaru i u Podgrme~u i u Sani~koj dolini. Sve ove djevojke otiAle su tokom NOB-e u »prave brigade«. Iz na§e grupe
su vremenom regrutovani sve sami rukovodioci. Ja sani bila
komandant radne brigade u Podgrme~u.
.. .·. · ·'
. Ova na§a ~eta zena ru!ila je u novembru 1941. cestu na
Prosje~enom KUku, na Kamenici, put Bos. Grahova. ISle smo
sasvim same, o~m dana uzastopno, obi~no oko deset .easova
uve~e. a vracale se kad ~ujemo pijevce u selu. Skrivala
je okuka i reflektor je svu noc samo Aetao preko nas. Preka:pali smo cestu na ~etiri mjesta i na o§trim krivinama: si'u§il!
potporne zidove, duge po osam metara. Izvaljivali smo kolo;;.
brane i otiskivali ih niz provaliju u plitku RadUkliju. Bib> ie
hladno; prsti su se lijepili za kamen, a zemlja pod pijukcim
kao kremen. Duvao je o§tar vjetar. Na izvidnicu- smo slali
redom po dvoje najjacrh. Danica se §alila i smijala radeCi
sa nama. Kada smo kasnije u slobodnom Drvaru popravljall
ovu istu cestu, nas po §ezdeset omladinki dodavale ·smo jednll
~ic
·rias
...
�clrugoj odo:zdo tameD po bmen i to a IIIEOpi:sivim elantwn i
med-.JSOboom pain;om. Ko ~ p.>b:o;ao Sft Dale akcije~ ISla
je a nama 1 a Ju:nwv :::; Oitl'el;. ~ liDO pnSopali Petronaw cestu i otpilaYali DaD~~ da parlitanjcap oJakiamo akcije iz zasjede_
- Povela je jedDom ilene i om'ad:rtke ua prijeYoj PloCe
- sjeea se i Flora Aibahari.- Svn noe smo ruSile cestu, pje•ale. i lotile vatre. PonijeJe smo trijeSCa i s1ame. i stavljale
po tavanima kuCa uz eestu., kako tr.smo !h, ako Italijani naidu,
lakie spat;JL Takmitile smo se. Danica nas je rasporedivala i
nadgJedala •Prionite. brzo, brzo ... da ito viJe prekopamo..
bodrila nas je. I zaista. radiJe smo neumorno.
- Potkraj 1941. godine dolazila je u selo Trubar tod
oblha Pere Rodiea, u ~tku samo u rod, u posjetu majci
- •jeea se Nine Bodie.. - Trubar se nalazi u uskoj dolini
iz:medu pJanin.sJrih masiva Like, Bobare, Metle i VuCj8ka, koji
ga odvajaju od drvanke kotline. S"-uda uokolo bio je italijan.sk.i okupator, a utic:aj lickih ~tnika jak! Tt5ko je bilo
okupiti i omladinu, a kamoli ostali narod. Vee tada nam je
pritala kako se omladioa Drvara organizuje i radi, iako su
tamo bile jake italijanske mage, a ~tnici otvoreno istupili
kao saradnici okupatora. Na.Se iene paZJ.jivo su sh1Sale o dogadajima u Drvaru. U Trubaru je Zivio domaCi pop llija, povezan sa zloglasnim popom Dujieem, ~tni&im •vojvodom:c,
a kako ,je sa mnogim seljacima bio u srodstvu, retniStvo se
tod nas proiirilo. MoMa je Danica imala zadatak da ovdje
pollti~ki djeluje, a moMa je to Cinila sama uzgred. U na.Sem
selu je bai tada formiran i seoski NOO. Poreli su nam dolaztti poll~ki radnicl. Tokom 1942. ~ je navraCala i organizovanije radila. Uvijek a dosta politi~kog materijala u svojoj selja~koj tkanoj torbici. Na konferencijama nam je govorila o liniji KPJ, kako da se Ito smi§ljenije poma.Ze partizanima u borbi protiv okupatora. Budila je u na8oj omladini
borbeni moral; pozivala omladinke da ne Zale svoje ruho,
da Ito bolje snabdiju borce, posebno bijelim kabanicama, kako bi neprimijeeeni na cestama uniitili Ito vi§e tudinskih kolona i transporta. I kod nas je carevalo staro, patrijarhalno
•hvatanje o ieni: Sta l:e lena ·u borbi? Nije njoj mjesto tamo
vel: u kuci, kod ognji.Ata i kolijevke, na poljilna . . . Zene
•
�pokrenuti bilo je vrlo telko. Trebalo je, uoplte, ~itav narod
politi~ki mobilisati, raskrinkati ~etnike.
»Do§la je pastorka Pere Rodica pa i ona agituje za partizane ...« govorili su stariji ljudi. Pero je prije rata na
SIPAD-ovoj ekonomiji muzao krave i bio veliki lald!ija. Danicu je primao kao svoje dijete.
Bila je Danica jako ozbiljna, mnilo se, vile nego ito treba.
Uvijek u selja~koj nolnji. »Materica djevojke !ive u gradu,
a nose se po selja~ki« ~uo sam kako pri~aju. Maramu, naj~elce bijelu, voljela je da povezuje ispod brade. To ju je C!inilo starijom. Pa i njena sna!na grac1a i ozbiljnost davali su
joj grublji izgled, prikrivali !enstvenost. Bila je osrednjeg
rasta. Uvijek ~ista i uljudna.
- U rano proljece 1942. - ka!e Danica Trikic - polla
sam sa Danicom iz Atalevca u Sipovljane, da formiramo prvi
odbor AFZ-a. Kod nas na visovima le!ao je jol .dubok snijeg,
i kad smo krenule ja se malo pokolebah. »Dano- velim joj
- ne moZemo preci, vratimo se.« Ona ni da ~uje! Jedva smo
se probile kroz nevrijeme, a dolje - snijeg vel: okopniol Uz
put mi se pohvalila da ima bombu i piltolj. Sazvale smo sve
!ene u selu; oko trideset ih se skupilo u kuci Urola Tadi§a.
Po noei, zbog Italijana i ~etnika. Danica im je vrlo lijepo
govorila zalto osnivamo taj odbor, zalto i !ene treba da poma!u NOV, da njeguju ranjenike . . . Bio je to prvi seoski
odbor !ena na naloj opltini. Danica je nadzirala i t,:ad analfabetskih te~ajeva za zene i djevojke, koji su tada stvarani
po svim selima i zaseocima. Obilazile smo i udaljenija sela,
na drugim opltinama, i Danica je uvijek bila neumoma i u
svemu uporna.
- Tih dana, na sastanku Sreskog odbora, dobile smo zadatak da odemo u udaljena sela Mokronoge, Prekaju i Ljeskovicu - sjeca se Milka Tomazovic - i da tamo organizujemo seoske odbore AFZ-a. Gladne i tako rel:.i gole i bose,
pjela~ile smo samo u naracima do kasno u ve~e. Umome.
Obuca nam za noge primrzla. Jedne priglavke pletemo . po
noci, druge deremo po danul Kad ima, obujemo i dvoje odjednom. Uz put smo se brinule hoee li nam !ene dol:.i, hoce
li se masovno okupiti.. A one su zaista dolazile, u manjim i
vel:im grupama, i pa!ljivo nas slulale. Danica je ubjedljivo i
osjecajno govorila. Borci nece moci pu~ati na neprijatelja,
245
�iObidnjavala je; ako 1m ne damo obucu i ne ·nahranimo ih.
Mi govorimo, a !ene plal!u. Istupalo se bez narOOite pripreme
mnogo ra~ljanja. Srceml Uspjele smo.
ODBORNIK
~ Upoznao sam · je u junu 1942. vee kao odbornika Sreskog NOO-a - pril!a Dragan Rodic. - J o§ dok je bila sekretar pari.ijske .celije na Tminica Brijegu, negdje krajem
zime, pokazala se potpuno politil!ki dorasla, pa je tih dana
birana u prvi Sreskinarodnooslobodilacki odbor, na skupstini
u selu Boboljuscima, u kolibama ustanil!kog borca Nikole Tr,...
ninica. Bila je prva !ena iz ovog kraja l!lan narodne vlasti,
i to njenog najvi!eg organa. _
:Prvar je u junu mjesecu, iza povlal!enja Italijana, opet
pol!injao slobodno da di!e. Mlada narodna vlast imala je pune
ruke posla. Na sve strane je vrilo kao u kosnici. Okupator je,
ne!to prijetnjom i laznom propagandom, ne!to silom, pokre_n_uo iz l!arsije gotovo sve . porodice sa sobom u Knin. Trebalo
je iza njega ocistiti grad, poru!ene zgrade .popraviti a prazne
prostorije osposobiti za potrebe vlasti i antifdistil!kih orga'nizacija. Radni bataljoni omladine danonocno su s pjesmom
i!li na razne zadatke: prenosili su daske i drugu grac:!u u okolne !ume gdje su ubrzano podizane male partizanske bolnice,
tajni podzemni magacini hrane, vojni logori . . . Sve nagliji
rast borbenih jedinica iziskivao je i povecanu brigu naroda:
jos masovnije su zene pol!ele da izrac:!uju odjecu i obucu, vise
hrane je trebalo sakupiti i prenijeti do partizanskih polozaja
ili tajnih skladista. Trebalo je borcima uzorati i posijati zemlju, okopati kukuruze, obraditi napu5tenu zemlju oko Martin
Broda i Kulen Vakufa ... Uza sve to, valjalo je narod i ucitL
I ul!ilo se, po grupicama, konferencijama i zborovima, od azbuke do politil!ke abecede: §ta je rat, fasizam, cetni!tvo, demokratija, socijalizam! Na sve strane nic~de su l!italacke grupe, kru!oci, teoretski sastanci. 2ena starija, poslije mu!e, uzima pisalj~cu u ruku i uz cac:!avl plamen smolaste borove tre·ske sril!e slova! Dojul!era!nji pru!ni radnik, ili gaterista, k~
val!, sada je l:>orac; odbornik, stra!ar , ..
Danica je na sjednice dolazila redovito i svim svojim bi;..
cem ucestvovala u radu odbora. Zrelo je diskutovala i. uvijek
246
�iniata realan, pametan prijedlog. k&ko da··s e problemi rlJE:lti
Umjela je da zapda pojave na terenu, pa nam je znhla dati
j dobar pregled situacije. Pozriavala je svoju sredinu i umj.ela
je da istakne goruca pitanja.
U julu smo doZivjeli ne§to nezaboravno: Stigli su naril.
'ranjenici proleterskih brigada!6) Prvi put u ove krajeve dolaze borci Srbijanci, Crnogorci, Hercegovci, poslije iscrpljuju:..
cih danonocnih madeva i okr§aja sa neprijateljima, promrzli,
bolesni, izranjavani, i Krajina ih prihvata kao svoje najro4enije. Stotine ih je tada smjesteno u na§e male Aumske botnice, na brzinu su improvizirana nova bolni~ka odjeljenja i
u gradu i po selima. Sve prostorije Cinovni~kog doma bile su
pune, pa i Kantina; u toplim zvjezdanim nocima ranjenici
su leiali na svojim nosilima i u basti doma pod lipama.
Tom do~eku su prethodile velike pripreme. Na sjednici
Sreskog odbora potanko smo raspravljali kako da ranjene proletere prihvatimo, ishranimo i njegu.jemo, da bi se §to prije
zalije~ili i vratili u borbu. Danica je tada sa !arkim zanosom
radila na organizaciji do~eka, smje§taju i ishrani ranjenika.
Dala je svom do~eku svoj veliki udio. Uspjela je u putpu11ostJ.
Hrane je bilo u izobilju. Antifdisticke organizacije omladine
i lena danima su se taki:ni~ile ko ce ljepAe i toplije prihvatiti
proslavljene borce proletere: i ranjene i promrzle, i tifusarerekonvalescente, i sve one nemocne i bolesne drugove. Samih
pita bilo je toliko da su ih !ene mijesile vani na soframa i
jufke razastirale po livadama kraj Unca. I danas taj · doZiv:..
ljaj preZivjeli ratnici nose duboko u srcu. Bio je to joi nevideni izraz bratstva i jedinstva naroda. NeAto, dotad nezapamceno! •Nesto sli~no, ali daleko ble4e, video sam samo u f>ev4eliji, davno, kada su se ndi borci vracali sa solunskog frontac pri~ao je ~ika Risto Stefanovic, ekonom Vrhovnog Ataba.
•Kao da smo svom najbli!em dosli u goste - sjeea se jedan
od proletera - izgledalo nam je sve kao prelijepi san, poslije
hladnog i odbojnog drzanja ljudi u neprijateljskim sredina:ma.c Ovdje, u Drvaru, narod im je hrlio u susret sirom otvo:rena srca i ruku pretrpanih darovima. Sva okolina se ovamo
slegla. Ljudi i zene drhtali su od srece i ganuca. Sve §to su
najbolje imali u kuci donosili su tih dana u grad: odbornici
su silazili s tovarima hrane na konjima i s prepunim kolima,
1) Glavnina snaga NOV 1 POJ, sa Vrhovnim stabom na ~lu,
povukla se poslije III neprijateljske ofanzive u Bos. krajinu.
247
�omladina u kolonama sa nabijenim torbama na Je4ima, len4!
kam8rama d!empera, farapa, rublja . . . Davalo se Sakom i
kapom, od ljeinika, meda i duvana do mekog bijelog ~
biljca i ~ ovce. 0 ljubavi govore i oni !uti buketiei poljakog cvijeCa, zadjenuti s vezenim ruancima konjima za oglave, kad su lakii ranjenici u dugom redu polako dojahali pred
Sokolanu i nedovdenu pravoslavnu crkvu, gdje je odrian veliki miting. Govorili su i ranjeni proleteri i naii drugovi. Bila
je to veli~tvena manifestacija bratstva i jedinstva, manifestacija privrlenosti ovog naroda NOB-i.
Pa i iduCih dana. i nedjelja, kad je trebalo organizovati
danonoena de!urstva kod ranjenika, OJCenje prostorija, pranje veia i zavoja, donolenje svjeie hrane, Danica se kao odbornik Sreskog NOO-a pokazala dorasla i tom zadatku. OdlikDvala se disciplinom i odgovomoK11; svaki zadatak savjesno
je prihvatala i izvriavala ga do kraja. Za nju nije bilo nikakvih prepreka da ostvari ono & se od nje tratilo.
1
. - Kao odbornik Danica je - sjeea se Flora Albahari stalno bila na terenu, uvijek po konferencijama i zborovima.
Uvijek vrijedna, pravedna i stroga! Kad smo raspore4ivali novae pogorjelim porodicama, §to nam je dodijelio Vrhovni !tab,
prisustvovala je sjednici ndeg OpMinskog NOO-a u biv5oj
kafani •Zelen-gajc. Zalagala se da pare prime najugro!enije
porodice, !ene ~ji su muievi nastradali u ustanku, a one ostale same sa malom djecom.
. Preko nabrane pamu~ne suknje »kikljec nosila je §arenu
muJku ko§ulju, odozgo dugu vojni~ku bluzu, stegnutu u struku ko!nim opasa~em, a na nogama laki opanci. Ljeti je skidala svilenkastu maramu sa smettih pletenica i hodala gologlava. U jednoj od uli~nih prostorija Savica dvospratnice,
imale smo sjedi§te Sreskog odbora AF2-a, u kojem sam bila
tehni~ki sekretar. 2ene su ovamo dolazile radi dogovora i
neprekidno donosile priloge za NOV. Veliki ormar bio je krcat raznovrsnom odjecom. Danicu je, kao ~lana na§eg odbora,
veoma zanimalo stanje robe i njeno oda§iljanje Komandi mjesta iii jedinicama koje su se u prolazu povezivale sa nama.
Ako je sve i.§lo kako treba, prijatno je bilo vidjeti zadovoljstvo u njenim plavim o~ima, bistrim i pametnim. Svjetlucale
su odlu~no§cu ispod upadno visoka ~ela. Na jednom sastanku
me je kritikovala da »nije vrijeme za udaju« - ipak sam se
248
�udala -:- i za kaznu me poslala na Grahovo, da obilazim odbore AF~-a. Ni sebe ona nije itedjela, pa je i od drugih trapla samoodricanje.
.
- •Kud ce !ena u narodnu vlastc ~udili su se pojedini
seljaci kad je Danica u jesen 1942. na javnom glasanju ponovo . izabrana u Sreski NOO skupa s omiljenim Jandrijom
Tomi.cem •Cicemc 7), Komandantom drvarskog podru~ja- kate Stevo. Trikic. - Zadatke vlasti ostvarivala je uglavnom kroz
organizaciju !ena. Bio sam Komandant mjesta u Drvaru i
znam koliko su !ene doprinijele snabdijevanju vojske i u~vd
i:enju narodne vlasti. Prvi politi~ki koraci jedne seoske djevojke nisu mogli proci bez komentara po selima. U p~etk~
je bilo i neshvatanja. Neupuceni su se ~ak pitali kako to da
Danica kao djevojka radi sa !enama a ne s omladinom. Ona
se na to nije obazirala. Ozbiljna i uljudna, upomo je slijedila
svoj put.
- Na velikom zgari§tu Celuloze i Pilane u Drvaru, pravom groblju !eljeza i betona-'- sjeca se Vojin Bjeljac- preostala je zgrada nekada§nje Zeljezni~ke radionice sa kupolom
peCi, demolirana ali upotrebljiva! Glavni itab za Bosansku
krajinu- Slavko Rodic i Kosta Nac!- pozvao me iz vojske,
kao livca, da ovdje organizujem radionicu za izradu bombi
sli~nih •kragujevkamac. Majstori su pravili kalupe, a radnici
odlijevali bombe. Nakon lijevanja trebalo ih je ~istiti od pijeska i brusiti, ali nismo ima1i radne snage za to; ono malo
radnika, njih oko dvadeset i pet, neprekidno je bilo zauzeto
lijevanjem. U pomoe nam je pritekla omladina, veCinom !enska! U po~tku su dolazili svaki drugi dan, a docnije neprekidno, i danju i noeu, u smjenama po 40-50. Dovodila ih je
Danica, novembra i decembra 1942, pa sve dok nije otiila u
Desetu brigadu. Bila je brigadir. Koliko mi je puta kazala:
•Daj ti samo nama, mi cemo to na vrijeme zavditi, neeemo
izostati iza vas .•. «
Pojave se u narodnoj no§nji, povezane raznobojnim maramama. Uvijek sa pjesmom i crvenom zastavom. Kao veselo
jato ptica! Za~as unesu vedrinu u sivilo na§e radioni~ke hale
bez prozora i vrata, u kojoj je stalno duvala promaja. Posje7) J. Tomic, zemljoradnik, bivAi crvenoarmejac, poginuo u desantu na Drvar 25. V 1944. •Cicc - otac.
249
�daju obiCDo na pod, po grupama, ob gomi)a tek- odlivenih
bombi, i takmit!e .e uz smijeh i pjesmu. u te clme radDici bi
moogo vile uradili nego obimo.. Cesto za&ajemo urrik: •Neka
IWald ovaj komad ubije :oeprijatelja! Neka upamte da IRl ovo
nale bombe iz Drvara!c Danica ih je. orzbiljna i puna ~
vomom, rasporedivala i :oeprimjetDo nadzirala bko se posao
odvija. Kretala .e od grope do grope i uvijek imova objalnjavala na8n i smisao ovog pos1a, jet' se cwnladina sta1Do smjenjivala dolazeCi sa svih strana. Kada smo proizvodnju ubrzali.
radilo se i napolju bez obzira na DeVrijeme. Nije se gledalo
ko l:e koliko i ita uraditi vee su svi zapinjali ito su vile moglt
Gotove bombe slali smo na konjima i kolima u KmjeuSu.
I u pripremanju zaprega i u njihovom odaSiljanju Danica je
ut!estvovala kao odbornik Sreskog NOO-e. Obilazili su nas
KoU PopoviC i drugi rukovodioci.
Sjeeam se, imali smo zvono; naili smo ga na zgariftu
erkve u Sklopu, koju su ustaJe 1941. spalile. Zvono smo po-
stavili na visoki stubac pored kojeg su omtadinke .deturale,
spremne na uzbunu u slu~ju nailaska aviona. Zabavljalo ih
je da zvonjenjem daju signal i kada bi odlazile kuO. Puna
razumijevanja za te njihove vragolije, ali sama nekako zamiJljena, Danica bi se u sumrak stapala s raspjevanom ~tom
djevojaka i ~vala sa njima izmedu poernjelih zidina, ispod onog na.Aeg usamljenog fabrickog dimnjaka na Cijem se
vrhu stalno lepriala ervena zastava.
U DFSETOJ BRIGADI
- Devetog februara 1943, u jeku eetvrte ofanzive - sjeea
se Rahela Albahari - postrojene redove mladica i djevojaka
tspred Komande podrucja zasipale su krupne pahuljice snijega. Partijski i skojevski rukovodioci sa sreza Drvar polazili su u novoformiranu Desetu krajiSku brigadu! ~edu njima i Danica, Marija Bursae i mnoge druge drugarice. I ranije su mnoge od nas traZile da idu u vojsku, ·ali komitet nije
.odobrio.
Sekretar Okru.mog komiteta. Vaso Trikic se sjeea:
- Pred ofanzivu VS je donio odluku da se formira Deseta krajiska brigada i da se komunisti u nju masovno upute,
kako bi se ito prije osposobila za borbu. Mnogi koinunisti
Drvara otiili su tada po zadatku Partije na Odgo'varajuce po-
�:Uti~ke, kulturnO-prosvjetDe f vojne dutD0sti :u brigadu. -Li~o
pravio spisak; . po organizacijama smo odredlli: ti r til
I pored toga mnogi omladinci su »imigriralic. »DeAavalo se
- kale Lazo Materil: - da mla4e skojevce izvu~em iz stroja
i naredim im da se vrate kucama, ali ~im im okrenem le4a,
oni brte-bolje opet ulaze u stroj.« Danica je vatreno agito:vala mectu omladinom. Dobrovoljaca je bilo na pretek. U Sreski komitet je uAla krajem novembra i za to kratko vrijeme
zapuio sam je kao vrlo ozbiljnu djevojku, jednostavnu i
·skromnu. Zene su je mnogo voljele. »NaJa Danica - govorile
su - nije se pohasila ito je bila u svijetulc Rijetko kad su
komunisti odjednom tako masovno i organizovano iAli u neltu jedinicu. I!lo se s najvecim entuzijazmom. Glavnina na!ih
·anaga, sa VS na ~elu, bila je na putu ka Crnoj Gori. Trebalo je braniti ndu slobodnu teritoriju. A u brigadi ni dese·tak redovnih boraca; sve omladinci nevje!ti oruzju, ali puni
nevidenog elana. U stroju mnogo drugarica! I boraca rekonvalescenata, koji au izostali iza svojih jedinica, pa starijih ljudi domacina. Za nilade je to bio izuzetan dogadaj. OprastaU
·su se sa rodnim ognji§tem, bdtom, kravom ... Po prvi put· se
napu§ta selo, svrstava u borbene redove! I sam sam bio uzbucten. Osjecao sam: zadatak je ispunjen!
- U svom govoru Veljo Stojnic i Bogdan Pecanac 6bratili su nam se isklju~ivo kao komunistima - kaZe dalje Rahela- predo~li su nam te§koce, posebno, povjerenje Partije
koja nas §alje na nove duZnosti. Rano smo krenuli, pjetke, po
vijavici, preko Plo~a ka selu Isjeku u Bosansko Grahovo. Na
~elu. kolone harmonika i zastave. Svi smo pjevali. Bez pre.kida. Za nas su to bili prvi ja~i napori, posebno za drugarice,
ali nijedna u tom madu nije htjela ni u ~emu da zaostane;
upinjale smo se da drtimo korak sa drugovima. Danica je
prepjevala do Isjeka - sjeca se Mika Tomazovic. - Vodila
.je naprijed. »Sigurno ce Danici spram glavi biti, jer toliko
.pjeva« - ~uo se pogdjekoji §apat. Jako je bila zagrijana· za
bQrbu. »Cini mi se, ne mogu se neprijatelju osvetiti dok ne
uzmem puAku u rukec govorila je. lmala je bijelu bundicu od
·neobojenog domal:eg sukna, obrubljenu crnim samtom, a preleo nje opasa~ s pistoljem. I crvenu maramu na glavilc Stigli
·smo pred mrak. A narednih dana, poslije kratke vojne obuke,
·r&spOrecteni smo u bataljone.
·
'Am
251
�O;Jd -
je ~ 11 mar.;: ~ pccriiJ:iW&il bepiw•
=.
~
-e¢a G ~ ~ ~- je zadatalr da ae
(drie ~~ aastarri l l sril:a e--n i cia - bc:wti l*it»a&e
nrcr:n
za akc;;~ t:iee&;a ~ tenDa od &cn;n Sacl*no je
da ae tetQci pr~ zarr.A~ia ae ...Xjaju. Danica je bo
p-~k Jwm u•a me g-:.oor.:i.a 0 sial:~ partijsb oqanizaeje 11 svc.;.IJ) jed:cXi . • • Kana ~ Ona Jl;uric:a. koja
je 11 Je-D 1ML sa mnom okcp:;ala omlacfum, i ern amouvjereua djev!l;ka part;.ski nWrvocClac: Bi1a je zrel.ija i isJaam;ja.. •Zapaz:o sam je na sastanrima 11 Staha bripde kaf.e Pero PL!por.C.. - B:.lo je dosta i
ra bataljcma koji
su se pokazali slab;p od nje. Pn<tula je bon:ima pMitiCb
svijest i borbeni moraL Zalagala 1e za dobar odDos sa grahovskim stanovniitvom. meiu kojim smo boravili. ustajala
euergitno protiv pljaCke •.• Ooa je b:Ja pravi polititar!c Tih
dana - kaf.e Bahela - CeiCe smo ae sastaja]e. SjeC:am se
~ livadice na kojoj smo 5e i mi vjeibale 11 gadanju; medu
nama je bilo i brkajlija dobrovoljaca. koji su sluiili joS u
austrougarskoj vojsci. zbog tega su Desetu i proEJali •Brbta
brigadac. Prvo su nam ae podsjehivali. a domaJo. iivi su se
pojtdali kad u gadanju promaie.. Danica je h.ladDotrvDo i
t...
dobro ga4ala. Otzesita i preozbiljna. sa ravno zategnutom kosom, izgJedaJa mi je neito grublja. Tih dana bolje sam je
upoznala i prosto nisam mogla vjerovati da je tako bli.zak
00\rjek. Ule smo skupa kod seoskih 7.ena i uz duge razgovore
prate se i vei otkuhavale. Pa ipak, gotovo svi ti naSi razgovori bill su o borbi ••.
Sa Danicom sam bio povezan partijskom linijom jer sam postavljen za pomoCnika komesara Cetvrtog bataljona u kome je Danica bila zamjenik
komesara ~ete. Bila je i Nan bataljonskog komiteta KPJ koji
su obirno saBnjavali svi komesari i njihovi pom.oCnici. Zeni
nije bilo lako biti komesar! Ali bistra i vrijedna, ona se uprkos svemu brzo sna!Ja i uzdizala. Kao sekretar retne partijske celije vodila je brigu o partijskom radu i sastancima, o
SKOJ-u i omladini, i o kulturno-zabavnom Zivotu. Uz pomoe
komesara ~ete odriavala je politi~ke konferencije. Bdjela je
nad odnosima i brinula 0 ljudima. zbog rega su je i nazivali
•llfiteljica Danica Matericc. Takva uloga jedne samouke seo•ke djevojke dobija u vrijednosti kad se uzmu u obzir sve
-
taU Lazo MateriC -
2&2
�one surove okolnosti: Desetu brigadu, stvorenu kad je ofanZiva. vee pusto.tila, neprijatelj je odmah u za~etku gonio pred
sobom. ·Sve druge jedinice otiile su dalje. Deseta je ostala
sama na terenima od Satora do Knina i od Dinare do Like.
Sastavljena od dijelova drvarskog, grahovskog i petrova~kog
odreda, bila je popunjena starijim ljudima znatno vi§e nego
ostale brigade. Vrzmali su se oko svojih kuca, u rodnom
kraju, sve dok ih komunisti nisu po~eli pripremati za pokret
u Srbiju. I politi~ rad je. bio time ote!an. Mnogo nepismenihl Snabdijevanje te§ko, hrane nema; po mjesec i po dana
hljeba nismo jeli. Komunikacije nikakve. A borbe se redaju
bez prekida: na Kamenici, Ti~evu, Golubicu, Strmici ...
--'- U partijskoj celiji se tada na§lo samo nas ~etiri ~lana
- ka!e Trivo Bauk - i to Rajko Kukolj - komesar ~ete,
Danica, Salic i ja. O!tre borbe se vode, a borci, ljudi stariji,
ostavili familije, prvi put su u brigadi i odmah upali u okr§aje ... Cesto smo mijenjali boravi§te i tu je iskrsavala briga
oko smje§taja, prehrane i snabdijevanja. Na tim pitanjima
se i te kako mogla cijeniti sposobnost jedne djevojke rukovodioca. A ta djevojka je bila ozbiljan rukovodilac. Cesto sam
je zaticao, onim brkajlijama obja§njava kako treba neprijatelja tuCi, a sebe i svog druga ~uvati. Za svaku borbu ih je
spremala i bodrila. Jednako je bila umjema i sa starijima 1
mladima, pa je stekla velik ugled medu svima, i borcima i
rukovodiocima u ~eti. Pravi partizanski komesarl Du§a od
~ovjeka! Bio sam sa njom u borbi na Badnju, Jelinu Polju i
Deralama - jugozapadnim obroncima Dinare. Sva tri puta,
kao komandir voda, na§ao sam se blizu Danice. Vidio sam
kako se u strelja~kom stroju hrabro bori. Javljala se i za
bomba§a. Svoje rij~i je potvrdivala li~nim primjerom. Djelom je dokazivala svoju borbenost. Borila se uz nas i na
Mra~aju, u Strmici, ukopavala se sa nama u snijegu na vrhuncima Metle, gdje smo danonocno cuvali polo!aje iznad
Kamenice ...
- Jedan moj susret s Danicom- ka!e Stevo Trikic bje§e uzbudljiv i posebno ga pamtim. Za ofanzive smo odstupali iz Drvara i pod Ti~evom je formiran Samostalni bataljon
Komande podru~ja, sa zadatkom da obezbjeduje ranjenike drvarskih bolnica i vojnih jedinica, sve dok ih omladina na
noailima ne prebaci preko Trubara za Doljane u Lici. Najte!i
253
�je bio prelu preko ceste Drvar-Grahovo, . kojom je stalno
proticala njemal!ka motorizacija. NeAto je moralo da se u&i;
I tako, jedne februarske noCi oko dva po ponoei, .moj .SamOf!
stalni bataljon krenuo je od Jadovnika put sela Resanovaca,
da bi se povezali s bataljonima Desete brigade i zajednil!ki
:Presjekli prolai neprijatelju. Danica je kao kurir svog bata...
ljona vee u zoru izbila na cestu kod spaljenih Resanovaca i
l!ekala nas. Cim nas je ugledala, potrl!ala nam je u susret
uskom prtinom kroz visok snijeg. Sva zajapurena od iurbe.
lmala je na sebi zelene italijanske hlal!e i vunene l!arape, po-.
suvra~ene preko cokula. Na glavi titovku. Uli smo u koloni,
ja naprijed na konju. »Treba hitno iCi do ndih bataljona rel!e zadihano i rukama pokaza na planinske vrhove - prvi
bataljon je tu, drugi tamo ... Nijemci pritiskuju na oba, strah
lias je da ne zaobidu. Trebalo bi ih zadr!ati, da nam ne presijeku odstupnicu.c Uzeh dogled. Gledam: Nijemcil Podosmo
opet, ona pored mene ide i govori: »Krenula sam prije pola
sata, tamo sam ih ostavila. Vodila se borba .. . Najvjerovatnije, na§i su ih skinuli, obukli se, pa ostale ho~e na trik da
uhvate.« »Danica, bolan, pa i §ljemove imaju!c Ona zastade.
Zasta sva kolona. Odjednom svi polegosmo; osuli su po nama
minobacal!kom i artiljerijskom vatrom. Skooih s konja. Izbi
l tenk iz grm.ova. Bili su, dakle, Nijem.cil
Neprijatelj je svom silom navalio i bataljon se povukao
prem.a Kulen Vakufu, gdje je ostao do zavrietka ofanzive.
- Tih dana - spom.inje Mara Materic - njena ~eta je
vodila borbu blizu Srba na granici Like. Danica je l!ula da
su tu nedaleko izbjeglice iz Drvara i do§la je da se raspita
ko je sve Ziv, i za svoje- za m.am.u. »Evo Danicer« povikasmo
svi, a ona ide, sm.ije se. Zal!as s~o se oko nje okupili. Lijepo
su joj pristajale samtane pantalone boje m.eda i kapa _$& tri
roga. Na rukavu je im.ala kom.esarske oznake: cr\rena tisl>#-8~
prugil, a iznad nje petokraka sa srpom i l!ekicem. 0 ramenu joj
pu§ka »talijankac. »Kako ndi?c upitao je stari leo. »Ne boj
se, leo,- Deseta je tu, Brkata ce sve vas osloboditil Ne sekirajte se, blizu je slob()dalc hrabrila je izbjeglice koji su se
zabrinuli za povratak kul:ama.. Te noei le!ale sm.o skupa. na.
nekom tavanu kod Srba i pril!ale ... Ustala je rano. Zadria~
vall sm.o je . da jo§ ostane, ali nje.n odgovor je bio. _, kratak i
ubjedljiv: »Moram iCilc
·· ·•
9!;.4
�- Ni u vojsci Danica nije sasvim prekinula svoie rflJlije
funkcije. Kao partijsk.i rukovodilac u ~eti ~ se povezivala
sa komitetima na terenu i sa njima se dogovaralll o srnjdtaju
i snabdijevanju svoje jedinice, ili o politi&om radu u narodu. U martu 1943 - ka!e Jovo Relji~ - dva-tri puta je
dolazila iz brigade na sastanke plenuma Sreskog NQO-a. Jed~og ~astank& posebno se sj~am: Na dnevnom. redu bila je
rekvizicija i snabdijevanje vojske, obrada napu.§tene zemlje,
pomo~ neobezbijedenim bora~kim porodicama . . . Danica je
diskutovala; zahvalila se odbornicima na trudu u ispomaganju njene brigade i po!alila se na tdk~e u snabdijevanju na
tom dinarskom podru~ju. Osudila je pojedince koji su za malo
po~zali oru!je u saobra~anju s ~etni~kim simpatizetima. Svojim prisustvom nam je uveli~ala sjednicu. Odavala je lik
prave !ene borca. Osj~ali smo po!tovanje prema svakom vojnikl,l, a posebno prema !eni, drugaricil
- U martu 1943. stanovale srno u razru!enoj i opustjeloj
radnit!koj koloniji ja i mama same - prit!a sestra Joka jer su i bra~a Nine i Vlado bili u Desetoj brigadi. J ednom,
pred ve~e, Danica nas je iznenadila. Do!la je u pantalonama
i kratkoj bijeloj suknenoj dolami. Spavale srno sve tri na
golom podu; ni ita pr:ostrijeti, ni t!ime se pokriti! Nijemci su
nam, . prolaz~i kroz Drvar, sve stvari opljat!kalL Ula je sa
nekim drugom u sela oko Bihaca, da dotjera goveda za brigadui.pa svratila da vidi §ta je sa nama, jer smo se za ofanzive povlat!ile preko nebrojenih sela. »Sada ne !alim da po~em, kad ste se vee jednom bar vas dvije vratile kuci« uzdahnula je. Bilo nam je to zadnj.e videnje.
Pro!lo je i viAe od mjesec dana. Jednog proljecnjeg jutra
okopavala sam s omladinkama iz Trninic Brijega boracke kukuruze kod Kurbalijinog mlina. Uz put smo ispitale kako je
u gradu, jer u dolini su opet bili Nijemci i ~etnici. Odmah su
nam pri!li domaCi t!etnici, medu njima Dragan Tomic iz Sipovljana, koji je ubio Danicu. Nosili su njenu pusku po Dr'ifaru 'i izrugivali se, pokazuju je golu na slici. Jedan od njib,
izazivajuci, glasno re~e: »Da sam ja na mjestu Materica, razp.io bih tog malog na noktima!« Tomic se odmah negdje izgubio, a nakon sat vreinena doznasmo da je t!is.teci oru.Zje
poginuo. I brat Vlado nam je pogin1,1o .u borbi protiv. t!etnika,
1944. kod Utica.
�SMRT LEGENDA
- Aprila 1943. imali smo obavjeJtenje - ka!e Lazo MateriC · - da se u zgradi osnovne lkole u zaseoku KijevuB) kod
Knina nalaze domobrani. Uslijedio je dogovor sa itabom Split:
skog odreda, da napadnemo ovu zgradu. Njihove jedinice udarite sa jugo~e, a mi sa sjeverozapadne strane i tako b!mo
selo odsjeCi od Knina. Cetvrta krajilk:a l:e napasti Padane, a
dijelovi Desete Strmicu.
U praskozorje nali su s obronaka Dinare uo8li u daljini
siluete, ali to nisu bill ~kivani Spli~ani. A upravo to ~
kvanje sadejstva naJe je zavaralo. Mialili su: ita je jedna
ikola, za~as l:e je likvidirati! Nadali su se Splitskom odredu,
a iznenada, s le4a, ~eli su pucati Italijani i ~tnici. Sa jugoistoka pomoa nije bilo . . . nan· je osvojio i ~o se bilo
povlaoti. Bataljon je desetkovan; oko sedamnaest Ito poginulih Ito zarobljenih. Ta~no se ne zna, mrtvi nisu iznesenl
Mislim da ih je zarobljeno sedam, me4u njima ona i neki
Delle') iz Drvar Sela. Pojedinci su odvedeni u Italiju i kasnije
su se vratili. Taj poraz straino je odjeknuo ...
- Jasno se sj~am bitke na Vrpolju- kale Nine Rodic
- jer smo tada temeljito analizirali veliki gubitak; stradali
su nam u toj bici mnogi borci i dragocjeni partijski kadrovi
- niz poznatih komunista. Citav jedan vod poginulih i zarobljenih drugova! Danica je me4u prvima juriiala. Zarobili
su je i mu~ill. Na njoj su se doma~i ~etnici svetili partizanima
za svoje neuspjehe. Ta smrt je kod sviju nas izazvala jo§
v~u mr!nju; bill smo otada nepomirljiviji u njihovom proganjanju i uniitavanju. Vjerujem da se borci naie Desete i
danas sj~aju Dani~ine hrabrosti, njenog primjera borca-djevojke.
0 smrti Dani£inoj isplela se vi!estruka legenda. Zarobill
su je - pri~ali su jedni - tesko ranjenu, u agoniji, i takvu
je mu~ili. Pa i kad su je zlostavljanjem dotukli, okupljali su
se i nad njom i!ivljavali, skrnavel:i ~ak i njeno mrtvo tijelo.
Odjeeu su joj po Kninu nosali i pokazivali gradanstvu cetnici
Dane Kecman i ostali. Mitraljezac Dani~ine ~ete Duro Kralj,
koji je skupa sa njom zarobljen a docnije pusten, pri~ao je
') Zaselak u selu Vrpolju.
') Dani& vjerenik- vidi str. 7.
256
�da je Trefa ~eta, u kojoj je Panica bila, imala najteti polo!aj
u napadu na ikolu u Vrpolju, gdje 8e nalazio i itab zloglasnih
6etnika Mane Rokvi~a i Brarie Bogunovi~a. Borba je otpo~ela ~tvrtog aprila izmet1u tri i ~tiri sata po ponoei. JoA
u toku noo Dani~ina ~eta izgubila je vezu sa Prvom i Drugom ~etom. Bill su u dilemi da li da se povuku dok se veza
ne uspostavi. Iako veza nije uspostavljena, komandir ~ete je
naredio da se ne smije odstupati nego se polo!aji na svaki
na~in moraju zadr!ati.
Usamljena ~eta odupirala se dok je mogla, a naposljetku
se p~ela povlaoti. Danica je uzmicala medu najzadnjima, ititeo vatrom ostale, i tako se naAla u srediitu drugog voda kad
je bio opkoljen sa ~vih strana. I dok su ostali vodovi i dalje
odstupali, ovaj je ostao bespomol:an. Pokuiali su da se probiju pored zida i stigli do brisanog prostora koji je bio pod
jakom mitraljeskom vatrom. Dalje se nije moglo. Vod je
proreietan. Zarobljeni su mitraljezac Duro Kralj, njegov pomol:nik Tica i Danica. Kralj kale: »Pri samom zarobljavanju
lutajuci metak pogodio je Danicu u potiljak. Ostala je na
mjestu mrtva. Tako im !iva nije pala u ruke. Cetnici su joj
pritr~ali, prvi »vojvodac Mane Rokvi~, zapjenjen od bijesa
ito je Zivu nisu dokopali.« Duro i njegovog pomo~nika su vezali i otjerali u ikolu. Istoga dana pokupili su ljeieve partizana, natovarili ih na selja~ka kola i dotjerali pred ikoht. Na
vrhu se nalazila mrtva Danica Materic u uniformi od bijelog
sukna, sa crvenom oznakom pomoenika komesara ~ete.
Po pri~anju drugih, ~etnici i Italijani su je odveli u Knin
i tamo svirepo zlostavljali. I to javno, na trgu. Oiiiali su je
i nagu vodili kroz grad. Dugo su je mu~ili, da bi tom svirepoicu zaplaAili stanovirlitvo. Umrla je u najteZim mukania, ali
je do posljednjeg ~asa ostala hrabra i ponosna. Otkud ova
legenda? Mo!da su u samom Kninu mu~ili neku drugu partizanku? A mo!da se sve to odnosi upravo na Danicu? Jer
Vrpolje je nadogled Kninu. Najvjerovatnije, bila je smrtno
ranjena i sve se ipak odigralo u selu Vrpolju. Nikud je dalje
nisu odvukli. Nosali su okolo samo njenu okl'Vavljenu odjecu·,
kao svoj sramni trofej.
- Duboko u iumi iznad kninske ravnice- sje~a se Rahela Albahari - zanoeili smo u snijegu, bez vatre. Iz bladne
pomr~~e ~emjivo smo gledali treperava, :il~fvama, gotovo
1'l -
Zene heroJl
�zaboravljena svjeUa grada. U napad smo posli jos po mraku.
Ubrzano smo sisli nekom stazicom u koloni na odstpjanju.
Prosto smo se _
sjurilil Danica je iSla naprijed_ sa sv.9jom ~e
tom, ja pozadi. Zaustavili smo se na~as povrh sela, radi predaha, a tu su nam se i pravci granali; jedan dio bataljona
kretao je desno, drugi lijevo . . . Trebalo je da se spojimo sa
Dalmatincima. Ona je otprije znala plan napada i ovdje me
je sa~ekala. PropuAtajuCi svoje borce ispred sebe, po§la mi je
u susret. Doc1e, poljubi me i mirno veli: »Ovdje cemo serastati.« Nisam tome pridavala neki zna~aj, u borbi smo navikli na svakodnevna rastajanja i sastajanja. Pogledom i stiskom ruke, viAe nego rije~ima, pozeljele smo srecu jedna drugoj. Zagrlile smo se i poljubile. »Mi cemo ovuda« pokaza mi
rukom pravac i, odjednom, skide s ramena sarenu seosku torbicu zagasitih boja, koju je sa_ma pred rat izatkala. Unutra
nesto Radio-vijesti, letaka i rukopisa. Bez rije~i je oka~ila
torbicu o moje rame, okrenula se i otisla. Tada nisam mislila na pobude ovog, da kdem, simboli~nog gesta. Tu torbicu i sad ~uvam.
U nizini ozelenjelo. Sa starim puAkomitraljezom nac1oh se
ispod rascvale kajsijice. Osula je strasna paljba. Pucali su
na nas ~etnici civili iz svojih kuca. DaniC.ina ~eta na ~istini.
Borci tr~e i padaju . . . Kroz neko vrijeme od Knina zabruja8e tenkovi i mi smo se povukli. Nema Danice, nema ... Culi
smo za njenu pogibiju. Ostala je sa nekoliko drugova da cuva
odstupnicu svojoj ~eti i pucala do zadnjeg metka. Uhvaceni
su samo ona i dva borca. Nevjerovatno, koliko se u cijeloj
brigadi komentarisao ovaj dogac1aj, koliko su se borci interesovali za svaku pojedinost njenog juna~kog ddanja! Slusali
smo da su je silovali, na grudima joj nozem urezivali petokraku zvijezdu, dojke sjekli . . . Poslije su je, pricalo se, izloZili javno, na pijaci u Kninu ili Vrpolju. Ta smrt je na nase
borce ~udesno djelovala. Poeeli su druga~ije da se odnoseprema svim zenama u vojsci. Oni isti stariji ljudi, koji su s
pritajenim nepovjerenjem i potcjenjivanjem gledali na mlac1e,.
naroC.ito zenu, sada su s postovanjem i ljubavlju razgovarali
o Danici. Ta muceni~ka smrt u~inila je njeno ime jos vise
IPOznatim i cijenjenim. Porasla je vrijednost i ostalim drugaricama. Sasvim se rasprsilo ono neshvatanje i nevjerica
kad je Danica tek postavljena za zamjenika .komesara, onemisli da je zensko nesreca u ceti; sto da mu bezvrijedno stvo-
258
�renje, mlada seljanka, komandujel Svojim drianjem i radom,
svojom smrcu, Danica je doprinijela ru.§enju starih obi~aja i
predrasuda o !eni. Pa i po povratku kucama, ratnici su jo4
dugo prepri~avali njenu herojsku smrt.
BORICEMO SE DO POSLJEDNJEG
P~etkom aprila 1943. sjeca se Esad Bibanovic pozvao me zamjenik komesara Cetvrtog bataljona Lazo Materic i saop!tio mi da ~eta Danice Materic, ojoj sam partijskoj celiji pripadao, ima zad~tak da likvidira stalno retni~ko
upori.Ste u skoli Golubicu. Napomenuo mi je jos samo da od
nas komunista zavisi hoce li zadatak biti izvrsen i da ce u
ovom napadu u~estvovati cijela nasa brigada u sadejstvu sa
nekim dalmatinskim jedinicama.
Odspavali smo nekoliko sati i krenuli u ~urnu nol:. Nakon pola sata hoda po~ela je padati kisa, sve jare i ja~e.
Bluze su nam prokisle. Spu§tajul:i se sa dinarskih obronaka
ka jugu, provlaC.ili smo se kroz guste sikare; s granja je kapalo pravo za vrat i kapi se slijevahu niz leda u cipele i opanke. »Tisina« prenosi veza. Zaustavili smo se ispred neke kuce
u o~ekivanju seljaka vodi~a; trebalo je da nas provede zaobilaznim i sigurnim puteljcima do skole. Pas je zavijao. Po~ese se javljati i psi iz susjednih naselja.
Prelazili smo vece i manje ogradne zidove, preko livada,
kroz vocnjake, a zatim preko zna~ajne ceste Grahovo--Knin
koja presijeca selo, pa koritom neke presahle rjeoce zvanim
»jaruga«. Metar duboka, obrasla Sibljem i raznovrsnim drvecem, jaruga sa~injava prirodan zeleni tunel. Kretali smo se
uspravno, sem kad bi nai.Sli na polegla stabla i panjeve. Izmorenim nogama godilo je meko dno od trave i lanjskog li~a.
U pomr~ini smo se d.dali za ruke. Katkad nam munja osvijetli put. Veza pozuruje. Blizu je cilj. U krugu, sto ga na~i
nismo nas tridesetak partizana, stoje komandir ~ete i Danica;
tra!e da se izdvoje bombasi, a zatim im saopstavaju zadatak{
Privuci se do skole i kroz prozor ubaciti bombe. Nas ostale su
pozvali da poslije eksplozije juri.Samo. Cutali smo; svima je
bilo jasno. U najvecoj tisini krenusmo ka skoli. Jaruga sve
plica. Opet sapat sa ~ela kolone: tiho ... tihol Osjecali smo,
otrovno gnijezdo je sasvim blizu. Napokon smo stali i ~ekal~.
l'P
�Dugo. Kao da se i vrijeme zaustavilo! Postajali smo nervozni .
.Zii&ll smo!.. to Se bomba§i pii:vlac:!e ... Odjednom se c:!uo pu-
~ahj. Pred sam.im ciljem primijetio ih je retnic:!ki strazar i
l!'ao' milk· za ·uzbunu. Odmah su iz svih oru!ja !estoko osuli
po nama. Iza zazidanih prozora ove lkole-bunkera vrebalo nas
je najmanje pedeset c:!etnika, odli<~no naoru!anih i bombama i
pulkomitraljezima. Zac:!usmo nec:!iji prodoran glas urr-a-a-a, a
zatim svi povikasmo urr-a-a ... U svoj toj vici i prasku bombi
izdvajao se jedan jedini !enski glas, glas Danice Materiel Iz
sveg' ·glasa · nas je pozivala: »Naprijed partizani . . . naprijed
ktiljmta, ur-a-a ...«
· . . ·~ 'StraSriim otporom su ih iznenadill c:!etnici :_ kale Lazo
!4ateric. - Bio je tu Mane Rokvic sa dosta poznatih grahovskih i drvarskih c:!etnika. Danica je bacala homhe, hvatala
"c:!etni~ke bomhe u letu i vracala ih. I oni su nase bOmbe vra·~alL ' Bil~ "je nevjerovatno uporna. »Zalomi, pucaj . . . Juris!«
komandovala je.
'·.. - U praskozorje, na pedesetak metara vidimo skolu k~~e Esad Bihanovic. - Tada je komandir povikao: :.Zauz"mite kucel tJ selo!« Pocelo je prehacivanje udesno, sve cistinoin, u •zaselak Milak. Uplaseni paljbom i vikom, seljaci su
veli •hili na nogama. Nastade straJna horha I Tukli smo skolu
iia uglova kamenih kuca i stala, i dovikivali se s c:!etnicima;
poziva1i smo ih da se predaju, garantujuci im hezhjednost, a
( oni . su nas zvali na predaju i zahtijevali da najprije poubijamo komesare i komuniste, a ostalima nece nista. Vee je
i -svlmulo. Suncan proljetni dan! Bomha§i koji su se privukli do same lkole, koristeei poljske zidove »meda§ec, i dalje
su hacali homhe; Od nase vatre cetnici nisu mogli ni da provire kroz otvore; c:!inilo se, nasumce pucaju. Urjede rasporedeni i kamuflirani, mi smo hili u povoljnijem polobju. Ipak,
nista se vise nije moglo postici nego sto se postiglo. Povreineno smo .poku!iavali da im skolu na juriS zauzmemo, ali
-oni hi .po nama osuli stra!inom paljhom iz svih oru!ja. Komandir povice: jtiri!i! - ali tek ito krenemo ki!ia meta.ka nas
'VratL Danica se spretno premjestala iza kamenih dvori!inih
.Ograda; pretrcavala je brisanim prostorom od grupe do grupe
i dogovarala se sa horcima, a zatim je ugledah kako gada s
jednog·od zaposjednutih prozora.
·
'
. . $unce je povisoko odskoc:!ilo a jo!i se c:!ula pucnjava i detonacija. .U daljirii, desno od nas, nalazili su se dijelovi. na§e
.,. ,
..
260
�a
brigade,
lijevo. jedan bataljon ~tinskog p~J;QI(
o,qreda. Z~ smo po puenjavi da .svi oni vode iest()k,e ;~~r~~
IZnenada, peki od nas primijetiie neprijatelJ.ske ~olqn~a...~
Knina. Zrakasto se kreeu prema nama, u tri pravca. I tenkovil
:Nastade komeianje me<1ti borcima. Cetnifko ~~je :ie..p9-:
jafalo crm _su. osjetili pomoe. Naii bomba.Ai. su se. poy~ae~.
IstrfavajuCi iza svojih zaldona, za nekoliko . minuta...81Jlo. ~
naili svi na okupu, u mrtvom uglu iza kuce u kojoj .se borila
Danica, izuzev nekolicine koji su ostali da dr!e polo!&j. ud,~a
je i. ona, oz'biljna i mirna. Na brzinu pofesmo, rasp_ravl$a~
ita da se poduzme. NaJa grupa je vee bila duboko u nepri~
jateljsko~ frontu; svakog fasa oko zaseoka
mog~q za~
tvoriti obruf. Ohrabreni intervencijom iz Knina i naAim p~
vlafenjem, fetnici su iskakali lz !kole i ~uzimali .poJo!&ie ,.,H
Nai dogovor bi kratak: Videci da smo u klopci, jedap ;po~ta~
riji borac predloti da se predamo. Neki su samo zabrinut~
cutali. Tad Danica odlucno istupi. »Ko poku!a da se precia .obratila nam se povi!enim glasom - na lieu mjesta ..CU. g~·
ubitil Boricemo se do posljednjeg, ali predati se. necemol•.
Nasta tajac. Dotada je nisam pobli!e poznavao. Zadivila me
njena odvablost i energicnost. Vecina nas, narooto komunista, nije bila za predaju. »Najpametnije je da se povlacimo<~
javio se vodnik prvog voda i mi odlufismo. da se prebaoujemq
puteljkom ka podn.ozju Dinare. lllekoliko drugova.. kojt sq
prvi poku!ali, poginulo je na stazi: Puteljak je bio na ni!an-q
fetnifkog pu!komitraljesca, a i . sa !kolskog prozora nas..,j~
tukao mitraljez. Vodnik prvog voda tad predlozi. da . se po,.,
ku8a sa prebacivanjem uz brdo Mali Veljuh ka Dinari; g<r.
tovo do vrha se nizu naizmjenifno omanji i oveci zidovi sto
su ozidala skolska djeca. Podrzao sam vodnika i naglasio . d~
je bolje da nas polovina izgine odstupajuci nego da . svi bu~
demo uni!teni iii zarobljeni. Na prvi pogled se ~nilo ·d!l. j~
i ovom stranom nemoguce izbjeci poraz. Povoljno ju je ocb
jenilo samo oko dobrog vojnika. Danica se s ovim prayce~
nije sloZila; smatrala je da ce nas cetnici »prikivati« -qz br.4o.
Osim toga, ona je bila jo§ uvijek u nadi da. ce n~...
naSi
pomoei kad osjete da smo u bezizlaznom polozaju, premda je
bilo <X:ito da se povlafe brzim tempom; borba se naglo p,r~
nosila duboko iza naiih leda. Na lijevo i desno kPlo napadali
su fetnici i Italijani .velikim snagama. Sve je t~ _bi~o _nepre~-:
videno, s obzirom na munjevitost kojoin je trebaio da -likvi.:.
se
261
�dilamo letDi&a upori!ta u Vrpolju i GolubiCu.lledutim, vqdi lukav vojnik. baci svoju torbic:u i vi.lmu: Za
IIIDOID! Vjetlo je i hitro preslrakao zidove ••• Krenuh za njim,
a iza meoe drug sa lrojim se nikad viAe Disam vidio. U po
brda letniei nas primijetile i otvorile vatru. U grupicama su
a izvlaOli iz lkole i prebacivali jednom udolinom, da bi nam
presjeJdi put. Pohuili smo. Za nekoliko sati brzog hoda naSli
....., nale kako se odmaraju u obroDcima Dinare.
0 sudbini Danice i ostalih drugova ne mam niita sigurno. Cuo sam od mjeltana da je i ona sa nekolicinom boraca pokuJa1a odstupati uz isto brdo, ali drugom stazom i
prekamo. Cetnici su v~ bill na vrbu Malog Veljuha i polako
a spu!tali prema zaseoku. Otprilike Qa · sredini brda, u jednoj uvalici, pogo4eua je metkom iz pulke malog ~
kurira, pravo u grudi ispod srca. Casak prije toga, ne mogavli podnijeti ni pomisao da bude zarobljena, polrulala je
da od!arafi bombu, ali zmo ju je preduhitrilo. To su ~tnici
pribli seljacima. Dvojicu zarobljenih partizana prildju8li su
bradonjama u !koli, ali oni su uspjeli da pobjegnu i da se
vrate u svoju jedinicu.
Legendu o njenoj smrti upotpunio je i DuJan Kurbalija.
- Kao liOiog prijatelja njene porodice - kUe on -'godinama me vuklo da saznam kako je poginula i gdje su joj
posmrtni ostaci. Prilika mi se prutila iza rata, kad sam se
poslom vraeao iz Knina. Sa mnom je bio Dani& brat Nikola
i nek.i drugovi, bivti borci Desete kraji!ke brigade. U Golu•
bieu smo se zadriali i razgovarali sa seljacima. Iako se sve
davno zbilo, pokuSali smo po sjeeanju ~vidaca da rekonstrui.§emo taj tragiOli dogadaj.
Prvu smo sreli i zaustavili jednu stariju !enu sa vu8jom
vode na ledima. Ispri~ala nam je da je ovdje tada bilo pokopano ~trdeset ljudi. Za~as se oko nas okupila poveea grupa
mjeAtana. Mnogi od njih, kao ~vici, !ivo su se sj~: •Kako ne bi znali, sinko, partizanski bataljon juruao je na ikolul
Dosta ih je izginulo. Neki su !ivi uhvaeeni. Naro8to smo
upamtili da je i jedna !enska zarobljena. Cetnici su je driali
po strani, podalje od §kole, uz neko grmlje, gdje su nama
seljacima zabranili da prilazimo. Zabranili su svako posmatranje i rastjerali prisutni svijet. Prvo su je redom silovali... •
- Tu je jedna grupa ~tnika na najzvjerskiji na& zlostavljala Danicu, jer je bila lena, komunista, partizankal--
Dik. iskulan
�aj~a
se Jovo Mille, taddnji sekretar SK u Grahovu. - Na
rv.ne nllOne su je mu~ili i sramotili, dok nije podlegla. Bestitlno su gazili djevoja~ki stid i ~ast, izlalul:i je najdubljem
poni!enju, osobito jer je imala komesarske znake na sebi. I
to kao !enal Sjecam se jasno, o tome smo bili odmah obavije!teni iz Knina. DrZala se vrlo hrabro, ito je muatelje dovodila do bijesa. Na njenim mukama naroato su se i!ivljavali ~etnici iz njenog i susjednih sela, Mimo Prpa i drugi, koji
su Danicu poznavali od malena, kao i ostalu porodicu Materica, koja je dala partizanske rukovodioce iz tog kraja. Njen
stri~evi{: Ilija bio je komesar Desete u formiranju, a brigada
se neprekidno tukla sa ~etnicima popa f>ujica iz okoliae
Knina ...
- Kod plitke jame s tu i tamo ogoljenim kostima, ~iji je
izgled malo podsjecao na negda!nju rupa~u zajedni~ku grobnicu- kale D. Kurbalija- ~uli smo kraj pri~e:
• . • . Onda su nas, ljudi i zene, silom dotjerali i naredili
nam da gledamo: Djevojka je bila pod starom kru!kom, ledima prislonjena Ull': suvo stablo, kao da sjedi. U besvjesnom
stanjul Klonule glave. Potpuno gola, svezana konopcem preko
raskrvavljenih grudi. Sva iznaka!ena od gazenja, upljuvana i
rd~upana. Polu!iva. Ni nalik na ljudsko stvorenje! Naokolo
po travi le!ala je razbacana njezina krvava odjeca. Strdno
i pogledati. Odvracali smo ~i. Svaki ~as su izdavali druk~ije naredbe: da gledamo, da ne gledamo! Neke seljake su
primorali da kopaju rake za njihove mrtvace, druge su nagonili da pretra!e cijeli teren i lje!eve izginulih partizana
prikupe na raskr!ce, pred §kolu. Na!li smo 22 mu!ka lje!a.
Do!ao je Jovan Borovnica sa svojim volovskim kolima, pa
smo ih potrpali i odvezli do ovece rupe iz koje se nekad vadio
!ljunak; na dvjesta je metara od golubicke stanice, blizu glavne ceste, na mjestu zvanom Skok. Djevojku su onako polu!ivu, ili mrtvu, ostavili dugo pod drvetom; dok svi nisu pokopani. Nju su bacili najzadnju.c
263
�:;
�DRAGICA PRA VICA
����DRAGICA PRAVICA
Rodena je 28. oktobra 1919. u Bjelai!u kod Trebinja, u imu~
nijoj seoskoj porodici. Kao odlii!na ui!enica dubrovai!ke gimnazije,
upisala se u jesen 1939. na Filozofski fakultet u Beogradu, Prirodno-matematski odsjek. Jo§ kao ui!enica pri§la je naprednom
pokretu i aktivno radila u omladinskim organizacijama, tako da
je ve~ 1938. bila i!lan Sreskog komiteta SKOJ-a u Trebinju. Kao
student se takolie, svestrano i sa zarom, ang8Zovala u studentskom
pokretu 1 poi!etkom 1940. postala je i!lan KPJ.
Jedan je od organizatora i rukovodilaca Ustanka u Ju!noj Hercegovini. Tokom 1941. i prve polovine 19421. godine, imala je niz
znai!ajnih 1 odgovornih funkcija u NOP-u: Bila je i!lan 1 sekretar
SK KPJ Trebinje, sekretar sreskog i okru!nog komiteta SKOJ-a,
i!lan OK za Hercegovinu i, kao poslednje, sekretar okru!nog komiteta za ju!nu Hercegovinu.
287
�Krajem maja 1942. u vrijeme ~ neprijateljske ofanzive.
uhvattli su je ~cl 1 posllje zlostavljanja predali ltalljanima u
Dubrovnlku. Ovl su Je. od 12-16. juna podvr&U svim u!asima
svojih ltlsljedivanjac 1 kako fm nlje nllta otkrila 1 priznala, vPI:
se berojskl 1 prkosno dr!ala. osudill su je na smrt 1 vrattli ~tni
clma. U selu Ljubomlru, poviJe TreblnJa. ~tnicl su je stavljall na
neopls1ve muke. Operacijom mu~ja rukovodlo je :.vojvodac Savo
Kova~ do rata !andarm na dvoru Petra Karadordevla. Svojlm
nadljudsklm dr!anjem brabroa61 1 dostojanstvom Dragica je zapanjlla svoje muBtelje 1 zadlvlla sav slobodarski narod Airom
Hercegovine 1 cljele nale zemlje. lzrasla Je u legendarnu flgun•
naJe revoluclje I
Strijeljana je 27. juna 1942. u selu Ljubomlru, a za Narodnog
heroja je proglalena osmog juna 1945. godlne.
Na mramomoj spomen-ploB u aull Beogradskog unlverziteta
zaplsano je 1 njeno lme.
268
�-
Svima koji su je poznavali ostao je u secanju mio lik
i prijatna, lepa pojava, isto koliko i devojka-borac, aktivan
u~esnik
u onom bumom zbivanju uoo rata i u danima ustanka - piSe Milenko Sotra. - Visoka i vitka, svetlo-plavih
uvojaka i o~iju kao vedro jumja~ko nebo, sa ne~im otmenim
u pondanju, previAe ozbiljna za svoje mlade godine. Njeni
su je zvali - Draga; i mi smo je tako oslovljavali, u susretima, u radu. I samo ime je dosta govorilo.
Sreo sam je prvi put u leto trideset devete. Po nalogu
Mira Poparet) iSao sam u Trebinje sa nekim lecima za Asima
Zu¢evica2) i pismom za Mica Aleksica, a istovremeno - da
dobijem dve-tri blanko objave za besplatnu vomju !elezni"Com, od druga Krpe, koji je kao rezervni podnarednik tada
radio n~ nekoj vojnoj komandi u Trebinju ... Na glavnoj
ulici •korzoc je bio prepun. Omladina, kao i u Mostaru, u
Stocu, u svim ndim gradicima- za vrelih jumja~kih ve~eri
§etala je i !agorila. Drug s univerziteta, s kojim sam i§ao, zastao je sa devojkama. »Ovo je sestra Rada Pravice« rekao mi
je. Razume se, mi smo malo s visine gledali na gimnazijalke,
iako smo do pre godinu dana i sami bili gimnazijalci. »Idem
da se upiSem na filozofiju - kazala je- i drugovi su mi to
savjetovali«. Naglasila je ono- drugovil
To §to se Draga zainteresovala i zbli!ila sa naprednim
pokretom, treba nesumnjivo zahvaliti njenom bratu ·Radi.
Kad je ona zavriila gimnaziju, Rade je vee bio apsolvent na
pravnom fakultetu. Bio je nerazdvojan prijatelj Mira Popare.
Sa Vladom Vujovicem, Cedom Kru§evcom, Tomom Sekerezom, Sreekom Bukvicem .i nizom drugih omladinaca iz Tre') Miro Popara - Narodni heroj, student prava, i!lan KPJ od
1936. Strijeljan ·jula 1942. u Nevcsinju.
. . · · I) Asim · Zupi!evil: - Narodni ·heroj, poginuo decembra 1942. ....;.
Ravnoj Gori.
.
na
26~
�binja. BIWe i
Dih flhadenata
:a
Gacb.
pripadao je stariioi emeraaJi .....edBeopad-..... uuiw:aitetu. U to 'ft'alle aqa-
~-~-~~:aa~~~~~
ill oblastima.. Glavna leplna fonDa nda bo-ansko-belc:ego...tkih studeuata bilo je lrultumo-umjetDitko druiho •Petar
Kotitc. Mi llen:egovci. joi potetkom 1938. omovaJi liiDO OIDJadinsku sekciju u okriru udruienja •Nerelvacy Ciji • DOISioci
bili ug.ledni i uticajni ljudi iz beogndske lariije i driavnog
aparata, poreklom Hercegovci
U jesen trideset devete sreo sam Drago na jedDom sastanku •Petra Koaeac; pdpremao se letak koji je trebalo da
potpi!u svi napredni bosansko.-berceguvaCki studenti. Naill
smo .e i na sastanku omladinske sekcije •Neretvec, u m.Iendankoj ulici. Ona tre odmah po dolasku na univerzitet svom
magom bacila na posao. Javljala se za ~ i smelo diskutovala.
naporedo sa starijim drugovima; ja sam se pomalo aadio kako
brucoi usuduje da ra3pravlja tao stari iskusni aktiviHa. Jednom sam je sreo zajedno sa mojom drugaricom; vraale su se sa sastanka iz Doma studentkinja, u ulici Kraljice
Marije. Drugarica mi ~ da je Dragica redovno tamo, eetvrtkom, i da se vee ra&ma mec!u istalmutije i najaktivnije
studentkinje ... U suterenu Pravnog fakulteta hor •Petra KoMac pripremao je honke recitacije, pod rukovodstvom »Buiac - M. BuJatlije. I tamo se Draga mogla Sl'eSti.
Privla8la je pamju starijih drugova, ne samo svojim zalaganjem nego i lepotom. I udvarali su joj se, sigurno, na jedan dt.kretan druganki nal!in. Ona je bila svesna svega, i
moMa je zbog toga izgledala isu~ ozbiljno.
I pored drultvenog rada nije zanemarila ueenje. Miro
Popara m1 je govorio, s onim njegovim ljudskim, zadovoljnim
amelkom:
•Ova Draga, pos' joj cacm, energija velika. Diplorniraee
Je taj
pre mene ...«
Da, ona je i na fakultetu, na biologiji, redovno polagala
sve t.pite sa visokim ocenama, za ona tri~etiri semestra, koliko je stigla da proslu!a pre no Ito je naBla ratna oluja.
P~etkom marta 1941. cekao sam drugaricu pred Domom
studentkinja i 1 njom je naiila Draga. Bio sam proteran u
avoje rodno mesto, ali sam do§ao nazad na dan-dva da obavim
neke poslove. »Pripremamo proslavu Osmoga marta« pricale
su. •Sta ima novo u Hercegovini, miri§e li i tamo na rat?«
2'70
�pitala je Draga. Interesovala. se za Mira, za Marka Minica i
ostale d.rugove; Ona je 6vrsto bila priiasla za rodni kraj, za
topli hercegova~ki krA i juZn.ja<!ko podneblje Trebinja.
- Nadomak Trebinja, s desnu stranu puta za Dubrovnik,
na kamenjar je prileglo selo Bjela<! - opisuje Tahir Had~ovic:
- Oko kuca kamene podzide, izmectu njih zadr!ana zemlj a,
obractena vrijednim rukama; nesto ra8tana, krompira i duvana, a uz · kuce koze i pokoja krava. Stanovnici Trebinjske
Sume i Podbrcta, kako se zove kraj u kome je i rodno selo Dragi~ino, stasiti su Hercegovci, opaljeni suncem, radini i tivahni,
nau<!eni odmalena da rade i da svaki posao zaliju znojem.
Tako je bilo i u Bjela~u. 2ivot je ove ljude nau<!io da cijene
~ovje<!nost, postenje i pravdu. Tako je odgojena i Dragica ·Draga.
U bratu koji je bio nekoliko godina stariji od nje, na8la
je vaspita<!a. Kad se upisala u dubrovacku gimnaziju, on je
vee tamo bio na skolovanju. Mnogo je voljela Rada, sa njim
se ponosila. Victali su se najcesce zajedno. Susretali smo se 1
sastajali vrlo cesto pred rat; u razgovoru sa njima sticao se
utisak da veoma cijene i poStuju jedno drugo.
- Porodicu Dragice Pravice poznajem iz djetinjstva kaie Risto RaSevic- jer smo iz susjednih sela. U Bjelac sam
jos kao dijete dolazio kod kumova, njenih roctaka i blitih komAija, kuca uz kucu. Njezin otac pokojni Risto Pravica - zvani
•Konzulc, bio je bogatiji covjek u tome kraju; imali su dobre
parcele u Trebinjskom polju i natapali su ih vodom pomocu
drvenih tockova. Risto i Milica, njena majka koju sada svak
zove ababa Milicac, bill su pismeni i redovno su atali; imali
su skromnu biblioteku, a k tomu pretplaceni i na novine, sto
je bila rijetkost u ovome kraju.
Bila je to ugledna i cijenjena porodica. Dvoje djece su
slali na studije: Rada i Dragu. Rade je bio rijetko cijenjen
i voljen od naroda. A Dragica, vesela i pristupa<!na djevojka,
dolazila je na seoska sijela i veselja, pjevala je i igrala sa
nama. Uz nju se nije moglo ~amovati i biti ozbiljan. Odatle
sam je i upamtio, jer je inace stalno bila odsutna ...
- Na8a roditeljska kuca u Bjela<!u - prica sestra Zorka,
udata KoliC - jedna je od deset kuca Pravica koje sa<!injavaju
na8e selo.
271
�Otac nam je bio napredan zemljoradnik, iako s dva razreda osnovne skole. Iako se tada u ndim selima smatralo ·da
§kola nije za !ensku djecu, on je sve nas skolovao, nastoje8 da
steknemo bar srednje obrazovanje. Mnogo je cijenio manje.
Zalagao se i za skolovanje ostale seoske djece. Dane i dane je
izgubio hodajuCi po selima trebinjskog kraja i sakupljaju¢i
dobrovoljne priloge za novu skolsku zgradu u Du!ima. Dragica je, kao i mi ostali, pohadala osnovnu ikolu u manastir\1
Du!i, oko tri kilometra dalje od nde kuce. Svakodnevno pje-
Dragica Prcwica 1cao cfG1c
u Dubrovniku 1938. godltae
sai!enje nije joj smetalo da bude odlii:na ui!enica. Bistrinu je,
vjerujem, kao i mnoge druge osobine: upomost, pravii!nost i
odlui!nost naslijedila od oca, koga su zbog svega toga nazivali »Konzul«. Sjecam se kako su ga redovno pozivlili da
prisustvuje diobama, pitali za savjet i, uopste; mnogo cijenili
njegovo m.iSljenje. Bio je pretplaeen na strui!nu i naprednu
stampu. Sto se politike tii!e, sjecam se, bio je :.vjei!ita opozicijac. Majka - otresita, napredna, bistra lena!
......
�Pet godina sam starija od Drage, pa sam se sa njom
ophodila za!titni~ki. Kao najmlactu, svi smo je u kuCi posebno
voljeli. Bila je neobi~no tivahna, plavih pletenica. boje· zrelog
!ita. Bile smo o!alo§cene kad ih je n~a majka odrezala zbog.
nekih krastica §to su se pojavile ~ Draginoj glavi. Otada je·
nosila kosu kratko podli§anu. Voljela je !ivotinje, nar~ito
ma~ke koje je sakupljala po selu. Voljela je pilice, janjce. pra§cice i sve malo, a kada je poodrasla, silno je voljela· djeC\L.
Satima se s njima zabavljala, tepala im, mazila ih.
·
Kao i nas starije, roditelji su se trudili da i nju i!~luju..
Mectutim, 1939. kad je Draga bila vee u ·gimnaziji, umre nai
otac. · Brat Rade, koji se tada nalazio u Beogradu, morao: je
da promijeni studije; pre§ao je sa tehni~kog na pravni fakW,:.
tet. Tako je mogao i da studira i da odlazi kuCi na dule vri-;
jeme, kako bi nam se vi§e posvetio i majci pomogao.· Sada su
Rade i majka hili :tglave porodice«. Rada smo svi mnogo voljeli i kao jedinca i kao ~ovjeka koji nam je imponovao svojim
dr!anjem i pogledima na !ivol Dvije su nam udate sestr4t
bile u Americi, a nas tri, ovdje, takocte smo se udale. Sestra
Danica je s muzem !ivjela u Dubrovniku i Drage je, boraveci
kod nje, poha(lala tamo gimnaziju.
-
Nisam mogla da pratim njen razvoj u djetinjstvu ...:....
sestra Danica, udata Dragoljevic - osim za kraCih ljet:.
nih odmora u roditeljskoj kuci. Ipak, dva slu~aja su mi ostala
u sjecanju. Oba se odnose na bolovanje, jer Dragica je ka(k
dijete bila njemog zdravlja i ~esto je bolovala. Ponekad smG
mislili da nece ostati !iva. A ona je i u najte!oj boljci znala da
.bude vesela.
Jednoni je bolovala od §arlaha, pa je slabo ~1,1la. U sehi
se govorilo da ce ostati vje~ito gluha. Majka je o~ajavala, .It:
mala Dragica se na ra~un svoje bolesti §alila ...
»Sta bi bilo bolje, da ostanem gluha ili da budem nijema?«
pitala je majku.
»Ne govori o tome, ceri moja! Ne valja ni jednoni·drugo.«
»Ako ostanem gluha,- nastavljala je Dragica, smijuljecf:
se - necu uvijek ~uti kada mi zapovjedi§ da ne§to '¥'&dim.«
»E, onda je bolje da bude§ nijema ... Bolje ce§ Jne sluiatb•
prihvatila je majka §alu, o~iju puni~ suza.
Dragica se slatko nasmijala. Nasmijala se i majka1 prvl.
p1,1t otkako. joj se mjezimica razboljela. Drugi ,put jo). .se .ukrupri~a
18 - Zene berojl
�tila jedna noga. Majka je zbog toga bila tu!na. Cesto je u
potaji plakala. Dragica je to primijetila.
•Sta ti je, mame, bona? Zdto pla~e.§c
•Ta noga ... « promucala je majka poti§teno.
• Valjda se boji! da se neeu moci udati i da necu moci
raditi. Ne boj sel Nemoj plakati, necu umrijeti od gladi. Nabavicu Aivacu maAinu i siti, a kad Rade zavrsi skolu i ozeni
se, zabavlja<!u njegovu djecu.«
To je majku jos vise rasplakalo. •Nije mi drago sto je
ova mala ovako pametna« goVIOrila je, kuckajuci prstom u
drven predmet. PoSto je zavdila osnovu skolu, Dragica zatra!i da ide u gimnaziju. •Volio bih i ja, ali ne mogu, drago
dijete, skolujem Zorku i Rada ... Ostani jos kod kuce, mazda
ce dogodine biti bolje« tjeSio ju je otac.
•Ne brini, o<!e! Molicu Milana i Danicu da me oni prime.
S~o . malo cu im jesti, samo ovolicko« obiljeZila je palcem
vdak ka!iprsta. Primili smo je, naravno, pa je gimnaziju pohadala u Dubrovniku. U gradu se vrlo brzo sna8la. Dobro
je umla. !mala je mnogo drugarica, kojima je bilo stalo do
njenog misljenja. Pitale su je za savjet o novoj haljini, cipelama, ta8ni ... Tome sam se cesto smijala, jer Dragica je tek
bil~ .dosla sa sela. Inace, ona se nije modirala, ali je uvijek
bi~a uredna.
u slobodnom vremenu mnogo je citala, stivo nije birala:
dnevnu stampu, knjige, casopise . . . Sjecam se da su joj se
drugarice smijale sto cita dnevnu stampu; smatralo se da je
to mu8ki posao, »oni se bave politikom«. Citala je i danju i
nocu i kad jede i kad se odmara. VideCi svjetlo u njenoj sobi,
ustajala sam i poku§avala gasiti. Ali, uvijek bih naiSla na
·otpor. »Neka, Danice, ovo je meni najbolji odmor. Kad zadrijemam, sama cu ugasiti« branila se ona. Ako bih ipak utrnula,
.za koji minut se opet moglo vidjeti svjetlo. A meni je nje
bilo zao; bila je-vrlo nje!na zdravlja. Za objedom isto tako:
jede i · Citalc
»Dragice, stavicu ti otrova u jelo. Neces ni primijetiti«
·salila sam se.
»Stavi, stavi, uz lijepu knjigu sve se probavi« smijala
se ona.
· I u kuci 'je bila vrijedna. Uvijek mi je pomagala da zavr!im do'mace pOBlove. Neke je znala da obavlja bolje od mene,
~74
�bila je pedantnija. Kada bih po§la u· posjetu roditeljima i pitala mu!a koliko mogu ostati, odgovarao je u sali: »Koliko
hoce§, mene Dragica bolje pazi nego ti. Ona sve zna.« lsto tako
vrijedna bila je i u roditeljskoj kuCi. Kao u~enica, ·kasnije kao
studentica, obavljala je preko ferija sve selja~ke poslove: ra~
dila u polju, iSla u drva ...
Jo§ u §kolskoj klupi i.nlala je razvijen osjecaj za pravdu.
Bila je vrlo dobar dak pa je kcerka direktora banke uvijek
dolazila, da je Dragica podu~ava. »Dragica je najbolja u razredu« pri~ala mi je ona. Ali, Draga je ipak dobijala slabije
ocjene. Jednom je s nastave do§la rasplakana.
:.Sta je? Zdto pla~e§?c
•Od nemoCi, Dane ... Ne mogu to viSe trpjeti! Ja bolje
odgovaram, a ona i ostala ~inovni~ka djeca dobivaju bolje
ocjene. Nije mi krivo zbog slabijih ocjena; nepravdu ne mogu
trpjeti! A pla~em zbog nemoci!«
Kad viSe nije mogla da izddi, pozvala je direktora §kole
da pred njim odgovara. Ostale ucenice su je poddale. Tog
dana kuci se vratila vesela. »Neka, - govorila je ljubeci me
- pokazala sam im da bolje znam. Ocjena nije vaZila, ali vazno
je da se covjek bori a ne da pla~e ... «
Cesto se drutila sa Tinom Sokoli, jedinicom ruskih emigranata. Draga tad nije bila ni pod ~ijim politi~kim utjecajem, ~itala je samo rezimsku stampu i knjige dostupne svakome. Ali, uroc1eni smisao za polemisanje i radoznalost, nagonio ju je da pokrece diskusije o carizmu, revoluciji, izbjeglicama . . . Mala Tina branila je cara i napadala rusku revo-·
luciju. Dragica je to jedva ~ekala; izazivala bi Tinu, sve dok
je ne bi rasplakala.
•Dragice, zdto se sa njom druZiS, kad se ne podnosite?
Zasto je vrijec1d? «
•Ne druZim se radi nje nego radi njene marne. Mama joj
je dobra zena. Uvijek govori o starome kraju i pla~e za svojom
domovinom.«
·
Za~udo, Tinini roditelji su mnogo voljeli Dragicu. Pitala
sam se da li im je Tina o tim svac1ama uop§te govorila. .
1937. godine bila je u osmom razredu. Oko podne dosla.
je iz skole i odmah legla. •Nesto sam bolesna, imam temperaturu ... « Htjedoh da zovem ljekara, ali nije dozvolila. Tek poslije nekoliko dana pozvala sam doktora NikSica. Cekajuci ga,
razgovarale smo.
tr
�»Glupo li je ovako, kada &>vjek krepavac izrek.la se odjednom. Pogledala sam.je zaprepd~o.
. - - .. .. .
·Sta je .. .11 Bojil $e?k.
:.Ne, ne bojim ~ ... Ali, zalsta. je glupo. kada rov.jek
ovako krepava i - wnrel Covjek tz:eba da pogine kao ~ov
jek!c
To mi je dan danji vetika utjeha. Nije wnrla nego je
poginula, »kao ~ovjekc, onako kako je !eljela.
-:- l{od s~e SeJtre Danice Draga je stanovala sedam
godina - kde Z9rka. -:- Kod mene je provela zadnju, zavr~avajuci osmi razred i maturu. Tada je najintenzivnije radila:
izgradivala se, agitovala medu svojim vrinjacima. . . Svakodnevno je u kucu dovodila svoje mnogobrojne drugove i medu njima vodila glavnu rijec; raspravljala vatreno i agresivno,.
ubjedivala ... I nocu je mogla tu da ih okupi, tim prije ito.
smo stanovali van dohvata »javnog mnijenjac, na Lapadu u
vili_»Micika« - gdje smo na raspolaganju imali cijelu kucu~
$talni g<>5ti su joj bili Mi.§o Simoni i Ivan Vuku!ic. Kad bi semladi ljudi raziSli, nastavljala je rasprave u krugu porodic~
i ndih najbli!ih prijatelja; obicno o borbi protiv fdizma, o
potrebi priznavanja SSSR-a ... Ona bi nas podstakla, pa smo.
diskutovali i do kasno uvece. Nd prijatelj, jedan od naprednijih grac1ana, mada vee zreo eovjek, priznao nam je: »Ta.
djevojka me nauCila kako da mislim.c
Nije zaboravljala ni. radnike iz trebinjske okoline koji
su se spu5~ali ovamo na posao, narocito u luku Grui; Wa je
tamo s nekolicinom drugova i okupljala ih u grupice, davala
im savjete i obavje~tenja. Pojedinci su je i kod kuee sacekiv~
li, pa cak i materijalnu pomoc od nje trdili. Naj~e§ce smo.
znali za te njene akcije i sastanke, ali nismo »istrativali«. Imali smo u nju povjerenja.
Svakoga ljeta ndli bi se svi zajedno u rodnom Bjelatu.
Zege su jenjavale noeu pod odrinom, gdje smo sv.i spavali i
dugo, dugo u no{: smijali se, radovali i dobptavali svoje male
tajne. Kad bi toplina iz kr~a ipak ovladala, prskali smo jedno
drugo vodom i neobuzdanom igrom uznemiravali susjede. Ali
niko se nije bunio. Tu je nda Draga kolovoda. Bila je nda miljenica, istinska maza kojoj smo pru!ali sve §to smo mogli.
Za vrijeme izbora slub.la sam Rada kako po naiem srezu
govori, u ime komunista, da se glasa za opoziciju. Saznala
278
�sam da je Sava Kova~E!viC-Mizara dolazio naAoj kuci na neki
dogovor a Radom i da ga je joJ nekoliko puta posjeOvao. Sjecam se RAdovog i maj&og poluglasnog razgovora povodom
Savinog dolaska.« On je, majko nai drug - objainjavao joj je
Rade. - Sava je veliki narodni ~ovjek.« I kasnije su Rade i
Drage ~estO spominjali Savu Kova~evica, pa kad sam ~ula za
njegovu pogibiju na Sutjesci, shvatila sam njihove rij~i.
- Vidim je, kao da sjedi' na klupi preda mnom, negdje
u srednjem redu - kate njena nastavnica Hristina Mille· ovisoka, s kosama plavo-kestenjastim i ~ima §to odra!avahu
jedno istlinsko duhovno interesovanje.
Kad sam jednom dijelila re.ferate iz knji!evnosti, ona
se sama ponudila da napi§e prikaz romana napredne spisateljke Agnes Smedlej »Samac, koji tretira problem emancipacije
!ene. S velikim uspjehom je izlagala pred razredom o ovom,
tada malo poznatom djelu. Dala je vanrednu analizu odnosa
medu licima i ~tav tretman romana livo i zrelo postavila.
Pohvalila sam njenu samoinicijativu · i rekla da je to jedan
od najboljih referata u razredu. !mala je velike sklonosti za
knjizevnost, liv afinitet pr'ema velikim klasicima svjetske literature, §to je pokazivalo njen kvalitet. Saznavala je br!e od
mnogih drugih i br!e dozrijevala. »Ona je zaista - kako r~e
njen §kolski drug - predstavljala najbolji izdanak svoje generacije, omladinku koja zra~i ljepotom duha, snagom uma i
nepokolebljivosl:u u botbi za · pobjedu velikih-ideja slobode i
socijalne pravde ...«
0 izboru fakulteta konsultovala .se sa bratom. Ali; opet
se u ostroj formi postavilo pitanje sredstava, neophodnih za
izddavanje. :oKako . ces, Dragice, studirati? Nemai novaca, a
nema ko ni da te poma!e ... « brinuli su se njeni. »Nemojte,
molim vas, da se sekirate. Radil:u, §ta bilol«
- Kada sam· je 1938. godine prvi put sreo u Trebinju
.;...... pri~ Vlado Segrt -- smjesta sam u njoj upoznao vrlo ener""
gi~nu i razboritu zenu. Odmah, poslije kral:eg razgovora, pitala
me kako da otp~ne sa radom za vrijeme svojih §kolskih ferija, jer sam u tome •kraj'U bio jedan od partijskih radnika i
ona mi je dosla \Tezom.
·
Njenog brata Rada upoznao sam jo§ ranije, · negdje 1936.
kao studenta koji je bio vrlo popularan u Trebinju i Trebinj-
277
�Sumi. i koji je tada bo student radio sa jstaknutim
zemljoradnickim prvacima u ovome kraju. a sa kojima smo mi
_ omunisti oddavali veze. Ovi ljudi su u ustanlrn priili NOP-u
k
i svi su primljeoi u Partiju. a lllDOCi od njih sui plginuti u
SOB-i
Nakon kraCeg ViemeDa uslijedio je i moj drugi SUSJ'el
1 Dragicom u Trebinju. u prisustvu stolarst.ag radnika Asima
~ koji je radio s omJadjnom.. Tom prilikom je iznosila
niz utisaka i stavljala prijedloge kako bi se bolje organizovao
rad om]adinske organizacije i SKOJ-a. Tada sam vidio da je
neumoma u svom radu i veliki optimista.. Godine 1939, kada
je, u dogovoru sa Mirom Poparom i Savom Kov-KeviCem, od
mjemog komiteta u Trebinju formiran sresJri komitet SKOJ-a,
Dragicu smo birali u taj komitet; zaduf.ena je da radi sa ienama. Kao ~Ian komiteta stizala je u sve krajeve sreza.
Bila je to prava energija od Zelle! Vrlo prodorna, brza.
lako su i drugi trebinjski studenti bill vrlo napredni i stavljali se na raspolaganje NOP-u, odnosno Partiji, Dragica je
prednjaala i daleko, daleko se izdizala iznad njih. Svaki svoj
dan. proveden u Trebinju, ona je iskoristila da djeluje kao
politi~ki radnik, 8me je stekla veliku popularnost, tako da je
u julskom u.stanku 1941. Dragi~o ime bilo poznato Sirom
Hercegovine.
skoj
- Veoma neposredno, u~tljivo, sjeeam se Dragice
·pravice iz Doma studentkinja u BGD-u - pria Neda Botinovic. - Upala mi je u ~i svojom lijepom pojavom. Visoka, tanka, pravilno grac1ena, lijepog lica i iskricavih ~iju,
bila je lik koji sam sobom osvaja.
Uprava Ud.r\denja studentkinja, koja je upravljala Domom, strogo je vodila raCun.a o cjelokupnom Zivotu svoje ustanove. Poslovalo se dobro, pa smo i finansijski i materijalno
dobro stajali. Vodilo se strogo racuna i o vladanju studentkinja, o urednom dola!enju i odla!enju, kao i oddavanju savriene cistoee. BrucoAkinje su prihvatane organizovano; svakoj
novoj studentkinji prilazile smo ponaosob. Nastojale smo da
nikome ne damo povoda za bilo kakve primjedbe. Zbog toga
od strane vlasti nismo bile uopUe kontrolisane. To je Partiji
omogucilo da ovdje nesmetano djeluje kroz sve forme rada.
Svakog cetvrtk.a oddavale smo radne sastanke i pretresale
ne samo opita domska pitanja nego se bavile svakom druga-
"'8
�ricom poimeni~no, kako bismo joj na vrijeme uka~ale na pojave koje treba ukloniti.
U takvu atmosferu do§la nam je Dragica. Spadala _je
r'ne<tu one studentkinje koje nije trebalo »obradivati«. N:~j>ro:
tiv, vee od svog dolaska u Dom, bila je jedna od onih koje su
kao aktivistkinj~ u omladinskom pokretu svojim priinj'ei:om
utjecale na druge. U Domu se nije angazovala sain:o n'a· jed.:
nom, recimo, kulturno-propagandnom polju rada. Svud.a; 'gdje
je trebalo da se podupre rad Partije, ona se nasla. A vidovi
partijskog djelovanja bill su raznovrsni. Uklju~ivanje sfudeh;,;,
tkinja urad stru~nih udruzenja na Univerzitetu i u s'Ve akcije
studentskog pokreta, do demonstracija, bio je tako<te zadatak
djevojaka-komunista u na8em Domu. Dragica se u svi:!tnu tottie
stoprocentno angazovala. Svuda se ~ula · njena rije~; svudc£
zapazala njena aktivnost. u diskusijama rostra i beskomprd.:;
misna, iznosila je otvoreno svoje stavove, primjedbe i prijedloge. Zbog njene plahovite ostrine i simpati~ne - rekla bih
- ko~opernosti, morali smo je ponekad -sti§avati. Zbog :svoje
vedrine, ljepote i plahovitosti bila je voljena i veoma omiljena
medu nama. Sjecam se, ~esto nam je pri~ala o svome bratu
Radu, koga je mnogo voljela.
Zbog konspiracije, s obzirom na zadatak koji sam Vrsila
u Tehnici, izasla sam 1939. iz Doma. Preporu~eno mi je d~ se
ne izldem ni u javnim akcijama. Te godine, trebalo ji! da
pribavim podatke kako su protekle poznate demonstracije
14. decembra. Dosia sam u Dom kod upravnice Mile Dimic i
upravo se na8la u holu kad su se studentkinje vracale .. ·. ·Iako
ih je bilo mnogo, sjecam se samo Dragice. Utr~ala je sva zbunjena, zaprepascena, kao da jos ne shvata §ta se te ve~eri na
beogradskim ulicama dogodilo. Gotovo bez daha, s ·gnusanjem
je po~ela qa pri~a o pucanju u demonstrante ... Pored nje je
na ulici bio i jedan lijepo obu~eni mladic, a ona je glasno
s ostalim uzvikivala da je zlocin i sramota pucati u ·goloruki
narod. Dala je maha svom raspolozenju, svome osjecanju. Lijepo obu~eni mladic uhvatio ju je pod ruku! Mislila je da je
to drug, u~esnik u demonstraciji, sve dok u njegovoj ruci nije,
ugledala piStolj. Po~ela je da se otima. Ovaj je pozvao u porno(:
svoga kolegu-agenta.
•Otela sam im se, kad smo uz put naisli na grupu drugova,
i pobjegla« ~ rekla je i, razvedrivsi se, dodala: »Ni. sama ne
znam odakle mi snaga di im se otmeml«
279
�Decembarski dogadaji nisu je zaplalili. Naprotiv, izazvall
su kod nje novu rijelenost za joi aktivniji rad. Obilazila je
ranjeDe drugove i drugarice, i de!urala kod njih, urestvovala
u novim protestnim demonstracijama ... U te§kim trenucima
nikad ae nije kolebala. Zaoltravanje politi~ke situacije i sve
j a nuilje vlastodr!aca, joi viJe je podsticalo njenu prkosnu
otpornost.
Poslije kapitulacije ndla sam se u nikiiCkom srezu i doznala da je ona na partijskom radu u Hercegovini. Preko drugova smo se dogovorile da se na4emo, ali smele su nas ratne
prilike a kasnije njena berojska pogibija, ito je odjeknulo cijelom naJom zemljom. To ito sam ~a, odgovaralo je Dragi,
koju sam poznavala iz studentskih dana: samosvjesnu, ponomu djevojku-komunistu koja zna ita boee i zaito se bori.
- Omladinska kulturno-um.jetni~ka grupa iz Lopara, u
okviru .seoske Citaonice, oddala je 10. juna 1940. priredbu u
.fizi~koj sali Pravnog fakulteta - kale Stevo Popovic. - NaJ
nastup pripremio je Majo-Cvijetin Mijatovil: preko »Petra
KoCil:ac. Primljeni smo odli~o: Bila je to manifestacija sloge i
·•aradnje napredne seoske i studentske omladine kojom su
rukovodili komunisti. Ostali smo tamo dva-tri dana. Dragica
.Pravica je, kao jedan od prirediva~a toga programa, neprekidno bila s nama. Ta njema, lijepa djevojka pomogla nam
je da se snademo prvi put u velegradu, vodila nas okolo i pokazivala nam znamenitosti . .. Sa nama se i slikala ispred glavne po!te. Impresionirao nas je njen odnos prema nama seljacim' neukim, i neobavije~tenim o gradskom po~ju. Poaebnu je pdnju obral:ala djevojkama-seljankama, jer su se
te§ko snalazile. Za tih nekoliko dana sa nama se lijepo srodlla. Veliko je za nas bilo -student! I zato nas je odu§evilo
da nam jedna obrazovana djevojka ukazuje toliku pamju.
- Bolje sam je upoznao - We Tahir Had!ovil: - tek
po njenom dolasku na studije. Stanovali smo ublizu pa smo se
~esto vidali. Sav svoj mladala~ iar, svoja napredna stremljenja i osjel:anja, Dragica je unijela i u novu sredinu. Uvijek
ozbiljna i .zaposlena, usredsredila se cijelim bil:em na izvr§avanje zadataka. U njoj je napredni studentski pokret u to vrijeme dobio vrijednog i odanog ~lana.
280
�Posljednje godine pred rat u grad na TrebiAnjici do!li su
studenti da provedu odmor kod kuce. Do.§li su i Dragica, Mustafa Zu~evil:, Kasim Budalica i drugi napredni studenti medu kojima je bilo i ~lanova KPJ. Odmah su, skupa sa ruk~
vodstvom u Trebinju, pristup.ili okupljanju i povezilvanju
radni~ke i srednji>Skolske omladine. U gradu i okolini bio
je tih dana na okupu veliki broj daka i dosta radni~ke omladine. Pod vidom izleta, van grada su odr!avani sastanci. Dragica je posebno bila zadu!ena da radi sa omladinkama; orga.nizovala je te izlete, ,pripremala programe. Svi govori imali
su za cilj da pripreme omladinu za otpor fdisti~kim i profaAisti~kim pojavama ida se !igoiu nosioci tih pojava u mjestu.
Podsticane su misli o borbi protiv prijetel:e njema~ke agresije
i o neophodnosti oslonca na Sovjetski Savez. Voljela je da
raspravlja, dokazuje, a da bi to sve potkrijepila, odnekud bi
izvukla kinjigu i ~injala da ~ita ... Neosjetno je zap~injala
razgovor o odredenoj temi, pa bi i razgovor i ~tanje protekli
kao prijatna zabava, nadovezujul:i se na pjesmu i §alu. I brojni
seoski omladinci bi se za~as okupili oko nas.
Poslije 27. marta 1941. vecina nas vratila se u svoje mjesto. Vratila se i Dragica.
- Dvanaestog aprila osvanulo je u Trebinju tmurno,ki§ovito jutro - pri~a Slobodan Sakota. - Sklanjajul:i se od frankovaca, kako smo tada nazi vall ustde, nas pet omladinaca;
Rato i Milenko Sotra, Milo§ Pudar, Rodoljub Andric i ja, stigli
smo uo~i tog dana iz Capljine. Htjeli smo se ovdje javiti u
dobrovoljce .••
Ustaie su vel: razoru!avale ~apljinski odred, a okupatori
su sa svih strana, negdje pograni~no negdje dublje, zaposjeli
zemlju. Preko Radio-Zagreba Kvaternik progla§ava NDH, a
Ma~ek poziva hrvatski narod na •red i poslu§nostc. Vijesti
o teskoj · situaciji na sjeveru zemlje, mijeAale su se sa kontradiktorniril izjavama o Nedil:evom napredovanju i povla~enju
vojske preko Gr~ke i Albanije.
Dok smo sa Bo!om Pejovil:em8) i Asimom Zu~evil:em na
trgu razgovarali sa irebinjskim omladincima, naisla je Draga
u dru§tvu nekoliko mladil:a i djevojaka, odjevena u svijetli
kiAni mantil. PriAla nam je jednostavno i prisno. Imala je
•) Bo!o Pejovic. -
poginuo 1945.. u
bor~l s
odmetnicima.
281
�tople plave o8 i lijepo vajana usta na inteligentuom lieu. Kasnije sam saznao da je tada bila clan Sreskog Jromiteta KPJ
zadldena za rad sa omladinom. SetajuCi glavnom ulicom i oko
pijace, razgovarali smo sa njom o situaciji u Capljini i u stolaCIrom srezu. i reldi joj kako smo doili da se javimo u dobrovoljce, ali nas u Komandi mjesta nisu btjeli primiti Slrupa sa
Dragicom, odluCili smo da za tu akciju mobi.l.iJemo i omladinu
Trebinja i da sa veeom grupom ponovo odemo u Komandu
mjesta.
Skupilo se odmab nas tridesetoro, ito lromunista ito simpatizera, veC:inom c!aka., studenata i radnika. Ali do komandanta nismo mogli ni doCi, a sreski naeelnik nas je upitao
zaito bunimo omladinu. :.Mofete iCi!c bilo je sve ito nam je
odgovoreno.
Ispribli smo to Dragici i drugovima, i izrazili felju da
odemo u Nikiic i tamo pokuAmo otil:i u dobrovoljce. I tu su
nam pomogli Dragica i trebinjski omladinci.
V ozovi su neredovno saobral:ali, morali smo eekati, pa smo
svi, toga suncanog jutra, sjeli na poljanu ukraj pruge i razgovarali. Dragica medu nama; za uti joj zabaeena meka grgurava kosa. Ni jedan od nas, siguran sam, nije ni pomiSljao
da je u blizini mlade i lijepe djevojke. Gledali smo je kao
druga. Ona je u svom drianju imala jednu finu crtu skomnosti i prisnosti. I docnije, kad sam slubo o njenom prkosnom drianju u zatvorima, sjetio sam se tih naSih prvih susreta; kako smo bill Cedni i asti u medusobnim odnosima!
- U tim aprilskim danima ndla sam se opet kod majkesjel:a se Zorka Kolle. - I Drage je bila tu. UCekivale smo
Rada i strijepile da ga ne odvedu u ropstvo. Stalno je nekuda
odlazila . . . Vracala se oteeenih, raskrvavljenih nogu. Kad bi
je majka pitala gdje se tako izranjavala, izgovarala se da je
ilia brati kupine. Meni je jedne veteri kazala, u povjerenju,
kako je prepjeiaffi.a od sela Zubaca do Poljica na Popovom
polju, i to sve precacima. Pricajuci, milovala mi je djecu. Cinilo mi se da je te veeeri sveeano i tu!no raspolozena i - nekako odsutna. Na momente bi mislima odlutala, kao da je
zbog necega zabrinuta. I ranije sam je vidjela zami§ljenu, ali
mi se nikad nije ucinila tako l':udna. Nijesam htjela da je
pitam ita joj je. Bojala sam se, dove§cu je u poloZa.j da mi ne
moie reci istinu, a znala sam, ako je potrebno povjerice mi se
i sama. Nijesam dugo.cekala:
282
�»Zorko, uskoro l:e buknuti narodni ustanak. Sigurno je
da okupator nije do§ao u zemlju da nam donese dobro i srel:u
nego da nas opljal!ka i porobi. Zbog toga l:e se narod podici
protiv okupatora i svih onih koji budu uz njega.«
»A ita l:em.o m.i, s malom djecom? Sta l:u ja s ovim pili:.:
l:ima?«
:tl pokraj njih moie§, ako hoce§, valjati narodu. Cuvaj
i po§teno podi!i. ovu djecu, pazi majku, ul!ini sve §to mozei
za drugove. Mozda cemo ti katkad navratiti, mozda ce mnogi
drugovi morati da navrate tvojoj kuci. Ti eel! tu moci da nam
bude§ od koristi, primice§ ih, sklonice§ ih od neprijateljskih
ol!iju.«
Znam kako je voljela tu moju djecu, moga muza, sve nas·,
Gledala sam je bez rijeM, briZna za njen i Radov zivot. Naslucivala sam kako ce taj put slobodi biti tegoban. Uskoro sam
se vratila u okupirani, strahovito potisteni Dubrovnik. Rade
i Drage ostali su u Bjelal!u do 28. maja, kada su usta§e strijeljale prvih trinaest Srba. •rada ih je Tahir Hadzovic, dobar
drug i komunista, upozorio da se sklone, jer usta§e spremaju
op§ti pokolj srpskog naroda. Odmah su se sklonili u jednu
§umicu.
. . - Mnogi iz grada i neposredne o~oline poku!!ali su da
se za§tite u brdima - k&Ze. Tahir. - Neki su otiSli u Herceg
Novi, italijansko okupaciono podrucje. Tamo su se, u crnim
PI'edjulskim danima, zatekli Rade i Draga, ali kratko su boravili; po napadu Njemacke na SSSR vratili su se opet u
Trebinjsku Sumu.
- Prvoga juna - kale Zorka - prije nego se razdanilo,
Rade i Drage bili su kod mene u Dubrovniku. Ostali su do
24. juna uvel!e, ne izlazeci iz kuce. Po njihovoj zelji uklonila
sam se s ukucanima u okolinu grada. Obilazili smo ih samo
uvece, odnosili im hranu i stampu, a pri povratku se pondali
kao da u kuci nema nikoga. Preko nekog usta§e, bivseg sporta§a, moj muz je uredio da dobiju odreske »urednih prijava«,
propisno zigosanih i sa datumom. UstaSa je povjerovao tvrdnjama moga muza da su Rade i Drage ovdje samo kao nasi
rodaci, koji se :tne bave politikom«, i da su cak »naklonjeni
hrvatskoj vlasti«.
Stan nam se tada nalazio na Stradunu, usred grada. Jedno~ smo im moj muz, djeca i ja dosli u posjetu. Dan je bio
.
-
283
�vrul:, ali prozore nijesmo otvarali; razgovarali smo le!el:i n!i
posteljama. Plakala sam; znala sam da l:e uskoro nekuda poei;
strijepila sam da se mo!da nikada vile nel:emo vidjeti. Pla!Ua
sam se na~ito za Radov !ivot; makar i nepravedno, ali u toj
na!oj ·opitoj ljubavi prema njemu, odvajali smo ga kao jedinca
od ostalih. Bio je on i Dragina velika ljubav, ·a· bio je i njen
u~itelj. Na njega se ugledala, on ju je uveo u krug komunista
i zadojio idejom marksizma-lenjinizma.
CUjajul:i na moje suze, Rade se nasmijao: »Nemoj da mi
se tu pona!a! kao neki propali aristokratal Nel:u valjda da
se pla!im za ovo svoje malo ko!e. Budi junaklc Drage je dopunila:
·. - •MislB · da je te!ko poginuti za slobodu? · Vidii; ·i ti sa
tom sitnom djecom mora! da se sklanjai i krijei? Zar nije
poni!avajul:e da tuc1in u tvojoj rodenoj kuo zapovijeda?l Bolje
je slavno poginuti nego ovako, pod tuc1inom, krepavatilc
Ti razgovori su mi utrli suze, iako nijesu odagnali stri~
jepnju. Nol:u u~i 25. juna po njih je doAao kurir. Napustill
su stan na Stradunu i u pratnji kurira prebacili se sa barkom
na ostrvce Lokrum. Otuda su posli ~amcem na vesla i iskrcali
se negdje ispod Konavaljskih stijena, blizu crnogorske granice.
O~ekujuo vezu, tu su proveli cijeli dan i no(: bez jela i vode,
a u zoru 26. i1i 27. juna ·bili su u Herceg-Novom.
· - Devetog jula ponovo sam je sreo na Bijeloj Gori, nad
Begovim Koritima, kod ljetnih koliba Radovana Sakotil:a') ..:..._
pri~a Slobodan Sakata. - Tu smo se, nas trinaestoro rasturenih Hercegovaca, ponovo. sakupili i u dogovoru sa Savom
Kova~evicem oddali slistan:ak. Tu smo u prostOj brvnari. ria
crnogori~nom granju i nol:ili, a sjutradan, 10. jula, odr!ali smo
savjetovanje. lzabrali smo skrovitiju kolibu, dublje u Aumi~
uz stazu sto vodi Za Nudol. Uputio sam se tamo sa Dragicom i
u hodu se dogovorismo i o dnevnom redu, otprilike:
Vanjska i unutra!nja politi~ka situacija
Stanje na trebinjskom srezu
Zadaci: raspodjela terena, na& oddavanja veza . ·..
Vee smo bili blizu kolibe kad sam joj predlozio da ·ona
rukovodi sastahkom. Odbila je. TraZila je da to u~inim ja.
4)
284
R. Sakotic - Narodni heroj, poglnuo maja 194fl. kod Postojne.
�t
Primijetio sam da je to nezgodno, jer osim f>oke Sk<X!ajica i
mene, svi su oni Trebinjci i bolje poznaju prilike . . . Ostala
je pri svome i ja sam bio spreman da _ref~ri!empo prV~j ta~~~:
Ona je otvorila sastanak i predlo!ila mene da rukovocfun.
Sunce bje§e izronilo, §uma probudila glasovima ptica. Nitko
!las nije uzneniiravao.. Radili smo pet-§est -sati, _11 sastavu;
Dragica i Rade Pravica, Stevo :Bratic, f>oko Skoajic, Mico
Aleksic, Radovan i Vuka SakotU:, Branko Katie, Vojo Osmokovic, Bozo Pejovic, Smilja Ninkovic, Ratko Krunic i ja. u
vrlo Zivoj diskusiji podijelili smo sporazumno ~itav teren trebinjskog sreza; ni dio nije ostao bez jednog ill dva komunista.
llianili ~ se kod Radovana 1 hrane je bilo dovoljno: jagnje-:
tine, sira, kajmaka, pa ipak smo od gorskog zraka i vode svaki
~as gladnili. lstog dana popodne krenula 'je grupa za KljakQvicu, a sjutradan Stevo Bratic u Zubce, da ispita situaciju q
DZivaru pa da nam javi. Na5 petoro, medu nama Dragica i
Rade, ostali smo jo§ na Bijeloj Gori.
..
Stigao je 11. jula i Asim Zup~evil:, pa smo i sa njim
oddall sastanak. Govorio je uglavnom sa :Dragicom i Radom
o organizovanju »Tehnikec za umnoiavanje partijskog i propagandnog materijala~
·
··
Dragica i Rade su povremeno vodili briZne razgovore o
majci, sestrama i rodbini, koji su ostali pod NDH. Rade je
bio rezervni oficir; Imao je kod sebe sekciju, i svaki w smo
je razgledali. Pokazivao mi je kojim putem cemo se najlak§e
prebacivati. Do mog odredi.ita trebalo je dva puta preci prugu
i cestu, §io su ddali ltalijani i usta§e. Vel: smo postajali ner'7
vozni, o~ekujuci vezu od Steve Bratica. Na prijedlog Rade
po§li smo do Save. Bila je nedelja, 13. juli.
Zatekli smo ga gdje sjedi za prostim drvenim stolom, na
kome su lezali njegov nagan i bomb.a. Ne§to je ~itao i b.ilje!io. Kad smo se sa Savom pozdravili, prvo mu je bilo da
nam saop§ti odluku PK o ustanku: »Danas u Crnoj Gori poBnje ustanaklc Rece kako je kurir zakuilio s odlukom za
Grahovo, pa ce borba kod njih otpoceti istom sjutra. IzloZili
SmO mu zaklju~ke na§eg savjetovanja i napomenuli da O~e
kujemo vezu od Steve Bratica. S obzirom na novonastalu situaciju u ·crnoj Gori: rece nam da odmah krenemo na svoja
ooredl§ta. Pred nas je postavio zadatak: Ru!iti komunikacije
u pravcu Dubrovnika i omesti Italijane 11 slanju pojacanja iz
primorskog pojasa.
se
�Bade i Dragica su, poznavajuCi teren i ljude, uze1i na
sebe da ispitaju kako l:emo Branko Katie i ja produZiti dalje~
Zapazili smo da narod ovdje narooto cijeni Rada i da sluia
Jijegovu rij~. Rastali smo se od Dragice, Rada i Bote 17. jula
i poili na svoj teren. Otada sam sa njom kontaktirao samo
putem kurira, sve do kraja septembra ...
- Po zadatku sam oti!ao u Povri - pri~a Tahir HadZovic.
Trebalo je pozivati stanovniftvo na otpor. U tom kraju nisam poznavao nikog osim Budimira Ukropinel) iz Baonina,
uglednog i naprednog seljaka, starog poznanika Dragice i
Rada. Ljudi nepovjerljivi. Ja im nepoznat, a uz to - musliman! :.Zna§ ti ita je, vele oni, neka medu nas do4u na!i ljudi!
Gdje je Rade Pravica? Neka on do4e!c
0 svojim zapaZa!ljima sam izvjestio Zaima HadZoviealiJ,
sekretara Sreskog komiteta. U Bihovima, nedaleko Trebinja,
odrZali smo sastanak partijske l:elije. Prema · zaklju&u tog
sastanka, Kasim Budalica, Asim Zup~evic i ja posli smo u
Begova Korita da uspostavimo vezu sa Savom Kova~evicem,
koji je jo§ od prije rata bio partijski vezan za ovaj kraj, i da
ga obavijestimo o stanju u Trebinjskoj Sumi.
Za nekoliko dana, kad smo se mi vee bill vratili, sti.Ze iz
Dzivarskog Poljica seljak i saopsti da Dragica Pravica !elida
se nade sa nekim od Nanova Partije. OtiAao sam ja. Ndao
sam je u kuci njenog ro4aka Rista Runjevca-Marica. U ovoj
kuci, u Poljicu, bila je njena baza. Odatle je odlazila na teren
i tu je, kad su je izdali, bila i uhvacena. •A gdje je Kasim?«
prvo me upitala. Sjecam se dobro tog razgovora; o svemu se
raspitivala. Razmotrili smo stanje u Podbrdu i Trebinjskoj
Sumi i na kraju smo se dogovorili da joj ja udesim sastanak
sa Zaimom Ha<Hovicem.
·
Neposredno pred ustanak, opet sam se sa njom sastao.
Isli smo zajedno u Ordje. Uz put smo razgovarali o :.petoj
kolonic pa, odmarajuci se pod jasenom, nastavismo pri~u o
radu obavjestajne sll1Zbe i o tome kakvim se sve sredstvima
neprijatelj sluZi da bi saznao ono sto mu treba. Tada mi je
Draga pri~ala o jednoj zeni iz Sovjetske revolucije. Tu zenu
su uhvatili kontrarevolucionari i optl1Zili je da radi za bolj-
•) Budimir Ukropina - ubijen od
Zaim Had!ovic - ubijen 1942. -
1)
' ..
286
~etnika 1~.
-
�sevike,
d~
je njihov spijun. Ona nije ni!ta priznala ... Dok je
pri~ala. Draii~ine o~i su sjale uzbudenjem i odlu~noscu.
»To je pravo ddanje revolucionara pred neprijateljeml
- zaklju~ila je. Kad zna§ za§to se boris i kad su ti jasni i smisao i ciljevi te borbe. Ta !ena nije mislila o svome Zivotu, a
bila je siguma da ce je ubiti.« Za trenutak zasta. Osjetih da
duboko preZivljava ... »Da, ta !ena je razmi§ljala samo o
jednome, o onome §to je za nju u svemu tome bilo najvece:
Da u· je izvdila zadatak i ispunila svoj dug? Nije li pogrijesila sto je dozvolila da je uhvate? Mo!e li bar njeno dostojno
dr!anje da doprinese borbi?c
Ostala mi je u sjecanju ta Drag.iana pri~a. a jos vi§e ono
njeno duboko pre!ivljavanje, §to joj se ~italo na lieu i odzvanjalo u boji glasa. Kad smo ponovo k.renuli, cutala je. Nisam
je prekidao.
- BliZi kontakt sa njom imao sam jula 1941. - kde
Jovo Grkavac. - Dan je bio sparan, omorina pritisla dusu.
Zelio sam sto prije da dodem u Ljubovo; Susreli smo se srdacno i odmah je po~eo slobodan razgovor. U Ljubovu smo imali
dogovor o pokretanju masa u borbu ... Zatekao sam tu Doka
Puticu i J ovu Ljubibratica. Dragica nas je informisala o prilikama na ovom terenu; upoznata je bila sa svim pojavama,
jer je ovdje radila na organizovanju ustanka. Odavde joj je
bila majka, pa su ona i Rade ovamo dolazili jos kao djeca. U
Bjela~u se nisu zadr!avali jer selo je blizu grada, pod still;.
nom prismotrom neprijatelja. Kao partijski radnik imala je
mnogo uspjeha na terenu PovrSi i Sume. Dogovorili smo se da
treba sto prije formirati gerilske grupe u selima gdje jo§ nisu
postojale. Posebno smo se saglasili o prijemu !judi u KPJ i
SKOJ. Rade je govorio da bi trebalo sve zdrave snage vezati
za pok.ret, a Dragica je, u jednom trenutku, dodala:
»Ne mote svako biti komunista, ali mote biti rodoljub i
pomoei nas u nuoj borbi. Komunisti moraju biti najbolji !judi
i zato u Partiju treba primati najodanije i najprovjerenije ... «
Kasnije, u setnji po selu, pitala me o raspolozenju naroda
i o uticaju Partije u selima oko Ljubomira, gdje sam djelovao
kao komunista. Za neke ljude narooto se raspitivala.
»Sta misliS, J ovo, hoce li biti uglednijih ljudi iz tvoga
kraja, koji ce stati na pozicije neprijatelja?c
287
�•Hoce, Dragice, bice ihlc
•A da li ste vi komunisti ita uradili da te ljude ve~m.o
za nas, da im objasnimo ita mi !elimo i protiv koga se borim~«
.
.
.
•
Ovo me pitanje malo zbunilo. Stvarno, kako se kasnije i
pokazalo, imali smo pogreino miiljenje o nelrim ljudima. lspostavilo se da su mnogi od njih t':vrsto vezani za pok.ret.' U mno 7
gim sam· se prilikama sjecao njenih rijet':i. Uvijek mi je pred
ot':ima bilo njeno naglaiavanje da komunisti moraju biti neu;.
morni u objainjavanju, da ljude treba ubijediti u ·ispravnost
na5e borbe. Osjetio sam da je rijetka !ena. Pravi revolucionar
i partijski radnik. Imala je, kao i njen brat, Airoko gledanje
na pojave oko nas. Takticna, uvijek je o nekoj pojavi dobro
razmislila, pa tek onda o njoj sudila. lmala je obit':aj da iZiaganje pot':ne sa: •Sluiaj, dru!e, ja mislim . ; ·.c
Dragica je neumorno, ko zna po koji put, objainjavala
prirodu faiizma . . . Purpur zalazeceg sunca prelamao se na
kamenim gromadama iznad uzavrelog kda. Polako smo se
razilazili ... Culo. se jo.i samo blejanje ovaca i vika t':obana
pri spuitanju niz strme litice. Na rastanku je hila vesela.
Uvjeravala nas je.u uspjeh naieg rada:
•Narod je uz nas i zato je potrebno ulo!iti sve· snage da
opravdamo to povjerenje. Kucnuo je pravi t':as, drugovilc
- Sretao sam je u Trebinju i na obli!njim izletiJtima
Rupe i Blace, gdje smo skupno odlazili, ali bih izdvojio nd
prvi ratni susret - kale Mico Aleksic. - Jula ill avgusta
1941. partizanska komanda trebinjskog sreza zadu!ila me da
uspostavim vezu sa Sumskim bataljonom koji je bio lociran u
selu Du!i kod Trebinja. Stab se nalazio u dobro kamufliranom
Aatoru usred tvrdog •skoljac - kamenjara, obraslog Aumom.
Kad su mi se oei privikle na polumrak, zapazio sam prvo Rada
Pravicu, a na dvjema slamaricama sjedili su: Dragica, Jovo
Ljubibratic pa f>oko Putica i j.os neki drugovi. Do ulaza su
se nalazila dva sanduka: na jednom mala pisaca maSina i iapirograf, ana drugom nekakve knjige i materijal za umnota..
vanje.
Poveo se razgovor o predstojecim zadacima ... Vecina se
slagala .da u pojedinim nastupanjima ne treba prenagljivati.
Dragica je hila za energit':nije mjere i akcije. »Jedno. Ui. drugo govorila je - nama i1i neprijateljimalc Energicnost je hila
288
�njena karakteristika. Ako je sinatrtila da je' u pravu, zastupala je svoje miiljenje energi~no i sve dotle, dok nadlezno
partijsko ill vojno rukovOdst-vo ne bi donijelo svoj st-av. lsto
tako je postupila i u maju 1942. kad su ~etnici otvoreno posli
na nas, zajedno s okupatorom i usta!ama. Kad je, poslije
dugih raspri o pokretima partizanskih jedinica, na kraju donesena odluka da se svi nekompromitovani kadrovi vrate
kucama, a ostali da ostanu okupljeni u malim gerilsk.im odredima, Dragica se povinovala toj odluci. Iako je zastupala suprotno miiljenjel »Svi treba da se povu~emo u Bosnu- govorila je - pa onda da se vratimo oceli~eni borbama i puni
ratnog iskustva •.. «
Mada je njen prijedlog nije prihvacen, postupila je po direktivi: ostala je ilegalac, gerilac.
- Znao sam je samo iz videnja- kaze Veljko Mariesa trebinjskih ulica i iz sela Dzivara, gdje joj je sestra bila
tldata, sve do jednog julskog dana ...
»Poru~ila Dragica Pravica da dodesc rekose mi neki su ·
seljani. Na.§ao sam se u jednoj stall u DZivaru. Da je odranije
nisam vidao, pomislio bih da je to neka seljanka; bila je u
selja~koj nosnji na5ega kraja. Sa njom je tu sjedilo jos nekoliko drugova. Poveo se razgovor o obi~nim stvarima, a zatim
je Dragica govorila o okupaciji i ustanku, o borbi i slobodi . ..
Poslije uspjesnog napada na Talijane u Rupnom Dolu,
sto je izvela na.§a DZivarsko-Povrska ~eta, vratili smo se
umorni u sliva&u skolu, gdje nam se i st-ab nalazio. Jedva
smo ~ekali da se malo odmorimo. Uto se medu nama pojavila
Dragical Interesovala se za akciju. »Jeste li »Zabarimac o~i
tali bukvicu? upitala je veselo. Njeno raspoloienje za~as je
preslo i na nas. Zaboravili smo na san. Pri polasku, zamolila je
mene i Milana Petkovica da podemo za njom. U jednoj u~ionici
produzila je razgovor sve o Partiji, njenim zadacima i ciljevima. A zatim nas je upitala da li bismo i mi htjeli postati
f.tomunisti i da li bismo mogli odgovoriti toj du!nosti.
»U borbi, koliko gOd hoces! Ali, mi smo seljaci; tesko nam
je u~iti. A komunisti moraju biti i dobri politi~ari!c Tim rije~a smo, o~rilike, izrazili svoju bojazan.
»Kada se hoee, sve se mole. Polako, mo!ete i to savladati«
hrabrila nas je Dragica.
111 - Zene berojl
289
�Tek nakon toga nam je saopltila da smo predloteni za
k&ndidate KPJ i ~estitala nam. Cini mi se da nikad ~
primio iskreniju ~estitku, nikad ~ bio toliko radostan. Ali,.
ia radost je bila pomijel~ sa strahom; ~ast je to, ali i - velika obaveza! Mor.ali smo u~itil Odmah nam je dala nekolikG
brolurica. Kasnije se interesovala Ita ~itamo, da li razumijemo, a u njenoj torbici se uvijek nalla pokoja nova broSurica
Ito nam je, kao uzgred, davala na mt;anje.
- Znao sam da je Dragi~in brat Radovan napredan
omladinac- pri~a Krsto Petkovi¢. - Prilazio je nama seljacima i razgovarao otvoreno o svim telkocama. . . Uvijek je
za nas nalazio pokoju utjelnu rij~.
Jednom prije rata, u Trebinju, upoznao me s Dragicom.
»Zdravo Krsto« pozdravila me na rastanku. Kao da smo se
mnogo godina poznavali! Dugo i dugo sam mislio na tu toliko
jednostavnu djevojku.
Na jednom sastanku sa videnijim seljacima iz sela Poljic<l
i Dzivara, u ljeto 1941, kada je trebalo pripremiti !jude za
ustanak, jedan seoski gazdica nelto je vrdao i prigovarao:
»Lako je vama komunistima borbu voditi kad vi imate u glavi.
pa motete nas seljake zavoditi ... «
Svima nam je krv udarila u glavu ali smo ocutali, ~e
kujuci kraj njegovog drskog izazovnog istupanja. Dragica se.
po svome obi~aju, nije mogla uzddati.
»Ti si agent neprijatelja, Peta kolona ...« viknula je glasom punim srdzbe. Po zavrienom sastanku drugovi su je upozorili da bi trebala biti takticnija. »Taktizirajte vi, ali ja vam
kdem da kod toga ~ovjeka nisu ~isti poslovi. On vee ima
vezu sa okupatorima« branila se ona. Tako je i bilo. Ovaj
seljak je postao poznati ~etni~ki saradnik, a sin mu je biG
~etnik.
Uvijek je reagovala neposredno i otvoreno, na lieu mjesta..
Svoje osjecanje nije mogla da skriva. Sjecam se njenog ponalanja poslije nale prve diverzije. Zadatak da u najvecoj;
tajnosti dignemo u va2:duh most u Dobokoj Ljutoj, s uspjehom
je izvrlen i sutradan smo opet bill kod svojih kuca. Toga dana, oko 11 sati, u dvorilte moje kuce u Dtivaru dolla je Dragica sa seoskim u~iteljem, mladim ali neodlu~nim ~vjekom~
Dok je on uplalen pitao ko je to u~inio, Dragica se smijala..
Kad sam je kasnije za to prekorio, relda je:
.
~.
,
�»Radosna sam! Zadovoljna zbog uspjeha prve akcije. Ne
mogu da prikrijem radost.c A zatim se do u detalje interesovala· za ovu borbu.
Isto tako mogla je da zapazi na ~ovjeku kakvog je raspolo~enja. Ako bi primijetila da su ljudi tumi, neraspoloieni.
prilazila im je i pokubvala pomoCi. Pred jednu akciju,_ grupa
od petnaest boraca svratila je kod moje majke; medu' njima
i ja sa dva brata. Sa nama je bila i Dragica. Ne§to smo jeli, a
zatim je majka donijela vina. Polako smo pili i razgovarali.
Cinilo se da je sve normalno, dok me Dragica nije upitala;
»Za.§to ti je majka tuba?«
»Ne znam, zar je tu!na?c
Nije ni sa~ekala moj odgovor, vee joj se obratila:
»Sta ti je, majko ...?«
»Ni§ta! Boli me glava ... «
I njih dvije su se izdvojile. Podugo su razgovarale.
»Majka se za djecu zabrinula. Tri sina joj, kaie, idu u
akciju. Ali sad sam je malo razveselila« saop§tila nam je Dragica prilazeci stolu. A majka? Donijela je jos jedan bokal vina.
stala pored nas i, §to je grlo nosi, nazdravila:
»Zdravi ste djecol 2ao mi je sto sam wako stara, jer bib
i ja i§la s vamil«
Doslo mi je da zapla~em. Teskom mukom sam se suzdr!avao. Dragica je razgovarala na sebi svojstven na&: Prisko-:~ila je majci i po~ela da je grli i ljubi. Pri tome je bilo. tesko
razabrati da li pla~e ill se smije. Otada su njih dvije postale
velike prijateljice. Cesto su se §alile.
»Sta ce§ ti, zensko, s vojskom?c pitala ju je moja majka.
»I mi !ene mozemo dosta doprinijeti borbi. Zemlja je i
na5a koliko i mu§ka. I jos vise! A kad je oslobodimo, moracemc)
se razracunati i sa mu5karcima, oteti od njih naia prava« ob:.
jasnila je Dragica smijuci se.
Ovo su, mo~da, sve blijedi detalji. Da sam je vidio sam<>
par puta, vjerujem, tih susreta bib se vise sjecao. Ovako, bila
je uvijek sa nama; obicna, dio nas.
Ipak, u sjecanju mi se duboko usjekao momenat kad su
je, pocetkom juna, izvodili iz zatvora u Grabu kod Trebinja.
Malu seosku skolu od kamena cetnici su pretvorili u tamnicu.
·Zp.ali smo da .nju nar<>Oto muce. Kroz resetke na. prozoru,
...
Ul
�Vidjeli smo je izmu~enu ali uvijek prkosnu. Koristila je svaku
priliku da nam rukom ill glavom, bilo kakvom kretnjom, poialje znake ohrabrenja.
Iz zatvora je izaAla u pratnji pet-lest ~etnika. Naokolo
su se vrtili talijanski oficiri. Kora~ala je lagano, uspravna, ni
u koga nije gledala. Da nismo vidjeli u konop utegnute ruke.
pomislili bismo da je posla negdje u ietnju. Iz zaguiljive tame
svojih celija pratili smo cijeli prizor. Kao da je to znala, Dragica se na dvoriSnim vratima, okrenula prema natim prozorima i, dignuvSi zavezane ruke u vis, kliknula: »Smrt faiizmu, drugovi! Ne bojte se ni.§ta! Pobjeda je nasa«.
OtiSla je ~vrsta, samopouzdano mirna, dignute glave. Cinilo se da je vedra. U celijama je dugo vladao muk. I oni
zatvorenici-seljaci, koje smo smatrali kolebljivcima, govorili
su kasnije: »Hrabra ova na8a Dragica! Pravi komunistaf.
- Pozutjele su vee bile sume, gotovo opao list, Zita i
sijena. podignuta, ali ovaj put nije oko kuce, kao za mirnih
''\rreinena, sve bilo sredeno. Ukraj dvoriSta, jos u klipovima leze
na\briinu obrani kukuruzi ... Sve mi je to palo u o~i- kaze
·sestta Zorka"""'"" kada sam tog kasnog oktobarskog dana dosla
u Bjelal:. U kuci zatekoh samo majku i jednu djevoj~icu koja
'joj je potnagala. I nikog vise od nas djece, nikog od tolike
~eljadi! Svuda ratna pustos, svuda prisutno tesko osjecanje
oku{pacije. Na licima prolaznika, kao m/}ra, ogleda se duboka
zahtmutt>st Iako u nasem selu ustaie jos nijesu ~inile pokolj,
·nego samo trazile Rada i Dragicu, u vazduhu se osjecala opa"~nost · . ·
, .. Sjutradan rano, banuse odnekud Rade i Drage. Bili su
vedri i l)oslovni, kao nekad u djetinjstvu, kad su zurili u skolu ili, se iz nje vracali s dobrim vijestima; da su znali svoje
iadalkE! iii nesto vazno naucrli. Takvi su mi se ul:inili dok smo
s~ · radosn'O, ali na brzinu, pcizdravljali. Obavijestise nas da ce
odmah za njima doci na sastanak jos neki drugovi. Brzo sam
·i)otnogla majci da za sve njih pripremimo hranu. Tih neko·uto minuta Rade i Drage su se zabavljali s mojom djecom.
Utom stigose drugovi, medli kojima poznadoh Vlada Derica
· i Doka Puticu. Sjecam se, po njihovom dolasku u selo, oko
na8e kuce skupilo se sve sto je moglo da dode; pa i stari i
.bolesni, sto bi narod rekao, puzeCi su dolazili. Cijelo selo, sva
_okolina se slegla; Ni saDia ne znam kako su mogli da se skupe
�tako- za till <!as! Tad sam prvi puta <!ula Rada kako govori,
narodu. Govorio je prvi, a iza njega ostali. Drage je n,a kraju
pojedina<!no razgovarala sa mje§tanima • . . Slu~ajuci ih, hila
sam bezmjerno potresena, a i ponosna na voljenoga brata i
ndu Dragu. Moram priznati, sve !to su mi oni ranije kaziva~
nije toliko na mene djelovalo kao ovaj gotovo sve<!ani trenutak ·
narodnoga zbora kome se obracao m.oj brat. Ni slutio nije da
je tim rije<!ima i mene pokrenuo.
Jedne noci do!ao Rade, probudio majku i rekao joj da
i mene rano probudi, kako bib se prvim prevoznim sredstvQm
prebacila kuci, a ona odmah neka bjeZi k njima u ~umu. Dobil.i
su, re<!e, obavijest da ce Talijani izvr!iti premeta<!inu sela.
Sjutradan, u Dubrovniku, jedva sam ubijedila policajca, svog skolskog druga da je nalog za moje hapsenje podmetnut
iz zlobe, jer sam udata za Hrvata, i politikom se ne bavim.
Kontakt s mojim krajem oddavala sam otada preko kurira,
koji su se ovamo vje!to prebacivali iz partizanskog . taba u
!
Slivnici. Ta veza je trajala sve do Treee ofanzive, kada sam
doznala za tragediju svoje porodice: Majka, sestra Danica i
njen mui, a odmah zatim Rade i Draga hili su zarobljeni.
- Krajem septembra formiran je TreCi partizanski bata~
Ijon - nazvan »Sumac; pristupilo se stvaranju ceta, sto je i
meni kao komesaru bataljona bio zadatak - prica Slobodan
Sakota. - Dragica je tad hila zadu!ena i na mom doskordnjem terenu, pa je tako doslo do naseg ponovnog susreta u
Povrsi blizu sela Ljubove. Bila je u seoskoj nosnji. Sa njom
brat Rade i jos nekoliko omladinaca. Upoznao sam je s ovda8njim prilikama i koje sam sve ljude primio u Partiju i.
SKOJ ... Cijeli razgovor se vodio oko aktuelnih politic~ih Zlil..:
dataka.
· .
·
Ponovo smo .se sreli krajem oktobra u Desin-Selu. U . kuci
Dure Skere odr!ali smo sresku partijsku konferenciju. Tra~.
jala je dva dana. lspred OK prisustvovao je Miro Popara, a
sa njim je dosao i Sava Kovacevic. Osim Dragice, bio je tu
i Rade Pravica, Asim Zup<!evic, Jovo Ljubibratic, Zaim HadZovic, Doko Skocajic, Vlado Segrt, Stevo Bratic, Mico Aleksic i ja. Pored izlaganja opste politi<!ke situacije, naro<!ito. je
razmatrano stanje na trebinjskom srezu; partijska organizacija je brojala 60 <!lanova, a bataljon, koji je obuhvatao . trebinjski i ljubinjsk.i srez, imao je 14 ceta. Na kraju je. izabran
29:t.
�DOVi Sreski komitet: za sekretara Doko Skoeajic a za Clanove
Dragica Pravica, Vlado Segrt, Jovo LjubibratiC i Zaim HacHoviC. Dragica je hila posebno zaduie.na za sektor omladine
i Zella; hila je vee sekretar SK SKOJ-a. Sjedi.Ste novoizabranog komiteta nalazilo se u selu Slivnica - predio PovrSi, a
itab bataljona u Zagori, na suprotnom kraju, zbog ~ga su
moji susreti sa Dragicom urjedali
Oktobra 1941. odlukom KPJ upueen je iz Cme Gore na
partijski rad u trebinjski srez Vojin PopoviC- konspirativno
Petar Bo!ovic i njegovo se ime ~ pominje uz Dragi&o.
Vojo se sjeea: •Dragica je tada bila sekretar Sreskog komiteta KPJ. Zakazan je sastanak komiteta na kome je ona saopltila da eu odsada ja biti sekretar i prepustila mi da rukovodim sastankom.c Clanovi komiteta su bill i Asim Zupeevic
i Rade Pravica.
- Kako sam se imenadio vidjevii je ponova u uslovima
ustanka - ka!e Risto Ra§evic. - Kakva razlika od one nekadaAnje Dragice! Bio je to, sada, lik strogog vojnog komandanta. Ne zna da se nasmije! Nevjerovatna promjena! Sjeeam
se trenutaka kad je hila i pretjerano ozbiljna; ako je odluka
pala, ona je krajnjom strogoseu insistirala da se zadatak mora
izvrfiti. Nije trpila diskusije.
Evo zgode ~iji smo akteri, potkraj novembra, bill ja i Duro
Skero, a §to nas se duboko dojmilo. Usta§ki logornik u Trebinju, neki Saric, prolazio je ponekad za Dubrovnik. Nas dvojica pribavismo podatke o broju i boji kola, i kada idu •.•
U glavi smo vee razradili plan. Dosavsi jednom kod »Petra
Bozovieac - Vojina Popovica i Rade Pravice, izlotismo im
sve i upitasmo: »Da ga ubijemo?c
»Da ... ali, kako mislite to izvesti?c
»Ima pogodno mjesto uz cestu, zvano »Gluva smokvac,
pripremieemo zasjedu.c
Oni pristaju, odobravaju nam do kraja, samo, k8Zu: »Cekaeemo jos na Dragiculc
A ja i Duro spremili torbe, hljebac ubacill .. .
»Ujutro cemo o tome, rano, ima jos poslova ...« veli nam
Draga kad je stigla. A sutradan, zove:
»De su Risto i Duro ... Necemo poduzimati niSta!c
Kao da nam je obojici glavu otkinula! Najgore smo mislili o sebi, da se u nas nema povjerenja. Nesto kasnije, le!eCi
�u zasjedi; obojica smo !ikrgutali zubima· dok su ustdina kola
nesmetano prolazila. »Uspjeli bil - jadali smo se me4usobno
- Ne, nego bi ga joj i !iva dovelilc
·
»Ubiti Sarica - obja§njavala nam je Draga kasnije zna~i izazvati neprijatelja, a nemamo snaga da ga do~ekamo,
da branimo sela. Nemamo ra~una da zbog njega Zz-tvujemo
ni koko&njac u selu. Kada nam situacija bude bolja, necemo
ga !itedjeti.« Stalo joj je bilo da nas ubijedi, da pravilno shvatimo tu odluku. 0 tome smo odmah razgovarali sa ostalim
drugovima i svi smo se sloZili da se kod nje ne lomi preko
koljena. 0 svemu bi ona dobro promislila.
Uskoro je Draga morala da ide iz PovrSi i Slivnice u
Sumu Trebinjsku, u Mionjice, sto je iziskivalo oprez i dobrog
poznavaoca· puta; trebalo je prelaziti cestu i prugu. Tako je
meni palo u dio da je pratim; b10 sam upravo kandidat KPJ.
Tri sata smo pjesa~ili . . . Bila je nevjerovatno otpoma;
mogla je, ~inilo mi se, tri dana i tri noci pjesaciti a ne jesti.
Uz put smo pri~ali ... Pitala me o slu!benicima u bivsoj opstini, gdje sam nekad radio kakvi su to ljudi - da li njihova
ddanje danas odgovara. Bilo je to vrijeme okupljanja naroda,
kad su formirane partizanske ~ete i bataljoni ..•
»Znas, Risto, zandari, opstinski i sreski na~elnici, to je
oslonac bivseg reZima, to su ustanove na koje se monarhija
oslanja. Nemoj ti, da tebi sto smeta . . . Ne znaci da u tom
neprijateljskom sljamu nema i dobrih ljudi, a medu zandarima i - komunistal«
»Kako Risto, bogati, na§i !judi govore o ratu, o snazi njemacke ratne m&Sine, - pitala me u hodu - kako vi o tome
mislite, kako i sta pricate ljudima? Strogo vodite racuna o
svojim rije~ima, nemojte da budete proroei. Pricajte, ali pazite koliko su ljudi dorasU da shvate. Nama je pobjeda siguma, ali ljudi su zainteresovani koliko ce rat trajati, kada
(:e se zavrSiti i sta ce biti poslije rata. Borba ce biti teska;
faSi.zam je surov, bice mnogo krvi ... Ne upustajte se u prognoziranja. Nije nemoguce da ·cemo iz brda gledati kako nam
sela gore, a necemo moCi niSta uciniti .• ·.«
Citav jedan sat pri~ala mi je o osovini Rim-Berlin. Nije
umanjivala njen znacaj vee isticala snagu i silu sa kojom cemo
imati velikog boja i okrsaja. Jedno je pitanje koliko sam tada
bio dorastao . da sve to shvatim, a drugo, kako je realno ona
29&
�gl~ l1
politiata zbivanjL A ona je zaista ~lo politi&i
mislila.
Stroga je bila, ali je nalazila vremena, bar na dva Qrinuta, da se ~adrti kod druga, borca, bilo da se ovaj pr~hladio
ili ga zub zabolio, i da ga upita sta mu je. Njeno yrijeme su
ispunjavali »Vj~itic sastanci, pje8aoonja, brige o izrastajucim
partizanskim jedinicama, o tek za~etoj narodnoj vlasti ... Koliko neprospavanih noei! Bila je jedan od njih pet-sest rukovodilaca, ltojima je sve to leZalo na pleCima.
·
Dopirali smo do iznad mora, na kote i obronke Konavlja.
Obla~ila je narodnu noinju ovdaSnjih !ena i dje:vojaka: suk..
nju, bluzu i dZemper, a preko toga sukneni prsluk ~z rukava, curdiju. Nekad bi na glavu stavljala maramu, a nekad
okruglu kapu za koju se zakaci marama u vidu mreZice. Uvijek je opanke obuvala.
·
NA RADOVAN-ZDRIJELU
- Ponovo smo se susreli pred naiu prvu akciju protiv
okupatora - sjeca se Tahir HadZovic - pred napad Povrske
cete na Talijane u Radovan-2drijelu prirodnom tjesnacu negdje na pola puta izmedu Trebinja i Dubrovnika. Bila je to
Dragicina prva borba. Mrak pracen kiSom bio nam je dobar
saveznik kada smo pod komandom Petra Bozovica krenuli u
napad. Citavu no{: smo ru8ili i potpuno razrusili ~eljeznicku
prugu Trebinje-Hum i onu od Dubrovnika i Herceg-Novog,
kao i cestu, a u rano svitanje postavljali smo zasjedu s obje
strane puta: Rade i Dragica su hili zajedno sa mnom, s mojim vodom, pored razrovanog dijela ceste. Nasuprot nama,
zasjeli su f>oko Putica - komandir Sumske cete i Bo~o Damjanovic sa svojim borcima. lmali smo samo jedan puskomitraljez, na f>okinoj strani. Bill smo obavije8teni da je kolona
Talijana krenula iz Dubrovnika prema Bileci i da ce im tamo
Sava Kovacevic »pripremiti doeekc. Dato je naredenje da se
ne puca u tenkove prije no sto to ucini f>oko. Usredsredenom
paZiljom motrili smo cestu koja se utapala u sivilu kiSnog
jutra. Neprekidno je padalo. Napregnutost od iS~ekivanja dostigla je vrhunac. Na osmatracnici je bila Dragica ... Dna je
javila: Idu Talijani. U neko doba naiAao je prvi motociklista.
Neko 9<1 nas iz nestrpljenja okin\1 i odmah to uOniie i PStali.
-·
-·------------·-
�l]to:rn pristigoie
~ dijelovi kolone . . . NdavSi se u unakrsnoj
vatri, neprijatelj poku§a da se vrati, ali ga mi opkolismo. Petar Bo~ovic im povika: »Baeajte orujelc
Bio je to poeetak zama.§nih borbi . . . Akcija je naiJla na
veliki odjek mectu stanovniJtvom; poeeo je masovan priliv u
jec:li.nice. Saobracaj se ni za mj~ec dana nije mogao usposta..:
viti. Krajem decembra kod Zavale je napadnuta velika italijanska kolona, kad su poSli da poprave i osiguraju poru§enu
prugu, za.robljeno je 50-60 Italijana.
-
Jos jedan detalj ne q1ogu da zaboravim kaze Risto
- U Radovan~Zdrijelu smo 18. decembra 1941. u
~jedi sa~ekali i likvidirali prethodnicu italijanske motori..
zovane kolone. Kamiope, . dva tenka i motocikl smo uniJtiU,
a 42 zarobljena Italijana odveli u sjediste Vojno-pozadinskog
centra u Slivnicu. U seoskim kazanima skuhali smo dosta
krompira ... Draga i Rade odvojiJe nas desetak boraca i ona
R~evic.
re~e:
~Cujte, drugovi, ove Talijane treba dobro ispitati: koji
su od njih radnici i pripadnici redovne vojske, a koji f~isti.
One crnokosuljce treba odmah na p2godan na~in izdvojiti i
likvidirati. Ostale treba gledati dvojaki.m o~ima: sa obi~nim
vojnicima treba da radimo i mislimo kako cemo pomoci KP
Italije. Moramo se brinuti o nasem dugu internacionalnoj so.
lidarnosti!c
·
Prije nekoliko sati smo se mectusobno borili, a tek §to
smo siJli s ceste, evo, oni sa nama sjede i - skupa jedemo
kro,mpire! Svakome po krompir, velikil A Talijanima doda..
tak: jos po krompir, mali, kako nam je Draga naredila. Kako
je Draga §iroko mislila! A u n~oj svijesti potajno je klju...
~alo: :Mi krvarimo, a »koko§ar~« u pozadini sjede! I jos privilegije imaju!
Bade Pravica je u tom sukobu lakse ranjen. On je s
grupom boraca sa~ekao talijansko poja~anje; htjeli su da vide
kako ce okupator reagirati kad sazna za gubitke. Nemas kuda
s njiml To je Dragu uzrujalo. Bila je vidno zabrinuta. Uvijek
je govorila: »Ne smijemo olako da dajemo !ivotec.
- Negdje .u oktobru 1941. pripremili smo formiranje OK
SKOJ-a. Kao sekretar SK KPJ za Bileeu - sjeca se Tripo
Sarena,c - raspravljao sam s Mirom Poparom; Petrom Bo~
297
�t-.n-.A"?-:t.. z..~·v..u:r. ~...:wac,.n:JCIL::
£~~ ~- .2:1'~ :C. ~ r".d..-"1'1'""~
y.a wS:m..
s. pnipcil"•-
g_r Ha.
#12: "Z:~~~ ~~ 11 %IC' ~ P-a•:ca. ~~~a ~.~.:~: ~ 'IESWSgi:aaa.. ~-'ut"
jll! ..,...
,.. :
,-.~~
r...z:a.~ j£: JiCZtJa--- S:zi::a c:"ww r .&..
m~ ~-.ftiU: ~ ~ra - ~---· ~~ :i I i i ! •
?'.Cn··--:.- ~~ ~ j£: G ~ :lf=:l ~ A
1£.::'~ JI:G. ..,.~
s::rr.: a£:. ]IL-.,
~-
rz-_;...
z-.c-:.
:~.!'":. Jf: ; p:-'..1.::::
~
r: :fi<.!!!Y
...
z:::a::::
-s::.
Fa--.c.:
a::Y.~ ~~ iid:1a•ill1: S15!z:)p ~ b2 SY-~ i .KPJ. z.i:l? is:.:p :!Jma.. da k a~
JOC.;,;;:r.....-, .P!'~AC-- • ~ ~ ~ ;u•hei:eja
pr!Ofi b!::.::.~?!:i K.-;,~-:c 2:n :iialb::£ •
~ i oC::Iab sa
::.,•.::::a~~ U ~7.:': !T2a
r::je':b :;r.:~lr:a daR~~
:.:;:-'~.1 A t=:z.~.em Da J::21i1em pod!~ SaJi:n!o:i s::l lE3 S'r"~,:-..;.. !~~-!;~ U s:a:::Jrak p!\J.!AS! R g!as: •I:Ie ~c ~
=...
K..i!,.
Je
Jl'.l p.'~
a=
k-:..::i1taru k:X:l X:.~ oea, ~~ je on.j pck!::c:lo
~_:; Y-:.;i%1 P-Jpor..t-:a~..ar• i jed:la J:::.ada iBm.
.,-~:a i nasc:;:;_;ana. B::a je u p:~~oj Daiz:;i. ll:aJtna
~ DI"Ae ..,-.~He d_;ev-;;h u ok.o::ni gradt7n.. Pr:·~mo duca.
raYY.;o prJICLrezana k<:JA Df!Clirno joj je lepriala na '\"jetru, .5"-..o
jf: ~kakh pr.Jdvlai:'..:."> niec-:~ Ev~ Odmah je st4JF..la u rug'h'K, k¥.1 eta n:je pjeSal-J.a oc1 tllbLjeue Trebm}ske Same..
~avlj<sla je tivo... ·~Cna. tempenmentna i malo
pr~,.t;J.e ~.:s+.a• ~eta sam se llirinih rijeC:i. Svi bsoiji sa.A'~...i, a .froeo sam je prek.o dvadeset puta, potvrdhiali sa to
rr.a.~je. Euergi.Cnost i inteligencija su. C:ini mi .e. bile glavDe
IJr~..ne QSO'"Jbine.. U svakom razgovoru brzo se snalazila. Baspra·;ijala je o radu o Partiji, s mrinjom je govorila o Deprijatklj•.t, zanr6.Ja se pobjedama, a zatim isto ta1ro tempelamentWJ prihvatala lalu. Ako bi joj traZio s1abost. polazieCi od sadUnj(~ Ukustva, bila je to naglost. Partijske zadatke izvr..
'-'vala je di.sciplinovano. Svoja mi§jenja je zastupala eoergjC-oo i upo:~mo, ali ako je ne.Sto vee usvojeno, cma je to poUtvovano izvriavala. PoStovala je odluke veCiDe, kao i svi mi.
Jedne od pomenutih veCeri te kame jeseni, ~ju6 sutrainji redovni sastanak, sjedili smo u fatniCkoj Jkoli. Kroz
hladnu JWovitu n.oC pristizali su drugovi s terena. Sitne kapi
dobovale su po prozorima, au toploj sobi bilo je ugodno. Vo-dio se uobi&jeni razgovor o svemu i sva&mu. • • Naravno,
najvlJe o borbi. Neko je zapjevao. Po&la je pjesma, pa §ala •••
za
u.-.,::;a.
�Cinilo ·se da je rat negdje daleko, daleko. Treptaje petrolejke
pojal!avale su salve smijeha. Dragica je bila raspolorena.
»A da vam ja, drugovi, pril:am kako sam do~la u dodir
sa Partijomc predlo!ila je, smijuCi se od srca. Bili smo spremni
da je sl~o. Prvo je pogledala po sobi, kao da nekoga trati.
»Mogu! Ovdje nema Mira Popare. Znate, Miro me je doveo
u vezu sa Partijom, uticao na mene i sao~tio mi da sam
primljena.
Jednoga dana prilazi mi Miro na ulici u Trebinju i kaie:
»Dragice, hocemo li malo ~etati i pril:ati?c Pogledala sam ga
zacudeno, jer, ja sam ga vrlo slabo poznavala. Pomislila sam,
on tako poku~ava da se sastanemo i dikujemo; ja djevojka,
on mladic! Po~la sam. Miro je cijelo vrijeme govorio o polohju radnika i radnih seljaka, o trgovcima-zelendima, politiearima-~pekulantima . . . J edva sam se suzddavala da ne
prsnem u grohotan smijeh. Mladic hoce da dikuje, mislila
sam, a cijelo vrijeme pril:a o politici. Mogao je isto tako i o
ispitima! A Miro je govorio i govorio .. . Malo-pomalo, pol:ela
sam povezivati dijelove tog govora i vidjeh: pametno je, istinito, iz dna duse! Da to nije ...? Poonjala sam da po~ljam
na SKOJ i Partiju. Ne, nije brze-bolje sam odbacivala tu misao; gdje bih ja, obil:na djevojka, studentica ... Zar bi mene
primili?! Ne! Ne vjerujem! Za Partiju trebaju posebni ljudi;
ljudi nad ljudima!
»Ti me ne sl~aS« opomenuo me Miro nekoliko puta. »Slusam . . . zanimljivo jec govorila sam, i dalje obuzeta svojim
mislima. Vee tada je Miro u mojim ol:ima postao drugi covjek.
lmpresionirao mel U Beogradu, na studijama, ti kontakti su
bili sve l:e~ci; dobivala sam i izvrsavala razne zadatke, sretna
sto mogu biti od pomoci komunistima.c
- Pol:etkom 1942. postala je clan OK za Ju!nu Hercegovinu i, sjecam se, dolazila je na niz sastanaka Sreskog komiteta u Trebinju - kaie Vlado Segrt.
Po~to sam pol:etkom 1942. po zadatku oti.§ao u sjevemu
Hercegovinu, s Dragicom sam se dopisivao. Pisala mi je o
akcijama koje su vodili u istol:noj i jumoj Hercegovini, o
pobjedama partizana, i da se svakog sastanka Sreskog komiteta sjecala mene. Tratila je da joj p~m kako sam se sndao
u novoj sredini i o situaciji kod mene.
·
299
�Posljednji put sam je vidio krajem aprila u selu Fatnici.
Kao komandant Sjevemo-hercegovaBtog odreda d.oiao sam bio
na vojno-politiBto savjetovanje u Operativni itab za Hercegovinu, gdje su stigli i aaru>vi CK KPJ. Jedne v~ri, za vrijeme konferisanja, Miro Popara mi me da ee i Dragica vereras doCi. Utom se Dragica pojavila na vratima. Tako smo
se radosno sreli i poieljeli, da smo skoro otavu nol: pri~ •..
Ja sam je upoznao sa stanjem na sjeveru, govorio o naSim
akcijama, o dolasku Prve proleterske brigade. PriWa mi je
dugo o tragienoj pogibiji njenog druga l>oke Putice koji je,
samo na par dana pred smrt, bio postavljen za komandanta
Operativnog Staba ... Nol: je brzo protekla i tako je do5ao dan
u kome je slijedio rastanak. Dragica je otiSla u pravcu Trebinja a ja u pravcu Nevesinja. Mislili smo da eemo se ubrzo
ponovo vidjeti, ali Treea neprijateljska ofanziva i izdaja retnika u julnoj Hercegovini onemoguCila je tamoSn.jim jedinicama da se probiju prema glavni.il.i Vrhovnog Staba koji se
kretao put Bosne.
Svi izvjeftaji, koji su nam docnije stizali iz Hercegovine,
govorili su o herojskoj smrti Dragice Pravice, o nj!mQm neustra8ivom drianju .. . Sa njenim junaStvom smo tada, mi Clanovi Staba X hercegoval:ke brigade, upoznali druga Tita i
Vrbovni Stab.
- Jedanaestog januara okupili smo se u Slivnici- prica
Slobodan Sakota - iz SK Dragica Pravica i Vojo Popovic
kao sekretar, a iz Staba bataljona »Sumac komandant Vlado
f>eric, zamjenik politkomesara Rade Pravica i ja. Svi smo zajedno krenuli preko DZivara i Zubaca na savjetovanje u
Operativni Stab u Lastvu. Komandant tog Staba bio je Sava
Koval:evic-Mizara a komesar Petar DrapSin - tada pomat
pod imenom Petar Die. U me<luvremenu se na.§ bataljon sasvim u~vrstio . .. Ali, vee se osjel:ala razbija~ka aktivnost reakcionarnih elemenata, kao §to je bio Novica Kraljevi(: - pro-fesor subotickog Pravnog fakulteta, koji je od prvog dana saradivao s okupatorom. Ovo napominjem da bi se vidjelo zbog
cega se na savjetovanju Operativnog staba u Lastvi. pored
ostalog naroCita pa.Znja posvetila poku.Saju rovarenja doma(:ih
neprijatelja-Cetnika.
Krajem janu~a Stab bataljona je premje§ten u Slivnicu,
i tokom februara i prve PQlovine marta ~e saDl ~ . ~tao
300
�.a Dragicotn. Vee tada je u cijelom tom kraju uZivala veliki
ugled. lako relativno veoma mlada, uspjela je da stekne
ugled u narodu; pa ~ak i kod starih patrijarhalnih seljaka
rodoljuba. Na seoskim konferencijama pomno su je slu§ali i
'vodili ra~una o njenoj rije~i.
Krajem marta otiJao sam sa jednim kombinovanim bataljonom u napad na Bora~ i viSe se nisam vracao na trebinjski
srez. Sreo sam je zadnji put u Fatnici potkraj aprila . . . ViSe
nije nosila seosko odijelo. Sjecam se, svidjela joj se moja crvena dolamica, pa sam joj je dao. Gotovo sva teritorija isto~ne
Hercegovine bila je tad u nasim rukama. O.c;tali su blokirani
samo neprijateljski garnizoni u gradovima. Ona je, kao i svi
mi, bila razdragana zbog na§ih pobjeda na Bor~u i drugim
stranama. Zbog toga je, valjda, i nosim u sjecanju zivu i
nasmijanu.
Od stotine i hiljade susreta - kaze Du§an Grk -dvije decenije tesko se sjetiti detalja, pa bili oni neuzbudljivi. A ja sam tada sretao Dragicu . . . Cuo sam
jos prije, ali u burnim danima rata, u teskim ustani~kim danima, njeno ime sve ce§Ce se spominjalo ... Uporedo
sa imenima rukovodilaca Ustanka, istaknutih komunista, usta;nickim dijelom Hercegovine spominjalo se i jedno zensko ime
- Dragica Pravica. Nije to bila mala stvar! Jer, onda nije
bilo dnevne stampe, radija i drugih sredstava brze informacije
i propagande. Ono sto se o Dragici culo bio je samo rezultat
njenog revolucionarnog rada. Mogla se sresti na partijskim
sastancima u Fatnici, u partizanskim stabovima u Lastvi i Zagori, na savjetovanju u citavom trebinjskom i ljubinjskom
kraju, pa sve do Grahova u Crnoj Gori. Cesce sam je vidao
u Zagori-opstina Ljubomir, gdje se nalazio stab Jumog hercegovackog odreda, ciji sam clan bio. Navracala je najcesce
u omladinski udarni vod naseg odreda, sa kojim je uspostavila prisan kontakt, pa su je mladi udarnici satima i satima
slusali dok im je govorila o Partiji, socijalizmu ...
poslije
kada i
za nju
-........ U selu Miru§ama nedaleko Bilece, vrsio sam duZnost
komandira Miru8ke partizanske cete. Komanda se nalazila u
zgradici ieljeznickog stajalista. Jedne tamne januarske nol:i
...._ sje{:a se Nikola Komneni~ - probudio me kurir:
301
�•Druie komandire, traii te jedna drugarica. sa dvojicom
drugova.c
Pomalo sanjiv iza.§ao sam pred zgradu i ugled,ao tri siluete. Prva mi je priSla Dragica.
•Ja sam Draglca Pravica rekla je tiho- treba mi pratnja
do Baljaka, sutra moram u Fatnicu.c
·
•Dobro, drugarice Dragice, to nije teSkoc uzvratio sam
veselo, napomenuvfi da ee je moji borci otpratiti do Balja&e
partizanske ~te. a BaljCani ee je provesti dalje. PoSla je u
Fatnicu - selo izmedu Plane i Divina, gdje je trebalo da
odrZi konferenciju sa Zenama. Koliko se sjeCam, u Fatnici se
nalazilo i nekoliko clanova Operativnog !taba. Razvitak ustanka je ovdje iSao vrlo brzo ... Vee tada smo u svojim rukama
imali veliki dio teritorije. Neprijateljski garnizoni u BileCi i
Trebinju bill su medusobno sasvim odsjeeeni. Nde rete i ba•
taljoni operisali su vrlo uspjeSilo i na liniji Bil~acko
-Nevesinje-Mostar.
NoCila je u ndoj strdari.
•Sigurno si gladna, Dragice? upitah, tek da se napravim.
gostoprimljiv. »Vjeruj mi da jesamc priznala je. Jedan od
boraca danese malo kajmaka i jeanena hljeba. Razgovor se
poveo o borbama . . . Priala je o uspjeAnom napadu na italijanske faiiste u Radovan-2drijelu, kako su zaplijenjene velike koli&e oruZja, municije i hrane, o uspjesima Orjenskog
partizanskog bataljona koji je tih dana operisao u Konavlima,
Boki i oko Herceg-Novog. Izlotila nam je vrlo ubjedljivo,
politicku i vojnu situaciju u zemlji, podvlaceCi nde uspjehe u
Hercegovini. Na kraju je ponosno izjavila:
»Tako raste i jaca narodna vojska, drugovi!c
Bila je vrlo lijepa. !mala je osobito lijepu zlatasto-smedu
boju tena; preplanula od sunca i vjetra. Dok nam je govorila,
skinula je s glave sal. ~e8ljala se jednostavno: poluduga kosa
joj pozadi skupljena i vezana. Na nogama bijele carape, nazuvci i opanci. Preko kratkog kaputa piStolj.
Mrstila se govoreci o domaCim izdajnicima. Isticala je
koliko je vaZilo vaspitavati mlade ljude. Njene rijeei nisu bile
zvonke fraze nego puna istina o Zivotu. Misli su joj se skladno
vezivale jedna na drugu . . . Sjeeam se, jedan borac se cudio
»koliko Dragica mo~e da govori a da se nigdje ne zabunic.
Moji borci su bill radosni sto se tako neocekivano ndla medu
nama. 0 Dragici smo sluAali price i price . . . Znali smo. da je
302
�jedan -od orga!ljzatora Ust~ u Hercegovini, ali nismo znali
da je tako skromna i pris.tupa~na.
Osvanulo je prohladno jutro. Sunce je .§krto obasjalo
okolne bregove i ponovo se uvuklo u lanac gustih obla~ina.
Dragica je rano ustala i razgovarala s drugovima iz moje ~ete.
Pri§ao sam i ja, odredio nekoliko hrabrih boraca da je prate
do Baljaka i s njom se rukovao. Sa . svima se pozdravila ponaosob. Nasav& se u. kamenjaru iznad stanice, mahnula nam
je rukom i veselo skoknula s kamena ... Gledali smo za njima
5!Ve dok se nisu izgubili u miruskoj strani.
- NjeZilo februarsko sunce obasjalo je tog jutra manastir Dobri~evo na vrhu breruljka, ogoljelo drvece i sivi kamen. A dolje, iznad tihe, kao kristal bistre TrebiSnjice, valjali
su se snopovi magle.
·
Vdio sam duznost zamjenika komesara Bileckog partizanskog bataljona- ispri~ao je Jovo Vujnovic. -· Komanda
se ovdje smjestila s grupom boraca, a ostali su obezbjedivali
polozaje duz komunikacije Bileca-Trebinje. U rukama nam
je tad bilo ~itavo ovo podru~je. U Dobri~evu smo vee dwe.
Probudio sam se rano i is~ekivao naredenje za neku akciju,
jer, nikad se ne zna sta nosi novi dan! Ali, ovog puta sam bio
prijatno iznenaden.
»Dolazi Dragica, spremi se za razgovor. Nju sve interesuje; pitace za stanje na terenu . . .« re~e mi jedan drug.
Za Dragicu sam ~uo ranije, ali je nisam li~no poznavao.
Bio sam radoznao da vidim zenu borca i partijskog funkcionera. Uskoro je stigla.
Pri~ala nam je o borbama u Hercegovini, isticala pojedine akcije i uspjehe. Na mene je ostavila dubok utisak. I
kad je govorila o ozbiljnim stvarima, na lieu joj je podrhtavao osmijeh. Neka naro~ito snaina toplina izbijala je iz njenih rij~i. Svaka njena misao hila je jasna i prihvatljiva; bilo
da je govorila o omladinskim strazama, o potrebi ~uvanja sela
ill o utjecaju neprijateljskih elemenata ... Zatim sam je upoznao s prilikama na podru~ju bataljona, u pojedinim selima,
i s ddanjem boraca ...
»A da li u sela idete ~esto, druze? - pitala me. - Da
li se narodu objdnjava politi~ka i vojna situacija? Ne smijemo se zanositi samo vojni~kim uspjesima. Potrebno je raditi sa omladinom, sa cijelim narodom, ali stalno •.. • Poslije
803
�sastanka obi.Ali smo manastir, taj napuAtei'li srednjevjekovni
spomenik. Razgledala je freske i objamjavala nam da su to
:vrijedna umjetni~ka djela.
»Eto, vidite, kako su kaluderi znali da Zive. <h'dje im je
bilo lijepoc rekla je smije§e(:i se. U tom momentu, zapazih,
pogledala je na dvori!te. Osjecao sam da ne§to ~ekuje. Kasnije sam saznao da se nadala svom vjereniku f>oki Putici,
no:;;~!lostavljenom komandantu Operativnog Ataba. :.2ao mi
je sto ce i va5 bataljon morati da napusti ovako lijepo mjestoc dobacila nam je dok smo izlazili i glasno se nasmijala.
Nekoliko ~asaka kasnije jedan drug me poveo na stranu i
saopstio mi da je ubijen f>oko Putica. Cetni<!ki izrodi su ga
ubili 21. februara negdje u Ljubomiru.
»lzgubili smo f>oka. Ubise ga izrodi. Nikom o ovome ne
govori; upoznat je samo komandni kadar jedinica.c
U trenutku sam bio dusevno skrhan. Utopio sam se u
tugu, iako sam znao da to ne bib smio. Dva dana prije Drs ·
ginog dolaska medu nas oprostio sam se s f>okom; tada smo
se i poljubili. Poslije ovog te§kog saznanja udaljio sam se od
Dragice. Nisam mogao gledati njenu veselost, a znati da f>oka
nema vi§e medu nama. A ona je i dalje Zivo razgovarala s
borcima iz bataljona . ..
Ostatak dana potrajao je kao vjel!nost. Mu~ila me misao
}tako ce Dragicu bolno pogoditi vijest o smrti f>okinoj.
- Za Dragicu P.ravicu se jos prije rata govorilo da je
komunista - kaze Luka Vucinil:. - Zato se nisam iznenadio
kad sam je vidio na jednom savjetovanju komandanata i komesara bataljona sa podrucja privremenog Operativnog Ataba
za istocnu Hercegovinu i dio Crne Gore, na cijem je ~elu bio
Sava Kovacevic. Bilo je to u Lastvi, negdje polovinom januara
1942. Raspravljalo se o situaciji na tom terenu, posebno, u
Ljubomiru i u nizu sela izmedu Bilece i Trebinja. Nairne, u
tom kraju je djelovao biv§i iandarm Savo Kova~, cetnicki
»vojvodac i viSe njegovih rodaka. Zastupao sam miSljenje
da stanje u Ljubomiru nije najbolje, da moramo biti oprezni.
:.Nemoj tako, druze Luka! Mi se u Ljubomirce moiemo
pouzdatic pobijala je Dragica moje mi§ljenje. PokuAavao sam
da je ubijedim, ali nisam uspijevao. lstog miSljenja kao Dra._
gica bio je i Sava Koval!evic. U toku diskusije u sobu je u!aO
kurir i pozvao komandanta Savu. Ovaj je izaSao, ali se ubrz:o
�vratio, bolje re&no, ulet.io u sobu; vrata .su se za njim a treskom zalupila. Onako u. trku je vikao:
•Drugovi, ranjen je Majo Bendera~'7). Mu~ki ga ranila
»peta kolonac u Ljubomiru ... c
•Sta? Maja? Naiega Majalc vrisnula je Dragica.
•Drugovi, bill amo pogremo informiaani o stanju u Ljubomiruc nastavljao je Sava.
•Eto, nismo jos ~eli ozbiljno da se bijemo, ave~ gubimo
najbolje drugove ...c Ogor~eno je govorila Dragica. Svima
nam je bilo tesko. Ali, dok amo mi, muJkarci, uspijevali da
aakrijemo Woat i ardlbu, Dragica se nije mogla auzdriati;
na momente je izgledala izbezumljena. Dalji tok dogovora bio
je prekidan njenim upadicama:
»Treba odmah bandu likvidirati. Nikome milosti ... «
Iz nje je izvirala ljubav prema ~ovjeku, drugu. I viSe
od toga! Svaki borac za nju je bio brat ro<!eni. Vidjelo se to
iz njenih poatupaka. •Svaki ~ovjek nam je dragocjenc ponavljala je. Nije to bio izraz, da kaiem, prakti~nog- vojni~kog
gledanja. Iz nje je govorio pravi covjek, bila je to istinska
ljubav za ljude.
Pola sata kasnije do§ao je i kurir iz Zavoda - predio
Cepelica, Panik, Miruie. i jo§ neka sela u bileckom kraju i obavijestio Savu da Talijani pripremaju prodor iz Bil~e
preko Zavo<!a u pravcu Trebinja.
· •Za vas je dogovor zavrienc - o~ratio se Sava meni i
Vladi Tomanovicu, koji je tada postavljen za komandanta
Bileckog partizanskog bataljona, - •na front, i da vidim
kako ce se Zavodani ponijeti u ovom momentu ... «
:.Da li ee i kod vas biti kao u Ljubomiru ...?« pitala me
Dragica, jer sam tada bio komesar Oraiko-Panicke ~ete.
»Neee, sigurnolc odgovorio sam, poznavajuci dobra prilike u naiim selima.
•Dobra c:iru!e Luka, za Ljubomir si bio u pravu. Nadam
se da si i u ovome. Sarno, zapamti: klasne neprijatelje treba
nemilosrdno uniitavati. Njima ne treba vjerovati.« Jo§ uvije.k
je bila uzbudena.
Sljed~eg dana prihvatili smo borbu. Prodor okupatora
je sprij~en. Pored brojnog lakog oru!ja. u naAim rukama se
nadose i dva topa.
·
'I) Majo Benderac kod Treblnja.
so- Zene berojl
Narodni beroj, poginuo 10. aprila 1942.
�Posij~nji put smo se sreli krajem februara u Branom
Dolu, gdje je moja jedinica ddala poloiaj. Doznali smo da .s u
cetnici u Ljubomiru ubili jednog od naAih rukovodeeih ljudi
f>oka Puticu. 0 tome smo odmah poslali obavijest u Lastvu.
Reagovanje smo ocekivali potkraj sljedeceg. dana. Met1utim,
nde predstraze vee u ranu zoru primijetise grupu ljudi, kako·
se preko snjezne visoravni probija ka liniji fronta. U daljini
sam prepoznao stasitu figuru Save Kovacevica. Bio je strasan.
Natu§tio se! Kao cmi oblak pun gromova! Dragica koja je isla.
sa njim bila je potresena i tuma.
Za pogibiju su doznali juce i odmah krenuli. Od Lastve·
do Branog Dola putovali su cijelu noc, iako udaljenost nije
tako velika; ali teren je brdovit, a tada je bio jos i snijegom.
zatrpan. Na Branom Dolu su se vrlo malo zaddali. Odmah su
krenuli dalje, u pravcu Ljubomira. Odmicali su zumim korakom. Jos dugo se na snijegu ocrtava1a stasita figura SaveKovaceviea i visoki, vitki lik Dragice Pravice.
- Negdje pocetkom 1942. u Fatnici- gdje smo odrZava]i
sastanke OK, gdje se nalazio Operativni stab i dolazili rukovodeci drugovi iz svih krajeva Hercegovine - sreo sam Dragu. lznenadio sam se koliko se bila izmenila - piSe MilenkoSotra. - Nosila je opanke i bele vunene carape. Odeca joj
je bila poluvojnicka-poluseljacka. Nesto smo se salili na racun
toga, pominjuci i :.narodnjastvo«. Ona krhka, neZn.a studentkinja hila je sada vojnik; cudnovato, grube vunene carape i
tkanina, zajedno sa revolverom na opasacu, davali su joj nek\1'.
posebnu privlacnost, moZda i vecu nego nekada ona marinska
jaknica u struk i okovratnik od zeca na zimskom kaputicu.
Tu u Fatnici pitao sam je kako je bilo u Ljubomiru, kuda
je iSla sa Savom Kovacevicem, posle pogibije f>oka Putice.
Znao sam da je Putica, kapetan-avijaticar bivse jugoslovenske·
vojske, postao njen verenik, uoci samoga rata, i da ga je
volela iskrenom ljubavlju, pogotovo - sto je bio komunista.
Kad je formirana Sumska partizanska ceta, Putica je bio njen
komandir ... Cetnici su ga ubili .mucki, iz zasede, i J?raga jehtela da i ona licno osveti druga i prijatelja. Pricala je o tome
sa neskrivenim ponosom; svojom rukom streljala je iz pi§tolja
izdajnike koje je Sava Mizara osudio na smrt. To je Dragici
odgovaralo, njenom bolu, to je nekako iSlo i sa onim vr~menom kod nas, u Hercegovini, s onim radikaUzmom.
·
306
�-:- U februaru je prisustvovala partijskom: sayj~tovanju
Ljupom.iru · k,oje je, s malim prekidima, tr..ajalo 24 sata
- sjeca se Jovo Grkavac. ~ Oosli.su d11.1govi; Sava· Kova~evi(s,
Miro Popara, Petar DrapsinB), Cile Koval:evic, Vlado Toma.novic9), Petar Bozovic, kao i rukovodstvo Ljubomirskog bataljona. Bilo je to poslije smrti f>oke Putice. U. seoskoj; kuCi
blizu skole iskupilo se nas cetrdesetero, u razliCitoj odjeci i
raznog doba starosti. Sa SavoiQ, Mirom i Petrom do!li su . i
neki nepoznati drugovi: komesari i ko:rnandanti nekih. jedi~
nica iz Crne Gore i Hercegovine.
..
V~e njih je istupilo za govomicom . . . Dragica je -diskutovala o na8im vojnim i politil:kim uspjesjma, i naglabvala
da treba paziti i na izvj~sne slabosti Ato su se pojavljivale n•
terenu. Zahtijevala je da. se ostro kazne glavni l:e.toil:ki banditi. Bila je uzbudena; vidjelo se da savladava lil:ni bol, da.
.hoce da ga izlijeCi radom i borbom.
Savjetovanjem su rukovodili naizmjenicno Miro i Sava.
Dragica je sjedila izmedu Save 1 Petra Drap!ina. .Pa!ljivo •je'
pratila svakog govorriika; Na kraju smo diskutovali i m.i, mladi komunisti. Ostro smo istupili. Sjala je od odu8ev.ljenja kad
su mladi govorili, treptala od radosti, gledajuCi kako mladi
komunisti izrastaju kao borci i politicari. Njene bistre oei ~
govorile da je dotivljavala ono .o cemu je sanjala i da svoje
rijel:i i snove danonocnom borbom pretvara u djelo.
Na rastanku Dragica se pozdravljala sa svima, pa je i
meni l:vrsto stisla ruku: »Zdravo, Jovo, pa sad s- novim ·5nagama na rad! Obratite vise paznte oii\ladini i politickoj iigjtaciji.«
· ·
..
~ ~~lu
- Petog aprila, bila je subota vece, nda I udama cebt
izvr!lila je akciju na neke petokolona!le u nekim •selima DZivara - sjeca se Huso Budalica. - Trojicu smo lihvatili; · !l
jedan nam je pobjegao. U borbi je poginuo omladinaC: Datlro
Urlic iz Dubrovnika. Sutradan s~o ga sahranili na· groblju it
Selu Poljicu. Dragica· je oddala kral:i govor i, postO sn1o ·~
postrojili pored groba, svi smo otpjevali posmrtni inari. ·Meni
se ta slika duboko urezala u svijest. Bila je to prva sahrana
u l:eti, nda prva Z&lost poslije mnogih radosti i. uspj~ha; · I'lll:
8)
1)
Petar DrapAm·.-.:.. Narocfnt heroj; pogmuo. 101•. , _~,:· .· ; ·
Vlado Tomanovic - Narodni heroj, poginuo 2. juna>i~ · ·.•:L
�Trebinja je tukla artiljerija i neprijatelj je krenuo na nas.
Nda Udarna ~eta odbila je napad. Dragica je· u tim trenuci.ma
bila dio nas, jedan od boraca nde ~ete.
- Posebno pamtim njeno istupanje na prvoj okruZnoj
konferenciji SKOJ-a za ist~nu Hercegovinu 21. aprila u Fatnici- ka!e Tripo Sarenac.- Najveea u~ionica u Akoli lijepo
je uredena; Branko Sotra izlijepio je zidove parolama, raznim amblemima i zastavama. U radnom predsjedniftvu od
pet ~lanova bila je Dragica. Iza glavnog referata dolao je red
na nju, podnijela je koreferat: •Omladina ju~e, danas i sutra•.
Temperamentno je govorila o budenju ~itavog naroda,
posebno !ena, omladinki koje ulazeC.i u NO borbu, p~ju da
mijenjaju svoj polo!aj u drultvu ... A zatim je govorila, kao
da sanjari: •Ali, ovo je samo p~etak onoga Ito treba da dode.
JoA dosta predrasuda treba da nestane ... Joi omladinka nije
.slobodna ... Jedino socijalizam moze dati ndoj !eni punu
ljudsku slobodu.«
- Nije mnogo pro!ivela - pile Milenko Sotra. - Ali za
to kratko vreme, u ustanku, uzrasla je zajedno sa Partijom i
pokretom. U aprilu 1942. kad je vee citava Hercegovina bila
u plamenu, formirana su dva hercegovacka odreda: severni
i: ju!ni; krajem aprila formirana su i dva okru!n.a komiteta.
Kao sekretar SK u Stocu, do§ao sam na sastanak u selo Zagoiu~ poVi.se Popova Polja. »Tu, u seoskoj kuCi, na kojoj se
sada· nalazi spomen-ploca u znak secanja na taj dogadaj sponi.inje i Tripo Sarenac - Dragicu smo izabrali za sekretara komiteta za juZilu Hercegovinu. Predlo!io ju je Pavle
Kovacevic, sekretar Oblasnog komiteta.« Bili su prisutni delegati CK KPJ i SKOJ-a: Milentije Popovic, Mile Radosavljevic i Ljubinka Milosavljevic, i Vaso Miskin10)-Crni, k.ao
predstavnik PK. Draga je dolla ispred trebinjske organiza.cije, tamo je vee bila izabrana za sekretara komiteta. JoA u
Fatnici sam video da nju drug Crni mnogo ceni.
Trebalo je izabrati sekretara; iznosili smo, svak na svoj
nacin, biografije. Draga je kratko i jednostavno rekla o sebi
i n;rlrno odgovorila na dva-tri pitanja koja su drugovi postalt) Vaso Miskin Sa,rajev\1.
Narodni heroj, bravar, umro 8. jula 1945. u
�viii. Zatim smo glasali, ispisujul:i na hartiji ime. Nju smo iza~ ' '
bralil Svi listiCi bez jednog, glasili su na njeno ime.
- Preslo se na diskusiju. Predstojao je veliki posao, za.
daci nisu bill nimalo jednostavni. Raspravljali smo o narednim zadacima, - kale Tripo Sarenac - najvi§e o mjerama
protiv »pete kolonec, kako smo nazivali l!etnlcke elemente,
Cija se pojacana aktivnost osjetila na terenu. Jedan od zakljucaka je nalagao da protiv »pete kolonec moramo voditi
energicnu borbu. »Ja sam tako uvijek govorila ...« podvlaCila je Dragica. Tada jos nismo bill svjesni koliko je dalek~
bila oti§la cetnicka izdaja. Ubrzo je izbilo »djelo na vidjelo<~;
poceli su sistematski napad.i na komuniste i partizanske, gerilske odrede. Medu prvim trtvama na8la se i Dragica Pravica.
- Uskoro je naisla velika italijanska ofanziva, kojoj se
prikljucio i na8 aktivni, unutra8nji neprijatelj - cetnici produtava M. Sotra. - Novoizabrani OK nije stigao da se
opet sastane; to je bio prvi i poslednji sastanak u Zagori. I
poslednje videnje sa Dragom.
Negde u Bosni, u poznu jesen 1942. drug Crni, partijski
rukovod.ilac brigade, prutio mi je jedan izvestaj iz Hercegovine. »Procitaj kako je Draga zavrSilac napomenuo je. Nati
drugovi koji su ilegalno radili na terenu, pisali su opsirno o
sudbini Rade i Dragice Pravice; i kako su ih Italijani na
kraju, kao neku posebnu nagradu predali cetnicima. Bila je
to surova stvarnost revolucije.
- Sticajem okolnosti dosla sam 1941. iz Li.tve u Jugoslaviju- ispricala je Mina Kovacevic.- Udala sam se za pravnika Spasoja Spail:a11), koga sam upoznala u Parizu. Tako sam
kao strankinja, ne poznavajul:i prilike i obicaje, niti jezik
svoje nove otadtbine, krenula sa svojim drugom u oslobodilacki rat Jugoslovena.
Bila je zima 1942. kada sam prvi put srela Dragicu Pravicu u partizanskom §tabu, na .samoj ivici sela Graba u
opstini Zubci. Dotada sam cesto sluAala o njoj. Dojahala je
na konju, kao neka amazonka. Ruticasta marama priddavala
joj je talasastu kosu, plavu i sjajnu. Vezala je maramu na
zatiljku, kao sto cine ljeti djevojke iz Sume Trebinjske. Na
nogama je imala vunene seljacke carape, nazuvke i opanke.
11) Dr Spasoje Spall: - komesar bataljona »Luka Vukalovlcc.
strljeljan od ~tnlka maja 1942.
30~
�BtJa je odjevena u Jirolru vunenu suknju i tamnu dolainiCU:
Zapazila sam njene izrazito lijepe, plave i sjajne 00, uokvirene gustim trepavicama Iz njene pojave zra&o je neSto prkomo-samovoljno, ito je u ovim revolucionarnim danima prijatno djelovalo. Kao i uvijek, kad dodu »tijesna vremena~,
Jjudi su gledali u hrabre i odvame s povjerenjem. Ste~ sam
utisak da je i sa Dragicom bilo isto. Svi su je cijenili, poltovali i voljeli.
To v~. kad je doila u nal itab, konferisala je s drugovima. Poslije je sa mnom poila na spavanje u lrueu moga
svekra, djeda Sime. Cim je djed wo ko je i <!ija je Dragica,
odmah se raspolouo. Raspitivao se za njene, pricao o svome
linu i kCerima u Americi i sam nam spremio ve<!eru.
Kao ito su obimo svi cinili videl:i da sam strankinja, a
Ito zbog rdavog izgovora nisam mogla skriti, i Dragica me
odmah pitala o mom porijeklu: o roditeljima, skolovanju, na&u tivota, o narodu . . . Tu n.oC smo mnogo pri<!ale. Bila je
veoma zainteresovana, pa sam se trudila da je ito sire obavijestim' o svemu . . . I kako je Crvena armija U.Sla u Litvu,
baA prije mog odlaska iz zemlje. Ona je meni pricala o svojim studijama. Ja sam, kao joA nelSkusna aktivistkinja, tek
pol!ela raditi sa omladinom i zenama u opstini Zubci. Upucivala me kako da ih Ato bolje organizujem. Lagano rni je sve
to tumacila, pa sam je dobro razumjela. Mnogo sto-sta, za
mene komplikovano, postalo je uprostenije. Kao da sam time
dobila krila. Pitala sam je za porodicu. Govorila je o svima,
a najviie o jedinom bratu Radi. 0 njemu je Dragica govorila
sa njemoAcu i velikom brigom. Kasnije smo se <!esce vidale.
Kad god je dolazila u nai kraj, prenoeila bi u mojoj sobici.
Kad je jednom opet dosla u Zubce, saopstila mi je: »Ti
si sada kandidat KPJ ... « Mnogo je na mene uticala. Ona je
za mene bila olicenje svih vrlina koje sam sm&trala neophodnim za na8u borbu. Prema meni je imala gotovo sestrinski
stav, bila njeina, vjerovatno i zbog toga ito sam morala sve
savladivati: od jezika do shvatanja nove sredine ...
· U !ivom sjecanju rni je ostao sastanak zena sa cijelog
podru<!ja oslobo<lene i neoslobodene ju!ne Hercegovine. U
maju 1942. sastanak je oddan u Zagori. Mi iz Zubaca pje;iacile smo do Slivnice, tu smo se spojile sa Dragiclnom grupom i sve zajedno produiile u Zagoru. Dani vee otoplili, .Suma
ollstala. Bilo je pravo hercegova<!ko proljece. Savjetovanje je
"10
�odr!ano u Akoli. DoAlo je mnogo zena. Upoznala sam tada
mnoge drugarice. Bila je tu Dragica Bajkovi~, Ljubica Milo~evi~, pa srednjoAkolka Radojka Kr~mar iz Mostara, koja je
kasnije trag~no poginula. Iz tog skupa izranjaju mi sada
mnogi likovi, ali sviana se imena ne sjeeam: Danka Kova~e
vic- Pavlova Zena, Fatima Tikvina iz Mostara, Ranka Stefanovic i tolike druge ... Referat je dr!ao Pavle Kova~evic,
a zatim je rij~ uzela Dragica. Ona je medu nama vodila
glavnu rije~ i njena diskusija najviAe je zapazena. Kako je
samo umjela privuCi opAtu pa!nju, zadobiti povjerenje zena!
Na savjetovanju smo ostale dva-tri dana. Vratile smo se u
Zubce, ali nije proslo ni nekoliko dana, uslijedila je vee veoma
teska situacija. Pocela je Treea ofanziva i povla~enje na8ih
snaga ka Bosni. Bili smo opkoljeru od okupatora i ~etnika . . .
U vrlo tes.kim uslovima povla~ili smo se put Trebinjske Sume. Na tom terenu smo se spojili sa ostalim jedinicama i svi,
nas nekoliko stotina, zaustavili se kod mjesta Slanog na rijeci
TrebiSnjici. Sa nama, u partizanskoj koloni bila je i Dragica.
Kod TrebiSnjice smo se odmorili. Tu pored rijeke odr!ano je
savjetovanje vojnih i partijskih rukovodilaca. Odjednom, kao
da sad gledam, nastala je rasprava: Jedni su bill za to da se
u ovakvoj situaciji rasturimo u grupe i Zivimo ilegalno, a
oni koji nisu kompromitovani da odu kucama i sklone oru!je;
drugi, medu kojima je i Dragica bila, branili su stav da se
treba pod oruzjem, ovako skupno probijati prema drugim nasim snagama. Nadvladalo je miSljenje prvih i mi smo se podijelili u grupe .. , Dragica je otisla sa Sumljanima, a kratko
vrijeme iza -toga, razbijeni, rastureni u grupice padali smo neprijatelju u ruke ...
- Tih majskih dana, sun~anih i svjezih, neprijatelj je
poceo ofimzivu i na na8e snage u j\lZnoj Hercegovini - ispri~ao je Uros Seepanovic. - Jedan dio komandnog kaclra nasih
jedinica znao je da se zbog toga priprema zna~ajan sastanak.
Uskoro smo pozvani da prisustvujemo vojno-politickom skupu
koji je na brzinu zakazan. Bili su tu komunisti Podbrcske i
Sumske ·partizanske ~ete Sedmog bataljona i jedan dio komunista Orjenskog bataljona. Situacija na terenu vrlo teska, konfuzna ... Neprijatelj je vee operisao i napadao nas sa nekoliko strana. Ofanziva ~etnika vee je uveliko hvatala maha, a
veza sa Operativnim stabom i Oblasnim komitetom bila je
prekinuta.
311
�Zul!no se raspravljalo ...
Dragiea je sluJala diskutante onom pamjom kojom l!ovjek
u delikatnim trenueima prati sve oko sebe. Osj~alo se da
duboko razmifija. Ustala je: preko vojnil!ke bluze uprtal!, na
opasa~u pi!tolj. Odmjerena u pokretima, sasvim stalofeno je
izlotila svoje miAljenje. Na momente je pravila pauze i tajae
se l!inio joA dublji Prisutni su je pomno sluJali. Svi pogledi
I)OCivali su na njenom lieu. A na tom izra!ajnom lieu opazao
se umor i zabrinutosl Mnogo je pjeAal!ila tih dana ... Prilike
su nalagale veliku ozbiljnost i ona je govorila ozbiljno, sa odgovomo.§cu rukovodioca; o nzvoju Ustanka, o nastojanju neprijatelja da nas opkoli i zbije u uski krug manevrisanja ...
Naglasila je da imamo velik broj hrabrih boraea, da moramo
izdr!ati napore . . . Bila je uvjerena da ~emo se povezati sa
Operativnim Atabom. Branila je tezu da treba i~i u pravcu
sjevera i jediniee dovesti u vezu sa snagama Prve proleterske
koja je vodila borbe oko Gaeka. Predlagala je da na terenu
ostane nekoliko nekompromitovanih komunista-ilegalaea. Svi
mi: komandanti i njihovi zamjeniei, komesari, zamjeniei komesara, komandiri, svi komunisti, sluJali smo njene rijel!i koje
su imale snagu ubjedljivosti Da · se njen prijedlog usvojio,
sigumo je da bismo iz Hereegovine tada izvukli brigadu boraea; jer, tu su se nalazila dva udarna bataljona s dobrim
naort!Zanjem i iskustvom iz bitaka u konavlima i Boki. T~i
bataljon se mogao formirati od boraea Povrike, Podbr~ke i
Sumske l!ete.
- U toj mul!noj atmosferi - sje~a se i' Nikola Komneni~
- sreo sam je ponovo u J11Znom here. odredu koji je operisao
na liniji Cavtat-Konavle-Gruda. Bill smo odsjel!eni od Operativnog Ataba i nismo imali veze sa na§im snagama koje su
operisale na putevima Gaek&-Nevesinje-Mostar. A u jedinieama prilil!an broj novopridoslih boraea, politil!ki nezrelih i
dezorijentisanih u ovoj teAkoj situaciji Zato je i .zakazan sastanak vojno-politil!kih rukovodilaea. Nai!avsi pri povlal!enju
sa nekim drugovima, Dragica me prepoznala i pozvala na taj
sastanak. Dok smo skupa iAli u Staro Siano, gdje je pomenuti
sastanak zbog hitnosti odr!an usputno, ubjec:!ivala me je da
~mo se povezati sa Operativnim stabom, da cemo pr~ u
kontraofanzivu i Talijane natjerati u njihove garnizone. Medutim, u Starom Slanom smo, kao l!lanovi KPJ, dobili posebne
zadatke i morali da odemo svaki na svoju stranu ... Dragica
�je poslom otiJla u selo Glavsku. Sve se razvijalo brzo ... Dok
se jedan dio ndih snaga probijao ka Operativnom !tabu, drug! dio je ostao na ovom haotii!nom terenu. U toj psihozi potpune neizvjesnosti, kad nas je, otcijepljene i izolovane, na
svakom koraku vrebala opasnost, Dragicu au uhvatili i!etnici
i predali je Talijanima. Doznali smo da je svezana ponosno
poAla kroz Trebinje, obra(:ajum se prolaznicima na ulici:
• Vidite li, moji Trebinjci, kakav me oloJ pJ:edaje okupatoru. Dol:i (:e vrijeme ovi l:e izrodi odgovarati pred narodnim sudom ...«
- Preko veze sam dobivala pisma od Dragice - kaie
sestra Danica. - Bila su puna topline, hrabrila su i umirivala. A onda, krajem maja, poslJednji susret. S mu!em sam
poAla u partizane i srela majku u selu Poljicu; sklonila se
kod rodbine, jer su Talijani vel: zaposjeli i i!uvali most na
Dratin-Dolu kod rodnog nam Bjelai!a . . . Cetnici su uveliko
nadirali. Narod se povlai!io ka Slivnici i put Mionil:a-Trebinjske Sume. Kolona izmorenih lica te!ko se kretala ... Pomagala sam majci pri hodu, a ona je uzdisala za Dragicom i
Radom: •f>e su moja djecac? Na glad i umor nije ni pomiiljala.
U Mioni(:ima gu!va . . . Partizani i civili • . . Sve se izmijeJalo. Sire se glasovi o presudnoj odluci: Oni koji nisu kompromitovani da se vrate kul:ama, a ostali u manjim gerilskim
odredima da nastave Zivot u §umi i da vde diverzije dok ne
pr()(!e udru!ena ofanziva i!etnika, usta§a i okupatora. Cefnii!ka izdaja je otvorena i potpunal Vui!emo se umorni od
grupe do grupe ne bi li vidjeli nekoga svoga. •Mamelc zai!usmo iznenadan uzvik i vee nam je u susret tri!ala mlada
cijevojka; o pasu joj pi§tolj, na glavi marama. Prepoznali smo
je tek kad je prula. Prigrlila je majkul •Gdje ce§, majko?c
•f>e ce§ ti, !alosna ti majka?lc I, umjesto da Dragicu
poljubi, ona je ujede.
•Sta je, mame, zaJto me ujedaJ?c pitala je Drage, smijul:i se.
•Bolje da te ja zubima zakoljem nego da te oni krvnici
mui!e ...«
•Ali ne boj se, mame, ti i!uvaj sebe, a od mene ita god
bude, nece mi biti te!ko . . . Nel:e me boljeti. Ja sam komunista .• .«
313
�»A de je Rade?c, nastavila je majka da raspituje.
»Mame, rekla sam ti da paziJ na sebe. Rade je na sigul'nom mjestu. Ne boj se ... «
s majkom sam se ovdje krila dva-tri dana, a onda su nas
uhvatili ~etnici i sproveli u trebinjski zatvor, gdje smo provele
tri mjeseca. Poslije su nas predali Talijanima, a ovi nas prebaci.Se u koncentracioni logor. na Prevlaci kod Herceg-Novog.
- Krajem maja - sje~a se Risto Rasevi~ - kada su Ta~
lijani i ~etnici uveliko nastupali iz Crne Gore, a nase snage se
bile povukle u Bosnu, Dragica je do5la u selo Povdko Poljice,
nedaleko Trebinja, da se tu skloni kod roc1aka. Sama se vra~
tila u svoj kraj, i pored toga sto su je neki drugovi odvra~ali
da to ne ~ini. Odbila je na5 poziv da ostane sa nama u Sumi
Trebinjskoj, gdje je bio Sreski komitet KPJ.
Oti.Sla je s ubjet1enjem da ~e u brdovitom i nepristupa~nom
kraju PovrSi biti najsigurnija i da ce moci viSe uraditi. Ali,
ni kafa se pred njom nije ohladila, a domacin se vratio sa ~et
nicima koji su je odmah zgrabili za gu5u; ~ian se na_vratima
pojavila, rodak Jela~ic oti.Sao je po ~etnike. A ona je imala
neograni~eno povjerenje u njega. Otada poeinju njezine strasne muke u rukama razularenih krvnika i njezina polagana
herojska smrt.
- Trebinjski zatvor je svaki dan ipOstajao sve puniji, kaze sestra Danica - tjeskoba u celijama sve v~a. Jednoga:
dana doznasmo da su ovamo dovedeni Dragica i Rade. Ubrzo
su preba~eni u Dubrovnik. Majka je o~ajavala. Ostale zatvorenice su je tjeSile:
»Ne brini, predali su ih Talijanima, a ovi su ih sigurno
odveli u koncentracioni logor. Da su ih mislili ubiti, ubili bl
ih odmah.c
Svaka druga utjeha ~a se nevjerovatnom. Iza nekog
vremena doznale smo da se Draga i Rade nalaze sa nama pod
istim krovom. Ali domalo su iznova odvedeni u nepoznatom
pravcu. Majka je to znala. Znala je i da Dragicu jako •mUce.
»Sad je gotovo!« rekla je. »Spasice se oni«, tje5ili smo je, iako
ni sami nismo u to vjerovali. »Ako su ubijeni, bar se viSe ne
mu~ec, umirivala je ona samu sebe.
314
�.sta eu! to je bila njihova zelja ..• Imali su ~kolu, mogli
su dobiti sluZbu, sve ... Pametni su bill, mogli su odlucivati«,
imala ·je obi~aj da kale u razgovoru sa zatvorenicima.
Nde slutnje su se ubrzo obistinile. Sestra jedne zatvorenice donese nam vijest da su Dragica i Rade strijeljani uo~i
Vidovdana. Tako su ~etnici proslavili praznik! Od majke smo
krili, jer se, negdje u dubini d~e, joi uvijek potajno nadala da
su zivi. U' to smo se uvjerili prilikom ndeg transportovanja
za Herceg-Novi. Sestra Zorka je nekako uspjela da se ·probije
do nas. Prvo maj~ino pitanje je bilo:
•Znadei li ~togod o Dragici i Radu?c
•Ne brini! Internirani su u Italijuc, slagala je Zorka.
Tek na Prevlaci majka je doznala istinu. Jedna nova zatvorenica hvalila je ndu Zorku jer joj je pomogla u dubrova~
kom zatvoru: •Jadna Zorka, ,pomaie, kao da joj nisu ubili brata i sestru.« Celijom se razlegap vrisak ... Viie se nije moglo
kriti, lpak, hrabro je podnijela udarac. Jedna od zatvorenica,
doznavsi da su joj strijeljali muZa, vriskala je dugo i bolno.
Karabinjeri su se uzbunili; jedni su prijetili, drugi saZaljivo
prolll4trali zenu, a d.obar dio njih ironicno se cerekao.
•Suti, molim tel Nemoj da ti se d~ani svete. Imd djecu
veliku, u njih se uzdaj. Evo, vidi mene, nemam ~ovjeka a i
dvoje djece sam vee izgubila. Ali necu kukati, da mi se duimani svete; podnosicu bol onako kako bi djeca !eljela ... «, progovorila je majka Draginim rje~nikom.
0 tome kako .se Drage ponijela u zatvoru, saznali smo
nesto od nde najstarije sestre. Odmah poslije hvatanja, Dragu
su doveli u zatvor u Zubce. Cim je za to ~ula, Mara joj je donijela nelito hrane. Cetnici su dozvolili posjetu; nije u pitanju
bilo milosrc:!e, taj susret je trebalo da za.plalii sestru. A ova je
razumljivo, hila ~abrinuta.
•Sta je, sestro, ita si se snuZdila? - do~ekala ju je Dragica. - Nemoj da se sekira§. Pazi zdravlje, djecu. Ti njih imd,
u njih se uzdaj ...«
Razgovarale su jos malo; Dragica je hrabrila sestru, umjesto da bude obratno, a zatim je zapjevala. Cetnickim zatvorom
zaorila se pjesma, borbena, partizanska. Pritr~ali su ~etnici i
odstranili sestru ali, umjesto pla~a, sada se u njenim o~ima
vidjela · odlu~ost. •Ohrabrila me Dragical Zar mole covjek
315
�&wjeka aaako da ohrabri?lc pitala a &sin. A Dntgici je to
i prilifilo.
J'uoa mjeleca bDa I8Dl •
u &bri&om zalVOiu u Belu
Grab- prib JliDa ~-Sa mojim drugam Spaojem
nalaztla AID lie U takozvaDoj •IIObi martic. Ubrzo R uaia aoba
po&1a puniti. Doveli m najprije Bega Badovi& iz Cme Gore.
partijskog iDstruktora za Zubce, pa Bada VukaloviCa, Gojka
RatJwviCa. Miloia Kisina, KmmJa iz Zubaca, kao i druge ajih
11e imeDa vile De sjeCam. Tih daDa doveli m i Veljka Bendereea, Sava Rajmibl ••• Svi m strijeljani od i!etDika. Odmah
iza njih doveli m Dragicu BajkovK, pa Dragicu Pravicu sa Stevom BratiCem. Svi smo predosj«ali ita nas feka.
Kad se Dragica pojavila, uHnilo mi se da je s njom u naiu
memljivu Celiju uJla svjetina. Ja AID u nju neograni~ vje-rovala. Ni ranije, pa ni tada, ona nije potcjenjivala opasnllflti.
nije 11e zavaravala.
•Iako mam ita me reka, ne blim Ito sam uJla u borbu.
Zivot 11e daje za slobodu. Znam, ubiee me! Tebe neee osuditi na
smrt, ti si strankinja. Budi kao Ito si dosad hila. Ti ees serazvijati, pa nastavi borbu •••c
Dok je govorila, na lieu joj se nije odraZavala ni ialost ni
tuga ni strah. Bila je mirna. Dosljedna sebi i rijea i djelu.
Mislim, drukaja nije ni umjela da bude. otkako sam je srel~
takva je bila u svim svojim postupcima; pa i sada, kad je svaki
w ~kivala kraj. U ndoj sobi smrti ona je odriavala duh
vedrine. Organizovali smo ovaj mali kolektiv, sve met1u sobom
dijelili Cistili smo, koliko nam je to bilo moguce, i sebe i
eeliju. Trijebili uJi. Svakoga dana pjevali smo partizanske i
revolucioname pjesme. Pjevali prkosno, okupatoru pod nosom,
gotovo radosnol Gotovo smo i zaboravile da nam je smrt tak<>
blizu.
Jedno popodne do<!o§e po Dragicu i Steva Bratica. •Spre-mite se - vikali su - spremite se za polazak!c Dragi~in brat
Rade bio je u to vrijeme u trebinjskom zatvoru. Oblareci se,
Dragica je izvadila dva nov~anika: jedan vezen a drugi ob~an.
od k~e. Prutila ih je meni:
•Znam, strijeljace mel Uzmi ovo i predaj, molim te, svome djeveru DuJanu, kad do<!e. Kati mu neka za ove pare kupi
hrane i doturi mome bratu Radu u Trebinje. Ako- neko 'Pre!ivi, neka ove nov~anike preda mojoj majci za uspomenu.c
�Govorila je mirno, sabrano, kao da se radio maloj, svakiddnjoj poruci. Prema bratu se odnosila tako bri!no, roditeljski. On i majka bill su, mislim, njene najv~e i najbolnije ljubavi u tim tragi~nim trenucima. Svaki.put, kad bi Ra~ spomenula, u njenom glasu sam osjetila zebnju:
»Samo neka njega ne ubijul Neka bar on ostane majci!
Sebe je svjesno pre!alila. Pozdravila se sa nama. Srce i
grlo mi se steglo. Pored svih napora da se savladam, umakle
su mi suze. Kako bih glasno zaplakalal Ali bojala sam se, osramoticu se. I to .pred njom, koja po<!e ponosno uzdignute glave,
prezrivo gledajuci ~etnike. Bez straha gledajuCi smrti u oO.
Te nov~anike sam predala djeveru kad nam je donio
hranu. On je u~inio kako je Dragica !eljela, negdje ih je sakrio. Poslije rata predali smo ih :bragi~j majci; bili su nagrl!eni od ~eva.
Docnije sam u trebinjskom zatvoru srela njenu majku
Milieu i sestru Danicu, koja se od majke nije odvajala. I da
mi nisu kazali, odmah bih je prepoznala po Dragici, koja je na
majku nevjerovatno licila. Baba Milica je vee znala kakvom su
mu~enju izvrgnuta njena djeca, ali se odli~no drzala. Krila je
suze »da se neprijatelj ne bi zlurado veselioc. Kad bismo ostajale nasamo, tepala je svome najmladem djetetu, svojoj Dragi:
»0, moja gujo ljuta, kako li ceil majci muke izdr!ati!c Uvijek je svoju mjezimicu nazivala ljutom gujom. To je bila
tu!na miloiita, bolno tepanje svome djetetu u ovim neljudskim
uslovima ..• Ciljala je mozda starica na Dragi~inu prkosnost,
a bila je ponosna na njenu ~vrstinu, uvjerena da nece pokleknuti. Kad govorim o Dragici, svaki put pomislim na njenu
majku, na koju nije li~ila samo izgledom nego i karakterom.
Mnoge primjere bih mogla navesti. Jedan mise duboko urezao
u pamcenje:
U trebinjskom zatvoru smo mi !ene bile na spratu, muskarci u prizemlju; njihov prozor ~uvao je karabinjer. Bili su
pod mnogo stroZijim re!imom nego !ene: Jell su samo zatvorsku hranu, izvana im se nije smjelo niiita nositi. Ni posjete
nisu mogli primati. Mi smo spolja dobijale hranu i preobuku,
svaki dan su nas izvodili u dvoriiite, pola sata u »iietnjuc, dok
je muiikarcima i to bilo uskraceno. Smiiiljale smo kako da im
pomognemo, da 1m doturimo hrane, cigarete, vijesti . . . Dok
smo ietale, nas su drugovi vidjeli, mi njih ne, pogotovo jer se
317
�z:boJc ~.:...;en~ JaiC)e pr:.=:z;:; pew a. Tada a
baha
...-
~~e::;-
,Jtaci :,.;dec:o ~ ::hz:Jiit;:. ja C::a ...trakc ~ k:arab::n~
dr-4Ji::::a i:n:::l ... P::_._e::::e i ~jes:i •• .a
da:a s;Le JII:Xl. kao : c:CX:xa..: ~~- ~-2J!P!i:j dYor ..... ~~4 .liE::ca R ~ Jua; :Qaia:ta c;:_ je :mao pomalo
~ C..;ezx; kako c::llle oOraCa:
Cw1a sam da Yi a BaJ:;: i:;epo pjeY"a:e i !grate; cio vam
na:rod., ka:Za i:~ •balac. A ft'O. pagJeda~..e.. i mi znadem.>
da iCJ'aiDO!c
C:m je to rek1a, baha :lllliea staYi rake ua k:Wwe i cmako
uupr.a pea da skaCe. tnJpb. kao da igra ko:O.. lgru je narot".to kar.Jrirala, da bi. privuk1a atlaiaaewu paicj:L :sa lieu joj
treperi OSU::jeh.. Bek1o bi lie da je bs br.ge. puna naivDog
na!;a, kao da joj a srcu Dije beskrajDa zebnja za djemm.
I>ragicom i Radom, pa i drugorima ko;i maida ovaj cas izdrianju sUaiDa la'vJUt.U muienja. Karabinjer' je SYU palnju preruo na baba-Milicu.. Zaista ih je zahavljala ova starica! Bez
obzira na svoje godine. ua knlpiaiCu i telku IDOru tamniee,
igra ona tako IIDijej;Do da su okupatori-straiari, zacenjujuCi seod smijeha, UZivali u oepredvideooj predstavi. A mi smo. proIazeei pored nutikog puwn:a., DeSmetano ubacivale Sto smo
imale. Videa da smo svriile svoj posao, vee omojeDa., haba
Milica je igraJa kao da je kriia dobila! Ispocl cme marame. povezaee, izviruje sijeda koa.. Od igre se zajapurili obrazi, a oa
iHd pobjednifkim sjajem. Kao da je na svadbi a ne u strainom trebinjskom zatvoru, u brizi za sudbinu svoje djece. nad
fijim glavama je vee lebdjela smrtna presuda. lgra baha Milica
u tom tijemom prostoru, ogradenom tako, da se pogled nigdje
ne mofe da odmori, osim na krajiCku plavog neba hen:egov~kog. I danas, kad god sretnem baha Milieu, u svijesti mi
iskrsne DragiCin lik. Obadvije su imale istu lijepu osobinu
rovjeka koji ne pada, ne Jdeca pred teSkoCama..
Ostala sam • babom Milicom oko nedjelju dana, a onda su
po moga druga Spasoja i mene doSli Italijani. Poveli su nas na
Lapad, u Dubrovniku, i zatvorili u takozvani •Kazbekc. Bio je
to u stvari podrum nekadainjeg bara •Kazbekac, Ito su okupatori pretvorili u zatvor. Bilo je tamno i prljavo. Zaudaralo
a T-
ilaca~.e
'i'~
je na vlagu. Svuda oko nas smeee i 4ubre. Ovdje sam upoznala
Dadu Novakovie iz Cavtata, koja mi ~ da SU; pred mojo
318
�clolazak, odavde odveli Dragicu i Rada, da ih predaju ~etni
cima na izvr!ienje kazne. Pri~ala je koliko su oboje bill izmu~
ceai. Radu su jo!i· ranije· sve zube .polomili. Dragica mu je $VU
hranu, sto im je donijela sestra Zorka, sitnila, vadila iz ribe
kostice, da bi mogao progutati. On sam niSta viSe nije mogao
jesti. Usta i cijelo tijelo krvnici su mu pretvorili u rane.
U tom zatvoru su imali obi~aj da sve zene isljeduju gole.
Skidali su i stare i mlade! Tako su postupali i sa Dragicom.
Naposljetku su joj rekli da joj nema zivota, da se spremi, jer
ce i nju i Rada .predati ~etnicima. Nije iJ?Okazala ni straha ni
tuge. Znala je da ovaj put ide na strati§te. Iza!lla je podignute
glave. Suzu nije pustila kad se lpOSljednji put pozdravljala sa
zatvorenicama.
VidjevSi jednom kako iz smeca u tom vl&Znom podrumu
viri nesto sareno, sjetila sam se da bi to moglo biti par~e Dragine odjeee. Izvukla sam. Zaista, bila je jedna njena vezena
nazuvka. Poznala sam je. Znam po kazivanju Dadinom da ih
je ski~ala pred odlazak. Prebrala sam smece i nasla drugu.
Kada su nas karabinjeri provodili na umivanje, oprala sam ih,
a kasnije osu8ila na zatvorskom prozoru. Ra~unala sam, ako
ostanem ziva, predaeu ih nekom njenom za Wij)Omenu.
Kad su me, 1poslije strijeljanja Rada i Dragice, i moga mub
na Mosku, poslije mnogih zatvora i tortura doveli u zatvor na
Prevlaku, u neku vrstu internacije, ponovo sam srela Dragicinu
majku. Nije znala da su joj djeca strijeljana. A da je i od nekog
cula, ne bi opet bila uvjerena; toliko su je puta htjeli namu~iti,
saop§tavajuci joj njihovu smrt. Zbog toga me UIPitala: •Znas
li mi !ita za djecu?« Nisam imala srca ni hrabrosti da k&Zem
istinu, .pa sam okoliSala: •Ne znam mnogo, znam samo da su
u zatvoru u Ljubomiru ...«
Danica je i ovdje bila s majkom. Krijuci od baba-Milice,
dala sam joj one Dragi&e nazuvke. Donijela sam im uspomenu na njihovu toliko namu~enu mjezimicu, njihovu Dragu.
- Oko 10. juna - sjeea se Huso Budalica - dovedena je
u sreski zatvor u Trebinju. Smjestili su je u celiju nedaleko
sobe u kojoj se nalazilo nas nekoliko partizana.. Nju su zasebno »izvodili 'u setnju«, u jedno malo zatvorsko dvprute,
u vrijeme kad ~o mi bill u svojim sobama. Izgledala je dostojanstveno. Cesto je pjevusila i nije ~ uopste obazirala na
819
�svakojake uvrede i proatalduke Italijana-stra!ara. Jednog jutra
poveli su je za Dubrovnik, a ona nam je zvonko doviknula:
aZdravo drugovil DrZite se dobrol NaJa borba ee biti kruniaana uspjehom!«
Poslije ~tiri dana vratili su je s tog aprepoznavanjac i
sasluAavanja, ali nije iza toga proilo malo, izveli su je opet,
skupa sa bratom i Stevom Braticem, i predali ~ctnicima. Ovi
su ih odmah odveli u Ljubomir. Po trebinjskom zatvoru aedugo prepri~valo, a saznalo se od italijanskih vojnika, kako je
Dragica na sasluianju u Dubrovniku nekom njihovom viJem
oficiru pljunula u lice.
-
Smrt fa!izmu! -
Cetnici su priieljkivali da od brata i sestre iznude priznanja, Ito bi im olaklalo da rpohvataju ostale organizatore i
predvodnike ustanka.•l) Znali su da ee Dragicu zaboljeti kad
joj pokaiu izmrcvarenog Rada. Dovukli su je u Trebinje i
suoOU sa bratom: lzmu~ sav u krvi, on se jedva drtao na
nogama ... Ali, na njihov zlo&l ona je odgovorila jol veeom
mrinjom.
aRadite, gadovi, Ito god hoeetel - govorila je onim svojim. nelto promuklim glasom.- Jednom eete, ipak, platiti za
svel«
.
·
I nju su ~ da mu~, ali sve je bUo uzalud ... Oni koji
su se svuda hvalisali da se bore •za krst ~a.sni i slobodu z1at...
nu«, smWjali su sve paklenije muke. Sada cute! - mis1ili su
- Obojel Ali Rade je mulkarac, sna!an ~vjek, mnogo moie
da izdrti. Ona ce morati da popusti; slaba je, mriava. . Zapjevaee, najzad, pjesm.u koju mi tratimo. I zapjevala je, ali ne
onu pjesmu koju su ~vali vee prkosnu, partizansku.
Za dobiveno orulje, za nesmetanu pljaBru po slobodarskoj
Hercegovini, ~tnici su Dragicu izruSli italijanskim fa§istima
Kod njih ee ona najzad progovoriti, rabmali su, imaju oni za
to vee oprobane metode.
Ko~ Dragica onom istom, vjeato tihom. ulicom, lmrai!a
polako zbog tih utrnutih tabsma, zbog bolova u udovima, u grudima, u glavi; zbog gvozdenih narukvica nad prekdteoim pe11) Ovdje su korlltem
Ceprca~~
i
J
�•
II
It
••
anicama, i zbog mu~kih udara s leda: iakama, cokulama, kuildacima.
»Dragalc pri~uje se glas neke od Akolskih drugarica.
•Beitijo!c umijeAa se ponovo onaj surovi glas ...
I sve se najednom pomuti: mora kao da viSe nema ... Sive
.kamene zgrade naglo potamne, kamena ulica postaje tvrda ...
lde ona pravo, ne osvrce se, ali zna da su joj za ledima cijevi
·italijanskih faAista. TUIPi udari svakog ~asa je ~jeeaju da
:ne ide viSe u ikolu, ni u Aetnju, ni na more, vee tam.o . . . u
.jtab njihove »Armatec. Prisjeea se svog zavjeta, rij~i koje je
·drugovima izgovorila jos davno, prije ustanka:
»Ne zelim umrijeti obi~nom smrcu, kao drugi svijet, nego
.bih voljela da poginem za neito veliko, za ideale, za .pravdu
i slobodu!c
:
U stabu, pesnica bi se opet podigla na pozdrav, ali ruke
~u sputane. Srce nisu mogli vezati! Mdava, izmucena djevojka,
.koja je ovamo doveden!l da prizna ono Ato pred ~etnicima nije
htjela, vee na ulazu u zgradu partizanski pozdravlja faiiste.
Onima koji l:e je mu~iti izri~e neumitnu presudu:
»Smrt faiizmu!«
_ Faiisti su zaista isprobali na njoj najgroznije metode mu~enja ... Iz bezbrojnih rana po cije!om tijelu slijevala .ae krv,
tjsta kao zastava za koju je odolijevala mukama, ali kad su
vee bili sigurni da ce ta slaba~ka rillada zena, na kra}u krajeva,
pokleknuti, umjesto priznanja ~uli su samo:
»Smrt fasizmu!«
»Smrt fasizmu1«'- bile su i prve i posljednje rij~i koje
je Dragica izgovorila u stabu »Armate«. Fasisti~ki general je
naposljetku slegao ramenima. »Cudo od zene«, rekao je i naredio da je vrate ~etnicima.
- Dok zivim sjeeal:u se 12. juna, tog nesreenog· petb
.i jutra, kada su ih doveli u Dubrovnik da im sude - kazuje
sestra Zorka. - Toga dana po&jao je ~etvorodnevni ·prOCe~J
prvo sli~an »«naikeratic, a zatim, jezivim inkvizitorskim sude:o
.pjima otpadnicima od vjere. Samo po pogledima prolaznika,. pe
drianju prijatelja, osjetila sam da se nesto dogal!a; .nitko.·st
sa mnom nije zadriavao u razgovoru, svi su nekuda zurili, svi
.izbjegavali da me u oi'H pogledaju. Tek kasnije mi je bilo jasno
'ltakav ih' je razlog na to nagonio. :Na pijaCi ~- osjeti)._ kako
,
:21 -
Zene herojl
�me vrebaju pogledi agenata, pa sam izlazila sve rjede. Dan za
danom u strasnoj neizvjesnosti, i - na vrata mi pokuca karabinjer 1 pruii pismo, pisano Draginom rukom. Osjetih kako
gubim boju, nikako da smirim drhtave prste, a on rece: »Licite
~ogo na vasu sestru, pogodio sam da je za vas.«
Posljednje pismo Dragice Pravice
Draga moja Zorka,
Ja i Rade smo u zatvoru kod Talijana u Lapadu u Ka7.beku. - Rade je pun u!ii a nema u !ito da se presvuce, zato
mu odmah cim dobije!i ovo pismo po!ialji ve!i i kakve Perove
pantalone i kaput i maramice. Isto ·tako po!ialji i meni vel
i haljinu. Po!ialji nam sapuna i pe!lkir. Po!ialji nam obojema
kakve cipele jer smo oboje bosi i nemamo §ta da obujemo.
Ovo po!ialji odmah sutra jer mo~da neeemo ovdje ostati nego
jo!i malo. - Isto tako po!ialji 1 !ito za jelo, a ako moze!i 1
kakvu deku i jastuk Radu za spavanje. - Po!ialji odmah!!!~
Kako ste vi svi sa zdravljem?- Kako su Duro i Ivo?Poljubi ih mjesto nas. - Danica i majka su bile u zatvoru
u Trebinju, !ita je sa njima sada ne znam. - Nemoj ni!ita da
se sekira!i nego posalji odmah sve !ito moie!i. Svih Vas puno vole i pozdravljaju
Va!ii
Drage i Rade.
Gosp. madal mi je dozvolio da Ti mogu ovo javiti
D. •
Vee iz prvih redaka shvatila sam da mi Draga piAe po odobrenju zatvorske uprave. lako sam zbog njih bila tuina, u
ovom casu izvjesnosti da su Zivi, prevladala je sreca. Vee sam
naivno povjerovala da vlasti moida ne znaju niAta o njihovom
partijskom radu i da su u povoljnom polozaju, dok im je dozvoljeno da mi se jave. Ni sanjala nijesam da je to gest zatvor. ske uprave prema osudenima na smrt, da im se time ispunjava
j)C>Sljednja lelja.
• Tekst posljednjeg plsma Drag!ce Pravtce, upul!enoa sestrl ZorltL
Prema dokumentu br. rea. 39203/80, Arhlv NOB 114uzeja Revolucije
BiB, sarajevo.
122
�Adresa na koverti poslednjeg Dragianog ptsma, koje
je uputila sestri Zorki 16. ;una 1942. god u Dubrovnik.
Ucinila sam kako mi je Drage u pismu trliZila. Na brzinu
sam nabacala dva kofera robe, dvije mreze napunila hranom,
uzela cebad i jastuke pas muiem krenula autom u »Kazbekc.
Bilo je vee osam sati uveee. Nisu nam dozvolili da se s njima
vidimo. Raspitivala sam se da li im i sutra mogu donijeti hranu,
uvjerena da cu ih nekako ugledati i, bar pogledom, porazgovarati. Ujutro, sat prije zakazanog vremena, dosla sam opet
pred »Kazbek«. Na ulazu je stajao drugi vratat-karabinjer.
»Va§i su jutros rano odvedeni, ne znam kudac, odgovorio je na
moje pitanje. Bila sam zaprepa§Cena. Mimikom pokaza oficira
koji nam je prilazio: »Njega mozete pitatilc Osjetih kako malaksavam, kako rastu bol i ocaj, kako od te strahovite zebnje
tonem. Kuda su ih odveli? Zbog cega su me tako kasno obavijestili, kad su vee nekoliko dana bili ovdje?! Sve mi se to
munjevito motalo po svijesti, pa sam smrvljena, s cekerima u
rukama, promucala oficiru: »Sta je ... Gdje su moji, brat i sestra Pravica?« Iako neprijatelj, moram priznati, pogledao me
s po§tovanjem. Da li se to u njemu probudio djelic covjeka za
moj bol, ili je cijenio herojsko drianje moje sestre i brata na
323
�tom njihovom sudenju? •Zalim - ~e - ne znam kuda su ·
odvedeni. I da znam, to vam po svojoj slu!benoj dumosti nEt
bih mogao reei. Obratite se naAoj komandi u hotel •Imperijal~:·
- generalu Amiku.c
···
Razne intervencije i svi moji pokuAaji da me general pri_;
mi, bili su bezuspjemi Ni. za kakav prijem nije htio ni da,·
~je nego mi je, otprilike, poruoo:· .
•Neka ne brine za sudbinu svoga brata i sestre. Sudili su
im talijanski sudovi, kao i ostaloj njenoj familiji. Recite joj da
ce i ona, i to vrlo brzo, doci pod udar talijanskog zakona koji_.
se ne sali. Kazite joj i to, da cu se ja li~no starati da taj zakon ·
bude striktno primijenjen!c
U meni je ipak tinjala nada dace ih naSi spasiti, iii, da su
osudeni na dugogodiSnje tamnovanje koje ce prekratiti dan
slobode. Za to vrijeme po. Dubrovniku su se slobodno, ruku
pod ruku, setali trebinjski ~etnici na ~elu s Novicom Kraljevicem . . . Bila je vrucina, trideseti jun, pa sam djecu izvela
van. Odjednom mi je pristwpio jedan ~ovjek, zapravo zvijer;..
-~ovjek, koga dotad nikad nijesam vidjela. Cini~kim osmijehom i gr:masom na lieu, predstavio se: •Ja sam doktor Novica
Kraljevic!c Za~udila sam se, ne shvatajuci zbog ~ega mi nepoznati kazuje svoje ime, ali nijesam stigla ni da progovorim, a
on je vee produZio:
' ..·
•Znas li ti, bijednice jedna, ti se seta§, a tvoga brata
lopova i tvoju sestru kurvu mi smo strijeljali! Ti si toliko be..:
zobrazna pa se i ne stidis takve svoje porodice nego se pokraj
svega toga otvoreno §etaS, ko jedna kurva! Pobrinucu se ja
i za tebe, sto prije!c
Nije me porazio ni njegov rje~nik niti vijest. Ta ~etnicka
!ivotinja, mislila sam, hoce samo da mi veci jad nanese, jer
zna da su moji svi u zatvoru; kao §to su nam i drugi izdajnicl..
porucili ranije. Potrudih se da mu ne pruzim zadovoljstvo da
se iZivljava na mojoj nevolji; hladno i drsko, koliko god sam
mogla da se ugledam na njegov cinizam, odgovorih na napa.d.
To moje ddanje, a mislio je da znam za strijeljanje, jos viSe
ga je razjarilo. Kreeuci svome drustvu, koje ga je cekalo na
trotoaru, doviknuo je prijeteci mi prstom:
·
•Ovo je jos gora zmija od one! Treba je jo§ gore muciti~
Platices ti nama!«
~24
�Ne znajuci l!ime da uzvratim ovom na.pasniku, odjednom
,sam, mahinalno, isplazila jezik, okrenula lec!a i uzdignute gla-
ve produzila s djecom kuci, praveci se ravnodu5nom, dok mi
je od uzbudenja treperio svaki nerv. Mrinjom zatrovani glaa
vijao je jo~ uvijek za mnom bijesno, kao parodija patriotizma
time se kitio ovaj okupatorski slugan: •lzdajico srpskoga naroda, platices mi!« Uslijedile su •juna~ke« psovke i meni i
strijeljanima.
Pojedinosti o njihovom mul!enju i herojskom drianju kruWe su Dubrovnikom. Od okupatorskih i l!etnil!kih oficira, pa
preko njihovih ljubavnica, dopirale su do dubrova~kih sje:deljki, odakle su preno§ene u narod. Tako sam i ja domala za
,;mnoge strahote toga mu~enja. Mnogi mje§tani su mi kazivali
.kako su se italijanske sudije divile njihovom drianju; moga
·Rada su, kazu, nazivali partizanskim generalom i l!udili se da
partizani medu sobom imaju jake intelektualce, a ne samo rad.,.
nike i seljake.
Dragicu su, isljedujuci je, svla~ili golu i narec!ivali svojim
:vojnicima da joj s okrvavljenog tijela ~upaju dlake.
'
•Stidite li se vi sada?« pitao je isljednik.
»Zbog cega ja da se stidim vdih nedjela? Vi ste predstav~
nici zemlje koja pretenduje da bude kulturna, pa · sada, ko
1reba da se stidi? Ko je kulturan, a ko nekulturan?«
I pred generala je stala sa stisnutom pesnicom i pozdraVila: »Smrt fasizmu!« Ovaj je uzdrhtao i naredio da je izvedu.
Mnogo vremena bi mi trebalo da op~em Ma sann povodom riji".hovog sudenja, mul!enja i strijeljanja sve slu5ala ... Bila sam
tada nesretna, ali zbog svega toga i ponosna.
U rane jutarnje sate 17. juna, kad jos nije bilo svijeta p0
Ulicama, njih troje su kroz Trebinje sprovedeni l!etnicima .. '.
U jazbini zlotvora nastao je satanski pir.t3) Memljivoni
odajom izvijala se vitka polunaga silueta ... Pod krvavom rukom ubice, koga je kao i nju rodila scyska majka! Zilavi korbal!, ta zezena zmija, lijepila se, ur~zana u njena lec!a, grudi
i lice. Ujedala sve mul!kije, sve dublje. Ali zrtva kao da i ne
pomislja na klonuce, jos manje da izusti rijec priznanja i mol~e za milost. Odolijeva partizanka, kao ito je odolijevala ranije
:
11) Ovdje
su koriilteni fragmenti ;stare reportaZe C. Cegatcli>
325
�mu~iteljima, kao ito nije posustala ni pred italijanskim
specijalistima za fizi~ka zlostavljanja. Tijelo joj posve utmulo,
samo o~i, kad se susretnu sa zakrvavljenim, grabljivim pogledom, sijevnu poput munje. Mu~itelja vee oblijeva znoj, a ona
ni da jaukne
Sad ce, dosjetio se, pribjeei davoljem sredstvu. Ona to
neee moci da izddi; ill ce moliti iii umrijeti u najgroznijim
mukama. To sredstvo je - gusti rastvor soli. Zalijevao je ranu
po ranu. Trajalo je dugo, ~inilo se beskona~no. Od ujeda tijelo
se gr~ilo. Ali, od nje se nije mogla izvuci ni jedna jedina rije~.
Sarno su ol:i, bolom prelivene, svjetlucale o§tro, kao sr~a.
Na visoko, krvlju umrljano ~elo, pao je pramen svilaste,
talasaste kose. Cupati tu meku, krvlju umrljanu kosu! Ne! To
je vee isprobano. Ali ... Kad plamen lizne lobanju propiStace
komunistkinja da se do neba cuje! Kolja~ se najzad dosjetio,
ono ito ni Italijanima nije uspjelo! Sad ce, mislio je, izaci pred
svog komandanta i reei da je sve u redu - crvena je ptica
propjevala. Prljave zidove muciliSta osvijetlila je buktinja djevojacke kose. Taj crveni jezik lizao je lobanju i Dragica je vee
osjeeala kako joj glava nije viSe glava vee ognjiSte ... Obamrla
je, ali nije molila. Shvatio je i mucitelj da od hvalisanja neee
biti niSta; neee biti ni viSeg cina ni kraljevskog ordena. Sad
je vee i samom cetnickom komandantu postalo jasno da od ove
djevojke neee izvuci ni rijecil
»Ja znam da cu umrijeti- govorila je.- Neka bar um.;
rem casno, kao Ato umiru komunisti.c
Nastavili su da ih muce, ali se iz njenih usta jauk nije cuo,
niz blijede, beskrvne obraze nije kanula ni jedna suza. Vee
toliko je onemol:ala, da je jedva mogla i da govori. Pa ipak,
naprezala se da i pred smrt zapjeva svome bratu, da mu ublaZi
cememe ~asove svr!:etka. Tek bi se, s vremena na vrijeme, ~u
lo, promuklo, bolno iskidano:
istim
Sred pu§aka, bajoneta, strafe oko nas,
Hrabro stupa na§a ~eta kroz bilecki kras
Cuje se od;ek koraka, po kamenju hercegovskom
Hej, haj, hoj •••
»Treba da im poka!emo - govorila je bratu - da smo i
sada ono ito smo bill u borbi!c Pred sam kraj, cetnicki ko-
326
�mandant je jo§ jednom poku§ao da joj izvuce rij~i kajanja.
Ali dobio je dostojan odgovor: prije no sto ce poci u smrt, Dragica je svome dzelatu pljunula u lice.
- Poslije onog savjetovanja u Slivnici, 5. maja, oti§ao
sam u Crnu Goru- prica Jovo Grkavac.- Kad sam se vratio u predio ljubomirskih brda, Dragicu, Rada i Steva Bratica
vee su bili uhvatili cetnicki izrodi ... Posto su ih provodili kroz
mnoge svoje zatvore-brloge, dopremili su ih u selo ·Ljubomir.
• I mene su tra!ili, kao ilegalca u okolnim brdima, i da bi me
brie otkrili, zatvorili su moju sestru Zoru. Likovali su sto im
je Dragica dopala saka. »Nema vilie komunista!c, govorili su
l podvrgli je najuzasnijim mukama. Htjeli su da zaoplase na5e
simpatizere. Od sestre Zore, a i od ostalih drugova koje su
cetnici sticajem prilika pu§tali iz zatvora, saznao sam da je
njeno ddanje bilo uistinu nadljudsko.
Kad god su zlikovci ulazili u l:eliju, pozdravljala ih je sa:
»Smrt fasizmu!« Nije bilo dana da je nisu tukle strvine »vojvoda« Savo Kovac, Stevo i Komnen Kovac i drugi izrodi. U
pajvecim mukama nazivala ih je slugama okupatora i izdaj·
nic:oma srpskog naroda. Govorila im je da je Partija jaca od
svih cetnika i svih faliista skupa. Zora mi je kazivala da je
Dragica prkosila i da je prosto neshvatljivo kako se mogla
driati toliko prisebno dok su je udarali nogama, kundacima,
jjtapovima, ispresavijanom zicom, i davali joj da pije razmucenu so. Sva je bila modral Na glavi joj nije ostao ni pramen
kose; sve su joj dzelati pocupali, bacajuci je po zatvorskoj celiji iz co§ka u cosak.
.
Vijest o njenom drianju brzo je prohujala kroz narod ...
Ljudi su se divili tom juna§tvu. Razmi§ljali smo kako da spasemo i nju i drugove, stvarali smo planove . . . Posto se Zora
kao bivsa zatvorenica morala svakoga dana javljati cetnickoj
komandi, odlucili smo da Dragici i drugovima preko nje po§aljemo pismo. Javili smo im da s nesto ljudi mislimo napasti
zatvorske cuvare, a da oni tad poku5aju pobjeci. Na terenu
smo imali grupu ilegalaca i mogli smo da organizujemo neAto
ljudstva za tu akciju, iako je stanje bilo te§ko; cetnici su nam
pozatvarali veliki broj partijaca i simpatizera. Zloglasni ~
nicki zatvori bili su puni na5ih ljudi.
ProcitavAi pismo, Dragica je smogla samo rijeci: »Pozdravi
sve drugove. VidiS, ja ne mogu s mjesta maknuti a kamoli bje321
�~ati. Dotukli su me, gadovi!c .Stvarno, bila je fizicki sru!ena.
ali jos uvijek prisebna. Zora je pricala, .placuci da su i Steva
mucili do bezumlja. I s Radom je bilo slicno. IZivljavanja nad
Pr.agicom trajala su desetak dana; divljanje nije prestajalo sve
dok je nisu konacno likvidirali. Smislili 9lllO i novi 1plan spasavanja, ali cetnici su pojacali obezbjedenje zatvora; kao da su
predosjecali da se nesto sprema. Bojali su se naroda, jer nam
je bio jos viSe privden upoznavsi njihovo pravo lice. Drugovi
$u junacki odolijevali; kako zlikovci od njih nisu mogli niSta
saznati, ubrzali su im kraj.
. .- Saznao sam neke detalje od oeevidaca, njih trojice prica Risto Ralievic. - SkoJevac Vlado Vukalovic imao je 17
godina kad su ga cetnici uhvatilL U zatvoru je neko vrijeme
bi.o skupa sa Dragicom, njenim bratom Radom i Stevom Bra;icem u.selu Ugarci - ~tina Ljubomir.
·
: ...:.... Do~o ja u zatvor - ·p rica on- a Drage pita: •K~ji si
~i, za§to si u zatvoru? Ti si mlad, djeeak,. oni bi te rado ubili,
ali ne smiju od naroda . . . Ponasaj se kao' riesvjesno dijete,
;priznaj ni§ta.« To mi je pomoglo da sam ostao Ziv. Pret:ti)io
sam batine, ne priznao ni§ta i'- pustili me! Predocavala mi j(!
~tame ceka: •Prebice te, metace te na razne muke, ali sve je
prolazno, treba pretl'piti ... Sigurno ce8 .ostati!c To mi je bila
i>omoc kako da se drzim! •
·
.
' .
. .
IzvodiU su je cesto ... Vraca se i s vr.ata jedva progovara:
•Strali su me!« Uzme cigar, .p a kad potegne spali prste i zali-;
jepi cigaretu za onu nisku tavanicu. Opet j~. tako, odvedo~ .. ,
Zadugo je. nema. A onda, dolazi, mrtva satrana. Proslo je poia
,ciia dok je progovorila. »f>e je.. duvan?c pita mtiklo. Poslije
pr.Vog dima, ne gledaju6i ni u . kog~ _.ied,y a sastavlja rlj~i:
•Brate; oprosti, ne mogu ni lt~ti sta su -od mene noeas
radili . ·. . Rade, izvini . · . desetin.a ih - e ·na meni izmijenilo!c
s
Najteze joj je bilo lito je pol1iZenje na oeigled brata. •lzvini;
Rade, lito sam gola ... Vidi sta cine od m~n.e!c Ponayljala j~
~esto- te uzdahe .izvinjenja.
; r ;
·
Omladinca Mi.Su Tomanovica ~ poginuo je u V ofanziVi
J:)artizan. __,... cetnici su prisililo :mobilisali, pa je kod. njih'
neko vrijeme bio struar u selu •Dom~evo: Bd tih da:na,' sre+
8inom jula; le!ao sam 'zatvoren ti podrumu·· seosk~ osnovne
ik()l&. Iznenada, neko mi kroz prozor~ic .u. mokar pepeo ~•
pe
�4poclu itbacl komad hljebal Jo.§ vile sam bio iznenaden, kad
sam svaki put dobijao - drugu vrstu hljebal Uskoro me novi
.stra!ar i%veo u klozet:
»Poznajei li ti, Risto, Dragicu Pravicu? - upitao me. Bila je ovdje. Ja sam joj donosio cigara i duvana ...«
»Kako si smio?c za~udio sam se.
»lsto, kao i tebi hljeba.c
Otkrio mi je svoju tajnu: U selu je bio pomat kao »teika
:sirotinjac, nisu mu pridavali vamosti ni partizani ni ~etnici.
A on; svaki dan bi doiao u drugu kucu, u vrijeme ru~ka, i kao
alu~ajno &tao viJe stola. Tad su mu davali hljeba, »da ne piljic,
i. on ga je kl'Uoin odnosio Dragici.
•Q-o.o; Risto, Ata su od nje radilil Jo-o.j, sve joj kose po~
~upali .:.. Gola sva! Jesi li ~Ian Partije? - pitaju a kad
iin odgovori, oni dojure i §akom je ~epaju za kosu; iigule od~
jednom ~itave pramenove. Kad je odavde odvedena, ·ni ·dlake
na glavi nij~ iJnala. Ostala joj gola glava! Bila je kostur, zavijen u !ivu ranul Ni dojki viJe. nije imala, samo koiica visilc
•Dobr6, kako su ti dozvolili da udei?c .pitao sam Mi!u.
»Na mehe niko ne gleda, kao da i ne rpostojim. Naideni
pored nje.i bacim joj hljeb i cigare.« :
Bo!o Muruic, koga su ~lei takode silom odveli, blo je
·docnije r1lkovodilac u NOV. On mi je pri~ao: .
»Risto, nemam rij~i da izrazim njezino ddanje ... ·Kako
im' je do9pjela u !ake?
·
·
Kada je Savo ·Kova~ doznao da ovo boje Italijanima vile
rrlsu zahinlljivi, zatrdio je od njihove komande u Trebinju da
mu ih preda '•na dalji nadlezni postupakc, da im ori »SUdicl
Tako su Dragica, njen brat i Stevo BratiC bili iZrureni ~et:.:.
~cinia »Vo'j:Vode« Sav~ -Kova~a:. kolja~ima hjegove c~ne troj~
;te. koju ~e predvodio Luka ~undic iz sela·Borloviea. ·· ·.
'··': · Od 't>ra'gice ·su 't:razfu "da Citk~ije liegaice, ilegalne baze, da
im kaie ko su sve t:lanovi komiteta. Ona je upotno cutalat
syaltim:a~hom iz~ljall
_sv~ ~v1Ja f.riovifa ~mti~nja . . . A:
8\raKi rijen 'dan bib je.podvig za·'sebe.-: .:
.
Vidio s~m svojim _o~ima: V:ez~li jo) l}lke _
ispod _koljena, ti
klup~e savijena, ,pfbVtik1i gvoZdenu :§tarigii i' 'ta.ko ha.pravili
i'dan1. stiwljajuci ga itine(!u dva stola: Tret>alo je okretati ...
Os~fie' 'grane. zanovijeti. ·o§tre 'liu ' i · tvrde kao ·zeljeio. Oiii 1h
jo,l :noam..-zaO!t{el : l>osjedaju oko. •rdnjatt, ~·tim: .tiljcima je
su
329
�bodu po najosjetljivijim dijelovima tijela i tako okreCu oko·
one stange. Sva je bila u ranama. ISarana plavim brazdama;
od silnih udaraca ~ilom. Cesto je padala u nesvijest. Polijevali
su je vodom i nastavljali ... Jos samo njene svijetle oci i duboko disanje odavali su znake Zi.vota. Nije zajaukala. Niko je
nije cuo! Ali, nazivala ih je pravim imenima: »Zlikovci, razbojnici ....platicete ovo. »Poslije svakog mucenja, Bundic bi
se potuZio svojim poznanicima: »Partizanska kufka neee niSta
da prizna, iako smo je boli na hiljadu mjesta!« Golu je skinu.
Njeno nago tijelo izloze podsmijehu ... Pozivali su pijane ltalijane da je siluju. Bila je to vee izoblicena, drhtava rana;
nigdje zdravog mjesta na kozi, ni prst da se stavi.
»Jesi li clan Partije?c pitaju, a ona im odsjeee: »Jesam,
to mi sluZi na caste, i zaspe ih, kao strijelama, rijecima punim
mrinje. Oni ne mogu da izdrie, da je slu8aju, vee vicu: »Zaputi
joj usta!c Odjekuje kamena seoska kuca- cetnicki stab, udaljen sedam-osam metara od zatvora - stale. I dalje je uporDO'
cutala! Tada su nastajale jos strdnije muke ~ ..
Na kraju, pala je presuda - smrt strijeljanjeml lzvriila ju
je ceta Komnena Kovaca, komandira ljubomirske cetnicke cete.
- Jednoga jutra izveli su ih na gubiliAte pod osojem, preko od
,polja kod Ugaraka. Kad su ga poveli, Rade Pravica je uzviknuo: »lzdajnici jedni, sve cete ovo platiti! Mi cemo biti
osvel:eni!c
Dragici nisu dali da govori. Svakome su namijenili po dva
metka. Dok su ih vezane ostavili, izmicuci se par koraka za
strijeljanje, Dragica je prikupila posljednji dah snage i uzviknula: »Krvnici, fdisti, ako ubijate nas, ne ubijate Partijul Zivjela komunisticka Partija!c
Na komandu »pali!c Rade i Stevo odmah su pali na zemlju.
Dragica se samo zateturala i sjela. Posto su na nju ispaljena jol
dva metka, sru§ila se i ona pored svojih drugova, dajuci joJ.
znake zivota.
- Dok su na njih zemlju bacali - kaze Jovo Grkavac culo se njeno mrmljanje ... Cetnik Bundic, zaprepa8ten, dreknuo je:
»BjeZi.te, vidite li da mi nju ne mozemo ubiti!c
Sutradan su poslali grupu ljudi da nabacaju viAe zemlje
na ta mucenicka tijela; kao da su ih se i mrtvih pla§ilil Citavim svojim bicem, svojim neumomim radom, silinom svog re330
�volucionarnog utjecaja na ljude i prilike oko sebe, Dragica je
pokazala da je pravi vaspitanik nase Partije, pravi borac i junak koji nikada nije uzmicao. Svoju dumost komuniste izvdila
je najljudskije, po~teno i do kraja.
Nekadasnji skojevac Miroslav Zotovic ne moze nikako da
nade dovoljno snainu, onu pravu rijei!, za sve sto je proZivio u
svom posljednjem videnju sa Dragom; i kazano i pisano slovo
pada nemocno pred strahotom tih satanskih prizora ...
Uhvatili su ga i uveli u mrai!ni podrum jedne od »boljih
kuca u selu Ljubomiru. Zagusljiva, neciScena izba sluZila je
kao stala za goveda. Puna smrdljive slame. I vasiju! Pregradena rusevnim zidom na dva odjeljka; na jednom mjestu kamenje se odronilo, iii ga je neko izvalio, i kroz tu rupu zatvorenici su stupali u kontakt ... Jezu je ulijevao i kamen »zrtvenik«, sav krvlju ukapan. Draga i Rade camili su zajedno, tu,
preko puta. Ona neprekidno ophrvana nesvjesticom, groznicava, u vatri. Sva u ranama. Tjeme joj golo, s rijetkim skocanjenim cuperc:ma ...
Gledao ju je bez daha, uzasnut, i odjednom mu u svijesti
iskrsnu privlai!ni lik djevojke sekretara SKOJ-a: Stoji za stolom radnog predsjedniStva i obraca im se u prohladnoj skoli .. •.
Na glavi ima sarenu maramu, lijepa pod svjetlom1 petrolejke.
Kraj decembra. U selu Grabu-Zubci sresko savjetovanje
SKOJA-a! Gledali su u nju netremice, zaneseno slu!iali pro:!ivljene rijei!i, iako mnogi od njih mokri i prozebli od daleka
puta po susnjezici, od provlacenja i puzanja kroz zasjede . . .
Ona je i pocela i zavrsila skup, ulila im novu snagu; na polasku
su se osjeeali radosniji, »zagrijani i suncem, koje je izronilo, i
odulievljenjem za borbu. Bio je to prelomni sastanak, raskid sa
sektastvom, mirovanjem . .. U oplitini Ljubomir bilo je tad samo pet-8est skojevaca ...
•Sta je ostalo od one krasne djevojke, pune mladalackog
fara, koju sam jos nedavno tako pazljivo slusao i divio joj se?l
- pekla ga je umrtvljena misao. - Sta je ostalo, sta je ostalo?!c Bio je to sada Zivi lje§ u kome je jos samo prkosio njen
snami dub.
Kroz l'UipU na zidu dodavali su im hranu. Nije mogla sama
da jede. Brat je poku~avao da je hrani. Nije mogla ni da govori.
Jei!ala je, u vrul:ici. Jednom je ipak uspio da sa njom progovori, napolju, kad su ih izveli na vazduh. Bila je toliko ~
331
�-inrcvarena, nije siguran da ga je prepoznala. U .svom odjelj}QI
nalazio se prvo sam sa Stevom Braticem, a kasnije i sa dru~
gim zatvorenicima koji su se ovdje stalno smjenjivali ... Stevo
je bio obrazovan i kulturan oovjek, intelektualac, Olan sreskog
komiteta KPJ :ta Trebinje. Prije nego ito su ga uhvatili, du!e
je boravio na terenu Ljubomira.
Cetnicki »vojvodac Savo Kova~, koji je rukovodio ovim
mq~enjima, poku§ao je da nahu§ka seljake, obmanjujuci ih da
je· Draga radila protiv njih, ali veeina ljudi je sa strahopofto..
1f_anjem izgovarala njeno ime.
·
. Uoci Vidovdana 27. juna cetnici su pri:premali slavlje .. ·~
B.u tada se pojavio stabni kurir i poveo Stevu Bratica. Za2.
d,riao ga je oko pet minuta i vratio. »Sta je bilo?« pitao sam
ga sav utucen. Srecan cia ga nisu tukli, da nije dobio ·cokulom
u glavu, on mi re~e kako je ~etnicki oficir prvi pu~a bio »fin~
- samo mu je uzeo prsten s ruke. Stevo je razdragan, pun
nade u bolji ishod tamnovanja. Jos smo nas dvojica vodili
~azgovor, kad me ~ovnu§e. »Vuci se kuc~l« naredio je komandir.
Znao sam da se cetrucka posaaa smjenjuje pred vece, a posto
sam bio »domacic, upit8h ga mogu li da sacekam i krenem Sa
wima iz moga sela. ·Strahovao 'sam da me drugi cetnici ri~
·ubifu.' Da bih se do veeeri sacuvao, ·zavukao sam se u ne~
"i-upu ispod kamenja i tu pritajio. ZaCuh :glas cetnickog komanL
<Ura: »Dob:r:ovoljci, naprijed!~ i yidim; itvode ih vezane: Rad~
·i Draga skwpa, Stevo p<)sebno.. Si!li su niza stranu, pa prekO
polja .. .'Isla je polu8vjesna; oslonjena na 'Rada; on ju -je vukaOj
·pridiiavao, takoreci nosiO. Ubrzo sam CUO puc'nje i ·znao da Sd
~~lhove ·mQke prestale. ·
'. · .
··
. ·'
,.;
..-
~-
;~
,.. .. . ..
PAMET DA TI STANE
.
.
. ..
Dani su mi prGlazUi pod cetni~Jtom pris~otrom; s~
.vala sam u jednoj kucici kod njihovog itaba, izr koje Bani i;lo.
hodno izlazi;la u ·okolinu, ali ;syaki. dan·11am se mnrala javijati
u »!itabc _;_ kazuje dr Dana Pecanac. - Slali su me po:Vremeno
...·-okoli:mu sela J§dje .je harao ctifus.:Bijeqa ·Be iUI.stavtla :na ·bije.du· ••·. Rlt.i tifU5l. A ja ·u :zloglasnonL~nitkom-:zatvotu: u:Lidt
bominL Maju ·je ~ slicio ,junL'. ~ ·Ja 'Cl'Iljeg ne pamtim. Mia1Wl
-s&m·da·goi'El ne mot~ bitt; ·
~'J
I
·"'{
;
-
r.
•
.•
'
;',
. .
·';
_·,
•
.
�Jednom, kad sam poAla da se prijavim, u Atabu sam za~ula
ciku, pjesmu i pucnje. Rat, tifus, i pjesma! Pijana, raskalalena pjesmal Oko jednospratne kuce, u kojoj je b!o Atab, gorjele su vatre, okretali se ra!njevi . . . U kuci se §irio zagu.§ljiv
miris masti; neke lene pekle su ultipke.
.
»Sta se dogodilo? Zdto pjevaju?c upitah kriAom, tobolenehajno, stariju seljanku.
»Doveli su Dragicu Praviculc
Dragicu Pravicul?! Poznavala sam je sa studija, iz videnja,
Ito se kale. No, njen brat Rade bio mi je dobro poznat; bill
smo prijatelji, mogu re<:i kao brat i sestra. Zarobljen je u
prvoj ve<:oj borbi s cetnicima, u Zvijerini podno Sitnice, kada
su zarobili moju bolnicu.
»Uhvatill Dragicu Pravicu ... Dragicu Pravicu ...« vrmnalo mi se po glavi i tuklo sve jace. Kao u magli, obamrla, pro§la
sam izmedu cetnika i prijavila se. Slijedila je noc bcz sna; dvi~
je, tri noci kosmara . . . Zaokupljale su me erne misli ...
»Gdje je Dragica?c pitala sam seljanku u koju sam imala
povjerenja.
.. »Ovdje je. Mu~e je s~raAno ...« Pricala je o nevjerovatnim
mucenjima. Zene cetnika-seljaka nisu mogli da izdrze, da tf)gledaju, sklanjale su se,
»A ona, kocopema: Ne znam! Gadovi! I ni§ta vi§e, prica
~ljanka, snebivajuci . se cetnickoj niskosti.
Jos jedna noc mi umjesto sna donese prividenja .. .
..
»Ustaj, ajde!« poceo je neko, iznenada, da me gura okp
Pola noci. »Kuda?c wpitala sam zbunjeno.
»Ajde! Zove te ona ... tvoja ... «, govorio je povisoki bradonja, gurajuci me opankom.
·
~Koja, moja?c
»Ona! Ustaj i ne pricaj!c
Noe je bila tiha, vedra. Mjesec je sjao, a ja sam drhtala.
Strah ill svjelina noci? I jedno i drugol
Zaustavili smo se ispred jednospratne seoske kuce, gdje je
atralario cetnik. Zazveeao je lanac, skljocnuo katanac i, ugurana sam u mramu prostoriju. Zapahnuo me miris ·svjezebalege i smrad ustajalog dubreta. · Skrti mjesecevi zraci, sto
prodirahu kroz rasuAena vrata, bill su vrlo slab izvor svjetlol)ti. Stajala sam neodlu~no u toj jazbini bez prozora. U jednom uglu pol:eh da nazirem siluete krava ...
�•Dane, ja sam te zvalac, zafuh slabai;an g1as iz drugos
agla..
•Dragice?!c
•Ja sam, trebai mi!c
Straiar je euo ~or i rastvorio vrata. Na mjeseCini se ~
zala jeziva slika: Bade i Dragica! On sjedi na nabijenoj ilovaCi,
Da3lonjen na lijevu ruJru. dok desnom na krilu pridriava Drag:Bnu g!avu. Dragicu nisam mogla prepoznati. Gdje su njene
lijope plave kose? Sve se na njoj skorjelo o:i sasu5ene krvi..
Odjeea je sliCila nekoj bezobliCnoj masi. Da plaCem? Ona ni;je
plakala! Da je hrabrim? Kako? Stegnuto grlo ne propu!ta ni
jednu rijel:, sva tegoba se skupila u grlu. PlaC?! Samo plakati
mogu.
•Dane, muee me. Ne mogu viJe izdriati. Ne dam band!
da se sladi . . . Donesi mi, molim te kakvog otrova. Ti si slobodnija, moZei. lli bar met ... Kroz grede proturi.c
S kim da se posavjetujem? A kud bi to i Onila, iako sam
vidjela da joj je telko. I, umjesto da ja brabrim nju. ona je
hrabrila mene. Kako? Sta je govorila? lskreno da kaZem. ne
znam! Bilo je jezivo! Bilo je ... To je bilo - pamet da ti stanel
A stajala je, zaista!
Poslije dva dana vidjela sam ih u jednoj seoskoj kuCi;
neko od ~etnika je htio da pokaZe svoju •dobrotuc. Kolike
ironije! Doveli su ih da se ogriju. lli je to, moZda, bio neki
t.akt!~ki potez!? Na niskoj stolioci, uz dimljivo ognjiite, sjedio
je Hade. Do njegovih nogu sklu¢ala se Dragica Glava joj
~iva na bratovljevim grudima lscrpljena je, jo§ uvijek
krvava, uprljana ... Oko vrata se dobro vidjela modra oteklina, kao ogrlica, mu~enicka ogrlica od krvi i mesa. Jasni znaci
poku!aja vjebnja ill davljenja. I zastra§ivanja?! Nisu htjeli da
je usmrte jednostavno. Mogla je joA samo da prkosi §utnjom;
bar tako mi se ~inilo. Volja je jedno, a Zivotna snaga drugo.
Dragica je hila pri kraju Zivotne snage. Popila je nekoliko
gutljaja ponudenog mlijeka i vi§e nije ni pogledala u ~adavi
lon~il:. Naravno, sve se odvijalo pod prismotrom ~tni~kih
stra!ara.
Ubrzo sam kroz prozor ugledala dvadesetak dobro naoru!anih ~etnika, a medu njima Dragicu, Rada ... Bratil:a s daljine
nisam prepoznala. Moje slutnje ubrzo su se obistinile. Cetnicl
au ~eli u grupaana da se vral:aju ..•
334
�• Vidje li je, boga joj njezinac, govorio je hrapav glas
ispod prozora.
»Nije uvlacila jezik, sunce joj brko«, povlac:tivao je drugi.
"11A pjesme ... Dozlaboga, da ima i tri srca!c
Krvnici su se divili hrabrosti svoje irtve. Psovkama su
tjerali strah. Strah od mrtve djevoJke ... Naisla je druga grupa cetnika:
•Jesi li cuo sta je govorila kad smo je zakopavali?c
•Nisam razumio.c
•Bacam zemlju na nju, a ona jos sapce: •Zi-vi-la Ko-mu-nis-ti-cka par-ti-jac, rastavljao je cetnik slogove. •Dok nije
izdahnula, to je govorila.«
Doznala sam viSe nego sam htjela. Dragicu su ubili. Jos
zivu su je zatrpavali zemljom! Poginula je junacki. I posljednjim dahom, dahom izdisaja, iskazivala je svoju neunistivu vjeru:
•Zivjela Komunisticka partija!c
335
��LEPA RADIC
Z2 - Zene hc>ro.ll
����LEPA RADIC
R~ena
je krajem (25) decembra 1925. godine u selu Bistrlca
pod Kozarom, srez Bosanska Gradi!ka. Otac Sveto, siroma§nt ze-
mljoradnik, nije mogao ni da izdriava svoje troje djece, a kamoll
da ih §koluje. Tako su njih dvije sestre, Lepa i Dara, odrasle u
sve§tenickoj porodici svoga djeda. Obje su osnovnu §kolu pohac!ale
u Bistrici i skupa zavriile iensku zanatsku §kolu u B. Gradi§ki,
1939. godine. Prvi razred ove strufule !ikole Lepa je zavr!iila 1935.
godine u Bos. Krupi, bQraveei kod svoga strica Voje. Do rata je
ostala kod kuce.
Uz strica Vladetu, naprednog radnika-elektricara, uvedena je
jo!i kao djevojcica u borbu za bolji tivot. Pored Lepe, u ustanak na
Kozari 1941. godine oWlo je jol pet Clanova stare porodice RadiC.
335
�Kao bolntfarka i borac Grbovacke fete Lepa je provela fetirl mjeseca u kozarskom odredu Mladena Stojanovtca.
U Partiju je primljena aprila 1942. godine na Kozari.
U junu iste godine, u jeku kozarske ofanzive, prella je po zadatku KP u Podgrmee. Otada pa sve do svoje smrti radila je politicki sa omladinom I !enama u Duboviku, srez Bos. Krupa, kao
clan opAtlnskog komlteta SKOJ-a i KPJ.
Sredinom februara 1943. godine, u IV ofanzivi, zarobili su je
Nijemcl u planini Grmee skupa sa zbjegom koji je vodila i objesill
u Bos. Krupi.
Za Narodnog heroja proglaAena je 20. XU 1951. godine.
·o
�PREKINUTA REC
. Na maloj zaravni kod Krupe na Uni, jo! stoje ta ~etiri.
$tara bagrema. Jedan od njih, istureniji prema obali, ima posebnu proslost. U njegovoj krosnji bez cvetova ugasio se poslednji pogled jedne mlade Kozar~anke. Na krivom, sad ve6
osu8enom bagremovom ogranku prestao je njen zivot u osamnaestoj godini.
'
- I ovaj februarski dan je tmuran, kao i onaj kada si tako
uporno cutala pred Nemcima. Bagrem sene beli. Nema cvetova. Dar.a, tvoja sestra, i ja - razmislja setno Dragoje Lukia
,.;.:_ stojimo tu kraj tvoje humke. Tiho je. Satno Una dole nepr~
stano !umi.
· Sestra je priljubila obraz na hladnu kamenu plo~u tvog
8pomenika i ne!no miluje tvoje ime uklesano u tvrdi menner.
Dosli smo u Krupu da vidimo i baba Darinku koja ovde zivi
od oslobodenja. Rat se zavdio davrio i Krupa je sada lep grad..
Izgradene su mnoge kuce i baba zivi kod sina Voje, tvoga
strica, u jednoj takvoj kuci, u novoj ulici. Svaki dan dolazf
·
ovde i neguje cvece. Ona zna kakvo si ti cvece volela.
· Stojim naslonjen na gvozdenu ogradu pod starim bagretnom, zanesen poplavom secanja. Tuga je stegla i grlo i du§u.
U meni trepere svi nasi susreti, sve nde igre kraj ceste i rat
koji nam je oteo detinjstvo. Gledam na sestrinoj ruci onaj
mali prsten od zlata, dala si joj ga na poslednjem rastanku.
Bila je ofariziva kad ste se susrele na jednoj grmeckoj prtini.
Zagrljerie, dugo ste plakale. Sa prsta pomodrelog od zime skiimla si prsten i rekla: »Uzmi viticu, Daro, udaces se sigurno
~rije mene.« I posle ste svaka za ::.vojom kolonom.
·
· · U tvojoj porodici, koja viAe nije onako velika kao onda
:kad . sma bill deca, video sam !est partizanskih spomenica 1
�jedan Orden heroja. Tri su pri~ene na somotskom jastul!il:u. Spomenica i Orden heroja tebi pripadaju. Jastuce nije
u tvojoj kul:i, kul:e viSe i nema. Izgorela je 1942. u
ofamivi. Na njenim temeljima podignuta je skola sto nosi tvoje
ime. Sada sva bistricka deca razdragano tree po crkvenom gaju, oko skole, gde smo se i mi cesto igrali bnurke.
Tvoj orden sam video u na&oj Gradi.§ki koja viSe nije
onakva kao onda kada je Sveto, tvoj otac, dovlacio bukove
cepanice iz Prosare i prodavao ih s mukom, da bi platio skolarinu za tebe i Daru. Na5 grad je sada lepsi i veei. U njemu su,
na malom keju kraj obale, sakupljene sve one tufne uspomene
tvog razreda i citave generacije koju je rat uni.§tio; sacuvana je
i slika tvojih dvanaest drugarica, zagrljenih, u sarenoj nosnji
Ato su je same izradile. Bio je to tvoj peti razred na ekskurziji
u Su5aku; tvoje najbolje drugarice, l!ija je sudbina ista kao
i tvoja.
Setale ste kejom pod kestenovima i va& zvonki glas osvajao je gimnazijalce. Volele ste, kao i sve devojcice na svetu, da
setate sa mladicima u ti.Sini v~eri. Svojc prve sastanke zakazivale ste preko cedulja, krisom doturenih ispod skolskih klupa. I to nikome nije smetalo sve dok nije dosao rat, kada smo
1 mi, jos deca, morali postati odrasli.
Jedna skolska godina imenada je prekinuta i za tebe u
na&em gradu viSe nije bilo mesta. Omiljeno setali.§te ostalo je
pusto. Obalom se viSe nijc cuo smeh, a sa druge strane reke,
iza zidina Stare Gradiske, sve cesce su dopirali stravicni krici.
Neka teska tama, a to nije bila gusta posavska magla, pritiskala je sve, i grad kao da je tonuo sve dublje u zamucenu
reku. 2ivot u njemu polako je zamirao.
Na malom trgu kraj keja jos uvek stoji onaj stari, zarc!ali
elektricni stub. Na njemu su obesene tri najbolje tvoje skolske
drugarice. Mira Raca, Desa i Mira Bambural: imale su tog zimskog jutra, kad su bose dovedene na trg, po sesnaest godina.
Stara uciteljica Dragica Radulovil: uvek zastane pod tim stuborn, kao da bi htela proveriti znanje svojih ucenica. A hrabro
su se one drzale, videla je i ona. 2ao joj sto, vee stara, ne moze
doci u Krupu da donese buket ruza tebi, svojoj dragoj i uvek
nasmejanoj ucenici iz domal:inske skole.
Znam koliko si volela nail grad na obali Save, ali te ville
privlacila mirna Bistrica, selo pod !lumom na dubickoj cesti. U
.3-12
�l!:i
:.'
·~!
61-
:.l
I!
J.
~
r
njoj si roc:!ena i najlepsi deo detinjstva provela pored baba
Darinke koja, eto, jos uvek !ivi. Baba sa svojih 96 godina sve
pamti. Sel:a se i tvoje prve haljinice sa crvenim cvetovima,
koju si isprljala u blatu, dole u Milavi. Dotr~ala si kuci i plakala sve dok se haljina nije osu§ila.
A kada si malo poodrasla, volela si da sediS na klupici
pod lipom iznad dedove ku~e i mastas ~itaju~i :.deset zabra•
njenih knjigac, koje je Vladeta donosio iz Banjaluke. Ti mala
nestasna devojcice, prva si u selu pro~itala :.Gvozdenu petuc
i omiljeni roman :.Matic. Bila si sasvim mala kada si mu napisala svoje prvo pismo: »Dragi ciko, doc:!i, otelila nam se
Goluba i do§ao je u selo novi pope. Tada ti je on poslao »Bera~e pamukac. I tvoj deda Milo§ bio je pop u Bistrici, umro je
1929. godine, ne znam da li si ga upamtila. Strica Vladetu si
najvise volela. Njemu si poveravala sve svoje male de~je tajne.
Pisala si mu u Banjaluku i !alila se na babu kad bi od nje
ponekad dobila batine. Za vreme raspusta on je dolazio ku~i
sa svojim drugovima, da provede odmor. Tih letnjih dana kod
vas su se okupljali: moj stric Panto - ucitelj, Rade - student
iz Beograda, Enver Siljak - radnik. I on je poginuo u ratu.
Odlikovan je Ordenom heroja Moj deda Marko, koji je sa tvojim dedom bio nerazdvojan u prvom svetskom ratu, dolazio je
cesto u va5u ku~u kao dragi gost. I njega su ubili usta§e u
.Jasenovcu u sedamdesetoj godini. S njime smo uvek dolazili
i mi, stric Panto i ja. Vladeta je znao da sve goste uvck lepo
zabavi. Kako je samo dugo i lepo umeo da prica! Celo selo ga
je volelo, a deca posebno. Bio je i dobar lovac. Tr~ali smo za
njim po barama i donosili ono sto je ulovio. Kada je pecao
ribu, nije nam dozvoljavao da se pribli.Zimo obali. A mi smo,
daleko uzvodno, bacali kamen~ice iz zbunja u zelji da nateramo ribe na njegovu udicu. U tvojoj kuci sam prvi put video
film; Vladeta ga je prikazao selu. Slusao sam i radio i prolazio
pozadi kutije da vidim odakle govori rovek. Svi su mi se smejali, a on je strpljivo i dugo objasnjavao.
U velikoj porodici, tebi kao najmlac:!oj opra§tani su cesto
deeji nestasluci i mali grehovi. Na gozbi, kakvih je dosta bilo
u tvojoj kuci, u procelju je sedeo pop. Ti si sluzila swpu. Pri·
bliZavajuci se stolu glasno si pitala baba-Darinku, kao naj·
iskusniju domacicu: »Bako, kome cu okrenuti rep?c U zelji da
ti pomogne, i ne razmiSljaju~i o posledicama, baka je odgo-
343
�wrila: •Popuj 8ine, on je naj&taiijic A kada si prsnuvii u Slileb:
posula popa SUpom, baba je pcM!ela da se krsti. Ugrabivti tre-·
nutak izletela si napolje, jedva zadriavajuCi svoj praskavi kikotdok je pop, kome baba dugo nije smela pogledati u oO, ostao
malo uvre4en. Za ru~ak si »kaZnjenac, pa smo ti Dara i ja
doneli ·komad plenienog hleba nama:umog pekmemm. lzgleda. da baba tu na5u kra4u nije ni primetila.
A onda je doiao rat .•.
. Kada su Nemci prolazili cestom kraj tvoje kuce, ti, koja
nilta nisi propultala da pogledd, izlazila si sasvim blizu njih
i-atiskala pesnice. Grdila si ih a oni su ti mahali, misleCi da ih ·.
pcndravlju. Penjala si se i na zvonik, da ih bolje osmotrii.
: . ' Jedne vereri Vladeta te poveo u Jankovica gaj. Cistila si
puJke uz metalni sjaj m~ine. I on je otiSao. Pokazao ti je
rokom Kozaru: »Tamo ce& me naci.c OtiSao je i stric Voja:
1: strina Jovanka i otac Sveta. Sve si ih ispratila.
·
Jednog jutra dosle su ustaSe. Padao je sneg, a oni su ubi- ·
ja1i ljude u selu. Baba Darinki su vezali ruke. Tebe i Daru ·
vezali su zajedno. Tvoja majka je morala da pone~e i trogo-di§nju Milieu, Jovankinu kcer. Zatvorili su vas u hladni Gvo-..
jil:a podrum. Ti i Milica bile ste najmla4i taoci u Gradi.SkL
'1\lkli su vas. Vladeta je tad n~isao piSmo Zvonku Sukicu,._
ustdkom logorniku, i zapretio mu. Znao je ustua da se Vladeta ne §ali i prestali su da vas tuku. Partizanske veze ubrzo su.
~as izbavile i prebacile preko Petnaestog kilometra.
:
. Decembra 1941. godine nisi se vratila klici. Sa Darom si.
ot~l.a pravo u Grbavce, partizansko gnezdo pod Kozarom. Ta-:
d~ i nastaje novo poglavlje tvoga zivota. U grbova~koj ceti, ·
rnec:tu prvim omladinkama, bila si ·prva devojcica. U ambulanti
Drugog kraji.Skog odreda bila si najmlac:fa bolnicarka. Mladen.
$tojanovic, komandant i lekar, uCio te kako se previjaju ranjenici. Shvatala si brzo. I kada je bilo najteze, kao te prve
ratne zime, znala si svojom mladalackom vedrinom da ohra:bris drugove. U dubini sume, iznad prijedorske Bistrice, bila
je baraka za ranjenike. Nocu, pored uvrnute petrolejke, ti s~
tin ublazav'ala bolove. Dezurajuci, primetila si da se Trivun
KukiC sezd~setogodisnji partizan, iako tesko ranjen u desnu
tUku, svako veee moli bogu, krsteci se uz velike napore levi..:_
com. Na tvoju molbu da se ·ne napreze, prestao je da se krsti
samo pacl ilslovom da se ti moliS za njega.- Obecala si mu. M<>-'.
�ma~ si 'se; til itfega i .i!lca je bio zadovoijaii. :viAe.riikad nlje ni;
"})Okub6 'cia' se prekrsti. ·
·
·,
u svojoj sedamnaestoj godini, u drugoj godini rata, tu u
dubini Kozare prmujena si u Partiju. Kandidatski sta! u tvom:
.slucaju nije bio ipOtreban: Kao mladi komunista obilazila si sva
iela pod Kozarom. U meni i danas treperi tvoj glas od one
veceri kada lfi i!itala prve radio-vesti na5oj tek formiranoj om~
ladinskoj i!ett Napustila si vee hila ambulantu i svim svojim
-!arom bacila se na · nove zadatke.
U naj~e§cem plamenu borbi pod Kozarom- pre§la si prekd
Sane u Pcidgrrilee. ·Tam.o te cekala ista omladina kao §to je hila
i: n~a kozaracka l dok je besnela ofanziva p<)d Kozarom, jula
1942. godine, ti si :sa ·oniladinom orgailizovala na ravnici Puo~
nik prvu ratnu !etvu. Stcitine omladinki injelo je nocu pred
bunkerima jedro klasje Zita. A tamo, preko Sane, ·neprestanOje grmelo .. Tvoja Kozara, di'ugovi i porodica bill su u obructi
sto se sve v~e stezao. u jednoj noci, na proboju, poginuli su
i otac Sveto i tvoj jedini brat Milan koji je imao samo trinaest
_gQdina i Vladeta stric koga si narocito volela. Vladeta je pao
junackom smrcu: Bio je zamenik komandanta bataljona i na.
proboju je §titio zene i decu.
Januara 1943. godine do§la si u Srtpsku .J:asenicu na smotrt1
Cetvrte krajiske divizije. To je bila i tvoja divizija, P'!lna Ko-,
:zarcana, kojom je komandovao Sob. Na smotru .si dovela svo~
ju .omladinu ·da vldi Tita i preda
poklone. Bio je to naj~
lep§i trenutak u tvom .Zivotu i u zivotu· cele borbene mladosti
ovoga kraja. Video sam ti suzne oci dok su utabanim snegom,
cvrstim korakom, gazili Krajisnicl Tito je stajao na tribini l
otnhidina je pevala njemu i brigadama:
pozdravljlio.
Prvoj, Drugoj i Petoj. A onda su brigade ot~le na p<>lozaje.
· Otpo~ela je ~vee bila- nova ofanziva ; .. · . ·
.
:: i Na · sastanku bp~tinskog komiteta u Duboviku podeljeni
su zadaci. Jake nemacke snage zaposele su prilate Grmecu, au
njemu su bile partizanske bolnice, oskudni magacini hrane,
zbegovi naroda i decji domovi. Povela si sto i p~ge_s~t d_llsa _sv~
Zim tragom Druge i Pete brigade . . . Puta 'nije bilo: Sarno
·Grmee i duboki neprohodni sneg. Tvoja kolona nailazila ie na
'Pi'izore. ~to ih sarno strasan rat 'za sobom
da ostavi. Nei:na
k'amere na s\Tetu koja bi ·to mogla dapredstavi: Sczdesef
:Sa decom zastali su da se malo odmore ·i -·~ Svi su se smrzlif
mu
Tvoja
moze
zeria
345
�Ukc.t'Ji se kao lrlpovi. I hrana u zaveiljajima, bleb i sir, sve
se skamenilo. Jedna majka sedela je naslonjcoa na bukvu sa
detetom na grudima. Lice joj joi c:rveno. ali hlacfnn. belivoblo.
Samo njeno trogodiinje dete se micalo. Borci su u :oemoj tiSini
uzeli maHi;ma iz h1adnog narufja i zagreva1i ga pod svojim
finjelima; svaki borac ga je DOSio kraj svoga sn:a.. Te DOCi
Peta brigada je imala jedan od svojih najZ.eiCih okriaja na
proboju obrufa • Vra!je divizijec. Brigada je proSla. Za njom
su mnogi ostali mrtvi Maliian je spasen ••. U proleCe su majkama Potkalinja borci predali svog najmla4eg druga.
Tih dana bila si neumorna. Od sto prikupljeoih &riava
napravila si sa tenama stotinu nosila za ranjene i promrzle
drugove. Ali u jeku najieJCih borbi, kada su otave btigade
patile od halucinacija, i tvoj zbeg je iznenada opkoljen u snegu
do pojasa. lspucala si na Nemce sve metke iz puSke i iz piltolja, ali time nisi bila u stanju da odbranii ni sebe ni zbeg
koji si vodila.
U pratnji dobro naoru!anih i opremljenih nemafkih vojnika, nemol:no si gledala gladnu i promrzlu kolonu. Kako sf
im relela jo~ jednom pomol:i; pridriati majku iz Dubovika koja
je vukla sa sobom dvoje nejake dece, a ni sama viSe nije imala
mage da se kreee ... Ali odasvuda su te vrebala hladna §vapska lica.
Posle tri dana dovezli su te automobilom do starog bagrema. Ko zna po koji put su ti obeCali Zivot, ako kaie8 ko su izme4u prisutnih komunisti. A tvoj neZni pogled j~ jednom jeobuhvatio izmuceni zbeg, opkoljen cevima nemackih 8majsera;.
bio je sada mnogo veei od onog ito si ga prcdvodila kroz.
Grmee.
Bez reei, laganim korakom, uputila si se pod bagrem. Stalasi pod ve~ala i obratila se zarobljenom narodu ... Ali omca jeprekinula tvoju poslednju reeenicu.
MALA LEPA
Srednju !ensku strucnu §kolu u Bosanskoj Gradi§ki pohac!ale su dvije sestre Radic: Lepa i Dara. Bila sam im nastavnica - .p rica Dragica Radulovic.
348
�Ndu ikolu, u odnosu na gimnaziju, smatrali su drugorazrednom. Lepu je to mul!ilo. Mnogo je o tome razmiSljala. Zato
je svojim drugaricama stalno napominjala koliko je va!no da
dobro ul!e sve predmete i da se sto bolje pondaju. Borila se za
ugled ikole u kojoj je i ona ul!enica. Mada po prirodi vesela
i duhovita, znala je, da bude i vrlo ozbiljna. Mnogo se unosila
u nde skolske poslove. 0 tome svjedol!e brojni primjeri.
. Ucenice nisu nosile rul!ni rad kuci; ostavljale bi ga de!urnoj, a ova je to spremala na odre(!eno mjesto u u~ionici i sljedeeeg dana vracala vlasnicama. Ddavalo se da dijelove kroja,
rukav, le(!a, poradi aljkavosti zagube. Lepa je na de!urstvu
bila vrlo pedantna: Radove je primala po spisku i istim redom
ih slagala u kutije, Sto smo na njen .predlog i nabavili. Zahvaljujuci njenom zalaganju, djevojke su otada postale urednije.
Leya im je iz dana u dan nato skretala pa!nju.
BUa je vrlo pravima i nije se ustrucavala da svakoj drugarici kate u o~i sta o njoj misli. Voljela je sve drugarice,. a
sama je, usljed svoje divne prirode, bila kod njih obljubljena.
Povjeravale su joj i svoje najveee tajne.
Jednom je zakazan ljekarski pregled svih u~enica. Sve
su obeeale da ce doci, izuzev siromdne djevoj~ice !fete. Kad
su je upitali za razlog, cutala je. Na kraju nastave, izmec!u trideset ul!enica izabrala je Lepu i povjerila joj se: na pregled ne
mote doei jer - nema ko§uljel Lepa je taj problem rije§ila
bez huke: skinula je odmah ko§ulju sa sebe i dala je Ifeti. Sutradan se i ova pojavila kod ljekara. Lepa nije stala na tome.
Zajedno s uciteljicama pokrenula je akciju i od ul!enica prikupila dobrovoljni prilog, a zatim kupila materijal i skupa
sa njima sdila i izvezla Ifeti dvije kosulje.
Bila je odlicna ucenica. Vrlo pa!ljivo je slu8ala izlaganja
u~iteljica i profesora. Voljela je nd jezik. Rado je citala pjesme cika Jove Zmaja i Vladimira Nazora, i stvamo ih razumijevala. U l!asovima odmora bila je pravo dijete. Druga Lepal
Spremna da drugaricama izvme rukave mantila, ili da ih zaveze! Kad su polazile kuci- nastajao je smijeh i pravi urnebes. Sve su jednoglasno uzvikivale: :.To je djelo nde male
Lepe!oc Od dragosti su je zvale :.mala Lepaoc.
Radovala se ekskurzijama u Zagreb i Rijeku; sanjarila o
vo!nji u liftu, na !eljeznici, o penjanju na zagrebal!ku katedralu, odakle ce moei da vidi l!itav grad. Za vrijeme putovanja
347
�stvarala }e tivast -u vagoiiu. Safilarse t ·p:t~a o &voin •Novom
Varosuc- kraju GradiSke u kome je stanovala: •Novi Varb§t
kuce u dva reda, kad pogledam, ko Zagreb izgleda!C DrugariC4i
su pjesmu sloZilo prihvatale. i. Slilijale se toj. USpo:redbi; ~nalEJ
.su da je to siroma5ni di.O vatosi~e. ·-Kako :se•- voz ptibliZavao
Rijeci, njeno nesti'pljenje·bivalo je veee: Radovala 8e moru l
kupanju. u Su5aku je blla srecna; Niko· u vodi' nije bio doze
od rije, .prva je ulazila a poslednja izlazila. Gnjurala je kolegice i u~ila ih plivati.
· · ··
·
- · Mnogo je voljela sVoje rodifelje i porodicu uop§te~ ·Oc:t njill
nije niSta traZila, ako je znala da joj nemaju & dati. Voljela:
je sestru Daru, ali 8e na nju znata .i da naljuti: ako ·dobro n&
~i iii ako je neuredna. Posebno je voljela brata; kupovala mu
je poklone kad god bi iSla kuci u 8elo. Obla~ila se uvijek pri..':
kladno i skromno, a nadasve, urednol Nastavnil:ki kolektiv jOJ
je poklanjao ·rimogo pa.Znje jer je u L~j' vidio ne samo odli~nog daka vee i dobrog saradnika.
- · ·
, .. .
POZADINSKI ~RADNIK
· Otac joj bjese ·siromasan:, nije mogao dalje da je ~koluje
pa je povukao kuci, iako .ne !po· njezinoj volji jel' je iudjela da
dode do svog komada hljeba: Prema·lmjizi je pokazivala ljubav;
·::
jos od ranog djetinjstva.
-U meduvremenu, strie Vladeta · je •i ria hju dosta utjecao;
Koo sviju rias· budio je borberii dub . .::.. :. pri~a Lepina striiur
Jovimka. - Kad -je buknuo ustanak, · otisli .smo 'u partizanei
ja, njen otac i dva strica, Zbog toga su' je ~tiStase uhap6ile sku.:..
pa s majkom; sestrom i bratom-. i dvadeSet,... dana ~ddali u zat\l'oru. Pustena je -devetnaestog dec£ttnbra; a· vee 23. ·dosla: )~
k nama u surnu sa svojom starijoin seStroin flarom. ·
..
Prva du!nost jof je bila · d a se osP<>sobi za bOlili~arku, za~
jedno sa mnom, u Bistrid na·ptijed6rs~mn teremi .. : .~a toj
duznosti je ostala cetiii ' mjeseca ~ -... ' .. . ' . . ... i .
. . -. ~
· · .;_ Prvo kao bolnic'arka, a zathn: i ·kao-~ borac · Gii>Ova~k~
~et~ . Kozarskog odreda .Mla~ena Stbjan6vi~~. bila je ~e<>!ii~n~
nrabr·a - sjeca se ·Petar Vojriovic~ ......;;,·trl:fuita ~ je · e _
n mali broj
pO(iv:ga i u borbarrfa ~ete i u diverzan:tSkim akclj~ma. l1 me<tu:-;
vrenienu je pokaz.ala Jaku--voljti da ·se ¢Uti~ki · izgrad'ttje,- §tci
.
�.:
i
~
~
ilu-drilgow zapl!Zili.' .Kada j:e::l-6;-·maja 194~. _upueena u Ornank\t
kOd .Prij_edo.ta; :istakla se i kao- po:~:adinski~politield :r;adnik.
Mnogo je tad ti,op~jela brojnom ja~ju svoje partizllMke
jedinice.
. · ·
__ :Tog p_ro1je¢a,•.z;a ~ju-iprvog.,i_posljednjeg .u ratu, Lepa je
JX?Stala tlaiL Par~ije~ -Pret}lo~~ ~ .z_a t:o _pr~premala .•. _ . ·..::
: . . ;_,. ti selu
Mica
r - ~ru~vo<lila' Lmnovit~ pod Kozarom ..,.:,... prieakoje.suVrhQ.~~
Sam nek~- vrij~~e ideoio§kim .·radom skoje')TSk~
grupe od
do pet lijepih,.kr§nih
odisale~etiri
djevojak~
~d.Oscu. L.zdravljeln. Palo mi je. to u zad~ia~ kao -~lanu KP,,
Bio je mart-.:,..apr,il _
19.42. go<ilne. Za- vorile smose u jednu malu
t
.$.0AU ru $,koli i tq.u~n~; J;>ored vrtljiv~.Jijepe Pare nadulovic 's a
;~r¢m v~tre~iiJl o~iiJl~•.sj~ala pi Stoja_Janjici Bora Kust>njjR,
-~ 'do · njih ti.lla play~st.neda Lepa_. Preradivale smo Prv·q .i
Drugu ·glavti Istorije sKPb·. Na na~e »~de<,>losko uzdizanje« yp...
lio je da dode drug So~, 1 ) govoreci: »IJa cu ·u SKOJ!~ Na:.
_v_!se..pu~ •.. pomaga~ omladin~aJ'Da. q ucenju i _ispiti}.i:aQ ih, a one. su se._stidile, Objalinjavao .im je i aktuelne_doga:<taje.., . Ostajali smo ra&pravljajuCi i,pq dva sata,
. .
·, · . Lepa. je uvijek bila. mil1la i stalozena, Cutaia je i sami>pailjivo. slu5ala. Kao da je sve to .prosto upijala, J5,:upila u sebe.
~Cinilo. mf se. cia je fPOVUcena i poihalo stidljiva, Bil~ je j~k9'
lacria ·i redovna na sastancima, kao i ostale nje:P.e drtigarice.
Svaka od njih imala. je »svoj teren«, grupu sela u kojirila
'iu
omiad.i.Il.om Politicki radile; Lepa je odlazila u Podgrace,
~.&
stranu .:Kozare, pr~ma Savi.
. ...
· · .Rad kruzoka ·je trajao sve do velike, strasne kozarske ofan·zive u junu .1942. kada smo se, poslije osam do desct zajf.dnickih sastanaka, rasuli : : .
.
.
. .
_y~;:~ca~> j~
saonu
- ·Jedan bataljon ~Qzarskog ()dreda - sje~a se dalje P..
Vojnovic ...:..... probio se iz obru~a u juiu 1942. i tom prilikom je
·i Lepa Sa m~$om na~:oda presla ~ Podgrmee. Dobila je zadatak
'da radi Sa omhidii:tom u selima Donji i GOrnji Petrovici i Du::.
boyik. p politi~kom raciu. se pokazala vrlo aktivna i umjema,.
'ia.ko.d.a je 'ia kratko vrijeme 'po~ala clan opstinskog komiteta
.KJ=>J Srednjem.OupQviku, srezBosanska Krupa. lako je bil.a
1erenski polit~clti radnik, LeP.a·..je. ~esto od . svoje. volje uzimala
. _: : [ . .
. .
.
.
.. .
.
.
. . ..· ;
u
:~
;.
1)
~
Narodni heroj Josip Maiar.· _ ..·
~
�pu!ku u ruke i puna radosnog nestrpljenja iSla s borcima u
akcije. Ucestvovala je u napadu na Bosanski Novi, .Krupu, Ca(!avicu, Otoku ... Navodim to samo kao primjer. U mnogo bitaka je Lepa sa nama bila!
- Tih jl.mskih dana - prisjeea se i Ahmet Sehovi~ mnogi su nam borci i civili pristizali sa Kozare, i skupno l
pojedinacno. Kad sam dosao na teren RuiSke, kao clan okruZnog komiteta za Podgrmec, imali smo zadatak da prihvatamo
i zbrinjavamo izbjegli narod . . . Tu, u RuiSkoj zatekao sam i
Lepu. Bila je to visoka brineta, ozbiljna za svoje godine. Njena
pojava odavala je vrlo energicnu fenu .. Kako je samo bila
lijepa! Rijetko koji borac se nije za njom okrenuo!
S obzirom na njen raniji rad na Kozari, uputili smo je u
opStinski komitet Dubovik. Postigla je tu mnogo; narocito u
okupljanju onih snaga koje su jos bile po strani od na5e borbe.
Narod ju je prihvatio i volio.
- Upoznala sam je u .selu Srednji Dubovik - prica Nevenka Novakovic - u tamosnjem komitetu. Rasporedena je
u selo Donje Petrovice, politicki najteze na opstini, da radi sa
omladinom i zenama. Veoma brzo se sna8la u novoj sredini
PribliZila se seoskoj omladini. Ovaj kraj poznavala je od ranije
jer ju je njen stric Vojo, Iugar, cesto vodio sa sobom dok je
jos kao ucenica boravila kod njega u Kru.pi.
Svakodnevno je okupljala omladinu u nase prve masovne
organizacije USAOJ i AFZ i tu se pokazala bliska i neposredna. U Donjim Petrovicima u aktiv SKOJ-a privukla je sirl
krug naprednije omladine. Odlicno je organizovala seoske konferencije mladih; sama je istupala i govorila im o bratstvu
i jedinstvu, o herojskoj borbi omladine Kozare, u kojoj je i
sama ucestvovala. Pozivala ih je da dobrovoljno i u sto vecem
broju idu u prve krajiske brigade. Na desetine rnladica i djevojaka javljalo se u krajiSke jedinice, cemu je Lepa mnogo
doprinijela isticul:i primjere hrabrosti iz kozarskih borbi, podsjeeajuci na zlocine ustasa i okupatora nad narodom Bosanske
krajine. Ovo je tim znacajnije sto je Lepa djelovala medu seljacima na koje su svoj razomi utjecaj vrsila dvojica domacih
cetnika. To je otezavalo rad nasim aktivistuna. Pa i u tim
okolnostima njoj je poslo za rukom da angaiuje masu omladine u svim akcijama USAOJ-a.
150
�Sastanke su odriavali obi~no n~u. u seoskim ku~ama,
mada je stalno prijetila opasnost da upadnu ~etni~ki provokatori, Mo im je katkad i uspijevalo. Dio opstine Srednji Dubovik grani~io je sa neprijateljskim polo!ajima, spram sela
Ostruinica i. Badi~, i njihove patrole su upadale u Gomje i
Donje Petrovi~e. plja~kale seoska doma~instva, tukli !ene i
djecu, i prijetili da ~e ih sve likvidirati ukoliko budu pomagali
partizane. I propagandu su pri tom sirili.
lako svjesna stalne opasnosti, su~ena sa svim tesko~ama,
Lepa je hrabro izvrAavala zadatke opstinskog komiteta Partije
i SKOJ-a. Odlazila je i u poluosloboc!ena sela, pje§acila na
desetine kilometara, nocu, usamljenim seoskim putevima, do
zabacenih kuca i zaselaka gdje su odriavali sastanke. Poznajem te prilike jer sam tada ondje bila sekretar SK SKOJ-a.
Kaicav je utjecaj Lepa imala na podgrmecke djevojke, vidi
se iz rije8 Save Strbac: •U jesen 1942. pozvani smo na sresku
omladinsku konferenciju u Benakovcu. Dosli smo oko devet
izjutra, svi kao cep mokri; pljusak se na nas sru~io. Lo!ili smo
vatre oko skole i sklanjajul:i se od mu5kih pogleda, mi zenske
skidale smo i cijedile suknje ...
Lepu sam vidjela u skolskoj ucionici. Kad je Aleksa Trtica
otvorio sastanak, izaSla je ona i govorila o buducnosti omladine i o v&Znosti omladine u borbi. Kao lutkica je bila. Mladal
Poslije izvjestaja delegata, opet je istupila. Kad ona govori,
cisto si oduievljen, sve te nesto tjera na rad iako do tada ni
0 cemu pojma nisi imao.
Po podne smo ranije zavdili, da kuci ne okasnimo. Putem
smo sve o njoj pricali i uzdisali: »Da mi je docekati da onako
govorim ko Lepa!c Sad smo i mi naioj omladini u selu Suvaji
govori11 kako cemo zivjeti kad se oslobodimo i kako ima jedna
lijepa i pametna drugarica.«
Zbog skromnosti i neobicno lijepog opho4enja, narod u
na§im selima je Lepu narocito volio i zaista cijenio. Po prirodi
je bila tiha, ali u radu upoma i odvazna. lako skolovana, djevojka iz grada, snalazila se i u poslovima koje nikad prije nije
obavljala. Ucestvovala je u organizovanju omladinskih radnih
brigada i zajedno sa njima zela !ito ispred neprijatelja kod
Krupe i u selima Gomji Petrovil:i, Ostrt1Znica i Barica.
Pred samu ofanzivu sestra Dara joj §alje pismo. Poziva
je da dode k njoj u srez Bos. Novi, gdje je bila na bolovanju,
351
�da se malo odmori, jer' je uvijek pisala cia je sbha i ,......,... od
:DdpaVaDja Lepra joj odgovara:
•Bado bili do&1a da se vidimo. jer jedi:oo Tebe ia' i - .
ali posao mi De dozvoljava. .Ne mogu da napustim tereD. Kad
·god sam slobodna, sjed.im u svojoj maloj sem;Jwj mbici, ......._
ram se i ~ljam o Daiem nekadainjem iivota i o bntu
MUanu, koji sada negdje tnme u Jaseoovcu, u svojoj peiDaestoj godini •••c
.
Misli m joj stalDo bile zaokupljene radom i gotovo nii:im
-drugim.
Svoju pravu vrijednost Lepa je pokazala u '9'rijeme ietvt te
·ofamive, k.ao ~Ian Staba za evakuaciju stanovniitYa, ranjeoib,
hrane 1 stoke sa opitine Srednji Dubovik. Bila je jedan od
organizatora zbjegova ito su januara i februara 1943. stvarani
u plaruni GllDeC. &poljila je tada izvanrednu brabrost i maWljlvost. I ovdje joj je posluZilo i.skustvo sa Kozan!. Najf.eS{e
bitke ila podruCju Pocigrmei2 ~e su 19. januara. Naie jedi.nice m se Zestoko opirale, ali m bile prisiljene da se povuku
'u planinu. Narod je potiskivan iz sela ••• Domovi m ostajali
pusti. Grmee je oZivio ••• Postao je i postelja i ognjiSte. Lepil
je do kraja ostala na terenu za koji je bila zaduiena, sve dok
kolone ueprijatelja nisu ~ prodirati duboko u GnDee.
:ncta i
- Bio sam zaduien za evakuaciju ilta i stanovniStva, bo
1 Lepa - kaZe Petar Vulin. - Devetog februara zadnji put
sam se sa njom sastao. Bila je puna vedrine i, kao i uvijek,
lpremna da ~eku pride toplo, sa povjerenjem. Preiazili smo
selo Petrovica, pa ispod Kekiea Glavice put Jasenice, kad, na
samoj glavici poviSe nas, ugledasmo neprijatelja Lepa naglo
1e!e za kamen i rere: »Cekaj, Petre, da bar jednog udesim!c
Ispucala je tri-<:etiri metka iz svoje pu§ke, a zatim smo krenulL
lila je sa mnom sve do Jasenice, do kuee Petra Rotike. Tu
mw se rastali: ja sam produZio prema Medugorju, vile Suvaje,
·dok je ona otiSla prema Ravnom Dolu gdje je bio zbjeg. Tu
'je i uhvaCena.
.
Pri odstupanju u planinu bila je s narodom, hrclbrila ga
1 uvjeravala da ee naie brigade zaustaviti r~ i $a01vati
ranjene borce i izbjeglice. Kada su prelazili cestu u selu Jasenica ispod G~ mec1u izbjeglicama je nutala veli)qa panika
.Ni~ke trupe 1 motorizacija, najsa~enije ~~ i ~
�~ticeni
bombarderima, napadali su s ciljem da presijeku put
jedinicama NOV koje su obezbjedivale ranjenike i narod, Z~
najzesl:eg bombardov!lllja, Lepa je na cesti sa grupom parti..
:1:ana sti8avala metez i uzbunu. Ne samo rijecima nego i licnim
drzanjem nastojala je da un1iri prestravljene izbjeglice. Dok
su pri jednom naletu aviona meci i geleri sipali oko nje, sjedila
je posve mirno na kamenu. Iako su je borci upozoravali na
opasnost, nije se ni pomakla. Znala je da se bjezeci vi8e strada
i da bi fasisti time mogli i nase polozaje lakse otkriti.
I kad su u Grmec u8li, Lepa je mislila samo na svoju
obavezu, na duznost clana Staba za evakuacijn; bez predaha
jc obilazila rastrkane grupe promrzlih !judi, isla od zbjega
do zbjega, d~ pomogne gdje moze, da smiri blagim dodirom
ruke i osmijehom, da kaZe razumnu i toplu rijec obeshrabrenima.
A kada se neprijatelj poceo priblizavati zbjegovima, Lepa
se dobrovoljno javila u Drugu krajisku brigadu. Zazeljela je
u jednom trenutku da se bori uz svoje stare drugove ... Ucinilo joj se da ce tu biti korisnija. Medutim, na kracem dogovoru komunista u Grmecu, sto je organizovao okruzni komitet,
rijeseno je da se ona vrati u zbjegove i da tamo i dalje djeluje
kao clan Staba i kao komunista. Odluceno je da se narod razbaca u sto manje skupine, kako bi se izbjegle vece zrtve, jer
neprijatelj je u podgrmeckim selima bio svirep prema stanovniStvu.
Tako je bilo potrebnije, i tako je Lepa i ucinila: podredila
je sve zadatku Partije.
U OBRUCU
- Prvi put sam je vidio kada <.:e sa jednom grupom boraca
probila iz vatrenog obruca kczarske ofanzive, a poslednii put
u obrucu u Grmecu, za cetvrte ofanzive - sjeca se Ahmet
Sehovic. - U okruinom komitetu sam bio zaduien za evakuaciju. U sledenu planinu, zasutu dubokim snijegom, kretali su
s oskudnim zavezljajima nedogledni redovi zena, djece, staraca. Za svaku od ovih grupa partijski smo zaduzivali pojedine
drugove, da ih vode i da se o njima brinu. I Lepa je pod svojom :.komandom« imala oko sto i pedeset d~a.
23 - Zene beroJI
�Sreo sam je u Grmci!u~ Uprkos hladnoci, gladi i smrtnoj
opasnosti, i narod i Lepa su mi izgledali dosta svjezi i zivahni.
Cak i kad smo obavije§teni da neprijatelj, praveei klinove.
k nama prodire, oni situaeiju nisu smatrali bezizlamom. Bitno
je bilo odriati moral. A ona je tako upomo objamjavala ...
I bodrila. Snagu svog vjerovanja prenosila je i na ljude oko
sebe. A koliko je samo te snage bilo potrebnol Kada se toliko
patilol Na sve strane!
!Sao sam, vee kao invalid bez noge, 2 ) sa priStabskim jedinicama Pete kozarske i Druge kraji§ke brigade. Prolazio sam
kroz niz zbjegova: iz Jasenice, Benakovca, Gudavca ... Zbili
pod same vrhove planinske. Prizori - stravicni! Sjeeam se.
posjedali ljudi i zene oko rupe u snijegu, vatra im odavno propala i ugasila se, i - tako se ukocili! Sjede! Na svakom lieu
grimasa: •osmijeh« im se zalediol Kao u muzeju vo§tanih
figura. U grupi od dvjesta ljudi, sto i pedeset smrznutih. Mlad
horae uhvati me za ruku: •Joj, druie Seho, vidil Ono mi je
mati, sestre ... « Sve mu je mrtvo ostalo u Grmecu. Od pet
clanova obitelji, ostajao je cesto samo jedan borac. Ljudi su
postajali izbezumljeni od bola. I juri§ vi§e nije bio polet vee
ocajnicki krik.
Kod jame zvane Suvajcina vidio sam preko stotinu strijeljanih. Same zene i djecal Jedno dojence poleglo po sisi mrtve
majke, ruka mu visi slomljena. Uzasni prizori!
se
- Posljednje noci, kad ce biti zarobljena, cula je da se
nalazim u njenoj blizini- prica Jovanka Radic. - Dosia je
da me vidi. Zaddavala sam je da sa mnom ostane. Znala
sam: ta noc je odlucujuca za sve nas. Kazala je da je partijski
zaduzena za sto i pedeset zena i djece, da je za njih odgovoma.
Mora biti sa njima. I muzu svoje sestre Gojku Bjelajcu, kad ju
je pozvao da ide sa njegovom cetom, odgovorila je isto: Nece
da napusti narod, ostace do kraja sa narodom ... Po§to sam ja
i dalje navaljivala, nagovarala je da pode sa nama, ukazivala
joj da ce biti sigurnija sa vojskom, pomenula mi je kako je
susrela komandanta Durina ...s) On joj je prigovorio da u
..
I) Ahmet Sehovil: je izgubio nogu u napadu na Sanski Most
u proljece 1942. godine.
1)
Dura<! Predojevic -
Durin komandant II kraji§ke brigade.
�-ovim neizvjesnim trenucima ona takvom zeljom bjezi od svoga
zadatka. Iste noci probili smo obru~, ali Lepa je ostala. Opko:Ijena je i zarobljena skupa sa narodom ...
- Kada ·se Peta i Druga kraji§ka brigada sa podru~ja Ravnog Dola uz najzescu borbu [probijala iz obru~a - sjeea se Petar Vojnovic - Lapa je u toj mrzloj februarskoj noei iSla za
borciana; na ~elu svojih sto i pedeset zena, staraca, djece. Neprijatelj je s leda nadirao, zaobilazio ... Odjednom, opkoljen je
i njen i ostali rastureni zbjegovi, nekoliko hiljada lica.
Nasla se usamljena sa puskom u ruci. Jedina s oruijem.
Zaleei Lepu i bojeei se za nju, ljudi su joj dovikivali da skine
uniformu, jer su Nijemci, ustaSe i ~etnici vee medu narodom,
ubice je. A ona ih je, na to, pozivala da se bore golim rukama,
govorila im da je bolje poginuti nego se prepustiti neprijatelju u ruke. Kad je ostala bez i jednog metka, nasrnuli su na
nju da je zivu dograbe. Uhvatila se u kostac sa nekoliko Nijemaca, kundakom ih udarala, ali su je savladali i svezali.
Dok su je sa hiljadama izbjeglica sprovodili u·Krwpu, cijelim tputem se opirala ... Prijetila im, da ne smiju zlostavljati
bespomocne Ijude jer ce odgovarati pred narodnim sudom ...
Zbog toga su je odmah izdvojili i u hodu poceli bjesomu~no
udarati, gaziti ...
Kada su je u Krupi odvodili u svoju Koonandu, kroz gustu
masu [pOtiStenog naroda, obratila mu se odlu~nim glasom:
»Bori se, narode, za svoju slobodu! Nedaj se zlikovcima
u ruke! Mene neka ubiju, ima me ko osvetiti!«
Posrcuci pod udarcima i dalje je vikala: »2ivjeli partizani!
Zivjela Crvena armija!«
Na samom gubiliStu Nijemci su od Lepe posljednji put zatrazili da otkrije ~lanove Partije i rukovodioce medu zarobljenim zbjegovima i u okupiranim selima, kao cijenu za svoj Zivot.
»Ja nisam izdajnik svoga naroda, a oni ce se sami otkriti
kada budu unistavali zlikovce kao sto ste vi, do posljednjegc,
odgovorila im je.
- Mu~ila sam sebe pitanjima: Kako su je otkrili? ZaSto?
kaze Jovanka Radic. - Mozda ju je odala vojni~ka odjeea?
·IIi, mozda ju je neko prokazao da je komunista? Za njEmu smrt
sam doznala tek poslije pete ofanzive, od jedne seljanke iz
.:~
35S
��, Palanke, kod koje su prenocili neprijateljski vojnici. Gledali
: su kako je vje~ana partizanka! Bilo im je, pricali su, bo dje~ vojke; ddala se juriacki i opirala gadostima Svaba.
'
Posta mi jasno: otvoreno se suprotstavljajuci nasilju, i.epa
im se sama predstavila! Mnogi iz zbjega vratili su se kucama.
Prica je iSla od usta do usta . ; . Kao i ova, prica omladinke
iz sela Ha~ana:
»lako je vidjela da joj se spremaju vje~ala, Lepa, kao ni
Smilja Copic,4 ) nije pokleknula pred fa~istima vee im je izgO. vorila sve sto je te~ko osjecala: njihov teror nad narodom ...
Rekla im je da ce n~a pobjeda doci, da nece svu omladinu zakopati. Dok joj je nametana omca, poslednje rijeei su joj bile:
»2ivio Tito! Smrt fas:zmu!« al' ju je njemacki krvozednik stisnuo oko vrata i nije dao da izgovori jo~ sto je htjela. I tako je
nasa Lopa, tek sto je ne~punila 17 godina, u najljepsem cvijetu
mladosti zavrsila sa Zivotom, boreei se za slobodu ...«
- Prilikom sprovodenja pohvatanih zbjegova, neki Ijudi
su pobjegli - sjeca se Ahmet Sehovic - i docnije nam pricali
pojedinosti. Svi su sa po~tovanjem govorili o Lepoj: kako je
pozrtvovano i hrabro istupala .. ;
Medu Nijemcima »Vrazije« i »Prine Eugen« divizije, .bilo
jemnogo »Volksdojcera« koji su na na~em jeziku vrijedali zarobljenike, a ona im je, dosljedna sebi, odgovarala. Odtmah tamo, gdje su ih pohvatali, poceli su da siluju, maltretiraju i ubijaju. Lepa je svojim tijelom zaklanjala zene i djecu. »Ubijte
mene, taj narod nije niSta kriv«, govorila im je. Svapski vojnik se priblizi nekoj zeni, starcu, a ona skoci i udari ga. Vezali
su je. Onemogucili je da istupa. Ali, ostala joj je rijec, puna
mdnje.
Sproveli su je sa citavim zbjegom u Krupu. Putem su je
strasno kundacili . . . Dosia je sva iscrpljena i iznemogla, ali
ponosna. Dan-dva su je ddali u zatvoru, a zatim joj je sudio
Prijeki vojni sud, na lieu mjesta. Pokusala je da manifestira
i ddi govor, ali su joj odmah natakli omcu na vrat.
·
.Fotografisali su je prije i poslije vjesanja i objavili te slike
u svojim ilustracijama. Opisali su citav slucaj kao primjer
necuvenog fanatizma bandita, zene-komuniste, koja je do kraja
') Sestra Branka. Copica - istaknuta aktivistkinja
Podgrm~a.
357
�Njemacki vojnik, koji je namakao omeu, pao je pogotfen u Zagrebu na Savskoj cesti. U njegovoj torbici
partizan iz Korduna prona!lao je fotografij·u; na poletfini je pisalo: »Lepa Radic uhvacena partizanka.-.
�.ostala vjerna svojim idealima. Htjeli su da poka~u s kim se
sve oni natezu i gnjave na :.va5ljivom Balkanuc. Ta neprijateljska ilustracija je doprinijela da se o Lepinoj hrabrosti jo!
viSe sa:ma i cuje.
RADIJE CU ZIVOT DA DAM
Sta kazu ocevici?
- Sjecam se vrlo dobro - :prica Huse Music - i.Sao sam
svojoj kuci ... Na samoj raskrsnici stajala je grupa mjestana
i posmatrala zarobljene izbjeglice koji su sjedili oko vatre pod
bagremima; mislim da su bili iz Velikog Radica i Suvaje. U
tom momentu su naiSla jedna laka kola i unutra dvije druga'rice; jedna od njih je hila Lepa, a druga, koliko znam, bila je
neka Nada. Kola su se na raskdl:u zaustavila. Prislo im je
lice u uniformi i progovorilo cistim srpskohrvatskim jezikom.
Jedan od prisutnih njemackih oficira nesto je rekao na njemackom, a ovaj je to prevodio djevojkama: pitao ih je dal' l:e
da idu dalje sa njima i jos neke rijeci ... Lepa je na to ostro
reagovala.
·
:.Radije cu zivot da dam nego s varna da idem«, odsjekla
im je kratko.
Na takav njen odgovor, odmah su je izveli iz kola, sve..
zanu telefonskim kablom, bez cipeJa, samo u vunenim cara~
pama i vojnickim hlacama, i priveli pod bagremc. !mala je neustrasiv pogled; kao da nije u rukama svojih dzelata. U prolazu im je jos nesto rekla, ali nisam mogao da cujem, nastao je
zamor medu Nijemcima ... Za jedan ogranak svezali su kono..
pac, iii telefonsku zicu, podmetnuli sanduk . .. Prisao je, mi:..
slim, ustasa i stavio joj omcu oko vrata. Jos su je nesto pitali,
u posljednjem momentu, a ona je uzviknula svojim cistim glasom: »Smrt fasizmu!c Sljedel:u rijec nije mogla do kraja da
izgovori ...
Sto se tice pomenute drugarice Nade, ona nije objesena,
vel: je dalje otisla, u kolima, mislim u pravcu Bosanskog No.vog. Lepa je ostala na samom raskrsl:u.
- Dovedena je pred njemacku :.Qrts..komanduc; u kul:l
Muje Kadil:a kod mosta, do rampe - kazuje Hamdija Sertovic.
359
�- Uporedo sa njom iSla je drugarica Fadila Mabie Jo6 je bilo
naroda; neki su iSli iapred Svaba koji su bill pod iljemovima.
a neki za njima. Mi djeca, radoznali, po§1i smo da vidimo kuda
ee sa ovim svijetom. Odmah se govorkalo da su Svabe povele
partizane na vjdanje.
Svi smo se okupili oko bagrema s kojeg je visio Strik.
Ugledasmo onu partizanku, sama se vee popela ... Tada je nastala neka prepirka; nismo mogli sve blti, reke>Se da joj Svabe
nude slobodu, ako se pokaje! Zaiagorili su ... Najednom, zabulmo djevojku kako vire:
• ... Vi ste psi, vama ee suditi narod! Smrt fa.Sistima!c
Vidjeli smo jos samo: naglo joj je klonula glava i pomalo
se njihala ... Udarili smo u pla~ i razbjeZali se.
Husein J. Kadic imao je 14 godina kada se vracao s igre
kod tunela. - Susreo sam - sjeea se on - grupu ljudi u raznim unilormama. Tu Jh je bilo i gradski i selja~Jd obucenih;
oko njih 8vapski vojnici pod sljemovima. Bilo je i usta.Sa.
lspred njih sam vidio dvije svt-zane djevojke. U jednoj od
njih sam odmah prepoznao Fadilu Mabie, svoju kom5inicu.
Ovu drugu nisam znao; ruke su joj bile vezane na stomaku.
Radoznao, posao sam za njima, da vidim kuda ce i sta ce s ovim
narodom. Najednom su zastali kod rampe blizu zeljeznicke
stanice, spram tunela, i posli u bagrem-nasade. lspod drveta
je vee bio postavljen sanduk iii stolica, ne sjeeam se sta. Tada
su Svabe pozvale jednu od djevojaka da se popne i da vice:
!ivio Hitler, Ante Pavelic . . . Bices slobodna, rekli su, samo
kafi: zivila Njemacka i NDH. Jos su je nesto pitali, raspravljali
s njom ... Ona se okretala i gurala ih od sebe, nesto im govorila, namrstena, i svadala se. Rekli su joj neka se .pokaje, da
~e je osloboditi, a ona im je odgovarala da ne trazi slobodu od
njih, da ce nju osvetiti partizani; a narod ce suditi psima fasistianal Jos je stosta govorila, tacno sene sjeeam, znam samo da
je vikala malo promuklim glasom: »Smrt lasistima! Zivjela
Crvena armija ...« Naglo su joj izmakli onaj prcdmet na kom
je stajala ... Vrisnuo sam i pobjegao.
Poslije dva-tri dana prolazio sam onuda i vidio kako jo§
uvijek visi . . . Ostavili su je tako cetiri-pet dana. Od straha
·viAe nisam smio tamo ni da pridem. Saznao sam da je ta djevojka bila - drugarica Lepal
'
360
�Spomenik pod bagTemom na kome ie Lepa obje§ena,
na ~eljeznil!koi stanici u Bosanskoj Krupi.
�000
- Tvoj apomenik u parku, pod bagremom, zasut je uvek
cveeem. Kraj njega 5etaju majke sa decom, a malo podalje,
deeaci se eesto igraju loptom. Cetiri stara bagrema ogradena
su lepom cvrstom ogradom, a oko njih raste Citava Su.ma mladih bagremova.
Ulicom nad slapovima Une, Sto tvoje ime nosi, treperi danas smeh mladih. Omlad.ina u Bihaeu se zabavlja u tvom Sahovskom klubu, a devojke se uce zanatu u krojackoj zadruzi
sa tvojim imenom. Dom uCenika u Bosanskoj Gradi.Ski vezan~
je za tvoj lik. I jedna nova ~kola u tvojoj avliji! Bistrica je·
puna sunca. Devojke se, kao ti nekad, raduju nebu i livadama. ,
skrivenim ~cama, rascvetalim voekama i tuznim vrbama'
na ~j obali. Raduju se sreei i ljubavi, prelu i m01ricima ;
.Raduju se .Zivotu!
- Na tvoj rodendan - razmiSlja Dragoje Lukic - zamo. lieu ucitelje bistrickih daka da jedan ~kolski cas bude tebi po-:
sveeen. lspricacu im pricu sto je napisao tvoj kratki fivot. A
kad skolsko zvono oglasi kraj easa, poveSi:u decu u gaj da im.
pokaiem granu na starom orahu, na kojoj smo se eesto u pro-~
Ieee ljuijali.
·
362
�RADA VRANJESEVIC
����RADA VRANJESEVIC
Rodena je 25. maja 1914. godine u Rekavicama - srez Banjaluka, u sve§tenickoj porodici. Osnovnu §kolu je zavr§ila u Glogovcu,
srez Prnjavor, niiu gimnaziju u Derventi i Banjaluci, a trgovacku
akademiju 1938. godine u Skoplju.
Rano je politicki &azrela: jos 1933. pripadala je naprednoj
omladinskoj grupi pod rukovodstvom skojevske grupe, a 1934, u
svojoj 20. godini postala je clan SKOJ-a, kao <1ak Trg. akademije
u Banjaluci, odakle je izbacena zbog politickog rada.
Tek 1939. dobiva namje§tenje u Savezu nabavljackih zadruga
driavnih sluzbenika u Beogradu. Povezuje se sa sindikalnom organizactjom privatnlh namjestenika •SBOTICc-em i intenzivno ucestvuje u svim njegovim akcijama. U KPJ je primljena 1940. godine. u decembru 1940. izbija dugotrajnl strajk u Savezu nabav-
�lja~kih zadruga, oji je 1 Rada organizator, ito se zavriava velik:im
demonstracijama 14. xn. Sa drugim ltrajka~ je tad izbal!ena
iz slu!be i uhapiena. Do 1. maja 1941. sva se, bez prekida, posve~je Uegalnom radu u partijskoj i:eliji »SBOTlCc-a.
U NOP stupa 1941. 1 tokom ljeta radi ilegalno u partijskoj
organizaciji Banjaluke, a u septembru, po nalogu KPJ, odlazi na
oslobodenu teritoriju Podgrm~ gdje postaje Ban prvog Okruinog komdeta KPJ 1 sekretar OK SKOJ-a. Ubrzo je pod njeniin
rukovodstvom organizaclja SKOJ-a i omladine postala vrlo jaka
1 aktivna: mnogi njeni uspjesi tokom 1942. vezanl su za Radino ime..
P~etkom novembra 1942. postaje Ban biroa Oblasnog komlteta
KPJ za Bos. krajinu: komunisti novskog i biha~kog sreza, Kozare f_
Podgrm~a znaju ita je Rada uOnila za jaeanje njihovih partijskih organizacija. Kao strpljiv 1 uporan politick! radnik bavila senaoko sltnim radom koji je davao nesagledive rezultate. Posebno sebrinula o uzdizanju ljudi; desetine I desetine 1h je limo vaspitala
da budu komunistl.
Kao predsjednica Oblasnog odbora AF2-a, najpoznatija je1 najpopulamija 7.ena u Bosanskoj krajini Velike su njene zaslugeza uspjeian razvoj AFZ-a u tom kraju. Bila je i Clan Centralnolf
odbora AFZ-a za Jugoslaviju. Izabrana je u ZAVNOBiH na njegovom prvom zasjedanju.
U desantu na Drvar, 25. maja 1944. godine, zarobili su je njemacki padobranci, a vee 26. maja 17Jutra ubili su je kad je pokwala da bje~. Njenl posmrtnl ostacl nalaze se na Spasovinskom
groblju u Drvaru. Za izvanredne zasluge za Pokret prije rata l u
NOB-1, za pokazano herojstvo, proglaiena je narodnlm herojem
27. jula 1951. godine.
366
�- Bill su prvi dani prolj~a 1932. godine - sjeea se Safet
Fillpovic. - Banjaluckim ulicama prolazile su grupe seljaka sa
Kocicevog Zmijanja i odlazile pred Sresko nacelstvo i Bansku
upravu trateei hljeba. Dok sam tako niZe hotela Palas posmatrao jednu grupu seljaka, koja se vracala i glasno protestovala, priAla mi je sasvim neosjetno Rada. Iako se dotad licno
nismo IJ>Oznavali, zapocela je sa mnom razgovor o nevoljama
ljud.i, o bijedi koja vlada, o dr~avi koja o tome nt- vodi nikakvu
brigu ... Dugo smo pricali. Bila je jos mlada, mnoge stvari nijc
ni mogla da shvati, ali sam v~ tada u njoj osjetio plemenito
srce.
Upisala se u banjalucku preparandiju. I njena familija je
tako zeljela. Cesto se twila da joj to nikako ne lezi, da se te§ko
prilagodava toj sredini i da bi ~eljela da ide u neku drugu
ikolu. U razgovoru sam joj pominjao koliki znacaj imaju uci·
telji u prevaspitavanju naroda i kakvu veliku ulogu mogu odigrati u budenju seoskih masa, u borbi za napredak. Sve je to
ona shvatala, ali se nije mogla pomiriti da odmah .poslije zavrietka preparandije ide na selo, valjda i zbog toga sto je najviAe vremena provela na selu, gdje se rodila i gdje joj je otac
boravio kao svestenik. Kada je u Banjaluci otvorena trgovacka
akademija, Rada je presla u ovu skolu. Bila je sva sretna. Veselila se kao ·pravo dijete i govorila da ce sada biti bolji dak.
Na trgovackoj akademiji pokojni Ivica Mabr,t) naprednl
i borbeni omladinac Banjaluke, koji je vee tada bio clan
SKOJ-a, zajedno sa Radom okupio je grupu napredne omladine
i !Prvi udario temelje rada na ovoj §koli.
Od 1932-1935. godine rad s omladinom postao je mnogo
intenzivniji. Tome je mnogo doprinijelo obnavljanje SKOJ-a
i fonniranje komiteta SKOJ-a za grad Banjaluku. Ovdje je vee
1)
Ivica Mabr, narodnl heroj Banjaluke.
367
�..
tada bio prilicno velik broj radnicke, studentske i srednjoskolske omladine koja se pocela okupljati oko RKD »Pelagic«,
RKD »Boracc i oko raznih literarnih i drugih srednjoskolskih
organizacija. U gradu su bile tri srednje skole: Gimnazija,
Pre,?arandija (Uciteljska skola) i Trgovacka akademija. Mjesni
komiteL KPJ i SKOJ-a organizovao je i mnoge omladinske
grupe; sa njima smo preradivali materijale iz istorije radnickog pokreta, razvitka drustva i drugo. Ove grupe su mnogo
citale i naprednu belet_ristiku. Polito nij~ bilo IDf!Ogo prilnjeraka, knjige su kolale od druga do druga. U jednoj od tih
grupa bile su: Rui~ Oljaca, Lepa Perovic, Dusan~a llic i Rada;'
sa njima sam odrzao nekoliko sastanaka u stanu porodice ()ljaJ
ca na o~ali Vrbasa. Vee tada je Rada mnogo citala i pokazivala
ve~iko interesovanje za probleme radnickog pokreta. Medutim,
odlukom CK KPJ, SKOJ je rasformiran i dosta ovih g~a
ostalo je napusteno, ali mnogi mladi ljudi nastavih su rad u
raznim napredrum organizacijama.
- Kao najistaknutiji i naj.popularniji omladinski rukov~
dioci onoga vremena, ostali su mi u sjecanju Osman Karabe-:.·
govic i Ivica Mazar. Sjecam se- kaze Bosko Siljegovic ~ na .
raznim sastancima se govorilo o 1p0trebi daljeg prosirivanja
na.prednog omladinskog uticaja, kako bi se joli s:re obuhvatlla
sva srednjosko1 ska omladina. Govorilo se i o Trg. akademiji~
Na Radu se vee tada racunalo kao na jednu od najistaknutij.ih
omladinki u toj skoli. Ostala mi je u zivom sjecanju kao tih i
neeujan radnik, bez iceg posebno uociljivog, ali i kao vrlo s;xr
soban organizator i vrijedan aktivista. Narocito mi se usjelda
u pamcenje slika Rade - omladinke koja je nekako prije i
bde od mnogih nasih drugarica rascistila sa sovinizmom, malogradanskim predrasudama i optereeenjima. Bila je iz sr.ps~e
svestenicke porodice, a voljeJa se i ~ajbliZe drugovala sa poznatim komunistom Safetom FiE~povicem, sto je bilo neobi01o
i smjelo za shvatanja tadasnjeg dru§tva,
~
- Pokojna Rada i sestra joj Nevenka ___, prica Dorde Vra-:
njesevic - zadojene su jos kao ~jevojcice idejom slobode -iPreko svog ujaka Branka Zagorca, koji je sa Princtpom l?io 1i sarajevskom atentatu. Branko je tada tri godine odlezao u haps~
i puliten je oktobra 1917. godine. U Pragu je diplomirao i doc.nije bio profesor na Gradanskoj Skoli :u. Banjaluci. Bio . je to
.
.
368
�ZoTica Mitrov, Ilija Mojsovski i Rada Vranje8evic na
terasi - krovv. llijine kv.ce v. Skopljv. 1937. godine.
U -
Zene herolf
�istaknut intelektualac i napredan l!ovjek. Progonili su ga, pa
je kasnije oti!ao u Vrgorac u Dalmaciju2).
Zivio sam tada i sl\lZbovao kao sve~tenik u Han-Kolima.
sa sjediMem u Rekavicama, devet kilometara od Gornjeg Sehera prema Manjal!i. Brankov otac je u ovom selu bio trgo.vac i Branko je l!esto dolazio k nama, stupajuei tako u prisan
kontakt sa mojom djecom. Otada se Rada stalno druiila sa
takvim licioma, koja su hila na cmoj listi tada§njeg rezima.
Zbog toga je i sama doziv ljavala niz n~prijatnosti ...
Neki Lekie, Cmogorac, reakcionaran profesor, SMio ju
je na popravnom ispitu iz matematike u II razredu Uciteljske
ikole koju je najprije pohadala. Pr~la je zatim u Trg. akademiju. Promijenila je i nekoliko mjesta, ali zbog politil!ke
aktivnosti nigdje se nije mogla skrasi~i • •.
- Negdje tridesetprve na Vrbasu sam upoznao te dvije
·6estre, Radu i N evenku; bilo je· pred vel!e na sedri, gdje sam
doplovio sa Ruzom Oljacom, a nedaleko njihove kuee na obali
kojoj se uspinjalo jednim puteljkom. Vozao sam ih u l!amcupril!a Ivica Makor.- Docnije sam se drl1Zio sa Nevenkom koja
'je hila ul!iteljica u Glogovcu, zaseoku sela Strpci kod Pmjavora. Ppsjeeivali smo je ja i Rada skupa, na biciklima, pa smo
:tako sve troje hili u svakodnevnoj blizini. Prosto su zeljele
idru5wo naprednih ljudi, jer su vee i same bile napredne. Ra;(ia se druzila sa Ruzom, a upoznao sam je i sa Vilkom Vinter;halterom i Veljkom f>ordevieem, pa smo sacinjavali jedno dru;,tvo. lako je Nevenka hila starija, Rada je za svoje godine
!ozbiljnije djelovala.
Sreo sam je jednom, 1933, kad je iSla s nastave u cmoj
kecelji sa ta8nom pod rukom. »Cestitaj mi, primljena sam tr
SKOJ c oslovila me sva radosna. ISla je, mislim, u drugi razred
Trg. akademije. Sa :.Fricomc3) se vee zabavljala. I to je bilo
nekako odmah ozbiljno. Nikad prije toga nije rekla: r.Ovaj mi
se svida, onaj ...« To nije bilo obil!no zabavljanje; l!itali su,
izgradivali se. Vrijeme im nije ututanj pro~Io.
- Sa starijom sestrom Nevenkom do~la je 1931. u kueu
Branka Vukovica, sa kojim su bile u nekom srodstvu, i tu
Godine 1957. iza§la su njegova »Sabrana djela«.
') Safet Filipovie je tada vile bio poznat pod llegalnim nadimkom »Fricc.
I)
370
�sam je upoznao - kaze Veljko DorcieviC. - Tada sam· v~ bio
.Clan MK KPJ u Banjaluci i ovamo sam cesce navracao, jer mi
je Branko bio licni prijatelj, a i cinio nam je razne usluge. U
pocetku sam vise vodio razgovore sa starijom sestrom, koja je
bila uciteljica, u cilju pridobijanja za pokret. Radi nisam poklanjao paznje. Smatrao sam je djetetom. Ona je, meciuti.m,
stalno zeljela i trazila da sa mnom razgovara. Jednog dana
dugo smo setali. Dok je pozutjelo li.SCe opadalo s kestenova i
meko nam se wplitalo u korake, dugo i dugo sam sa njom pricao o radnickom pokretu, o smislu borbe protiv diktature,
jer vladao je strasan teror, o nacionalnom pitanju ... »Kako
:vi to mislite da cete sru5iti ovaj rezim i pobijediti?c pitala me.
Nisam znao to prakticno da joj objasnim, ali sam govorio da je
pravda na nasoj strani. Preporucio sam joj naq>rednu literaturu.: »Marksisticko shvatanje istorijec i drugo. A zatim sam
]oj rekao sa mnogo obzira: »Rado, sad moram ici, imam jo§
nekog posla ...« Sigurno joj se ucinilo da ja tu setnju smatram
kao sastanak dvoje mladih, pa mi je rekla: »Treba da se razumijemo. Znam da imas djevojku i ne treba da to krij~ od
mene. Ti se meni ne svicias kao mu5karac, vee zelim od tebe
~a cujem ko su komunisti i zasto se oni bore«. Ostao sam zabezeknut. Nikako nisam mogao da spojim njenu djetinju fizionomiju sa tim rezonovanjem. Utisak je bio takav da sam ga i
do danas sacuvao. Bila je neobicna za to doba.
Ostao sam sa njom uvijek dobar drug i prijatelj. Zalazio
sam i u njihovu kui:u, davao sam joj literaturu, razgovarao sa
njom. Ali sam stalno mislio da je premlada, da je krhke fizicke grade, pa sam se ustrucavao da joj povjeravam akcije.
Prosao je dugi niz godina dok sam Radu ponovo »susreo«.
Vrsio sam duznost komesara partizanskog aerodroma u Medenom Polju kod Bosanskog Petrovca. Uveli smo i svoj telefon,
i tako odrtavali vezu sa Vrhovnim stabom i obliZnjim komandama mjesta. Na tim zicama svakodnevno su se vodili obicni
partizansko-intentantski razgovori: »Jesi li nabavio kravu? Stize li krompir? - Po5alji mi konja ... « Dan-dva pred Desant na Drvar, slicne razgovore prekinula je Komanda mjesta
il Petrovcu i u slu~alici zacuh njezan zenski glas: »De, pogodi
ko je?« Nabrojao sam neke drugove iz partizana, a onda naglo
zastah. Rada! Tesko da bi se ikada sam prisjetio. »Vidis, Veljko,
kada smo ono .p o Banjaluci razgovarali, nismo znali da cemo
24°
371
�baJ mi biti ti, ta generacija koja
~e sprovoditi u djelo revoluciju o kojoj smo samo sanjali ... Maitali, kao o dalekoj buduCnostilc Bila je tada ~Ian Oblasnog komiteta. Kazala mi je da
je na putu za Drvar i da ce rpo svrsenom poslu svratiti kod
mene u Medeno Polje. Osjetio sam koliko joj je drago sto sazn.
ovdje. Poslije tog razgovora ostao sam i po drugi put iznena4en. Nastojao sam da sa likom one male djevojcice u Banjaluci ~jim ovu njenu veliku energiju i njenu funkciju.
- Radu VranjeAevic sam upoznala jo§ kao djevoj~icu, kao
pionira naprednog pokreta iz 1934-35. Njen lik sam gotovo
stopila sa tim vremenom, vezala ga za mladost banjalu~kog
omladinskog pokreta - ka!e Lepa Perovic. - Prije mog odlaska iz B. Luke na slu!bu u Srbiji, upoznala sam neke od najstarijih ljudi radnickog pokreta: Veselina Masle§u, Filipovica
i druge, a kasnije i neke omladince i omladinke, medu njima
Radu Vranjesevic i Rmu Olja~u. Istina, Rada je bila mlac'!a
od ostalih. Vrlo mlada se vezala sa tom naprednom sredinom.
Kasnije, kad god bi me zadaci iii prosto zelja, naveli u moj
kraj, zapazala sam kako taj pokret nao~igled brzo, kao vatra
raste, kako se siri. Obuhvatao je DP.Vjerovatno brzo - nevjerovatno za dana§nje pojmove o onom vremenu i onim teskim
politickim uslovima - gotovo svu banjalucku omladinu. Iz
svog kraja odem upoznata sa mnogim mladim likovima koje je
pokret obuhvatio, a kad se ponovo vratim, vidim da je sve
manji broj banjalu~kih porodica, bez obzira na ~liticku pripadnost, iz kojih poneki omladinac nije obuhvacen naprednom
idejom. Oko partijskog jezgra, koje sam spomenula, u omladinskom pokretu se okupljalo i vezalo sve napredno. Mogu toslobodno reci, ocevidac sam tog munjevitog rasta pokreta u
banjaluckom kraju.
U tim svojim odl8Zenjima i doldenjima sretala sam i Radu. Ostavljala je utisak blagosti i odmjerenosti. Ko je bolje
nije poznavao, povjerovao bi da je tom svojom, moglo bi se
reei prividnom, povucenoscu bila sva okrenuta svojoj licnosti.
Ali; bio je to samo utisak. Kod nje nije postojao ni najmanji
znak egoi.mna. Ta njena blaga, povucena priroda bila je odraz
unutrasnje mirnoee covjeka koji je u sebi ra5cistio sa mnogim
zabludama i predrasudama ranijeg zastarjelog shvatanja drustva i zivota uop5te. Bio je to znak da je pred nama covjek koji
372
�zna sta hoee, covjek koji zna da ~ini sve ono sto odgovara njegovom zivotnom shvatanju. Radin ideal bio je napredni omladinski ·pokret - Partija. Mnogim razgovorima i diskusijama,
mnogim akcijama u kojima je u~stvovala radeci u Pokretu,
dokazala je da je za svoje godine rano sazrela. lmponovalo je
biti u njenom drustvu. I sama sam voljela, kad god su to prilike dozvoljavale, da budem sa njom i neko vrijeme prisno
smo drugovale. Njen otac je vee bio formiran gradanski politicar; pripadao je Zemljoradni~koj stranci koja je tada bila
u opoziciji. Rada je umjela da u kuci nade zajednicki jezik, da
s ocem uspostavi dobar odnos, odnos koji nije bio kompromisan. Otac je znao da je Rada komunista, • a iako nije bio ni
p
simpatizer komunista, mislim da nas je, u prvom redu kroz
njenu vee formiranu licnost, postovao. lako je Rada tada imala
tek 17-18 godina, umjela je i svoje drugovanje sa Safetom
u porodici da sredi. Porodicnih trzavica nije bilo, mi ih nismo
zapazali. Bila je to Radina umjesnost, crta njenog karaktera.
Ona, mlada djevojka, uspjela je da utice na oca, zrelog covjeka, oformljenog politi~ara. To svjedoci da je Rada bila izrazito odmjerena, takticna i da se snalazila u najslozenijim ljudskim odnosima. Bez pretjerivanja mogu reci: bila je vee zavrsen covjek! Zbog tih osobina, ponavljam, imponovalo mi je
njeno drustvo, iako je od mene bila znatno mlada. To su moje
impresije sto sam u mnogim kratkim i dugim susretima ponijela o Radi Vranjesevic.
- Cesto je dolazila u stan Perovieevih - sjeca se Rahela
Albahari. - Kao da je i sad vidim: prolazi kroz dvoriste male
kueice, a ja je, prekidajuei zacas igru s Dusicom Perovic, pratim pogledom preko kriSke crnoga hljeba namazane pekmezom,
kako nestaje iza vrata. Kad bi Lepa - koja je poslije otpustanja iz drzavne sluzbe zivjela u Srbiji - dolazila kuci, sa Radom je ovamo ponekad navracala i Dusanka Kovacevic. Za nas
djecu i omladinu banjalucku, komunisti su u ono vrijeme bill
veliki autoritet; o njima se u na5oj sredini govorilo s uv8Zavanjem pa i ljubavlju. Radu sam katkad vidala i na korzu. l
odatle mi je u sjecanju ostala lijepa, skromna, tiha i mila.
Davao se neki sovjetski film; glumica u glavnoj ulozi imala jQ
kratko podsisanu kosu i Rada mi je po izgledu, drzanju i n,e..
ltoj unutra5njoj ljepoti mnogo licila na tu glumicu.
373
�0 00
.
- Radu poznajem iz djetinjstva - pri~a Dusanka Sti:.
§.ovic. - Po ocevima smo i neki rod. Drugove iz prve mladosti
baj~e8ce pamtimo po nekom nadimku ili osobini, lJO nekoj Ziyotnoj zgodi. Katkad ustanovimo da su te nase rane impresije
bile sasvim na mjestu; kod pojedinaca se bas te osobine iskri!'ltali.Su 1 podvuku. Rada mi je ostala u sjecanju po jednoj diskusiji! Prvi put sam prisustvova1a razgovoru takve vrste, i
to slucajno. Bilo je u Prijedoru, u stanu njenog strica Branka,
direktora prijedorske gimnazije, iz koje su tih dana premje~teni ·mnogi profesori zbog svog naprednog stava. 0 tome je
ona, jos djevojce, diskutova1a sa stricom na »ravnoj nozic. Prvi
put sam ~ula kako se otvoreno kritikuje i osuduje nenarodna
v1adavina: sta sve rade »rezimlije«, zandari i batinasi nad
omladinom i na.prednim intelektualcima po naredenju vlastodrzaca. Danas tek mogu da ocijenim kako je Rada na tu temu
mala da diskutuje i da razgovor prozme naprednim idejama.
lako veoma mlada, umjeJa je u toj polemici da dominira; ne
povi.Senim g1asom iii pozom nego ba8 svojim mirnim, jasnim
izlaganjem, svojom zrelom razloznoscu. Vidjela sam da je i
stric zbog toga posoovao njeno misljenje - iako to otvoreno
nijc smio da prizna - i diskutovao sa svojom sinovicom kao sa
sebi ravnom. Istom tad sam osjetila Radu. Takvi trcnuci se
trajno u svijest urezuju. Da nije bilo tog snaznog utiska, ja bih
je mazda nosila u sjeeanju kao milu, njeznu rodaku, ne mnogo stariju od mene, koja mi je i takva.bila interesantna i svojim ophodenjem mi imponovala. Ovako, osjetila sam je kao l:ovjeka koji je rano, mogu reci isuvise rano, stekao svoje - ja!
Covjeka, koji je vee tako rano znao da brani svoj stav. Takva
je i svima nama, njenim vrsnjakinjama, imponovala. Tako me
je Rada kao licnost vezala uza se i njoj dugujem svoje politicko opredjeljenje. Osjecala sam: Rada je covjekl Pravi covjek! 0 njoj, o njenom karakteru, dugo sam tad razgovarala
s mojim ocem.
lspracaj .premjestenih profesora pretvorio se u pravi protest rezimu ... u mnostvu prisutnih mjestana hili su i dr 1\fla.:.
den Stojanovic, Muharem Suljanovic, Esad Midzic i mnogi
drugi. Dok sam slusala Radinog strica Branka Vranjesevicli
kak!» se suznih ol:iju oprasta od svojih nastavnika i kolega, l
dok · je govorio jedan maturant, sjetih se Radinih rije~i:
• ••. protiv vladajucih i njihovog .akta uperenog na prijedor~
874
�sku gimnaziju i napredne nastavnike, po kazni razhacane u
razna mjesta duz cijele Jugoslavije ... « Taj ispra~aj dugo
pamtio i prepricavao u narodu i daleko van Prijedora. Bio je
to podstrek naprednoj misli, dostojan odgovor svima onima
koji su je gu5ili.
Jednom sam pozvana kod Radine tetke Milice VranjeAevil:
u B. Luku. Radu sam zatekla u tetkinoj sohi; upravo se nadnosila nad jednu nepomicnu drugaricu. lme su joj krili. Rada
mi je ohjasnila da je ova tesko izmrcvarena u policiji i zamolila me da tog dana ostanem pokraj nje. Ta zena je zaista hila
tesko povrije<!ena; ni mokriti nije mogla. Cinile smo sve §to
smo znale da joj olaksamo muke. Morale smo je pomicati i podizati; sama nije mogla ni da se pokrene. Soha je hila do dvorista, iza gimnazije, jer za povrije<!enu drugaricu se nije smjelo
znati. Sa koliko se samo paznjc i njemosti Rada hrinula za sve
~to je ovoj trehalo! Shvatila sam kolika je njena ljuhav za
~ovjeka. Kako je human i drugarski odnos imala prema ljudima! Dani topli, a izmrcYarena djevojka se muci u toj zamracenoj sohici gdje ni sunce nije smjelo da prodre. Bdjela
sam nad njom i razmiSljala o ljudskom zivotu, o pravdi i nepravdi, o nasilju, i u meni se dizao revolt protiv svega neljudskog, protiv reZima koji »U ime kralja i naroda« radi protiv
naroda.
Drugom prilikom pozvale su me Rada i njene sestre u
goste. 2ivjeli su tada u selu Glogovcu kraj Prnjavora gdje su
sluzhovali Radin otac - svestenik i sestra Nevenka - uciteljica. Majka im je hila starinskih shvatanja, a uz to i lahilnih nerava, pa hi zacas planula, ali se pod utiskom hlagih rijeci Radinog oca hrzo stiSavala. Kao iza olujnog oblaka kad sine sunce, u kuci hi opet sve hilo u redu. Zbog toga smo se svi,
pa i Rada, trudili da ne izazivamo majcinu nervozu. Jednom
miRada rece da zamolim njenu majku neka nas pusti u »setnju«; znale smo, meni kao gostu to n~e uskratiti. Bilo je srehrno mjesecevo vece. u toploj noci culi su se :popci i zuka
nevidljivih insekata. Cim smo iza5le, Rada mi sapnu da odmah
treha da idemo na grohljc. Osjetila sam laku jezu od te pomisli;
ali sam se ustrucavala da to pred njom priznam. Potrudih se
da odagnam neprijatno osj~anje, pa smo tiho koracale izme<!u
spomenika i krstaca. Usred grohlja cekalo je nekoliko ljudi l
Rada im pride. Odmah sam shvatila da je to konspirativni sa-
se
375
�Jttanak. pa sam ostala u prikrajku. Oni su medu sobom neSto
.vrlo disk.retno razgovarali, a zatim je Rada uzela od njih neke
hartije. Cula sam kako je dogovoreno da se nac1u za nekoliko
dana u Banjaluci
U tim kontaktima sa Radom, :prateei njene diskusije s
ocem i sestrom Nevenkom, znala sam po cijele nol:i razmiSljati.
lako tada nisam poznavala, ito se kale, ni abecedu marksizma,
osjel:ala sam: pravedno je sve ito govore! Posebno sam zapazila
koliko je razumijevanja imao Radin otac za te napredne di•kusije svoje kceri. Nikada izmedu njih nije doslo do sukoba.
Cak mi se ~inilo da se on namjemo pravi »nevjeStc, kako i nju
i sebe ne bi doveo u nezgodnu situaciju. Nije ju sputavao u naprednom miSljenju i akcijama, nije joj prigovarao sto druguje
sa najistaknutijim banjalu~kim komunistima. Rada je prema
njemu zauzvrat bila pafljiva, njema kci; cijenila ga je i u
ljubavi izdvajala od ostalih u porodici. Bilo joj je jako ZaO
lito su ga ustase intemirale u Srbiju; vjerovala je da bi on sigumo sa njom iza8ao u partizane.
Otac Radin, prota Dor·de, odli~an moj i zivotni i poliprijatelj - sjeca se dr Branko Cubrilovic4 ) - vaspitavao
je svoju decu da budu ljudi. Stara porodica Vranjesevil:, iz
Krupe na Vrbasu, davala je narodu prve ucitelje i svestenike.
Isto taka, i dobre tezake. Tu tradiciju narodnih ljudi oplodio
Je u svom porodicnom krugu prota f)orde. Uvek je on licno
sluzio primerom ne samo narodu nego i svojim potomcima, po~tenjem, radinoscu, jasnim i l:vrstim karakterom.
Medu decom odlikovala se Rada. Poznavao sam je iz malih
d~jih dana, jer sam kao prijatelj a i lekar njihove kuce tamo
l:esto zalazio. Jos u Strpcima- srez Pmjavor prota Vranjesevil: u8ao je u zivot tamo8njih seljaka i kao Kocicev pristalica
osnovao je, posle prvog svetskog rata, i politi~ki pokret - Savez zemljoradnika. U tim prvim okr8ajima prote Dorda sa raznim rezimima, mala Rada je sticala i prva politicka saznanja.
Oznacen i proklamovan kao P!Ota republikanac, otac je ujedno
i ucitelj dece, a narocito dinamicne, uvek zamiSljene i bledolike Rade.
-
ti~ki
•) •Cubroc - 1939. g. ministar poljoprivrede, kad je u vladu
uila HSS i SZS (op. M. B.).
176
�Znai!ajno je spomenuti Radino duboko prijateljstvo sa Safetom Filipovil:em istaknutim politii!kim radnikom i clanom
.KPJ. Jednom se poveo razgovor sa protom Dordem, kako on
kao pravoslavni svejtenik i i!lan Srpske zemljoradnicke stranke (SZS) gleda na odnose Rade i Safeta. On se osmehnuo i
rekao: »Pa, kako bih mogao da gledam na odnose mladih
ljudi?! Ta osel:anja nikog od nas nisu mimoi§la u mladosti.c
Znao je da Rada pri:pada naprednom omladinskom pokretu i
da je clan SKOJ-a, a kasnije i clan KPJ. Medutim, njihovi odnosi i gled.iSta, koliko sam opazio, nisu se nikada sukobljavali
bilo po kojrnn pitanju. Cini mi se da je Radin otac veoma voleo svoju kl:er i da je kroz ta osel:anja prihvatao njenu aktivnost. On je tu njenu angazovanost smatrao ville kao rezultat budenja naprednih omladinskih snaga u borbi za slobodu
i prava naroda Jugoslavije.
Svakako da je Rada imala velikog uticaja na svog oca, a i njemu je imponovala njena politicka aktivnost.
Rada je cesto dolazila u stan svoje tetke Milice, uciteljice,
oceve sestre koja je tada stanovala vi!!e gostionice Jove Dimitrijevil:a u B. Luci. Mi, politicki istomi!!ljenici njenog oca, i!esto smo navral:ali u ovu gostionicu na razgovor, a kasnije bismo i sami odlazili kod · Radine tetke na kavu. Kao po nekom
dogovoru, zaticali smo i Radu kako sedi sa drugaricama i drugovima. Kako su ovi susreti bili cesti, siguran sam da je Rada
stan svoje tetke koristila za svoje sastanke s omladincima. Po
tonu tih razgovora zakljucujem da je Rada bila vod ove grupe;
ostali su veoma respektovali njena miSljenja. Sastanci te
odu!!evljene omladine bili su redovna pojava u tetkinom stanu,
nedeljama i mesecima. Sel:am se sastanka u njihovoj kul:i, o
kandidaciji za izbore protiv Jeftil:a, 1935, kada je sve na8e
razgovore Rada vatreno pratila, prosto gutala nase a,ozicione
planove. Posl\lZivala je umesto majke Ande koja je lezala ne~to bolesna. Za izbore 1933. kad je Udr\lZena opozicija ponovo
izasla sa jednom listom - V. Macek - protiv Stojadinovil:a,
komunisti su se opet angazovali u 'Pl"edizbornoj agitaciji, istu<pajul:i tako ilegalno protiv rezima. 5) Verovali smo da nam tu
6) Safet Filipovic: »Ja sam ispred part., organizacije B. Luke,
&a jo§ nekim drugovima, bio angaZovan u predizbornoj agitaciji 1
dolazio u vezu sa opozocionarima.c
377
�r~e sigumi putevi u agitaciji, gde 5U O¥'e mlade maee DOSile
zar.avu naprednih ideja. Sve su to b:la .lica koja smo Cesto
sretali na •iol!;ci kavec kod sestre prate Dorda.. U jednom razgovoru i:zmedu mene i dr Filipa Coodr'..i.a,5) - jedooc od vo4a HSS, - ita i:e biti sa tzv. :Sarodnim spora:zumom,') ako mi
iz SZS ne wrpemo u svojoj akciji za narodna prava, 011 jerek.ao: • Vidii li Radu i Safeta~? Ako mi ne uspemo, ODi i:e to
svakak.o uCiniti ... Jednoga dana, svakako!c On je takode verovao u vitalnost ovih ornladinaca Pred rat, u vreme jaeanja
Narodnog fronta, svi ovi omladjnci uCestvovali su u rasturanju
•Koei.Cevog razvitkac i »Seljaekog pravac, organa SZS u kojima su katkad saradivali kornunisti. k.ao i lista ..Narodna pravdac koji je izdavao Mjesni komitet KPJ B. Luke. Jedoom sam
od B. Zagorca. njenog uja)[a. dobio sto brojeva .,SeJjaCkog
pravac i sve dao Radi. a ona je to preko svojih veza rasparCa.l.a
za nekoliko dana.
Stotine crtica iz njenog Zivota vee su poboravljene. ali
ovo ito sam rekao urezalo se u moje seeanje kao svetao primer
poEtiCke delatnosti Rade-omladinke koja je svoju mladost, kao
docnije i svoj Zivot, dala za na8u novu Jugoslaviju.
U SKOPLJU
- Rade i njene porodice sjeeam se na.roBto jasno poslije
njihove porodiene tragedije. Plivaujuci niz struju Radin jedini
brat utopio se u Vrbasu, ito je uzbudilo crtav grad - prica
Mara Mitrov.- Zatim. po tome Mo je i njeno ime pominjano
prilikom srednjoskolskih demonstracija i Mrajkova protiv
re!ima 1935. kada je u Banjaluku dolazio ljoticevac Hodjera.
Bilo je svac1a i prepirki izmedu profesora i c1aka. I DuSanka
Koval:evic je tada izba~ena iz ikole, a i Rada koja je otputo-
•> Safet Filipovic: »L!mo sam se poznavao sa dr Condri~ pa
sam s njim, skupa sa jo§ nekim drugovima, vodio razgovore o zajednl~kom istupanju na izborima 1935. godine.c
1) Udndena opozicija: Demokratska, Radiltalna, Zemljora~
nl~ka I Jugoslcvenska nacionalna stranka, sklopila je 1937. u Bgd-u
Blok narodnog sporazuma sa Selja~ko-demokrat5kom .koalicijom u
Zgb-u: HSS - Hrvatskom seljal:kom strankom i SDS - Samostal~
nom demokratskom strankom.
�vala, mislim, najprije u Beograd a odatle u Skoplje. Du!anka
je oti.Sla u Sisak; gradani su joj dobrovoljnim prilozima poma-.
gali da se tamo §koluje, jer je hila siroma.Sna. Radi je otac
slao novae. 0 njoj se pricalo kao o istaknutom komunisti, kome
je zbog politickog rada onemoguceno da pohada skolu u B.
Luci.
,
U maju 1936. doselila sam sa porodicom u f>evdeliju, gdje
moj muz radio kao veterinar. Djeca su mi radi skolovanja
stanovala u Skoplju, pa sam im dva-tri .p uta mjesecno odlazila vozom ..•
~e
- U Skoplju sam privatno polagao sedmi razred gimnazije- kaze Vojo Mitrov. - Tako sam se, u §kolskoj godini
1936-37. skupa sa sestrom Zoricom nastanio kod porodice aktivnog oficira u bl!zini parka. Jednog predvecerja, u septernbru, posjetio nas je nas brat Danko pred svoj odlazak u Spa-.
niju, kamo se spremao kao dobrovoljac. Zelio je da se sa nama
oprosti, mada za njegove namjere nisruo znali. Doveo nam je
jednu vitku djevojku. Kako smo se samo obradovali saznav§l
da je i ona Banjalucanka; sada smo ovdje svi hili Banjalucani!
Posebno drago nam je bilo §to je na.Sa nova .poznanica ona
Rada o kojoj smo vee slu!ali, kako je zbog naprednih ideja
izbacena iz Trgovacke akademije u B. Luci i kako je presla
ovamo da bi zavrsila skolu. I ona je hila jako zadovoljna ovim
susretom. Otada smo ja i sestra gotovo svakodnevno hili sa
Radom. Nisam u to vrijeme bio organizovan i nisu mi poznate
pojedinosti, ali znam da je politicki radila sa naprednim dacima i druzila se sa mladim komunistima u Trg. akademiji;
imala je tu i drugarica koje su je obilazile. Na§ stan je koristila za razne sastanke. Mi smo ponekad hili prisutni, vodecl
racuna da ne ucestvujemo u onome sto se raspravljalo, a najce§ce smo ih ostavljali same. Evo, kako se Zorica toga sjel:a:
•Bila sam u §estom razredu. Znala sam da je vrlo aktivna i
da oko sebe okuplja omladinu, ali ona mi iz svoje visoke konspirativnosti nikad nije povjerila §ta radi. Uvijek je hila strogo pravedna. I, uvijek mi je imponovala svojim ddanjem. Kad
god mi se desilo da ne znam kako da postupim, pitala sam se:
Sta bi Rada sada ucinila? Najce§ce su joj dolazili neki drugovi
iZ njenog razreda; sjecam se samo imena Stojan i Ljubica. S
jednim od kolega diskutovala je o borbi u Spaniji, a ovaj je
379
�izjavio: :.I ja bih se borio, kad bi k.od nas doilo do revolucije.•
Ja sam na to primijetila: :.ldeja je ideja, bez obzira gdje se
bori!c Rada je sa tim odgovorom bila veoma zadovoljna i pohvalila me, ~ je meni bilo 11&1'08to drago. ~. Rade se sje.
cam kao vrlo druZeljubive i vesele djevojke. Ponekad su me
ona i njeni drugovi vodili na predavanja; ne znam da li je to
bilo u sindikatu ill u nekoj drugoj organizaciji Teme SQ., cini
mi se, bile iz dru.Stvenih nauka. Osjeealo se da je ona u toj
sredini srednjoskolaca po stupnju izgradnje bila najzrelija i
najodgovornija.c
I Bosko Siljegovic je Radu sreo u Skoplju, 1937-38, gdje
je bio na studijama. :.Kretala se- kaie on- u dru!tvu naprednih studenata. Omladinska odganizacija skopskog fakulteta ubrajala je Radu medu najnaprednije srednjoskolke. Smatrana je kao najodgovornija drugarica na }toju se moglo racunati. Bilo je ocevidno da je smjela i hrabra, sto je bilo znacajno mjerilo za komunistu u tom vremenu. Njeno drZ&nje u politickim akcijama bilo je pomalo u raskoraku sa njenom fizi~
kom snagom i izgledom. Njena snaga i smjelost proizlazili su iz
svjesnog idejnog uvjerenja borca za bolji i pravedniji zivot.
Jednog dana napredna studentska i radnicka omladina
Skoplja organizovala je zajednicki izlet u okolinu manastira
Nerezi. Uvece smo se vracali biciklima. Rada je sjedila na biciklu sa llijom Ki.Sicem, studentom fllozofije, koji je kasnije
poginuo u NOB-i. 2andarmi, koji su pratili nai rad i priredbe
na izletu, nisu mogli taj put naci nikakvu zakonsku zamjerku
i zakacku nego da »saobracajni tpropisi ne dozvoljavaju vomju
biciklom udvoje«. Povodom toga nastalo je objasnjavanje izmedu nas i zandarma. Radin glas se najvi5e cuo. Ubjedljivo
je branila nase pravo. Naravno, to je utjecalo na ondaSnje
vlasti kada su nam odmjeravale kaznu za •kdcnje saobracajnih ,propisac.
..
U ratu sam je sreo tek 1943, negdje u ljeto, u okolini
Drvara. Bila je poznat i sposoban partijski funkcioner. Cudnovato, nikada prije nije taka sicu5no i njemo djelovala. Nekako
sitna u vojnickoj uniformi, s revolverom i bombama oko pasa,
licila mi je na djevojcicu. Cinilo mi se da je to sve za njen
rast pretesko. Za njenu smrt sam cuo poslije desanta na Drvar.
Kad god se pomene taj desant, iz moga sjeeanja izroni sitni.
njezni, a po herojstvu veliki lik Rade Vranje5evic.
~UtO
�.-
...
·~
- Znam da je sarai!'ivala- kaie dalje Vojo Mitrov- sa
advokatskim pripravriikom, zvanim »Vaso Gluvi«, koji je bio
-~Ian KPJ i dolazio joj na razgovore, kao i sa studentom Alijom
koji je tek bio dosao sa robije. Alija je bio bez jedne noge;
stanovao je u siromasnoj kucici na periferiji Sko.plja, mislim u
pravcu za Tetovo. Sakupljali smo se u Alijinom stanu i tu
nas je zatekla policija. Smatrali su da je to neki ilegalni sastanak. Iako sam bio najmanje »kriv«, na meni su se :aslomila
kola•, jer nisam imao dackog statusa. Protjeran sam u Devdeiiju. Sestra mi je ostala sama i Rada ju je odmah pozvala da
kod nje stanuje. Dijelile su dvokrevetnu sobu i hranile se kod
gaZdarice Makedonke. Zorica se -sjeea: »Uvijek je bilo smijeha
kad smo jele, jer hrana je bila veoma zapaaprena pa smo kihale,
kasljale i suzile.«
- Jednog dana - pri~a Mara Mitrov - dobijemo pismo
od veterinara Markova, prijatelja moga mu!a, u kome nam
javlja da je nas sin Vojo uhapsen u Skaplju. » ... Cudim se da
ti, kao stari nacionalista, imas sina komunistu . . . Kako to da
se tvoje dijete odalo tome ... Tvoj sin druguje sa jednim zloglasnim komunistom Radom Vranje8evic ... Ali, izdejstvovao
sam da se pusti - pisao je nas prijatelj - samo, mora da napusti Skaplje i ne smije viSe ovamo da se povrati.«
Stanovali smo na carinarnici, vi8e leljeznicke pruge, i sjecam se kad se odozdo pojavio Vojo sa koferom u ruci. Kroz
dva dana i Rada je do§la k nama, i ostala desetak dana da se
odn!l.ori. Ali ni ovdje nije mirovala. Jednom je trebalo da se
posalje nesto po vezi u Skoplje. Nasa kcerka Zorica imala je
tek 16 godina i njen otac ih je upozoravao da ne uvlace djevojku u opasnosti. lpak, Zoricu su poslali i ona je odnijela
pismo.
Bila je osjecajna. Jednog popodneva sjedili smo u basti 1
u razgovoru ona rece: »Joj, sto mi je zao sto moji roditelji
stare!« U akcijama i drugarstvu sa mojom djecom, Rada je i
meni postala bliska; sa njom sam bila prijatelj, a naSle smo
11e i u tzajec:IIill:kom. radu ..•
- Nesto docnije- kde Vojo- Rada i ja smo se na8li
u Velesu. Ona je ovdje imala sastanak sa pjesnikom Koc~
�Racinom.ll) Odsjeli smo i prenoCili kod njegove tadainje drugarice, studentkinje zvane •Selec. U uskoj strmoj ulil:ici Koea
je imao svoju grncarsku radnju i sjeeam se da nam ju je pokazivao. Upravo je bio doiao sa robije. Drugom priliko~ Ra~
i Zorica su posjetile bolesnu Sele i ana im je citala jednu ocJ
Racinovih najljepiiih pjesama »Tutunoberacitec. Ovdj~ nismo
dugo ostali, jer nas je na ulici ponovo uhvatila policija-i odmah
poslala nazad: mene u Devdeliju a Radu i moju sestru u Skoplje. 2andari su nas sproveli na zeljeznil:ku stanicu · i Citavo
vrijeme l:uvali. Radin voz je iJao prvi. Nikad neeu zaboravitj
taj prizor: Rada se penje na posljednji prag otvorenog vagona
i, u momentu kada voz polazi, pozdravlja nas stisnutom pesni...
com naoNgled mnogobrojnog svijeta na peronu. Iz m~. su otQ
posmatrali i desetak zandarma i agenata. I .u tim,, da k&Ze~
»Sitnimc, sukobima sa policijom, agentima i iandarima, ana je
bila hrabra. Ddala se dostojanstveno. Ignorisala ih je i rijecima i stavom. Ali je bila i borbena, l:ak izazovna, kad se opirala njihovim »mjeramac, i sm~ljeno ih je poniZavala. Ovome
sam se divio tim vise, lito sam znao njen stav prema hap.lienju.
Ona se zaroblTenistva nije samo plasila; kao slobodan covjek,
ana se sa njim nije mogla da pomiri, jer ropstvo je borca pr~
tvaralo u pasivni objekat, sprecavalo ga da se bori.
Mnogo je zavoljela Makedonce zbog nacina kako su nas
primili, kao i zbog njihove revolucionamosti koja se ispoljavala · narocito u nac!onalnom pitanju. Govorila nam je da je
sretna lito je upoznala Makedoniju i citav taj kolektiv napred•
nih, borbenih i jednodulinih ljudi. Do kraja svoga boravka q
Skoplju, ana je toplo i iskreno dozivljavala »divne makedonske drugove«.
U prvom redu bila je ozbiljan revolucionar, ali trudila se
ida zavrsi skolu. GovoriJa nam je dace tako biti sposobnija da
vise doprinese Partiji. Zeljela je da se posveti revolucionarnom partijskom radu. Doslo je i proljeee ... Blizili su se ispiti.
Cesto bi navecer dolazila kod nas i radila iikolske zadatke kojih je bilo mnogo.
Ljude je mnogo voljela; sa njima je uvijek zeljela da pOdijeli i brige i radosti. Narocito jasno se sjel:am njene spa-.
sobnosti da se uiivljava u sve lito cini, da se oduiievljava· ~
8)
Kosta Apostolov Solev, 'pjesnik revolucionar, poglnuo 1943.
- .
.
godlne u NOB-L
�sve znacajno oko sehe. !mala je ono prefinjeno, strastveno
osjecanje za ljepote i vrijednosti zivota. Umjela je da zapazi
i da osjeti prave vrijednosti, i u covjeku i van njega. Mogla
je uvijek necim da se zanese: lijepom slikom, muzikoon, knjigom, cvijetom, uspjehom neke akcije, a nadasve covjekom i da
nade smisla i radosti i u naoko sitnim stvarima i pojavama.
- Dosia je u Skoplje negdje sredinom tli pri kraju skolske 1936/37. godine kada smo hili u trecem, i ostala da zavrsi
taj i cetvrti razred Trgovacke akademije - prica Ilija Mojsovski. - Na8li smo se u· istom razredu. Devojke su sedele
u svojim cmim keceljama u prvim klu.pama, mi pozadi. Od
rpocetka je ulivala poverenje. Zato ne mogu da se setim kako
smo se zapravo upoznali. Izazivala je simpatije svojim prosto
cvrkutavim govorom, s tim hosanskim naglaskom. U pocetku
je stanovala kod neke skolske drugarice.
Ja i ostali drugovi iz trg. akademije hili smo napredni,
ali sve je to hilo nekako divlje. Osecali smo se Makedoncima!
Bilo je tu daka iz cele Jugoslavije. Zhlizavali smo se u zajednickim istupima: hilo protiv nastavnika hilo u raznim diskusijama u literamoj druzini »Njegos«. Uz te i takve razgovore
Rada i ja smo posli k meni, kao drugovi, i ona je izrazila zelju
da se preseli k nama. Moja majka, krojacica, izdrzavala je mene i sestru koja je vee hila zavrsila trg. akademiju i trazila
zaposlenje. Doci do dinara bilo je tesko. Zato smo povremeno
ddali ponekog stanara. I Rada je ostala sa nama, na stanu
i hrani.
Kod nas mladih hilo je najjace izrazeno tzv. »Makedonsko
pitanje«.
Mada sam i od drugih slusao tumacenja »Makedonskog.
tpitanja«, mogu da kazem da nam je upravo Rada najprikladnije, najtoplije i najsuptilnije u tome podrsku i moralnu snagu
davala, iako je govorila sl'lpski. Ona je vladala tim prohlemom.
»Makedonci mogu da ostvare svoja nacionalna stremljenja: da
imaju svoju ddavu, jezik, knjiZevnost ... da im se priznaju
svi oni elementi koji ih inace cine nacijom« - govorila nam je
i tumacila to naucno, raskrinkavala hurzoaski poredak i velikosrpsku dominaciju. Nije se tada upotrehljavao termin »Partijac
vee :tradnH':ki pokretc, »klasno opredeljenjec itd.
383
�Delovala je jako ozbiljno, ali u Akoli se ponaSala kao pravf
dak. Ucestvovala je u nestaAlucima. Seeam se profesora Zagor•
1kog. starog C:oveka, malo konfuznog, koji nam je predava•
istoriju. Kod njega na casu uvek galama; olovku smo mu iz
ruke uzimali! Jednom se dogovorismo da budemo mirni. Da se
muva cuje! Sedeo sam u poslednjoj klupi i uredovao kod muskaraca, a Rada kod devojaka. Ude Zagorski, a redar saopsti
ko je prisutan i sede. Svi prelistavaju ud.Zbenike, gledaju preda
se. On oseea- nesto fali! Ali. ne doseea se. »Hm-m-m-m, Ata
vam je?c Tisina. Tad se razjario: »Sve, ali ovo ne, a-a-a, ovo
ne mogu!« Onda se na mene ustremio: »Ti si m.i ga tu ovo·
uredio!« Navikao je bio da nas ucutkuje i zapisuje. Rada je
uiivala u efektu sale. Drugi profesor zamolio je ucenika Boru
Martinovica da mu odnese sat kod sajdZije. Ovaj se vratio:
i basom, kojim je inace ·p evao u horu, reee: »Ostavio sam ga,
puknuo mu jaj.«9) Rada se zahihotala i sve nas zasmejala, stc.
je potrajalo oko pola casa. Knji.Zevnost joj je dobra iSla. lmala
je malo kubure sa strucnim predmetima. »f>avo ih nosio, dokle
cemo sa tim da se mucimo«, znala bi reei
Inace, izvanredno se bila uklopila u na8u porodicu. Prizemna kuca na broju 12 u illici Kneza Miroslava, imala je malo
dvoriste obraslo lozom, divljom i pitomom, bunar i zasebnu
kuhinjicu, tako nisku da smo se unutra jedva mogli uspraviti.
Leti smo se okupljali za stolom ispod loze, na klupama, okru~eni raznovrsnim i bujnim rastinjem i cvecem u saksijama. Na
ravnom krovu-terasici smo se suncali. Rada je svoju sobicu
delila sa mojom sestrom. U bastici kod bunara proveli smo
mnogo prijatnih casova. Volela je sedeljke. Pevamo, pricamo,
salimo se. I to je trajalo satima. Imali smo mali domaci hor.
I u skoli smo pevali i svirali. Nije mogla nista da 'posmatra
mimo, u svemu bi potpuno ucestvovala. Upotrebljavali smo.
daleko viSe nego danas, rec komunizam, mastali o jedna:kosti.
o besklasnom drustvu i o Sovjetskom Savezu kao o bajci.
Drugovala je sa kolegom Stojanom Nikolovom, koji je stanovao stotinak metara od nas. Nikolov je imao siroka poznan..;
stva sa istaknutijim komunistima i Rada se prek() njega i sa
njima povezala, kao sa Koeom Racinom, a posebno sa fakultetom koji je bio nosilac naprednog pokreta. Uopste uzev, po_.
'> Srafic.
384
�kret u Skoplju bio je tada slab. Sa Stojanom je odlazila i advokatu Stefanovu, poznatom komunisti, koji je 1941. godine
streljan ad Bugara; Cini mi se da je svaki svoj trenutak upotrebila za delovanje. Na§a da~ka veselja, iureve, priredbe
iskoristila je, skupa sa drugovima, za idejni uticaj. Novoj sre-dini se potpuno pril~gpdila. Nisu je smatrali strancem. Nikom
ni na pamet nije palo da pita otkuda je dosla i za8to. Povezala
se sa sirokim krugom istaknutih naprednih ljudi i odmah se
uklopila, sna8la i stvorila krug prijatelja. Kao da je ko zna
kakve preyoruke imafa, a stvarno nije. Sarna je to postigla.
U susednom selu Sindelici ~veo je lep i simpatican radnik
Alija Alijevic,10) koji je nesretn:im slu~ajem izgubio nogu do
kuka. Tek je bio do!iao iz Mitrovice, gde je o.dlezao na robiji
godinu dana zbog »antinarodne delatnosti«. U maju mesecu,
o raspustu pred maturu, pozvani smo kod njega :ma izlet«:
Rada, ja i moja drugarica, Vojo Mitrov i Stojan Nikolov. U
svojoj staroj kucici, u sobi sa minderima i cilimima, Alija nam
je pri~ao 0 zatvorskom zivotu i tegobama, 0 drugarstvu, 0 u~
nju ... Budno smo ga slu!iali i, za svaki slu~aj, na papiru se
igrali »pomorske bitke«. Zatim smo tiho pevali: .. crven je istok
i zapad .. . « Tog dana vratili smo se mirno. Sutradan smo opet
do!ili. I tad, usred razgovora, utr~a mali Alijin brat i pro~
puta: »Policija!c Tek !ito Alija: izusti »Ne bojte se«, upadose
njih trojica, jedan u uniformi, narediSe »ruke u vis« i poce!ie
da pretresaju i nas i sobu. To je du!e potrajalo. »Sta traZite,
ja saan svoje odlezao ... « negoduje Alija a oni prete: ,.Ako tte-ba, i kucu cemo ti sruSiti.« ,.1 platicete«, ne da se Alija. Kad
su sve isprevrtali, izdvojili su na stranu mene i Nikolova skupa, a Radu i ostale ponaosob. Ispitivali su ih pojedina~no, a
zatim doveli nas trojicu. Pitaju mene: ,.Qtkud ga zna§?c
Stvarno, secao sam ga se ·sa literarnih sastanaka kao delegata
iz Medrese, koju je Alija zavdio. »Sta, i odmah si ga zavoleo?"
»Nije rena da ga volemc, velim i svi prsnuse u smeh. Osuli su
pretnjama ... Radu su poveli sa sobom u kolima i na pola puta
je izbacili van. Hteli su da nas rasprse. Na ulazu u Skoplje, kod
kumanovske tro!iarine gde se obi~no vriila kontrola prevoza,
Rada je 'Vee pola sata stajala i raspravljala sa zandarmima kad
smo naiSli ja i Stojan. Nije ponela da~ku knjiZicu i upinjala
se da im razjasni svoj polozaj, a oni, gedZe, niSta! Rekoh im da
10)
A . Alijevic -
IS - Zene herojl
poginuo.
..
.
~
.,;
.385
�je ona kod 1nene na stanu. Oni, opet - nista! Mi navalili da
.je puste. Povedose je prema »kvartu« a mi u stopu za njim~
N ajzad su je pustili. Otada: smo stalno strapill.
Maturu smo pripremali svi skupa, u grupi. Po cele noci
smo ucili, cas kod mene cas kod drugih. I zbog oca joj je bilo
stalo da zavr5i skolu. Posle mature smo se dopisivali jos neko
vreme.
-
Dok je 1937. boravila u Skoplju, nalazio sam se na izkazne u Sremskoj Mitrovici - sjeca se Safet .F ilipovic. - Jednoga dana medu ostalim ka~njenicima i ja sam
prozvan za posjetu. U prvi mahsam mislio da mi je dosao ne;k o od moje :porodice, ali iznenadenje je bilo veliko: u redovima
.posjetilaca stajala je - Rada! Posla je iz Skoplja i u vozu se
upoznala s majkom jednog druga koji je ovdje takode izdrza~ao kaznu, pa su dosle zajedno. ·»Nisam mogla proci kroz Mitrovicu a da se ne svratim« - rekla je. Isto je ucinila u zimu
'1"936. dok sam lezao u istramoin zatvoru u Crnoj kul:i u Banjaluci. Izdejstvovala je posjetu preko nekog svog rodaka - javhog tuzioca, iako su je od toga odvracali. Rada je opcenito hila
pazljiva prema ljudima, pogotovo kad su se nalazili u teskom
pOlo~aju.
.
dr~avanju
,
Kada je 1937. zavrsila trg. akademiju, dugo nije mogla do'biti zaposlenje i zivjela je kod svojih roditelja u selu Glo'govac- Strpci kod Prnjavora. »Tamo je sa mnom- sjeca se
njen otac - cesto diskutovala o politici. Dugo u noci citala je
knjige, narocito izdanja »Nolita«. Sve je, mislim, procitala!
Oni su, komunisti, fakticki imali dosta literature i Rada je do
~nje lakse dolazila, pa je. imala jak uticaj i na sestru Nevenku.
Knjige sam im 1935. i sam sakrivao ... Vise puta, kad je bilo
:kriticno, Nevenka mi je davala citav naramak zabranjene lite.r ature govoreci: »Evo, sakri«. Ona je .imala jedan tezak sukob
s vlascu, kao uciteljica, htjeli su je i »skinuti«. Prema nama
starima Rada je vrlo njezna hila. »Kako smo, oce Duka?« pi.tala me obicno dolazeei s vana i, stavsi iza mojih leda, obavi· jala mi ruke oko vrata.« Povremeno je odlazila u Banjaluku i
.
:Sve vrijeme provodila u krugu drugova; pohadala je razna pre'davanja i priredbe »Pelagica«, KAB-a, »Borca«. Kuci u selo
'vracala se s koferom punim knjiga, koje su zatim kruZile po
selu, najviSe medu mladima.
!186
�U BEOGRADU
Po~etkom
1939. dobila je napokon mjesto u Savezu ~inov
zadruga u Beogradu. To ju je naro~ito veselilo: otil:i iz
sela i zapo~eti samostalan zivot. Odmah po dolasku stupila. je
u vezu sa naa>rednim ljudima i upisala se u »SBOTICc sindikat bankarskih sluzbenika. »SBOTICc je u to vrijeme bio jedno od zarista naq>rednog sindikalnog pokreta. U njegovim redo·vima su djelovali mnogi Clanovi KPJ. Nakon svih peripetija:
.izbacivanja iz skole, boravka u Skoplju, dugog cekanja na po'sao, usia je u jednu takvu sredinu! Cesto mi je pisala kako je
sretna. Sredinom 1939. dosao sam i ja .u Beograd. Bila je nekako izmijenjena, nasla je sebe u tom novom radu, njene zelje
·i sposobnosti su dosle do izrazaja. Veliki dio svog vremena pro·vodila je u prostorijama ove organizacije, na raznim sjednicama i konferencijaoma.
·
Sjecam se njenog prvog u~esl:a u demonstracijama. 're
nol:i, u jesen 1939, zajedno smo dosli na zborno mjesto na Sla.viji. Nesto ranije, iduci ulicama, otkrili smo jedno drugom da
su nocas demonstracije. Jedno vrijeme bio sam vezan za partijsku celiju »SBOTIC«-a i sa njenim ~lanovima sam tada iSao
na razne akcije. A i Rada je kao njen aktivan ~Ian dobijala
T.adatke. - Snazno je dozivjela te demonstracije, pogotovo,
zbog njihove siline. Sva ustreptala, iznosila mi je kasnije svojc
utiske o u~esnicima, o napadima zandal'JDa i agenata, o pucanju ... Sa jednom grupom jc bila jurena, preskakali su neki
·zid ... Nazvala je to svojim borbenim krstenjem.
- Ucestvovala je u nizu ·politi~kih akcija i demonstracija
·- sjeca se dalje Safet Filipovil: - pocev od one povodom
·strajka radnika fabrike aviona i one 8. septembra 1940. pri dolasku Sovjetske delegacije, pa sve do demonstracija 27. marta
1941. KPJ je uvijek radila na uspostavljanju diplomatskih od.nosa izmedu Jugoslavije i SSSR-a. I prvi dolazak Sovjetske
delegacije trebalo je do~ekati sa vidnim manifestacijama. Medutim, rezim je sve ucinio da do toga ne dode. Ogromnu masu
okupljenih radnika, studenata i gradana - otiskivali su sto dap
lje od zeljezni~ke stanice. 2andarmi su nas gurali sve dalje,
da ne bismo vidjeli stani~ni ulaz, a i da sovjetski ljudi ne vide
'okupljeni narod. Kroz Nemanjinu ulicu smo s velikom masom
svijeta i mi bili doprli na stanicu, ali su nas odatle istjerali
:ni~kih
25•
387
�agenti i zandarmi; nas desetak oti.Sli smo preko puta i sjeli
pred jednu kafanu, zadovoljni §to smo izabrali tako lijepo
mjesto. Ali, nab radost ne potraja dugo. lspred kafane se odjednom zaustavio auto, ispalo je nekoliko agenata i razjurilo
·nas. Povukli smo se Balkanskom ulicom do pred hotel »Pragc.
Delegaciju su odmah po njenom dolasku odveli najkracim putem do hotela »Srpski kraljc. Sve one koji su se skupili u
Balkanskoj ulici i poku§ali da se, uz povike ~Zivio SSSRc, probiju na Terazije, spr~ili su gusti kordoni zandarmerije. Razbili su nas u nekoliko grupa. Jedna povel:a grupa, u kojoj je
hila i Rada, uspjela je da se docepa Terazija, ali i tamo su nai§li na zandai1IIle. »Zna§ §ta sam vidjela? U ovoj ozbiljnoj situaciji bilo mi je smijesno - pricala mi je kasnije. - Pred hotel »Balkanom« stajao je jedan otvoreni agentski auto, a u njemu dvije drugarice s buketima cvijeea! Trebale su ga predati
sovjetskoj delegaciji! Umjesto toga, sjede u policijskom autu
i cekaju da ih odvedu u zatvorl«
- U mec1uvremenu preselili smo se u Backu, gdje se moj
muZ bavio privatnom praksom - kaze Mara Mitrov. - Kada
se 1940. Zorica upisala na fakultet, bila je nekoliko dana kod
Rade, dok ne nac1e stan. Rada je imala garsonjeru i tada je
stanovala skupa sa svojim drugom »Fricomc. Cesto sam joj
odlazila tokom 1939-1940. godine, kada sam nastojala da se
Danko pusti iz logora u Francuskoj, gdje su bile intemirane
mec1unarodne brigade. U Beograd sam dolazila dva puta mjesecno na sastanke Odbora za .pomol: §panskim borcima. Ona
nije hila u odboru, ali je hila vrlo aktivna u grupama, u iznal8Zenju veza i u organizaciji same .pomoci. Tako je preko Crvenog krsta sprovedeno sakupljanje i slanje paketa za »Spancec
- Jugoslavene, sve dok Jugoslavenska vlada nije stavila zabranu, sto je tada bio jedinstven slucaj u svijetu. Sastanak na§eg Odbora za pomoc §panskim borcima odrzavali smo strogo
ilegalno. Rada nam je u tome pomagala. Po njenom uputstvu,
nasli bi se tajno u odrec1enom privatnom stanu, u toliko i toliko
sati, gazdarica bi nam davala kljuc, a sama bi odlazila u kino.
U Odboru sam sarac1ivala sa Du§kom NikoliSem ciji je brat.
dr Gojko NikoliS bio §panski horae i takoc1e sa nnlazio u logoru
u Francuskoj. Okupljali smo se i u restoranu »Kc~sinac.
�Centar za na8e dogovore bila je studentska »Ba~ka menzac
u kojoj su svo osoblje sa~injavali studenti. Tu su se hranili svi.
i Srbijanci i Bosanci. Tamo je i Rada sa mnom odlazila i pri·
mala razna zadt1Zenja: naci stan, prenijeti poruku, pomoei da
se nesto sakupi .•. Organizovala je i Siroko sakupljanje potpisa
za »Manifest« simpatija nueg naroda prema §panskim borcima.
Rada je bila u toku svih dogadaja i zbivanja. Sjeeam se
kako je medu prijateljima raspa~avala naprednu literaturu
i vodila marksisticku propagandu. Kad je pocela da pristi!e
i da se .prevodi sovjetska i ostala literatura, odvela me kod
knji.Zara koji je ddao radnju ispod »Balkanac, kod poznatog
restorana »Tri burencetac, i rekla mu: »Evo, bilo kada gospoda
da dade, dajte joj sto god ima novo, cim stigne iz Rusije.c Bill
su to prevodi na srpskohrvatskom jeziku, a i razne brosurice
na stranim jezicima. Knji!ar je bio ljevicar i samo po vez.i je
izdavao knjige.
- Najvecu radost donvjela je pocetkom 1940.- sjeea se
Safet Filipovic - kad je primljena u ~lanstvo KPJ. Odmah me
je nasla i obavijestila. Oci su joj bile pune suza; nije mogla
mnogo ni da govori. Stalno je ponavljala: »Ovo je moj najsrecniji dan u zivotu!c Od pokojnog Vule Antica, s kojim sam
zakratko bio partijski povezan, saznao sam da ce Rada biti primljena, ali joj to nisam rekao. Otada pa sve do 1. maja 1941.
Rada je aktivno radila u partijskoj celiji »SBOTIC4t-a i sudjelovala u legalnom zivotu ove organizacije. Sva se bila predala
tom poslu. Kao i u Banjaluci u skoli, taka i svom radu u ustanovi, u Savezu, nije posveeivala neke narocite paznje. Dobijao
se utisak da bi zeljela samo partijski da radi. Stalno je citala
marksisti~ku literaturu, razne partijske materijale, proglase
CK KPJ i PK Srbije, i nastojala da ih sto temeljitije prouci.
Cesto smo neke stvari zajedno proradivali, diskutovali o stavovima, o liniji KPJ u onom burnom predvecerju drugog svjetskog rata. Za svaki partijski ili neki drugi sastanak Rada bi
se pripremala i stalno nesto zapitkivala. Govorila je: »Hocu,
kad na sastanak idem, da su mi stvari jasne, da i ja mogu
diskutovati.c
- Pljustala je novembarska kUla kada smo po dubokom
seoskom blatu stigli do kuce Radinih roditelja u Srpcu - prica
389
�Slobodanka Gajic. - Tu sam 1938. sa svojim drugom hila na
odmoru kod rodaka, pa smo mogli posetiti i Radu. Za mene je
to bio prvi susret sa njom, ali nezaboravan: neposredan i pri.,;
jatan kontakt! Primila nas je u kuhinji gde smo sedeei na se-"
ciji dugo razgovarali. Sva treperava, o svakoj stvari je pricala
s odu!evljenjem, svetlih oNju, i unosila se u ono sto govor~
Njena glatka kosa, muska kosuljica i dzemperic delovali su
skromno ali vrlo uredno. Zanimala se za drugove i zalila se na
dosadu ...
Kad sam se septembra 1939. zaposlila u Savezu nabavljackih zadruga, 11 ) zatekla sam tamo i Radu. Radila je kao sluzbenik knjigovodstva na prvom katu, a ja na cetvrtom u »Zadruinom osiguranju«. Partija je u to vreme hila narocito aktivna u organizovanju marksistickih krl!Zoka. Licno je »obradivan« svaki pojedinac. Kod nas su kru!okom rukovodili Rada
i drug Habus. Sastajali smo se u njenom stanu u Krunskoj
ulici, obicno nas pet, §est, jer zbog stroge konspiracije nastojalo se da kruzoci budu sto manji. Izucavali smo Istoriju
SKPb. Najvise je od svih nas znala i citala. !mala je i sire literature. Trudila se da bude spremna za svaki sastanak. Prethodno bi po nekoliko puta proradila materijal i tako nam
pomagala da ga i mi savladamo. Skromna, nikad se u misljenju
nije nametala. Dugo se na kruzocima ostajalo; po dva, dva i po
.s ata. Za to vreme Rada je u svojoj skromnoj, a opet lepo uredenoj, garsonjeri stvarala izvanrednu atmosferu, prijateljsku
i drugarsku; cak nam je kafu kuvala na plinskom resou. Sarna
je ovde pripremala jelo sebi i sestri, jer je bila nezna zdravlja
i osetljiva na ishranu. Do »Trel:e glave« smo dosli. Menjali smo
dane sastanaka dok se najzad, sticajem okolnosti i novih burnih dogadaja, sve nije izmenilo.
Teska ekonomska kriza zahvatila je cetrdesete godine citavu zemlju. Politicka situacija hila je do krajnosti zaostrena i
napeta. Partija je organizovala niz strajkova sa zahtevom za
poboljsanje zivota, za povisicu plate u srazmeri sa porastom
skupoce, za demokratizaciju zemlje; mobilisala je mase u borbu
protiv sve veee fa§isticke opasnosti, za slobodu i nezavisnost.
Najveei straj cinovnika organizovao je 14. decembra »SBOTICc
- sindikat privatnih namestenika. U §trajkackom odboru hila
je i Rada. Ona je inace tiho, neposredno i nenametljivC\, ali
11)
r
390
Savez nabavljackih zadruga ddavnih sluibenika.
�veoma intenzivno, radila i' u organizovanje strajka ulofila sav
svoj zar i pregalastvo. Morala je to ~initi nekad i u radnoni
vremenu, a drugovi su svr8avali njene poslove· kako se ne bl
osetilo da je nema. U celokupnom radu i iivotu nase ustanove
ona se itekako osecala, prosto je zracila. Svi su je znali. Vrlo
brzo je uspostavljala kontakt sa ljudima. Iz onoga sto mi je
prica1a o svojoj porodjci, vidim da je imala vrlo lep, intiman
i prijateljski kontakt s ocem koji za njen rad nije pitao, ali je
mnogo toga znao i razumevao. Veoma je voleo i cenio svoju
kcer. Bio je njen precutni saveznik, roditelj koji razume ideje
svoga deteta. Zbog njene borbenosti i politicke aktivnosti uvek
ju je oslovljavao »sine moj«. Narocito mi je ostala u pameti
kao devojka puna elana, koja sagoreva na poslu. Kad god smo
diskutovali iii raspravljali o bilo cemu, ona se isticala zreloscq
i poznavanjcm stvari, unoseci u svoje izlaganje sav zar i temperament svoje mladosti i onaj nemirni, buntovnicki dub·
Krajine.
Iako nas nisu mogli pomoci najaktivniji i politicki idejno
najjaCi drugovi, revizori, jer ·su bill na terenu, strajk je uspeo.
Bilo je medu nama vrlo dobrih kadrova: Klajn, Sava Drljevic,
Jovo Teric, inzenjer 2:iZic ... Pripreme su bile sjajno sprove-.
dene. Kao da gledam Radu kako se s jednom grupom dnigova
penje od sprata do sprata, kako prolaze redom kroz sva odelenja i pozivaju nas. Neumorno su objasnjavali da ranije postavljeni zahtevi za povisicu plate nisu usvojeni i da se mora
pribeci novim zahtevima putem strajka. Ocekivali smo ih i;
kako su nailazili, napustali smo posao i silazili dole u hoi
zgrade gde je jedna drugarica ddala govor, izlagala nam plan
ove velike akcije. Odatle smo otisli u sindikat - staru zgradu
u centru Beograda do palate »Albanija«, gde je bilo sediste
»SBOTIC«-a. Tu smo se dogovorili da od strajka necemo odustati po cenu gubljenja zaposlenja. Opet se govorilo o politickoj situaciji, o ulozi radriicke klase u dru8tvu ... Rada je rezonovala pametno i trezveno, sa puno odlucnosti. Odatle smo izisli na ulice i puni odu8evljenja po cici-zimi demonstrirali. PoJicija nas je ganjala pendrecima, bezali smo i uvlacili se u
kapije. Nasa manifestacija je rasturena. Policija je pohapsil~
najistaknutije strajkace za koje je smatrala da su organizatori,
a ostali strajkaci izbaceni su sa posla. I Rada je uhap8ena. P~
sle ovoga nisam je vidala; zabranjeno mi je da se sastajem sa
391
�u~esnicima Atrajka, jer je u mom stanu bila pokrajinska partijska tehnika, a policiju nismo ni~im smeli navesti na trag~
Tada smo se svi rasturili kojekuda da bi se tek ·posle oslo·
bo4enja vratili u na8u ustanovu i prebrojali se: me4u nama
·malobrojnima Rade viAe nije bilo.
Zbog svog politickog rada imala je neprilika i u sluzbi.
Odlukom Poslovnog fonda odbora od 2~. X 1940. k&Znjena je
pismenim ukorom.
Za vrijeme velikog §trajka u Savezu cinovnickih zadruga
.,..... k&Ze Safet Filipovic - bila je stalno po raznim sastancima
me4u drugovima iz ustanove. Strajk je uspio, ali su se prego.
yori otegli. Jednog dana agenti su je na.Sli u prostorijama
»SBOTICc-a i uhapsili. U zatvoru je ostala desetak dana i na
intervenciju dr Branka Cubrilovica, tadasnjeg ministra poljo.
privrede, pustena je na slobodu. •Pricala nam je - sjeea se
Mara Mitrov - da joj je otac pomogao preko svojih veza da
iza4e iz zatvora. Otac je bio. tolerantan u to vrijeme; nije bio
zagrijan za nasu stranu, ali je sutio i pomagao. Dolazio je kod
Rade u stan i sa njom i njenim drugovima diskutirao. Bio se
sa svim pomirio. Sjecam se kako nam je Rada govorila: •Stari
je divan, on pomaze .. .«
- Jednom u povjerenju - sjeea se prota Dor4e - moj
prijatelj Savo Delic mi rece: »Biljim se da ce ti Radu zatvQr~ti. . . Stalno se druzi sa onima, tamo ... Smatrao sam za duznost da te upozorim, da je to danas suvise riskantno.« Kad sam
sa Radom o tome govorio, uzvratila mi je: »Ne brini ti nista ... « U decembru dobijem telegram od kcerke Ljube: »Rada
u zatvoru!« Odmah krenem u Beograd pa kod Cubre i pitam ga
sta je na stvari. :.Eto, §to si ti cuo i ja sam! Nego, hajde kod
Upravnika grada ...« Odem i na4em Upravnikovog zamjenika
Dragog J ovanovica. Uh, sto me taj covjek strasno docekao ...
Valjda zato §to sam bio senator?! »Sramota je da su djeca najistaknutijih roditelja protiv danasnjice!« predbacio mi je on,
spomenuvsi i moju Radu i sinove Ivana Ribara. Vratim se
()pet Cubri. »Sta da radim?c pitam ga. On tad zovne Upravnika grada g. DrinCica, a ovaj upravnika zatvora. Molio sam ga
da je pusti i, zbilja, on mi odmah dade cedulju. Odveli su me
u kaznionu, tpoznatu beogradsku Glavnjacu. Poslije cekanja
kod sefa odjeljenja, do4e Rada.
292
�»Ja, tata, neeu sama napolje! Ako ~e svi, u redu, ako ne,
ni ja sama vane bile su joj prve rije~i. Sta sam mogao,
<lam joj obeeanje i povedem je sa sobom. Najprije napi!em pi.smo Cubri, a zatim kao senator odem sa jednom deputacijom
i .pronadem roditelje zatvorenih drugova, pa smo svi iili Lazici
Markovi~u, ministru pravde. Lazo nas je vrlo fino primio i
saslt!Sao, ali ... »Nem~an sam - veli - otidite Predsjedniku
Cvetkovi~u ... Sarno vi ajte, ja cu udesiti . .. c Tamo primljen
nisam bio. I bez toga, u roku od cetiri-pet dana ·pusteni su i
-ostali uhapsenici.
Davao sam joj novae za izdriavanje i za njene najnublije
potrebe, ali ona nije nikad nista od mene trazila. Znam da je
strajka~ima davala pomoc ...
.n~u
- Posto je izgubila sluzbu - sjeca se Safet Filipovic roditelji su nastojali da se Rada vrati u Glogovac, ali ona je
hila strahovito upoma da to ne u~ini. Govorila je: »Sta ~u na
selu, pogotovo sada kad sam se uklopila u rad. Ostacu ovdje,
nekako ce se zivjeti, a mozda vremenom i neki posao dobiti.c
Ona i mlada joj sestra, zubotehnicarka Ljuba, skupa su stanovale. Tako je ostala i produzila da radt Pod rukovodstvom
<iruga Tempa - Svetozara Vukmanovica, sluiila je kao veza
izmedu CK KPJ i PK Cme Gore; nekoliko puta prenosila je
Uegalni partijski materijal u NikAic. Bile su to prili~ne koli.Cine materijala; kofere nije mogla sama ni da nosi nego bi me
tamolila da ih skupa prenesemo do stanice u voz. Vracala se
jako zadovoljna sto je posao dobro obavila i pominjala do u
<letalje sve zgode i nezgode na ,putu, razgovore u NikAicu ...
Dosao je 27. mart 1941, njena posljednja akcija u Beogradu. Poslije sestog aprila i bombardovanja prijestonice,
kratko je boravila u Banjaluci i opet se vratila. Beograd je
na.pustila sumorna, kao sto su hili sumorni i prvi dani okupadje. Na voz se islo u Zemun. Zajedno smo se odvezli fijakerom,
jer smo ponijeli i stvari. Putem je stalno okretala glavu i s puno tuge u ocima i glasu, govorila: »Da 1i cemo se ikad u njega
vratiti?c Razaranje Beograda i op5te rasulo ucinilo je na nju
jak utisak, ali nije postala malodusna; imala je vjeru u KPJ
i narod. Jedva smo se sa stvarima ugurali u voz; guzve stra.sne, svuda, i na stanicama i u vozu. U Bos. Gradiski, pri polasku autobusa za Banjaluku, imao sam incident sa jednim
393
�reakcionarom koga sam otprije poznavao, a koji je postaoo
ustaski agent. Svi putnici su usli u autobus i sjeli. Onda jedosao ovaj ustaski agent i poceo vikati: »Ko je Srbip. neka
izlazi, da ostali sjednu, pa ako za njih ostane jos mjesta neka.
idu pozadi.« Naklapao je jos mnogo sto-sta. Izmedu mene i njega doslo je do prepirke i galame, i ja sam na kraju zavrsio u
zatvoru. Tu sam proveo cijeli dan. Na8ao sam tamo prilican
broj uhapsenih gradana GradiSke, Srha i muslimana. U meduvremenu sam voden u Srez na saslusanje. Slucaj je htio da je
u neke svatove dosla grupa Banjalucana; culi su da sam u
zatvoru i nekako su izdejstvovali kod kotarskog predstojnika
da me pusti. Kod autobuske stanice zatekao sam Radu. »Stoo
nisi otputovala?« bile su mi prve rijeei. »Nisam mogla, cekahi
sam da vidim sta ce s tobom hiti.(( Vee se pocelo smrkavati kad
smo sjeli u autobus, sada hez ustaskog redoslijeda, i dosli u
Banjaluku; hilo je tacno prvog maja. Rada se odmah ukljucila
u rad hanjalucke partijske organizacije. U gradu smo se, pod
strogo ilegalnim uslovima zivota i rada, vidali sve do 22. juna,
dana napada fa5isticke Njemacke na SSSR.
- Za mene je hila olicenje zene-borca, koju zbog naprednog stava izbacuju iz skole, koju ,policija proganja jer je :tnezgodna« za postojeci rezim - kaze Lela Filipovic. - Sve je to
ucinilo da moja masta od nje stvori idealan lik zcne. Po meni,
ona je bila neobicno snazna i otporna figura Kako sam se.
iznenadila kad sam je vidjela! Bilo je to 1940. u Beogradu kod
mojih rodaka, gdje se sklonila od hapsenja. U sobi sam zatekla
njeznu, kratko podsiSanu djevojku u haljini s crveno-crnim
prugama. Prepoznala sam je po fotografijama. Odmah sam zapazila njene blage, umne oci. lsticale su se na cijelom lieu.
Raspitivala se o Banjaluci, sve ju je interesovalo. Mislim, hila
je tada zaposlena u prodavnici »Soko« hlizu »Folitike«. Bila je
dugogodisnja intimna drugarica Safeta Filipovica, pastorka
moje majke, i utoliko je moje zanimanje za nju hilo veee.
Pocetkom juna Safeta je neprestano traZila policija. Za
njim je nastala ~rava hajka. Krio se u naselju »Potokc nekoliko ulica dalje od nas. Tamo sam mu nosila hranu i razna
ohavjestenja. Agenti su nas stalno uznemiravali; iz dana u dan
sve su nam pretresali i pregledali od tavana do podruma. Sva•
kog dana kuca je bila opkoljena. A zatim nedjelju dana uop§te
394
�niSu dolazili. Jedne noei Safet _je _osjetio da nije siguran na
starome mjestu, i jos istu noc se vratio kuci preko basta. Mama
ga je smjestila na tavan. Iz velikog sanduka istresla je vunu
i sklonila ga tu, za svaki slu~aj, dok mu se ne osigura novi
smjestaj.
Sutradan u zoru dosla je Rada i popela se gore k njemu:
Ali, vee u rano jutro, opet su se pojavili agenti i traZili da
pretresu stan. Sjeeam se: otac je i dalje mimo sjedio, a mMna;
sa~uvavsi prisehnost, posla je. sa njima od sohe do sohe. »lzvo.;.
lite« govorila je otvarajuci im cak i vrata od nusprostorija:
Kad su stigli do tavanskih stepenica~ sasvim mimo i glasno je
kazala da cuju i oni gore: »>zvolite, izvolite i na tavan, pogl~
dajte ... « Svi mi, dole, hili smo nervno skrhani. A gore, jednO.
od njih sakrilo se u vunu a drugo stalo iza grede, kako u slu.;.
caju otkrivanja ne hi ohadvoje stradali. Agenti su trenutak
premisljali, a zatim se okrenuli i izasli. Rada je odmah n~u.,
stila kul:u, a Safet je opet promijenio stan. Znam da je sa njim
cesto dijelila sve otpasnosti ilegalnog rada. Juna mjeseca Safet
je ipak uhvacen, u Kljucu, i odveden u logor. Otada je Rada
cesto k nama dolazila, ohucena u zar, ru~ala sa n3ma, sjedila ...
Kod nas je prenijela neke stvari i namirnice sto je na hrzinu
uspjela da spase iz svoje kul:e, posto su joj roditelji deportovani
u Srhiju, a kul:a zapecacena. Sklonila je kod nas i radio-aparat.
Dala nam je i nesto literature, sjeeam se, i roman »Kako sekalio celik«, napomenuvsi da procitamo hrzo jer knjiga mora
il:i dalje.
Kao manje kompromitovana, odlazila sam Safetu u logor
Jastreharsko i Danicu. Uvijek kada hih se spremala u posjetu;
H.ada mi je dolazila sva hrizna i donosila za Safeta pakete i
usmene poruke. Docnije sam i ja odlazila u njen stan, hilo da
me je sama pozivala iii su me do nje slali drugovi. Stanovala
je u starohosanskoj kul:i kod radnika Hikmeta hlizu Cme kuce,
Uoci svog odlaska u partizane, dosla nam je da se pozdravimo. Zovnula sam je · u sohu i, da mama ne cuje, zamolila da
i ja podem. »Nemoj hiti luda - usprotivila se ona - ostani!
Bices potrehna i ovdje . . . Mi l:emo vee u jesen oslohoditi Banjaluku!« Kasnije mi je hilo neohicno krivo sto nisam sa njom
krenula. Pokazalo se da nema hogzna sta od odjece, da se za
iiuniu nije narocito pripremila. Moja sestra je imala kompletnu
skijasku opremu, hila je iste velicine kao i Rada, pa je nastal()
�isprobavanje. Konatno se ispred nas pro§etala u vindjakni l
novim smedim •Apanericama«. •JoA cubiti elegantna u §umic
.smijala se.
- Desetog jula, po prilici oko Aest sati - sjeea se Radin
-otac - u stan mi dode Becir Galija§evic, moj drug iz stranke,
i na brzinu nam reee da ce nas joA veeeras obici ustaAka komi•
flija, da se spremimo i da mozemo ponijeti samo pedeset kila
stvari. Svi smo bili na okupu, jer iza §est sati Srbi nisu smjeli
da izlaze van. Upravo smo dovrsavali veceru. Kad je Becir
otiAao, Rada je neko vrijeme cutala, a onda se naglo diZe od
stola i rece: •Tata, ja necu ovdje ostati ... Za mene ne brini.
Idem, javicu se.« Poljubila se sa svima i izaAla u no{:. Samo je
u otvorenim vratima zastala i uzdahnula: •E, moja mila maj•
ko!« Dosia je komisija i nas su odveli Ja sam zatvoren u Ka..
:Stel-tvr4avu. Sutradan mi je k{:i Nevenka, koja se bila udala,
donijela rucak i dosapnula: »Ne brini, ona je bila kod mene, a
sad je kod Vahide Maglajlic. U zaru je.c
Jedanaestog jula uvece deportovani smo preko Capraga u
Arandelovac u Srbiju: nas oboje starih, Ljuba, Nevenka i zet.
!mao sam prilicno novca i prije polaska sam dao kceri Ne.:.
venki da ga negdje skloni. Rada je znala za taj novae i, mislim;
utrosen je za sumu. Kuca je zapeeacena. lpak, Rada se noeu
heopazeno provlacila u stan kroz prozorcic od klozeta. Otuda je
uspjela da 1znese gotovo svu tekstilnu robu; imali smo mnogo
i muskog i zenskog vesa, posteljnog rublja ... Ona je sve prenijela kod Vahide Maglajlic, a odatle su snabdijevani partizani. Zadnje pismo poslala nam je decembra 1941. iz Srpske
.Jasenice, srez Bosanska Krupa. Pisala je da joj je dobro, da
zali sto i mi nismo tamo, i opisivala nam zivot u partizanima.
Kad je dosla sloboda, i mi se vratili kuci, umjesto Rade nasao
sam samo njezine knjige. Mnogo knjiga! I to sasvim slucajno:
popeo sam se na tavan da uzmem svoje crkvene knjige, koje
sam ostavio u nekom sanduku. U jednom rogu-gredi, prekrivena paucinom i prasinom, lezala je vel:a kolicina cisto komunisticke litografisane literature o kojoj pojma nisam imao, a
koju je Rada tamo davno sakrila.
· - Kao skojevka s Radom sam cesto po zadatku odlazila u
razne banjalutke mahale, krajem proljel:a i pocetkom ljeta
"396
�1941. - pril!a Zumra Cejvan. - Ali, najbolje se sjeeam kratkog sastanka u Gomjem Seheru kod mosta, u kuci Ahmeta.
-radnika duhanske tvornice. Na!le smo se ranije i skupa oti!le.
U Seheru se U(pravo krila nekolicina vojnika bivse jugoslavenske vojske u rasulu, jer su im donedavno oko grada bill polo.
taji. Domacica nas je na to upozorila i Rada je zbog toga
's kratila sastanak. Okupilo se desetak neukih zena, domacica
i radnica. Rada im je govorila sta sve fa!izam donosi, o obporu
okupatoru i o potrebi budenja i okupljanja svih zena. Na
kraju smo se dogovorile da se odrli jos ovakvih sastanaka. . · ·
Dok smo se vracale drvoredom divljih kestenova, Radu je
zanimalo sta ja mislim o tom skupu i §ta sam sve zapazila.
Obje smo bile odu§evljene omladinkom Grozdom Bilanovic,
koja je, netremice gledajuci Radu, prosto gutala svaku njenu
rijel! i postavljala joj bezbroj pitanja. Pridobiti ma i jednog no.
vog simpatizera, za Radu je predstavljalo velE{U vrijednost.
Govorila mi je kako komunisti moraju briZljivo pripremati
ljude za otpor. Otada sam je samo povremeno victala; nestajala
je i opet se pojavljivala, uvijek u zaru.
Ne samo mene, sve nas koji smo je poznavali, osvojila je
avojom ljupkom ·pojavom i izuzetnim prefinjenim nacinom
ophodenja. Pa i izgled! Sjecam se onih njenih finih ruk\1 i
vrata - kao izvajanog. Podsjecala me na umjetnicke figurice
od porculana.
Pred rat, kada smo ja i ostala banjalul!ka omladina, ne
razumijevajuCi jos su5tinu i ciljeve komunista, gledali i na
spoljasnjost ljudi, Rada nas je privukla i svojom cistocom, svojom urednoscu. Rezimska propaganda nam je punila usi pred~
stavljajuci narocito lik zene-komuniste kao zapustenu, traljavu
i grubu muskobanju. Ona je, medutim, bila olicenje i zivi pri~
mjer nel!eg sasvim suprotnog. Nje!na, blaga, mila! Sva je odi;.
sala dobrotom, toplinom i stalozenoscu. A bila je to istovremeno energicna priroda. Jak dub! Za nas je to mnogo, mnogo
znal!ilo. Sjeeam se, kada je za okupacije vee morala da hoda u
zaru, bilo joj je stalo da zar bude lijep i da obuje lijape cipele.
Prije izlaska na ulicu, po nekoliko puta bi se ogledala, da vidi
pristaje li joj sve dobro. Zapazila sam kako se uopste ne pla!i
da ce je agenti prapoznati. U novoj odjeei se vrlo brzo sna!la
i vjeito kretala.
SQ7
�Prema ljudima se odnosila sa mnogo takta: Umjela nas je
.kritikovati oprezno i mirno, vodeei rafuna o raznolikim navi.kama i odgoju gradske omladine. Mnoge banjalucke ~erie i
-omladinke priAle su komunistima privucene Radinim liCnim
-osobinama.
Septembra 1942, iza jedne od kozarskih ofanziva, ponova
-sam srela Radu na slobodnoj teritoriji Podgrmel:a. Tu u Drugoj kraji.Skoj brigadi naAla sam mnogo poznanika, medu njima
i Vahidu Maglajlic. Vahida me odvela u Okl'UZni komitet; Rada
je tih dana bila na terenu, a kad se vratila, oduAevl.la se mojim
dolaskom. Raspitivala se za Banjaluku, za rad i drugove koji
su tamo ostali. Posebno ju je zanimalo kako sam se prebacila
u Aumu. U sjedistu OK imala je krasnu sob:.cu, slicnu kutijici.
Drugovi iz »Tehnikec, slikarka Nada Novakovic i drugi, izma.ljali su joj po zidovima slike. I ta sobica je dokaz koliko su je
!judi voljeli. U istom krevetu smo spavale oko mjesec dana.
Bila sam slabo obucena i Rada mi je od svoje odjei:e izdvojila
crvenu kariranu bluzu, debelu suknju i tople carape. Sve rjede
saom je sretala, ali uvijek srdacnu, spremnu da strpljivo i sa
razumijevanjem sasluAa sve nase ispovijesti, i tuzne i radosne.
I danas o njoj razmisljam uvijek kada mislim na prave komuniste, na heroje nde revolucije koji su sav svoj zivot vezali
za ideju.
- Godinama prije nego smo se upoznale, poznavala sam
.Radu - .prica Dusanka Kovacevic. - Prolazila je svaki dan
pokraj moje kuce ozbiljna crnomanjasta djevojka, ..dak trgo_vacke akademije. U skromnoj c1ackoj kecelji sa bijelom kragnom djelovala je cisto, ozbiljno i mirno. Bilo je to vrijeme
ndih prvih saznanja o radnickom pokretu i komunistima. Krug
Jjudi medu kojima se kretala, ulijevao mi je poAtovanje, a ona
mi je izgledala samostalna i sigurna sa svojim kru:pnim ozbilj.nim ocima i inteligentnim pogledom i licem. Nisam ni slutila
da ce nasi zivoti biti snamo povezani u najokrutnijim danima
i godinama borbe.
Nas ponovni susret i formalno upoznavanje desilo se 1941.
u Banjaluci. Bile smo u istoj partijskoj organizaciji. Sasvim
spontano, iz rada u pokretu, nikld je i jedno od najcvr!Cih prijateljstava koje sam imala .u svome iivotu. Vic1ale smo se svakodnevno. Neprimjetno se u naie odnose ugradila prisnost mla·
�dih djevojaka povezanih zajedni~kom borbom, povjerenjem i
uzajamnim postovanjern. U mnogo ~emu smo se razlikovale:
.ona je hila realna, logi~na, sa zrelim i odrettenim stavovima u
mnogim zivotnim .pitanjima. Iskusna i odlu~na. Meni je tada
nedostajalo, i za rad i za svakodnevni zivot, mnogo vi~e zrelosti
i iskustva. Brzo sam se navikla da svoje misli i postupke pro.vjeravam kod Rade, sa povjerenjem koje se ima prema sestri
i iskrenom prijatelju. Pocela sam da razmi!Hjam kako bi se
Rada ponasala u ovoj ili onoj mojoj situaciji. A bilo je to
.vrijeme kad su na mlada • leca jedne generacije pale istorijske
p
duznosti i odgovornosti.
Okupirana Banjaluka dozivljavala je svoje prvo ratno ljeto: Pra~ljivim ulicama tutnje tenkovi i kamioni puni njema~
kih vojnika. Uz paradni korak i njemacku himnu, u sred grada,
jutrom se dize i uvece spu~ta njemacka zastava. Grupe Jevreja,
obiljezene zutom trakom, rade na rasci~cavanju rusevina iza
bombardovanja. Jevrejske zene pospremaju vojne logore Nijemaca i ustasa. Za okupatorske bezvrijedne marke njemacki
vojnici prazne trgovine. »Komesari« usta5ke vlasti preuzimaju
jevrejske radnje. Sve snage usta~ke vlasti bacene su na orga.nizovanje policije i usta5kih odreda. Napredni studenti i ttaci
·r ade na cestama pod ustaskom strazom. Vrbas nosi ljeseve
mu~ki pobijenih srpskih seljaka; djeca preplaseno bjeze sa
~bala u ~ijim vrbacima se zaplicu unakazeni mrtvaci.
U banjaluckoj policiji nalazi se provjereni kadar agenata.
Oni isti, koji su u ime kraljevske Jugoslavije progonili komuniste i druge napredne gradane, sada to cine u ime Pavelica i
» Velike Hrvatske«. BriZljivo cuvani sp!skovi komunista i njihovih simpatizera preuzeti su kao dragocjeno blago iz arhive
·stare Jugoslavije. Od o;>ste propagande protiv Jevreja, Srba
i komunista preslo se na organizovanije istrebljivanje i progon.
·vozovi su odnosili protjerane Srbe i Jevreje, a njihova ubijanje kr5ilo je svaki otpor i nadu preostalih. Progon komunista
j njihovih simpatizera nije isao lako! Pdpremljeni za dogadaje,
.komunisti su na udarce odgovarali organizovanom borbom i
.otporom. Broj komunista na ulicama grada smanjivao se, sve
..viAe ih je odlazilo u ilegalnost. U junu 1941. najveci broj kom- romitovanih i policiji poznatih komunista vee se nalazilo u
p
raznim dijelovima Krajine zbog organizovanja ustanka.
399
�Rada i ja smo kao Nanovi Mjesnog komiteta KPJ ostale u
Banjaluci; skrivale smo se u raznim kucama, a po gradu sekretale u zaru ... Prije prelaska u ilegalnost Rada je zivjela sa.
porodicom: majkom, ocem i dvije sestre. Jedne noci iznenadile
su ih usta§e. Jutro ih je ndlo na banjalul:kom polju sa malim
zavezljajima, sa onoliko stvari koliko su mogli u rukama da
ponesu. Bila je to grupa uplasenih, nesrecnih ljudi kojima je
preko noci otet krov nad glavom, sigurnost i pravo da zivetamo gdje su rodeni. Rada je u toj grupi provela jedno prijepodne. lskoristila je dolazak gradana kojima je dozvoljeno da
se oproste sa rodacima, pa je i ona otiSla da vidi roditelje i
sestre. Cesto mi je pricala o toj noci: o dolasku usta§a, o drzanju pojedinih ljudi i porodica u logoru .. . Bila je ogorl:ena na
pona§anje nekih ljudi koji su (pOkusavali da se dodvore ustasama, da bi se po svaku cijenu izvukli, na sebicnost bogatih
pojedinaca koji ni u tim momentima, kada se radilo o zivotu~
nisu mogli da prezale nakit i skupocjeni namjestaj i koji su s~
brecali na siromasne »da je njima lako, jer tako i tako niSta
nemaju«.
Za~pol:eo je nas zajednicki Zivot beskucnika: dani provedeni u njivama kukuruza na periferiji grada, hodanje u zaru
po mahalaana, neizvjesnost sto nas je morila ako do policijskog
l:asa ne bismo imale kakvo-takvo skloniSte. 0 nasem smjestaju
brinula se najvise Vahida Maglajlic. S nevjerovatnom snal&Zljivoscu rjesavala je pitanje ilegalnih stanova, ne samo za nas
nego i za niz drugova koje je trazila policija.
Nas rad se sastojao u stvaranju partijskih i skojevskih
organizacija sirom grada; sa njima smo odrzavale sastanke
zbog prikupljanja oruzja, sanitetskog materijala, otpremanja
ljudi u .partizane i veza s partijskim rukovodstvom na ustanickoj teritoriji.. Proglas CK KPJ - IPOZiv na ustanak, ovdje nas
je zatekao. Trebalo je organizovati odrede, spremne za diverzantske akcije i odlazak u partizane. Rada je organizovala sanitetski kurs za grupu skojevki, pa smo i mi ucile osnovno
o njezi ranjenika. Banjaluka se dizala na ustanak. Njeni najbolji kadrovi vee su ddali oruzje u rukama. u noci su odjekivali .p ucnji ... Kao teski udarac primila je napredna Banjaluka hapsenje !vice Mahra. Bio je sekretar Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bos. krajinu, poznat i omiljen medu banjalul:kom naprednom omladinom. Bio je prva zrtva iz redova
400
�komunisticke omladine. Ustase se nisu usudile da ga strijcljaju u rodnom gradu; sproveli su ga u Glinu i tamo ubili. U
zatvorima su lezale stotine talaca. Po~injale su godine koncent.racionih logora, mucenja u policiji, godine gladi i nesigurnosti
Sve vei:i broj grac1ana vezao je svoje nade za krajiSke planine
u koje su sa oruzjem odlazila njihova djeca.
Rada je bas tih dana rasla u mojim ocima: inicijativom,
sigurnoscu i strpljenjem. Bavila se najraznovrsnijim poslovima, sitnim i krupnim problemima; Ucila je da vezuje pe~u
i koraca u zaru, brinula se o partizanskim porodicama, vodila
razgovore sa simpatizerima, primala pojedince u clanstvo
Partije . . .
Bilo je sve teze zivjeti i raditi u gradu gdje su nas dobro
poznavali, sve teze pronaliziti stan. Dva-tri puta smo prenocile
u njivama, jer su porodice kod kojih smo mogle da stanujemo
bile izlozene premetacinama i nadzoru policije. Po~etkom septembra boravile smo u maloj prizemnoj kucici Muharema Alijagica, posluzitelja u Sumskoj upravi. Njegova zena Temka hila
je prema nama neobicno pazljiva. Po citav dan je boravila na
ma!oj livadi, naoko zabavljena oko krave, a u stvari budno
je pratila sve sto se dogac1a na ulici i obavjestavala nas o kretanju poEcije i ostalom. Tih dana Muharema je, kao kurira,
drug Duro Pucar poslao u oslobodeni Drvar i Grahovo. Vratio
se ubrzo, sav odu5evljen. Donio je nekoliko letaka i sao.?stenja
POB-a, Ill) izmec1u ostalog i tekst partizanske zakletve. U kobnoj tismi besane noci, prekidanoj stektanjem mitraljeza i teskim koracima policijskih patrola, u siromasnoj kucici s mirisom vlage i zemlje, naucile smo Rada i ja zakletvu slobodc:
»Zaklinj£tm se svojom cascu, i cascu svoga naroda, da necu
iapustiti iz ruku oruzje .. .«
- Radu sam prvi put vidjela jula 1941. u Banjaluci, gdje
sam po nalogu druga Starog hila rasporec!ena na partijski rad
- ispricala je Zaga Umicevic. - Ona i Dusanka Kovacevic,
dotada5nji Clanovi MK KPJ, nisu viSe smjele tame da se zaddavaju; obje su kao Banjalucanke bile poznate grad.anima a
uz to vee i kompromitovane kao .politicki radnici. Trebalo je
dame »uvedu« urad. Sastanak je odrian u toku prijepodneva
na Hisetima, kod jednog naseg simpatizera. Dosie su u odr~
'I) Partizanskog obavje§tajnog biroa.
• - 2ene heroJt
401
�deno vrijeme, obje pokrivene zarom, obje mlade, vedre i nasmijane. 0 Du§anki sam vee slu§ala. Jos u srednjoj skoli se
· isticala revolucionarnim radom. 0 Radi nisam mnogo znala.
·Vee pri prvom susretu impresionirao me njen pogled: mek,
povjerljiv, a istovremeno ozbiljan. Te krupne erne o~i bile su
vrlo izra.Zajne na blijedom lieu.
Obje su se trudile da mi §to bolje objasne situaeiju u gra,du, da me upozore na eventualne opasnosti i upute na nase
ljude: prvenstveno Vahidu Maglajlic, Zumru Cejvan, Misu
Stupara, Rahmiju Kadenica, Zdravu Kordu i mnoge druge.
Rada mi je, sjecam se, obja§njavala do koje mjere je nuzna
konspiraeija. »Neka §to manje ljudi bude upoznato s odredenim
· ,planovima i akeijama - savjetovala mi je - jer ako vee neko
mora da padne neka ih bude sto manje. Pokret se siri i postaje
· sve masovniji. SimJPatizera ima oronogo Eto, Dusanka i ja kretale smo se gotovo slobodno.« Bile su pune optimizma, vidljivo
obradovane sto ce otici na slobodnu teritoriju. A u isti mah,
nastojale su da mi nekako indirektno kazu kako taj zivot u
koji ulazim, i pored svih svojih opasnosti, ima i privlacnosti.
. Doznala sam i za pojedinosti njihovog ilegalnog zivota. Govo. rile su mi prisno i toplo o svemu ~to su smatrale da treba reci.
A zatim su otisle, da ih vise ne sretnem u okupiranoj Banjaluei. Iza sebe su ostavile dah vedrine, vjere i mladala~kog
optimizma.
U SUSRET NOVIM BORBAMA
- Pozvao nas je drug Stari - sjeca se Dusanka Koval!evic - i saopstio nam da treba da idemo na oslobodenu teritoriju Drvara. Koliko god je bila Velika nasa radost toliko
smo se osjecale nelagodno; kao da idemo »na gotovo <. Nasa
· predstava o slobodnoj teritoriji bila je maglovita, pomalo ro. manticna. Odlazak su nam organizovali Vahida Maglajlic · i
Muharem. Isle smo vozom do Prijedora, obje u zarovima. Radu
· je vodio obucar Sandor, kao svoju sestru a mene Muharem.
- Krajem ljeta · 1941. radila sam u Prijedoru kao u~ite
ljica- pri~a Dusanka StiSovic. - Nijemei i ustase navelik~ su
•utvrdivali svoju vlast«. Zbog usta5kih divljanja partijska ornizaeija je nase drugove ilegalee ~esto povremeno smjestala kod
402
�naprednijih porodica ili nekompromitovanih aktivista, pa i kod
onih koji su hili u srodstvu sa folksdojcerima, a gdje su okupatori za svoje oficire iznajmljivali ili rekvirirali jednu od
dvije sohe. Nijemci tada jos nisu ni sanjali da hi se neko od
komunista usudio nastaniti u njihovoj hlizini, cak u istom stanu! A ustase su se ustrucavale da vrse racije tamo gdje je
smje!ltena vojska njihovog pokrovitelja Hitlera. Takav slucaj
je hio i sa kucom Dare Gasic. Muharem Suljanovlc13) je hio
sluzbenik kod Gasica i tu kucu je koristio za smjestaj ilegalaca,
a kako se Darin pastorak uoci rata ozenio kcerkom folksdojcera, to je Muharemu dohro kamuflirao rad;
Jednom sam hitno pozvana u kucu Dare Gasic. Kod nje
sam zatekla oca njene snahe, tpoznatog kulturbundovca Rajsa.
U njegovom prisustvu, naravno, nisam smjela da pitam · zhog
cega me zovu nego sam sjedila kao na iglama i nestrpljivb ocekivala da on ode. Ali, vrijeme je prolazilo, kafu smo odavno
popili, a on je jos uvijek sjedio. Naposljetku sam uvidjela da
se nema kud, digla sam se i posla kuci. Dara je izasla za mnom
da me isprati. Na stepenistu ona me naglo povuce u sporedni
kraj hodnika i bez rijeci me ugura u jednu sobu i povede do
ormara. Iza ormara sjedila je Rada Vranjesevic. Para .je morala odmah da se nade kraj »prijatelja«, a Raqa mi na przinu isprica kako je sa Du5ankom Kovacevic ilegalno stigla
iz Banjaluke i da moraju sto prije da se prehace preko rijeke
Sane na teren Podgrmeca. Rece da su slabo obucenei zamoli
me da im nesto toplo nabavim. Odmah sam otisla S~eti Vukil:u
- trgovcu i on mi je dao materijal od cega sam nocu sasila
suknje, bluze i drugo. Sutradan sam sve to predala RadL Pitala me za novosti. Rekoh joj da su drugovi iz . K()za~I.tog
itaha trazili od mene plan Prijedorsko-novske .sume.· Taj p_lan
sam dobila od oca, koji je tad sluZio u Sumskoj upravi, f pp~lala
ga po stabnom kuriru 'Medarevicu. Bilo joj je drago da .i moj
•
.J
otac pomaze patriote. Na brzinu smo se •pozdravile. »Dobr.~ .se
cuvaj! - posavjetovala me. - Nikome nista ne govori;' sv'uda
ima nE:Wrijateljskih agenata«.
- ··
- Septembra 1941. u kul:u nam je dosao Muharem Suljanovic - sjeca se Ivanka Gasil:. ----' Meni i mojoj majci Dari,rekao je da ocekuje dvije drugarice za kojima je ;potjez:a; 'Odlu~
~ ··-----
.
1~) Sekretar MK KPJ u Prljed.oru- kasnije prqva~j~q, i.l.l·Zenici, krajem rata, strijeljan.
· · · · · · ' ' '· · ·· ·
18•
-_,I
·.•
...
�~eno je da jedna stanuje kod Mice Vrhovac ill Mire Cikote, a
druga u . na5oj kuci, dok se ne uspostavi veza sa oslobodenom
teritorijom. Muharem nas je upozorio da budemo jako o;:>rezne
jer ako hi te drugarice bile uhvacene, otisli bi nam iivoti.
Jedno jutro Muharem nam je doveo drugaricu Vranje8evic.
Preko dana hila je zatvorena u sobi, a uv~e je sjedila skupa sa
nama i razgovarala. Boravila je tu petnaestak dana. Tiha,
skromna, puna ideala! Cesto nam je govorila o NOB-i, o fasizmu i slobodi, 0 lijepim danima koji ce doci; da ce onaj ko
dozivi dan oslobodenja biti veoma srel:an, ali ona nije sigurna da ce ga dozivjeti, pa ipak svjesno odlazi u borbu. Pitali smo je sta ce da radi u partizanima i ona nam je objasnila
da ce organizovati zene i kako je potrebno da i zene sudjeluju
u ratu i da ne smiju ostati izvan ovih dogadaja.
Sutradan po njihovom dolasku i smjestaju uha:psen je Muharem Suljanovic, pa smo se upla5ili provale. Ali Muharem je
bio neobicno cvrst; i pored zlostavljanja i mucenja niSta nije
odao. U meduvremenu duZnost sekretara MK preuzela je Mira
Cikota. Ubrzo nam je porucila da Rada treba da se slika za
legitimaciju. Odmah su joj pronasli zar, neko je dosao po nju
i odveo je na slikanje, kroz nekoliko dana, kad su slike bile
gotove, Mira me pozvala svojoj kuci i saopstila mi da je veza
uspostavljena: »Dusanka i Rada veceras treba da krenu za
Grmee. Du5anka ce pred v~e k vama doci .. . « Oko 18 sati
dosla je Mira noseci korpu sa zarovima. Dusanka i Rada su se
obukle i ona im je objasnila plan prebacivanja: »Nedaleko Gasica kuce, pred zgradom Sekcije, cekace vas jedna drugarica sa
upaljenom cigaretom u ruci. Podite za njom ... U Aleksandrovoj ulici cekace vas Du!lko Brkovic i slijedite ga sve do rijeke
Sane gdje vas ocekuje camac ... « Upozorila ih je da se nedaleko Prijedora nalazi Zegerski most, cuva ga neprijateljska
straza, i ako ih strazar zaustavi, da kdu kako su posle do Cerica kuca u Miljakovce, upravo je bio ramazan.
Kad se dobro smrklo, oko 21 sat, Mira mi rece da pogledam kroz prozor: u sjenci kromjate lipe stajala je drugarica s.
upaljenom cigaretom. Sa Radom i Du5ankom smo se pozdravilei zllZeljele im srel:an put. Po§to su vel: iza!lle, Mira me posla
da ih neprimjetno pratim do st&nice i vidim kako ce stici d~
glavne ulice ...
�- Iz Prijedora smo sa kuririma krenule dalje za Podgr- kaze Dusanka Kova~evil:. - Na izlazu iz grad a trebalo
je prel:i most na rjecici Gomjenici. lspod zarova smo nosile
ruksake s odijelom, sanitetskim materijalom i ne~to metaka~
Pred nama na pedesetak metara isla je Nevenka Pucar, naoko
bezbrizno pjevusel:i. Zaustavila se kod strazara i s njim za·
po~ela razgovor, zaklanjajuci nas dok smo prolazile. U prvom
selu skinule smo zarove i slobodne udahnule vazduh predve.:.
cerja pun tisine i spokojstva. Svu nol: smo pjesacile kroz zaspala sela, nepoznate gajeve i !iumarke, u susret novim borbama.
Kukuruzne njive pocele su ~utjeti, a Grmec je cas bio vedar i obasjan suncem, cas tonuo u plavicastu maglu rane jeseni.
Nailazile smo na nase !itabove, poluorganizovane partizanske
odrede, na tek zacete partijske organizacije . .. Nase snage su
se iz Drvara povlacile pred nadmol:nijim snagama okupatora.
Nekoliko dana smo se zadrzale kod !itaba Krajiskog odreda ciji
je komandant bio· Danko Mitrov. Tu smo stekle i prva poznanstva sa ljudima Podgrmeca: porodicom Karica i Majkil:a iz
Majkic Japre, Vulina iz Gudavca, Rasetama iz Potkalinja, Vejnovicima iz Ruiske i mnogim drugim. Rada je insistirala da
nol:u cuvamo strazu kao i ostali partizani. Ucile smo rukovati
oruzjem. Vee smo po~ele odlaziti u sela i organizovati politickl
rad. U oktobru 1941. formiran je Okruzni komitet KPJ za Podgrmec i Rada i ja smo postale njegovi clanovi. Rada je dobro
poznavala selo, uslove zivota, i lako je uspostavljala veze sa
ljudtma. Satima je mogla da se zadrzi u razgovoru sa jednim
covjekom ili zenom, da im strpljivo tumaci nasu politicku liniju, da jednostavno i logicno objasnjava smisao nase borbe.
Odmah u pocetku stvarala je ~vrste licne veze i prijateljstva.
Za nju narod nije bio bezlican niti politicki rad samo organizovana konferencija. Mislim da je bali u radu sa malim grupama
i pojedincima Rada najvise dolazila do izrazaja.
Sjel:am se konferencija po selima: tek po njihovom zavr§etku nastajali su dugi razgovori i diskusije sa pojedinim lju·
dima. Iako fizicki slaba, hila je u stanju da izdrii i daleke
puteve i nocne sastanke, da povrh svega pa~ljivo slu!ia i razmislja o ljudima i da se bori za svoje stavove 1 uvjerenja. Vel:ina
tih prvih konferencija proslo bi bez prisustva zena. U najvel:oj
sobi u selu, obicno u prostoriji s ognjiStem, okupili hi se mu•
me~
�Akarci i posjedali na pod. Osim iena - ukucana drugih tu nijebilo. Ali ni ove nisu punopravno ucestvovale; stajale su naj~~ negdje u uglu i prisutni su im se obracali za kojekak.ve·
~luge, ill su ih domacini slali djeci. Rada je razgovor obitno
poCinjala time da i iene imaju Ata da rade, da treba da se
"Qore. Vee tada smo imale posebne razgovore sa ienama: obra~ale smo im se za -pomoe ranjenicima, pripremale smo sa njima
&,kcije pletenja za vojsku. Kada je 1942. osnovan Antifa!isticki
front iena, vee smo poznavale dosta seoskih zena, sposobnih
da rade u toj organizaciji. Osim skojevki i nekoliko partijki,
poznavale smo desetine seljanki koje su se izdvajale borbeno~u i bistrinom. Za nepun mjesec dana u svim selima Podgrmeea formirani su odbori zena. Za taj rad je u OK bila zadu!ena Rada i rukovodila je organizacijom zena Bosanske krajine sve do svoje pogibije.
Iz tamnih dubina ropstva zasvijetlile su nove snage: skojevke na politickim kursevima i u brigadama, djevojke u omladinskim radnim brigadama, zene borci, bolnicarke, kosci, odbornici i politicari! Na konferencijama i zborovima progovorile
su prvi put seoske zene, odvame i bistre. Svoje radosti i tuge
utkale su u peAkir i obojke za partizana, u zastavu brigada i
batal-jona, u urec:!enje sale za partijsku konferenciju, u stih
ttdne krajiAke melodije. Probuc:!ena zena Krajine izvr8ila je ne
samo svoju ljubav prema zemlji i borbi, nego i SV•lje sposobnosti stvaranja i osjeeanja. Jednom, -povodom izlozbe radova
za vojsku sto su podgrmecke zene ·priredile u LuS<:i-Palanci_.
Rada im je rekla: »2eljela bih da sam hiljadu .puta bolja; tek
tad bih osjeeala da imam pravo da rukovodim ovim narodom.c
U njoj je snazno zivjelo osjeeanje odgovomosti, zelja da
opravda povjerenje Partije i naroda. Uvijr:k joj se cinilo da
nije uradila sve sto treba, da je moglo biti bolje i viAe. Kao da
jE! sebe zbog neceg k8Znjavala, ili samu sebe pobjec:!ivala, preuzimala je najteze zadatke. Okrtdnom komitetu Podgrmeca
pripadala su i neka sela bihackog sreza - Hrgari, L~a ... Donjih se moglo doci preko Grmeea. Bio je to dug i naporan put;.
cia bi se presao, bilo je potrebno sedam sati hoda, od toga oko
~tiri sata kroz sumu. Od svih clanova komiteta Rada se naj<!vrsce vezala za taj teren. Katkad je i ·po najzescoj zimi i snijegu odlazila, jer je zakazala sastanak. a nije htjela da ga odgodi. .Voljela je odlaske u vojne jedinice. Neprestano je ieljela
�da se nade tamo gdje je te~ko, opasno, da siroko i svestrano.
zivi i radi. Ponekad je zalila sto je shvataju kao rukovodioca:
»Sektora zena«. »Ne mogu tako da shvatam svoj zadatak! Uostalom, nisu zene izdvojen sektor, one se bore sa l!itavim narodom« - govorila bi. Narol!ito je insistirala da se ~to vik zena primi u KPJ, da budu birane u rukovodstva, u NOF i u
odbore mi'rodne vlasti.
U junu 1942. smo se razdvojile. Ja sa.m otiSla u OK Drvar,
a ona je ostala u Podgrmecu. Sada nas je dijelio Grmel!. Dopisivale smo se veoma cesto. Nestnpljivo sam cekala kurira. Sre- .
tale smo se ponekad na sastancima, razmijenile bi iskustva i ·
zajednil!k.i prozivljavale gubitke drugova i drugarica, radovale
se nasim uspjesima i pobjedama. Pocetkom januara 1943. otiSla
sam u brigadu i sa njom prosla l!etvrtu i petu ofanzivu. Daleko od Krajine, koja je za mene postala pojam zavicaja i ·
rodne kuce, najcesce sam mislila na svoju sestru Zoru i na
Radu.
Preko Krajine je pre~la ofanziva, pusto~eci ko zna po
koji put ove divne krajeve. Cestama u snijegu kretal~ su se
kolone izbjeglica. Harao je tifus. Grmec je postao ocajnicko
skloniste hiljada porodica. Kraj vatri tifusara umirala su djeca
i ranjenici. Teze od borbe bilo je tad voditi racuna o zbjegovima, o njihovoj ishrani i zastiti. A Rada je na tom poslu bila
danonocno, cvrsto povezana sa stotinama divnih krajiskih komunista i odbornika koji su u tim danima znali samo za rad i
borbu, sto je jedino smrt mogla da prek.ine.
U jesen 1943. ponovo smo se srele. Godina dana, koliko se
nismo vidjele, ucinila nas je zrelijim i cutljivijim. »Zore nema- rekla mi je tiho i tuzno- sa njom je sahranjena iVa-·
hida.« Za trenutak sam zamislila selo Ruisku u proljece, kad
se livade zazelene i razvigoran budi ~umu i vocke. U takvom
jednom danu sahranjene su u zajednil!ku grobnicu moja sestra
Zora, Vahida Maglajlic i jo~ nekoliko drugova. Trava je pokrila hiljadE" poginulih mladica i djevojaka. Bili su dio nase
~ladosti, nasih teznji; bili smo im duznici.
Sretale smo se jos nekoliko puta; posljednji put kada sam
pripremala okruznu partijsku konferenciju na terenu OK B.
Luka, l!iji sam bila sekretar. Dosia je ne~to ranije iz Obi. ko~teta i pomagala mi da napi~em referat. Unosila se u svaku
407
�misao, u svaku r~enicu: »Htjela bih da tvoj referat bude najbolji!c Rastale smo se toplije nego obicno. •Iduci sastanak u
B. Lucie kazala je. I ja sam to ~vrsto vjerovala. Bila je 1944.
godina, pobjeda je hila na pomolu.
Na 25. maja nalazila sam se u Okru!nom komitetu u Sipragarna, selu ispod Vla5ica. U rano jutro iznad nas su u jatima
poceli da prelaze avioni. ISli su u gustim rojevima, nebo je
iznad nas pocrnjelo. A kasnije, iz daljine se cula potmula grmljavina. Pocela je Sedma ofanziva . . . Vee sutradan iz tog
pravca su nai§li kuriri i ohavijestili nas o dogadajima u Drvaru. Jedan od njih, moj dohar poznanik, uzeo me za ruku:
»Tamo je hila i Rada - rekao je. - Poginula jelc
- Radu sam ponovo srela februara 1942. na oslobolienoj teritoriji u Skender-Vakufu, na Ohlasnoj partijskoj konferenciji koja je okupila delegate iz cijele Bosanske krajine i
centralne Bosne- kllZe Zaga Umicevic.- Ovoga puta mise
ucinilo da viSe nije sitna rasta. I ona i Du§anka izgledale su
ml, u pantalonama i poluvojnickim jaknama, izraslije i jace.
Svaki njihov pokret odisao je sigurnoscu i cvrstinom. Gledajuci ih takve, jake i samouvjerene, po!eljela sam da ostanem
u partizanima, da se viSe ne vracam u porohljenu Banjaluku
gdje je, i pored uspjeha koje smo tamo imali, i vazduh hio drugaciji, gdje je sve hilo skuceno i tijesno. Govorile su mi o radu
sa !enama Podgrmeca, o uspjesima koje su postigle okupljajuci
ih oko NOP-a, o djevojkama koje su svoje dugo pripremano ruho prekrajale horcima da bi im se konacno i same pridruZile.
One su meni pricale o Podgrm~u. a ja njima o Banjaluci. Zanimalo ih je sve sto se ovdje desavalo. A novosti nije hilo
malo.
Sutradan, na konferenciji koja je sumirala prve rezultate
borhe u Bos. Krajini i dala pregled stanja u prvim odredima,
narodntm odhorima, omladinskoj i zenskoj organizaciji, Rada
je govorila o radu sa zenama. Bile su to ponovo rij~i optimizma i duhoke vjere u pohjedu. Uvece smo zajedno otisle na
konaci.Ste, da veci dio noci provedemo u razgovoru. Rada je
voljela svoj rad i taj narod koji je dohro poznavala; njena ljubav se osjecala u svakoj izgovorenoj rijeci.
Dugo sam mislila o dvjema partizankama, clanovima OK
KPJ za Podgrmec; misao o njima, njihovoj vedrini i sigurnosti, nije me napustala cijelim putem kroz snjema bespuca sto
�su me vodila ka podjarmljenom gradu. Iako su ova dva susreta
hila kratka, tako reci u prolazu, jo§ dugo sam zivjela pod uti~
kom njene sna~ne licnosti, njenih rijeci i postupaka. Kasnije,
i.mala sam sreeu da jos holje upoznam svu vrijednost ove jake
i pametne zene od koje sam primala mnogo savjeta od neocjenjive vrijednosti za moj daljnji politicki rad. U godini 1943.
dala mi se prilika da vi§e hudem sa njom: hila sam sekretar ·
Ohlasnog komiteta SKOJ-a za Bos. krajinu a ona clan Ohlasnog komiteta KPJ. Vrlo cesto putevi su nam se sastajali na
terenu, u selima gdje je Rada odriavala sastanke sa clanovima Partije a ja s omladinom. Po ohavljenom poslu odlazile
hismo zajedno na konak, da dugo u noc ostanemo hudni, iznoseei utiske o svemu sto nam se tokom dana desavalo. Nikad
nel:u zahoraviti te duge zimske veceri kada smo na prtini
ohasjanoj mjesecinom iii uz skiljavo svjetlo lojanice razgovarale o svemu sto nas je ~ivo interesovalo. Jako je voljela da
prica o ljudima sa koji.ma je radila, o njihovim osohinama i
mogucnostima, i rado je o tome izmjenjivala misli. Ona je !jude voljela i radila sa njima vrlo pazljivo i uspjesno. Bio je
oprohani metod osvajanja !judi, cemu je Partija jos prije,. a
pogotovo u toku rata, ucila svoj kadar: Boriti se za svakog
covjeka, pridohiti ga po svaku cijenu. Govorila je kako u co":'
vjeku treha iznalaziti ono najholje: Komunista mora da pronac!e put do onog najljudskijeg i najljepseg u covjeku. Svojih
principa ona se striktno drzala i u praksi. Sa svakim pojedincem radila je strpljivo i polako. I kad danas mislim o Radi,
ja upravo mislim o njoj takvoj: o revolucionaru koji je znao
da pride svakom pojedinom covjeku, da ga podiZe i vodi racuna o njemu, revolucionaru koji je hio strog, kritican i principijelan, a istovremeno hlizak i pristupacan.
Jedan sastanak upeeatljivo mi je potvrdio njene velike
sposohnosti. Pocela je zima 1943. godine. Negdje na Kupresu
odrzavao se seoski partijski sastanak koji je trehalo da odmjeri
tezinu greske jednoga druga. U maloj polumracnoj seoskoj izhi
skupilo se preko desetak sto mladih sto starijih !judi. Drug,
cija se greska razmatrala, upomo je negirao svoju krivicu
uprkos ocevidnim cinjenicama. Bil'> je neprijatno slusati te
kontradikcije u koje je stalno upadao. Rada je slusala, pazljivo
posmatrala, a kad je uzela rijec, tisinu tjeskohne atmosfere
razhi cvrst ali topao glas:
40!'
�· •Ako ne rekne§ pravu istinu, nisi prevario samo Partiju
nego samoga sebe. Partija je satkana na istini i u njoj ne
moze da bude niko ko ce da la!e. Lagati Partiju znaci prije
svega lagati sebe! Ali, Partiji nije stalo do toga da kamjava.
Ljudi grije§e i ne moze da bude drugacije. Najvamije je da
sagledaju gre§ku i da je isprave ... c
U zagu§ljivoj tjeskobi seoske sobe Rada je jo§ dugo govorila o Partiji, o njenoj cistoti, o liku komuniste ... Ljudi su
netremice slu5ali tu djevojku sitna rasta i blijeda lica na kome su sjale velike erne oN. Sve se oko nje pretvorilo u uho,
niko se nije pomakao za sve vrijeme njenog govora. A ona je
na svoj sistematski i pazljiv nacin trazila puteve do njihove
svijesti. Na kraju sastanka, poslije priznanja ucinjene gre5ke,
ljudi su jo§ dugo sjedili zbijeni jedan pored drugog i simbolicno predstavljali snagu i cvrstinu koju je ta zcna sa svoje·
licnosti prenijela na njih. Imala sam utisak da je sa svih nas
skinut neki teret, da smo olak§ani za nesto sto nas je te§ko
pritiskivalo. Vedri i zadovoljni razi§li smo se u zimsku noc.
Ovakvi sastanci, na koje me je cesto pozivala, predstavljall
su za mene pravi dozivljaj. Jo§ dugo poslije, razgovarale bismo
o svemu §to smo zapazile, a ona nikada nije propustala da saslu§a i moje mi§ljenje. Uvijek je vodila racuna da probleme.
omladinske organizacije, cime sam bila zaokupljena, ne sagle-.
davam usko, samo s omladinskog aspekta. Zato me pozivala na
partijske sastanke, kad god je za to imala priliku.
U radu sa zenama imala je uspjeha. Uvijek uredna i pedantna, bez obzira u kakvim se uslovima nalazila, ona je zenama imponovala i znala da im bude bliska. Dobro je poznavala sve detalje seoskog zivota, lako se uklapala u njega i tako
djelovala. Dirljiva je bila njena zelja da nekako promijeni
ustaljeni nacin zivota u zaostalim selima. Kad bi, recimo, vidj~
la zenu da pod mlaz mlijeka, koje hol:e da procijedi, podmece
okrajak svoje pocrnjele seljacke kosulje - sto se tada jo§ ci-.
nilo u zabitim selima Kupresa - nije o tome tog l!asa ni§ta
govorila. Tek kasnije pocela bi da pril!a kako u selu gdje je
boravila zene lijepo oddavaju kucu i pripremaju neka nova
jela od mlijeka koje cijede kroz posebne bijele krpe. Ovako,
kroz pricu, ona bi zenu dovela do saznanja da moze ljepse
~ bolje da zivi, i lakse da podize svoju djecu. Polazeci od njenih,
:potreba i njenog intimnog svijeta, Rada je zeni tumacila ci...
ljeve nase Partije.
. .
. .
�Sj~am se dana provedenih u sjedl.Stu Oblasnog komiteta
KPJ u Lusci Palanci i Ribniku. U casovima predaha pricala
mi je o svome radu u beogradskoj partijskoj organizaciji. Vrlo ·
.Cesto je spominjala drugove sa kojima je radila i koji su, kao
i :ona, u jednom casu bili izdani i uhapseni. Sa tugom i pono:Som se sjeeala drugova koji su tada, neposredno pred rat, pobijeni u Glavnjaci; jedan je narocito bio mucen, sa njega su,
doslovce, skidali kaiseve koze, pa ilpak nije izdao. 0 sebi nije
nista rekla. A znalo se da je i njen »list« sa saslusanja ostao
prazan. Za majku su je vezala njezna osjecanja. Njene misli
su cesto bile wpucene i voljenom covjeku, koji se tada nalazio
u zarobljenl.Stvu. Sjeeam se, cesto je izr8Zavala zabrinutost za
njega, njegovo zdravlje, i za mogucnosti njegovog politickog
djelovanja. Vijesti o njegovom radu, tamo, iza bodljikavih ziea, i o tome da je ostao vjeran Partiji i princilpima za koje su
se zajednicki borili, radovale su je i ispunjavale ponosom. Bila je srecna kad se vratio da nastavi borbu, dajuci citavog sebe zemlji koja je plaantjela u ognju revolucije.
- U velikom, ogradenom dvoristu •crkve na Kamenu«,
kao najpodesnijem mjestu u Duboviku ispod Grmeca, zakazan je zbor seljaka na Svetoga Savu 27. januara 1942. godine
- spominje tadanji skojevac Stevo Culibrk. - Ali mecava je
tako gusto zasilpala da je bilo nemoguce ostati na~polju. Morala
su biti otvorena crkvena vrata i zbor je odrzan unutra. Iako
su puteve skrili smetovi, a snijeg do pojasa, crkva je bila
dupkom puna. Dosli su uglavnom muskarci.
Ispred oltara stala je njezna mlada drugarica i mirno po.Cela da govori: najprije o Svetom Savi kao borcu protiv Turaka, kao prosvjetitelju srpskom koji je vodio borbu za nacionalno oslobodenje. A zatim je to tako lijepo i dovitljivo povezala sa nasom borbom protiv fasizma: Crkve zatvorene, svestenici otjerani, ali narod se bori za slobodu . .. Svi rodoljubi
treba da ustanu protiv neprijatelja! Kazala je da je i ona Srp-.
kinja, kcerka svestenika i, onim svojim finim smislom za logicno ubjedivanje, tumacila zasto se vodi NOB-a. Pod kamenim svodovima vladao je tajac. Ljudi su je slusali kao da je U..,
turgija! Zatim je govorio Simo Bjelajac, predsjednik apstine,
koji je docnije postao vijecnik AVNOJ-a.
4J"
�U januaru je na§ simpatizer Milan Cugalj, bivsi biljeinik
otocke opstine a tada sekretar opstine Dubovik, bio pozvaoRadu, Simu i mene na veeeru u svoju kucu ispod Lisca. Sobica
topla, sa gradskim namjestajem, na podu crveni cilim i na prozoru zavjesa. Na stolu, ispred svakoga od nas, po tanjir I
»escajg«. Rada je bila odusevljena. »Sto ti je prijatan sobicak« pohvalila je domacina. Zeljna domace topline, ocito je11Zivala u prizoru tihe porodicne udobnosti. Bila je to za nas
prava rijetkost! Razgovarali smo dugo . . . !mala je obicaj da
svoja izlaganja propraca odmjerenim kretanjima ispruzene sake, kao da sijece. Osjecao sam se obogacen njenim mislima i
iskustvom. Torbica joj je uvijek bila puna brosura: »Proleterska klasa i Partija« i drugih.
- Pocetkom maja 1942. dosla sam sa nekoliko drugova t
drugarica u partizane - prisjeca se Du8anka Stisovic. - U
Komandi Lusci Palanke nasla sam Radu u dru8tvu Sefketa
Maglajlica i Milorada Mijatovica. lskoristile smo nesto vremena da bih je obavijestila o njenima i o mojima, a zatim je mene·
i Anku Marjanovic uputila na teren Srpske Jasenice, da radimo sa zenama, a ljekare omladince, koji su sa nama dosli~
u podgrmecku bolnicu.
Cesto smo se sretale na tom terenu, koji je ona redovnoobilazila. Slusala sam je toliko puta na zborovima i konferencijama. Obilazila je cesto i aktive AFZ-a. Svuda se Rada vidala, ali nije bila samo fizicki prisutna. Cijelim svojim bicem
je ucestvovala u svakoj akciji ... Sjeeam se, Oblasni komitet i
Operativni stab za Bos. krajinu zad11Zili su me da organizujem djeciji dom za partizansku djecu koja su ostala sirocad
iii su ih po logorima odvojili od roditelja i poslali u ustaski
djecji logor Jastrebsko kod Zagreba, odakle su ih na§i oslobodili. Uz narocito zalaganje druga I>ure Pucara, ovu djecu
smo smjestili u skolu u Risovcu i zastitili od bombardovanja.
Uz pomoc AFZ-a i Narodnog odbora osposobili smo dom u
koji je odmah smjesteno oko stotinu djece od 5-15 godina.
Bila su to mahom djeca sa Kozare, cesto tako mala i smetena
od svega sto su prepatila, da nisu znala ni cija su ni kako sezovu. Taj dom, koji smo morali premjestati s jedne na drugu
slobodnu teritoriju, posjetio je i drug Tito prilikom smotre
IV divizije u Srpskoj Jasenici. Pored mnogih drugih istak412
�nutih rukovodilaca doom je posjecivala i Rada. Htjela je da bude svuda prisutna, pa i mectu na5im maliSanima. Zurila je svu<la da stigne, sto viSe od sebe da da, kao da je naslucivala da
<:e kratko !ivjeti. Otimala je od !ivota i vremena - za novi
tivot, za novo vrijeme koje dolazi.
Poslije raznih skupova, ako se nije moralo suviSe brzo
rastajati, l:esto smo sa drugaricama ostajale da prenocimo. Jednom takvom prilikom ona mi je priznala: •Eto, koliko puta smo
se u Zivotu sretale, radile, a sve u nekoj jurnjavi ... Nlkad ne
imadosmo vremena da medu sobom, kao sto treba, porazgovaramo o nama samima.« Obgrlila me oko ramena. Mozda je
osjetila kako mnogo toga hoeu da joj kazem, o mojim nekadasnjim razmisljanjima, o tome sta joj kao partijskom i politil:kom radniku dugujem, pa mi se obratila: •Cim sam te prvi
put srela, imala sam u tebe povjerenje. Vidim, nisam se prevarila.« A ja sam je kraj sebe osjecala njeznu, malu, a duhom
tako jaku, nadmocniju. Govorila je o zadovoljstvu koje nalazi
u radu, o ljepoti rada i kako cemo, tek kad se oslobodimo,
osjetiti radosti zivota.
U maju 1944. godine pozvali su me omladinski rukovodioci Kosta Bosnic, Braco Nemet i Stojan Bjelajac da do1em u
Drvar zbog tehnil:kih pri.prema za Drugi kongres USAOJ-a.
Pri povratku u Podgrmel:, na svoj posao u Oblasni NOO, negdje oko Bravskog srela sam Radu. Porazgovarale smo u tim
jutarnjim fasovima: opet o poslu, o djecjim domovima, omladini i zenama ... Rece kako uskoro mora i k nama doci. Pozvala sam je da odmah krenemo zajedno, ali ona mi objasni
da neodlomo mora stici u Drvar. Nismo slutile da posljednji
put ide ovom cestom, ovim krajem, kojim je toliko puta prepjesal:ila i projahala.
Sjeeam se Rade iz Gorinja, gdje je u jesen 1942. bio Oblami komitet - kaze Dragica Vukovic. - U sjedistu komiteta
<lolazile su aktivistkinje AF2-a i politkomesari sa vojno-politickih kurseva. Na jednom takvom kursu radila sam sa starim komunistom Zorom Nikolic. Rada je ljude pdmala stalozeno i mirno, davala im zadatke, obja5njavala. Bila je blago
stvorenje, uvijek spremna da za covjeka nesto ucini. Brinula
se o nama kad bi dosli gladni i umorni. Jednom je trebalo
413
�da se ide u sela Podgrmeca, po zadacima AF2-a14). I Zora.
. Nikolic je po tom planu rasporedena da ide u neke krajeve,
ali Rada to nije dozvolila; objasnila je drugaricama da je Zora iscrpljena, da je to za nju prevelik §trapac i da bi na tom
putu mogla imati samo naprilika, jer ni teren nije poznavala.
I Zori je dodijeljen drugi zadatak.
- Pocetkom novembra 1942. - sjeea se Rada Lukac oddana je sreska konferencija AF2-a u B. Petrovcu, u oveeoj
prostoriji kod apoteke. Rada je bila uporna da zademo u svaku
mahalu, da obavijestimo i dovedemo zene. 2ene su dosle u zarovima. Opismenjene aktivistkinje jedva su cekale takav sastanak; s rado§cu su dolazile da ne§to cuju i razmijene iskustva. Rada se i licno angazovala da se one iz udaljenijih sela
. smjeste po kucama, a Petrovcanke su ih rado primile. Govorilo se o zadacima AF2-a. I, umjesto da da uopstene savjete,
Rada nam je zivo opisala rad seljanke Danice Medan15), istaknute i omiljene aktivistkinje iz Podgrmeca: Mnoge zene premisljaju c~me sve da pomognu vojsku. Danica je okupljala mobe i zene su tu proizvodile citave kamare .odjece i obuce. u
· teskoj oskudici snalazile su se i za hranu kako su znale: pekle
su tikve, da se zene pocaste dok rade. Seoske zene su same·
pravile i kozune za vojsku. Borci na polozajima bili su ushiceni takvim poklonima . . .
- Stezala je ljuta krajiska zima decembra 1942. - sjeca
se Rahela Albahari. - Poslije Prve zemaljske konferencije
· AF2-a, u Bosanskom Petrovcu su se jos nalazile mnoge nase
· istaknute zene - rukovodioci: Cana Babovic, Mitra Mitrovic,
Vanda Novosel, Lula Planojevic ... Stanovale su u kucici s
drvenom ogradom i malim cvijetnjakom jesenjeg cvijeca koje
je jos odolijevalo studeni. Bila sam rukovodilac na kursu
AF2-a; kursistkinje su .stanovale .i ucile u bosanskoj kuci sa
cardakom i visokim krovom od sindre. Sjecam se, Rada je cesto ovamo navracala, kao i u kucicu s vrtom jesenjeg cvijeca.
14)
Na jednom od tih zadataka poginula je sestra Branka Co-
pica.
15) Danica Medan iz Srpske Jasenice, predsjednica Okru!nog
odbora AFZ-a za Podgrmec. Poginula 1943. u Grmeeu, ·u IV ofan-·
d~
. I
'4
�I ja sam cesto tamo i§la po upute za rad. Bila sam jo~ neiskusna, mlada, i tamo me, a da ni sebi nisam htjela priznati,
vukla ljubav i radoznalost za na§e najistaknutije drugarice.
Jednom, zatekla sam Canu samu; sjedila je pored peci i zavijala list hercegovackog duvana u cigaretu slicnu tompusu. Dok
je sa mnom razgovarala bila je, kao i uvijek, nasmijana. Pu, sila je, pa je i meni pruzila tu cigaretu-tompus. Nikad dotad
nisam zapalila, ali nisam mogla odbiti, pogotovo, jer je od
· Cane. C!m sam povukla, vi§e nisam znala o cemu smo govorile; toliko me §tipalo za grlo i jezik, ali sam »junacki« uvlacila dimove, kasljuci kao da sam nazebla. Cana se tad necem
. glasno nasmijala ... Spasio me Radin dolazak pa sam odbacila
opusak i udahnula svjez vazduh.
- Te ostre zime 1943, u cetvrtoj ofanzivi, povlacila sam
se sa IV krajiskom brigadom preko Satora - prica Dusanka
Pi~olic. Vee poderani oputnja§i svaki cas mi se klizu pod
. umornim nogama. Iznenada dobijam nekakve cirpele i vrlo sam
sretna. Penjemo se zaleden~m rpadinama, kroz studen i magle,
umorni i gladni. Svuda oko nas zaglavljeni konji u dubokom
snijegu. Jedva koracam jer, nazalost, tesko dobivene cilpele su
tijesne. Odjednom, pod nekim drvetom vidim Radu sa grupom drugova. Pozdravljamo se i ona me pita zasto tako tesko
hodam. I .ne cuvsi do kraja moj odgovor, skide svoje cipele
i pruzi mi: »PokuSa.j obuti, meni su prevelike.« Ja se proti. vim, njene cipele su i ljepse i bolje, ali Rada ipak navlaci moje
ci.pele i govori: »Vidis, tvoje mi potpuno odgovaraju, kao da
. su pravlje?-~ za moju nogu!«
Cesto sam u toku rata sretala Radu. Na konferenciji zena
Krajine izabrana je za sekretara Oblasnog odbora AFZ-a•o).
· Jedno vrijeme taj odbor je ~mao sjediSte u Sanici. Kao sekre~ tar Rada je bila u . stalnom kontaktu sa nasim Okruznim od. borom zena i mnogo nam je .pomagala u radu. Insistirala je da
·.u sto veeem broju sela oformimo seoske odbore AF2-a, a posto.· jece da ucvrstimo. I ona je sa nama odlazila na sastanke odbo. ra i licno oddavala vezu sa ·pojedinim seljankama koje su
bile aktivnije. U tome radu sa zenama cesto ·smo morali da se
. hvatamo u kostac i sa ·mnogi:m konzervativnim shvatanjima.
~ Cesto se desavalo .da muskarac zabrani zeni da radi u AFZ-u,
· ··
18)
PredSjednica je blla Soja COpil:.
415
�da odlazi na konferencije . . . . Tako smo u jednom selu kod
Kljuca imali dobar odbor AF2-a kojim je rukovodila otresita,
ljep\lSkasta seljanka. Bila je pismena i bistra, a uz to spremna
da radi jer je voljela NOP. Mu! joj vee duze vrijeme nije bio
u selu. Vrlo marljiva se pokazala i njen odbor je bio jedan
od najboljih u tom kraju. Ali, odjednom, pojavio se muz i zabranio zeni da odlazi na sastankel Posto je vee upoznala ovu
aktivistkinju, Rada se uporno trudila da ubijedi muia u ispravnost puta kojim ide njegova zena. Ang&Zovala je cak i
partijsku organizaciju i pojedine odbornike iz sela. Odlazeci,
i nama je stavila u zadatak da se izborimo za tu zenu, da se
ponovo aktivira. Zaista, u tome se i uspjelo!
Eto, takva je hila Rada! Istinski horae za prava zene i
njeno ukljucivanje u drustveni i politicki zivot. Svojim radom
i primjerom pokazivala nam je kako treba prilaziti zenama,
kako ih treba uzdizati i prosvjecivati. Svuda i na svakom mjestu, na sastancima ·p artijskih organizacija, seo3kim konferencijama, sastancima raznih odbora, Rada se zalagala da se sprovede u zivot stav na8e Partije: sto masovnije ukljucivati Zene u NOP.
Kao clan Oblasnog komiteta dolazila je na sjednice naseg
Okruinog komiteta KPJ. Sa njom zajedno isla sam na sastanke sreskih komiteta i partijskih celija. Cini mi se da je tposebnu p&Znju posvei:ivala mladim komunistima i zenama. Kad
smo mi, mladi komunisti, sa strahom primali izvjesna zadu!enja, ona je uvijek hila spremna da nam pomogne svojim savjetom, sugestijom, objasnjenjem.
Vera Babic kaze: »U zimu 1944. cesto nam je dolazila u
Drvar na sastanke Okruznog odbora AF2-a cija sam predsjednica hila. Njeno prisustvo nam je ulijevalo sigurnost. I kad nas
je kritikovala, ta kritika je hila konstruktivna, davala nam je
perspektive. Odmah bismo pravile plan rada, jer nas je sve
sto smo od nje saznavale prosto mobilisalo da radimo br!e
i bolje, da politicki jos sire obuhvatimo zene nasega kraja.
I svaki put, kad bi Rada dosla mectu nas, u nama se budio
radni elan. Cijelim svojim bicem, nacinom prilaska i ljudima
i radu, prosto je razvezivala nase latentne sposobnosti. Videa
je onako njeinu, tihu, a odlucnu i sigurnu u tim nemirnim
danima, uporectivala sam je sa onim vanrednim likovima Zena-revolucionara iz literature. Kao da je imala dugogodi.lnje
416
�iskustvo revolucionara-ilegalca! Bila je tako spretna, gotovo
n~ujna u svom organizatorskom radu, pa sam zbog te njene
umje~nosti i sama, kao !ena, hila ponosna.c
Sjeeam se proslave 8. marta 1944. u Ribniku - pri~a dalje
D~anka Pirolil:. - Sa Radom smo se dogovorile ·da organizu·
jemo sve~anu akademiju. Naglasila je da sve~anost treba da
bude na visini, jer ce prisustvovati i svi na~i rukovodioci koji
se nalaze u Ribniku. A hili su tu i Oblasni komitet i Stab V
korpusa i mnogi drugovi iz ZAVNOBIH-a. Sve smo sredili, samo je ostalo pitanje: ko cc pripremiti referat? Rada zadu!uje
mene. Opirem se, bojim se da istupim na tako svecanom skupu.
I danas su mi u sjeeanju njene rij~i: ,.Mora~ se osamostaljivati! Krajnje je vrijeme da se i mi zene pocnemo oslobadati
straha i ,potcinjenog polozaja. Treba smjelo da istupamo, kao i
n~i drugovi. Ja cu ti pomoc1.« Pomogla mi je da na.pi!em re·
ferat. Do~ao je i osmi mart. Akademija pocinje, a ja se osje<:am nelagodno. Ali, Rada je u prvom redu; pogledom i smi·
je§kom ulijeva covjeku snagu i povjerenje. Dok sam citala referat, hrabrio me njen pogled, njeno diskretno klimanje
glavom.
Svecanost se uspjesno zavrsila i Rada me pozvala k sebi
na spavanje. U komitetu je imala malu pregradenu sobu. Razgovaramo dugo u noc. Tu sa mnom viSe nije clan Oblasnog
komiteta; tu je Rada-zena, prisna i iskrena prijateljica, sa ko·
jom je prijatno razgovarati i o mnogocemu drugom. Pricamo
o Banjaluci, knjiZevnim djelima koja smo procitale, filmovima koje smo gledale, o porodicama i rodacima koji su iza
nas ostali u okupiranom gradu ... Drugovi iza pregrade se ljute ~to im pricom i smijehom remetimo san, a mi i dalje neumomo cavrljamo kao da smo svjesne da nam je to posljednje
videnje.
- Poslije du!eg prekida opet smo se n~le tek negdje u
ljeto 1943. na oslobodenoj teritoriji - sjeea se Safet Filipovic. - Prvi na8 duZi susret bio je u Mrkonjic Gradu, za vrijeme Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a. Zbog priprema je doAla
ne!to ranije.
:.Rada se vee viAe dana nalazila u ovom starinskom bosanskom gradil:u; organizovala je smjeStaj delegata i urec1i·
vanje sv~ane dvorane- ka!e Vera Babic.- Svratila sam ta·
'¥1 -
Zene herojl
�mo da vidim kako ce izgledati mje&1o na kome ce se 26. i 27.
novembra oformiti na8 prvi BiH parlamenat. Lijepa drugarica,
odmjerena u gestu tiho se kretala po toj velikoj prostoriji,
ceM:e zastajkujuci da bi ~la u svaku pojedinost ukra§avanja,
da bi omladinkama koje su se trudile blago stavila primjedbe.
Imala je toliko smisla za organizaciju! Bez mnogo pri~e, sve
je i.Slo po predvidenom planu.c
Tada smo prvi i posljednji put du!e hili skupa - sjel:a
se Safet F. - i Rada mi je nadugo i na8iroko pri~ala o Ustanku: o narodu, borcima, o pojedincima. Sva je hila zaokupljena
tim istorijskim zbivanjima. Na zasjedanju je hila u radnom
predsjedni.Stvu i govorila je ispred zena. Kako je osjecala
Ustanak i borbu pod rukovodstvom KPJ najbolju sliku daju
rijeN koje mi je uputila iz Ribnika, iz sjedista Obi. komiteta,
u pismu datiranom 31. januara 1944:
•Nas ustanak u cjelini veli~anstven je, ali kad uzmemo 1
pojedina~no njezine ul!esnike mnogi zadivljuju. Nevjerovatan polet i snaga prozeo je duhove ljudske i oni do jul!er
neznatni danas ~uda ~ine. - Pril!ao mi je neki dan jedan ranjeni partizan kako je vlastitim rukama davio nedotul!enog
od bombe Svabu u tenku. - Tako djelo i snaga pojedinca rada
se samo u snaznom pokretu kao sto je kod nas ustanak.«
I nastavlja: »Gdje i kako iskoristiti svoje sposobnosti, koje danas moram u potpunosti dati za ovu oslobodila~ku borbu,
veoma je znacajno.«
Najveca sreca bi je obuzimala kad je vidjela rezultate
svoga rada. Voljela je da se stalno krece, da bude na terenu,
medu ljudima, borcima. U istom pismu kate:
»Prilicno sam se dugo zaddala u sjedistu. - Tu uz drugove dosta naucim i to je najbolja skola, ali volim teren. Nekako sam licno zadovoljnija kad drugi.ma pruzam pomoc u
radu i osjetim da od toga imam uspjeha, onda sam uvjerena
da u ovoj ogromnoj borbi nije zagubljen jedan mali atomic ja- ito me raduje. Sutra putujem u centralnu Bosnu. Veseli
me da cu poslije tako dugog vremena opet vidjeti stare znance.
Tamo sam provela djetinjstvo, poznajem dosta ljudi pa me interesuje kako i kojim putem su ti moji znanci kroz ustanak
prosli. Svakako, bice ih i l!etnika! Bila mi je zelja da se s Tohom poduze ispri~am, moj stari druze, ali vidis kako je kod
nas u ustanku: zurba, brzina ... I to je neophodno ...«
418
�Rada za go'flornicom kao delegat na Prvom zasjedanju
Zavnobih-a novembra 1943. godine u Mrkonjic-Gradu.
Govori u ime · !ena, <!Zan je radnog predsjedniAtva.
·
..
"
' .' i ~
! j:-
2'1•
�- Dolazila je nekoliko puta u Drvar na sastanke OK
KPJ ciji je politicki sekretar tada bio Vaso Trikic, a organizaeioni ja- ispricao je Vojo Kreco.- U periodu 1943-44 iz
Obi. komiteta jedino ona nas je obilazila. Prenosila nam je direktive rukovodstva i pomagala nam da rije8imo probleme naie partijske organizacije. Narocito !elim da istaknem da je
Rada kao partijski radnik u!ivala izuzetan ugled, da je bila
jedan od najistaknutijih i najboljih aktivista koje je vaspitala
Partija. Po svojoj partijnosti, drugarstvu i organizatorskim
th;osobnostima, spadala je u red rijetkih zena partijskih radt\ika. Ukazivala nam je veliku pomoc u rje~avanju politickih
pitanja okruga i, uop~te, u postavljanju konkretnih tekucih
partijskih 2;adataka.
' U na~em sjediAtu ispod Titove peeine, u kuci odbjeglog
pcelara Ridla, cesto smo sa njom diskutovali o medunarodnim
zbivanjima i o nasim gorucim temama: snabdijevanju vojske,
~du NOO-a, o radu komandi mjesta i podrucja kao vojno-poiadinskih vlasti, i o problemu ishrane stanovniAtva Drvara.
tnstruktor se tada bavio svim pitanjima partijske politike; Rada je o njima diskutovala i predusretljivo usvajala neka nasa
glediAta. Bila je jednostavna. Rijedak covjekl Kulturan i
~osten.
- U rano proljel:e 1944. na§la sam se sa Radom u okolini
Drvara- ka!e Zaga UmicevU:. - Jedan dan ostao mi je u
~je!oj uspomeni, mozda i zbog toga sto je obilje!io moje
posljednje videnje sa tom milom, hrabrom djevojkom. Sjedile
shlo s aktivistkinjama, zenama iz nekoliko sela, u jednom od
iascvalih sljivara. Pred nama su se u svoj svojoj ljepoti pruzale drvarske njive: uz konje i volove kretale su se djevojke
i;svojim crvenim maramama i raznobojnim suknjama podsjeCale na bulke, tu i tamo razasute po nje!no-zelenoj tratini. Sve
j~ tu neodoljivo podsjeealo na skori kraj rata. Tome su bill
tismjereni i zadaci AF2-a o cemu se toga dana i raspravljalo. Trebalo je ucvrstiti NO odbore a organizaeiju lena preorijentisati na mimodopske zadatke. Rada je bila vedra i raspolozena, blila se i zadirkivala sa mladim !enama. NaroCito
joj se svidio predlog jedne od njih da moju emu suknju od
glota na lieu mjesta izvezu sarama. »Ko je to vidio!? Cura, pa
nosi emu suknju! To je samo za babe!« - poeele su odjednom
�sve da vi~u. Rada se nasmijE$ila i iz rpotaje rpogledavala na
svoju suknju koja je nedavno do!ivjela istu sudbinu. U till
t'as odnekud su se prondle i igle i sareni konci. Nekoliko !ena
dohvatilo je porub moje suknje i za tren oka, na opSte zadovoljstvo rpoprimio je veseliji izgled. Zatim su !ene i djevojke
poskakale u kolo i savijale ga dui mekog zelenog cillma ~r~5enog ljupkim grm~icima jagor~evine. I Rada je igrala · i pjevala u tom S&renom kolu mladosti.
·
RaziSle smo se svaka na svoj kraj, sigume da cemo -8e
uskoro vidjeti. Ali, samo nekoliko nedjelja kasnije, ona ]e
ubijena ... Vijest o njenoj pogibiji zatekla me u Lu5ci Palanci
i duboko porazila. Tesko mi je bilo povjerovati da je viSe nema. Jos dugo mi se pri~injalo da je ipak negdje prisutna, tu,
me(!u nama; sa svojom snagom, vjerom i nepokolebljivim aptimizmom za novi Zivot.
- Susretali smo se u Ribniku, Klju~u i u Sanskom Mostu
na Oblasnom partijskom savjetovanju - sjeea se Safet Fillpovic - i, ,posljednji put, na nekoliko dana prije Desanta. Sa
dva druga vracao sam se iz Drvara za Ribnik. Na putu izme(!u
Bravska i Klju~a, u planini Paunovac, sreli smo Radu samu na
konju. Isla je na teren Drvara. Sjeli smo na travu pokraj ceste
i tu sa njom ostali u razgovoru neko vrijeme. Bio je lijep
majski dan. Bli!ilo se v~e. a sve viSe se bliiio i dan na§e
pobjede. Cekala me je, r~e, u Klju~u. ali nije mogla duie da
ostane, zurilo joj se. Predlo!io sam joj da ide samo do Petrovca
i da pozuri, jer noc ce a ona sama. Primijetio sam da ima i
temperaturu. Prije neki dan, u Klju~u. ljekarka An(!elinovic
mi je rekla da se Rada prehladila i da njeno zdravlje nije najbolje. Rada mi to nije ni spomenula, ali sam ja sebi stavio u
zadatak da prvom prilikom sa njom o tome porazgovaram. Sada, ovdje, nije bilo mjesto. »Kad se vratim u Ribnik, u~ini(:u
to odmah«, mislio sam u sebi. Pozdravila se prvo sa drugovima i dok su oni iSii do kola pomagao sam joj da tizja§e konja, ponovio da se !uri do Petrovca, i sa njom sam se aprostio;
nisam tada ni .pomislio, da je zauvijek.
- Pred sam Desant dosla je Rada k nama da obi(!e sve
komande mjesta i podru~ja na okrugu Drvara- ka!e V~
Trikic.- Ja sam je pratio, obilazeei sa njom te ustanove. Sa
421
�njom sam dolazio u doticaj sluibeno svega nekoliko puta. Na
mene je ostavila jak utisak njena izuzetna ozbiljnost. Bila je
jako savjesna u radu. Kad daje kriticke ocjene, ne pada u vatni, ne vil:e, vee razumom i logikom stvari obja§njava. I ja
sam od nje uCio. Od nje sam naucio da se trudim da ulazim
u razloge ljudskih postupaka i gresaka. Kako je samo bila pametila! A skromna!
Tacno uoci Desanta zatekli smo se u selu Prekaji, gdje su
nas .drugovi iz Komande mjesta zaddavali da prenocimo i
ostanemo na njihovoj svecanosti u cast Titovog rodendana. Ali
Rada nije htjela da ostane. 2urila je da sto prije krenemo; zeljela je da prisustvuje svecanom primanju u Drvaru. Osim toga, jos smo imali u planu da poslije 25. maja oddimo sastanke
sa komandama mjesta u Petrovcu i l.l selu Lipi, a ona je zeJjela da to bude bez veceg zastoja. I tako, u jedan sat po ponoci,
polako smo dopjesacili do sjedi.Sta na8eg komiteta u Vodevica
kuci preko puta Celuloze, gdje je Rada prenocila.
ZA CASNU SMRT
- Slucaj je htio da se nasla sa nama i tog dramaticnog
maja- prica Vojo Kreco.- oko pet-sest sati izjutra, kad
su sirene objavile da njemacki avioni kruze iznad Drvara, Ra..(\a, Vaso i ja zurno smo izasli iz sjedista OK i sklonili se u
rov pozadi zgrade. Bio je pored potoka u rascvjetanom sljiviku, dubok jedan metar. Iako nas je Komanda mjesta uoci
tog dana obavijestila da se ocekuje zestoko bombardovanje,
nismo bili zabrinuti. I ranije su bacali bombe, i od po petsto
kila, kao recimo na partijsku skolu u zaseoku Podbrina. Sjedeci u vlaznoj zemlji gledali smo u bijele cvjetice i 8alili se,
kao da smo nastavljali nasu salu od jucer kada je u Okru!nom
bilo zivo kao u kosnici. Na krajiccima bistrog plavetnila u rascvalim niskim granama nista nismo vidjeli. Culi smo samo
strahovite eksplozije. Nepun sat po dolasku aviona, niSta ne
sluteei, izasli smo sve troje iz rova i prosli kroz ka~piju zgrade
do izlaza na ulicu. Ali s desna, u pravcu OK SKOJ-a i Titove
peeine, ugledasmo na cesti citav stroj padobranaca. Brzo smo
.se. vratili u dvoriSte. Radu sam posljednji put vidio na izlaznim
vratima. Krenula je uz stepenice da se preobuce jer je na sebi
~5.
4.22
�imala uniformu: sivkasto-plavo odijelo i kapu od istog vojnickog stofa sa svjeze prisivenom zvijezdom. I obavezni opasa~
s revolverom. Mislila je vjerovatno i na spasavanje partijske
arhive koju je neprijatelj kasnije svu zaplijenio, ali zabavljen
sobom, nije stigao odmah da je iskoristi. Iz sekunda u sekund
situacija ja bivala drugacija. Djelici sekunde dobijali su nepro. cjenjivu vrijednost! Znam samo da je Vaso munjevito potrcao
uz potok, a ja sam sunuo kroz sljivik. Presrela su me dva pa. dobranca. U trku sam cuo »Halt!« i bacio se u rov. »Fertig!c
uzviknuse i odose. Kasnije sam izisao i 'pomalo puzeei uvukao
se u odvodni mlinski kanal, a tek u noci pregazio Unac.
Najprije su pobili sve muskarce u uniformi; one koji su
im, na snu iznenadeni, prvi pali u ruke. A kad im se hvatanje
Tita i Vrhovnog staba u nedogled oteglo, svom jaroscu su se
okomili na goloruki narod ... Rada je zeljela da se iScupa iz
tog ropstva i zato je otisla u smrtl
- Kad smo se razbjezali iz polozaja kako smo stajali sjeca se Vaso Trikic- ja sam jurnuo pored bivse Krecine mesare, pa kroz Celulozu i zaselak Trikici u Drvar-selo, i od devet sati ucestvovao u borbi; bio sam sa bataljonom HI licke
brigade, sa Poljancem. Vojo se sakrio u mlinski kanal potoka
·Drvare, sto je tekao nize kuce trgovca Tadica. Rada je odjurila
desno, niz Unac, ka sjeverozapadu grada, gdje su je ubrzo za. robili njemacki padobranci.
Drvar je krvario ... Vee visoko isplovilo sunce jedva se
naziralo kroz dim paljevina i prasinu razaranja. Tek pomalo
se razmicala gusta zav.i esa vjestacke magle i stisavala prva
zestoka borba ranog jutra kada su Nijemci sa svih strana varosice potjerali na Sobica groblje zarobljene zene, djecu, starce.
Tjerali su ih padobranci zvjerskog izgleda, na svakog kivni
zbog otpora NOV; omrlnja im je izbijala iz svakog gesta, iz svake rijeci-4psovke. Naokolo su se culi mitraljeski rafali i odjeci
eksplozija ... Neki borci iz pratecih ceta i raznih komandi, jo§
poluobuceni, sklanjali su se gdje su stigli i prihvatali borbu ...
Druge, koji to nisu uspjeli da ucine, odmah su pohvatali 1
grupno strijeljali. Niko nije zajauknuo niti zatrazio milost. U
smrt se iSlo podignute glave, mimo, ill se klicalo Partiji, Titu,
Sovjetskom Savezu ...
�- Zarobljena sam oko osam sati skupa.sa lij~om Stefanovicem u rovu kod potoka Vrbovca, nedaleko sjediSta Opitinskog komiteta KPJ,1'1) ciji sam sekretar bila- prica Sm.iljana Moraca. - Nijemci su nas potjerali prema po§ti i zaustavili u Tadica Aljiviku uz samu cestu. Sa svih strana pristizale su grupice zarobljenog naroda. Tu sam srela Radu Vranje§evic. Uhvacena je joA prije sedam sati. Bila je potiAtena kao
i svi ostali. Na nQgama je irmala lute bakandZice sa posuvracenim bijelim carapama i nov dugi smed kaput. Zapao mi je
za oko, jer niko tada kaputa nije imao. Kratko podAiAana. Vitka, do mriavosti. Cutke smo satjerani u Sokolanu. Tu su poceli da bjesne: udarali su nas, gurali i bezbroj puta upitali:
»Gdje je Tito?c Opet, i opet: :tGdje je Tito?« Sliku Titovu na
zidu svu su rafali izre§etali. Izbezumljenim o~ima su zvjerali
casu Titovu fotografiju u·svojoj ruci casu pravcu Peeine. Na
pozornici i po stolicama su razastrli velike mape Drvara i neprekidno u njih buljili, raspravljajuci neAto. Sokolana se po. 1rtepeno punila . . . Sve vi§e lena, djece, starih !judi! Sve poznata lica, blijeda i zabrinuta. Dognali su i Veru Babic s dvogodiAnjom kcerkicom - bila je samo u kombineu i bluzi - pa
Joku i Dimitra Dodiga, Maru i Micu Peeanac, Milku MalbaAic ... Mari Petkovic je jednogodiAnje dijete na rukama poginulo a cetvorogodiAnji sincic ranjen u nogu, niko ni s kim nije
smio da razgovara, jer su nas odmah tukli. Rada je stajala
pognute glave, jako zamiAljena. Dotad sam je vidala kad je
dolazila u Lu~ica kucu na sastanke Sreskog komiteta, i uvijek
mi se ~inila ozbiljna i zamiAljena.
Do podne su nas 40-50 zarobljenika-talaca potjerali na
Sobica groblje. Jacima su dali da nose po dlacic pijeska; ina
Radu su natovarili vrecicu. Najbolje su prosli oni u sredini
kolone; nas, s krajeva, svaki cas su gurali i udarali cokulama
i kundacima. Klecnem, a dzacic spadne! Sporazumijevali smo
se mimikom, pogledima iii cepanjem nogu. Groblje je na brezuljku usred Drvara, prosarano drenjcima i sispcima, opaS$llO
metar i po visokom betonskom ogradom. Do zuba naorulani
padobranci ~itav dan su se tu, na naAe o~i, bijesno utvrdivali.
Groznicavo su se pripremali za odbranu. Tjerali su pohvatani
narod da im prenosi ranjenike do sanitetskih aviona a nase ranjenike su ubijali. Ljudi su se snalazili kako su mogli: KriAom
n) Kornitet je bio u Lucil:a-kuN.
�su sa sebe cijepali kolulje i drugu odjeeu; na brzinu previjali
svoje drugove i izmedu se ih krill. Bitka je trajala, nije se
znalo kome ce sreea. Svuda ljeAevi ... Mnoitvo izginulog i ranjenog naroda! Mrtvih boracal Tri~etiri zarobljena partizana
ranjene su ovamo donijeli. U divljoj mrinji zbog tako silovi. tog otpora pokuJali su da ih ponize: Vezivali su im na leda
~ko kamenje i druge predmete i natjerivali ih da na ljute
rane ustanu i pozdrave ih. Ovi se ni pomakli nisu i smjesta
su postrijeljani. Razjareni neuspjehom i !rtvama, divlja~ki su
po nama udarali stapovima, kundacima ... Nekolicinu ljudi su
na taj na~in ubili; i Boika Keomana, jedinca, nao~igled majke
i !ene mu Milke. Tjerali su nas da sakupljamo razasute padobrane i oru!je, municiju, hranu, sanitetsk.i materijal, ito su 1m
bacali iz aviona , ..
- Dospjela sam i ja na groblje sa grupom zarobljenika,
pohvatanih u ; odrumu velike celuloske zgrade u kojoj je bop
ravio Prateei bataljon Vrhovnog §tab•- pri~ Mileva Vidovic. - Tu je vee bila masa naroda, veeinom zene i ljudi iz
okolnih sela. Mnogi od njih posjedali su na zelene hum~ice izmedu kamenih i drvenih krsta~a. Me<tu njima sam prepoznala
Veru Babic i Smiljanu Mora~u, i priila im. Sa njima je sjedila nepoznata !ena. Odmah je privukla moju pa!nju; mo!da
4 zbog svoje gradske odjeeel Sndno me se dojmilo njeno
sktomno drianje. Ni danas ne mogu rij~ima da iskdem zaito
mi se tako duboko urezala u duiu. BUa je potiitena. Zamiiljena. N~im snamo zaokupljena. Samo je cutala. Izrazila nam je
bojazan da bi je ~etnici mogli prepoznati. Upitala sam Veru ko
je to i ona mi reee da je ta lena istaknuti partijski funkcioner ...
U~i tog jutra medu omladinom Drvara i okoline vladala
je sv~ana u!urbanost: pripremali smo se da radnim akcija.ma
i veseljem proslavimo Titov rodendan. Bile su to mahom djevojke; odrasliji muikarci su medu civilima bili rijetkost! Dogovoreno je da radna ~eta iz Podova, rano, prije nego se narod
probudi, o~isti ulice za sv~anost. Mnoge omladinke sve~anije
su se obukle, ali u ovoj strainoj stisci, u strepnji od silovanja,
na brzinu su se kamuflirale crnim maramama i prega~ama starijih lena, obmotavale se zavojima . . . Svukla sam i ja svoju
bijelu bluzu od padobranske svile i mainice s pletenica, i preruiila se u oronulu lenu, privijajuci uza se svog malog brata.
425
�- Za~udila sam se otkud ona sad medu nama?! Nikog
drugog od n~ih istaknutih drugova tu nije bilo - k~e Vera
Babic.18) - Kad me ugledala osjetih kako joj je zao djeteta
na mojim rukama. »Zar sui tebe uhvatili!?c Pogledala sam je
i, .umjesto odgovora, pomisllia kako je dugo nisam vidjela, a
otkud se sad stvori!? Ali nisam htjela da je pitam, da na nju
ne bi skrenula paznju prisutnih koji je, kako zapazih, nisu poznavali. Prol:itala je l:udenje u mojim ol:ima i sama mi tiho
ispril:ala: »Jutros, l:ujem avione, mislim zuje stalno, pa izadcm. Vani ni trke, ni panike, ni uzbudenja ... Silazim upravo
. niz stepenice Okruznog, kad spazih Nijemce .. . Bilo mi je jasno zbog l:ega su tako uranili!c
Dok smo zbijeni sjedili na groblju, oko nas se ~ula pucnjava i ponadasmo se da ce nas na§i osloboditi. Bilo nas je fu
samo nekoliko komunista, mahom zena pozadinskih radnica.
NeSto ranije donijeli su nekoliko ranjenih boraca i civila, medu njima omladinku Zoru Zeljkovic,lD) ~lana OK SKOJ-ateAko ranjenu u obje noge. Sjeeam se kako je ta divna djevojka
bila neobil:no vedra, uprkos ranama, jer je bila svjesna herojskog podviga svojih drugova iz komiteta koji je tog jutra, boreei se bez uzmaka, cio izginuo. Ona nam je svima podigla moral. Nismo znali sta se sve dogada u Drvaru, sta je sa Vrhovnim stabom. Na svim licima kao da lebdi pitanje: »Je li ziv
drug Tito?c Bilo je oko devet sati kad su Nijemci kao divljl
u.pali medu nas i po~eli da izvode jednu po jednu na ispit. Uvijek s istim pitanjem: »Gdje je Tito?c Odahnuli smo. Zna~i,
Vrhovni stab nije uniSten, nisu uhvatili druga Tita! Nase patnje su sada imale nekog smisla. U nama je stalno tinjala nada:
Vera Babic je razmjenom oslobo<!ena.
Zora, ranjena u obje noge, ruke i lelia, prvo se sklonila u
ozimu raz (stopala i dlanovi su joj bill gelerima razne!leni) a zatim
na laktovima i koljenima otpuzala ka potoku Drvari i sakrila se u
vrbe na obali. Zeli ju je stra!lno morila, a nije mogla do vode. Oko
podne ugledala je nekog civila i pozvala ga: »Brate, pomozi mil•
Ovaj se ubrzo vratio sa Nijemcima i oni su je odnijell na Sobica
groblje. Tu je, u pojati, bila !lest dana. Kad su Englezi bombardovait
Drvar, jedna bomba je pala na pojatu i geleri su Zori odsjekli obje
noge ispod koljena. Previjala se u stra!lnim mukama .•• Pri!li ~
Nijemcl i ubili s dva metka u lelia, »dane smeta!• Ol!evidac Smilj,__
l).a Morafa, koja je kasnije razmjenom oslobo<!ena.
1B)
18)
42.6
�n~i ce nas osloboditil Ne dobivsi IPravog odgovora, postali su
. jos bezobzirniji i razdruljiviji. Tukli su nas. Tog .prijepodneva
~u nas sve stjerali u obliznju pojatu. Upadali su i odvla~ili
mlade zene i djevojke do svjetlosnog traka, zagledali im lica;
.koja im se svidjela, izvodili su je napolje. Mnoge od njih nikad
..se viSe nisu vratile. Cijeli taj prvi dan smjenjivala su se ispitivanja i zvjerstva. Mislim da se ni oni koje pritjeraju uza zid,
za strijeljanje, ne osjeeaju teze. Uzasno je bilo posmatrati kako
postupaju sa n~im ranjenicima i ostalim narodom, a osjecati
se bespomocan. Tada mi je Rada rekla: •Treba ispitati kako
<>davde da pobjegnemo. Sada, po danu, ja cu osmotriti, a nocas
-da bjezimo.« Pogladila mi je kcerkicu i dodala: •Ti s djetetom
ne mozei u osmatranje, ja cu ici, a nocas cemo bjezati!c
- Spustila se i noc, nevjerovatno mra~na, kao •u rogue;
u zraku se jos nije bila slegla vjesta~ka magla, prasina i dim
- sjeea se Smiljana Mora~a-Grubor. - Dusmanski su nas
stjerali u iskopani rov podno zida. Tu smo polegli. Gazeei po
nama, namjestali su iznad nas baca~e, masinke . . . Ponova je
buknuo strasan okrsaj. Svu noc je grmjelo. Napadala je Sesta
li~ka brigada. I Oficirska skola se tu noe borila. Sve se prolamalo. Naokolo su jos gorjele kuce i svijetleci meci parali tamu.
Vidjeh kako zarobljenik iz strane Misije- pla~e! Po brdima
su n~i signalizirali raketama, a i Nijemci su povremeno raketama osvjetljavali groblje, zbog ranjenika, i njihov sjaj nam
nije dao da bjezimo. Ubijali su svoje teske ranjenike. Nanizani
jedan do drugog duz zida, stojecki su pucali preko nasih glava
i ranjeni ili mrtvi padali po nama; tek nas odjednom u tmini
polije nesto vruce, ljepljivo. u tim trenucima Rada je meni,
Veri Babic i nekolicini skojevki predlozila da bjezimo. Poslije
izvjesnih dogovaranja i saopstavanja, slozile smo se da je bje!ati nemoguce. A nasi su bili tako blizu! Ispod zidica im se
sapat cuo; privlaNli su se i ginuli. U jednom mGmentu zatisja,
Nijemci su se po~eli odmicati od zida i silaziti ka cesti, ali su
ih partizani prosto zasuli mino-bacackim granatama.
- Po zestini tog napada sudili smo: oslobodice nas I ka!e Vera Babic.- Sve nase ranjene drugove Nijemci su stavili uz zidove groblja, da nasima budu meta. Zvizde meci, gine
se na obadvije strane, a sto je najbolnije- ginu nasi od nnsih!
Cijelu tu krvavu noc bill smo prisilna meta i !iva z~tita; od
427
�nalih tijela neprijatelj je stvorio zaklone. Vile glave mi njema~ki mitraljez, u rukama k~erkica, steZem je, osjeeam: ~as.
pla~e, ~as zamre od zagluAne vatre. Svuda oko nas vri kao u
kotlu. Prskaju granate, odbija se i mrvi kamenje, pa i te prsko-·
tine ranjavaju nale. Mislim da sam ipak bila u nekom mrtvom
uglu, kad sam tu borbu s djetetom pretivjela. Pri&jalo mi se·
da je to samo neki jeziv san. Nikad, ~ini mi se, ne bih mogla
opisati to svoje du§evno stanje, pod tim otvorenim nebom, u
tom od borbe u!arenom grobljanskom prostoru. Odjednom,.
Rada je dopuzala do mene. Na lieu, uz uho, osjetih njen dah::
»Vera, ostani tu, nemoj se micati. Tu sis djetetom najsigurnija.
Ja odoh da vidim kakva je sad situacija ... Ne brini, d~i ~u
po tebe i malu.c Stalno je brinula za moju djevoj~icu. To m.i
je davalo snage. lako su svuda oko nas bili Nijemci, ona jestalno bauljala naokolo; odlazila je od mene nekoliko puta i u
tom izvidanju ostajala, ~inilo mi se, i po pola sata. Vee :nislim nema je, poginula je, kad eto je, vraca se! Bauljaju~i tako,.
dolazila je u blizinu nalih, ali dalje se nije moglo. Da nije mislila na nas ostale, mozda bi tada sama i pobjegla. 0 tome da-·
nas ~esto razmi!ljam i dolazim do uvjerenja: nije htjela sama
da se spasava! Da je znala kako ce se sve to razvijati, moida
bi i oti!la. Ali ko bi to mogao znati?! Cudim se kako je tu no~,
u tom tumaranju, Nijemci nisu uhvatili! A i ne ~udim se, bill
su i oni u paklenoj stisci.
Nikad tuzniji nismo bili nego kad je svanulo. Nijemci su
jo§ uvijek ddali poloiaj na Sobi~a groblju, a nbi su se povukli. Dan je bio na§ najveei neprijatelj. Sto su na& taj put.
mogli za nas da ucine, ucinili su nocu. Kako je strahovito ponizavajuca bila i sama ·pomisao na mucenje prethodnog danat
A svitao je jo§ jedan tezak, neizvjestan dan. Previjali smoranjene. U tom casu to nam je bilo najteze. Radilo se bezvoljno,
ni od smrti se nije zaziralo. Samo bi jo§ katkad odjeknuo pokoji pucanj. Sigurno su opet nekog na§eg strijeljali?! Odjednom pade komanda: »Svi u pojatu!c »Sta hoce od nas?c nijem()
smo se pitali. Neko zavika: »Popali~e nas u pojati!c Negdje
za§tekta mitraljez. Neke zene koje poslije mene utjera§e u
tpojatu, cujem, govore:
»Ubi!e onu malu drugaricu!c
»Koju?c
428
�»Onu, malu, s kratkom zalizanom kosom. Onu, ne znam
ni cija je, bje!ala je ...«
2ignulo me u srcu. Shvatila sam: Ubill su Radu! Bjezala
je ... Ubili Radu!!
- Nijemci su imali gomile mrtvih - sjeca se Smiljana
Moraca. - Bili su jako razdra!ljivi; derali su se, psovali, udarali sve oko sebe ... Primoravali su nas da sabiremo lje§eve i
s njih sk.idamo sve, do ve§a. Na§i muskarci su pod ki§om udaraca kopali rake za njihove mrtve. Na8e izginule ljude i !ene
na brzinu smo tropali u rupe od bombi i ovlas ih zatropavali.
Mrtvaci su se za dan izoblicili, tesko ih je bilo prepoznati. Iznenada su nas potjerali u Sobica pojatu, kojih dvadesetak metara dalje. Isli smo u grupama. Po nama se bljestavo rasipalo
sunce; na pragu je bilo ljeto, a i dani slobode. Odjedn()m, vee
blizu same pojate, Rada se naglo izdvojila iz mase i brzo potrcala niz brdo, cistinom, ka potoku i gradu. Pripucase . .. Sru~ila se na mjestu mrtva. Ni desetak metara nije presla. Prisao
je Nijemac i gurnuo je nogom. Ostala je da lezi na pjeskovitoj
nizbrdici povi.Se Sobica i Kecmanovih kuca, uz ozelenjeni trn
divlje ruze. Znam mjesto gdje je pala. U blizini je, cini mise,
i zatrpana, u jednoj od bombinih jama. Tri mjeseca kasnije,
kada su Nijemci napustili Drvar, prisustvovao sam iskopavanju
i sveeanoj sahrani posmrtnih ostataka Rade Vranjesevic i ostalih zrtava Desanta. Njene ostatke smo prepoznali po dijelovima
odjeee: zute ctpele i smedi kaput! Kolima su sve kosti prenesene do zajednicke grobnice na Spasovini.
- Pred svanuce odjednom se sve umirilo- sjeca se i Mileva Vidovic. - Neispavani, isprepadani i bunovni, nismo ni
l)rimijetili kada je svanulo. U neko doba razdrmala nas je vika:
»Halt! ... Halt!« Ugledasmo malu vitku !enu kako svom snagom trci niz brdo; pe§evi kaiputa lepdaju joj oko nogu. Pucnjevi se razlijezu ... Svi smo bez daha posmatrali, strijepili za
svaki njen sekund. »Jo§ samo malo!c oteo se djeeji uzvik. Malo,
jo§ malo - hila nam je jedina misao. Hoce li im umaCi!?
Pucaju, pucaju . . . Odjednom se srusila. A imala je jos tako
malo do potoka obraslog u vrbe, do Vrbovca. ~oTo je Rada!c
prosapta neko. Bilo nam je stra8no.
429
�Znala je Rada ko je i kako postupa nacisticki okupator;
nije htjela niti je po svojoj prirodi mogla da se pokorava njegovim naredenjima, po svaku cijenu da sacuva svoj Zivot! Nijemogla opet u tu pojatu iz koje su cijeli protekli dan izvlacili
mlade, lijepe zene i djevojke ... Otuda i njena upoma nastojanja u toku cijelog prethodnog dana i noci, da pronat1e izlaz
prema partizanima. Otuda njena cvrsta odluka da bjezi, makar
i po danu. DrugaCije nije htjela, nije mogla da ucini. Odlucila
se za casnu smrt.
430
�DORDINA-DINA
VRBICA
����DORDINA-DINA VRBICA
Rodena je u Podgorici 24. aprila 1913. godine. Tu je 1932. za.:.
\'liila trg. akademiju ali, kao politil:ki kompromitovana, tek po~
slije tri godine l:ekanja (1935) dobiva zaposlenje u Flnansijskoj di.:.
rekciji u Sarajevu. U meduvremenu radl u Duvanskoj stanicl rl
rodnom gradu kao obil:na radnica. I otuda je otpwtaju zbog revo..
lucionamog rada. Clan je SKOJ-a od 1932. godinc, a u KPJ je
primljena 1934. godine. Odmah po dolasku u Sarajevo povezuje se
sa partijskom i skojevskom organizacijom. Aktivno radi i u omla-'
-dinskoj sekciji »Zenskog pokreta«. U Fin. direkciji je radila svega
10 mjeseci. Poeetkom marta 1936. je uhapsena. U zatvoru je pod
lstragom odle!ala oko pet i po mjeseci; hrabro se dl'Zala 'i u nedostatku dokaza pwtena je bez sudenja. Vratila se u. Podgoricu, a
utim se upisala na Ekonomsko komercijalnu visoku !lkolu u za;.
grebu. I ovdje je bila ukljul:ena u ilegalni partijski rad kao l' d
akcije naprednog studentskog pokreta. Po drugi put pada u ruke
:as -
2ene herojl
�pollclji prillkom dijeljenja letaka 11. maja 1937. Muce je gore nege>
u Sarajevu, da bi preko nje prodrli u zagrebacku partijsku orga-·
nizaciju. Dina 1 ovdje ostaje dosljedna sebi: hrabra 1 istrajna u
rutanju. Na glavnom pretresu u Okru!nom sudu u Zagrebu 5. aprila 1938. osudcna je po cl. 4. Zakona o zaUiti ddave sa 1 mjesec
zatvora i 300 din. novcano, uslovno na godinu dana.
Poslije sudenja Dina odlazi u Beograd i nastavlja §kolovanje
na Ekonomskom fakultetu, kao i partijsko-politicki rad, ovoga puta medu studentima i radnicima. Tu je ponovo hapAena. Preko ferija aktivno ucestvuje u idejno-politickom radu i razlicitim politickim akcijama u Crnoj Gori. Vee 1938. god. clan je PK SKOJ-a
u Crnoj Gori, a 1939, dok je rukovodila partijskom komisijom zena
pri PK, smatrana je jednom od najizraslijih iena komunista u
Crnoj Gori.
U martu 1941. vraca se u Podgoricu, gdje ju je zatekla kapitulacija. Sudjeluje u pripremanju ustanka, kao i u ustanku u Crnoj
Gori. Pocetkom jeseni 1941. radi ilegalno u SandZaku, clan je grupe
diverzanata, a zatim se vraca opet u Crnu Goru (krajem oktobra)
1 radi ilegalno na podgorickom terenu kao clan OK KPJ i PK
SKOJ-a. Kao partijski instruktor obilazi i cettnjski srez i Katunsku nahiju ... U proljece 1942, za vrijeme Trece neprijateljske ofanzive, Dina se povlaci sa crnogorskim partizanskim jedinicama u
Bos. krajinu. Od jula mjeseca 1942. do maja 1943. radi na glamoekom srezu kao clan SK KPJ- zaduzena za agitaciju i propagandu
1 rad sa zenama. Na I Zemaljskoj konferenciji AFZ-a birana je u
Centralni odbor za Jugoslaviju. Velike su njene zasluge u omasovljenju politickih organlzacija na terenu Glamoca, posebno KPJ, i
za vaspitanje mladih kadrova; svojom moralnom cvrstinom narotito im pomaze u teskim danima cetvrte ofanzive. U maju 1943. na
svoj licni zahtjev odlazi sa Drugom krajiskom brlgadom u centralnu Bosnu, kao clan politodjela, da bi se povezala sa cmogorskim
jedlnicama. Na tom putu je i poginula 29. maja 1943. od minobacaCke granate na rijeci Blatnici kod Tesllca. Njeni posmrtni ostacl
·dopremljeni su 19:>7. god. iz Teslica u Titograd i tu sahranjeni u
:grobnici narodnih heroja na Gorid.
Dina Vrbica, dugogodiAnji revoluclonar l neumorn1 partijskl
Tadnik, · spada u red onih odusevljenih, strasnih iena komunista.
Svojom izuzetnom licnoscu i ljudskom toplinom, isto koliko i lirokim znanjem 1 bogatim politickim iskustvom, ostala je postovana
1 omiljena svuda gdje je radila 1 borila se.
434
�Teski dani austrijske okupacije, dani velike neimdtine,
pritiskivali su i jednu nezasticenu mladu udovicu sa petoro
djece. Rano su, 1916. godine, ostali bez hranitelja. Dina je
imala tek dvije godine, a najmladi Migo - cetiri mjeseca. P~
rodica je gladovala. Majka je kupovala konac, dugmad, igle,
sapun, petrolej i iSla od sela do sela, cesto i dan, dva hoda, da
bi to razmijenila za kukuruz, krompir ill drugu hranu. Danima
su djeca ostajala sama.
- Dina je bila dobra i pametna - kde njena majka
Anda. - Jako osjetljiva! Mnogo je voljela porodicu. Sa pet
godina posla je u skolu. Htjela je Ea sestrom Bosom. Niko nije
mogao da je odvrati. Jednom podoh kod uciteljice da je pitam
kako male uce. Iznenadila sam se kad sam cula da je Dina
odlicna, iako nije imala ni knjiga ni svezaka. Tako je zavr5ila
i malu maturu. I u kuCi je bila jako vrijedna. Prihvati se svih
poslova i citavu kucu digne i preuredi. Cesto je morala i kravu
da cuva.
- Dina je bila prilicno !ustra i temperamentna, za razliku
od mirne i stalozenije Bose- kaze brat Migo.- Jos od ranih
dana kod nje je bilo karakteristicno istinsko i ostro reagovanje
protiv svake, pa i najsitnije nepravde. Jednom se potukla sa
nekim mangupima koji su napastovali manju djecu. Dosia je
kuci krvava, ali je i ona njih okrvavila. Citavim svojim bicem
instiktivno se odupirala nepravdi i nedostojnim postupcima.
Zbog ovih osobina sam je jako cijenio. Nije dozvoljavala da
mu§karci poni!avaju zene i da se stavljaju ispred njih.
Jos u srednjoj skoli Dina se ukljucila urad napredne omladine. Poslije male mature upisala se u tek otvorenu Trgovacku akademiju u Podgorici. Vee u treeem razredu viSe od pol~
vine ucenika pripadalo je napxednom pokretu. ZahvaljujuCi i
...
435
�toj i sljedeCim generacijama, Akademija je ubrzo postala jed-
na od najnaprednijih lkola u Cmoj Gori ·Na Dinu i njene
vrlnjake najveei utjecaj za marksistiCku orijentaciju imao je.
mislim, prolesor Bla!o Rai~vil:-Meeava. :.Jo! od svoga profesora dobijala je zabranjene knjige na Citanje - sjeea se majka. - Dru!enje sa muJkarcima amatralo se sramotorn, a moja
Dina uvijek je bila sa drugovima. Komfije su je ogovarale, ali
ona se na to nije obazirala. Kao da se nicega nije pWila! SjeU!n se, jednoga jutra oWla je od kuce, napomenuv& da ide
tetki koja je stanovala izvan grada. Vratila se tek iduceg dana.
I nata ja ne bib saznala da za koji dan nije dosao neki covjek
i donio Dinin kiSobran. Zaboravila ga je, reee, u Beranama.
Kasnije sam saznala da joj to nije bilo prvi put da omrkne u
Podgorici a osvane u Beranama ill nekom drugom mjestu. Donosila mi je u kucu nekakve pakete; nijesam znala sta je u
njima, ali sam predosjel:ala opasnost. Kad je naiSla policija,
na!la sam se na muci kako sve to da sklonim. Srecom, na vrijeme sam ih vidjela i uz pomoc mog malog bratanica uspjela
sam da sve to posakrivam. Dina se kasnije smijala kao dijete.
:.Dobro si izvrsila zadatak!« pohvalila me. Bill su to leci, pisaca masina i drugi materijal.c
- Godine 1932. zavrsila je Trg. akademiju, ali zadugo nije mogla naci z81poslenje - pri(!a dalje brat. - Bila je prinudena da radi kao obi(!na monopolska radnica u Duvanskoj stanici u Podgorici. Ni tu nije mirovala. Njena aktivnost sad
naro(!ito dolazi do izrazaja. Nova sredina pokazala se kaozahvalno polje rada i Dina, po zadatku Partije, djeluje medu
radnicima. U sezoni, u vrijeme otkupa duvana, stanica je brojala i preko hiljadu radnika. Na prebiranju i klasiranju duvana
tadilo se pod teskim, nehigijenskim uslovima sest-sed.am mjeseci. Dina je tada bila malo u kuci. Na posao je odlazila prije
pet sati izjutra, a vracala se poslije dva sata po podne. Brzobi ru(!ala i odmah odlazila na sastanke ill zborove. Sa njom
je bilo zaposleno jo§ nekoliko njenih skolskih drugarica, pa
su neke od njih u slobodnim casovima dolazile kod nas i proucavale sa nama ilegalni materijal. Dina je k nama cesto dovodila Ljubicu Popovic, nesto mladu od sebe, jer je bila siromdna, nije imala stana. Mama je vjeeito strahovala da nam se
zbog tog okupljanja sto ne dogodi, pa smo Ljubicu od nje krill.
438
�Medu monopolskim radnicama Dina je brzo stekla popularnost. Oko sebe je odmah okupila nekoliko mladih, naprednih
radnica, a kasnije se taj krug znatno prosirio. lzrastao je tu
prili~no velik broj na~Prednih zena. Mnoge od njih bile su veoma smjele, uprkos policijskom rezimu koji je vladao u stanicl
I tarabe su znale da presko~e, kad bi im zaklju~ali dvorimla
vrata, da bi na poziv KP sudjelovale u demonstracijama. Nl
prijetnje otpustanjem nisu mogle da zaustave na8 utjecaj i radnice se masovno organizuju . . . Zahvaljujuci, u prvom reduj
ovim naprednim zenama, imali smo tamo jednu od najja~ih
sindikalnih organizacija.
- Godine 1934. - sjeca se Lidija Jovanovic - svratila
sam kod jedne od nasih najstarijih partijki. Bila je to Bozana
Vu~inic, komunista od 1926. godine. Tom prilikom pokazala mi
je sliku jedne vrlo mlade djevojke njemih crta lica. Pod viso-:
kian ~elom vesele oci i nasmijesene pune usne. Pricala mi je
da je to mlada skojevka, od koje mozemo -o~eldvati da izrastt• u
dobrog komunistu. Ova mlada djevojka, Dina, puna zivota, jo§
u svojim najmlac1im godinama bila je aktivna u na..t>rednom
omladinskom pokretu u Podgorici . . .
·
- Ondasnje vlasti - pri~a dalje Migo - uocavaju njen
rad i ubrzo biva otJpustena, kad je sa svojim drugaricama organizovala strajk za poviSicu plate. Pobpuno komproniitovana
odlazi u Beograd. Otuda su je poslali u Sarajevo za racunovoc1\1
u Finansijskoj direkciji. Tu je marta 1936, prvi put uhaJI)sena:
Na mene je to strasno djelovalo. Cim sam u Peci zavrsio razred, posjetio sam je i ponio joj voca. Razgovarali smo nekoliko
ln.inuta kroz resetke u prisustvu strazara.
. .
:- Kad sam jete, 1935. godine za vrijeme .rasJ>usta posje-:,
tila - sjeca se Dinina sestra Bosa Durovic - potuZila mi se
da su je ve¢ ;,;apazili, da policija na nju motri i da joj dalji
Opstanak u Sarajevu vee postaje nemoguc. ·cak mi je, za vri.,.:
jeme jedne setnje po gradu, pokazala policijskog agenta koji
je svuda prati iz dana u dan. Otada smo se rijetko vic1ale, jei:
je ona samo povremeno dolazila kuci u Podgoricu.
'
43'1
�U SARAJEVU
- Jedne ljetne v~eri 1935. godine sjedio sam i razgovarao
sa vlasnicima stana u cijem se Apajzu nala:dla pokrajinska partijska Tehnika - prica Fico Cengic. - bilo je to u velikoj
zgradi do »Beba vile« u Kovacicima. Iznenada, na vratima se
pojavila krupna mlada djevojka, poznanica mojih domacina.
Svratila je u posjetu. »Dina Vrbica« - predstavila mi se, i raz~
govor je poceo. Ispricala je da je dosla iz Cme Gore, da u Sarajevu stanuje kod rodaka potpukovnika Vrbice i da se zaposlila u Finansijskoj direkciji. Iz profesionalne radoznalosti poceo sam da je ispitujem, ali oprezno i neupadljivo. Malo-pomalo
pribliiili smo se i cak sam je u laganoj setnji ispratio preko
mosta, sve do Koseva. Predosjecao sam da je preda mnom komunista, ali pravila konspiracije nisu mi dozvoljavala da to
i utvrdim.
Kasnije sam se o njoj raspitivao. lmali smo vezu sa PK
Cme Gore i preko Luke Frkovica, koga sam zadu~io da to izvidi, saznao sam ko je Dina. I tek ond:1 ona se sa nama povezala. Oddao sam sa njom sastanak blizu »HASKc-ovog igra~
liSta na Grbavici. Interesovalo me gdje bi se ana mogla politicki anga~ovati. Ocijenio sam da bi bila najpodesnija za omladinsku sekciju u »2enskom pokretu« i za drustvo »Trezvenost«.
Kazala mi je da dosad nije radila u slicnim organizacijama.
Kao dak djelovala je samo u sekcijama ~kolskih udru,;enja.
Spremno je prihvatila svoj prvi zadatak u Sarajevu i vee
ubrzo pronasla me da mi se pohvali. Nije znala moju funkciju,
osim da sam partijac. Srela me na bivsem korzu, kada sam se
pred vece vracao sa posla iz stamparije. Ocima mi je dala znak
da ~eli razgovarati i po~m smo prema mostu na Miljacki. »Evo,
uspjeli smo ... « rekla je sva radosna i pruzila mi svjez broj
z.Jugoslovenskog lista« od 4. oktobra 1935. god. Procitao sam
saopstenje o osnivackoj skupstini omladinske sekcije 2enskog
pokreta:
»U ponedeljak 7. ov. mj. u 6 c. oddace se predavanje na
Narodnom univerzitetu o osnivanju zenske omladinske sekcije
pri 2enskom pokretu. Na§a ~enska omladina u Sarajevu, zainteresovana radom 2enskog pokreta i osjecajuci potrebu da i
sama saraduje svojim mladim snagama, obratila se na na§ Pokret sa zeljom da se osnuje omladinska sekcija. Stoga ov•: pre438
�davanje ima za cilj da pozove svu omladinu, iz svih staleb,
koja bi zelila da saraduje pri Zenskom pokretu u omladinskoj
sekciji, a u isto vrijeme da objasni taj rad i njegovu potrebu.c
»Zeljela bih da dobijem jo§ kakvu direktivu, da vidim ita
treba da radim ... c, zamolila me tada. Joi dva-tri puta sretao
sam je kod ovog ili onog druga. Kod Sonje Antonic imali smo
par sastanaka. Dok sam ondje jednom otvarao »bezazlenuc
filatelisticku postu iz Beca, u stvari stipsom pisanu poruku
Centralnog komiteta, Sonja mi je ispricala o »jednoj Crnogorkic i napomenula: »Ona ce doci ovamo, zakazala sam ... c
Pravio sam se nevje§t. Organizaciju, u pravom smislu te rijeei,
nisi tada mogao da osjetii: ona to i jest i nije! Po liniji SKOJ-a
Dina je bila direktno povezana sa Leom Luiicem, sekretarom
Mjesnog komiteta, koji je docnije provalio organizaciju. Sa
Partijom se povezala preko mene i od mene je dobijala :partijske direktive. Cuvao sam je na licnoj vezi zbog raznih zadataka, a i zbog bojazni od provala. Tim viAe, jer nije bila kompromitovana. Njezin stric, potpukovnik Vrbica, slu~io joj je
kao odlicno zalede.
- Radile smo zajedno u Finansijskoj direkciji, na drugom
spratu - sjeea se Sonja Antonic. - Bile smo dnevnicari, racunski pripravnici, sa 900 dinara plate, od cega smo za mebliranu sobu placale mjesecno po 250 dinara. Dina je stanovala
kod nekih siroma.Snih ljudi na Mjedenici i tamo sam je cesto
posjeeivala. U Direkciji smo rjede dolazile u dodir; bojale smo
se da ne izgubimo sluibu ako se dozna za na§u aktivnost u
radnickom pokretu. Jedino se sjeeam da smo, zajedno sa ostalim dnevnicarima, negodovale zbog niskih plata i trdile da
nas prevedu u cinovnike, ito nismo ni do~ivjele.
Ali zato, cim bismo iza§le iz Direkcije, pocinjao je naA
dru§tveno politicki rad. Dinu je Partija zaduZila da djeluje
medu omladinom. Ja sam tada u Zenskom pokretu bila sekretar a dr Smilja Kriic predsjednica. Smilja je davala veliku
podr§ku radu Omladinske sekcije, cija je predsjednica bila
Dina. Zbog toga se rad u njoj toliko razmahao da nije mogao
ostati dugo nezapazen od sarajevske policije. Sjecam se, policijski agenti su opominjali dr Smilju Kr8ic da pazi ita omladina radi. Zbog toga je u Zenskom pokretu nastao gotovo
rascjep, jer su se neke gradanke u.plaiile i napustile ga M~
439
�~utim; Zenski pokret je i dalje nastavio da radi kroz svoju
omladinsku sekciju, sve do svog raspu8tanja, odnosno Dininog
bap!enja. Nairne, ubrzo poslije hap§enja Dine i Bjanke Papo,
~abranjen je rad Zenskom pokretu i njegovoj omladinskoj
s.ekciji, sa obrazlozenjem da djeluju »prokomunisticki«. Otada
je omlad.ina produZila svoju aktivnost ilegalno i u drugim
formaana.
U ranu jesen 1935. godine - sjeea se dr Jelena Nikoli~
dan izmamio je mnogo svijeta na nedjeljni izlet _
u
okolinu Sarajeva. Uvijek smo se radovali tim izletima. Pored,
uZivanja u zelenilu i ljepoti prirode, posebnu radost nam je
cinilo to §to smo se mogli slobodnije sastajati i bez straha izrazavati svoje misli, a da pri tom ne obratimo na sebe painju
policije. Omladina je polemikom i borbenim •pjesmama davala
odu5ka svojim revolucionarnim stremljenjima i osjeeanjima.
Na§a radost hila je jo§ veea kad se uspjelo obici nekoliko seoskih kuca ili privu~i u svoje grupice seoske omladince, koje
smo na najjednostavniji nacin upoznavali sa borbom radnicke
klase kod nas i u svijetu, uzimajuci za primjer savez radnika
i s~aljaka u Oktobarskoj revoluciji. Vr,acali smo se tad zadovoljni sami sobom, kao da smo izvr§ili neki veei revolucionarni
:iadatak.
, U takvoj atmosferi i ovog izleta, pala mi je u oci g~a
omladine: ne§to su Zivo raspravljali, a kasnije poceli ida pjevaju. Razabrali smo rijeci i melodiju pjesme: »Smjelo, pod
crvenim znakom«, »Ustajte vi zemaljsko roblje«, pa refren
•Da zivej, zivej truda . ..« i bill smo sigurni da su to na§i drugovi. Otvoreno smo im priSli. Mec:tu njima se nalazila i Dina
Vrbica, koja je hila glavni inspirator i rukovodilac ove grupe.
Vidjeli smo da su je svi postovali i voljeli, a i nama je hila
Qd ovog prvog susreta bliska i draga. Odmah smo se pribli.Zile
i sprijateljile. Pricala mi je da cesto, gotovo svake nedjelje,.
ide na izlete sa omladinom. Ovdje su se mnogi mladi ljudi
osposobljavali .za idejno-4p0liticku aktivnost u svojoj sredini..
Odmah mi je rekla da je osnovana i Omladinska sekcija pri
Zenskom .pokretu i pozvala me na njihove sastanke.
Rado sam se odazvala Dininom pozivu i do§la na sastanaku Sekciju. U sali se okupilo oko 30-40 djevojaka i mladica:
Ugodno . sam se iznenadila videci koliko je tu bilo srednjo-
~ sun~an
•40
�.
)
•'
lkolske t· radnl~ke omladine, uprkos jak.om policijskom teroru~
Razgovori su odisali napred.nim idejama.
Dina mi se jed.nom ,poialila da je policija, doznavti za
njihov rad, pozvala na odgovornost dr Smiljanu KrSic i biv§u
pred.sjed.nicu Zenskog pokreta naprednu ljekarku dr Maiu
2ivanovic. Odmah je ipoSjetila Smiljanu kod njene kitce da bi
saznala za8to su pozivane, i ova joj je u.pricala kako policija
prijeti da f:e raspustiti i omladinsku sekciju i Zenski pokret ako
ne prestanu sa komunistickim radom.
•To bi bila velika !teta, jer bismo tako izgubili mogucnost
Aireg legalnog rada s omladinomc, zabrinula se Dina.
•Zato morate apreznije raditi«, upozorila je Smiljana.
Do!la je i zima. Na jed.nom sastanku Dina je pred.lozila
da omladina sakuplja Zimsku pomoc. Predlog j~ bio odmah
prihvacen · i · doskora je sproved.ena akcija pod okriljem Zenskog pokreta. Na iduc~m sastanku Dina nas je izvijestila da jedobro uspjelo: prik1.11pljeno je dosia novca, odjeee i ziveZnih namirnica, i odmah razdijeljeno siromdnim porodicama. Pomenula sam joj, u cetiri oka, da ovu akciju iskoristi i za ipomoc':
1?orodicama uhapfenih drugova, kao i sironiasnim porodicama
na8ih silria>atizera. Oila me zagrli i r~e kako to vee radi i pri
tom obja8njava tim ljudima da im priloge §alje Crvena pomoc,·
pa dodatf,e: »Drug Pero Pe§ut, sekretar Crvene pomoci, dao
mi je vee adrese i direktivu za to.« Otada smo bile jo§ blize;
uvidjela sam da je Dina za to kratko vrijeme uhvatila dubljU:
vezu sa na§om organizadjom. Pricala mi je kako su se •na§e
P<>rodice« mnogo obradovale, ne toliko m'aterijalnoj _pomoci
koliko zbog toga sto nisu zaboravljene u ono mucno doba di..vljackih pi'Ogon·a-svega napredno-g~ -·
Prisustvovala' sam eesto pred.avanjima ·sekcije. Morali su
ih drzati u· prisustvu agenata policije; bili su dutni da im pri-:
j$ve svako predavanje. Diskusija je L pored toga bila :uvijek
~va i zaniomljiva. Teme su uvijek bile socijalno..politickog ka~_
:tl,lktera. Sjeeam se pted.avanja ·»_ jed.nak rad ....:... jednaka pla..;;
Za
ta«, koje je oddala dr Ma8a 2ivanovic. Tema je bila aktuelna;J
jer- su radnice za isti -trud dobijale mnogo manju -)platu negom:u§karcl. Ja sam izloiila:- •Polo!aj zene i--njena uloga u dru-·
At;vuc i . »A-bortus kao socijalni iproblemc. Ukoliko bi predava~
$.lvi§e strucno izlagao, Dina i rtjeni najbOiji aktivisti znali su·
da :o- vjeltQ ·u. d.~usiji•pr_e'V'edu.-c na~ po.liti~ jezik. -Diskusija"_
t
,.t.n.
�je, tako, l!esto bila interesantnija od predavanja. »Glavno j~
da rni policiji prijavimo teme kao strucne i nepolitil!ke, a one
se uvijek mogu tretirati sa na§eg stanovi!tac objasnila rni je
Dina. Zadivila me njena snaluljivost, neob1l!na bistrina i odanost borbi radnicke klase, pa rni je takva ostala u najljepioj.
uspomeni.
- Godine 1934. i 1936. ve~u me uspomenom na nekolikodivnih djevojaka, koje su po nalogu KP pr~le Zenskom pokretu u cilju osnivanja omladinske sekcije- sjeea se dr Srniljana Kr8ic. - Predlog ovih omladinki prihvatila sam s odusevljenjem i ucinila sve da im se prue potrebne mogucnosti.
Vee i zato, jer je ba8 u to vrijeme aktivnost Zenskog pokreta
malaksavala, gubeci onu popularnost koju je mivala u prvim
godinama poslije prvog svjetskog rata. Mjere, koje su vlasti
preduzimale protiv svih iole naprednih pokreta, nisu mimoiSleni Zenski pokret. Jos i sada se sjeeam tih djevojackih likova:
Dusanke Bobanovic, Dine Vrbice, Bjanke Papo, Jelene Nikolic! Sonje Antonic. One su sacinjavale jezgro omladinske sekcijeZenskog .pokreta, sve do 1936. godine. Ovo omladinsko jezgroubrzo se tako omasovilo da su njihove prostorije u bivsoJ
Jefticevoj palati, u Dalmatinskoj ulici, u svako doba bile puneomladine. Omladina je, naoko, bila prihvatila program Zenskog
pokreta, isticuci kao svoj narociti zadatak sirenje pismenosti
me<!u ~enama u Sarajevu. Kasnije se ispostavilo da su najpovjerljiviji clanovi prikupljali pomoc za porodice nastradale od
rezima. Bila je to crvena pomoc. Ovo ih je 1936. godine dovelodo hapsenja.
Dina je, kao rukovodilac Omladinske sekcije bila vrlo takticna i pogodna za saradnju. Odrzavali su i citalal!ke grupe.
Na sastancima citalackih grupa koje su brojale i do ·petnaest
osoba obra<!ivana su djela sovjetskih knj~evnika: Gorkog, pa
Ostrovskog - »Kako se kalio celikc, iii roman »Samac od
Smedlejeve i djelo »0 brakuc od Kolontajeve. Stavovi i nazori
ovih knj~evnica sa odu§evljenjem su prihvatani. Bilo je stvarno potrebno nesto uciniti da se neki stavovi iz ovih knjiga u
kojima se propagira slobodna ljubav, na neki naCin kanaliSu
na druga, u to doba mnogo vamija, politicka pitanja. Dina
Vrbica je veoma dobro osjeeala nastalu situaciju. Buduci da
je u mene imala veliko povjerenje, cesto IJle pozivala na sa-
�stanke, u cilju izgradivanja stavova o ovim pitanjima, jer jesvaka razuzdanost mogla stetiti moralnom liku ovih mladih
ljudi i naprednom omladinskom pokretu.
Omladinska sekcija o!ivjela je rad Zenskog pokreta novini
raznovrsnim oblicima drustvenog rada. Uvjezbavali su horskek-ecitacije i borbene pjesme. Osnovane sui zidne novine; infor•
misale su o najaktuelnijim dogadajima u svijetu, s akcentozn
na opasnost fasizma i prijetnju rata. Horske recitacije izvoClile
su same omladinke, a za novine su trazile i dobijale saradnju
mnogih naprednih kulturnih radnika Sarajeva. Tu treba spomenuti Jovana Kr8ica, Masu Zivanovic, Marcela Snajdera.,.
Same su angazovale i predava~e za najaktuelnije teme. Dobro.
se sjecam predavanja 0 omladinskim pitanjima, sto su oddali
Ilija Grbic, dr Zon i drugi.
Pri kraju tog perioda u Jugoslaviji se vee veoma jakoosjecao utjecaj fa8izma i njegovog terora. Nastalo je nemilosrdno proganjanje svih naprednih ljudi. Zenski pokret je po~eo da se osipa. Svega nekoliko veoma svjesnih zena i djevojaka istrajalo je u svojim nastojanjima, ne osvrcuci se na
opasnosti i proganjanja. Medu njima su se narocito isticale:
Vojislava Jankovic uciteljica iz Sarajeva, Mira Vasiljevic cinovnica, Jela Ostojic novinar i druge. Ja sam na polozaju
predsjednice Zenskog pokreta ostaJa sve do 1937. kada je .o va
organizacija od strane re!ima zabranjena. Ovih nekoliko zena,
iako su bile veoma svjesne i aktivne, sigurno ne bi mogle mnogo u~initi da nije bilo omladinki, ciji su se redovi takode prorijedili, ali koje su isto tako ostale veoma istrajne.
Medu prvima, koje o;u 1936. uhapsene, nalazila se i Dina
Vrbica. Mucili su je na sve moguce nacine, ali je izddala veoma hrabro, tako da zbog nje niko nije stradao. Veoma dobrose sjeeam nedjelje u mjesecu julu, kada je Dina izasla iz. zatvora. Veoma slaba i iscroljena! Prvu svoju posjetu u~inila je
meni. Tada je prvi put preda mnom izgovorila rije~ Partija. U
policiji su je - pri~ala mi je - tjerali da prizna kako sam ja
znala da se u omladinskoj sekciji krije celija KPJ. Prema tome,
samo njezinoj izddljivosti i ustrajnosti mogu da zahvalim sto;
osim uobi~ajenog sikaniranja od strane re!ima, nisam ozbiljnostradala. Istoga dana Dina je preko Beograda otputovala za
Podgoricu i ja je viSe nikad nisam vidjela
443:
�:·, · ~ U proljeee 1936. ......., sjeea :Se 'FiCo: :Cengtc.- ..;..;; do~lo je: do
provale i hap8enja mnogih drugova. Dina je uhap§ena u martu-,
kada su mucenja bila najteza. Zanimljiv je moj susret sa njom
l}_ policiji, u zloglasnoj »Beledijic 1) - sta:roj austrougarskoj
a
karauli koja se nalazi do gradske Vijecnice. Pored cita"log
sistema samica i skupnih celija na }Jrv'om i drugorn .katu, ria
mansardi ovog glomaznog zdarija bilo je muciliSte. Tu se nala.:.
zila greda · za vjesanje, lanci, kUke, ludacka kosulja i drugj
ozelatski rekviziti. Upravo su me sveg iZmrcvareno~ vukli ii
!«:! strasne prostorije, kad ispred vrata ugledah Dinu. Stajala
je ramenom oslonjena o zid, u crvenom dZemperu i sme<1oj suk~
nji. Grudi joj .se nadimaju, dok joj agenti cvrsto dde unazad
zavmute ruke. Vjerovatno je tek dovedena, izgledala je svjd~
alf sa izrazom iznena<1enja i zruprepascenja na lijepom xnJ.adom
lieu uokvirenom njegovanom tamnom ko5om: Sva pretvorena u
uho i -oko! Sa stieprijoni je oeekivala 'sta ee dalje biti. Vidl mene deformisana, a: naokolo prijeteea, zvjerska lica: Ciin .
joj :~ci ugledao, naglo zinuh i potom snazrio stisnuh zube. Ra:,;.
zumjela je moju nijemu porukti: Cutati! sam.o euta:ti! Iako sam
bio kao pijan, zamagljena vida, za trenutak, tek koliko su iiam
se pogledi sreli, ·njen Iik mi se neizbrisivti ureza6 u sjecanje?
Cijela njena figura, de plitkih 5medih cipela! MoZda je -te
zbog kriticnosti momenta, zb6g moje napregnute zelje da je
U:pozorim i ohrabrim! Doveli ·- su·je bili cia slusa kroz vrata 'i
udesili da ona i vidi »isle<!ivanje«. Taj metod polfcije spadaG
je u najteZi vid ipSihicke torture. Sjeeam se, 1929. godine u
ovom· istom zatvoru meni je bilo podn~ljivije da fizicki tnpi.m
nego da slusam: Sa tamom je ~injala :vriska i huka ·na t8va;
flici., · kae vr5~j, · a ·po hodnicilll& trckaranje, ;l!lveket . klju~~va i
lanaca. Tako, do zore! I ev~, sa4a Dinu· pokuA~vaju da slo~
!lao omladinku koj~ ,9e po prvi put nalla~ u zatvoru pod istra-:
gom. Pa ipak, niSta nije priutala. Lelal.a je sa ~Qla "tJ ·»je<li-:
nici«. Mucili su je, ali bez: otljeda; nisu -smjell.tbog strica., am
4okaza pt.otiv .nje nije .bilo. Tako je puitena .b ez sudenja; . ., --,
·- .... -j
.~' · ..;.... Pocetkom ·marta . 1936, kad sam uhapJena, :bile ::.smn
~etiri"1let dana .u z:ajedni&oj .celiji 'u Hasan"'kuli;l) -.nrlslim -u
sam
. ·· ·r
,...
-
• .-.
• .. . i) Hasan -Kula. ·· ·
I)
Beledija -
HaSari..,;Kula.
···-_,
�~dev~tkf« ~ 'Pri~a Cilika Hajnrih. ....:... Cvrsta se pokazala! Nt-mal6 nije· ocajavala. Sjeeam se, bila sam iscrpljena i bolesna
1 Dina se rnnogo oko mene starala. Stavljala mi je obloge na
glavu, .pazila da le!l,m mimo ... Odveli su me na ljekarski pregled i viSe me nisu vracali u l:eliju. Ponova sam je vidjela kod
~arkaia, gdje sam pozvana na sasluiavanje. Srele smo se upravo u momentu kad su je izvodili. Izgledala je jako iscrpljena,
blijeda i izguzvana, ogmuta poveeom vunenom maramom. U
prolazu smo se sam6 pogledale.
- Jedno rpopodne, dok sam se odmarala u svom stanu u
Ullci Kralja Tomislava - kaze Sonja Antoni{: - u okviru vra.ta pojavila se Dina. Skoeila sam od iznenadenja.
· •Da, pustili su me. Nisu imali nikakvih dokaza da bi me
predali sudu. Nikoga nisam odala. Nisam im niSta priznalal«
- objasnila je, pro~itavii pitanje na mom lieu.
Sjela je na seeiju. Blijeda, tjelesno iscrpljena, i jos uvijek
zbunjena. Kao osamucena.
•Tesko je bilo, Sonja, mjesecima izdriati boravak u samici,
sva mucenja ... Ali Lpak mi je drago, i fPOnosna sam, sto sam
sve to mogla da ipOdnesem. Danima i nocima su me tukli, d()
besvijesti, polijevali vodom i nastavljali .. . U usta su mi trpali
prljavu krpu, potira~u, da bi priguSili jauk. Najteze je bilo u
pocetku. Sad sam ponosna, jer mi je savjest cista; od mene
niita nisu doznali.«
Razgovor je preiao na budul:nost. Tu je Dina ozivjela. O~i
~ joj sijale dok je ocrtavala svoj budul:i revolucionarni rad.
(}ovorila je da ide u Zagreb, na studije, gdje l:e imati prilike
da djeluje u jakoj partijskoj organizaciji. Planove svoga rada
iznosila je sa puno duhovne snage i mladalackog elana. Dok
~am je slusala, ucinila mi se nestvama, kao vizija. Sva je
lebdjela u budul:nosti, kao da je posla da osvoji cijeli svijet.
Samapouzdanje je izbijalo iz svake njene rije~i. Tada me je
najviSe zadivila. Otkuda joj tolika zivotna energija? - pitala
sam se. - Otkuda tolika vjera u revoluciju i odusevljenje za
rad? Kao da nije prije nepun sat napustila policijski zatvor i
l.IlUciliSta, nego kao da je dosla.iz neke partijske ikole. Dina je
jos iste v~eri otputovala.
- Kad su je pustili- kaze Dinina sestra Bosa- vratila
Je kUl:i. Nasi roaaci i brat odveli su je na Durmitor da se mal()
oporavi. Ulla.~na je bila .baA u vrijeme kada je izbila i pro-
443
�vala u Crnoj Gori. 0 njenom dr!anju na sarajevskoj J,)olicijl
poznato je mnogim drugovima ... Bila ·je to za nju velika re..
volucionarna skola. U tamnici se prekalila. Uprkos ranama 1
iscrpljenom tijelu, stekla je jos veeu snagu. »Meni je C:udn()
kako je ziva ostala - sjeea se naia mama - a ona tako razgo-vorljiva i duhom snama kao da je nesto lijepo dozivjela.c 0
muC:enju je nerado govorila; o tome su govorili oziljci od Ianaca
po nogama i rukama. Tabani su joj se ljustili od batinanja.
Mucili su je mnogo, cak i na vjesala stavljali, ali niSta nije
odala. Cesto mi je pricala 0 nacinu zivota u zatvoru; kako se
sa zatvorenicima sporazumijevala kuckanjem o zid, iii, kako
su za pojedine dogovore upotrebljavali cijevi od kanalizacije ...
Iako se bavila pretemo revolucionarnim radom, Dina je
bila i dobra domacica; hitra u kucnom poslu i vrlo vrijedna.
Cak je nalazila vremena i za sebe nesto da prekroji i saiije. I
da naveze! Jos i danas imamo sacuvane neke njene rucne radove. U zatvoru je isporila svoju pletenu crvenu haljinu i isple..
Ia dzempere, od kojih je jeCism meni poklonila. Sjeeam se, bila
su na njemu cetvrtasta dugmad; napravila ih je od drap kartona i vrlo lijepo su izgledala na toj crvenoj osnovi. U jesen
1936. otisla je u Zagreb i upisala se na Ekonomsko-komercijalnu visoku skolu.
U ZAGREBU
- Bilo je to poznanstvo kao i sva poznanstva naprednib
studenata i drugova koji su nas, a da cesto ni osjetili nijesmo
kako ni kad, privodili naprednom pokretu, stvarali od nas
komuniste - sjeca se Nada Jovovic. - Poha<iala sam Trgovacku akademiju u Zagrebu. Kao i ostali napredni studentJ
Crnogorci, radila je i ona sa nama srednjoskolcima iz Crne GOre. Otada se sjecam Dine, druga Bakica i drugih komunista ...
Sjecam se svojih prvih sastanaka, koje smo obicno odriavali na
Tuskancu. Sastajali smo se povodom neke akcije, iii da prora<tujemo ilegalni materijal, da cujemo i objasnimo politicku
situaciju. Gotovo uvijek, Dl\ tim sirokim sastancima napredne
omladine, pokraj drugih istaknutih komunista bila je i Dina.
- Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Dina Vrbica je
1938. godine bila vee student starijeg godiSta, a ja pocetnik 446
�kaze Milica Hir51. - Kako sam u Akcionom odboru fakulteta
bila predstavnik studenata prve godine, zajedno sa Dimitrijem
·Durbabicem,3) sa njom sam cesto dolazila u dodir. Ona i Marica Pataki bile su tu specijalno zaduzene za rad sa studentima
prve godine. Brinule su se da se sto vise studenata ukljuci u
razne kulturno-drustvene djelatnosti vezane uz pokret. Dina
je imala jak utjecaj na mene. Ta cvrsta, mirna djevojka govo·
rila je malo i tiho, ali sam neke njene rijeei upamtila za citav
.zivot. Cesto, pred neku akciju, znala mi je reci:
»Ako te uhvate, nemoj ni za zivu glavu nista da priznd.
Priznanjem mozes samo ndkoditi i sebi i drugima.«
A kad me je policija stvarno uhvatila, drzala sam se Dininih rijeci. Ponavljala sam uporno: »Nisam. Ne znam .. .c Brzo
su me pustili, ali bila sam potiStena. Boljela me spoznaja da
medu nama postoji neki izdajica, jer kako bi inace policija
d.oznala da sam ja dijelila letke, kad nikoga nisu uhvatili na
djelu. Dva dana iz opreza nisam dolazila na fakultet. Treceg
dana, prvo mi je bilo da se potuzim Dini.
•Nije to niSta, mala - umirila me ona i zastitnicki potapsala po ramenu - mi moramo biti cvrsti, ne smijemo do.zvoliti da nas ovakve stvari pokolebaju.«
Od tih rijeci odmah mi je bilo lakse. No, nisam ja bila
jedina na koju je Dina tako djelovaJa. Svi su je postovali. Medu studentima moje godir>e dovoljno je bilo reci: Dina predlaze da pogledamo taj i taj film, da posjetimo neko predavanje
i slicno, pa da odziv bude velik. Cesto sam je vidjela u kulturnom udruzenju studenata pacifista, koje je tada bilo veoma
aktivno, a imalo je prostorije u Preradovicevoj ulici. Tamo su
-oddavali usmene novine, predavanja i marksisticke tecajeve,
pa se okupljalo veoma mnogo studenata. Tu su objasnjavali
medunarodnu situaciju, govorilo se o dogadajima u Spaniji,
Njemackoj, Japanu, i Dina je cesto ucestvov:tla u diskusijama.
Iz tog sireg kruga okupJienih studenata sve viSe ih se uvodilo
u organizovani rad.
Dina je tesko zivjela. Dobro je poznavala oskudicu koju su
trpjeli siromasni studenti. Zato je cesto znala reci nekome od
onih koji su po svojem uvjerenju bili uz nas, ali nisu imali
odvaznosti za akciju:
1)
Poginuo u NOB-1.
447
�•Vid.ii kako bijedDo Zivil, a ipak De bini prstum malrnuo,.
.nilta De bi riskirao.c Takve ooa nije razumjela, mje ih b'pje)a,
jer sama nije bila takva. Dina je uvijek bila &i)remna da bez
mnogo rijeCi poduzme sve i sve Utvuje za cilj koji je sa tolilu~
pouzdanja i ljubavi gledaJa pred sobom.
- Dinu sam upoznao joi u Titogradu, kada je ima1a sedamnaest godina- pribl Veljko DwiiiC..- Vutali smo se u
Srednjoj ekonomskoj ikoli; poha&lla je jedan razred ispred
mene. Vel: tada se kretala u grupi daka koji su kasnije svi sudjelovali u Pokretu. Medu njima i narodni heroj '\ldoje-KeSa
DuroviC, koji mi je na fakultetu u Zagrebu postao najbolji
prijatelj.
Ponova sam je sreo 1936. na Ekonomskom Iakultetu u Zagrebu. Upravo sam se bio •-ratio iz zatvora. Voljela je da slu5a
o Adi Ciganliji, o sudu, o drianju pojedinih drugova . . . Sve
ju je zanimalo, do detalja. Dok amo priCali, njeno lice izra~avalo je neku neobicnu radost i ponos. Kao da je osjeCala kako
neAt<> raste u nama i oko nas. To je rastao I1U pokreL
Kad smo se na sastancima pripremali za rame akcije,
ona se uvijek javljala prva, i to za najte!e zadatke. Bilo je
akcija u kojima su mogli sudjelovati samo muSkarci, jer se
predvidala tuca. No, Dina nije dozvoljavala da se pravi ikakva razlika izmedu nje ; drugova. Obicno bi izjavila da ta
akcija i nije tako opasna, kao lito se nama cini, da se ona nimalo ne boji ida i ona mo~e uciniti sve Ato se i od nas traii.
Toliko je bila hrabra da smo joj znali reei: »Dina, ti si kao
vucica ...«
A bila je i vesela djevojka, uvijek raspolozena. Sjeeam ~
poslije neke guzve s policijom, nasla se medu nama: jednom
rukom pridruvala je suknju, sto joj se poderala na bedru, a
~rugom igrala sa ledma. Smotala ih je, stavila na usne i pu)lala u njih kao u trubu. »Dina - primijetio sam - un.iStila si
suknju.c »Pa neka, bali me briga!« A moralo ju je biti briga;
bila je to mozda njena jedina suknja. Pa ipak, kad god se sabirala pomoc za siroma8ne studente, ona je davala od sebe. Njena nesebicnost bila je tolika da je danima znala ostajati bez
veeere, samo da bi drugima mogla da pomogne. Znala j~ biti
i vrlo ozbiljna, pa i stroga. Svakome bi uvijek rekla u lice sve
ito misli. Medu studentima je dolazilo. do 111ucnih situacija, kad
�t,>i sc neko pokazao slab i kolebljiv. Dina je takve otvoreno
korila:
:.Kakav si ti komunista!? Nije za tebe revolucija!«
Na fakultetu se upoznala sa LjubiSom Miodragovicem,•)
svojim buduc~m muzem. Dina, LjubiSa, Ke§a Durovic, njegova
djevojka Vasiljka Lazovic i ja bili smo nerazdruzivi. Nas petoro bili smo povezani neraskidivim prijateljstvom. Nekada
smo zajedno odlazili u kino. Sjecam se, gledali smo neki zurnal: Hitler je govorio na mitingu. Dina to nije mogla da podnese. •Fazi bande!« viknula je i pocela zviZdati. LjubiSa se nasmijao- bio je !aljivdZija - i rekao: •Ti ce§, Dina, osvetiti
Evropu.« Zajedno smo odlazili i u kulturno drustvo •Laveen«,
gdje su se okwpljali Crnogorci. U to vrijeme osnivana su brojna
kulturna dru§tva, u kojima se okupljala sva ljevicarska ornla-
dina.
U ·proljece 1937. godine sproveli smo jednu znacajnu akciju. Zadatak je bio da idemo kroz Paromlinsku ulicu, od kuce
do kuce, i dijelimo letke. Kao i obicno, iSli smo u parovima: s
jedne strane ul:ce Kesa i Vasiljka, a s druge, ispred njih, Dina
i ja. Direktiva je glasila: dijeliti po kucama! Ali, meni i Dini
se ucinilo da ima mnogo letaka, pa za§to da ih ne dije1imo i
prolaznicima na ulici. Kad smo izalili iz jedne kuce, pred vratima nas je do:ekao policajac. Rekao sam Dini: »Bjezi!« i stao
draziti policajca, samo da on pojuri za mnom, pa da mu Dina
lak!e umakne. Bio je neka ogromna ljudeskara i kad me htio·
dohvatiti, hitro sam mu izmakao i doviknu(): »Koliko god si
debeo i velik, preskocicu te.« Pojurio je za mnom u jednu sporednu ulicu, ali nije uspio da me uhvati. Onda se vratio natrag
i pojurio za Dinom. Pr:mijetio sam da je ona skrenula u drugu
sporednu ulicicu. Malo sam se pritajio, dok hajka ne proc1e, a
2;atim sam se uputio u tu ulicicu da vidim !ta je sa Dinom. Ali
nisam viSe nasao ni nje ni po1icajca. Ta ulica je bila :.slijepa«,..
oa Dina nije uspjela pobjeci. 0 tom hap!enju postoji policijski
dokument u Arhivi CK SK Hrvatske. Sve je taeno tamo zapisano, jedino je laz da sam ja napao policajca. Sarno sam ga
drazio i dobacivao mu. U tom dokumentu nema moga imena,
j~r ga Dina nije rekla. Spominju me kao •decka u pumpericama:c; Sutradan sam po!ao drugu Voji Biljanovicu da muja4) Narodni heroj.
29- Zene heroJI
449'
�Dina i njen LjubUa u Beogradu pred rat
vim da je Dina uh~ena. Njegova gazdarica me dol!ekala sva
~la§ena. »Nema ga rekla je - uhapsen je! Tukao se sa
njima, ali im nije mogao wnal:i. Tratili su neke pumperice.c
A te pumperice - bile su na menil Odmah sam krenuo kuci da
se presvucem, a pumperice sam poslao na saj~te.
Mnogo studenata je tada zatvoreno, jer ona akcija sa lecima hila je masovna, a hapsili su i nasumce. Dok su na policiji
svakog uhapsenog studenta, osobito Cmogorce, pitali: »Im.aS li
pumperice?« ja sam ostao na slobodi. To mogu zahvaliti samo
Dini, od koje nisu uapjeli ni rijel!i da izvuku. Koliko se sjeeam,
Dina je tada izvedena pred sud i osudena na uvjetnu kaznu.
Kad je pu!tena, tivjela je jos tete nego ranije, stalno na oprezu.
Zatim je oti!la u Beograd, a ja sam nekako u isto vrijeme bio
pozvan u vojsku. Tako se na§e studentsko dru!tvo razl§lo.
Sudena je na osnovu zloglasnog Zakona o za§titi drtave.
Sa tog sudenja sacuvan je i materijal koji dokazuje da Dina
lii!ta nije priznala. Sve je pocelo od ovog letka:
450
�HRVATSKI NARODEI
Okovi se opet ste~u. 9. ov. mjeseca ubijeno je iz zasjede od
zandara sedam sinova hrvatskog naroda, a na desetke ih je ranjeno. Kad su se sa autobusima vracali iz Senja
sa do~eka »Trebevica«, proresetani su tanetima slugu krvavog
beogradskog rezima. Poginuli su, jer su manifestirali slomu
borbu hrvatskog naroda za nacionalnu slobodu i socijalnu
.pravdu.
Ovo posljednje umorstvo dokazuje da je velikosrpski beogradski rezim spreman i nadalje prolijevati hrvatsku krv da
ocuva svoju hegemoniju. StojadinoviC-Koro&~eva vlada daleko je od onih obecanja koja je dala nakon izbora da bi st~ala
borbeni nalet narodnih masa. Ona naanjerava da iskoristi
stnpljenje hrvatskog naroda i da postepenim uvodenjem reakcionarnih mjera i terorom opet obnovi zloglasnu ~estojanuarsku
diktaturu.
Prolivena krv navjestava nam dolazak nove krvave diktature i jo§ bjesnjeg terora. Neka nam ove nove zrtve budu
opomena i ipoziv na odlu~ni otpor i nepopustljivu borbu protiv
narodnih neprijatelja, iprotiv ubojica hrvatskih narodnih
boraca.
Hrvatska antifasisticka omladina sagla§uje se sa protestnim strajkom kojega je na sveu~ilistu proglasio Interklub, i poziva svu hrvatsku omladinu i demokratsku omladinu svih
drugih potla~enih naroda da ustane slomo protiv beogradskih
vlastoddaca.
Koro~cevih
SLAVA PALIM BORCIMA ZA NARODNU SLOBODU 1
SOCIJALNU PRAVDUI
DOLE KRVAVI VELIKOSRPSKI RE2IM TERORA I
NASILJA!
2IVJELA OSLOBODILACKA BORBA HRVATSKOG
NARODAI
OSTVARIMO JEDINSTVO SVIH NARODNIH SNAGAt
HRVATSKA ANTIFASISTICKA OMLADINA
U prijavi Uprave policije u Zagrebu Ddavnom tuZiocu
Driavnog suda za zdtitu driave od 18. V 1937. godine navodi
1e Dinina •krivica« odnosno kako je do~lo do njenog hapAenja.
..
451
�•Prilikom obilaska svog rejona na Paromlinskoj cesti, policajac Hecimovil: Dane naisao je 11. maja oko 20,45 1::. na grupu
od 4-5 lica koja su si stojeci na mestu dodavala neke letke.
Jedna devojka medu njima imala je crvenu vestu. Cim su primetili strazara, naglo su se u raznim pravcima rasturili, dok
je jedna devojka zajedno sa jednim nepoznatim mladicem,
odvojivsi se od grupe, prod11Zila ubrzanim korakom Paromlin-.
skom cestom. Skrenula je u prvu ulicu koja je s ovom kriZala,
u Vrbasku, ali nije znala da je to cor-sokak. :aDosavsi do kraja,
stala je usplahireno da se ogleda kuda bi umakla, ali strazar joj
se vee primicao i tako je uhapsena.« »Posto se naime ona prilikom hapsenja opirala, strazaru nije bilo moguce da odrnah
izvdi pregled okolnog terena vee je to ucinio nakon sto je
Vrbicu sproveo na policiju. Pregledajuci mesto na kome ju je
pre toga uhapsio, nasao je odmah uz ogradu bastlce smotak od
25 kom. t.ih istih letaka.«
Kao svjedoci se navode jedan bral::ni par i njihova prijateljica, slucajni prolaznici, kojima je Dina na ulici dala letke.
:aNa upit strazara gde su joj leci, Dordina je izjavila da nikakvih letaka nije imala. To isto tvrdila je i u pocetku same
istrage, no posto je saznala da su leci, koje je pri bjezanju·
odbacila, nadeni, priznala je da joj je na uglu Paromlinske i
Vrbaske ul. prisao neki mladi¢ i gurnuo u ruke letke. Kad je
docnije vidjela da su ilegalne sadrzine, odbacila ih je.«
• ... Odakle vam taj letak? Tko je onaj mladic s kojim ste
ga delili i s kim ste sve u pogledu komunizma veze imali? «
pitali su Dinu 12. maja u Upravi zagrebacke policije.
Od Dine nisu niSta doznali.
Ina Okruznom sudu 4. juna 1937. Dina je ponovila svoje
ranije iskaze i zavrsila: »Krivom se niukoliko ne osjecam, pa
molim da se svaki daljni postupak protiv mene obustavi.
Osumnjicenog Vojislava Biljanovica dobro poznajem jos iz.
Crne Gore i s njime sam se nalazila ovdje u Zagrebu, kada sam
tu dosla. Najvise smo se vidali vani na ulici, a on me je jedanput-dvaput i kuci posjetio. Nasi sastanci su hili cisto prijateljske prirode, a nisu imali nikakve veze sa bilo kakvim ilegalnim
radom.«
Sud ju je tad uz uslove pustio na slobodu. Dina se dosljedno branila i na glavnom pretresu 5. aprila 1938. god. kada je
po 1::1. 4. Zakona o zastiti drZave progla.iena krivom i osudena
�11a 1 mjesec zatvora i 300 dinara novcano, uslovno na godinu
dana.
- Na zagrehackoj policiji podvrgavana je strahovitcm
mucenju - kaze Dinina sestra Bosa. - Pricala mi je da joj
je tu hilo mnogo teze nego u Sarajevu; stavljali su je na joi
vece muke, da hi joj iznudili priznanje. Najtezc od svega joj
je hilo, sto je ostala u samici vlse od mjese:: dana. Celija je
hila tako mracna da se niSta u njoj nije vidjelo. Nije mogla
ni da radi ni da cita, pa joj je vrijeme vrlo sporo prolazilo.
Sati su joj, kako sama rece, hili vjecnost; dolazila je gotovo do
ludila. Pravila je od hljeha piljke i igrajuci se skracivala vrijeme. U samici je napisala pjesmu koja najholje ilustruje postupke policije nad njom.
(Po sjeeanju)
U SAMICI
Soba mracna, prljava, placna.
U uglu kibla, u drugom dvije daske, erne su od desetogodi§jneg
gliba.
Na njima blijeda, ispijena, kao kakva avet sjedi zena i ~eka , ..
Ceka!? Dragana? Mozda ponekad i o njemu sanja.
N e! Ona ~eka deset da izbije;
Ceka da radio, kulturna tvorevina dvadesetog vijeka
uz orkestar simfonije, sakrije udarce pendreka
f mukle krikove: »Ne znam«, »Nije«.
Ah, ta prokleta naprava!
Grcevito stisnuta pesn!ca u zraku se klati:
»lz-um taj prokleti treba zakopati!
Al' ne! N e zakopajte ga !judi!
Jer, zar ta ista naprava
na jednom dijelu zemljine planete
veseljem ne napaja milione ljudi?
Soba mracna, prljava, platna.
U uglu kibla, u drugom dvije daske, erne se od desetogodiln1eg
gliba.
Na njima blifeda, ispijena, kao kakva avet sjedi !ena i ~eka. r•
Ceka, da grubi glas strazara sa vrata dreknc:
•Komuno stara, hajdemo gore na kat, da ti lijeamo srcu rane.
453
�Mi imamo jednog novog batu,
on ce da ti miluje tabane.
A kada ti bude u k1"Vi okupan vel,
onda, golubice, pri~acel, pri~aceJ.c
Blije8te se u mraku stisnuti zubi:
•Satramo ih ljudi!
Te podle sluge kapitala.
A onda i s ostalog dijela zemljine planete
nestcce sviju zala.c
Zagreb, maja 1937. god..
- Tog lijepog ljetnjeg dana 1937. odrian je pomen belvederskim !rtvama - sje~ se Aco Vukotic. - Godinu dana ranije odigrao se krvavi »Belvederski dogac1ajc kada su !andarmi pucali u goloruki narod koji je predvoc1en komunistima demonstrirao protiv re!ima. Mrtvi su pokopani, a u !ivima je
ostao revolt.
Mi skojevci, sa grupom omladinaca i radnika, krenuli smo
sa Cetinja da prisustvujemo pomenu. Sli~ne grupe krctale su
se sa svih strana prema mjestu zvanom Belvedere i slijevale
se kao planinski potoci u prostrano crkveno dvori§te opasano
kamenom ogradom. Sa onima koji su doAli iz Podgorice stigla
je i Dina Vrbica. Tada sam je prvi put vidio. Lijepa, rasna
djevojka! Obu~ena samo u laganu suknju i bluzu, s gumenjacima na nogama. Od dugog pje§a~enja i vrucine na sljepoo~nicama joj se slijepila sjajna cma kosa. Ostavljala je utisak
sna!ne, energi~ne i vitalne !ene. Neodoljivo je privlal:ila i sa
svima vrlo brzo uspostavljala kontakt.
Po okolnim bre!uljcima i stijenama krstarile su patrole,
a groblje je opkoljavao odred !andarmerije, naoru!an puAkama
i bajonetima. Nalazili smo se u zatvorenom krugu. Prijetila je
opasnost novog konfiikta. I tada . . . Dok su se ljudi joA okupJjali i vrsile prilpreme za pomen, na koji nije pozvan pop,
do§ao je jedan visi policijski ~inovnik. PriJao je nekim ljudima,
starijim i pomalo bojailjivim, i zahtijevao da se cbred obavi
u miru i tiSini, i to samo vjerski ceremonijal. Naglasio je da
se n.e smiju oddati nikakvi govori i da se svemu tome ne
smije dati nikakav politil:ki zna~aj. I tada je, revoltirana i uzbuc1ena, odnekud iskol:ila Dina. Stala jc ispred njega i sna!no
.v iknula: »Nema te sile koja mene !ivu mo!e sprijel:iti da danaa
454
�govorim na grobovima palih drugova. To cu uraditi, a vi pucajte!c ViSe ga nije ni pogledala. I oddala je govorl
Iako je jedan dio prisutnih dosao iz plemenskih i roc1ackih
pobuda, ·p omen se pretvorio u veliku politicku manifestaciju.
I to zahvaljujuci skojevcima i Dinil Bila je vrlo o§tra. Govorila je protiv rezima i osudila zlocinacki postUipak. Na kraju
je uzviknula da ce se nastaviti za.poceto djelo zbog kojeg su
drugovi pali. Zandarmi se nisu ni pomakli. Slu§ali su vatrene
rijeCi ove ponosne djevojke i kao opcinjeni ostali mimi. I tako,
umjesto pomena sa sve§tenkom, tog dana maniiestovala je napredna crnogorska omladina.
- Poslije suc1enja Dina je zajedno sa svojim drugom Ljubi.Som Miodragovicem otiSla u Beograd i tamo su nastavili sa
skolovanjem - kaze sestra Bosa. - Za vrijeme studija dola~
zila je katkad kuci u Podgoricu gdje su zivjeli mama i braca,
i ostajala po nekoliko mjeseci. Nas dvije rijetko smo se vic1ale;
ja sam vee bila udata i kao uciteljica radila sam na Cetinju.
- Bili smo skupa samo na kratko vrijeme Jpreko ferija ......,.
sjeea se i brat Migo. - Pricala mi je tad o radnickom i zadru!nom pokretu u Hrvatskoj, o borbi protiv frankovaca, o svome
Ljubi.Si ... Kasnije sam ga upoznao: Bio je inteligentan, fin i
tih covjek! Govorila mi je da ga voli, ali izm~u brata i sestre
takvi razgovori su nespretni i nedovdeni Tek kasnije sam
uvidio koliko je to bio velik i cedan odnos. Godine 1938. ill
1939. na§li smo se i na jednom partijskom sastanku. Inace, u
na§im susretima ostalo je sve nekako nedoreeeno. Zbog kons:piracije, suzdr!avali smo se da govorimo cak i o svome radu. Tek
kad je poginula postalo mi je jasno da jedno drugom nismo r~
)ill sve ono §to smo zeljeli, a toga je bilo mnogo. Suvise cesto
smo raspravljali o zvanienim stvarima, a vrlo malo kao brat
i sestra, kao l:ovjek sa covjekom. Zeljna Dine ostala je i mama.
:.Kad je povremeno dolazila kuci - kate ona - nastojala sam
da je sto du!e zadrzim, da se odmori i oporavi, ali ona vi§e nije
imala vremena. To vise nije bila ona nesta§na Dina nego pravi
covjek. Moja pametna djevojka posvetila se nel:emu §to joj je
bilo iznad svega. Iako sam zeljela da sacuvam i nju i ostalu
svoju djecu, bila sam ponosna Ato je takva.c
- Cesto sam je sretala mladu i bujnu, kada se vracala sa
studija iz Beograda- sjeca se Lidija Jovanovic.- Voljela je
4!;5
�svoga druga sa fakulteta. o kom~ mi je mnogo priCaJa. Taak
partijski rad nije lomio njen mladalafki dub, naprotiv, davalo
je to njenom !ivotu puniji sadrlaj. Ona je na porodimi Zivot
gledala sa stanoviSta komunisti&og morala, sa puno prefinjenog i iskrenog drugarstva.
- Ostala mi je u sjeeanju sa Univerzi~ u Beogradu,
kada smo se sretale od slufaja do slueaja na ilegalnom radu kale Danica Marinovic. - Pamtim je kao cijenjenu zreliju
drugaricu koja je svojim radom, pa i drianjem, na nas vaspitno djelovala, ne toliko rijeeju koliko primjerom, pa se bez
buke i pogovora odbacivalo sve nepoieljno, sve sto bi str5alo.
Tiha u govoru, nasmije~na, sa jamicama na obrazima, o:stala
mi je pred ocima iz tih na8ih studentskih dana. Zdrava, mlada
llijepal Pozrtvovana u radu.
- Zadaci • situacije u kojima smo se nalazili rasijavali su
nas po zemlji na sve strane- kaze Lepa Perovil:. - ISli smo
tamo-ovamo, odlazili-dolazili, da odmah krenemo dalje . .
Jednom rijeci, sa pokretom najcesce nismo rasli na istom
mjestu nego na bezbroj mjesta. Ni ba Dinom nisam rasla ali
sam, cim smo se srele, osjetila u njoj covjeka. Bilo je to 1937.
godine, u toku mog ilegalnog rada u Beogradu, u jcku razvo1a
naprednog pokreta. Jedno vrijeme zajedno smo stanovale. Bilo
je to doba rasta Partije, kada SE. sa ponosom sanjalo i bez
straha za zivot zelilo biti flan KPJ.
Sjei:am se kako me je Dina, kad sam se umoma vracala
s posla, toplo docekivala. Zivjelo se te!iko. Ni ona nije zivjela
bolje od mene. lpak, s vremena na vrijeme, dobijala je poneito od kuce. Jednom je, nepredvic1eno, primila od svojih nek.l
novae i iznenada predlozila:
»Ajde, da za ovo kupimo ne~to tebi!c
Rano sam otiiila iz prilicno brojne porodice. Ma koliko se
!eljelo, tu se svakom djetetu nije moglo pruziti ni najnumije.
Zbog toga smo, narocito mi stariji, rano odlazili u svijet. Rano
se ostajalo bez topline domal:eg ognji.Sta. Otuda skrivena ce!nja sa dobrotom, brigom ... Zbog toga me je taka d1o1boko dirnula Dinina spremnost da mi pomogne. Nije vaZno, cak se
vlAe 1 ne sjecam, sta je Dina mislila da mi kupi, na sta smo
novae potrosile. VaZno je da se toga momenta sjeeam za cio
�Grupa skojevskih. i partijskih. rukovodilaca iz Prve proleterske divizije, snimljeno u cen'ralnoJ Bosni u proljece l943. godine. Dina u sredini sjedi. lznad nje stoji brat Migo.
�tivot, tim prije, Ato je i ona tada veoma oskudijevala. Eto, zivjele smo zajedno nekoliko mjeseci. I prije toga, a narocito
poslije, mnogo smo diskutovale o svemu i svacemu, ali ni.Sta
me tako kao ovaj trenutak nije vezalo za f>inu.
Rastale smo se nenadano 1941, upravo kada su mene uhapsili. Kad su me poslije dva mjeseca pustili iz zatvora, uo~
bombardovanja Beograda, f>inu vise nisam zatekla. 0 njoj sam
se stalno raspitivala. Tako se raspituje za one koji nas ve!u za
cijeli zivot. Zbog toga bib mogla re~i: nije znacajan samo genijalan covjek, nauenik, umjetnik, .politicar ... Ima ljudi za koje
bib rekla da su olicenje prirot1ene ljudske dobrote, koja se sa
njima rat1a i sve oko sebe mobiliSe na lijepo i dobro. Sa takvim ljudima ne treba provesti vijek pa da ih trajno .p onesemo
u srcu i sjecanju. Kada sje~anjem dotaknem Dinu Vrbicu, znam
~a se neki ljudski susreti ne mogu susretima nazvati, jer nisu
trenutak nego ljudsko trajanje koje se kratkotrajnom vremenskom mjerom ne moze mjeriti. To je f>inal
- Preko ferija 1940--41. doAla sam ku~i u Podgoricu i zadr!ana sam na partijskom radu- prica Nada Jovovi~. - Malo kasnije dosla je i f>ina. Ona je tada hila Clan PK, a ja clan
SK SKOJ-a. Krsto Popivoda nam je odr!ao dvadesetodnevni
kurs za rukovodioce SKOJ-a. Svi smo tada prorat1ivali poglavlja iz lstorije SKPB. Taj i drugi ·partijski materijali umnozavani su jedno vrijeme na pisa~oj ma§ini u stanu f>ininom.
Sj~am se, sa tim brosurama i ilegalnom stampom iAli smo na
Cemovsko polje; tu smo hili najslobodniji. Da bismo se kamuflirali, izgonili smo krave na pasu. Sobom smo nosili si.mite sa
kajmakom i tako, »Oboru!anic simitima i partijskim materijalima, cuvaju~i stoku, na Cemovskom polju smo ucili i met1usobno se ispitivali. Obicno smo hili skupa: f>ina, Ljubica Popovi~, Nilevi~ zvani »Cako« i ja.
Ve~ se hila udala. Ponekad sam je zadirkivala za mula.
Nikad nije htjela da kazuje iii poka!e koliko ga voli. Bio je
to inace skladan brak, ciju smo odanu, veliku ljubav mogli da
uoeimo i ocijenimo tek poslije pogibije njenog druga. Po nacinu
kako je . tu smrt primila, po tome kako je u svom.e djetetu
htjela da sacuva njegovu uspomenu, uvidjeli smo sta je on za
f>inu znacio.
458
�::.:
....
--.
,;
'.!
..
;.
- U jesen 1940. Dina je apsolvirala na fakultetu u Beogradu i otada pa negdje do kraja februara 1941. bila je stalno
kod kuce - kde sestra Bosa. - U tom vremenu testo je po
nekim partijskim zadacima dolazila na Cetinje i ostajala kod
nas da prenoci, a nekad se isti dan vracala. LjubiSa je bio u
Beogradu i stalno ju je zvao da dode, da bi se vjen~ali Znam
da joj je slao depesu za depesom. Ali ona je to odlagala; vremena su bila mucna, rat je vee bio na pomolu. Mi smo je tako
reei natjerali, a naro~ito moj mu! Lazar, da pode i da se
vjenca. Neposredno pred rat, po~etkom marta 1941, Dina 1
LjubiAa su se u Beogradu vjentali. Skupa su do!Hi prvo kod
mene i ostali tri-cetiri dana, a zatim su otisli u Podgoricu.
LjubiAu sam tada prvi put vidjela. Mnogo mi se svidio. Imao
je u sebi neceg finog, plemenitog, duboko ljudskog, sli~nog
Dini. On nas je tako prigrlio i zavolio, kao da nas oduvijek
poznaje, kao da je medu nama odrastao; a takode i mi njega.
•Od prvog dana NOB-e Dina je medu partizanima - pisala je Rada Vranje5evic XI 1943. u listu •Zena danasc. Druktije nije ni moglo biti. Ova borba, sada oru!ana, bila je
nastavak borbe protiv fa5izma u kojoj je ucestvovala vee viAe
godina prije rata ... Tiha, ali uporna, neumorno je okupljala
zene po radni~kim cetvrtima u Beogradu, po siromasnim stanovima namjestenica, u svojoj skromnoj studentskoj sobici. A
kad je planuo julski ustanak u njenoj Crnoj Gori, na5la se u
'svome narodu . ..«
- Kao vojnik starojugoslovenske vojske prolazio sam u
proljeee 1941. sa svojom jedinicom kroz Podgoricu prema albanskoj granici - sjeea se Veljko DuriSic. - Tu sam izr'le-nada susreo Ljubisu Miodragovica. Bio je zabrinut i potiSten.
Upitao sam ga kako je. • Tesko - r~e - !ivim ilegalno. {)ina i
ja smo u stalnoj opasnosti.c Po§ao sam s njim k Dini, da je
pozdravlm, a nisam ni slutio da ce to biti na5 posljednji pozdrav.
- Ponovo sam je srela- sjeea se Lidija Jovanovic- ball
u vrijeme kada je nasa Partija do maksimuma mobilisala svoje tlanstvo u budnosti i opreznosti: Jugoslavija je bila napadnuta i izdana, a na na5im granicama prema Albaniji jo§ neko•
liko dana vodile su se ogorcene borbe, podr!avane od komuni459
�sta t p<>Menih rodoljuba. Po§la je sa mnom da rastura proglu
CK KPJ kojim su ~lanovi Partije i vojska pozivani da se hrabro bore i obavje!tavani o izvdenom izdajstvu i neizbje!noj
kapitulaciji Jugoslavije, da u tom momentu komunisti trei:>a da
budu oni koji ce upozoriti na§ narod i omoguciti mu da sa~uva
i prikupi ondje, da ce borba s okupatorom tek otpo~eti . . . I
pored strahovitog bombardovanja morale smo da se prov1a~imo do same granice, kroz redove §pijuna i oficira koji su
upravo namjerno vdili sabotuu. A bilo je to na8e prvo ratnoiskustvo. U njoj ·sam imala dobrog i smjelog druga.
- Rat ih je zatekao u Podgorici - kaZe Dinina sestra Bosa.- Ljubi~a je morao poci na granicu da trazi svoju jedinicu.
U tom kratkotrajnom ratu bio je zarobljen, ali poslije izvjesnog vremena uspio je da pobjegne i da se prebaci kod svojih
u Prijepolje. Dina je u Cmoj Gori u~estvovala u ustanku; iz
Podgorice je pobjegla preko Gorice, pod italijanskorn vatrom
A zatim je i ona presla u SandZak i ostala tamo sve do Ljubisine pogibije. Njegovu smrt je dozivjela kao stra~an udarac,
bila je to velika ljubav. Kada sam i ja negdje krajem oktobra
1941. s dvoje djece iza~la u partizane, Dina je dosla da se vidi
sa mnom. Pricala mi je opiUrno o svemu, i kako je uspjela da
,pobjegne sa onog zlosrel:nog mjesta ... Pokusacu da to po njenim rije~ima op~em: Desilo se poslije spla~njavanja ustanka
u SandZaku. Jedna manja grupa drugova iz Prijepolja i okoJine, u kojoj su njih dvoje bili organizatori, vdila je razne diverzantske akcije u svome kraju. Mislim, bilo ih je osam! Cetiri-pet noei uzastopce vr~ili su te akcije i za sve to vrijeme
nisu oka sklopili. Blli su strahovito iscr.pljeni. Poslije zadnje
akcije, 20. oktobra negdje oko pola noci, privukla su se do
gumna u jednom selu kod Prijepolja i legli u svjeze ovdenu
11lamu. Mislili su da su neopdeni. Odmah su ~vrsto zagpali, a
da nikog nisu ostavili da strazari. Ta neopreznost in je ko!tala
zivota. Neki seljak iz istog sela primijetio ih je i oti§ao u grad
da obavijesti komandu. Ubrzo je ~e:ta do zuba naoruzanih Italijana opkolila gumno ·i na.pravila kordon. Drugovi su spavall
dubokim snom! Tek kad su se nekolicina vojnika popeli na
gumno i §cepali ih za ruke, ovi su se probudili i ma§ili se
ondja, ali bilo je kasno. Dinin krik prekinuli su pucnji. Odgurnula je vojnika koji je s ·pu!kom poletio na nju, skoeila s po-
46G
�visokog gumna, i probiv§i kordon, bosa i gotovo polugola bjeiala br:.Sanim prostorom pet minuta pod mitraljeskom vatrom.
Umakla je u obliznju sumu. Jos jedan drug uspio je da se iicupa Talijanima iz ruku; sta je sa njim bilo, nije mi poznato.
LjubiSu su sa ostalima uhvatili i tu, na lieu mjesta, strijeljali
Osmi clan grupe poginuo je na samoj ivici sume. Veliko je cudo kako Dinu nijesu u bjezanju ubili. Bila je takva vatra, kao
da se bije najzesci boj.
Tada smo se posljednji put vidjele. Ostala sam u Bjelopavlicima, a ona se po zadatku Partije prebacila na rad u Katunsku Nahiju, gdje je boravila sve do povlacenja nasih jedinica u Bosnu.
~
~
- Nesto duze bio sam sa Dinom 1941. poslije ustanka kaze Aco Vukotic. -Vee je i zima stegla kad je dosla na cetinjski srez kao partijski instruktor. ·Isli smo po selima, odrzavali sastanke, pozivali na bunu .. . Gdje god se pojavila, djelovala je odvazno i sugestivno. Ulijevala je ljudima povjerenje
A i po fizickom izgledu, jaka i lijepa zena, odgovarala je crnogorskim nazorima i pojmovima. Tada sam shvatio kako se citav jedan zivot posvecuje revoluciji. Svaki Dinin trenutak, svaka rijec, upucena djetetu ili odraslom, hila je u znaku borbe.
Pa i medu starim, oprobanim revolucionarima ona je upadala u
oci. Buktala je od snage i vjere u pobjedu. Dina - plameno
srce! Ali, isto tako, bila je i zena Puna zenstvenosti, topline i
njeznosti, Saucestvovala je u tragediji drugova, saosjecajno govorila i tjesila. Pa.mt!m jednu noc: ZanoCili smo kod zene kojoj
je sin poginuo na Pljevljima. Svim svojim srcem Dina je osjetila preveliki bol maj~e i do kasno u noc pricala joj, tjesila je.
Majcinu tugu znala je da poveze sa idejom revolucije, ne frazom nego ljudskom toplinom. lake svestrano obrazovana, u sebi
je zadrzala zdrav narodni duh. Kod nje je covjek uvijek roogao da nade i politicki i moralni oslonac. Dina je bila svestran
lik revolucionara. Harmonicno je nosila i njegovala divne osobine narodnog borca i zene.
t
1
::
~:
I'
r.
i1
Poslije ustanka srela sam Dinu u Crnoj Gori - spominje Danica Marinovic. - Radila je ilegalno na podgorickom
terenu. Mislim da je vee bila ~Ian OK KPJ za Podgoricu i clan
:PK SKOJ-a. DoSla je u obilazak omladinskih organizacij:.t ha:
�-- ,, ,
~··~~.:;, -!i .r:~
,.,. ... ;:r-.
·~
., /-~
:·
: ...... ::;.-::~
~ ~
1' ,~..... ~ =-~~ ~::D~:~
,_ .,_,.. ::;.,..-_ ,..._..r. ;: __
., , ~v.: rr:
.!:._ ..
~..;..
•1..
;: ~
::4---,;p=
7--~ ~~-!:'"- :&IE.-~·2: ~ - .:::i:
~
~~
::5 . - - ~
101
;:;;A ~~
;--~= =-~-'::!'!:- ~ ~
=
~
/_...,,.~,· ~ ~ :_..:...·.·• .,..._. _ ~-·-·• :;"&:;a:~~ a:.~
_
#
"/_;.
~
,
,,.,,
os:·
_.;~> ~~
~
"Y.
-_.>.
~ ~ ~i"_:~ ~~ ::::::IIIC""""~ ~?":FU<
; A.-=:.:--?-==--~ =...z:.,_,~
.=...
~
/.4 ' " · ' / " ' / , : : . , .
Y1< ~ ~~'
,._,/ »
~,.,..
r ,r.~..r~
!/""~ ,1"
s. tm
?!"'...r.~~
~r, ;·r~;
Fe
e::::s& ::;~ :::::5ID:I DiD
T" ~"."!!X::L li.
.:;a=;=a;-
~...rr..;;. ; ~A~:~~ ~---··r ·*IM E
~ ~e
_ ~-=~
J:/"~"" }p::-rt'"" : .... ..s.:s· : :r.""~;. ~~~-elL :J!!!!: ..e:~~ :::oa:-.,..~1- _t...-L ;__,.. ;tr.J'" ~...-.:... l. ::;.:~.. JmizGl ...:.::_~ :W::ma:!il_er:u.
..
#
',IJ/' ;,. j ~.-...e :Y~.i yJ--4:;:.4-
i-,...,,,
a .t: ~ -. ~.. wew• :.:our.
+I ~-~~_; ~
;,,·w~ ~ 1'l: J". ~ ft l. -=-~ JCm:)l.. .J1Ii :c:S:a. * ::o::;.e ;:n1'" ;. , ...... , ,:. ~ /·", r---..:.r.z..a -fa~ )' ±S ttp: ·~
!.I; ;
•/,·, .. ~~ ,...~ ft ~ :-'~ ~~ ;nll{!il.......l sat. a£~ je
,..,,1, :/~ ,,,.., ;;,,.-, ft ~.. ~....t'4""..nie.m ;ac::__ae·,..;rmr ·~
' ·I"'IA. ., ,.,.,,..., ~..-.... ~~ ~ ~ ;ama ;;acz::X:L:r..
~ ,,.., 1 •:, , *'•· /;~,. 'r,:-.I'A yA .,-~ k~ X ~_::::.. 3i::a ~
It'
f..-r•J'/;.; ;:a:""~'"'"":~~ :0 !Z1C ~ Je po*'f'll" VH'~-'~ i ~- •..,.~..= i:;~ sr....:._ ~~ ~ :llaia
~t~o.,., , , 1.J~ 1"11 ',/ K- -~ fl"n'JIIl-':::; u...a:=:r..<a. T akft je abi dasl:etDa
, , ~ 1. ,1(-s, •• ,.h.Off.
f, .,.-. II
t/,
' 1~11,11
{ Stt'lllf IJ11 ,
lit Jlf I, 1111 ""
II
hl!rfJizmu 1
~Jdm
poclvizima
U
na!oJ
m~alo
vt•alo o naUovje&nskom junaitvu i zrtva,,,. ,,,,,,. lutJ• •u kat1 ~lanovi Parttje ~ stajale u borbenim
1•·dllvl,,,., ,,. l~vi'AIIvanju parttjskih zadataka, ZrtvujuCi za ideJII I "'"' ttlljmiiiJ" t naJ•vJctllje- svoju djecu! Revoluciju, koja
J••
ltdlf~t uu,.umnet !rtve, u svoj njenoj surovosti osjetila je
IIIM)k~t, •II J~
ve~ltl'anstvenim samoprijegorom svoju ljubav
,.,.
l1l vuv~tlla 11lulmdl t narodu.
J'uti,• Ikurn 104 2. 1odtne kada je okupator uz pomoc ~etnika
prl•lllu
parUzanake jedtnloe na povla~enje prema Nik-
ru••"
4ftI
�lieu, opet smo se srele- piAe dalje Lidija Jovanovic.- Padao
je mrak. Borci su se spremali za polazak. Odjednom osjetih
~vrst zagrljaj neeijih ruku. Okrenula sam se: bila je to Dina.
Izmijenila se, n~to okrupnjala, a na lieu joj se ispoljavalo neAto neobicno, sto sebi nijesa.m znala da objasnim. Te noci iAle
smo zajedno. Koracale smo u tami i odriavale vezu. Kazivala
mi. je sapatom:
,. ... Prve dane Trinaestojulskog ustanka bila sam sa naAima u borbi u Cmoj Gori. Poslije sam sa moiim drugom po~la
u Sand!ak. Radili smo ilegalno, a krajem 1941. nas Aest drugova !ormirali smo diverzantsku grupu . . . A zatim, opet u
omladinskom rukovodstvu u Cmoj Gori ... Ja cu brzo roditi.
Nijesam dosad smjela s tobom da se sastanem i da ti ispricam
pojedine stvari koje me tiste ... a opet, tako sam sretnal Toliko sam zeljela da imam dijete. Biti majka, to mora da je vrlo
lijepo?! Da si me vidjela prije, ti bi mi rekla, znam, siguma
sam, da pod ovakvim uslovima ne mogu i ne smijem da rodim,
jer borba nije zavdena, ona tek poCinje, pa kako cu? Ali ja
na ovo nijesam htjela da mislim, nijesam mogla. Pa to je LjubiAino dijete!c
U njoj se borio svjestan komunista, koji shvata kakva nam
t~ka i duga borba predstoji. Njen je zadatak da iz borbe ne
izostane, a materinstvom je jos unaprijed osuc!ena na patnje,
a mo!da i na smrt svoju i svoga djeteta. Dina je krila svoju
tajnu, bojeei se da neko ne pomisli da ona sada vise n~e moci
da izvriava zadatke. Bojala se .prijekora, jer stvarnost je tada
bila okrutna i gruba. •Pa - mislila je ona - ovo ce se svditi
za nekoliko dana, a onda ce opet moci da se radi.«
Dani hladni. Bataljoni, preformirani u J asenovom Polju,
krenuli su prema Pivi. Dina je sustala. Pni put ju je snaga
izd.ala. Vodile su se ogorcene borbe ... Neprijateljski obru~
stezao se oko nasih jedinica. Planinama su odjekivale eks.plozije bombi i bacackih granata, naizmjenicno mitraljezi i pucnjevi .p waka. Pod pritiskom, nase jedinice su odstwpale. Usred
straha, mdnje i bola, u jednom predahu, u odstupanju, rodilo
se dijete ljubavi.
Trebalo je prikupiti sve snage da na§e jedinice prodru
prema Bosni. Dina je bila borac: u jednoj ruci joj puska, a sada, u drugoj, malo, tek roc!eno dijete. Bila je potrebna tiAina,
nijedan sum da sene ~uje, jer neprijatelja treba zaobici. A di-
463
�jete je plakalo. Uzalud ga je Dina privijala uza se. Borila se sa.
sohom: Da ga nosi? Koliko ce jo& okr5aja biti!? Da ga ostavi?
A gdje? Sela ni kuca tu nije hilo. VrijeiJle je odmicalo, trebal<J
se !uriti . . . Dijete u njenim rukama, sada, u jeku horbe, na
frontu, u okr5aju, hilo je suv~no i neshvatljivo za pojmove
boraca. Zar njih nekoliko nijesu rekli da ga ostavi?!
Ostaviti svoje dijete?l Ubiti gal Dijete voljenog druga, diCJ
svoga srca ~upati i pogaziti! Pretesko je. U rukama joj djetence, pokraj nje drugovi koji moraju iivjeti, horiti se. Ona jtf
hila majka! Ali ona je i komunista! Ona mora hiti u njihovim
~edovima. Teiko, surovo, ali istinito: Ostavlja svoje dijetet
Nije htjela, nije mogla da izostane. I ovoga puta komunista je•
u njoj nadjacao!
Jos jednom privi Dina malo nejako dijete na svoje grudf
i poljuhi ga. Dade ga jednoj od drugarica, koja je hila poznata:
po svojoj hrahrosti i odlucnosti, pa neka ona sa njim radi sta:
hoce. Sarno da se sto prije svrii i da se ide dalje sa ovog, za·
nju nesretnog mjesta. Njeno i inace smalaksalo tijelo pridda_;
vala je posljednja snaga. Misliti ... Sada se ne moze mislitiF
Sada se mora ici dalje, dalje, i horiti se. I Dina je posla. Nizal~
su se horhe ... Iz Gorja Grandici, Vrhnica, oko Foce, usiljeni
mari prema istocnoj Bosni ... Na5e jedinice stvarale su svojur
~lohodnu teritor1ju. Borila se hrahro partizanka Dina, iSla na-!
prijed, a u dnu njenog majcinskog srca tinjala je nada i velika;
cemja: Da li je zivo njeno malo dijete?
- Iako je ljeto hilo na pomolu - sjel:a se Danica Milu-;
tinovic - to jutro hilo je hladno. Prelazili smo valovitu viso-'
ravan, ohruhljenu sumom. Dohro se sjel:am tog mjesta. Goran~
sko! Tu, na jednom proplanku, ugledah zen5ku siluetu poleglut
po konju. Prepoznah Dinu. Nije jahala. Dina je gotovo leZala!
na konju. Mislila sam, ranjena je, pa upitah Daru Milacic, ko- ·
ja je iSla ispred mene: »Sta je ono s Dinom?c •Jutros rano je:
rodila« reee mi ona. Najezila sam se od te vijesti. Znala samt
sta je porodilji i djetetu u tim prilikama potrehno Znala sam
da novorodence treha okupati i poviti, da je u toploti, nahra•·
niti, a mi tada nijesmo imali ni najosno.vnije za goli ljudsld
~stanak zdravog, odraslog covjeka horca, koji je navikao da.
podnosi nevolje. A sto je jos teze, nijesmo imali ni najnuinije.
~a. ranjenike. Nijesam joj vidjela dijete, .n i ko ga je nosio.,
�~djela
sam .sarno f>inu i saosj~ala sa njenom nevoljom. Iako
sa svih strana gruvali topovi, iako smo se povla~ili pod;
vatrom, sjei:am se, sve vrijeme smo bile zaokupljene Dinom~
Sta ce ona sada? Kako li ce da pre!ivi, kad od poroda nije
prele!ala ni jedan dan, ni jedan sat? I
su
- Vidio sam je pri povlacenju iz Crne Gore ...:..... sj~a se
Migo - i to u vrlo te§kim momentima za sve nas, a za nju
Qlo!da i najteZim. Evo §ta sam zapisao u dnevniku, na brzinu
i vrlo oskudno:
' Utorak, 9. juna 1942. - ... :aBobac - Slobodan Selil: mi
r~e da je f>ina u Goranskom u bolnici, a mi smo u selu Sivcu,
udaljeno oko pola sata. Dobio sam odobrenje komesara bataljona da je obidem. Odmah sam se na§ao sa f>inom. Ona je pred
porodajem. Dala mi je kra~i nepromocivi kaput, a ja sam tu
ostavio dugacki zimski kaput koj1 .mi je otezao. Bolnica je
smje§tcna u ku~i Muja Socice.
. . . Sutradan, izmedu tri i po i 4 h izjutra, na§i su je za:palili, jer su Talijani nastu.pali rano, §alju~i u prethodnicu cetnike. Te noci, od 9. na 10. juna, oko jedan sat, f>ina je rodila
~erkicu i odmah ujutro po§la sa dijelovima bolnice prema Vucevu. Do Vuceva se nismo sreli ...
Petak, 19~ juna- Na§ bataljon je ostao na Prepeli§tu-katun, a ja sam produzio za Vucevo kako bismo dobili ne§to hrane od intendanture VS. Stigli smo v~ u prvi mrak. Tu na
Vucevu je Cep.tralna boln!ca. Na§ao sam se sa f>inom. U ocajnom je polozaju. Mnogo je zalim, iako ona mozda misli da ne
orinem dovoljno o njoj. Ali, njoj je te§ko pomoi:i. Tra.Zili su da
ide u pozadinu, iii da dijete ostavi ... Bolnica ostaje u konspiraciji, negdje u pecinama, a f>ini se tu ne ostaje. Htjela bi sa
jedinicama! Ali ni jedna jedinica ne bi htjela da primi 1
dljete ...
Subota, 20. juna - Za Curevo, po hranu. Na§ao sam se sa
Bla.Zom J ovanovicem i jo§ nekim drugovima, i razgovarao o
Dini. Nisu mi mogli pomoci. Dobili smo nalog za trideset ovaciL
Uz Vu~evo, natrag prema jedinicama V brigade, ka IV ba...
~at
f.
is
;:
~
~aljonu.
·
Nedjelja, 21. juna -
Ustajemo rano i spremamo se za po-.
kret. Milovan Saranovic komandant bataljona ide u rekvizi·
~iju sa jednim vodom boraca. PeriJa sa komorom jo§ nije sUJO - 2ene heroJl
46!\.
�gao. Pla§i me da se Dinina stvar ne izjalovi, jer ispala je dobra prilika: Treba da ostavi dijete !eni nekog seljaka flana
KP. Rekvizicija je izvriena. Pokret. Oko podne opet na Vufevu.
koje je skoro sasvim napufteno. Ostali su jos samo teski ranjenici. Sve sam obiSao dok sam, jedva, na§ao Dinu. Doveo sam
sa sobom jednog druga i njegovu zenu, koji su se prihvatili
da prime Dinino dijete. Dina je time bila potresena. Pa ipak,
sve se lijepo svriilo. Ovo je bila jedina i najbolja prilika da se
sa~uva i uzgoji Dinina djevojMca. Ovom ~ovjeku dali smo dvije
krave iz komore bolnice ... Oblaci, kiSa, magla, pucnjava i
fetnici na Prepeli~no ...
Ponedeljak, 22. juna- GodiSnjica napada na SSSR. Povla~enje prema Curevu, niz Koritnik. Dina je sa Treeom sand!a~kom brigadom ...
Nlsmo se vidjeli sve do Glamo~kog polja 7. novembra 1942;
prilikom proslave 25. godiSnjice Oktobarske revolucije. To nam
je bio poslednji susret.
- Sticaj tragi~nih okolnosti bio je takav da o Dini mog\1
opAirnije reei neku rij~ - prica Nada Jovovic. - Desilo se
nesto prije trece ofanzive, prije na§eg teskog povla~enja za
Bosnu. Mislim da kod nas ne postoji vise nijedno odraslo lice
koje iz iskustva iii iz strucne i druge literature, iii iz dnevne
Atampe, nije upoznato sa tim teskim vremenom. Ali malo se
zna da smo mi u isto to vrijeme ra§~iScavali sa mnogim optereeenjima ranijeg burioaskog shvatanja druStva. Nije se to
dru5tvo mijenjalo samo po nazivu, po formi, mijenjao se na!
!ivot po sustini svojoj, iz temelja, a to nije mog1o proci bezbolno. Svi mi borci, svaki od nas, nosili smo u srcima i glavama svojim, kako smo najbolje znali i mogli, ideju Marksa l
Lenjina. Toj marksistickoj prizmi podrettivali smo sva na§a
htijenja, sva nastojanja, svu borbenu mladost. To je nas, naro~ito mlade borce, ~inilo ne samo »ortodoksnim borcimac kako bi se danas reklo - nego i borcima ponosnim, spremnim
da iskreno i bez racunice zrtvujemo sebe i sve sto nam je u
!ivotu najmiiije, kako bismo za cijeli na§ narod izborili tu veliku sutrasnjicu. Mi partizani znali smo samo tako i nikako
drukcije da rasudujemo i radimo. Jer kako bi se inace· razumjelo zbog ~ega sam tada - iako saan Dinu ne samo cijenila kao iskrenog prijatelja i komunistu nego i voljela kao dru-
...
�garicu sa kojom me je vezivalo vi..Segodisnje drugovanje osjetila gorcinu jer je dozvolila da ostane trudna. Mi u tome
nijesmo mogle razumjeti neke na§e drugarice, kao da su samo
one bile vinovnici ra(!anja covjeka u tako surovim uslovima, I
na njih smo se ljutile. 2eljeli smo da sav licni zivot podredimo .
tom na§em jedinom, velikom zadatku - borbi! Cinilo nam se
da je ra(!anje !ivota u tim neljudskim prilikama ljudska ironija, da je to atak na na§e ce.;;to natprirodne napore da se odupremo nadmocnijem neprijatelju. Zbog toga smo bili nemilosrdni prema sebi samima. Nijesmo mogli u sebi da na(!emo
snage za pravdanje tih »prQpusta«, pa radilo se i o drugaricama
Dininog kova, o ljudima koji su cijelim svojim dotada§njim
tivotom, radom i borbom bezbroj puta dokazali bezmjernu
odanost Partiji i njeni.m ciljevima, a cija imena, cije zrtve, cine
cast ne samo Partiji kojoj su pripadali, ne samo nasoj borbenoj
velicini nego i cijelom narodu iz koga su izrasli. I ja sam bila
udata. Zbog svega navedenog bjebla sam tako reci od svoga
druga, kako i sebe ne bih osu(!ivala. Smatrala sam, ni..Sta manje,
nego da je to pitanje casti proleterske! Eto, kako sam ja tada
rasu(!ivala!
Zbog toga, kad smo se srele, osjetih se nelagodno; tim vi§e, jer me je ona u Partiju uvodila. Spavale smo tu noc zajedno i op!iirno mi je pricala o pogibiji svoga druga u SandZaku. Rece kako je krila svoje stanje, jer u blizini se nalazila
dr Sasa Bozovic, koja je mogla da je oslobodi trudnoce. Htjela je, narocito sad kad joj je drug mrtav, da od njega ima bar
to dijete. Krila je sve dok se vee jasno nisu poceli op&Zati znaci trudnoce. A tada se sve priznavalo samo od sebe. Rodice,
racunala je, odgojice dijete voljenog covjeka. Slu5ala sam je pa,
iako sam je voljela, prigovorih joj §to je tako postupila. Smatrala sam da tako ne mozemo .postupati mi predratni komunisti, jer mi smo prema svojim gre§kama hili o§triji, a ja sam
to smatrala greskom. Zbog toga se u meni osjecanje srdzbe
mije§alo s osjeeanjem tuge.
Pro§lo je nekoliko mjeseci. Odstupali smo prema Bosnl
Dinu sam srela u jednoj bolnici, gdje je bila komesar. Onako
krupna, bremenita, upravo je ribala patos. Situacija veoma kritiena! Napadali su nas dobro naoru!ani neprijatelji: Gruvali '
su topovi, §tektali mitraljezi. Gusto su eksplodirale granate · I ·•
.
cijeli . rostor ispunile dimom i mirisom baruta. U tom mete!u, :
p
4$'i '
�pola sata nakon ito je oribala patos, poradala se Dina u toj
velikoj seoskoj kuci gdje je i komanda bila. Topovske granate
rikom su padale oko nje. Zidovi su se tresli i plafon se osipao.
Nije bilo vremena da tu odle!i bar neki cas. Moralo se dalje.
Morala je odmah na konja. lei smjesta, sto dalje, iii se prepustiti sigumoj smrti. Sta da se radi sa djetetom?! Propa8ce i
ono i majkal Ako se odmah neSto ne preduzme, kasnije ce biti
teie i djetetu i majci. Gledace ·muke i smrt svoga djeteta, a time ce mozda i svoj zivot dovesti u pitanje. Racunali smo: Svakim casom, svakim danom, njena ljubav prema djetetu hire.
veea, snamija, njene uspomene sve brojnije. Te uspomene ne.
mogu bit1 radosne, okolnosti su takve. Djetetu prijeti siguma
smrt. I to straina smrt od gladi i zime. A gubitak ce, sto kasJ:lije, biti sve tezi. Trebalo je taj tragicni bezizlaz sto bezbolnije
rije§iti. Tako se racunalo.
l
Prikupili smo izmedu sebe neke pmje od poderanih ko§uljai u njih uvili Dinino dijete. I niSta vi§e! Ni da se okupa, ni
prepovije, ni nahrani! Bilo je planinsko hladno vrijeme i pokret. Nije se moglo saeekati ni posteljica porodilji da izade,
niti da predahne, da se odmori od porodajnih muka. Od svega
toea. dijete je bilo iscrpljeno. lsli smo na Tjentiite, popeli se na
Vucevo i ponovo natrag. I sve pod borbom! Istom na Tjenti§tu
f)ina je odlezala dva-tri dana. Tu je i posteljicu izbacila. Cudim se kako je prezivjela. Tada je odluceno, ne o djecjoj sudbini, nju su vee borba i te neprilike odlucile, nego da to bude
nekako bezbolnije. Tako se mislilo. Kao najboljoj Dininoj prijateljici, prisao mi je jedan istaknuti nas rukovodilac. Po lieu
mu vidim, briZan je, nesto mu je tesko. Mislim: situacija je
takva, rukovodioci imaju stotinu briga, vi§e nego mi ostali.
On me gleda ozbiljno:
»Ti si sa Dinom dobra, idi, govori sa njom. To dijete treba sto prije ukloniti, da se ne gledaju i njEme i njego've muke.
Tako je odluceno! Idi, ubijedi je. Ti to izvdi!c
:Kako dane primim zadatak?l Kako da ga ne primim, kad
~:~am se u pod!lvijesti, u principu, sa njim slagala! Taj zadatak
ainatrala sam zapovijescu. I, sve sam upotrijebila da Dini pred-·
'•ako je potrebno to dijete likvidirati, ne samo u njego i u opstem interesu..U suprotnom, izgubicemo mo-:
a mozda jos nekoga izbaciti iz borbenog stroja.
�.1~1:
J. ~:r:
J.~:
.-.::::..
....._
....
··,-
-...
..
.,.e·
·
:aMaju§no je, jo§ nesvjesno, isto kao da nije ni iza§lo i.z
tvoje utrobe - govorila sam. - Dijete cemo u ovim uslovima
·svakako izgubiti ... I jo§ kako izgubitil Bice i tebi i nama svima teie!c
Govorila sani, ubjedivala sam Dinu. Plakala je, a i mene
su u grlu pekle nevidljive suze. Naposljetku, slozila se sa odlukom. Pruila mi je dijete! Svoje dijete! Bljeda od smrti. UzeIa sam djetence, jo§ svo crveno, i posla. Na sebi sam osjetila
skamenjen pogled 'majke, au rukama driala sudbinu novorO:denog, naseg ~o":jeka. Dijete kome je Dina dala Zivot bilo
·u mojim rukama! Sjecam se, kao da sad gledam, ostala je skrtiAena:, smrvljena, kao da se smanjila pored ognjista. Dijete je
vee bilo sasvim iscrpljeno. N edovoljno umotano, neprepovijeno,
nenahranjeno, piskutljivo je plakalo. Driim ga na rukama, prebacim preko ruke, izadem. napolje, mislim: :.Sad cui Moram sada!« a onda se slE!dim: »Ne mogul To dijete je Dinino! Pa to
je dijete!? Treba.lo g~ je samo ~alo kvrcnuti po glavi, stegnuti
' j~e i .....:.... bilo bi gotovo. Zamisljam Dinu kako .pla~e kraj ognH:Ata. Zami.Sljam sebe kao ~labic~, ito se odajem takvim osjE!tanjima.
· . .
·
..
Rosi ranaljetna;'kt§;l. ffiadno je. Zalazim sve· dublj~· h
sumu. Premecem dijete po rokama, s lijeve na desnu i obratno.
Modro je od studeni u onim ·prnjicama. PodvlaC.im ga pod bluzu, da se uza me zagrije. Nek mu je bar toplo, dok ga ... Ono
se slabasno oglasi, pisnu. Iznureno je kao i mi, i jos viSe, zbog
tako tananog zivota. Nema snage ni da pla~e. Odlu~ujem:
»Sad cu gale
Ali ruke nikako, nikako da u~ine taj naizgled mali pokret,
·.koji ni snage ne trdi.
.
.'
.
»Da ga bacim u jamu? Da mu pla~ ne ~ujeml Pa to je ·nemoguce!«
Onda ponovo odlu~ih, ali u drugoj varijanti:
.
»Ostavicu ga
~ljul Zbog ~ega da ga baA ovako . ne
'.unistim? I onako ce smrt brzo doci ... Ono jos ru~ega nije
sv]esno.c
.
. . ,;
Razmi.Sljam tako, ubjedujem sebe, tjesim se. Htjela bib
da budem dosljedna, da budem komunista koji izvriava zadatke. Dijete se utisalo. Da nije umrlo? To bi bUo najbolje?l
.Dodirnem mu polako lice prstom, a ono pomakne glavom, kao
" mu neSto smeta.:
da
· ··
' ·'.
je
u
�Ostar.Ia sam p pxf Dek:i fbc:L ~ ruba ,ielbe jamr_ Da
liakar i tako, i'ZYrii!a sam pri:!::jeci z:acb!:alt'
I. pv.umo brnba sa samom sobom, boriJa sa snjeiis:L Badia
je, zapt:rl"ijesti se moraj;a izyriQ po cijeml ~ B-::ia ....
Yojn!k. V rag bi p mao. giDe 11e ua svUoj str.mi.. g:m. Dajmladi drugovi: puika. bacaC. bomha ifiiDI:Ai im glavu. r.J1aa - - Umiru u mukama A sad. to!..:.m teikofa z:boc maJenoc djeteta!
Ali d~jete, to je ipak neito drugo. Idem tako, idem u tom ~
1p0!ofenju kui:i u kojoj je oaaJa Dina. To je Dai partiaanslci
ltab. Vidim je, sjedi pored ognj.iita u istom polaiaju u kame
sam je ostavi1a.. OsjeCam, beq)amo plal!e. Kad sam uSia. bo
da se joi viie uvukla u sebe. Uvukla je g1avu u ramena, ~
rim oCima gleda u oganj. Vee sam povjerovala, :oe zapaia me.
Ali ona me, onako pognuta, odjedoom os1ovi:
•Je li gotovo?c
.
Bio je to glu objnika, promukao, tih.
~r'.m ~~
»Nije! Nijesam .••c
»Svrii vee jednom!- b1h kratlro- Sta ~?c i zagnjuri
Ike u dlanove.
U me4uvremenu sam sjela. Sada sam se bez rijeCi podigJa
ilzalla. Napolju sretoh »Djedac- MilutinoviCa.
»Bi li ti likvidirao Dinino dijete?c
Pogledao me iskosa. •Ne bih!c
Kratko je presudio i ja odluOh u sebi:
»E, kad neeeJ ti, neeu ni ja!c
Kao da mi pade nevidljiv teret s pleea. Bilo mi je lakAel
Prelomila sam, upravo ra!Mstila ne!to sama sa sobom. Djedu
sam cijenila kao komunistu. Bio je od mene stariji komunista,
blo je partijski rukovodilac. On je znao fta treba! Zna~i, ne
treba tako. Bila sam sretna, jer se sve u meni opiralo tom
&u.
Zurim. Vracam se na mjesto gdje sam dijete ostavila. Vile
nlje imalo boju novoroden~eta. Bilo je modro od studeni i
mokro od kapljica Ato su klizile s liAca. Ni plakalo nije. Stavila
sam ga u njec:fra, po!urila da ga predam Dini.
Kad sam uAla, Dina se osvmula. Pru!ila sam ruke:
»Evo ti gale
Izgubila je boju !iva ~ovjeka. Zatreperile su crte lica. Da
ll od suzddanog pla~a. od radosti, tuge, ~aja, straha? Ne
.470
�znam. Gledale su me njene Airom otvorene ol:i, kao da pipaju,
tra!e, kao da hoce da se uvjere ne sanjaju li to, nije li privic'!enje. 0, kako ga je samo uzela, otrgla iz mojih ruku, kako prigrlila, pritisla uza se, kao da je srela davno voljeno bice ...
Sva se unijela u taj zagrljaj, sva pretopila u materinstvo. lstom
sada, sasvim sam shvatila! Vidjela sam golo materinstvo. Javilo se tu preda mnom, u svoj svojoj ljepoti i tragil:nosti, materinstvo koje sve pa i smrt pobjec'!ujel Shvatila sam kako bib,
da se druk~ije zbilo, sada i ja sa njom te§ko patila, kako bib
se kajala.
U logoru su svi spavali. Dina se savila, sasvim polako,
gotovo ne mil:uci se, i ~itavim tijelom pokuAavala da zagrije
malo prokislo bice. Svaki joj pokret n~ujan, da ne bi privukla pa!nju drugova i poremetila im kratkotrajni predah.
Spavalo se malo i borci su opet do!li. Ol:ekivale su se nove
borbe ...
Bila je na Vul:evu kad su nai§li Dragi§a Ivanovic i Migo
Vrbica. Oni su od ratnog plijena !zdvojili dvije krave, za onu
kucu koja se ·Primi staranja o djetetu do boljih vremena. Tu,
na Vul:evu, nai§li smo na kolibu, na izdigu. U kolibi su DragiJa,
Migo i Dina zatekli samo jednog starca; zvao se Radovic, ro. dom iz Mratinja. Kad je l:uo o ~emu je rij~, zal:udio se: •Ja,
drugovi, osim moje babe, nemam nikog mlac'!eg u kuci. Kako
cu?«
Dina je stajala skamenjena, ruku opu§tenih niza se. Vidjela je: nema se kud, nema izbora, mora se ostaviti. Bilo je
previAe slabo, propa§ce od gladi i studeni. Ovako, ima bar nadu
. da joj ostane iivo. Tu smo se ponovo rastale.
MEDU BOSANCIMA
- Tek §to je Glamol: osloboc'!en 12. jula 1942. do§li su nam
proleteri sa VS na ~elu, s masom te§kih ranjenika i pre~ivjellm
, •lgmancima«, bolesnim i promrzlim- sjel:a se Milo§ Vranjel.
- Upravo sam tamo bio do§ao za sekretara SK. Centralni komitet odmah nam je stavio na raspolaganje izvjestan broj iznemoglih i iscrpljenih drugova koji ipak nisu bili za bolnicu
i le!anje. Rasporec'!eni su po selima da se okrijepe.
471
�Cutljiva i potiJtena, pojavila 5e Dina u ndem sjedi§tti.
Naizgled smalaksala, ne toliko fizil!ki koliko duham. Ul!inila
ini se kao l!ovjek osut!en, a pomiren sa sudbinom. Ali, kratak
razgovor ubrzo je pokazao sasvim drugu du!u i karakter. (>
aebi tada nije izustila ni rijel!i. · Znali sma da je propatila u
proleterskim jedinicama, u dimanal:nim mar§evima i barbama
i)a ipak ndla je snage da u novaj sredini nastavi rad. Vezaria
za partijsku l:eliju u gradu, tu se oporavljala i admah radila
·lenama Kad se ·malo osna!ila, prosirila je djelakrug rada i na
podrul!je cijele op§tine. Birana je zatim i u sreski i okrll.bii
.odbor· AFZ-a. Na sastanke ovih odbora·dolazila je i Rada Vra.nj~vic sa Miram Moral!om. Zene u op§tin!iikim odbarima f>in4l
je zagrijala za prikupljanje i izrad\1 odje~ i obuce za partizane. Tkale su i sukno. Neprekidno se prikupljala, jer ranjeru.<:i su stalna prolazili u g~pama, :PA· i l:i!Jlve. bolnice.
Kao dugogodi§nji partijski funkcioner, l!ovjek kaji je 'fie
.. jednom bio pred klasn,im neprijateljem,· Dina· je ·pokazaia bo.gata iskustvo u radu. -Njena pomol: nam je· bila dragocjena
Zbog toga smo je ubrzo ukljul!ij.i u OpstiJlski komitet, a u nd;vembru u!la je i u Sreski komitet KPJ. U uslovima kada smo
~z. polupismenog seoskog elementa. regrutovali kadrove •$
~OJ i Partiju, i uporno ih· vespitavali; Dina se borila prativ
''.sya~ovrsnih slabos.t i i maJoduA119sti,. Sv:e J!lladi,. nezreli. ljudi
aka nje! Ali ana je Ijude dobra poznavala, znala je sta ad k.og,a
~ze .da ol!ekuje.. Sirinom sv~jih paglec!,;t .s.va}tadnevna se supratstavljala ~eznanju i pre<ftasudapta. Med:'lJ. komunistim!l·le
bila jaka popularna. Omiljena. Svaki. .l!as su je zivkali: •tJ\·na ... Dina ... Hal:ema f>inu!« Partijska l:elija u Hasanbegavcima zahtijevala da im dode ona fnika dntgi. Kad bi kak~og
slabil:a dabral:udna prekarila: •Gram te ubia, kakav si mi ti
komunistal« ovaj se ne bi uvrijedia v~ svojslq PQstidio. Uspjela je da se veze za mase i svugdje sti je prihvatali kao svoju.
Duboko su se avdje uvrije!ila starinska shvatanja a zeni, i tim
.vrednije je pastovanje . naroda koje je sama sebi pribavila.
'RazmiSljaa sam o tome: bilo je 'i drugih rukavodilaca, starlh
l. iskusnih komunista, ali neke od njih slusalo se sama po
direktivi. f>ini su ljudi svoju ·. du!u atvarali. Mase rijetka gfi..
jese; u njaj su asjetile pravo ljudsko ·'bice, du!evno i toplo.
'Ocijenili -su je kao ~ovjeka, jer blla je drug u ve.likom ~~
~enju te rijea.
·
·
·
'·
sa
ie
472
�.~ ·
»Eto, drUgarice, doveo ine tvoj drug . da ·se malo o~Qmolim te da se operemc kazala mi je blago jednog
popodneva snamo gradena Crnogorka, prava goritakinja, stO'jeei na mom kucnom pragu - sjeea se Grozda Vrga. - Uprav'o
']e dosla sa terena, u mokrim uglibljenim opanciina, blatnjavih
' ~arapa, sva iznurena. Porasla kosa pala joj po ovratniku do1a·hlice od ugasito sivog doinaceg · sukna, a oko koljena joj ~e
opUstila zvonolika vlazna teget suknja. Sa lica, iz citave njerte
l>ojave, citao se stra8an umor. Taj pri:Zor nikad riecu zaborS:-..
·'viti. Moj muz Slavko doveo ju je da spava kod mene 'i nap0..
'menuo: •Ovu drugaricu treba sto prije smjestitbc Ona i B~.i:i
gradankQ Ruta ·Matic doiile sti da kod nas paliticki ra~e. • ~tuta
1je · radila u samom Glamoeu,- a ·Dina je isla
teren i' pbcitavom srezu kruZila.
. .. . .
.. ·. i
i : · '· Cim se ·malo·odmotilai .jela, pocela je·sa mnom. razgovor.
cRaspitivala· se kakve su ovdje !eae, koje od nji,h bi moghnda
~~d£d na koga se tnoze:cobratiti; pa objasnila: :•Znd,.trebarda
IJie {)forme·odbori AFZ..a.« Bila ie prva zena ,clan KP IJa ·ltQjC)JP
•:sam' doA!a u.dodir. .Nije mi .t~ rekla,- ali !Wn. odmah . osjetila da
( je: ima zafstaprekaljeni: horae, ·!enp ,slobodna avugdj.,e da istuP;..
~~duCih dana, svom sna~e ba~ila na rad.,U tek o$lobodeMlP
.~l{llilotu · bilo· je -dost~ teskoea u .ratbl• .J a,·.kao· rnjestallka,::»Q()maeac i •poznafa medu ienama, m.ogla.samjoj biti od Pom~..
·:t ·f>ina je odlicno·umjela· da se ria 01ene· osloni ~ da sa ~
oStvari ·.potpunu saradnju. J)tada m1 se u svem~ obracala. ' ·.1·
Uskoro nas je obradovala: »Naici ce Krajiske brigade, tiN-·
p~ . ili . do~ekati!c Bio. je to ne.vi4en dQl;ek,-, 2ene su preqnjacile
\l . organizovanju priJi..vatanja vojske: .P: t_9m iz~'!lc~nom lq!J,W
,~~rod je docekivao proletere .sa !lw:a;ma, smijehom. i ·pjesmow.
~jesala se tuga sa .r ado. l:u! Na pijaci Qk9 ppredanih. to.Pov!ls
,. nar.od i borci su zaigrall kolo i grornko zapjeyali:~ ·
··
\, . ~ »Oj glamoeko ravno polje~ cv;!8 majke ~d nevolje • " .« ., ~~
r · > A ~ene ·su plakale i ha trgu, propinjuci -se, kitile -tijeld
.
•
:haUbica priglavcima,- d.Zemperima, ·ruCnicima . ; . ·
Ubl'Zo je d~la i bOlhica Vrhovnog §taba. Tteobalo .je oM. *titi prostorije, snijesiiti . ranjenike, prikupljati hranu i angiirtovati zene na· poslovima 1i -centralnoj apoteci, §najderaju, kti~iunjama . . . »Pi"eberite rtlblje, izriesite ·sve sto je' tanko i : 11~
':iajte u zavoje« pozivali su~ komunisti na§e zetie. A ·one !!iit ·fier.vem- snagom dale - posao... Cak i'{)ne, ·ko.je ·nedjeljom ·i 'Sv~
na
··
~
1 ... i
nm
(. :
na
�com nikad nisu uzimale iglu u ruke, sada nisu znale za po&ak.
Stalno se moglo ~uti: •Dina kazala ... « •Dina poru~ila!« Njen
na~in ophodenja budio je u nama postovanje i veliko povjt!renje. Nastojala je da nam bude §to bliZa i jednostavnija, i da
ne povrijedi osjetljivost nijedne zene. Ni znala nisam da me
je, radel:i sa mnom, uveliko pripremala za Partiju i da me je
u meduvremenu i kandidovala. Uv~e. kad bi se ranije vratila,
iako umorna, sjela bi ill legla na sel:iju u kuhinji i na.Sla vremena da sa mnom ~ita letke i da mi pri~a o poretku i Partiji. Poucavala me je §ta treba da ~inim da bib za na.Se akcije
pridobila sto viAe lena. Donosila mi je i brosure koje su zatim
iJle od ruke do ruke. Oddavale smo ~italacke grupe sa lenarna u Glamo~u i okolnim selima: Dulil:an, Brdo, Kamen ..• J.
Dina je prisustvovala.
Dolazila je cesto gladna, mokra i prozebla. Kad sam joj
nudila: •Ajde, prvo jedi ... «, branila se: •Pusti me samo malo
da se spustim i odmorim.« Kad god se na.Sla u gradu, bila je
kod mene. Mnogo §ta tada jos nisam shvatala, ali osjel:ala sam
njenu bliskost. Zdle smo jednom u intimne razgovore i ona
mi je pricala o sebi. Mnogo je propatila, i kundacenja i tegoban
·tivot revolucionara, ali sve je lakie podnijela nego odvajanje
oo •onako malog, nejakog djeteta«. Taj rastanak bio joj je
najbolniji. Taj momenat joj je najtefe pao. Zarplakala se ...
No, ubrzo je ndla snage da opet govori o drugome, da me
pita zelim li postati clan KP i da me ohrabri: »>md sve uslove za tole
Po svim selima oformljeni su odbori !ena. U~estale su konferencije, sastanci, zborovi. Razmahao se rad. Prosto se raZbuktao. Nismo birali kada l:emo spavati a kad hodati. Radilo se
·danonol:no. Cupale smo vunu, prele, plele i tkale. Nosile pregdtima. Organizovale smo ishranu drugova u partijskoj skoU
u Busiji na Samaru; zene su kuhale u hotelu i jelo 1m tamo od.nosile. Dina je sa nama oddala i opstinsku konferenciju AF2-a
Birale smo je, sa jos dvije drugarice, za svog delegata na Prvu
. zemaljsku konferenciju AF2-a. Organizovale smo i prvu pri. redbu u hotelu •Male§evil:c, u cemu su Dina i R11Za imale mat.nog udjela. Dina ·mi je stavila u zadatak da kao predsjednica
..op4tinskog odbora otvorim na§u priredbu. Horom od tridesetak
!ena rukovodio je moj muf. Prvi put smo pjevali: • Vi padoste
.,!rtvom, vi dadoste sve ... « U sali prepunoj lena zapazila sam
�drugove iz VS i CK KPJ, me<1u njima Canu Babovic i Mitru
.Mitrovic.
Krajem decemhra zamrzllm cestama po~eo je da nam pristi.Ze narod Banije, hje!eci ispred i:etvrte ofanzive. Do~ekivali
.smo ih, smje~tali, hranili ... Kao da ih gledam modre i sko~ene,
u redu pred kazanom, kako pruZilju zgu!van ~e~ir s glave ill
gumeni opanak da im naspemo koji topli gutljaj, jer ne mogu
da sai:ekaju dok drugi oslobode posuc!e. Sakupljali smo i pokopavali njihovu mrtvu djecu. Dina se svugdje nasla, duhoko
povezana sa patnjom ovog naroda. •Mi cemo sahraniti dijete
- govorila mi je - jer majka mora u ~etiri izjutra sa ostallma
dalje po ovoj crkavici.« Neka zena u kucu nam donijela me<1u
dojkama golo novoroden~e i nije htjela meni da povjeri, sve
dok ju Dina strasnim navaljivanjem nije na to privoljela. Dru.gom prilikom Dina se iznenada pojavila na vratima i sva sret. na viknula: •Grozdo, donijela sam ti sina!c U narucju je stezala novorodence, zamotano u njen kaput; Za njom, sva presavijena, teturala je majka drhteei u groznici. Vracajuci se sa
terena Dina je ovu zenu ugledala u jaruzi pokraj puta, gdje
:se hila sklonila i porodila. Te radosti u ndoj kuci!
Posljednji put spavala je kod mene pred Novu godinu. Te
noei sam morala na zadatak, a ona je ostala da se odmori. Stigla je samo da mi kale da cemo se pred ofanzivom povla~i~i
prema Crnoj Gori i ohjasnila kako da sa sklad~ta evaku~emo
sukno, a i holnicu koja je bila 6 km dalje u selu Vrbi. Nije
dospjela da mi saap4ti prijem u KPJ, Mo joj je, kako sam sa.znala, hilo u planu.
- lzuzetno veliki oslonac Sreskom komitetu hila je Dina
.u zimu 1942-1943, u danima ofanzive, jer nije prezala od te. Jkoca kojih je bilo na pretek - kale Milo~ Vranje~. - U odijelu od grubog sukna, sa koznom torbicom o ramenu i p~to
ljem o pasu, obilazila je ·pj~ice srez i odriavala sastanke sa
· partijskim celijama i konferencije sa zenama. Pred IV ofan.zivu preko Glamoi:a su prosle sve bolnice i ranjenici koji su
,se zatekli u Bos. krajini, jer je put Livno-Duvno bio otvoren.
.Imali smo preko i:etiri hiljade ranjenika! I petnaest hiljada izbjeglica sa Banije i Korduna! •U roku 24 sata na Glamo~u ne
,~je ostati nijedan ranjenikc, naredio nam je depe§om VS.
•Niko ne smije umrijeti od gladic, upozorionas je i Ivan Milu47~
�tinovi~. I izbjeglice je, zna~i, trebalo zbrinuti, a kraj siromaAan! Oduzimali smo od gla.mo~kih seljaka i davali Baniji. hbjeglice smo smjeitali po doma~instvima. Stari aktivisti znaju
Ita je tada zna~ilo odrtati moral kod mladih ~lanova KP, me-~u izbjeglicama i u narodu.
U februaru Sreski komitet je imao sastanak: odlu~ili smbda se svi ~lanovi komiteta na~u u narodu, u svim krajevima
sreza. Dina je sa Dmitrom Gajanom otiAla ·u opstinu Vagai4.
ispod Satora. Kada su Nijemci prodrli od MliniSta u Gl~p
·oni su tamo ostali odsjereni, pa su se i na Sator peli. Pri ·pdvratku, skupa su dosli do sela Nuaglalice i Dina je odatle poJla sa Dalmatincima, ali uskoro se vratila.
·
·'
Ofanziva je protutnjala i krajem marta opet smo se sastalL
'Na Dini, koja je svega i svasta prozivjela, nisu se o;>azali tfi·govi stradanja. Iako je ceznula za Crnom Gorom, nije htjelll
·cia ide bez odobrenja· partijskog rukovodstva·. "Cekala 'je!
I radila!! Trebalo je okupiti komuniste i normalizovati pollticki zivot na terenu. Poduzeli smo sve da na!i glamo~ki bat~:..
'ljon, u X diviziji, nadopunimo ljudstvom i formiramo bi'igach:i.
Dina je opet neumorno obilazila selai .partijske jedinice, da'!ii
·ni u~vrstila, ojacala pdliticki moral l priapremila za nove akcije.
U tome je pokazala zadivljuju~u izdriljivost. Sv\.tda je Un~
sila duh discipline 'i samopozrtvovanja. Izbjegavala je kukarije
'i pricanje" o licnim stvarima. Osvjedooo ·sam se u njenu ht»~rost. Nije bilo lako hodati po terert'U. Svuda je mogla nabasati
·na naoruzanu · us.talku· miliciju. · Neposredno iza ofanzive tAH
smo skupa iz staba bataljona prema Dubravama; udaljeno
4 km od tada okupiranog Glamoca. Na domaku sela otvorila se
borba: u.Staska· milicija .krenula je u · pljacku, ali jedna ~eta
·glamoCkog bataljona prepreMla im je put. Na otvorenoj kosi
·iliSalo je tik preko nas. Dina je, uspravna i . mirna, hladnokrvnr>
siAla u selo. Ostao sam ·p od jakim utiskom: zena, a tako smjelat
Osjetili smo: ·poslije ·ofan2ive· Glamoc joj je postao tijes~
·okviri mali za rtjene mogu~nosti. A proleteri su otiAli dalje. 'J.
'fezila je starim drugovima. Nismo ooekivali da ee joj iskl'Snuti
mogutnost da ode. Iznenada, u Prijanima se sastala sa Vladotb.
·popovi~em i Arsom Jovanovicem, koje je znala otprije. Obni·'tila im se kao partijskim funkcionerima, ·zamolila ih da ide~
I drago nam je i lao bilo kad nain ·je, sva sretna:, de>Ua sa
'llovostima: •Odobrio mi drug Vlado, MiloAe, odlazi f)lnaht ·1 ~
t76
�- Iz Bome, negdje pol!etkom 1943, javila se pismom kul:i
.....:,;, kde sestra Bosa. - Poslala ga je vjerovatno po nekoj vezi
iz glamol!kog sreza, da ga baci na po§tu u Kninu. Bilo je adre-sovano na na§u majku i stiglo joj je redovnom postom. Koliko
~e sjel:am, pisala je kako joj djevojcica raste, kako je vrlo lije-pa i da na oca lil!i. Ona vel: i o zetu sanja. U masti je zivjela sa
svojim djetetom . . . Pisala je dalje da l:emo se ubrzo vidjeti,
Ato je u prenosnom smislu znal!ilo da je blizu sloboda. Za brata
Miga nas je obavjestavala da je »Lalicac- njegov nadimak iz
djetinjstva - dobro, i da je vel: pravi covjek postao. Pisala je
tako, dvosmisleno, da bismo znali da su oboje zivi i da bi nam
~lila vjeru u skoru slobodu. Potpisala se sa: »Voli vas va§a
kuma.« »Kuma« - bio je njen nadimak jos iz dje~jih dana.
- Pol!etkom novembra 1942. godine- pri~a Sacir Maslic
sa Dinom sam obiSao tek osnovanu organizaciju u selu Ka~en blizu Glamoca, ona u ime SKOJ-a a ja ispred Komande
mjesta. Mlade clanove trebalo je u~iti §ta je komunista. A Dina
je hila zreo covjek, iskusan revolucionar. Isli smo pjesice i uz
put zivo pricali ... Uzbudivala se govorel:i o svome djetetu. To
nie se duboko dojmilo. •Voljela bib ga vidieti, Sacire, pa ma~ar odmah umrla!c Bolno je to rekla. Ono Sal:ire izgovarala je
po cmogorski, sa naglaskom na prvom slogu. Pokazao sam joj
31>ismo moga brata Omera,6) koji je tada b:o clan OK Sarajevo.
•Eh, fino ti brat piSec, primijetila je saosjel:ajno, osmjehnuvsi. ·
'Se. A njen osmijeh bio je - samo malo razvuci usne. I kad je
hila najrazdraganija, odisala je ozbiljnosl:u. Da li to zbog nje-·
nih licnih nedaca iii atmosfere rata, ne znam. Kod nje nije
l:)i!o besposlenog govora.
U jeku V ofanzive posla je za Cmu Goru sa dva bataljona prethodnicom - Druge krajiske brigade. Bio je mjesec maj.
Neko vrijeme ostala je u Oblasnom komitetu u selu Janjski
Vagan. Tu, u sjedistu Komande podrucja, gdje sam tada radio,
zadnji put sam susreo Dinu, ·p reobrazenu i veselu. Nikad je
takvu nisam vidio! PuS~etina je pritisla. Dugacka, teska njemacka pt.lSka! Opazila je da imam zgodnu malu pusku i zamolila me: •Daj mi, Sacire, tu malu pt.lSku da imam uspomenu od
Ihuslimana iz Bosne.« Uh, divan je to drug bio! Kod pojedi-
1)
Orner Maslil: - narodnl heroj.
477
�naca, koji su krivo shvatili Dininu ~e!nju za svojim krajem,
bilo je nepravilnih ocjena i stavova Medutim, kod svih proletera osjetio sam tu ~e!nju da se vrate svojim jedinicama.
- Te§ko je izdvojiti neku pojedinost iz njene raznovrsne
aktivnosti - kaze Dmitar Gajanovic - jer njen svakodnevni
rad i drzanje bio je stalni primjer za druge. Kao clanovi istog
komiteta, cesto smo se nasli skupa na zadatku. Bila je puna
zivota; iako iscrpljena od puta i dusevnih potresa, nalazila je
snage i da se nasali. Uvijek se sva i potpuno predavala radu.
U svakoj prilici je tezila da odrii na visini pravi lik komuniste. Vatreno i Zivo je diskutovala. Zaokupila bi potpuno pa!nju slusalaca i na njih prenosila svoje odusevljenje i vjeru u
pobjedu. Sa istim uspjehom je govorila na narodnim zborovima i na uzim teoretskim sastancima, kojima je cesto prisustvovala. Narocito mnogo je radila na ideoloskom obrazovanju
clanova Partije. Cesto je obilazila djecji dom u selu Stekerovci,
gdje je bilo smjesteno dvjesta djece sa Kozare i Krajine. U
domu je radila uciteljica Nevenka Kundacina i Dina ju je,
uz jos nekoliko zena, pripremala za KP. Bila je veliki majstor
u prilazenju ljudima; temperamentno i sa strascu ih je pridobijala za NOP.
Jedne noci, pri povratku sa neke priredbe u selu Radaslijama kod Glamoca, .progovorila je o sebi: o studentskim danima, o radu KP i SKOJ-a prije rata ... Otada nam je ~esto
pricala o ilegalnom radu u Zagrebu i sa naro~itim zadovoljstvom je isticala cvrstinu i odlucnost zagrebacke partijske
organizacije, sto je na nas uvijek ostavljalo snaian utisak.
Uoci bozica odriali smo konferenciju u Stekerovcima. Govorio je Du§an Cubic,6 ) a kratko je istupila i Dina. Te veeeri za
borbu nam se prijavilo sezdeset dobrovoljaca. Dina se odu!evila tim nasim uspjehom.
- Teren glamockog sreza, sa partijskog stanovi§ta, bio je
karakteristican po mladosti partijskih i skojevskih organiza-.
cija; u nekim selima cak radili su sam.o aktivisti NOP-a sjel:a se Ilija Kostic. - Dina je u Sreskom komitetu bila zaduzena za rad sa zenama, ali je inace hila neumorni i iskusni partijski radnik, pa rna koji sektor iii problemi bili u pitanju. Bio
sam tada clan Oru!nog komiteta u Jajcu, a prije njenog od-
'>
A78
Narodni beroj.
�laska i sekretar. Mnogo je pomogla da se politicke organizacije
ucvrste i osposobe za izvdavanje svakovrsnih zadataka. Sve je_
to ucinilo da Dina za vrlo kratko vrijeme postane ne samo
cljenjen i omiljen partijski radnik medu aktivistima nego i
vrlo poznata na citavom ovom podrucju. Prisna i iskrena u
odnosu sa ljudima uopAte, ona je vrlo umjemo i uporno stvarala
kontakte i veze na terenu. Zbog toga se istakla kao licnost ne
samo na •svom« srezu. Vrlo rjecita, dobar govornik, a uz to odlican poznavalac situacije, i domace i u svijetu, ona je na brojnim sastancima prenosila svoja bogata iskustva. Time je bila
priznata kao istankuti rukovodilac ina citavom okrugu Jajce.
Organizacije su je vrlo ~esto traiile da dode na njihove sastanke.
Zene i omladina su je zvali •nasa Crnogorka«. Brzo se proculo da je ona istaknuti horae protiv rezima u staroj Jugoslaviji, kao i o njenom junackom drianju u zloglasnim zatvorima Sarajeva i Zagreba. Tako je Dina postala jos popularnija
kao komunista i drustveno-politicki radnik. Za vrlo kratko
vrijeme ona je ovdje dala znacajan doprinos i u izvrsavanju
svih zadataka i u izboru i vaspitanju domacih partijskih
kadrova.
Ali, o Dini nije dovoljno govoriti samo kao o velikom borcu i partijskom radniku. Ne moze a da ·se ne istakne i druga
strana njenog Zivota - Dina majka! I njena ljubav prema
djetetu koje je ostalo negdje daleko, daleko od kraja gdje je
radila i borila se majkal Potresan je to primjer: usred rata
jedan komunista ogledao sene samo kao revolucionar, predan
svim svojim bicem stvari revolucije, nego i kao plemeniti rodi:telj. Iako je ostavljeno dijete potpuno zaokupilo Dinu, ona je
bila dovoljno jaka da to nikad ne iznosi u prvi plan. Kada je
bila sa nama, drugovima iz komiteta, nije govorila o svojoj
tuzi i bolovima; ni jednog trenutka nije dozvolila da zbog toga
zapostavi svoj rad. Zato se o njenim intimnim stvarima nikad
nije moglo sve saznati.
Posto je ocijenila prilike u Glamocu, i zakljucila da viSe
nije neophodna, insistirala je da ide, da potraZi svoje dijete.
Nisu joj dozvoljavali, jer nisu htjeli da ostanu bez takvog rukovodioca kakav je Dina bila. Kad su je, najzad, pustili, nadala
~ da ce doci u blizinu mjesta gdje je ostalo njeno dijete i da
ce ga mozda pronaci. Ali i ovoga puta, kao prekaljeni revoluclonar, krenula je samo pod jednim uslovom: da ide na stalno,
neprekidno izvriavanje zadataka NOP-a.
·
479
�- U Glamol! je do!hi iz Treee sandZaeke brigade - sj~a1
-se Rados Raicevil:. - Smedokosa lijepa zena-borac, markant-'
nih crta! Cim je stigla, na njeriom lieu zapazio sam sjetu. U1
mtimnorn, licnom susretu govorila je tiho. Vidjelo se, za neeim·
~ezne. U akciji, ta sjeta bi iAcezavala. I kao da je u stalnim'
naporima svjesno traZila zaborav, bila je neumoma radriica?
Kao clan OK za Jajce, cesto sam bio sa njom ina sastancinia'
njenog Sreskog komiteta; bila je zadu!ena za agitaciju i pro·.::
pagandu i za rad sa zenama. Bila je stariji i iskusniji komuni-'
sta od ostalih u komitetu i takvu su je i primali. Od nje su'
traZili savjete i pomoc, i iskreno izjavljivali da ona zna vi§e;
i ·bolje od njih. A ona im je zaista svestrano i svesrdno pozna-'
_gala. Tamo&nji komunisti su vjerovali da im mozda niko take'
ljudski ne umije pomagati kao Dina. Bili su to mladi ljudi l
zene; u njoj su gledali svoj ideal i poddavali je rijeeju, gestom, pa l:ak i odjecom.
Vrlo brzo je uspostavljala kontakt sa seljal!kim masama.
posebno sa zenama. Pravi masovik! Gdje god je Dina djelovaia;
vrlo brzo stvarani su zenski aktivi. Njena je zasluga sto je u
tom nekad zapustenom kraju veliki broj zena postao aktivan.
Nije bilo sela ni zaseoka u kome je nisu svojatali i voljeli.
Svojom pojavom i ddanjem odmah je osvojila cijeli kraj. Zvali
su je »krsna, lijepa Cmogorka«. Nije ona samo politicki utj~
cala na zene da se uzdignu i ukljuce u NOB nego ih je kao:
prosvjetni i kulturni radnik ucila higijeni, domacinstvu, cuvanju zdravlja, pa i rane kako da previju. Sve §to je sama skO.:
lorn i zivotom naucila, htjela je da prenese na drugoga, a ~
gotovo ovdje, u kraju koji je dotada ubijala bijeda neznanja'
Nastojala je da se zena: otrgne iz te strahovite zaostalosti. Pri~
lazila im je ne samo razumom nego i toplim ljudskim srcem:
·pa su je i one najzaostalije razumjele, zavoljele i bile spremne
da je u svemu slijede. Bila je dobar agitator uopste. Narod je
ubrzo sam tra!io njenu rijec i uvaiavao je. Mislim da je to na.:.
rodno povjerenje najdraia nagrada covjeku za njegova plemenita nastojanja, Za Kraji§nike Dina je predstavljala lik iz na-'
iodne poezije. Pridavali su joj osobine muskarca; u borbi to
je znacilo pohvalu. Cuo sam gdje govore: »Njoj sve pristaje;
kao i musku! Ona moze da nosi i pti!ku i mitraljez!c.
Postali smo odlicni prijatelji. Uol!io sam da se za sve to
vrijeme strahovito du§evno raza.pinjala izmedu teZnje da osta~
�u kraju koji ju je voiio, gdje je blia potrebna, 1 ~ ti8
odlaskom. Od OK je ~esto tr&Zila da joj se dozvoli da ode u j.dinicu koja bi eventualno kretala prema Cmoj Gori.
•Eto - govorila je - srce me vul:e u moju jec;liplc:u, a lao
mi je da na.pustim ovaj kraj.«
Nijesam vjerovao da mi kazuje pravi razlog i jednom prilikom odlueno sam zatraZio da mi kllZe ita je posrijedi Saznao
sam tad njenu licnu tragediju. Prvo mi je opis.ala kako joj je
poginuo muZ, a za svoju djevojcicu ~esto puta je ponovila:
•Lici na njegal Ona me vezuje za njega, daje mi snaau
da sve podnesem.c
Tako jak, tako ocajno velik bio je njen materinski nagon.
To mi je iskreno priznala. Tihim glasom, gotovo kao da iapuce,
povjerila mi je kako su je ubijedili da ostavi to voljeno dijete,
ali kako se odmah pokajala:
• Vuce me srce da je vidim. To mi je sve ito mi je od
njega ostalo!c
Znaci, zbog djeteta je !eljela da ide sa brigadom koja se
kreee put Crne Gore! Bila je odlucna da podnese sve teskoce,
da se bori i sve od sebe da, samo da pronade i vidi svoje dijett;.
Zivjela je u uvjerenju da je napredno, da lici na njenog m\lZa.
Mutala je o svojoj djevojcici, o njenom vaspitanju ... A kro~
svoja materinska osjeeanja mislila je o svome mrtvom drugu,
htjela je u tim razgovorima da docara njegov lik, htjela je da
dijete lici na njega. Vidjelo se koliko ga je voljela, a bila je
ponosna da bi tu ljubav drukcije iskazala.
Po~tkom marta otiiao sam u Podgrmee za komesara Dvanaeste, Meeavine brigade. Nakon dvadesetak dana moja jedinica je dosla u rejon Drvara. Tu nadoh Dinu u Drugoj krajiikoj brigadi. Sreli smo se kao svoji. Pitam je:
•Dino, kuda? Jesi li dezertirala?l«
•Nijesam dezertirala, ali mi se cini: da me nijesu pustill
morala bih pobjeci. Cula sam da krajiske jedinice idu prema
Cmoj Gori i podoh i ja da trafim dijete.c
Uvijek je govorila ono §to mislil To sam kod nje cijenio
i volio je zbog te iskrenosti. Ponekad smo se na nekom pitanju
i sukobili, ali to nije ostavljalo traga na naiem iskrenom drugarstvu. Rastali smo se uvjereni da cemo se ponovo vidjeti
Drugovi su mi, puni tuge, pricali o njenoj smrti; posebno
f>urin, komandant Druge krajiike brigade. Sva brigada !aUla
ne
~~---·~~
�je »"Ujep~ dobiu, krinu Crnogorkuc. Kad sam se vratio u Gla.m<X!, sav narod raspitivao se za Dininu snirt. Po tome §to su
svi htjeli da cuju, po na~inu kako su primali njenu smrt, uvjerio sam se koliko su je voljeli, cijenili i Uilili. Neprestano smo
odgovarali na pitanja: »Sta, zar je morala poginuti? Gdje je
·poginula? Kako? lzgubismo mi na§u Dinu!c Toliko o Dini:
divnoj !eni, majci, borcu. A ~ini mi se, danima bi se moglo
o njoj govoriti. Takva je bilal
- Kad sam je opet srela; u Glamo~u - prica Nevenka
·Jovovic - iz svake njene rij~i izbijala je silna zelja za djetetom. Kajala se i prebacivala sebi §to ga je ostavila. Kao da
je zaboravila sve nedace k.oje smo prezivljavalil Sada joj se ~i
nilo, a to je njena ~einja za djetetom podsticala, da ga je mogla
.prenijeti do Krajine. Zami!ljala je kako sada izgleda i vjerovala da li~i na njenog muZa. Vukla ju je zelja da ga vidi.
Morala je da ga vidi! Nasamo, zamolila me:
»Ako poginem, a ti ostane§, molim te uzmi inoje dijete. Ti
zna§ gdje smo ga ostavili. Kasnije ce se vee neko naci od moje
porodice, ako neko preZivi, da mi to dijete podigne.c
Obecala sain joj. Izvukla je odnekud svoju staru fotografiju. Sjecam se, slikana je u nekim starim pantalonama. •Ovo
ce§ dati inojoj djevojcici, da vidi kako joj je majka izgledala.c
Bila sam u Dininoj blizini kad je poginula. Predali su mi
njene stvari: torbu, revolver i jo§ neke sitnice, da sa~uvam i
'uru~im nekom od njenih. Ubrzo sam sve to predala njenom
bratu Migu. Nijesmo tada ni znali da joj je mala umrla odmah
poslije naseg povlal:enja za Bosnu, iako smo se tome nadali.
Ostala je njena fotografija, namijenjena djevoj~ici i uspomene
kod brata Miga; i ni!ta viSe, osim njenih ljudskih i herojskih
djela. Poginula je noseci duboko u sebi neiskazanu zeljU: da
zagrli svoje dijete koje je vee odavno bilo mrtvo.
Ljubica Mihic pisala je Migu Vrbici:
Gljev, 1.
xn
1943.
Dragi dru!e,
... Sa Dinom sam se poznavala od pro!le godine. Ona je
bila clan OK za Glamo~, a ja · u politodjeht Cetvrte kraji!ke
~-=<rade koja se nalazila na njenom sektoru. Najviie smo se
�zbli!ile ovog prolj~a: Nde snage su ·bile u telk-om polo!aju.V ofanziva - i osjecale · smo se kao neki krivci pred starim
drugovima, jer Zivimo ilpak laldim ~ivotom dok se oni bore na
Zivot i smrt.
Kada je moja divizija, V kraji§ka, trebalo da krene u pravcu Hercegovine i Crne Gore, rekla mi je da ce energicno traZiti
da pode sa nama. Jedan od glavnih razloga bila je njena mala
kcerka. Htjela je i da dode medu rproletere, da bi intenziviuje
mogla da radi i da napreduje. Najzad je uspjela, dodijeljena je
u ,politodjel II.krajiAke brigade.
· · · ·
· ·
Divizija je trebalo da se prebaci preko rijeke Bosne, izme-.
du 2epca i Zavidovica, ali nam nije uspjelo. Vracali. smo se
ispod Teslica i na rijeci Blatnici, iapod sela Toletnica - sektor
izmedu Teslica, Prnjavora i Gornjeg Vakufa- iznenadila nas
je zasjeda Crne legije i usta§a. Dina je bila sa. ~tabom brigade.
Uli su prilicno neaprezno, kolosijekom, u koloni. Granata od
bacaca pala je medu njih. Dina je bila na mjestu mrtva. T dva
kurira. Zamjenik komesara brigade uniro je ·p<)slije kratkog
vremena, a pet-!est boraca te§ko je ranjeno. Bilo je desetak
zrtava. Poslije smo neprijatelja razbili i mogli smo sve poginule da sahranimo. Bila sam tu, ali da Ti iskreno kdem, Iiisam mogla da idem na lice nesr~e. Dinu sam mnogo voljela,
te§ko mi je bilo da je vidim mrtvu, nisam mogla da prisustvujem sahrani. Uvece smo pro§li tuda i jedan drug nii je·
pokazao mjesto gdje je zakopana: U jednoj ba§ti pored ceste,
selo sa lijeve strane Blatnice, kad se ide prema Mladikovini,
ka Prnjavoru. Bilo je to 29. maja.
Kad se sastanemo, moei cu mnogo bolje da ti sve to. objasn.ini.. Tehe znam iz njenih pril!a ... Htjela je daTi pi§e, ali veze
su bile vrlo slabe, nije se moglo. Sturo je ovo sto sam napiSala."
I>inu sam dobro znala i mnogo bih mogla da Ti ·pricam. Razumijeni Tvoja osjeeanja; nju treba bliti, a pogotovo Ti. Mnoge
Te je voljela, kako samo moze da voli sestra brata komunistu,
za koga je ucinila da bude takav ...
Mnogo Te pozdravlja Ljubica
- Petnaest godina nakon f>inine smrti --.kde Migo .:_ na
osnovu ovog pisma i jos nekih sitnijih detalja, pronasao sam
njene kosti. Lezala je pored rijeke Blatnice sve do 1953. g. kada je sa ostacima osta~ drugova prene~na 1,1 zajedQicku
••
�grobnicu u TesH~. a odatle su 1957. njent ostacl dopremljent
u grobnicu narodnfh heroja na Gorlci u Titogradu.
- Cetvrta ofanziva tek §to se zavdila - sjeea se Durad
Predoievic »Durin«. - ffiadno kao i zimus. pa sneg sa onih
visokih bosanskih planina nikako da okopni. Kraj isood Grme~a. Tu se ulogorila na§a Druga kraii§ka brlgada. Sti.Ze naredenie: »Pokret!c Kuda? Za centralnu Bosnu. · drul!ovima da
pomoanemo! Glavnina na§ih snaga vodila je te§ke borbe u petoi ofanzivi. Peta diviziia, u l!iieni sastavu se nalazila i Dru~~ta
kraii§ka. vee je ubrzano mar§ov.a la ka rijeci Bosni. Zadatak je
bio da divizija preko istpl!ne Bosne pol!e u susret glavnini sna·
fla i Vrhovnom .§tabu koii je vel: odlucio da se iz obrul!a u
dolini Tare, Pive_i Sutieske .probiie nazad u istol!nu Bosnu a
zatim u Bosansku krajinu. OsjetivSi to, .neoriiatelj je rusio
mostove na reci Bosni i danonocno napadao diviziju.
Krenusmo iz sela Ha§ana. pa preko Drvara ... Sa nama su
Vlada Potiovic i Ivo Lola Ribar: Kolona partizana otegla se
tzmec!U: pHmina. Sve heki kaanenjar; vrleti, pa ·kozie staze. Kod
Glamoca na jednom uZVisen:iu.· 'l!ini · mi se Glavica se zove,
~ekala nas· ie Dina Vrbica. · lsnril!ala· nam je. o situaeiji nil GlamiK!u: ~de ie nenrijateii.~kolikP. su niil·snage·r kakve namere
irna~ z;vahna· !"""''~· · Stasita; V.\so'Ka: ·lnt.eresovala se ~~tde je
· Vlada PopOvic: Htela ·;e · sa niim da raz~tovata: verovatilo a
SandZaku i borbi u cm· ; Gori. Ali Vla:da · i ·Lola oti§li su sa·
o
rn-Pt.hodJi;.-nm. ie"'.,;m delom n:a~e hr;ltade koia je vee nro§la
Priiane. Pribeli i Va!!ani. pa nreko Vrbasa za eentralnu"Bomu:
Dina krenu sa ~tabom ·brigade, .kao l!lan politodjel~.- Ubrzo je
i medu Kraiimicima. t borcima i· rukovodiocima, stekla §iroki
krtllf ·p rijatelja. Svoiom skromno§cu, a posebno svoiim o-otimizmom. bila ·je primer ratnog partiiskog· radnika:Te§ki dani
nepreltidnih · borbi nisu · joj smetali da· se · fivo ·interesuje i pomde politi~ki rad u ·brigadi; a 'posebno kulttimu ·aktivnost
medu borcima. Za sve vreme. samo: je" o slobodi pricala; o socijalitihlt; ·o·ril.dnil!kOj ddaai:. .. Odu§evila me svojim poznavanjem marksi11ma. Borci su je slusali kao sto deca slu§aju svoju
u.Bteljicu. Kad ·god. ·zastanenio; Diria ·okupi ·barce- i prica im
a buducnosti, o hetoizrriu · na§ih ljudi; o nama 1 onima protiv
Jmjih· se borimo. Stvamo; l:iila .je prekaljeru revohicionar. Kultuma:J Odlic:an drug, a lznad svega 'plemetiit8 Jena i hrabai-
•••
... t
�borac. 0 njoj mi je mnogo pri~ao i ·Pero Radovi~.') rukovoail:ac
tada§njeg politodjela na§e brigade. Obi~no ga nisam upitkivao. Onako, u razgovoru, tek bi po~eo da pri~a:
· · »Zar ne znd?l Ona je ~Ian KPJ od pre rata! Znam je jo§
otada! I ranije je mnogo radila. Disciplinovana je bila. .Strogo
moralna Zena! I kao da su svi njeni ideali bili da po:q1ogne radni~koj klasi, stalno je pricala o novim, boljim dru§tv~ odnosima koji ce jednoga dana da se ostvare. Bila je veliki agi~
tator. Radila je tajno, ali je bila .popularna u cijelom kraju.
Ljudi su voljeli da razgovaraju sa njom, da je slu§aju~ jer ~u
znali dace od nje dosta nau~iti.«
Kod Vijenca pre~osmo Vrbas i do~osmo do mjesta ~vanog
Stare Kuce. Danima smo pjeJacili do Koricana, a zatim do
Sip!aga. Odatle, po naret1enju Vrhovnog §taba, krenusmo za
is~nu Bosnu ... Trebalo je pomoci jedinicama na Sutjesci.
PribliZismo se rijeci Bosni. Teren §wpovit, »privla~i oblakec
kako narod kde. Od ki§a, koje su danima obilno padale, rijeka
nabujala i zamutila se; nismo mogli da je pregazimo. A sve
prelaze zaposjeo neprijatelj. Brigada se bori, ali ne uspjeva da
pret1e. Nemadosmo kud i, da bi zaobilaznim putem do§li na cilj,
vratili smo se preko plllJline Manjace u selo Blatnicu ...
Kolona se razvukla kotlinom nabujale rj~ice; f>ina je sa
§tabom, na celu. Koracamo. Ona pored nas. Vrlo je prisna. Kad
primijeti nekog da je neraspolo!en, kao slucajno se na<1e kraj
njega i neosjetno zapodjene razgovor, o bilo cemu. Tek, borac
zaboravi na nedace. Poslije pride drugome. Tako cio dan.
•Stvarno, f>ina predstavlja veliku moralnu ,podr~ku na!im
borcimac, javi se opet Pero, pa zacuta. Kolona ide dalje. U
uskom klancu, u zasjedi, saceka nas neprijatelj. Dva bataljona
Nijemaca i bataljon domobrana i cetnika. Dobro naoru!ani,
siti. A mi umorni i :pokisli, ali hrabri i spremni za borbu. Zapucase puske, mitraljezi, nema~ki tapovi i minobacaci. Cinilo
se, dolina se pretvorila u pakao. Sarno dim, mitis baruta i jauci. J edna mina pade stotinu metara daleko od cela kolone.
Druga, u celo kolone. Jedan borac ne sti!e ni slova da izusti;
samo rdiri ruke i pade. Poginu jo§ jedan ~ovjek ... r-Sk1anjajte
se!« povika komandant bataljona. Odjednom, sve mise zamagli
pred oCima. Ne§to snamu grunu, vazduh me o!inu po citavom
1) K8sriij~· pogtnuo
u :Nos~..
��
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žene heroji
Subject
The topic of the resource
Žene heroji
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Mila Beoković
Source
A related resource from which the described resource is derived
Historijski muzej Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Svjetlost, Sarajevo
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1967
Rights
Information about rights held in and over the resource
Svjetlost, Sarajevo
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
45-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
486 str.
Bosna i Hercegovina
Narodnooslobodilačka borba
NOB
žene borci
žene heroji